Bukovica i

Ravni kotari
/ vodi kroz
kulturnu
batinu
Bukovica je krevit kraj u
trokutu izmeu Benkovca,
Obrovca i Knina.
Na sjeveru je omeena
rijekom Zrmanjom, na
zapadu Karinskim morem,
a na istoku i jugoistoku
rijekom Krkom. Pretpostavlja
se da je Bukovica ime dobila
po nekadanjem obilju
bukove ume koja je nestala
ispaom i poljodjelstvom.
Ravni kotari prostiru se
od Bukovice, Benkovca i
Novigradskog mora na
sjeveru do tankog priobalnog
pojasa od Zadra do Skradina
(ua Krke) na jugu odnosno
od zalea Zadra na zapadu
do zalea Skradina na
istoku. Administrativno
sredite je grad Benkovac.
 Sv. Josipa / Obrovac
Sv. Frane / Podprag Sv. Trojice / Obrovac
Sv. Jurja / Rovanjska Benediktinski samostan / Obrovac Tvrava Kurjakovi / Obrovac

Stari Obrovac i Klisina / Biliane

Sv. Jerolim / Jasenice Sv. Jurja / Kruevo Sv. Josipa / Obrovac
Manastir Krupa
Sv. Jurja groblje / Kruevo
Kula Stojana Jankovia / Islam Grki
Sv. ura / Islam Grki Cvijina gradina / Kruevo

Kudin most / Golubi

Sv.
Sv.Kuzme
Kuzme ii Damjana
Damjana // Ribnica
Ribnica
Sv. Jovana / Biliane Ro.
Ro.Bogorodice
Bogorodice // Biliane
Biliane
Sv. Martina / Pridraga Sv. Georgije / egar
Franjevaki samostan / Karin D.
Sv. Luke / kabrnja
Zelengradina / Zelengrad
Sv. Marije / kabrnja
Sv. Georgija / Biljane Gornje
Sv. Ivana / Medvia
Sv. Marije / Korlat Sv. Kirika i Julite / Karin D.
Sv. Ante / Nadin Sv. Jerolima / Korlat

Nadin Sv. Petra / Kula Atlagi

Sv. Nikole / Kula Atlagi Sv. Ilije / Parii
Katel Benkovi / Benkovac
Sv. Ante / Benkovac
Utvrda Klievica
Sv. Jovana / Benkovac
Sv. Lazara / Brgud
Grobnica Metrovi / Benkovac
Asseria

Sv. Duha / Asseria

Crkvina / opot
Sv. Kuzme i Damjana / Polaa
Sv. Simon / Gornja Jagodnja Katel Perui
Sv. Marije / Perui
Sv. Jurja / Perui

Sv. Petke / Kolarina

Sv. Mihovila / Vuki

Sv. Petra / Morpolaa

Srednjovjekovni grad Vrana
Han Jusufa Makovia / Vrana
Sv. Ivana / Banjevci
16 Karta A
18 Katel Benkovi / Benkovac
22 Crkva sv. Ante / Benkovac
24 Crkva sv. Jovana / Benkovac
26 Grobnica Metrovi / Benkovac
28 Crkva sv. Simona Monaha / G. Jagodnja
30 Crkva sv. Kuzmana i Damjana / Polaa
32 Crkvina / opot
34 Crkva sv. Jurja / Perui
36 Crkva Uznesenja sv. Marije / Perui
38 Katel Perui
42 Crkva sv. Petke / Kolarina
44 Asseria
52 Crkva sv. Duha / Asseria
54 Karta B
56 Srednjovjekovni grad Vrana
60 Han Jusufa Makovia / Vrana
66 Crkva sv. Ivan Krstitelj / Banjevci
68 Crkva sv. Petra / Morpolaa
74 Crkva sv. Mihovila / Vuki
78 Karta C
80 Utvrda Klievica
84 Crkva sv. Nikole / Kula Atlagi
88 Crkva sv. Petra / Kula Atlagi
92 Crkva sv. Marije / Korlat 172 Karta F
96 Crkva sv. Jerolima / Korlat 174 Crkva roenja Bogorodice / Biliane
100 Nadin 176 Crkva sv. Jovana / Biliane
102 Crkva sv. Luke / kabrnja 180 Stari Obrovac i Klisina / Biliane
104 Crkva sv. Marije / kabrnja 182 Crkva sv. Kuzme i Damjana / Kruevo
108 Karta D 184 upna crkva sv. Jurja / Kruevo
110 Crkva sv. Georgija / Biljane Gornje 186 Crkva sv. Jurja na groblju / Kruevo
112 Kula Stojana Jankovia / Islam Grki 190 Zelengradina / Zelengrad
114 Crkva sv. ura / Islam Grki 194 Crkva sv. Ilije / Parii
120 Crkva sv. Martina / Pridraga 200 Crkva sv. Ivana / Medvia
124 Karin Donji 204 Manastir Krupa
126 Franjevaki samostan / Karin Donji 210 Kudin Most / Golubi
130 Crkva sv. Kirika i Julite / Karin Donji 212 Tlocrti
132 Crkva sv. Lazara / Brgud 215 Popis literature
136 Karta E
138 Tvrava Kurjakovia / Obrovac
144 Crkva sv. Josipa / Obrovac
146 Crkva sv. Trojice / Obrovac
148 Benediktinski samostan / Obrovac
152 Cvijina gradina / Kruevo
158 upna crkva sv. Jerolima / Jasenice
162 Crkva sv. Georgija / egar
164 Crkva sv. Frane / Podprag
166 Crkva sv. Jurja / Rovanjska
Nakon odlinog uspjeha prvog izdanja vodia, zadovoljstvo
nam je predstaviti i ovo dopunjeno, prevedeno i na engleski,
njemaki i talijanski. Ovime emo ne samo nadopuniti znanje
nas domaih o povijesti Bukovice i Ravnih kotara, nekadanje
tromee Osmanskog, Mletakog i Habsburkog carstva, ve,
nadamo se, skrenuti pozornost svjetskih putnika na ovaj esto
nepravedno zapostavljen kraj.
Potrebno je istaknuti kako ni drugo izdanje nee doni-
jeti konaan pregled cjelokupne batine ovog dijela sjeverne
Dalmacije. Naime, 2010. godine Centar za mirovne studije
i suradnici su eljeli podrati inicijativu terenske nastave
benkovake srednje kole, usmjerene prvenstveno na kulturnu
batinu iz neposredne blizine. Iako se broj lokaliteta, suradnica
i suradnika u novom izdanju Sveuilita u Zagrebu poveao,
precizan i potpun uvid u pokretnu i nepokretnu batinu
Bukovice i Ravnih kotara te njezina popularizacija svakako je
neto na emu jo treba raditi (kao i na praktinim stvarima,
poput postavljanja putokaza prema svim objektima od kul-
turno-povijesne vanosti).
Strunoj literaturi preputamo da ukae na svu slojevitost
prolosti ovih prostora i proetost razliitim kulturama, na
fluidnost estetskih sustava, vjerskih denominacija i njihovih
obiljeja - fluidnost koja se najbolje moe prepoznati ne samo
iz injenice interkonfesionalnosti jednoga sakralnog objekta
uslijed estih migracija stanovnitva, ve i spoznaje da sve
srednjovjekovne crkve imaju ranokranske slojeve ili da se
srednjovjekovne tvrave vezane za velikake obitelji uvijek
nalaze na antikim, ponekad i prethistorijskim lokalitetima.
Kako kulturna batina podrazumijeva mnogo vie od u vodiu
preteno zastupljene sakralne arhitekture, znatieljnije upuu-
jemo na bibliografiju na kraju publikacije.

Za izdavaa, Petra Jurlina, Centar za mirovne studije

 A
Sv. Petra / Kula Atlagi / 88

Sv. Nikole / Kula Atlagi / 84

Katel Benkovi / Benkovac / 18

Sv. Ante / Benkovac / 22 Sv. Lazara / Brgud / 132

Grobnica Metrovi / Benkovac / 26 Sv. Jovana / Benkovac / 24

Utvrda Klievica / 80

Asseria / 44
Katel Perui / 38
Sv. Duha / Asseria / 52
Crkvina / opot / 32 Sv. Marije / Perui / 36

Sv. Jurja / Perui / 34

Sv. Kuzme i Damjana / Polaa / 30

Sv. Simon / Gornja Jagodnja / 28

Sv. Petke / Kolarina / 42

16 17
Katel Benkovi
/ Benkovac
Na breuljku iznad Benkovca smjestio se Katel
Benkovi, mala utvrda koja svojim poloajem dominira
itavom benkovakom ravnicom. Katel je vrlo jedno-
stavno kameno obrambeno zdanje. ini ga dvorite
kvadratnoga tlocrta u ijemu je dnu visoka etvrtasta
kula, zvonasto proirena pri temelju. Kutovi zida ojaani
su dvjema okruglim kulama nadograenima za vrijeme
osmanske vladavine u 16. stoljeu. Kasnije dogradnje
umanjuju dojam tvrave, koja kao povijesna vrijednost i
primjer arhitekture svoga vremena predstavlja spo-
menik prvog reda benkovakoga kraja. Prostor Katela
danas koristi Zaviajni muzej grada Benkovca.
Pisani izvori i analize potvruju da je Katel zasi-
gurno postojao u 15. stoljeu, a samo brdo na kome je
kasnije sazidan Katel koriteno je od strane ljudi jo u
neolitu. Moan arheoloki sloj iz bronanoga i ranoga
eljeznog doba direktno govori o dugotrajnome naselju
u 2. i poetkom 1. tisuljea prije Krista. Do prestanka
opasnosti od ratovanja Katel je imao obrambenu
ulogu. Nakon toga koristi se kao stambeni prostor, a
zatim postaje drutveno vlasnitvo. Iako nije potvr-
eno, vjeruje se da ga je osnovao lan obitelji Benkovi
koja se prvi put spominje 1468. godine. Vjeruje se i da
je po Benkoviima mjesto i dobilo ime, kada im je za
vrijeme osmanske uprave Katel predan. Benkovii su
u direktnoj vezi s Benjama (Begna/ Benkovi / Koii),
zadarskom plemikom obitelji iji se predstavnici

18 19
Katel Benkovi / Benkovac

spominju u dokumentima od 12. stoljea i koji u

benkovakome kraju imaju posjede (radi se o talijani-
ziranim Slavenima ili zaista Talijanima, zbog znatnoga
srodstva s talijanskim obiteljima). O turskim begovima
Benkoviima nema pouzdanijih dokumenata ni vjero-
dostojnih izvora, osim saznanja da kada su Osmanlije
1527. zauzeli Benkovac (koji je pripadao Gornjoj Luci, a
u crkvenome pogledu Ninskoj biskupiji), grad je postao
feud bega Benkovia iz Livna. Iz opisa bosanskoga
beglerbega1 Ibrahimpae iz 1620. doznajemo da je grad
imao malo kua te da je bio opasan jednom nenasta-
njenom kulom, to se ponavlja i u opisu iz 1624. godine.
Sastavlja povijesti obitelji Begna navodi da je 1650.
godine Karlo de Begna zapalio kulu Benkovich. Godine
1683. Benkovac potpada pod mletaku vlast. Padom
Venecije cijela Dalmacija dolazi pod vlast Austrije.
Osim za vrijeme francuske vladavine, Dalmacija ostaje
pod austrijskom vlau sve do 1918. godine. U 19. sto-
ljeu Benkovac se poinje razvijati kao gradsko naselje
ispod zidina Katela Benkovi.
Dobar dio Katela sada je obnovljen i osvijetljen,
okolica je oiena i ureena, te je Katel barem preko
ljeta postao kulturno sredite grada gdje se odravaju
1
Najvii in u osmanskoj vojsci, sultanov vrhovni komandant vojske.
festivali, predstave, koncerti, predavanja, ljetno kino,
Kasnije, do upravne reforme u prvoj polovini XIX. stoljea taj naslov su
smotre klapa, itd.
nosili vojni i graanski (generalni) guverneri, koji su u ime sultana vrili
vlast u velikim oblastima (bergelbeglucima, zapravo ejaletima ili vilajetima)
Osmanskog Carstva.

20 Tlocrt str. 212 21

Crkva sv. Ante
/ Benkovac
Smjetena uza zid benkovakoga Katela, crkvica sv.
Ante, benkovakoga sveca zatitnika, ini jednu od
najprepoznatljivijih benkovakih vizura. Bijelu fasadu
ove jednostavne jednobrodne graevine oivljavaju
tek ulaz i tri mala prozora na proelju te skladna
preslica za zvona. Na bonome zidu otvoren je i
polukruni prozor tipian za razdoblje baroka. Njezin
poseban karakter, meutim, proizlazi upravo iz njezina
zanimljivog poloaja dodira s tvravom i stambenim
objektima s kojima ini jedan izvorni srednjovjekovni
mikrougoaj. U kui koja se nalazi desno od proelja Sv.
Ante smjeten je ured Zaviajnoga muzeja.
Unutranjost je pravokutnoga tlocrta, opremljena
oltarom baroknih obiljeja. Obino se zbog baroknih
detalja, a osobito zbog natpisa na oltaru, 1743. spomi-
njala kao godina izgradnje ove crkve. Meutim, kako to
uvjerljivo tumai fra Stanko Bai, mnogo je vjerojat-
nije da je crkva postojala i znatno ranije od vremena
gradnje samoga Katela, a da je 1743. godine samo
podignut spomenuti oltar. Da je crkva i ranije posto-
jala na ovome mjestu govore i pronaeni dokumenti
o njezinoj obnovi 1726. godine. Tom je prilikom vrlo
vjerojatno doivjela i velike stilske promjene iz gotike u
barok, to je u to vrijeme bilo posve uobiajeno.

22 23
Crkva sv. Jovana
/ Benkovac
Crkva sv. Jovana nalazi se uz cestu koja iz Benkovca
vodi prema Kninu. Sagraena je 1885. godine, kako je i
zabiljeeno na natpisu nad bonim ulazom u crkvu, za
vrijeme vladavine austrougarskoga cara i kralja Franje
Josipa I 2. Graena je u historicistikome neobizant-
skom stilu i jedna je od nekolicine najistaknutijih
historicistikih graevina u Dalmaciji, pravi primje-
rak toga stila. Crkva ima krini tlocrt s kupolom na
osmerostranome tamburu na sjecitu. Boni su krakovi
kria zaobljeni, a na istonome kraju iza apside die se
zvonik. Nedavna restauracija eksterijera ostavila ju je
neobukanom, otkrivi tako njezinu kamenu struk-
turu. U njezinoj blizini moe se vidjeti i kua u kojoj je
u 18. stoljeu stolovao Simeon Konarevi, dalmatinski
pravoslavni episkop. U crkvi je ikonostas iz 19. stoljea.
Sadanja crkva sv. Jovana podignuta je na mjestu
starije crkve zabiljeene u izvorima iz 16. stoljea.
Prema katastarskim se kartama vidi da je to bila tipska
jednobrodna graevina sa zvonikom na preslicu. Iz te
stare crkve ouvane su prvorazredne ikone zasad nepo-
znatoga baroknog majstora koji se svojim ikonopisa-
kim umijeem svrstava u najbolje umjetnike sredine
i druge polovine 18. stoljea. Osobito se to odnosi na
monumentalne prestone ikone. U zbirci je i Bogorodica
s Hristom i praznicima, jedinstvena ikona slavnoga 2
Za Dalmaciju i Istru Franjo Josip je car, dok je za Hrvatsku i Slavoniju kralj.
El Greca, koju je slikar naslikao dok je ivio u Veneciji, Statusi ovih zemalja u Monarhiji nisu bili izjednaeni. (Dalmacija je od 1850.
prije svoga odlaska u panjolsku. godine preko namjesnika bila pod direktnom ingerencijom austrijskoga cara.)

