Adam Tadija Blagojeyi.

Prilog za historiju hrvatske knjievnosti osamnaestoga vijeka.

Napisao elan dopisnik

T. M a t i .

Primljeno ti sjednici historiko-filologikog razreda Jugoslavenske akademije

znanosti i umjetnosti 2. marta 1028.

K a d a j e Slavonija krajem sedamnaestoga vijeka osloboena

od Turina, ula j e po dravnim vezama u sklop zapadne Evrope,
te j e osamnaestom vijeku bila zadaa, da zemlju, orujem istrgnutu
iz dravne vlasti Polumjeseca, i na kulturnom polju priblii Za
padu. Tome j e dakako imala u narodu kriti putove i pisana rije.
Sve do sedmoga decenija osamnaestoga vijeka knjiga j e Slavoniji
namijenjena \gerskoj pouci naroda, dakle joj je karakter konser-
vativan, a glavni su joj radnici uz neto isusovaca i tek po
kojega svjetovnog sveenika franjevci, uzgojeni ve u novim
prilikama poslije izgona Turaka. Poslije godine 1760. ulaze u
hrvatsku knjigu u Slavoniji sve vie takoer elementi izvan reda
franjevakoga, javljaju se po malo i svjetovnjaci, a time knjiga
polako gubi svoj strogo konservativni karakter, to ga ima u po
etku, i u njoj se pomaljaju po malo ideje, za koje se t a d a sve
jae zagrijavao savremeni Zapad, a koje su pripravljale ekonomsku,
duevnu i politiku emancipaciju neprivilegovauih drutvenih klasa.
Dakako, ta su se nastojanja morala prilagoditi sitnim prilikama
slavonskim, pa se i znaenje knjievnih pojava, to su s tom
strujom u vezi, ima ocjenjivati prema tim prilikama, tako da za
Slavoniju osamnaestoga vijeka Relkovi kao prosvjetni radnik ima
osobito znaenje, ma da se ni po svojem knjievnom radu ni po op
segu i dubini obrazovanja ne moe isporediti sa zemljacima svojim
Kaniliem i Kataniem. Kelkovi j e zapravo vie pobornik
praktinoga socijalnog i kulturnog napretka nego knjievnik, ali
jer je znao kao nitko drugi u njegovo doba pogoditi, kako valja
govoriti onoj drutvenoj klasi, koju j e htio povesti novim putem,
Kad J u g o s l . A k a . 2 3 7 . 9
 njegovi su spisi u narodu mnogo jae odjeknuli nego po koje djelo
njegova doba, kojem je knjievna vrijednost vea. Relkovi nije ni
sam imao osobitih knjievnih pretenzija, nego mu j e knjiga bila samo
sredstvo za ekonomsko, intelektualno i moralno pridizanje slavon
skoga seljaka, no za svoje j e doba umio vrlo dobro pisati, umio
j e nain izraavanja udesiti i prema predmetu, kojem j e pisao,
i prema publici, kojoj je namijenio svoj rad.
Prosvjetni radnik s izrazitom tendencijom propagande ideja,
to ih j e upoznao u tuini, bio j e i mlai savremenik Relkoviev,
Adam Tadija Blagojevi, No velika j e razlika meu njima: Rel
kovi j e u svojim pogledima i sudovima smiren i uza svu ljubav
za napredak promiljeno umjeren, dok j e Blagojevi radikalniji i
agresivniji, pristupaniji linim simpatijama i antipatijama. A osim
toga j e Blagojevi slab, vrlo slab pisac: pero mu j e i u prozi i u
stihu hrapavo, ne umije misli svojih izricati niti jasno niti pri
rodno, a lijepoj i uglaenoj formi nema u njega ni traga. Zanimljiv
j e jedino kao rasadnik novih pogleda na ivot i institucije drutva
ljudskoga, te je meu slavonskim piscima svojega doba jamano
najizrazitiji zastupnik jozefinizma.

I. Biografija i bibliografija.
1
Rudio se Blagojevi 1745. ili 1746., po svoj prilici u Petri-
2
jevcima, selu na zapadu od Osijeka, blizu Valpova. prvoj mu
8
mladosti i naucima ne znamo nita pouzdano. Svakako je 1771.
1
afarik (Geschichte, der sdslawischen Literatur, IL, 16) n e m a godine
njegova roenja, a nije zabiljeena ni u J a k o i a (Scriptores Interamniae u Grai
. knji. hrv., I I . , 134.). U posveti Kinkija, datiranoj 20. prosinca 1 7 7 1 . ,
govorei Savi Lazareviu ^tolmau j e z i k a n a e g a u dvoru c e s a r s k o m u " , veli
Blagojevi, da se ne osjea zvanim da k a e svoj sud L a z a r e v i e v u prevodilakom
r a d u : . . . koga j a niti faliti, jo manje u prevou suditi vrian sam, ako bi n a j -
nauneji bio, k a d a doba 20. godine malo pretegnuti m o e " . Rodio se dakle Bla
gojevi 1745. ili jo vjerojatnije 1746. godine. Matice roenih petrijevake
upe poinju tek od 1. sijenja 1747., a niti u m a t i c a m a valpovake upe nije se,
na moju zamolbu, nalo nita roenju Blagojevievu.
2
afarik kae, da j e Blagojevi roen u Valpovu, j a m a n o zato, to se sam
Blagojevi na naslovnim listovima svojih djela (osim Pjesnika putnika) konse
kventno biljei od V a l p o v a " . H o r a n y i j e v a biljeka, da se Blagojevi rodio V a l k o -
v a r i n i " (Memoria Hangarorum, I. 302.), bez sumnje j e pogrjeka t a m p a r s k a ili
pisarska. Naprotiv, savremenik Blagojeviev J a k o i , koji j e slavonskim knjiev
n i c i m a svojega doba redovno vrlo dobro informiran, veli, da se Blagojevi rodio
P e t r i e v c a e , ubi Carassus in D r a v u m influit, in c o m i t a t u Verocensi". Meni se svje
doanstvo Jakoievo ini najpouzdanije (u P e t r i j e v c i m a i m a i d a n a s Blagojevia!),
a tome se ni malo ne protivi, to Blagojevi uz svoje prezime biljei od V a l p o v a " :
hotio j e imenom poveega mjesta oznaiti samo k r a j , u kojem j e roen.
3
P o kasnijem zvanju njegovu moglo bi se misliti, da se bavio pravnim i
administrativnim n a u c i m a . U arhivu b e k o g a univerziteta u g o d i n a m a 1 7 6 3 . do
 1
ve bio kod Ilirske i Sanitetske dvorske deputacije i sluio j e
u tim uredima kao akcesista sve do 1775., a 1776. bio j e jo
samo kod Ilirske dvorske deputacije. Kada je Marija Terezija
1777. Ilirsku dvorsku deputaciju ukinula, preao j e Blagojevi
kao kancelista u Ugarsku dvorsku kancelariju, gdje j e sluio sva
2
kako jo 1797. Godine smrti nijesam mu mogao doznati.
Boravei u politikom i kulturnom centru tadanje Habsburke
drave, i to upravo u doba, kada je za vlade Marije Terezije i
Josipa I I . dravna uprava ozbiljno nastojala, da narod pridigne
ekonomski i intelektualno, Blagojevi se zagrijao za rad oko na
rodne prosvjete i pokuao da knjigom prinese koje zrnce napretku
svojega naroda.

1 7 7 1 . p r e m a priopenju d e k a n a t a p r a v n o g a fakulteta n e m a Blagojeviu spo