24 25
Grobnica Metrovi
/ Benkovac
Na benkovakome gradskom groblju nalazi se vrlo
zanimljiva i vrijedna kapelica o kojoj ni mnogi
Benkovani ne znaju mnogo. Radi se o obiteljskome
mauzoleju, koji je, kako nas obavjetava natpis nad
ulazom, 1905. godine Ivo Metrovi, pok. Mate, dao
sagraditi za sebe i svoju suprugu Jelu.
Mauzolej, odnosno kapela Metrovi, jednostavna
je pravokutna graevina s dvoslivnim krovom, s po
jednim malim etvrtastim otvorom na bonim zido-
vima i s bogato oblikovanim proeljem u secesijskome
stilu koji je u to vrijeme bio vrlo moderan. Kapelu je
sagradio i likovno oblikovao slavni kipar Ivan Rendi,
autor velikoga broja skulptura, meu kojima je i niz
nadgrobnih spomenika na grobljima diljem Hrvatske.
Kapela je obnovljena 2010. godine.

26
Crkva sv. Simona
monaha / Jagodnja G.
Jagodnja Gornja, naselje smjeteno jugozapadno od
Benkovca kraj Polae, na putu je prema Biogradu.
Mada izvori biljee crkvu sv. Simeona Stolpnika jo
u 17. stoljeu, sadanja crkva plod je obnove iz 1869.
godine. Izvorno posveena Sv. Simeonu Stolpniku, da
bi, najvjerojatnije, izmeu dva svjetska rata pod utjeca-
jem dominantne vladarske ideologije promijenila ime
u Sv. Simona, to je monako (redovniko) ime Stefana
Prvovjenanog, prvog srpskog kralja. Straozavjetni lik
Simeon Bogoprimac zapravo je sveti ime, ije se moi
nalaze u Zadru u istoimenoj starokranskoj crkvi.
Graena je u historicistikim oblicima i slijedi
tradicionalnu prostornu koncepciju jednobrodne crkve
sa polukrunom apsidom i zvonikom na preslicu.
Tradicionalna je i tehnika zidanja kamenom lomljen-
cem utopljenim u malternu masu. Proelje definira
polukruno zavreni portal i rozeta, dok je iznad njih
preslica sa dva otvora zavrena trokutastim zabatom,
oslonjena na tri konzole. Uski prozorski otvori su
polukruno zavreni bez posebnih ukrasa. Prvotni
ikonostas nije sauvan, ali su zato ostale brojne ikone
iz razdoblja od 15. do 18. stoljea od kojih se kvalitetom
najvie istie italokretska ikona Sv. Arhanela Mihajla.
Okruena je grobljem na kojem se istiu krievi
ukraeni specifinom pleternom ornamentikom, koju
danas kategoriziramo kao narodnu umjetnost.

28
Crkva sv. Kuzmana i
Damjana / Polaa
Stotinjak metara od crkve sv. Simona spomenute na
prethodnoj stranici nalazi se izgledom slina crkva sv.
Kuzmana (Kuzme) i Damjana, mjesnih svetaca zatit-
nika. Izgled mjesnih crkvi dalmatinskoga zalea u pro-
losti je bio tipski pa ih je i konfesionalno teko razluiti.
Radi se o obnovljenoj staroj crkvi iz 1820. godine,
sruenoj u posljednjemu ratu 1991. godine.
Nova upna crkva istoga imena takoer je obnov-
ljena nakon stradanja i nalazi se u samom sreditu
Polae, gdje je prvobitno i bila sagraena 1989. godine.

30
Crkvina
/ opot
opot je selo u neposrednoj blizini Benkovca. Na lokali-
tetu Crkvina, nedaleko od eljeznike pruge i opot-
skoga izvora pitke vode, otkriveni su ostaci srednjo-
vjekovne crkve. Od nje su danas vidljivi samo temelji
te razni ulomci kamene oltarne pregrade ukraene
srednjovjekovnim pleterom i tekstom na latinskome
jeziku. Greda i zabat oblikovani su nainom karakteri-
stinim za hrvatsku predromaniku umjetnost, a gornji
im je rub ukraen motivom kuka. U trokutu zabata
prikazan je kri oblikovan trostrukim pleterom ispod
kojega je sa svake strane po jedna ptica.
Meutim, ono to ovim ulomcima daje povijesnu
vanost ulomak je teksta u kojem je navedeno ime
kneza Branimira. Taj je natpis prva pojava hrvat-
skoga imena na kamenome spomeniku. Ime kneza
Branimira pronaeno je na jo tri kamena ulomka iz
9. stoljea: u Muu kod Sinja (na ulomku je uklesana i
godina 888.), u Ninu (gdje se Branimir naziva knezom
Slavena) te u drapnju kod Skradina. Fragmenti iz
opota mogu se razgledati u Arheolokome muzeju
u Zadru. Prepostavlja se da je upravo u blizini izvora
opot, po kojem je naselje i dobilo ime, bilo mjesto gdje
se u srednjem vijeku sastajao sabor hrvatskih plemi-
kih rodova. Temelji crkve u kojoj je pronaen natpis s
oltarne pregrade pripadaju kasnijem razdoblju, pa neki
smatraju da je crkva koju je knez Branimir podigao u 9.
stoljeu negdje u blizini.

32 33
Crkva sv. Jurja
/ Perui
Crkva sv. Jurja, najstarija crkva u Peruiu, nalazi se
preko puta nove upne crkve, tik uz cestu koja vodi
kroz Perui. Oko nje je lijepa istina s koje se prua
krasan pogled.
Prva mjesna upna crkva podignuta kraj upne
kue vjerojatno datira iz 12. ili 13. stoljea. Izmeu dva
je svjetska rata doivjela preinake: otvoren je novi ulaz
u crkvu koji je za nedavne obnove vraen u prvobitno
stanje. Crkva je presvoena, a nad ulazom je zvonik
na preslicu. Unutarnji su zidovi ralanjeni slijepim
lukovima i lezenama.
Naslonjena na zid crkve je stara upna kua izgra-
ena 1729. godine. Smatra se da je podignuta na mjestu
jo starije upne kue koja je zajedno s crkvom bila
izgraena u 12. ili 13. stoljeu.

34 35
Crkva Uznesenja
sv. Marije / Perui
Ostaci crkve sv. Marije nalaze se na peruikome
groblju, na uzvisini nedaleko od ostataka srednjovje-
kovnoga katela. Moe se vidjeti plonik crkve s neko-
liko nadgrobnih ploa, cipus (nadgrobni spomenik),
krstionica i komadi zida svetita.
Crkva Uznesenja sv. Marije u Peruiu nalazila se na
gradini u Peruiu, na mjesnome groblju. Prvi se put spo-
minje 1449. godine, iste godine kao i Katel u Peruiu.
Izgraena vjerojatno u 14. ili 15. stoljeu i bila je gotikih
karakteristika. Obnovljena je i produena u 18. sto-
ljeu kada je dobila i preslicu na proelju i polukrune
prozore. Bila je to jednobrodna graevina s pravokutnom
apsidom i iljastim svodom s pojasnicama. Imala je
barokni oltar sa slikom Uznesenja Marijina datiranom iz
1845. godine. Na proelju je imala reljefni grb s prika-
zom stabla iz Rajskoga vrta s likom zmije. Lijevo i desno
od stabla bila su slova G i P, vjerojatno inicijali Gapara
Peruia, vlasnika Katela i crkve, po kojemu je mjesto
i dobilo ime. Nakon stradavanja u posljednjemu ratu u
Hrvatskoj od crkve su ostale samo ruevine.

36
Katel Perui

Katel, ili ono to je od njega ostalo, nalazi se na brijegu

iznad Peruia, a do njega se iz Benkovca moe doi i
pjeice. Put do Katela nije oznaen put uz trafosta-
nicu vodi uzbrdo pa ete, kada se uspnete, ugledati ovu
neko zasigurno impozantnu utvrdu. Naalost, njezin
dananji izgled nije dostojan njezine veliine. Objekt je
zarastao u visoku travu, a zidovi su urueni. No ipak,
do Katela se vrijedi popeti radi pogleda na okolicu.
Kao i oblinja crkva Marijina Uznesenja, Katel se u
dokumentima prvi put spominje 1449. godine. Smatra
se da je podignut u 14. ili 15. stoljeu. Bio je etvrta-
stoga tlocrta. Na uglovima su zidovi bili pojaani etve-
rokutnim kulama, dok je sredinjim dijelom dominirala
okrugla kula visoka 18 metara. Svoj je izvorni izgled
sauvao do 1944. kada je poruen. Vidljivi su ostali tek
ostaci vanjskoga zida.
Granica izmeu Mletake Republike i Ugarsko
hrvatskoga kraljevstva protezala se u 15. i poetkom 16.
stoljea nedaleko od Peruia. Osmanlije su ga zauzeli
1523. godine, nakon to je bosanski sandakbeg,
GaziHuseinbeg, oblinju Ostrovicu osvojio za sultana
Sulejmana Velianstvenoga. Zahvaljujui injenici
da nije bio branjen, Katel je poteen razaranja kao
i okolne crkve. Ostao je pod osmanskom upravom do
1647. kada su ga za Kandijskoga rata Osmanlije morali
napustiti. Pod njihovom je vlau bio jo i izmeu 1670.
i 1683., nakon ega su ga u potpunosti napustili.

38
Crkva sv. Petke
/ Kolarina
Da biste doli do ove crkve, spustite se s ceste koja od
Peruia vodi u Kolarinu u polje. Do crkve, naalost,
nema nikakvih oznaka, a i poneto je skrivena od
pogleda zbog raslinja, pa ete malo morati pogaati
gdje je. Ipak, budui da se nalazi na groblju, okruena
je karakteristinim stablima i grmljem pa, kada ih
ugledate, skrenite na neasfaltirani put nizbrdo ili, jo
bolje, parkirajte i do nje nastavite pjeice.
Sv. Petka (Paraskeva) jo je jedna romanika
crkva iz 12./13. stoljea. Prvotno je bila posveena
Sv. Jurju i pripadala je srednjovjekovnomu Podluju
gdje je bio nastanjen rod Jamometa. Bogato izraen
ikonostas nastao je u dvije faze: starijoj (krajem 18.
i poetkom 19. stoljea) i novijoj (1892.), kada ga je
dovrio slikar Dane Petranovi. Crkva sv. Petke dijeli
svoje osobine s grupom crkvica iz istoga vremena: Sv.
Ivanom u Banjevcima, Sv. Aranelima u Miranjima i
Sv. Mihovilom u Vukiu. Sve su ove crkve romanike
jednobrodne graevine s poluoblom apsidom i poluvalj-
kastim svodom. Crkva sv. Petke je znatno izmijenila
prvotni izgled, a najbolje je ouvan portal s izrazitim
romanikim osobinama. Uokvirena je luneta ukraena
reljefnim kriem. Prozor na junome zidu takoer je
romanikoga oblika.

42 Tlocrt str. 212

Asseria

Turistiki najatraktivniji lokalitet koji se nalazi oko

sedam kilometara od Benkovca zasigurno je Asseria,
naputeno i razrueno liburnsko i rimsko naselje kod
sela Podgraa i Bukovia.
Asseria pobuuje interes jo od kraja 18. stoljea
kada je mletaki putopisac Alberto Fortis, pun prosvje-
titeljskoga entuzijazma, zdvajao nad razlozima njezine
propasti i, potaknut povoljnom kupnjom jedne drevne
nadgrobne ploe, kovao planove da se tamo jednom
vrati opskrbljen nunom opremom za kopanje.
Potkraj 19. stoljea, tonije 1898. godine, u Asseriju
dolaze beki arheolozi i vre prva struna iskapa-
nja, a njezine ostatke poetkom 20. stoljea obilazi i
opisuje poznati pjesnik i putopisac Ante Tresi Pavii.
Sustavna arheoloka istraivanja u Asseriji vre se od
1998. i dovela su do mnogih zanimljivih spoznaja o
ivotu u tome davno nestalom gradu.
Dovoljno je nekoliko minuta etnje po razruenim
zidovima i ve je jasno da je poloaj ovoga grada bio
vrlo vaan. Grad se nalazio na dominantnoj uzvisini
nad prometnim putem od antikih naselja Jadere
(liburnijsko naselje iz kojega se razvio dananji Zadar) i
Nedinuma prema Varvariji i Burnumu. Iako u ostacima,
zidovi koji su na mjestima debeli preko tri metra i
danas djeluju vrlo moni i kiklopski. Lako je razliko-
vati rustine, ali pravilno oblikovane i slagane zidove
iz doba klasinoga Rima od onih iz kasnoantikoga

44
Asseria

nemirnog doba seoba naroda. Tada je pred prvim zidom

sagraen drugi, nii i rustiniji, sastavljen od razliitih
ulomaka ranijih zgrada arhitrava, oltara i nadgrobnih
spomenika. Poetkom 2. stoljea kroz Asseriju je, pred-
vodei itavu vojsku na putu u Daciju, proao car Trajan,
za ijega je vladanja Rimsko Carstvo doseglo najvei
opseg i mo. U spomen na taj dogaaj Asserijati su
podigli slavoluk na jednome od ulaza u grad.
O ivotnome standardu nekadanjih stanovnika
svjedoi i akvadukt koji je donosio vodu iz oblinjega
Lisiia te forum na kojemu su bile vanije javne
zgrade. O njemu govore i brojni kameni nadgrobni
spomenici razliitih tipova koji su ovdje pronaeni -
cipusi, stele i nadgrobne are. Osim uklesanih natpisa o
samim stanovnicima Asserije, ti su spomenici i vaan
primjer antike skulpture. Osim nadgrobnih spome-
nika arheolozi/-ginje su iz ruevina izvukli i ulomke
razliitih elemenata arhitekture i skulpture, od kojih
je zasad najzanimljiviji veliki kameni oltar, koji je
kao graevinski materijal bio ugraen u kasnoantiki
zid. Oltar je oblika kvadra i izvorno se najvjerojatnije
nalazio negdje na forumu. Na njegovoj je iroj stranici
reljef kapitolijske vuice s Romulom i Remom, a na
uim su stranicama prizori vezani za prinoenje rtve
(voenje bika) i za libaciju (kasnoantiki obred tova-
nja vode). Ovaj se oltar uz druge vrijedne nalaze moe
razgledati u Zaviajnome muzeju u Benkovcu. Takoer,

46 47
Asseria

neki se predmeti iz Asserije nalaze u Muzeju antikoga

stakla u Zadru.
Slavno doba Asserije prolo je davno. Jedini je znak
stoljetnoga kontinuiteta na ovome mjestu crkvica
sv. Duha koja postojano uva mjesto kranskoga
tovanja od kasne antike do danas. Dananja globalna
informiranost, pojaani interes za putovanja i upozna-
vanje kultura koje su nam daleke, bilo prostorno bilo
vremenski, otvaraju mogunost da ruevine Asserije
osim strune publike oive i privuku i druge brojne
znatieljnike/ce.

48 Tlocrt str. 186

Crkva sv. Duha
/ Asseria
Dok moni kameni blokovi liburnske, rimske i kasno-
antike gradine lee naputeni ve stoljeima, jedini
ustrajan znak kontinuiteta mala je crkva okruena
grobovima, sasvim prikladno posveena Sv. Duhu. Nalazi
se u samome srcu Asserije, na mjestu gdje je nekada
bio rimski forum. Danas je to duguljasta jednobrodna
crkva s kvadratnom apsidom, neobino asimetrinoga
proelja s tankom preslicom za zvono. Na proelju su
jednostavna vrata iznad koji se nalazi otvor u obliku
kria. Drugi je ulaz na junome zidu. Budui da crkva
nije obukana, vidi se kamena graa razliitih dimenzija,
naina obrade i slaganja.
Dananje selo Podgrae ne nalazi se na mjestu sred-
njovjekovnoga Podgraa koje je, kao sjedite sudbenoga
stola plemstva starohrvatske upanije Luke, imalo ista-
knutu povijesnu ulogu. Nalazilo se blie Asseriji, a time
i crkvi sv. Duha. Dananja je crkvica sagraena 1700.
godine nakon konanoga odlaska Osmanlija. Sagraena
je na ostacima romanike crkve sv. Pavla koja je za
vrijeme osmanske vladavine bila razruena. Na tome se
mjestu jo prije romanikoga sloja crkve nalazila staro-
kranska crkva s kvadratnim narteksom koji je, kako
se ini, u vrijeme prvih kranskih zajednica na Asseriji
izvorno bio kranski mauzolej. Austrijski su arheolozi
vrili prva istraivanja 1898. godine. Oblu apsidu kakvu
je ova graevina imala u svim svojim fazama upravo su
oni zamijenili pravokutnom kakvu danas vidimo.

52
 B
Sv. Simon / Gornja Jagodnja / 28 Crkvina / opot / 32

Grobnica Metrovi / Benkovac / 26

Katel Benkovi / Benkovac / 18

Sv. Ante / Benkovac / 22
Sv. Kuzme i Damjana / Polaa / 30 Sv. Jovana / Benkovac / 24 Asseria / 44

Katel Perui / 38 Sv. Duha / Asseria / 52

Sv. Marije / Perui / 36
Sv. Jurja / Perui / 34
Sv. Petke / Kolarina / 42

Srednjovjekovni grad Vrana / 56

Han Jusufa Makovia / Vrana / 60

Sv. Mihovila / Vuki / 74

Sv. Petra / Morpolaa / 68

Sv. Ivan / Banjevci / 66

54 55
Srednjovjekovni
grad Vrana
Na putu od Benkovca prema Pakotanama cesta prolazi
kroz selo Vrana koje je u srednjovjekovnoj Hrvatskoj
bilo jedno od vanih centara moi. Naalost, od povije-
snoga je sjaja danas malo vidljivo. tovie, neupueni
putnik lako moe proi kroz ovo mjesto, a da ni ne
primijeti dva kapitalna objekta ovdanje kulture i povi-
jesti, iako se oba nalaze uz samu cestu: vranski stari
grad i han Jusufa Makovia. To se pogotovo odnosi na
vranski srednjovjekovni grad koji je zaista u loemu
stanju, rasutih zidova zaraslih u trnje, turistima posve
nedostupan i nezanimljiv. Zatita i obnova ovoga
objekta te njegova kvalitetna prezentacija najiroj
javnosti bila bi viestruko korisna. Procjenjuje se da je
ovaj objekt ouvan tek oko 20% svog oblika. Neto je
bolje ouvan juni zid sa zavrnim vijencem i jednima
od vrata, zatim kvadratna kula i samostanska kapela.
Takoer je vidljiv i obrambeni opkop oko cijele utvrde.
Vranska se tvrava spominje od 9. stoljea. Tu se
u poetku nalazio benediktinski samostan koji je kralj
Zvonimir u 11. stoljeu darovao Svetoj Stolici. Od 12.
do poetka 14. stoljea u vranskome su samostanu
templari, a nakon njih preuzimaju ga ivanovci. Meu
priorima ovoga samostana bile su i neke glasovite
povijesne linosti poput bana Ivana Paline u 14. sto-
ljeu i bana Petra Berislavia koji se istakao u obrani
ovoga dijela Dalmacije od Osmanlija. U tim je ratovima
Osmansko Carstvo 1529. preuzelo upravu nad Vranom,

56
Srednjovjekovni grad Vrana

ime je grad izgubio vanost kranskoga sredita.

U Kandijskome ratu 1647. Vranu su privremeno zauzeli
Mleani te su je tada, prije povratka Osmanlija, najveim
dijelom i sruili. Tvrava se nije vie nikada obnovila, a
njezina je devastacija nastavljena do naih dana.

58
Han Jusufa Makovia
/ Vrana
Han ili karavansaraj je u orijentalnim zemljama naziv
za odmorite koje se nekada gradilo du vanih putova
za umorne putnike, doprinosei pritom i protoku roba i
ideja. Upravo kao i ovaj vranski, tipian je han pravo-
kutnoga tlocrta, izvana okruen visokim zidom.
U sredini je pravokutno dvorite okrueno prostori-
jama za smjetaj putnika i njihovih ivotinja.
Makoviev se han nalazi uz samu cestu koja iz
Benkovca preko Miranja vodi u Vranu te dalje pored
ornitolokog rezervata i parka prirode Vranskog jezera
u Pakotane.
Zasad nije prezentiran onako kako bi zbog svoje
vanosti trebao biti, no dobra je vijest da e Vrana
zahvaljujui projektu obnove Ministarstva kulture
Republike Hrvatske koji e se financirati sredstvima
iz fondova Europske unije u zdanju hana dobiti hotel,
restoran, malu zbirku i prostor za kulturne dogaaje.
Vanjski zidovi hana u prilinoj su mjeri ouvani,
a oko same se zgrade moe nai razbacan graevni
materijal koji mu pripada. Ouvana je i glavna zgrada
te ostaci zgrada na istonoj i zapadnoj strani, na
kojima se mogu uoiti lukovi karakteristini za orijen-
talno graditeljstvo.
Poput Makovia, gradnju hanova omoguavali
su svojim donacijama bogati i poboni pojedinci koji
su na taj nain doprinosili svojoj zajednici. Makovi
je svoju zadubinu dao sagraditi 1644. godine upravo

60
Han Jusufa Makovia / Vrana

u rodnoj Vrani koju je davno bio napustio, ali je oito

nije zaboravio. Meutim, zbog njegove prerane smrti
ve 1645. godine, han nije dovren onako kako je bio
zamiljen. Tijekom stoljea doivio je i znatne preinake
i oteenja. Unato tomu ostaje najznaajniji spomenik
islamske svjetovne arhitekture u Hrvatskoj.
Jusuf Makovi, moni kapudanpaa (admiral
osmanske ratne mornarice) i sultanov miljenik te jedan
od naju-tjecajnijih ljudi Osmanskoga Carstva, rodio
se u Vrani 1606. Zahvaljujui sposobnosti i okretnosti
uzdigao se od skromnoga seoskog momka do visokoga
poloaja admirala. Predvodio je vojsku Osmanskoga
Carstva u Kandijskome ratu protiv Mletaka i 1645.
zauzeo Kretu. Povijest ga pamti kao uzornoga vojsko-
vou koji se asno ponio prema poraenim i zaroblje-
nim Mleanima, dopustivi im da slobodno napuste
otok. Ovaj ga je potez, meutim, kotao ivota. Upao je
u nemilost sultana i 1645. je smaknut u Carigradu.

62 63
Crkva sv. Ivana
Krstitelja / Banjevci
Crkva sv. Ivana Krstitelja vrlo je zanimljiva romanika
graevina iz 12. stoljea. Kao i Sv. Mihovil u Vukiu,
Sv. Petka u Kolarini i Sv. Mihovil u Miranjima, radi se
o jednobrodnoj crkvi s poluoblom apsidom i poluvalj-
kastim svodom. Slinost s crkvom u Miranjima jo je
vea, jer obje na proelju imaju kuluzvonik. Zvonik
sv. Ivana jednako je irok kao i sama crkva, a iste su i
tehnike zidanja. Du bonih je zidova crkva ojaana
potpornjima pravokutnoga presjeka.
Prvobitan oblik crkve ouvan je do dananjih dana.
Sa sjeverne strane do oltara crkva je proirena da bi
se dobio prostor za sakristiju i vjernike (sakristija se u
spisima prvi put spominje 1822.). Crkva ima okruglu
apsidu: prostor izmeu baroknoga oltara i apside ispu-
njen je kamenjem. Dva sjeverna kontrafora (zidna podu-
piraa) uklopljena su u zidove proirenoga dijela crkve/
sakristije. Crkva je bila obnovljena tek 1718. godine.

66 Tlocrt str. 213 67

Crkva sv. Petra
/ Morpolaa
Crkvu sv. Petra nai ete tako da iz Benkovca krenete
prema Vukiu. Moete ii kroz Perui i Kolarinu, a
moete i cestom prema Kolovcu i Lepurima. Kada
doete u Vuki, nastavite u smjeru ibenika, ali
skrenite istono, prema selu Proviu. Morpolaa je iza
Provia, otprilike osam kilometara od Vukia. Crkva se
nalazi usred prostranoga polja van sela. Na nju, naa-
lost, ne upuuju ni putokazi ni oznake. Kraj trafostanice
skrenite lijevo na bijeli put i nakon nekoga vremena
ete doi ravno pred ovaj zatieni spomenik kulture.
Fasadu bi trebalo oistiti od grafita, drveni strop zvonika
popraviti te svakako uz cestu postaviti oznake kako bi se
ova vrijedna graevina mogla lake nai.
Prema miljenju povjesniara umjetnosti i akade-
mika Ive Petriciolija ova crkva datira u razdoblje rane
romanike. Za razliku od crkve sv. Ivana u Banjevcima
koja takoer ima istaknut zvonik na proelju, zvonik sv.
Petra je ui od same crkve. Radi se o jednostavnoj jedno-
brodnoj graevini s nekom vrstom izduene, poluvalj-
kasto nadsvoene zaobljene apside. Zvonik je kvadratne
osnove i jednom stranom priljubljen uz crkvu. Preostale
tri strane ralanjene su viseim slijepim lukovima,
a sam je vrh s jednostrukim otvorom nastao kasnije.
Prizemlje zvonika ima zidani svod. Crkva je zatieni
spomenik kulture i obnovljena je 1988. godine.
U zvoniku se nasuprot ulaznim vratima s desne
strane nalazila kamenica za blagoslovljenu vodu,

68
Crkva sv. Petra / Morpolaa

postavljena na nadgrobni spomenik koji je bio upotri-

jebljen kao podnoje kamenici. Na spomeniku se pri-
mjeivalo samo nekoliko starohrvatskih slova. Ostali
dio natpisa bio je premazan bukom vjerojatno u doba
postavljanja spomenika ispod kamenice. Nakon ukla-
njanja buke na nekim se mjestima primjeuju ostaci
vapna, vrsto srasli s kamenom. Slova u natpisu nisu
oteena, osim prvoga kraka slova M u petom redu.
Pismo na spomeniku je bosanica. Spomenik se bez
dvojbe nalazio na groblju uz crkvu, pa je svojedobno
posluio kao postolje za kamenicu kod ulaza u crkvu.

70 71
Crkva sv. Mihovila
/ Vuki
Vukika crkva sv. Mihovila nalazi se u polju nedaleko
od samoga Vukia, petnaestak kilometara jugoistono
od Benkovca. Do nje se moe doi na dva naina.
Moete krenuti cestom prema Kninu i skrenuti desno
nakon Bulia. Put e vas odvesti do sredita mjesta,
gdje trebate skrenuti lijevo prema ibeniku. Nakon
nekoliko kilometara doi ete do odvojka koji vodi
desno za Stankovce i Pirovac, a vi produite ravno jo
otprilike 300 metara. Lijevo se odvaja put koji vodi
ravno na vukiko groblje pred crkvu sv. Mihovila.
Druga je mogunost preko eljeznike pruge krenuti iz
Benkovca prema Peruiu i Kolarini. U tom ete sluaju
proi itavom duljinom Vukia (oko pet kilometara) i
doi do odvojka za Stankovce i Pirovac. Nakon odvojka
nastavite ravno jo 300 metara i doi ete do lijevog
odvojka koji vodi do crkve. Budui da se Vuki nalazi
na kosini brijega koji se protee paralelno s poljem,
pogledom ete moi obuhvatiti prilino veliko podruje
na suprotnoj strani polja. Na primjer, prema sjevero-
istoku se vidi karakteristian oblik Makova kamena
iznad sela Ostrovice, koje je u srednjemu vijeku bilo
vano uporite ubia Bribirskih.
Crkva je obukana i sasvim jednostavna. Radi se
o jednobrodnoj crkvici s produljenim pravokutnim
svetitem i preslicom na golome proelju okruena
grobovima. Osobito se istie masivni kameni kri uz
junu fasadu.

74
Crkva sv. Mihovila / Vuki

Pretpostavlja se da je na ovome mjestu postojala

predromanika ili starokranska graevina.
Produljeno pravokutno svetite dananjega zdanja
zapravo je izvorna crkva sv. Mihovila iz doba romanike,
sagraena u 12. ili 13. stoljeu. Poput srodnih crkava
u Banjevcima, Miranjima i nedalekoj Kolarini, ova je
crkvica imala poluoblu apsidu i poluvaljkasti svod.
Dananji je izgled rezultat nekoliko pregradnji koje
su uslijedile nakon prestanka ratova s Osmanlijama.
Apsida je poruena, a originalna je crkva postala svetite
dograenoj crkvi koju danas vidimo. Dograeni se dio
prilino skladno nadovezuje na izvornu crkvu, koristei
istovjetne oblike prozora i vrata na oba dijela.

76
 Sv. Luke / kabrnja / 102
Sv. Georgija / Biljane Gornje / 110
C
Sv. Marije / kabrnja / 104

Sv. Marije / Korlat / 92

Sv. Ante / Nadin / 100 Sv. Jerolima / Korlat / 96
Nadin / 100

Sv. Petra / Kula Atlagi / 88

Sv. Nikole / Kula Atlagi / 84

Utvrda Klievica / 80

Crkvina / opot / 32

Grobnica Metrovi / Benkovac / 26

Katel Benkovi / Benkovac / 18

78 Sv. Ante / Benkovac / 22
79
Sv. Jovana / Benkovac / 24
Utvrda Klievica

Utvrda Klievica nalazi se u neposrednoj blizini autoce-

ste Zagreb Split, pa je svi koji jure tom prometnicom
u pravcu Splita mogu nakratko vidjeti ako malo prije
izlaza za Benkovac pogledaju nalijevo. Do utvrde se iz
Benkovca stie cestom koja vodi prema Zadru ako se
koji kilometar nakon izlaza iz Benkovca skrene lijevo
(postoji oznaka). Asfaltirani put vodi preko eljeznike
pruge, malo zatim nestaje, nastavlja se makadamom,
malo po istini, a malo kroz borovu umu. Utvrdi se
prilazi umskom stazom i to s njezine stranje strane
kojom dominira mona visoka okrugla kula na sjever-
nome uglu. Klievica se nalazi na povienome poloaju
ispod kojega, barem u proljee, ubori istoimeni potok.
Stanovnici su, dakle, imali izvor svjee vode odmah
ispod zidina. Ispred junoga zida utvrde nalazi se mala
istina ispod koje je strmi spust do potoka. Ovdje je i
ulaz u utvrdu. Utvrda i prilazi do nje u zaputenome su
stanju. Budui da se radi o lokalitetu koji osim atraktiv-
noga kulturnopovijesnog sadraja prua i mogunost
uivanja u prirodnome okoliu, potrebno je obaviti
daljine zatitne i restauratorske radove te redovito
ureivati okoli.
Kada je 1409. ugarski kralj Ladislav Napuljski
Veneciji prodao Dalmaciju za 100 000 dukata, benko-
vako se podruje odjednom nalo na granici mletake
Dalmacije i Hrvatske u sastavu Ugarskoga kraljevstva.
Utvrdu su sagradili Kurjakovii sredinom 15. stoljea,

80
Utvrda Klievica

a njezina je lokacija odmah postala predmetom spora

s Venecijom, koja je gradnju ove utvrde doivjela
kao direktnu prijetnju. Stoga su i poduzeli odgovara-
jue korake urgirali su kod ugarskoga kralja Matije
Korvina da se gradnja zaustavi. Meutim, nadolazea
prijetnja od sve eih prodora Osmanlija utjecala je
na dovretak izgradnje. ak tovie, gradnja slinih
obrambenih objekata se intenzivirala, pa su tako
sagraene i utvrde Benkovi, Perui i Polaa, a i sami
su Mleani na svojoj strani utvrdili Vranu i Nadin. Ipak,
Osmanlije su ih do 1538. sve osvojili.