m e n a , d a k l e i m a t r i k u l i r a n nije bio, no ipak nije nemogue, da j e kao hospitant
sluao predavanja, j e r hospitantima n e m a u arhivu biljeaka. K a k o emo kasnije
vidjeti, neki momenti u Blagojevievu knjievnom radu upuuju n a k r u g oko bekoga
univerzitetskog profesora J . Sonnenfelsa. H o r a n y i i afarik govore tek openito, da
Blagojevi, svrivi kole, i dalje bavio naukom. afarikovo kazivanje, da se
Blagojevi in der Musse des P r i v a t s t a n d e s " posvetio studiju, ne slae se s onim,
to sam afarik koji r e d a k dalje kae, da j e B. bio 1773. k a n c e l i s t a kod Ilirske
d v o r s k e deputacije i Sanitetske komisije (oito na osnovi natpisa Blagojevieva
prijevoda Predike od jedinstva u krstjanstvu, citiranoga u Horanyija, Nora me
moria, I. 486.).
1
N a naslovnom listu Kinkija (tampanoga u Beu 1771. s predgovorom da
tiranim 20. prosinca 1771.) zabiljeeno j e uz Blagojevievo ime . . D . D . I. i
S. . I. V.". U naslovu Pjesnika putnika (tampanoga t a k o e r u Beu 1 7 7 1 .
s predgovorom od 3 0 . s t u d e n o g a 1770.) nema uz autorovo ime nikakve oznake
njegova zvanja.
2
D a j e Blagojevi 1 7 7 3 . bio kod Ilirske i Sanitetske dvorske deputacije,
znao je, k a k o smo as prije vidjeli, ve afarik. U doba, k a d a j e J a k o i pisao
svoje Scriptures Jnteramnie (1795.), bio j e Blagojovi in Cancellaria R e g i a
H u n g a r i c o - a u l i c a ad Officium E x p e d i t u r a o Cancellista Aulicus et J u r a t u s N o t a r i u s "
(Graa I I . 134.). P r e m a d o s a d a poznatim sitnim biljekama Blagojeviu mislio
s a m , da e biti njemu obilnijih vijesti u Beu u arhivu nekadanjega ministarstva
unutranjih posala, te mi j e n a moju zamolbu uprava dravnoga a r h i v a unutranjih
posala i p r a v d e priopila ovo: b e r Adam T h a d i a s Blagoevich ist im h. o. Archiv
nichts zu finden mit A u s n a h m e seiner E r w h n u n g in den n. . Staatsschematismen.
D a erscheint er zum erstenmal i. J . 1772 (der Schematismus von 1771 fehlt, die
frheren fhren den Blagoevich noch nicht), und zwar als Accessist bei der Illy-
xischen und in gleicher Eigenschaft bei der Sanitts-Hofdeputation. I n diesen beiden
Stellungen w i r d er noch im J . 1775 angefhrt, im J . 1776 a b e r n u r mehr in Ver
w e n d u n g bei der Illyrischen Hofdeputation. Bis zu diesen J a h r e n wird der N a m e
Blagoievich und Blagojevich geschrieben. Im J . 1778 ( J a h r g a n g 1777 fehlt) erscheint
der N a m e in der F o r m Blagoevich und sein T r g e r als Kanzlist bei der kgl. U n g a
rischen Hofkanzlei bestellt. Dies bleibt u n v e r n d e r t bis zum J . 1797. W h r e n d
dieser g a n z e n J a h r e h a t Blagoevich in W i e n gelebt. Vom J a h r e 1798 an k o m m t
er in den Amtsbehelfen n i c h t mehr vor. Die Akten der Hofstellen, bei welchen
er nachweislich g e d i e n t h a t , befinden sich vermutlich im Ungarischen Landesarchiv
in B u d a p e s t " . Iz Budimpete nijesam mogao dobiti biografskih vijesti Blagojeviu:
g. prof. J . Melich veoma se spremno odazvao mojoj zamolbi, no do spisa U g a r s k e
dvorske kancelarije uza sve nastojanje nije mogao doi.
 Po hronolokome redu prvo mu j e djelo: Pjesnik-putnik, /
Nikoi / Dogagja pervo, i posli puta / JOSIPA II. / C E S R A /
Rimsko-Nimacskog / Slavoniu / pjevaoje / A. T. Blagoevich. /
Shtampano Bcfu / po Jofipu Kurcpeku Cefarko-Krljevskomu
1
(sic) I Illiricskomu Shtamparu, Godishte 1 7 7 1 . " Zapravo j e to
dakle imala da bude tek prigodna pjesma putu Josipa II. po
Slavoniji, pa ipak j e upravo Pjesnik putnik najkarakteristinije
djelo Blagojevievo i uope jedini njegov izvorni knjievni rad.
I u tome j e nalik na Matiju Relkovia, kojem j e takoer prvijenac
Satir jedino izvorno djelo (koje j e sedamnaest godina kasnije
proirio i preradio), a inae se izuzevi samo Gramatiku
poslije bavio tek prevoenjem popularnih spisa za pouku i zabavu
slavonskom seljaku. Tako j e i Blagojevi poslije Pjesnika putnika
svoj rad oko knjige ograniio na prevoenje.
Jo iste godine 1771. izdao j e Blagojevi: K H I N K I / nikoi /
Kokhinkhinezianski Dogagja drugi/ma Zemljam hasnoviti. / Iz
Francuzkoga Oppata Coyer, i / Nimacskoga prevoda, na Illiricski /'
jezik prevede / Adam Thadia Blagoevich / od Valpova / C. K. D. D. I.
i S. B. / I. V. / Bcfu / Kod Jofipa Kurcpeka, Cefarsko-Kraljevskoga /
2
Dvora, Illiricskog' i Iftocsnog' Shtampara. / godishte 1771." Knjigu
j e posvetio Plemenito roenomu Gospodinu Gospodinu Antunu od
Zechenter, prijatelju momu poljubljenomu", a posveta j e datirana
u Beu na 20. prosinca 1771.". Djelo j e Coyerovo > knjievnoj
formi pripovijest, a osnovna mu j e misao da igoe nevoljni so
cijalni i ekonomski poloaj teakoga stalea i usto cehovske privi
legije, to sapinju slobodan razvoj obrta. Blagojevi j e dakle
presadio k nama iz franceske knjievnosti pripovijest, kojoj j e
glavna svrha propaganda socijalnih ideja, a ta je knjievna vrsta,
bila u osamnaestom vijeku u Franceskoj obilno zastupana.
Bit e da j e dvije godine kasnije (1773.) ugledala svijet
/ / / .
IwaH. . 17. 20. 21. / / -. -
, / ' -
/ , /
Mai'wpa > / '1' / flpia -
/ , /
- -- / -