82
Crkva sv. Nikole
/ Kula Atlagi
Dananje mjesto Kula Atlagi nalazi se na mjestu sred-
njovjekovnih sela Opatije, Bojita i Tihlia, a pod dana-
njim se imenom spominje od kraja 17. stoljea. Imena
ovih srednjovjekovnih sela ostala su sauvana u imenu
bunara Opatija i okolnim njivama koje se zovu Bojita.
Dananje ime dolazi od obitelji Atlagi koja je u
mjestu imala svoje dvore, odnosno kulu. Jedan od
Atlagia bio je navodno i Atli-aga koji se istaknuo pri
osvajanju Klisa 1537. i, ako je vjerovati legendi, odrubio
glavu kapetanu Klisa Petru Kruiu (1491.1537.).
U Kuli Atlagi nalaze se dvije crkve posveene
istome svecu Sv. Nikoli. Crkva sv. Nikole, izvorno
posveena Sv. Mateju, tipian je primjer jednostavne
gotike crkve sa iljastim svodom u brodu i svetitu.
Nalazi se na groblju u Kuli Atlagi, neposredno uz cestu
koja iz Benkovca vodi prema Korlatu. Crkva je skro-
mnoga izgleda i manjih dimenzija (duga je 6.24 m, a
iroka 4.24 m). Nad proeljem se die poneto nesraz-
mjerno velika preslica. Njezina je zanimljivost u tome
to su na bonome portalu crkve ostali uzidani podaci
o vremenu gradnje, o naruiteljima i o majstorima koji
su je sagradili, dakle gotovo kompletan ugovor o gradnji.
Uklesani tekst glasi:

84 Tlocrt str. 213

Crkva sv. Nikole / Kula Atlagi

+AN(N)O D(OMI)NI MCCCCXXXX VI DIE XXV MENSIS

OCTVBRI FVIT C(ON)PLETA ECLESIA ISTA TRES MAGISTRI
ERA(N)T LVPUS NICOLAS G(E)ORGIVS DE IADRA P(RO)
CVRATORES ECLESIE NICOLAVS DRACETIC ET RATCO
COLANC ET VNIVERSIS VIRI VILE TICLICHI.
Tekst navodi da je crkva dovrena 25. listopada
1446. i da su majstori graditelji bili Vuk, Nikola i Juraj
iz Zadra, a predstavnici sela Tihlia, kako se Kula tada
zvala, bili su Nikola i Ratko. Iznad ulaza na zapadnoj
strani u pravokutnoj je nii ouvan irilini natpis s
imenima donatora i imenom protomajstora Antonija
kotija iz Skradina koji je oito 1795. godine obnavljao
crkvu. Crkva je prije rata posjedovala razmjerno velik,
ikonografski prebogat ikonostas, djelo majstora iz ben-
kovake crkve sv. Jovana.
Zalaganjem episkopa Nikodima Milaa 1893. godine
nasuprot crkve sv. Nikole podignuta je istoimena crkva
jedinstvenih historicistikih oblika. Krinoga je tlocrta
sa slijepom kupolom podignutom iznad centralnoga
dijela. Proelje s trijemom i polukrunim aneksom
iznad kojega je jednostruka preslica nema pandana u
arhitekturi Dalmacije svoga doba. Uzornom je tehni-
kom zidana klesanim kamenom. Ikone za ikonostas
nastale 1910. godine rad su akademskoga slikara-iko-
nopisca Simeona Vukojevia.

86
Crkva sv. Petra
/ Kula Atlagi
Jo jedna u nizu zanimljivih graevina na srednjovje-
kovnoj Velikoj cesti (lat. Via magna) od Nina do Knina
je crkva sv. Petra iz 11. stoljea. Oko tri kilometra
od Benkovca u Kuli Atlagi treba skrenuti lijevo na
makadam i proi nekoliko stotina metara umom. Kao
i za mnoge druge zapostavljene lokalitete, tako ni za
ovaj, zasad, ne postoji putokaz ili informativna ploa.
Crkva se nalazi na maloj uzvisini. Jednobrodna je i
ima pravokutnu apsidu, a njezinoj stilskoj istoi i jed-
nostavnosti doprinosi i bijela boja kojom je prekrivena
fasada. Osobito je atraktivnom ini nain na koji su
ralanjeni zidovi: etiri lezene dijele bone zidove na
po tri plohe koje su povezane viseim arkadama.
Za razliku od veine drugih crkava iz razdoblja predro-
manike i romanike na ovome podruju koje su tijekom
stoljea doivjele razliite preinake i razne dogradnje,
sv. Petar je sauvao svoj izvorni oblik. Nakon to je
poetkom devedesetih za vrijeme rata bila razruena,
crkvica je rekonstruirana 1999./2000. U zidovima
je crkve tijekom obnove pronaeno dosta ulomaka
kamenih reljefa s predromanikim pleternim deko-
rativnim elementima. Meu njima je i jedan natpis s
imenom dostojanstvenika Budimira. Crkva je vezana i
za povijest templara, srednjovjekovnoga vitekog reda,
koji su u blizini crkve imali svoj hospicij.

88 89
Crkva sv. Marije
/ Korlat
Korlat i Benkovac je nekada povezivala za ovo podruje
vana Velika cesta (lat. Via magna), a danas ih povezuje
cesta koja vodi od Benkovca prema zapadu cesta koja
prolazi kroz mjesta Kula Atlagi, Korlat, Gornje Biljane,
Smili. Korlat je kao mjesto prilino rastegnut i smje-
ten je sa sjeverne strane ove ceste, a crkva sv. Marije
nalazi se na vrlo uoljivome brijegu s june strane
ceste. Potrebno je, dakle, lijevim odvojkom skrenuti
kod raspela uz cestu i nakon pola kilometra nai ete
se pred ulaznim vratima groblja i ovom skromnom, ali
zanimljivom crkvom. Kao i uvijek na ovakvim uzvi-
sinama, pogled e vam najprije obuhvatiti panoramu
okolnoga krajolika prostranu ravnicu s istaknutim
uzvisinama kao to je, na primjer, mona Nadinska
gradina na zapadu.
Od crkve su, naalost, ostali samo zidovi. Radi
se o jednobrodnoj graevini s jednom polukrunom
apsidom i jednostavnim proeljem na kojem nedostaje
zvonik na preslicu za dva zvona. Sjeverni zid i apsida
sazdani su od uoljivo pravilnijih kamenih kvadara.
Izmeu broda i apside jo uvijek stoji i luk.
Osim glavnoga ulaza postoji i ulaz s june strane,
zanimljiv zbog natpisa na glagoljici uklesanoga u pra-
vokutnu plou. Juni je zid otvoren i s dva polukruna
prozora, tipina za barokno razdoblje.
Spomenuti natpis iznad junoga ulaza, obavjetava
nas: crkvu sv. Marije je 1751. godine sagradio je pop

92
Crkva sv. Marije / Korlat

Marko sa svim pukom. Crkva je zapravo tada nakon

stradanja za vrijeme uestalih borbi s Osmanlijama
bila obnovljena i barokizirana. Prije nje je na poloaju u
blizini koji se zove Sv. Nediljica postojala starohrvatska
crkva sv. Marije iz 11. stoljea, koja je nastradala za
vrijeme osmanskih napada krajem 15. stoljea.
U Korlatu je postojao i srednjovjekovni katel,
vidljiv na poznatoj karti zadarskoga i ibenskoga
kraja mletakoga kartografa M. Pagana, nastaloj oko
1520. godina. I katel je sruen za vrijeme okraja s
Osmanlijama. Za vrijeme posljednjega rata u Hrvatskoj
crkva je opet stradala.

94
Crkva sv. Jerolima
/ Korlat
Crkva sv. Jerolima iz 12./13. stoljea, unitena za
vrijeme posljednjega rata u Hrvatskoj, bila je vrijedna
romanika graevina s poluvaljkastim svodom.
Nalazila se tik uz Veliku cestu (lat. Via magna), vaan
put Luke upe koja je obuhvaala podruje dananjih
Ravnih kotara. Cesta je povezivala Nin i Knin, a velikim
je dijelom prolazila kroz benkovako podruje. Do
ostataka crkve moe se doi ako na putu iz Benkovca
uz emprese s desne strane skrenete u polje. Naalost,
osim umarka ovih ozbiljnih stabala i par gomila
kamene grae, nema se to drugo vidjeti.
Korlat je i nakon prodaje Dalmacije Mleanima
1409. ostao pod upravom hrvatskoga bana. U njemu su
ivjeli plemii iz obitelji Korlatovi po kojima dananje
naselje nosi ime. Korlatovii su u blizini imali i svoj
Katel koji se spominje 1505. godine. 1536. godine
osvojila ga je i zapalila vojska Osmanskoga Carstva.

96 97
Nadin
Antiki Nedinum bio je poput Asserije liburnsko i rimsko
naselje gradinskoga tipa. Nalazio se na vanoj cesti
koja je spajala Zadar, Asseriju i Varvariju te vodila dalje
prema Burnumu, odnosno Scardoni. Iz njega je rodom i
poznati rimski jurist i senator Gaj Oktavije Prisko koji je
ivio za vrijeme vladavine cara Trajana (2. stoljee).
Ouvane megalitske zidine vjerojatno su nastale u
1. stoljeu. Antiki grad Nedinum jo nije istraen i do
nalaza se nije dolo sustavnim radom arheologa/inja,
ve manjevie sluajno. tovanje enskih boanstava
bilo je uobiajeno u Liburna - meu antikim je nala-
zima i vrijedan spomenik boice Latre koja se meu
Liburnima u Nadinu osobito tovala. U Arheolokome
muzeju u Zadru uvaju se neki natpisi, a neki su uzidani
u kue ispod gradine.
O vanosti Nadina svjedoi i dugotrajna borba koju
su Mletako i Osmansko Carstvo vodili za kontrolu nad
ovim kljuem Ravnih kotara. U srednjemu je vijeku
Nadin bio mletaka, a potom osmanska utvrda: u 15.
su ga stoljeu Mleani utvrdili, ali su ga 1538. godine
Osmanlije ipak osvojili i dogradili. Mleani su ga
ponovo osvojili 1647. za vrijeme Kandijskoga rata, ali su
i razorili utvrdu.
upna crkva sv. Ante sagraena je u 17. stoljeu
nakon odlaska Osmanlija. Obnovljena je u 19. stoljeu.
Za posljednjega rata u Hrvatskoj je poruena, ali i obnov-
ljena. Zanimljivo je da su obnovu crkve pomogli stanov-
nici Premanture u Istri, potomci Nadinjana izbjeglih u
Istru jo za vrijeme mletako osmanskih ratova.

100
Crkva sv. Luke
/ kabrnja
Na groblju u kabrnji nalazi se crkvica sv. Luke sagra-
ena u 13. stoljeu. Oko nje nalazilo se srednjovjekovno
selo Kamenjane koje je u 13. i 14. stoljeu bilo u posjedu
velikake obitelji ubi, a kasnije su tamo zemlju
kupovali i Zadrani, tj. zadarski patricijat. iljasti je
svod sagraen u 15. stoljeu. Krajem 17. stoljea crkva
je pretrpjela oteenja nakon kojih je obnovljena, a
slino se dogodilo i tijekom posljednjih ratnih zbivanja
u Hrvatskoj. Danas je posve obnovljena.
Unutranjost crkve je jednobrodna i zavrava
irokom poluoblom apsidom. Presvoena je iljastim
gotikim svodom ojaanim dvjema poprenim pojasni-
cama. Na sredini apside je mali prozor, a na proelju
iznad portala nalazi se takoer jedan uski, gotiki
prozor iznad kojega je i mali okrugli otvor. Na sjever-
nome bonom zidu nema otvora, dok juni ima bona
vrata i otvor koji je prije prorez nego prozor. Zvonik na
preslicu s dva luka kasnija je dogradnja.

102
Crkva sv. Marije
/ kabrnja
Crkva sv. Marije nalazi se na kraju Ambara, zaselka
kabrnje. Do nje je najlake doi ako na putu iz Zadra
prema Benkovcu skrenete s glavne ceste desno,
neposredno prije ulaska u kabrnju. Crkva je vidljiva
s glavne ceste, pa je nije problem nai. Obnovljena je
i konzervirana, a ono to je ini posebnom vidljivi su
ostaci starije graevine predromanikoga esterolista
u kojem kao da se ugnijezdilo svetite kasnije gradnje.
Crkvicu su kao rodovsku zadubinu u 11. stoljeu
podigli preci lukoga upana Kuzme, koji je svoj udio
prepustio benediktinskomu samostanu sv. Krevana
u Zadru, o emu svjedoi isprava iz 1166. godine. Crkva
je centralna esterolisna graevina te je kao takvu
moemo svrstati u znaajnu skupinu esterolisnih
crkvica starohrvatske sakralne arhitekture, od kojih se
veina nalazi upravo na podruju sjeverne Dalmacije.
U mjestu Pridraga nedaleko od Benkovca ostaci su
esterolista sv. Mihovila, a slian je tip crkvice prona-
en i u nedalekome Kaiu. Ostaci slinih graevina
pronaeni su i u Zadru i Splitu. Crkvica je u poetku
bila posveena sv. Jurju, a u 13. stoljeu postaje upna
crkva stanovnika srednjovjekovnih sela Podberjana i
Starovana (dananji Gornji Zemunik), kada je produ-
ljena i presvoena, a dobiva i novo proelje. Ispod crkve
arheolozi/ginje su pronali i ostatke antike grae-
vine. Oko crkve je bilo srednjovjekovno groblje, o emu
svjedoe nalazi nakita.

104 Tlocrt str. 213 105

 Sv. ura / Islam Grki / 114
Kula Stojana Jankovia / Islam Grki / 112
D
Sv. Martina / Pridraga / 120

Cvijina gradina / Kruevo / 152

Franjevaki samostan / Karin Donji / 126

Sv. Georgija / Biljane Gornje / 110 Sv. Kirika i Julite / Karin D. / 130

Sv. Luke / kabrnja / 102

Sv. Marije / kabrnja / 104

Karin Donji / 124

Sv. Ante / Nadin / 100

Sv. Marije / Korlat / 92

108 109
Crkva sv. Georgija
/ Biljane Gornje
Ako se iz Benkovca uputite cestom prema zapadu, proi
ete kroz Kulu Atlagi i Korlat te doi u selo Biljane
Gornje u kojemu se malo iznad ceste nalazi crkva
sv. Georgija. Ve se u prvim defterima3 nastalima po
ustanovljenju Klikoga sandaka 1537. godine crkva
spominje kao pravoslavna. Razmjerno velik ikonostas
uobiajene konstrukcije i ukrasa sadri brojne ikone sa
scenama Velikih praznika, Kristovih muka i pojedina-
nih svetitelja. Nastao je u prvim desetljeima 19. sto-
ljea i djelo je slikarske radionice Sudarevi iz Knina.
Crkva ima karakteristike gotikoga stila. Radi se
o jednobrodnoj graevini iljastoga svoda ojaanim
kamenom pojasnicom. Na proelju se nalaze zvonik na
preslicu i rozeta iznad glavnoga ulaza.
Kada se nakon odlaska Osmanlija u 18. stoljeu
aktivirala gradnja kranskih sakralnih objekata, na
crkvi su izvrene velike promjene brod je produen i
proiren (poneto nepravilno u odnosu na glavnu os),
zbog ega je sruena originalna apsida.
Nekada se ovdje nalazilo selo Draginii iz kojega
je potjecala i poznata zadarska plemika obitelj
Nozdronja, iji su se lanovi tijekom sukoba oko Zadra
izmeu ugarskoga kralja Ludovika I. i Venecije u 14.
stoljeu istakli kao Ludovikovi saveznici.
3
Defter ili tefter je katastarski porezni popis koje je vodilo Osmansko
Carstvo. Defteri su sadravali podatke o selima, kuanstvima i broju ljudi
(odrasli mukarci i udovci), kao i o etnikim grupama na prostoru Carstva.