1
Egzemplar zagrebake sveuiline biblioteke.
2
Egzemplar zagrebake sveuiline biblioteke.
, / , , / , /
4. 1773. /
/
. / / '
H H W B e . . ^ /
: ,
'1 / -
. / 1
/ / , / -
- 1
/ . / , /
i w c n n a -- /
/pa -." Knjiga j e izala la
tinicom i irilicom, i to tako, da j e svaka strana razdijeljena u
dvije kolone, od kojih j e lijeva tampana latinskim slovima, a
desna irilskim. U egzemplaru zagrebake metropolitanske knjinice,
kojim sam se sluio, sauvana su od prvoga arka samo tri lista,
tako da nema prvoga lista, na kojem je bio naslov knjige tampan
latinicom, kako se vidi iz egzemplara knjinice madarskoga Narodnog
muzeja u Budim-Peti. Prema priopenju g. prof. Meucha naslov la
tinicom jednak j e s irilskim: Predika / od / Iedinstva u krstjnstvu /
sverhu / Evan. loan. Pog. 17. red. 20. 2 1 . / recsena
. . . . r o / Antunu Ruschitzki Iz Nimacskoga na
Illiricski Jezik prevedena / p o / Adamu Thadi Blagoevichiu od
Valpova, / Cesarsko-Kraljevskih Dvorskih Deputatiah Illiricske i
Sanitaeta / Zasada Piscu i Cancelisti. / u Besu / Shtampana kod
Josipa Kurzbka . . ." Godina tampanja nije naznaena niti na
latinskom niti na irilskom naslovnom listu, no jamano j e i Bla
gojeviev prijevod izaao u brzo poslije toga, kako je propovijed
izreena, moebiti jo u godini 1773.
Od Blagojevia j e poznato jo samo jedno djelo: IZKUSHANI
/ NAUK, / kakofe / Ovce kroz dobro Upravljnje k' naj / boljemu
Stanju dovefti, takvom / uzdrxati mogu. / Iz Njemckog' na
Illiricski Izik preveden / p o / Adamu Thad Blagovichu / od
Valpova, / Ceiarsko-Kraljevskih Dvorskih Deputatiah Illiricske /
Sanitaet Zasada Piscu Cancelifti. / Poxnu. / Shtampan, kod
1
Francisca Auguftina Paczka. / 1774."

1
E g z e m p l a r z a g r e b a k e sveuiline biblioteke.
 ini se, da j e Blagojevi time zavrio svoj knjievni rad: za
1
druga mu se djela dosada barem ne zna. udno jest, ako
j e Blagojevi doista prestao raditi jo prije svoje tridesete godine,
no takih sluajeva ima, pa kad bi nam bolje bile poznate line
prilike Blagojevieve, valjda bismo doznali i za uzrok, zato se
poslije etiri godine marljiva r a d a u naponu snage odrekao knjige.

II. Pjesnik putnik.

Putovanje Josipa I I . godine 1768. po Slavoniji od Zemuna,
preko Vinkovaca i Broda do Nove i Stare Gradike pa odande
preko Poege u Osijek dovelo j e mladoga cara, kojega j e
slavonski seljak mogao sebi zamisliti tek u nekoj maglovitoj daljini,
u blii doticaj s narodom i pobudilo za nj ivlji interes i panju,
osobito jer Josip I I . nije bio ukoen vladar, nego j e naprotiv rado
2
prihvaao svaku prigodu, da se priblii narodu. Na to putovanje
Josipovo nadovezao j e Blagojevi svojega Pjesnika putnika i istakao
to ve u samom natpisu pjesme: . . . nikoji dogoaji prvo i posli
puta Josipa I I . . . ." Simpatizujui s idejama carevim, upotrijebio j e
tu prigodu, a u popularnoj formi unese u marod misli i nazore,
to ih j e u tuem svijetu upoznao i zavolio.
Jedna od najizrazitijih crta jozefinizma bilo je neprijateljstvo
spram crkvenih redova. U Slavoniji su u doba Blagojevievo glavni
slavonski redovnici, franjevci, imali otrih protivnika pae i u
redovima samoga svjetovnog sveenstva, a taj antagonizam jednoga
i drugoga klera bio je batina ranijih vremena.
Pod Turinom bili su franjevci u Slavoniji gotovo jedini
sveenici Zapadne crkve. Dvadesetak godina prije poetka bojeva
za osloboenje (1660.) Poeanin fra Petar Nikoli, vikar zagre
bakoga biskupa, spominje u duhovnoj pastirskoj slubi u Slavoniji
meu Savom i Dravom uz franjevce manastira naikoga i veli-
3
koga samo etiri svjetovna upnika. Dakako, u svijetlu objektivne

1
Savremenik Blagojeviev H o r n y i , koji zna za sva etiri njegova djela, t o
smo ih dosada spomenuli, dodao j e u Nova memoria, I . 4 8 8 . , da j e B l a g o j e v i j o
t a m p o m izdao knjiga: P l u r a opuseula prelo subiecit, q u o r u m a r g u m e n t u m i g n o r o . "
Moebiti odatle potjee i afarikova biljeka, da j e Blagojevi vie spisa n a p i s a o
latinski (Geschichte der sdslaw. L i t e r a t u r , I I . 76.).
2
I s p . Relkovievu ,biljeku tome putovanju u I I . izdanju Satira (Stari
pisci hrv. XXIII., 131.132.).
3
Fermenin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica (Monumenta spect. hist.
Slav, meri. X X I I I . 4 9 2 4 9 8 . ) .
 historijske istine poneto e ovdje ondje izblijedjeli sjaj nimba, to
ga simpatije kasnijih vremena savijaju oko rada franjevakoga u
zemljama naega naroda pod Turinom. U turskoj Slavoniji i
susjednim joj krajevima znalo j e biti u redovima franjevakim,
po kazivanju savremenik, tekih slaboa i poroka, to su u tada
njim prilikama, i onako nevoljnim, morali bez sumnje nemilo
potresti vjeru u dui neukoga naroda, kojemu su franjevci bili ne
samo vjerski, ve u ope i kulturni vodii. Deavalo se, da su
poneki franjevci, mjesto da budu narodu uvari vjere, i sami pre-
vjerili, poturili se ili preli u kalvine i revnovali protiv katolicizma.
Svjetovni sveenici Antun Velislavi i Ignjat Alegretti, koji su
poetkom sedamnaestoga vijeka kao vizitatori obali Slavoniju,
Srijem i Banat, tue se na franjevce, da su uope ivota rasputena,
a dvojica upnici u Smederevu i Pakracu da su se poturili.
A k o i jest izmeu vizitatora i franjevaca oito postojala jaka opreka
(vizitatori se tue, da su ih franjevci prijavili Turcima kao uhode,
a pred narodom da se hvaliu, kako imaju veu vla^t od svjetovnih
sveenika), opet ne e biti njihov otri sud sasvim bez realne
1
osnove. Neto kasnije (1640.) pie pop Fabijan Vidoc zagrebakom
biskupu Vinkoviu svojem pohodu u Vaku sv. Martina i spo
minje franjevakoga apostatu fra Filipa, koji sada oenivi se
decu ima i u Sent Brlobau osmim slovenskim selom po kalvinski
2
nain slui, na zlo i navraa, a od svake vere katolianske i odvraa".
No uza sve to se ne moe porei, da su za turske vlade u Slavoniji
i susjednim joj krajevima naega naroda bili upravo franjevci
glavni, gotovo jedini uvari kranstva meu narodom Zapadne
crkve i da su imali zato mnogu gorku da prepate i od Turaka i
od glavara Istone crkve.
Franjevci su po svojem odgoju i nainu miljenja bili u naj
uoj vezi s narodom, iz kojega su nikli. Narodno shvaanje ivota,
narodni obiaji biii s i im bliski i simpatini, oni su se u tome
osjeali jedno s narodom, kojem su bili duhovne voe. D a k a k o ,
ovjeka odgojena na Zapadu morali su se ti redovnici esto udno
doimati. Kada j e franjevac Pavao Pelizzer, rodom Rovinjanin,
pokladama 1640. doao u Krapan (kraj ibenika), pribiljeio je kao
osobitost li balli di Crappano, nelli quali ballano duplicamente li
3
frati". .Dalje u unutranjim krajevima, gdje j e bio jo slabiji