110 Tlocrt str. 213 111

Kula Stojana Jankovia
/ Islam Grki
Naselje Islam Grki danas je na mjestu je srednjovje-
kovnih sela Trana i Kaine Gorice koja su se nalazila
na vanoj prometnici poznatoj kao Velika cesta
(lat. Via magna), koja je u srednjemu vijeku povezi-
vala mnoga mjesta Luke upe. Do Islama se dolazi
Jadranskom magistralom. Iz Zadra vozite do uvenoga
Zelenog hrasta, skrenite desno kroz Islam Latinski i za
nekoliko ete minuta s vae desne strane ugledati kru-
nite jedne neobine zgrade - Kule Stojana Jankovia.
Kula Stojana Jankovia je reprezentativni primjer
obrambeno-stambene arhitekture u Ravnim kotarima,
a sastoji se od stambenih i gospodarskih zgrada te
dvorita okruenih visokim zidom. Najupeatljivija je
visoka kula s istaknutim krunitem, tzv. donon kula
(glavna utvrda), nastala tek u 19. stoljeu kao roman-
tiarski dodatak. Nakon potpunoga unitenja cijeloga
kompleksa i arboretuma u ratnome sukobu devedese-
tih, kompleks se obnavlja pod nadzorom Ministarstva
kulture Republike Hrvatske.
Ova iznimna cjelina uva arhivske zbirke vezane
ne samo za prolost obitelji Jankovi i Desnica, ve i za
povijest itavoga kraja. U oekivanju zavretka obnove
Kule reprezentativna zbirka ikona i tafelajnih slika
(osobito portreta) te predmeti primijenjene umjetnosti i
namjetaj jo su dijelom pohranjeni u Zagrebu, Zadru i
Beogradu. Tek je dio etnografske zbirke iz Muzeja grada
Biograda vraen u Kulu.

112
Kula Stojana Jankovia / Islam Grki
Crkva sv. ura / Islam Grki

U neposrednoj blizini Kule nalazi se i crkva sv. ura /

Georgija, jednostavna jednobrodna romanika crkva s
jednom poluoblom apsidom (fotografija na stranici 116).
Na proelju je kasnije pridodana preslica za zvono. U
crkvi je sahranjen pisac Vladan Desnica sa suprugom
Ksenijom.
Stojan Mitrovi, odnosno Jankovi kako je nazvan
po ocu Janku Mitroviu, bio je kao i njegov otac vojni
zapovjednik u mletakoj slubi. Istaknuo se za vrijeme
osmansko-mletakih ratova u 17. stoljeu te je u Islamu
za svoje zasluge od Venecije dobio posjed, zemljite i
kulu, do tada u posjedu osmanlijskoga velikaa Jusuf-
age Tunia. Islam su do 1647. godine drali Osmanlije
i tu su imali svoju utvrdu. Na mjestu Islama se prije
dolaska Osmanskoga Carstva nalazila utvrda Vespeljevac
(poznata i pod nazivom Uitelja vas). Islam je od sredine
18. stoljea podijeljen na Latinski i Grki. Pisac Vladan
Desnica (1905. - 1967.), autor vanih djela hrvatske
moderne knjievnosti poput Zimskog ljetovanja, Proljea
Ivana Galeba i drugih, potomak je obitelji Mitrovi,
odnosno Jankovi.
Neke od najljepih stranica Proljea Ivana Galeba
zamiljene su i napisane u Kuli.

114
Crkva sv. Martina
/ Pridraga
Crkva sv. Martina sagraena je u 5. ili 6. stoljeu i do
dananjih je dana ouvana u izvornome obliku, to je
ini jednim od najznaajnijih primjera ranokranske
arhitekture na ovome podruju. Nakon stoljea posto-
janja stradala je za posljednjega rata u Hrvatskoj nakon
kojega je, ipak, potpuno obnovljena.
Crkva se nalazi na pridrakome groblju, uz promet-
nicu koja vodi iz Novigrada prema Pridrazi. Nasuprot
crkve s druge strane prometnice vidljivi su ostaci pre-
dromanike crkve sv. Mihovila.
Sv. Martin je jednobrodna crkva sa svetitem u
obliku trolista (ostaci ranokranskih crkava slinoga
tipa pronaeni su i u Bilicama kod ibenika i u Sutivanu
na Brau). Vanjski su zidovi ralanjeni lezenama koje
su na povrini apsida povezane slijepim lukovima. Na
bonim se zidovima nalaze po dvije bifore, a jedna je
na proelju iznad glavnoga ulaza. Proelje je kasnije
dobilo i zvonik na preslicu.
Na oltarnim su pregradama pronaeni i ulomci
predromanike skulpture iz 9. stoljea. Na jednome je
ulomku prikaz konjanika s maem i kopljem (moda se
radi upravo o Sv. Martinu), a na drugome, koji se uva u
splitskome Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika,
vidi se lik lava. U tom razdoblju figurativni prikazi nisu
bili uobiajeni, ve su dominirali dekorativni reljefi.
S june strane crkve sv. Martina otkriveni su i
ostaci osmerokutne krstionice koja je na istonoj strani

120
Crkva sv. Martina / Pridraga

imala istaknutu polukrunu niu, a u sredini je bio

esterokutni krsni zdenac.
Nedaleko od crkve sv. Martina u antiko se doba
nalazila rimska vila, uz koju je u doba predromanike
(9./10. stoljee) sagraena starohrvatska crkvica sv.
Mihovila, graevina esterolisnoga oblika koji je est u
sjevernoj Dalmaciji. Od crkvice je ostao samo temelj.

122 Tlocrt str. 213 123

Karin Donji
Ako se iz Benkovca uputite u pravcu sjevera, nakon
desetak kilometara po nedavno obnovljenoj cesti
dolazite do Karina, mjesta ija dokumentirana povijest
see do predrimskoga vremena. Ostaci utvrda koje
su oko Karina tijekom tisuljea gradili Iliri, Slaveni,
Osmanlije i Mleani vidljivi su i danas. Do utvrda
staroga karinskog grada dolazi se ako sa ceste od
Benkovca prema Karinu skrenete prema Popoviima.
Ubrzo nakon skretanja ugledat ete na uzvisinama
iznad ceste vie fortifikacijskih struktura razliitih
stupnjeva uruenosti. Do njih se strmom stazom moe
doi pjeice.
Od Ilira koji su ivjeli na podruju Karina ostali
su fragmenti keramike i dijelovi hrama boice Latre.
Rimljani, koji su Karin zvali Corinium, sagradili su u
njemu amfiteatar. Nakon velikih seoba naroda i dolaska
Hrvata, grad su, prema predaji, Lapani dobili od kralja
Dmitra Zvonimira kao vjenani dar za njegovu ker
Klaudiju, koja je postala suprugom Lapanina Vonihe.
U 10. ga stoljeu spominje i znameniti bizantski car
i povjesniar Konstantin Porfirogenet. Karin je bio
pod vlau hrvatskih plemia Gusia, Kurjakovia i
Karlovia, nakon njih pod vlau Osmanlija i Mleana.
Dananji se Karin sastoji od nekoliko naselja, a mnogi
ga posjeuju zbog atraktivnoga poloaja na obali dubo-
koga Karinskog zaljeva.

124 125
Franjevaki samostan
/ Karin Donji
Na iznimno slikovitom mjestu na obali nalazi se Fra-
njevaki samostan Blaene Djevice Marije. Do njega se
dolazi krivudavom cestom koja se zajedno s rjeicom
Karinicom sputa do mora. Ue Karinice nalazi se po-
red samoga samostana. Franjevaki samostan u Karinu
podignut je u 15. stoljeu, moda upravo na mjestu gdje
se nekada nalazio mnogo stariji benediktinski samostan.
Utemeljio ga je, kako se smatra, Nikola Lapsanovi, gos-
podar grada Karina, potomak hrvatskoga roda Lapana.
Samostan je pretrpio velika oteenja u vrijeme osman-
skomletakih sukoba, a temeljitu je obnovu doivio
poetkom 18. stoljea. Prvotna samostanska zgrada
imala je samo prizemlje i prvi kat, a prilikom obnove
u 18. stoljeu dograen je i drugi kat. Bio je graen u
gotikome stilu, o emu svjedoi oblik zazidanih prozora
na crkvi i zvoniku. Umjesto njih su u doba obnove u 18.
stoljeu, po zavretku osmanske vladavine, otvoreni
polukruni barokni prozori. Uz jednostavnu jednobrodnu
crkvu gotikoga stila nalazi se malen i klaustar. Za vrije-
me posljednjega oruanog sukoba u Hrvatskoj gotovo je
u potpunosti razoren. Obnovljen je velikim marom kon-
zervatora i redovnika. Danas je to najstariji samostan
franjevake provincije Presvetoga otkupitelja. Samostan
je poznat i po bogatoj knjinici koja zasad, naalost, nije
otvorena za javnost.

126
Crkva sv. Kirika i Julite
/ Karin Donji
Crkva sv. Kirika4 i Julite sagraena je 1537. godine i
predstavlja jedinstvenu posvetu u Dalmaciji. Podignuta
je u ast sina i majke, ikonijskih muenika, krana
podrijetlom iz maloazijskoga grada Ikonije, pogu-
bljenih u vrijeme cara Dioklecijana (carevao od 285.
- 305. godine). Sagraena je u tipskim arhitektonskim
oblicima s poneto izduenom laom i polukrunom
apsidom na istoku. Objektom dominira veliki zvonik
sagraen 1836. godine, o emu svjedoi natpis na
proelju. Unutranjost je sadravala vrijedne italo-kret-
ske ikone, a oslikavanje ikonostasa bilo je povjereno
ikonopiscu Danilu Petranoviu (roen 1864. u ibeniku,
umro 1944. u mjestu Plavno kod Knina). Uz crkvu je
podignuta parohijska kua u tradicionalnom graditelj-
skom obliku.

4
Kirika se kolokvijalno uvrijeilo nazivati irit,
a sam slavski dan irtovdan.

130
Crkva sv. Prepodobnog
Lazara / Brgud
Brgud je tipino naselje gornje Bukovice smjeteno
u krajnje oskudnom, kamenitom pejzau, desetak
kilometara sjeveroistono od Benkovca. Ratrkano,
sada uglavnom prazno selo prostorno najbolje definira
srednjovjekovna kula cilindrinog oblika i crkva sv.
Lazara prvobitno sagraena 1682. godine. Sadanja
graevina dovrena je 1861. godine o emu svjedoi
natpis na junim vratima crkve gdje se uz ovu godinu
nala i tri latinicom ispisana inicijala. Oblikom hram
slijedi tradicionalne oblike jednobrodne crkve sa polu-
krunom apsidom na istoku i zvonikom na preslicu
sa zapadne strane. Svi prozori na podunim zidovima
kao i onaj na proelju izvedeni su kao okulusi, dok su
na apsidu postavljene tri uske monofore. Zidovi su
raeni od fino tesanih kamenih kvadera u vodoravnom
poretku. Ikonostas se sastojao od skromno slikanih
ikona nepoznatog autora. Sama crkva je okruena
starijim grobljem, vidi se to po rasteru i oblicima
ploa, u kojem posebnost ine nadgrobni spomenici sa
reljefnim, naivnim likovnim predstavama.
Do crkve ne postoji oznaen put, ali je vidljiva,
dodue u daljini, sa ceste koja od Benkovca vodi kroz
Lisii i Brgud. Najbolje je ostaviti auto kod sada
(u ratu) sruene zgrade kole i pjeke makadamom do
crkve okruene karakteristinom crnogoricom.

132 133
 E
Sv. Jurja / Rovanjska / 166

Sv. Frane / Podprag / 164

Sv. Jerolima / Jasenice / 158

Stari Obrovac / Biliane / 180

Sv. Josipa / Obrovac / 144

Benediktinski samostan / Obrovac / 148
Sv. Trojice / Obrovac / 146

Tvrava Kurjakovi / Obrovac / 138

Sv. Jurja / Kruevo / 184

Sv. Jurja groblje / Kruevo / 186 Cvijina gradina / Kruevo / 152

Sv. Kuzme i Damjana / Kruevo / 182 Sv. Jovana / Biliane / 176

Sv. Martina / Pridraga / 120

Ro. Bogorodice / Biliane / 174

Sv. Georgija / egar / 162

Franjevaki samostan / Karin Donji / 126

136 137
Tvrava Kurjakovia
/ Obrovac
Grad Obrovac smjestio se na sjecitu glavnih prirodnih
putova koji su povezivali sjevernu Dalmaciju i Jadran s
unutranjou Hrvatske. Zbog povoljnoga prirodnogeo-
grafskog poloaja Obrovac je stoljeima bio jedno od naj-
vanijih trgovakih sredita sjeverne Dalmacije. Tijekom
srednjega vijeka postaje glavna prometna veza sjeverne
Dalmacije i Jadrana sa srednjovjekovnom Hrvatskom
(Krbava, Lika i Pounje).
Prvi vladari Obrovca bili su krbavski knezovi iz
roda Gusia, kasnije poznati kao knezovi Kurjakovii.
Za vrijeme njihova vladanja Obrovac je ve tijekom 14.
stoljea postao glavno trgovite za izvoz pake i zadarske
soli u srednjo-vjekovnu Hrvatsku, odnosno za uvoz stoke
i stonih proizvoda, ita, drvne grae te drugih proi-
zvoda iz prekovelebitskoga zalea za potrebe stanovni-
tva Zadra i dalmatinskih gradova. Upravo zahvaljujui
svojemu po-loaju i razvoju u jedno od glavnih trgo-
vakih sredita, Obrovac je tijekom stoljea bio u sferi
interesa i pod vlau nekoliko sila: Osmanskoga Carstva,
Mleana te pod austrijskom i francuskom upravom.
O bogatoj prolosti grada danas svjedoe ostaci sred-
njovjekovne tvrave koja se uzdie na breuljku iznad
da-nanjega naselja. Tvrava je s vremenom mijenjala
svoj izgled. Za vrijeme osmanske uprave najvjerojat-
nije je bila kvadratnoga oblika i imala je etiri kule na
uglovima. Za vrijeme mletake vladavine takoer je
mijenjala svoj izgled. Prema tlocrtu A. Colnaga tvrava

138
Tvrava Kurjakovia / Obrovac

je u gornjemu dijelu bila zatiena bedemima. Sama se

tvrava sastojala od dvora Kurjakovia koji je s unutar-
nje strane bio etverokutnoga oblika, dok je s vanjske
strane izgraena s obiljejima masovne kule. Dvor i
gradsko dvorite opasivao je masivan bedem. Na ulazu
u gradsko dvorite nalazila se etvrtasta kula, a unutar
dvorita je bila cisterna za skupljanje vode. Ispod
tvrave nalazilo se podgrae s tridesetak kua prema
kojem su stajale dvije masivne polukule koje su imale
karakter istaknutih bastiona. Danas su ostaci tvrave u
prilino dobrom stanju.