1
Anonimni izvjetaj iz god. 1 6 2 9 . 1 6 3 0 . u Fermenina, 1. c. 3 9 0 . 3 9 1 .
2
Smiiklas, Dvjestagoinjica osloboenja Slavonije I I . 2. (Zagreb 1891.).
3
Starine X X I I I . 5.
utjecaj zapadne Evrope nego u primorskim stranama i gdje se
ivot razvijao posve u ambijentu stvorenom turskim gospodstvom,
franjevci su se jo jae priljubili uz narodni ivot. to nipoto
bila romantika simpatija za pojave narodnoga ivota, to j e mnogo
kasnije izbila na Zapadu, nego j e u tekim prilikama zajednica
patnja i interesa narod i duhovne mu voe usko povezala u shva
anju i nainu ivota. Tome su ostali franjevci vjerni i kasnije
jo dugo u sasvim promijenjenim prilikama. Kada su u drugoj
polovici osamnaestoga vijeka neki inteligentniji Slavonci, upoznavi
se sa strujama duevnoga ivota zapadne Evrope, stali racionalno
prosuivati i osuivati narodni ivot i obiaje, nije se ni sam
franjevac Katani, bez sumnje jedan od najuenijih ljudi hrvatskoga
naroda u ono doba, ustruavao uzeti u zatitu kolo, koje su Relkovi,
Doen i njihovi sumiljenici ne bez razloga otro napadali
kao rasadite nemoralnosli. Dakako, u Katania ima ve i neto
da t a k o reem romantizma, odnjihanoga njegovim historijskim
studijama.
Opreka meu franjevcima i svjetovnim sveenstvom, koja j e
postojala u Slavoniji ve za turskog gospodstva, izbila j e osobito
otro za bojeva za osloboenje i odmah poslije njih u borbi za
jurisdikciju, to se razmahala izmeu zagrebakoga biskupa, uz
kojega j e osim njegova vikara, poznatoga fra Luke Ibriimovia,
pristajao tek po koji franjevac, i akovakoga biskupa fra Nikole
Ogramia, temperamentnoga i ba ne osobito skrupuloznoga borca
protiv prodiranja svjetovnih sveenika u Slavoniju. U toj borbi
j e franjevaki elemenat postojano uzmicao. Biskupska stolica ako
vaka, pod Ogramiem centar otpora franjevakoga protiv svjetovnih
sveenika, prela j e odmah poslije njegove smrti definitivno na
svjetovni kler, a kasnije su u toku osamnaestoga vijeka franjevci
pred svjetovnim sveenstvom pomalo uzmicali takoer sa upa.
Jo i oko polovine osamnaestoga vijeka znala j e ta borba mjesti
mice izbiti u nemilim oblicima: kada su 1753. franjevci morali
poeku upu predati svjetovnom upniku, razvila se oko Selaca,
koje su franjevci smatrali alodijem svojega samostana, a ne poeke
upe, otra borba sile protiv sile, u koju malo da se nije umijeao
1
i puk u korist franjevcima. Biskup Franjo Thauszy, koji j e
1749.1751. sjedio na biskupskoj stolici akovakoj i onda preao
na zagrebaku, nije se dao smesti otporom slavonskih franjevaca,

1
Kempf, Poega, 5 3 3 .
nego ih j e i dalje energino potiskivao. Tako je izmeu franjevaca
i svjetovnoga klera postojala napetost, koja se u to doba odsijeva
i u knjizi slavonskoj. U tome j e ambijentu nikao dodue prikriven,
ali vrlo otar napadaj svjetovnoga upnika dubovikoga Vida
Doena n a franjevce, koji su i po svjedoanstvu drugih savreme-
nika (Krelia, Blagojevia) udarali na Relkovia, j e r j e kuao da
u Slavoniju unese neto onoga napretka, to ga j e vidio u Nje
makoj. U novim prilikama, to su nastale u Slavoniji poslije
osloboenja, franjevcima j e postojano izmicao terrain ispod nogu,
p a jft posve razumljivo, da su franjevci s nepovjerenjem doekivali
svaku promjenu, to j u j e novo doba donosilo, tako da su se sve
jae zavijali u konzervativnost, koja vie nije niti kuala (a moe-
biti nije niti mogla) m i m o i objektivno ispitati novih nastojanja
svojega doba. N e m a sumnje, da j e borba protiv Relkovia imala
runih crta lino animoznosti, no nije to bila nipoto borba samo
lina, niti joj j e korijen bio jedino u linoj zlovolji ovoga ili onoga
franjevca protiv Relkovia. Konzervativnost slavonskih franjevaca
borila se uope protiv ljudi novoga doba, ako i nijesu propovije
dali ne znam kako radikalnih novotarija. Relkovi se nije bio jo
ni vratio kui s vojne, a ve je u Slavoniji protiv njegova Satira
poela borba. Franjevac Pavievi, koji j e 1762. pod pseudonimom
dubrovakoga natpopa Iv. Zaniia tampao Kratkopis poglavitiji
dogaaja sadanje vojske, kazuje, kako mu j e malo da ima po
godine" dola u ruke knjiica Satir, koja krasno i razgovetno
svoj narod od zloestih obiaji odvratiti a na dobre privui nastoji,
1
i opet bilo j e srdaca blijedih, kojima nije po udi bila". Pavievi
dakle simpatizuje sa Satirom, no tih simpatija ne iznosi pod svojim
imenom, nego opreza radi pod imenom nekoga fiktivnog natpopa
dubrovakog.

K a d j e u borbi oko Satira Doenova Jeka (1767.) ve bila

2
otro ignula franjevce, a sve uvijajui se, da ne misli njih dirati,
javio se Blagojevi (1771.), da bez uvijanja, estoko, esto i grubo,
udari na njih. Za vlade Marije Terezije, ve i prije nego j e Josip
postao suvladar, bila j e u Beu jaka struja protiv redovnika (van
Swieten, Kaunitz), a Blagojevi je, zadojen tim duhom, u Pjesniku

1
K r a t k o p i s poglavitiji d o g a a j a sadanje vojske meu Marijom Terezijom,
kraljicom od Madarske, i F r i e r i k o m IV., kraljem od B r a n i b u r s k e , sloi
D o n I v a n Zanii, crkve s. K a t a r i n e u Dubrovniku nadpop u Peti 1762.,
str. 3 4 3 .
2
Isp. moju r a d n j u Doenu u Archivu fr slav. Philologie X X X V I I .
138 T. Mari.: (10)

putniku zapodio otru borbu protiv franjevaca, u kojima je vidio

glavne stupove slavonskoga konservativizma.
Opozicija protiv Relkovia, da bi zahvatila to ire krugove, zao-
djenula se u ruho lokalnoga patriotizma i kuala novotare igosati
kao neprijatelje roda i doma:
P a k ustade na nje teka vika, oni mloge naredbe videi,
svog jezika da za nemar dre, k a d a ojdu domovini svojoj,
k a d tuega n a u i t i trae; n e k a b u d u sva po volji mojoj,
j e r k a d ove oni nauie, k a k o da su sva najbolja ona,
nas nevoljne prodavat poee, koja meni vidu se povoljna,
umijui druga govoriti; Oni p i u e svakojake knjige
p a k nastoje u svem privariti, uvridie oko k u e mloge,
pripisuju inostranske knjige, j e r e piu proti domovini
u kojim su nenarebe mloge, p a k n a s ine da smo mi nevrini,
pak ovako sebe ine mudro izpisuju nai stari dila
1
niti s nami hoe da govore. k a k o da su po njima zavrila
P o drugima kraljestvi hodei,

Blagojevi nastoji svojega dragoga brata i dragoga zemljaka"

uputiti, da j e to shvaanje posve neispravno, jer Relkoviu j e
domovina mila, pa je upravo zato pisao istinu, ma i ne bila uvijek
ugodna, eda svojim zemljacima otvori oi i svrne ih na pravi put:
D a viei mi nae slipoe
ostavimo n a v a d n e nesrio,
u koje smo n a v a d n o padali,
k a d radei nismo promotrili,
koja radit bi se dostojalo.

Takav rad j e u razboritih ljudi naao priznanja, no fratri

udarie na zaslunoga knjievnika:
On piui slavonske istine
kod pametni ne izgubi cine.
k a k o n o je kod fratarskog oca,
Relkoviu, da n e m a li kolca,
da mu kae po k u a oditi,
frika j a j c a i maslo prositi !
to poimlje t a k o v a misliti,
k a d ne znade istine pisati
j a l od drugi dobro popisate
2
nastojati i m a t p o t v r d i t e .

Vrlo je dobro dola Blagojeviu Doenova Jeka: oito mu j e

godilo, da j e knjievnik starije generacije pristao uz prosvjetno
nastojanje mladih, a osobito istie sveeniko zvanje Doenovo,
koje pred narodom daje ugleda njegovu pisanju:
J e r kod svecki nije to vladanje, k a d a oblast onu ne imau,
da bi sveto bilo govorenje, koju nose nai redovnici,
3
koje oni n a svitlo izdau, svi duovni nai dobri otci.

Pjesnik putnik, 4 2 , -
Pjesnik putnik, 44.
Pjesnik putnik, 55.
 Isticanje autoriteta sveenika, da se idejama novoga doba
lake prokri put u najire krugove naroda, posve j e obino u
doba prosvjetiteljstva. Dakako, vrijeme Blagojevievo imalo j e svoje
osobito miljenje socijalnoj zadai vjere i sveenstva. U redovima
obrazovanih svjetovnjaka sve vie j e krilo sebi put shvaanje, po
kojem j e vjera imala da bude neka vrsta vie policije, da vladaru
slui kao pomonica u upravi dravnoj, a upravo zato j e trebalo
da vladar pomno pazi na odgoj i rad sveenstva. U Beu j e te
ideje osobito irio knjigama i predavanjima profesor politikih
1
n a u k a Josip Sonnenfels (doao na beku univerzu 1763.). T a k v o
shvaanje izbija i u Blagojevia. Pozdravljajui u Pjesniku putniku
Josipa I I . i njegovo nastojanje oko pridizanja Slavonije, hvali
Blagoj evi cara :
On mislei na stvari svitovne
radio j e tako urediti;
zaboravit on ne kti duhovne,
2
j e r bre njiju ni mo kraljevati.