140 Tlocrt str. 213

Crkva sv. Josipa
/ Obrovac
upna crkva sv. Josipa izvorno je srednjovjekovna
graevina iz 15. stoljea, u potpunosti obnovljena u
baroknome stilu 1794. godine. Tlocrtno, crkva je jed-
nobrodna s pravokutnom apsidom na istonoj strani.
Na proelju je smjeten kameni portal s istaknutom
arhitravnom gredom. Iznad portala nalazi se natpis
koji donosi podatke o obnovi crkve krajem 18. sto-
ljea. Iznad njega je profilirana rozeta. Na bonim su
stranama crkve po dva barokna prozora oblika polu-
mjeseca. Na sjevernoj fasadi nalaze se vrata do kojih
se dolazi kamenim stubitem. Na bonim stranama
apside takoer su prozori oblika polumjeseca. Na
jugozapadnome uglu crkve nalazi se zvonik, dijelom
organski vezan za proelje. Kamena je monofora na
katu zvonika zazidana, dok je trei kat rastvoren s po
dva luna otvora na svakoj strani. Zvonik zavrava
kamenom piramidom.
Apsida je podijeljena kamenom pregradom s dvama
vratima, pa se u stranjemu dijelu nalazi sakristija, a
prednji dio zauzima restaurirani glavni oltar posveen
Sv. Josipu. Unutranjost crkve stradala je u pljaki i
poaru 1991. godine, a sav crkveni inventar i krovite su
uniteni. Unutranjost je crkve bila bogato opremljena
s dva drvena kora, tri kamena oltara i dvije drvene
barokne propovjedaonice simetrino postavljene na
uglovima zidne stijene koja dijeli apsidu od naosa.

144 145
Crkva sv. Trojice
/ Obrovac
Crkva sv. Trojice u Obrovcu sredite je parohije Obrovac.
Prvobitna je crkva bila jednobrodna graevina sagraena
1756. godine, a uz crkvu se nalazilo groblje. Godine
1834. crkva je sruena te je sagraena vea koja je svoj
konaan izgled dobila krajem 19. stoljea. Izgradnja je
trajala dugo te je crkva naposljetku posveena 1906.
godine u ast silaska Duha Svetoga. Arhitektonskim obli-
cima i prostornim rjeenjem na tragu je historicistikih
ideja svoga vremena. Sadanji ikonostas od mramora,
s ikonama na platnu datira iz vremena izgradnje crkve,
ali su ouvane pojedine starije ikone s prvobitnoga
ikonostasa koje je 1835./1836. godine radio grki slikar
Evtimije Dimitrijades.
Tlocrtno, crkva sv. Trojice je jednobrodna s polukru-
nom apsidom na istonoj strani. Naos crkve je podijeljen
na sredinji kvadratni, koji je polustupovima i lukom
odvojen od pravokutnih trajeva na istonoj i zapadnoj
strani. Na bonim se zidovima centralnoga kvadratnog
dijela naosa nalaze po tri pravokutna prozora s lunim
zavretkom sloenim jedan do drugoga kao trifora, dok
se na bonim zidovima traveja nalaze po dva izduena
luna prozora. U polukrunoj plitkoj apsidi oltarni je
prostor uzdignut od sredinjega dijela i odvojen drvenim
ikonostasom. Prekriven je polukalotom izvedenoj na
drvenoj konstrukciji, na ijoj buci je oslikano nebo sa
zvijezdama. U oltarnome je prostoru asna trpeza i pro-
skomodija u bonoj polukrunoj nii.

146 147
Benediktinski
samostan sv. Jurja
Koprivskoga / Obrovac
Ostaci samostanskih zidova vidljivi su na prostoru
dananjega obrovakog groblja na desnoj obali rijeke
Zrmanje nizvodno od Obrovca. Do ove zaista pito-
reskne lokacije doi ete asfaltiranom cesticom koja
strmo izlazi na magistralnu cestu Obrovac - Jasenice
- Maslenica (zasada za groblje ne postoji putokaz, a
prilaz nije jednostavno uoiti sa glavne ceste).
Dostupna literatura daje razliita miljenja o
vremenu osnutka i smjetaju samostana. Opreni su
i podaci o posjedima koji su se nalazili pod ingeren-
cijom samostana. Iz izvora je poznato da je samostan
imao posjede na podruju Ravnih kotara - jedan u
dananjemu raanakom polju pod nazivom Opatija,
a drugi u Kuli Atlagi. Samostanski posjedi u Raancu
poznati su preko kopije dokumenta iz 1619. godine koji
donosi podatke o sporu izmeu ninskoga biskupa Blaa
Mandevia i opata samostana sv. Jurja Koprivskoga.
Posjed se nalazio u selu Brus na lokalitetu colaschina.
Drugi je posjed bio u srednjovjekovnome selu palatium
koji se nalazio na podruju dananje Kule Atlagi.

148
Cvijina gradina
/ Kruevo
Arheoloki lokalitet Cvijina gradina je liburnsko
rimsko naselje smjeteno na dominantnoj koti od
356 metara nadmorske visine. Osim dominantnoga
poloaja naselja koji je omoguavao preglednost irega
podruja prema sjeveru i sjeveroistoku na Velebit te na
zapad na podruje uz Novigradsko more, odluujuu je
ulogu u razvoju naselja u eljezno doba odigrala i pri-
rodna konfiguracija terena. Sa sjevera i sjeverozapada
naselje je bilo zatieno prirodnim liticama visokima
oko 20 m, dok je s jugoistone i sjeveroistone strane
bilo opasano bedemima. Ulaz u naselje nalazio se na
jugoistonoj strani.
Tijekom antike naselje je poprimilo sve elemente
manjega urbanog sredita s pristupnim cestama,
bedemom, gradskim komunikacijama, forumom,
hramom, kupalinim kompleksom te nekropolom na
istonoj i jugoistonoj padini gradine. Poetkom 20.
stoljea u zapadnome i junome dijelu naselja vrena su
arheoloka istraivanja: istraen je hram dimenzija 11,4
m6,65 m iji su zidovi bili ouvani do visine 0,70 m0,80
m, pronaen je kameni orao (dio skupine skulptura
Jupitera), istraen je kupalini kompleks (terme) te dio
graevinskoga kompleksa s pripadajuim ulicama.
Od 1999. godine Arheoloki muzej grada Zadra
provodi sustavna arheoloka istraivanja na ovome
lokalitetu. Istraivanja su usmjerena na istoni
rub platoa gradine na kojemu je u dosadanjim

152
Cvijina gradina / Kruevo

istraivanjima istraeno est prostorija unutar manjega

graevinskog kompleksa. Na osnovu pronaenoga
sitnog materijala pretpostavlja se da graevine pred-
stavljaju sklop javnih i gospodarskih zgrada naselja.
Istraen je i dio grobova koji pripadaju nekropoli na
jugoistonoj padini gradine.

154 Tlocrt kupalinog kompleksa str. 214

Crkva sv. Jerolima /
Jasenice
U sreditu mjesta Jasenice nalazi se upna crkva sv.
Jerolima podignuta u 19. stoljeu (1874.1877.). Graena
je od bunjastoga kamena, a tlocrt ima oblik izduenoga
pravokutnika s poligonalnom apsidom. Na proelju
crkve nalazi se preslica s dva luno nadvijena otvora
unutar kojih se nalaze zvona.

158 159
Crkva sv. Georgija /
egar (Katel egarski)
U prostranome krakom polju uz rijeku Zrmanju istono
od Obrovca nalazi se naselje egar / Katel egarski.
Samo naselje, nastalo uz cilindrinu kulu iz mletako-
osmanskih ratova po kojoj je i dobilo ime, ine kamena
zdanja tradicionalnih oblika. Blie rijeci, okruena
mjesnim grobljem, nalazi se mjesna crkva sv. Georgija
podignuta 1987. godine na temeljima graevine iz
poetka 17. stoljea. Jednostavne je prostorne koncepcije
s neoromanikim zvonikom na preslicu i biforalnim
otvorima isklesanima u bijelome kamenu. Ikonostas je
glavni ukras hrama gdje se uz velike ikone na platnu
nalaze i one starije, vjerojatno iz prvobitne crkve.
Oko crkve nalaze se i staro i novo groblje. Na
groblju je utvreno 50 steaka iz kasnoga srednjeg
vijeka, od kojih je est primjeraka ukraeno: jedna
ploa, etiri sanduka i jedan sljemenik. Na jednome
sanduku nalazi se ukras plastinoga srcolikog tita s
urezom za koplje, dok se na drugome nalazi ukras pet
manjih vodenica koje tvore kri. Isti se ukras javlja i na
jednome sljemeniku.
Dalje od crkve, na putu prema manastiru Krupa,
nalazi se elegantan vieluni kameni most podignut u
austrijsko doba, zacijelo na mjestu gdje je ve otprije
postojao neki stariji most koji biljee povijesni i karto-
grafski izvori.

162 163
Crkva sv. Frane
/ Podprag
Crkva sv. Frane u Podpragu na Velebitu izgraena je
na prijevoju ceste koja od Obrovca preko Maloga Alana
vodi u unutranjost, odnosno Liku. Nalazi se na 834
metra nadmorske visine. Crkva je graena prema
nacrtima arhitekta Valentina Presanija u razdoblju od
1832. do 1841. godine. Tlocrt crkve predstavlja osme-
rostrana jezgra upisana u kvadrat s dva nasuprotna
dorska portika.
Nastavak unutranjega tlocrta nad sredinjim kva-
dratom je osmerostrana kupola. Portici nose dvodijelni
arhitrav sa zabatom. Rubni vijenac zabata i profilirani
donji dio arhitrava izraeni su od bijeloga kamena.
Nastavljaju se kao ukrasni vijenci bonim proeljima
koja su ralanjena s po jednim polukrunim otvorom
nad njima. Sredinji prostor zavrava krovnim vijencem
nad kojim se die kupola obloena metalnim ploama
i ukraena kamenom kuglom na postolju. Portici su
bavasto nadsvoeni s po jednom niom na bonim
zidovima, dok je unutranjost osmerokuta ralanjena
naizmjeninim polukrunim i kvadratnim udublje-
nima. Na sjevernome zidu nalazi se oltar, a u junome
kvadratnom udubljenju smjetena su vrata. Pod crkve
zvjezdasto je ornamentiran crnim i bijelim mramorom.
U crkvi se nalazila slika stigmatizacije Sv. Franje, djelo
zadarskoga slikara Franje Salghettija Driolija.

164 Tlocrt str. 214 165

Crkva sv. Jurja
/ Rovanjska
Crkva sv. Jurja nalazi se uz samu morsku obalu na
mjesnome groblju u Rovanjskoj. Izvorna predromanika
crkva ima tlocrt pravokutnika s polukrunom apsidom
na istonoj strani. Crkva je presvoena elipsastom
kupolom na trompama. Na jezgru svetita tijekom sred-
njega vijeka nadograena su dva krila koja stoje gotovo
okomito jedan na drugoga. Njihovom su nadogradnjom
oteeni sjeverozapadni i sjeveroistoni zid predroma-
nike crkvice, a crkva je tlocrtno dobila oblik slova L.
Sjeverozapadni se krak, podignut najvjerojatnije u
romanikome razdoblju, nalazi u osi originalne crkve.
Gotovo je pravilnoga tlocrta (duine 4,60 m, irine 2,80
m i visine 3,45 m). Presvoen je bavastim svodom s
pojasnicom koja se bez imposta oslanja na dvije lezene
uz uzdune zidove. Krak je sa svetitem povezan jednim
otvorom (irine 1,9 m i visine 2,90 m) s lukom pravilnoga
polukrunog oblika oslonjenoga na imposte.
Sjeveroistoni je krak nepravilnijega tlocrta (duine
6,50 m, irine 3,50 m i visine 4,10 m). Presvoen je
bavastim svodom s pojasnicom koja se u tjemenu
blago lomi. S predromanikom crkvicom krak je
povezan preko otvora s nepravilnim lukom bez
imposta. Otvor je znatno ui od irine samoga kraka i
ne nalazi se u njegovoj osi. Navedeni je krak najvjero-
jatnije nastao tijekom 15. stoljea.
Predromaniki sloj ini pravokutna osnova crkve
dimenzija 3,90 m 2,70 m. Dubina polukrune apside

166
Crkva sv. Jurja / Rovanjska

je 1,75 m, a visina prostora od poda do tjemena svoda

6,05 m. Prilikom obnove crkve i groblja 1914. godine
izraeni su novi oltar i preslica.
Crkvi nedostaju izvorna vrata te dijelovi proelnoga
zida i dijelovi bonih zidova koji su probijeni novijim
otvorima. S june strane crkve nalazi se prigradnja.
Rije je o grobnici u obliku arkosolija. Crkva sv. Jurja u
Rovanjskoj tipoloki je vrlo slina crkvi sv. Pelegrina u
Savru na Dugome otoku.

168 Tlocrt str. 214

 F
Benediktinski samostan / Obrovac / 148

Stari Obrovac / Biliane / 180

Klisina / Biliane / 180
Manastir Krupa / 204

Kudin most / Golubi / 210

Sv. Josipa / Obrovac / 144

Sv. Trojice / Obrovac / 146 Sv. Jovana / Biliane / 176 Ro. Bogorodice / Biliane
Tvrava Kurjakovi / Obrovac / 138

Sv. Jurja / Kruevo / 184 Cvijina gradina / Kruevo / 152

Sv. Jurja na groblju / Kruevo / 186 Sv. Georgije / egar / 162

Sv. Kuzme i Damjana / Kruevo / 182

Zelengradina / Zelengrad / 190

Franjevaki samostan / Karin Donji / 126

Sv. Ivana / Medvia / 200
Sv. Kirika i Julite / Karin D. / 130

Sv. Ilije / Parii / 194

172 173
Crkva Roenja
Bogorodice / Biliane
Crkva Roenja Bogorodice (Mala Gospojina) u
Bilianima (Gornjim)5 nalazi se desetak kilometara
istono od Obrovca na cesti prema egaru/ Katelu
egarskom. Sagraena je u raznovrsnim neostilskim
oblicima: tlocrt je u obliku latinskoga kria, prozorski
otvori, ulazi i mali zvonik na proelju imaju iljate
neogotike lukove, slijepe su arkadice na potkrovnome
vijencu neoromanike, a na oktogonalnoj je kupoli
vidljiv neobizantski utjecaj. Zbog izvjesnih analogija
s drugim objektima, ova je crkva najvjerojatnije djelo
arhitekta Emila Vekijetija. Crkva je posveena 1862.
godine. Ikonostas iz 1864. godine stradao je u ratu 1991.
- 1995., ali se na osnovi historiografskih podataka zna
da je autor poznati zadarski slikar Antonio Cukaro.

5
Lokalni i crkveni argon razlikuju Gornje od Donjih Biliana,
no slubeni naziv za mjesto je samo Biliane.

174
Crkva sv. Jovana
/ Biliane
Crkva sv. Jovana smjetena je na mjesnom groblju u
Bilianima Donjim. Crkva ima nekoliko faza graenja.
Stariji dio ima karakteristike romanikog graditeljstva.
Sastoji se od pravokutnog prostora presvoenog bava-
stim svodom sa dvije ojaavajue pojasnice. Pojasnice
se opiru o pilastre na bonim zidovima, te su meu-
sobno uzduno povezane sa tri slijepa luka. Na istonoj
strani se nalazi poluapsida prekrivena polukalotom. U
18. stoljeu laa crkve je produena sa zapadne strane
dodavanjem novog pravokutnog prostora, koji se nado-
vezuje na lau starije graevine. Prostor je presvoen,
te popreno podijeljen u tri traveja stupovljem tako da
se istie dojam lane trobrodnosti.

176
Stari Obrovac i Klisina
/ Biliane
Pet kilometara uzvodno od grada Obrovca na lijevoj
obali rijeke Zrmanje nalaze se ostaci srednjovjekov-
noga utvrenog grada s podgraem, u povijesnim
izvorima poznatoga kao Stari Obrovac.
Nekoliko kilometara uzvodno od Staroga Obrovca
na strmoj kamenoj litici kanjona Zrmanje nalaze se
ostaci srednjovjekovne utvrde Klisine s ostacima
mosta. U osnovi je utvrda izvana kruna dok je iznutra
osmerokutnoga oblika.

180
Crkva sv. Kuzme i
Damjana / Kruevo
U mjestu Kruevo u predjelu Ribnica na desnoj obali
morskoga tjesnaca koji povezuje Karinsko i Novigradsko
more, smjestila se crkva sv. Kuzme i Damjana. Pouzdani
podaci o uvjetima i vremenu izgradnje crkve ne postoje.
Oko crkve nalazi se staro groblje na kojemu je ouvano
sedam amorfnih ploa, dok je nekoliko ploa uzidano u
zidove crkve. Crkva je jednostavna graevina s polukru-
nom apsidom. Na proelju je tijekom 20. stoljea dogra-
ena betonska preslica sa zvonom, ime je degradiran
izvorni izgled crkve.
Postoje podaci o starohrvatskim grobovima u
okolici crkve te o sluajnim nalazima starohrvatskih
naunica. Tijekom zatitnih arheolokih istraivanja
provedenih 1998. godine oko crkve istraeno je vie
srednjovjekovnih recentnih grobova te ostaci iz rim-
skoga razdoblja.

182
upna crkva sv. Jurja
/ Kruevo
upna crkva sv. Jurja nalazi se u sreditu mjesta.
Smjestila se sjeverno od mjesnoga groblja i stare
crkve sv. Jurja. Tona godina izgradnje nije poznata,
no poznato je da je posveena 1913. godine za vrijeme
zadarskoga nadbiskupa Vinka Puliia. Krajem 19.
i tijekom 20. stoljea vie je puta bila obnavljana.
Poetkom 20. stoljea u crkvi su podignuti mramorni
oltari, a oko crkve je obzidano dvorite. Oltari su
posveeni sv. Jurju (sa slikom sveca koju je 1868. godine
izradio Ante Zuccaro), Bezgrenomu zaeu i sv. Anti.
Tijekom posljednjih ratnih zbivanja u Hrvatskoj
upna je crkva sruena, ali je u poslijeratnome razdoblju
i obnovljena. Danas je to jednobrodna graevina sa
sakristijom, a uz crkvu je podignut i zvonik.

184 185
Crkva sv. Jurja
na groblju / Kruevo
Stara crkva sv. Jurja nalazi se unutar upnoga groblja.
Jednostavnoga je tlocrta s kratkim kvadratnim brodom
i prostranim kvadratnim svetitem na jugoistoku. Na
temelju arheolokih istraivanja utvreni su arhitek-
tonski ostaci i pokretni arheoloki nalazi koji datiraju
od eljeznoga doba do danas. Najstariji nalazi pripadaju
razdoblju eljeznoga doba i upuuju da se na mjestu
crkve u navedenome razdoblju nalazio prapovijesni
tumul (lat. humak).
U antici se ovdje gradi objekt nepoznate namjene od
kojega su ouvani ostaci dvaju zidova i podnice. U kasnoj
antici dolazi do ruenja navedenoga objekta i izgradnje
nove monumentalnije graevine graene u nekoliko
faza. Prvoj fazi pripada zaelni zid istraen u duini od
gotovo 16 metara i boni jugoistoni zid istraen u duini
od 390 centimetara. Zidovi su izgraeni od antikih
spolija i ojaani lezenama, a njihova debljina iznosi
oko 65 centimetara. Kasnijoj fazi pripada pregradni zid
paralelan s bonim i prislonjen uza zaelni zid koji je
istraen u duini oko 3 metra. Na temelju pokretnih
arheolokih nalaza graevina datira u razdoblje od polo-
vine 4. do 6. stoljea.
Tijekom ranoga srednjega vijeka na ostacima kasno-
antike graevine izgraena je crkvica krunoga tlocrta
s malom polukrunom apsidom na jugoistoku. Zidovi
rotonde ouvani su tek u temeljnoj stopi i izgraeni od
antikih spolija. Unutarnji promjer rotonde iznosi isti

186 187
Crkva sv. Jurja na groblju / Kruevo

komentar metra dok je promjer apside na jugoistoku

neto manji od metra. Debljina zidova iznosi oko 50 cen-
timetara. Navedenoj je rotondi tlocrtom najblia rotonda
sv. Marije u Malome Iu na otoku Iu, koja je ouvana u
punoj visini s kupolom. Na temelju analogija sa slinim
graevinama u Dalmaciji te analizom grobnih nalaza u
i okolo crkve moe se zakljuiti da je rotonda izgraena
tijekom 9. ili 10. stoljea.
Nakon osmanskoga perioda dolazi do obnove crkve
pri emu se gradi prostrani kvadratni brod unutranjih
dimenzija 6 m 12 m. U ovoj fazi crkva jo ima ouvanu
rotondu koja je najvjerojatnije sluila kao sakristija.
Dio novoizgraenoga broda imao je kamenom poploan
pod s nizom planski izgraenih grobnica u samoj crkvi.
Sljedea je faza izgradnje crkve najvjerojatnije bila sredi-
nom 18. stoljea kada su srueni rotonda i dio zaelnoga
zida crkvenoga broda te je dozidana prostrana kvadratna
kapela. Srednjovjekovne nadgrobne ploe koritene
su kao graevinski materijal pri gradnji kapele, dok je
vanjsko lice zidano pravilnim redovima klesanaca. U
ovoj je fazi kvadratnim i polukrunim prozorom rastvo-
ren jugozapadni zid kapele. Takoer, kvadratni je prozor
probijen u jugozapadnome zidu broda crkve. U drugoj
polovici 19. st. dolazi do ruenja, odnosno skraivanja
broda crkve za sedam metara te crkva dobiva funkciju
grobne kapele. Na proelje su uzidana vrata stare crkve i
reljef s prikazom mrtvake glave.
Nalazi grobova datiraju od 10. do 20. st.. Oko crkve
nalazi se i vei broj srednjovjekovnih nadgrobnih
steaka i krieva od kojih su tri primjerka ukraena.

188
Zelengradina
/ Zelengrad
U mjestu Zelengrad na vrhu brda (552 metra nadmorske
visine) nalaze se skromni ostaci nekadanje srednjovje-
kovne utvrde. Tijekom 16. je stoljea utvrda bila u vla-
snitvu knezova Kurjakovia. Utvrda je s vanjske strane
esterokutna, dok je s unutarnje strane ovalna s debelim
zidovima. Ulaz u utvrdu nalazio se s june strane.
Neposredno uz ulaz sa zapadne strane nalaze se ostaci
vee etverokutne cisterne za vodu. Utvrdu 1523. godine
zauzima vojska Osmanskoga Carstva i boravi u njoj sve
do 1684. godine kada je zauzimaju Mleani.

190 Tlocrt str. 214

Crkva sv. Ilije
/ Parii
Da biste doli do Sv. Ilije morate sa ceste koja iz
Medvie vodi prema istoku skrenuti na neasfaltirani
uski put i voziti se ili pjeaiti oko jedan kilometar.
Crkvu ete lako nai jer je postavljena oznaka. Nalazi
se na slikovitome breuljku iznad okrugle lokve koju
narod zove Marica.
Crkva sv. Ilije romanika je graevina iz 12. stoljea
koja se nekada zvala Sv. Margarita. Stilski je bliska
predromanikomu graditeljstvu, ali se po tehnici
zidanja svrstava u romaniku grupu crkava benkova-
koga podruja. Radi se o skromnoj jednobrodnoj crkvici
s razmjerno irokom polukrunom apsidom. Duga je
svega 8,5 m, a iroka 5,5 m. Boni su zidovi iznutra
ralanjeni slijepim polukrunim lukovima koje nose
po tri jake lezene pravokutnoga presjeka. Na proelju
ima jednostavan zvonik u obliku preslice, portal s
lunetom i nadvratnikom na kojem se nalazi reljefni
kri upisan u krunicu. Na proelju je i kameni natpis
koji govori o obnovi crkve u 18. stoljeu. Oko crkve se
nalazi vie nadgrobnih ploa.
U blizini Sv. Ilije nekada se nalazio benediktinski
samostan. Krajem 17. i poetkom 18. stoljea objekt
je bio predmet dugotrajnoga spora izmeu katolikih
povratnika iz Medvie i pravoslavnih doseljenika iz
Like i zapadne Bosne. Kako se ovo podruje Dalmacije
jedno vrijeme nalazilo i na tromei triju carstava,
migracije stanovnitva nisu bile rijetke.

194 Tlocrt str. 214

Crkva sv. Ivana
/ Medvia
Crkva sv. Ivana nalazi se na groblju u Medvii, na
uzvisini s koje se prua krasan pogled na okolna polja.
Medvia ima dosta zaselaka i prilino je rasprostra-
njena, ali crkvu nije teko pronai, jer je kraj ceste
postavljena oznaka koja upuuje do ove stare rustine
crkve iz 13. ili 14. stoljea. Crkva je jednobrodna
graevina pokrivena kamenim ploama. Ima jednu
apsidu pravokutnoga tlocrta sa iljastim svodom, a
zidovi nisu ralanjeni. Zanimljivo je da na zapadnome
proelju nema nikakvih otvora, jer se crkva nalazi tik
do stijene. Ipak, na tom je proelju sagraen neobino
visok zvonik na preslicu s otvorom za jedno zvono. U
crkvu se ulazi kroz bona vrata na junome zidu koja
na nadvratniku imaju urezan jednostavan kri.
Pretpostavlja se da je za vrijeme Rimljana u Medvii
bilo naselje Hadra. Iz toga su doba pronaeni ostaci
terma te raznoga sitnog materijala. Otkrivena je i cesta
koja je vodila do rimskoga naselja Cvijina gradina
(Clambetae?) kod Obrovca. Pokraj crkve je i srednjovje-
kovno groblje s oko 40 steaka, a neki su od njih ukra-
eni motivom kria. Bukovica naime predstavlja najza-
padnije podruje do kojega je doprla kultura steaka
(tzv. zakanjelo razdoblje s poetka 16. st.).

200
Manastir Krupa

Manastir Krupa smjeten je uz istoimenu rijeku,

najveu pritoku rijeke Zrmanje. Manastirska je crkva
posveena Uspenju Bogorodice. O osnutku mana-
stira postoje brojne legende koje povijesno nisu do
kraja utvrene, zbog ega je teko govoriti o tonome
vremenu njegova osnivanja. Do stalnoga razvoja i
procvata manastira te dogradnje manastirskih zgrada
dolazi tijekom 18. stoljea. Manastir je dananji izgled
dobio prilikom dogradnje 1855. godine. Iste je godine
obnovljena i manastirska crkva.
Arhitektonsku posebnost manastira izvana pred-
stavlja veliko zidno platno konaka koje je u prizemlju
ukraeno okulusima, a na katovima neogotikim
prozorima. U manastiru je u cijelosti ouvana tradici-
onalna kuhinja s ognjitem i konusnim dimnjakom te
kameno poploano unutarnje dvorite. Manastirska
crkva tlocrtno ima oblik upisanoga grkog kria s
kupolom na sredini koja poiva na slobodnim stup-
cima. Kupola je neposredno oslonjena na pandantive.
Duboka kalota prekrivena je indrom. Oltarski je
prostor poetkom 19. st. od prvotnoga polukrunog
oblika dobio oblik pravokutnika. Crkva je u unutranjo-
sti ukraena freskama iji je autor slikar i hiladarski
monah Georgije Mitrofanovi, pripadnik postbizanske
umjetnosti koji je neko vrijeme boravio u manastiru.
Freske su najvjerojatnije nastale u vremenu od 1614.
do 1620. godine. Nalaze se na zidovima stare prvobitne

204
Manastir Krupa

graevine, odnosno dananjega naosa. Dodatno bogat-

stvo manastirske crkve uz freske ine prestone ikone
nastale poetkom 17. stoljea. Ikone prikazuju Isusa
Krista Cara careva i Velikoga arhijereja, Bogorodice sa
Kristom tipa Odigitrije, arhanela Mihajla i sv. Jovana
Prodromosa. Ikone su djelo jereja Jovana Apake, jednoga
od najznaajnijih venecijanskih slikara toga doba.
Vrijedan dio manastira Krupa predstavlja mana-
stirska riznica u kojoj se uva velik broj ikona iz 17.,
18. i 19. stoljea, liturgijsko posue od srebra, srebra
s pozlatom ili ukrasima od dragoga kamenja, sedefa i
mesinga, dokumenti i liturgijske tiskane knjige, kao i
one u rukopisu. Vei dio umjetnikih djela potjee iz
umjetnikih radionica iz Venecije, Zadra i drugih sredi-
ta. Jedan od vanijih predmeta predstavljaju sredinja
oltarna vrata (carske dveri) izraene u Kijevu 1789.
godine, koja je s jednoga od svojih brojnih putovanja u
manastir donio krupski kaluer Gerasim Zeli (1752.
1828.), vikar Crkve dalmatinske.

206 Tlocrt str. 214

Kudin most
/ Golubi
Kudin most nalazi se podno sela Golubi (zaseok
Veselinovii) na rijeci Krupi. Most je sagraen na
prijelazu iz 18. u 19. stoljee u suhozidnoj tehnici.
Ralanjen je s dvanaest sedrenih lukova i tri manja
propusta. Ukupno je dug 109 m i irok oko 1,5 m.
U prolosti je most sluio za prijelaz ljudi i stoke
izmeu brojnih zaselaka sela Golubia i egar.
Neposredno uz most ouvani su ostaci mlinice,
bavasto presvoene sedrenim blokovima.

210 211
Katel Benkovi Crkva sv. Petke Crkva sv. Ivana Crkva sv. Nikole
/ Benkovac / 18 / Kolarina / 42 / Banjevci / 66 / Kula Atlagi / 84

Crkva sv. Marije Crkva sv. Georgije

/ kabrnja / 104 / Biljane Gornje / 110

Asseria / 44

Crkva sv. Martina Tvrava Kurjakovi

/ Pridraga / 120 / Obrovac / 138

212 213
Cvijina gradina
/ Kruevo / 152
Tlocrt kupalinog kompleksa
S
Crkva sv. Jurja
/ Rovanjska / 166
Crkva sv. Ilije
/ Parii / 194
214
Crkva sv. Frane Katel Benkovi / Benkovac Nikola Jaki: Benkovac i okolica
u srednjem vijeku, Split, Muzej hrvatskih arheolokih
/ Podprag / 164
spomenika, 2000.; fra Stanko Bai: Perui, Split, Zbornik
Kai, 1989.; Milorad Savi: Benkovac prijateljima mala
monografija, Beograd, Morlakija, 2002. ( ,
, , ); Milorad Savi:
Benkovac prijateljima mala monografija 2 ( ,
2), Zadar, Vijee srpske
nacionalne manjine Zadarske upanije/ VSNM grada Zadra,
2012.; ivko Bjelanovi: Toponimija benkovakog kraja kao
ogledalo njegove prolosti, zbornik radova sa skupa Benkovaki
kraj kroz vjekove, organizatori: Opinska konferencija
Socijalistikog saveza radnog naroda SR Hrvatske, Benkovac i
Filozofski fakultet Zadar, ur.: Julijan Medini, Ivo Petricioli,
Milenko Peki, Benkovac, sv. I, 1987., sv. II, 1989.
Crkva sv. Jovana / Benkovac Milorad Savi: Benkovac
Zelengradina prijateljima: mala monografija, Beograd, Morlakija, 2002.
/ Zelengrad / 190 ( , , ,
, 2002.); Branko olovi: Sakralna batina
dalmatinskih Srba, Zagreb, 2011. ( ,
, , 2011.) Crkva sv. Ante /
S Benkovac, Crkva sv. Marije / Perui fra Stanko Bai: Perui,
Split, Zbornik Kai, 1989. Crkva sv. Petke / Kolarina Ivo
Petricioli: Spomenici romanike i gotike arhitekture u
benkovakom kraju, zbornik Benkovaki kraj kroz vjekove.
Asseria Hrvatska likovna enciklopedija, Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, 2005.; Asseria, struni asopis u izdanju
Arheolokog muzeja u Zadru; Alberto Fortis: Put po Dalmaciji,
Zagreb, Globus, 1984. (ili: Split, Marjan Tisak, 2004.)
Crkva sv. Duha / Asseria Fra Stanko Bai: Lisii, Zadar,
Manastir Krupa / 204 Gaff, 1996.; Ante Uglei: Ranokranski nalazi s Aserije,
znanstveni lanak, Sveuilite u Zadru, 2003.; Pavua Vei:
Crkva sv. Duha na Aseriji - ranokranski mauzolej i romanika
crkva sv. Pavla, znanstveni lanak, Sveuilite u Zadru, 2004.;
Nikola Jaki: Benkovac i okolica u srednjem vijeku, Split,
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2000. Han Jusufa
Makovia / Srednjovjekovni grad Vrana / Vrana Povijest Vrane:
politiko, kulturno i privredno znaenje Vrane kroz stoljea, ur.
Grga Novak i Vjekoslav Matrovi, Zadar, 1971.; Gojko Pintur,
Mile Mesi: Katastar kulturno povijesne batine u parku
215
 prirode Vransko jezero. Crkva sv. Ivan / Banjevci Ivo Enciklopedija likovnih umjetnosti, Leksikografski zavod
Petricioli: Spomenici romanike i gotike arhitekture u Miroslav Krlea, Zagreb, 1959. - 1966. Crkva sv. Martina /
benkovakom kraju, zbornik Benkovaki kraj kroz vjekove; Pridraga Sjaj zadarskih riznica, katalog izlobe. Tvrava
Gojko Pintur, Mile Mesi: Katastar kulturno povijesne batine u Kurjakovia / Obrovac Anton Colnago, Srednjovjene kule i
parku prirode Vransko jezero. Crkva sv. Petra / Morpolaa gradine oko Novigrada i Karina, Starohrvatska prosvjeta, n. s. II,
Ivo Petricioli: Spomenici romanike i gotike arhitekture u sv. 2, Zagreb Knin, 1928.; M. Markovi: Obrovac; Hrvatski
benkovakom kraju, zbornik Benkovaki kraj kroz vjekove. gradovi na starim planovima i vedutama, Zagreb, 2001.
Crkva sv. Mihovila / Vuki Nikola Jaki: Benkovac i okolica Crkva sv. Josipa / Obrovac, Crkva sv. Trojice / Obrovac Crkve
u srednjem vijeku, Split, Muzej hrvatskih arheolokih imaju svojstvo kulturnog dobra podaci iz Registra kulturnih
spomenika, 2000.; Ivo Petricioli: Spomenici romanike i gotike dobara Republike Hrvatske. Benediktinski samostan sv. Jurja
arhitekture u benkovakom kraju, zbornik Benkovaki kraj Koprivskog (ostaci) / Obrovac Bianchi, F. C. (1879.), Zara cristiana
kroz vjekove. Utvrda Klievica Nikola Jaki: Benkovac i II, Zadar; Ostoji, Ivan: Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim
okolica u srednjem vijeku, Split, 2000. Crkva sv. Nikole / Kula krajevima, Split: Benediktinski priorat - TKON, 1964., 104-107.;
Atlagi, Crkva sv. Petra / Kula Atlagi Ivo Petricioli: Spomenici Anzulovi, I. (1991.), Ubikacija posjeda benediktinskog
romanike i gotike arhitekture u benkovakom kraju, samostana Sv. Jurja Koprivskog iz Obrovca, Radovi zavoda za
Benkovaki kraj kroz vjekove; Nikola Jaki: Benkovac i okolica povijesne znanosti HAZU-a u Zadru, sv. 33, Zadar, 73. - 80.
u srednjem vijeku, Split, 2000. Crkva sv. Marije / Korlat, Crkva Cvijina gradina / Kruevo Anton Colnago J. Keil,
sv. Jerolima / Korlat Nikola Jaki: Benkovac i okolica u Archologische Untersuchungen In Norddalmatien, Jai, 8, Wien,
srednjem vijeku; Alojz Pavlovi i Eduard Pavlovi: Korlat, crtice 3260.; Abrami, M. Colnago, A., 1909. Untersuchungen In
iz povijesti, Zadar, Zadarska smotra, 2001. Crkva sv. Luke / Norddalmatien, Jai, 12, Wien, 13112. 1905.; Colnago, A., 1915.
kabrnja, Crkva sv. Marije / kabrnja Nikola Jaki: Benkovac i Untersuchungen In Norddalmatien, Jai, 18, Wien, 175188.;
okolica u srednjem vijeku, Split, 2000. Crkva sv. Georgija ondi, N., 2006. Lokalitet: Cvijina gradina, Hrvatski
(ora) / Biljane Gornje Nikola Jaki: Benkovac i okolica u arheoloki godinjak, 2/2005, Zagreb, 299300.; ondi, N., 2007.
srednjem vijeku, Split, 2000.; Nikola Jaki: Topografija pravca Cvijina gradina u Kruevu kraj Obrovca, Obavijesti HADAa, br.
Via magna cesta vocata tendens per Lucam, Starohrvatska 1, god. XXXIX, Zagreb, 7381.; ondi, N., 2007. Lokalitet:
prosvjeta, ser. III, svezak 14/1984, Split, 325-344.; Anika Cvijina gradina, Hrvatski arheoloki godinjak, 3/2006, Zagreb,
Skovran: Nepoznati majstor ikonostasa crkve Sv. ora u 331333.; ondi, N., 2008. Lokalitet: Cvijina gradina, Hrvatski
Gornjim Biljanima, zbornik: Dalmatinski episkop Simeon arheoloki godinjak, 4/2007, Zagreb, 390393. upna crkva sv.
Konarevi i njegovo doba (spomenica o 200. godinjici njegove Jerolima / Jasenice Crkva ima svojstvo kulturnog dobra podaci
smrti, 1769. 1969.), Beograd 1970. (, , iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Crkva sv.
. , Frane / Podprag Staglii, M., 1996. Klasicizam u Zadru, Zadar,
( 200. 59., 61.; Petricioli, I., 2001. Umjetnika batina, Zadarska
, 1769. 1969.), 1970.) upanija, Zadar, 96.111.; Vei, P., 2001. Graditeljsko nasljee,
Kula Stojana Jankovia / Islam Grki Nikola Jaki: Benkovac i Zadarska upanija, Zadar, 112.137. Crkva sv. Jurja / Rovanjska
okolica u srednjem vijeku, Split, 2000.; Ivan Basi, Od domus Petricioli, I., 1963. Crkva sv. Jurja u Rovanjskoj, Starohrvatska
episcopi do Kule Jankovia: prostorni razvoj Kule Stojana prosvjeta, III, sv. 8. 9, Split, 177.180.; Vei, P., 1991.
Jankovia u Islamu Grkom, Filozofski fakultet, Centar za O centralnim graevinama Zadra i Dalmacije u ranom
komparativnohistorijske i interkulturalne studije, 2010., srednjem vijeku, Diadora 13, Zadar, 323368. Crkva sv. Jovana
Zagreb; Savi Milorad, Batina Dvora Jankovia, Beograd 2006. / Biliane Crkva ima svojstvo kulturnog dobra podaci iz
( , , 2006.); Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske; Radeka, M., 1971.

216 217
 Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji, biskupiji, Zadar; Prena, I. (1995.): Godine stradanja: Zadar 1991. - 1994:
Almanah Srbi i pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb, 157285. izloba ratne fotografije, Zadar, 1995. Crkva sv. Jurja na groblju, Kruevo
Crkva Roenja Bogorodice / Biliane Fiskovi, Cvito: O graditeljima / Crkva sv. Georgija, egar Vui, J. (2010.): Arheoloka istraivanja kod
Josipu Sladi i Emiliju Vechiettiju u Splitu, Kulturna batina br. 17, Split crkve sv. Jure u Kruevu, Diadora, 24, Zadar, 99. - 160.; Belagi, . (1974.):
1987. Zelengradina / Zelengrad Alaevi, D., 1879. Rovine antiche Steci i njima slini nadgrobnici u okolini Zadra, Radovi centra JAZU u
nel Distretto politico di Benkovac, Bullettino di archeologia e storia Zadru, sv. 21, Zadar, 57. - 89. Miscellneus / miscellus/ razno Matavulj,
dalmata, anno II, Split, 40.; Colnago, A., 1928. Srednjovjene kule i Simo: Biljeke jednog pisca, Beograd 1988. (, ,
gra-dine oko Novigrada i Karina, Starohrvatska prosvjeta, n. s. II, sv. 2, , 1988.) Baiamonti, Giulio: Storia de costumi de Morlacchi,
Zagreb Knin, 131132. Crkva sv. Ilija / Parii Ivo Petricioli: Venezia, 1796. Bianchi, Carlo Federico: Zara christiana,
Spomenici romanike i gotike arhitekture u benkovakom kraju, I i II., Zara, 1877. Jaov, Marko: Pravni savetnici pri mletakoj vladi o
zbornik Benkovaki kraj kroz vjekove. Crkva sv. Ivan / Medvia pravoslavnima u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, Spomenik SANU CXXII,
Hrvatska likovna enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Beograd, 1981. (, ,
2005. Manastir Krupa Manastir Krupa, 1968. Biblioteka , CXXII, ,
pravoslavlje, Posebna izdanja, Knjiga 1, Beograd; Radeka, M., 1971. 1981.) Lovri, Ivan: Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa
Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji, i ivot Stanislava Soivice, preveo Mihovil Kombol, Zagreb, 1948.
Almanah Srbi i pravo-slavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb, Maschek, Luigi: Repertorio geografico-statistico dei luoghi abitanti nel
157285.; Kai, D. Skovran, A., 1983. Manastir Uspenja Bogorodice Regno di Dalmazia, Zara, 1888. Mila, Nikodim: Pravoslavna
Krupa, ibenik; Branko olovi, Sakralna batina dalmatinskih Srba, Dalmacija, Novi Sad 1901. (, , ,
Zagreb, 2011. ( , , , , 1901.) Desnica, Boko: Istorija kotarskih uskoka I II, Beograd
2011.); Dalmatinska zagora nepoznata zemlja, Galerija Klovievi dvori, 1950/51. (, , I II, 1950/51.)
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb, 2007.; Orlovi, S., Savi, Milorad: Slikarstvo u srpskim crkvama sjeverne Dalmacije od
2008. Manastir Krupa, Beograd ibenik; Skovran, Anika, Umetniki kraja XIV do poetka XX vijeka, Beograd, 2000. (, ,
spomenici manastira Krupe 1317 1967, Beograd 1968. (, , e e XIV XX
1317 1967, 1968.); Orlovi, , 2000.) Radeka, Milan: Prilozi o spomenicima kulture kod
Snjeana, Manastir Krupa, Beograd-ibenik, 2008. (, , Srba u Sjevernoj Dalmaciji, Almanah Srbi i Pravoslavlje u Dalmaciji i
, -, 2008.); Gui, Branimir, Duboka Dubrovniku, Zagreb 1971. (, ,
Bukovica i manastir Krupa, Spomenica Josipa Matasovia (1892-1962), , A
Zagreb, 1972.; Skovran, Anika: Nepoznato delo zografa Jovana Apake, , , 1971.) Ardali, Vladimir: Bukovica - narodni ivot i
Zograf 4, Beograd 1972. (, , obiaji, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2010. Zeli, Gerasim: itije, Beograd,
, 4, 1972.) Kudin Most / Golubi Most ima svojstvo 1988. (, , , 1988.) Antoljak, Stjepan: Bukovica
kulturnog dobra podaci iz Registra kulturnih dobara Republike u srednjem vijeku, lanak, Radovi, Sveuilite u Splitu, Filozofski
Hrvatske. Crkva sv. Kuzme i Damjana/ Kruevo - Belagi, . (1974.): fakultet Zadar, 1990. / 1991., str. 143 -158., Znanstveni skup Bukovica u
Steci i njima slini nadgrobnici u okolini Zadra, Radovi centra JAZU u prolosti, Zadar, svibanj 1987.
Zadru, sv. 21, Zadar, 57. - 89.; Gunjaa, S. (1949.): Kratak osvrt na prilike i
rad muzeja u Kninu; Arheoloka iskapanja, SHP, n. s. 3, sv. 1, Split,
279-294.; Juri, R. (2002.): Novija istraivanja srednjovjekovnih groblja
na zadarskom podruju, Histria antiqua: asopis Meunarodnog
istraivakog centra za arheologiju / Journal of the International
Research Centre for Archeology, Pula, 295-312. upna crkva sv. Jurja,
Kruevo - Bai, S. (1995.): Franjevci u Zadarskoj nadbiskupiji i Ninskoj

218 219
Zahvale: profesoru Juri uuru na ustupanju fotografija Starog
Obrovca i Zelengrada; Marku Modriu i Ivani Karamarko na
fotografiji crkve sv. Frane u Podpragu; Robertu Mariu iz
Zadra; prof. Marini Ninevi i uenicama/-ima Srednje kole
kneza Branimira, Benkovac; Darku Veriu na fotografiji
Kudin mosta; na strunoj pomoi: Lepoj Petri (Konzervatorski
ured Zadar, Ministarstvo kulture RH), Branku oloviu (SKD
Prosvjeta, Zagreb), Miloradu Saviu, Marku ariu (Sveuilite u
Zagrebu); Vandi Petanjek (lektura i strpljivost); Matiji Polanecu
(vonja); obitelji Desnica na prijedlozima i pomoi
(www.kulajankovica.hr).
Bukovica i Ravni kotari
/ vodi kroz kulturnu batinu

Zagreb, 2013., drugo, dopunjeno izdanje

Izdava: Sveuilite u Zagrebu, Trg marala Tita 14, 10 000 Zagreb

Tel. 01/4698175; www.unizg.hr

Za izdavaa: Petra Jurlina, Centar za mirovne studije, Selska 112 A,

Zagreb, www.cms.hr, T/F 01 4820 094

Autori/ce i suradnici:
Josip Predovan, prof., i uenici/-e Srednje kole kneza Branimira,
Benkovac; Marina Jurjevi, prof., Zadar; Marin urkovi, prof., Zaviajni
muzej Benkovac; Marko ari, dr. sc., Zagreb; Branko olovi, SKD
Prosvjeta, Zagreb

Lektorirala hrvatsko izdanje: Vanda Petanjek, prof.

Publikacija je jedna od aktivnosti projekta

Kula Jankovia: spomenik kulture, pokreta
odrivog razvoja Ravnih kotara.

Dizajn i fotografije (ako drugaije nije navedeno):

Maa Poljanec i Andro Giunio
Kontakt: masha.poljanec@gmail.com
Fotografije za drugo izdanje i Petra Jurlina

Tisak: Sveuilina tiskara d.o.o.

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline

knjinice u Zagrebu pod brojem 848688

ISBN 978-953-6002-70-2

Izdava se potrudio provjeriti ispravnost svih podataka u vezi lokaliteta

navedenih u ovom vodiu. Ispriavamo se za eventualne pogreke i
propuste te bi bili zahvalni za obavijest o korekcijama koje bi trebale biti
ukljuene u buduim izdanjima ove knjige.
 Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije.
Sadraj ove publikacije iskljuiva je odgovornost
Sveuilita u Zagrebu i ni na koji se nain ne moe
smatrati da odraava gledite Europske unije.

Jankovic Castle: historic site,

generating sustainable development
of the Ravni Kotari region