K a d a j e anonimni franjevac u Tamburau slavonskom napao

Relkovievo nastojanje oko pridizanja Slavonije, koje nije imalo
u sebi nipoto elemenata, koji bi se mogli shvatiti kao izazov na
1
U Lehrstze aus den politischen Wissenschaften, to ih je. 22. kolovoza
1772. pod predsjedanjem Sonnenfelsovim branio njegov uenik, s v j e t o v n i s v e
e n i k J o h a n n Albrecht H u b e r (tampano zajedno sa Sonnenfelsovim govorom Von
der Bescheidenheit im Vortrage seiner Meinung. Eine Rede an die Zuhrer
Eingange der Vorlesungen. Wien 1772), razvija se u 1 3 . tezi misao
onoaju vjere spram dravne u p r a v e o v a k o : D i e weltliche Gesetzgebung w r d e
in m a n c h e m Stcke u n z u r e i c h e n d seyn, wenn die Religion mit ihren hohen e r m u n
terenden B e w e g g r n d e n zur T u g e n d und mchtigen abhaltenden B e w e g g r n d e n vom
L a s t e r ihr nicht die H n d e bte, daher sie von der Polizey, obgleich nicht als i h r
E n d z w e c k , dennoch als ein e r h a b e n e s Mittel nicht aus den A u g e n gelassen w e r d e n
k a n n . Aus diesem G r u n d e h a t der R e g e n t ein Recht, die erklrte F r e i g e i s t e r e y als
ein politisches Verbrechen angesehen (sie). D e r erbauende W a n d e l der Klerisey ist
eine i m m e r w h r e n d e P r e d i g t , besonders auf dem flachen L a n d e , wo der V o r g a n g des
H i r t e n die H e r d e nach sich zieht. Der W a n d e l der Geistlichkeit ist also der Aufsicht
der Landesfrsten unterworfen, und e r w a r t e t der Staat billig von ihr das Beyspiel d e r
Unterwrfigkeit fr die Gesetze." U irim j e k r u g o v i m a , koji su esto s vjerskih
razloga zazirali od mnoge reforme novoga doba, moralo d a k a k o snano djelovati,
k a d su vidjeli, da se i sveenici bore za novo shvaanje, p a j e posve r a z u m l j i v o ,
da su to pobornici novih ideja pred narodom r a d o isticali i da j e d r a v a n a s t o j a l a
odgojiti to vie takvih sveenika. Sonnenfelsov uenik Huber bio j e tipian primjer
t a k o g a odgoja: priznavao j e u svojim tezama dravi ne samo pravo, da sprijei
gomilanje b l a g a bey unsterblichen Gesellschaften", nego takoer da u potrebi i s t a k n e
das hohe E i g e n t h u m s r e c h t des S t a a t s " i spram duhovnih dobara. Sasvim u s k l a d u
s vladinim nastojanjem traio j e , da se dravnim zakonom zajami sloboda kod pola
ganja sveanih zavjeta i d a se taj a k t odgodi do potpune zrelosti. Posve j e bio
odluan protivnik j a v n e crkvene pokore, a umanjenje broja b l a g d a n a j e po njegovu
miljenju neben u n z h l b a r e n a n d e r e n Vortheilen . . . . auch eines der w i r k s a m s t e n
Mittel, die guten Sitten u n t e r der arbeitenden Klasse h a n d z u h a b e n " (19. teza).
2
Pjesnik putnik, 7.-8.
kulturni boj, Blagojevi j e ne samo otro udario uope na franjevce
kao neprijatelje napretka, nego j e ruglu izvrgavao njihovu pronju
kao proraunanu zloupotrebu religioznosti prostoga naroda u vlastitu
linu korist. Blagojevi moli Doena, n e k a i dalje kara protivnike
nae" i odbija njihove navale, kao to j e svojom Jekom ludu
tamburu razbio":
D a ne moe vie zagluati j e r joj svaki milo o d g o v a r a :
nit snaice po seli varati, alosna, da velika k v a r a !
frika jaja i maslo kupiti, Sina s Otcem jesi darovala,
k a k o d a su pomorate dati: a zato si D u h a ostavila?
n a p u t Boji ne kupiju jaja, U ime Trojstva j a sam prosio,
1
nit jim smije dvoje dati koja, d a bi vije j a j a n a k u p i o .

Pae i sam postanak Tamburaa slavonskoga pripisuje Blago

jevi franjevakoj pohlepnosti za materijalnom koriu. Vidjeli su,
veli, kako narod voli i obilno dariva slijepce, koji mu uz gusle
pjevaju pjesme:
J e r viei oni slipe slipce, koje uju s v a k a j e t r a l a ,
da j e vrlo miluju okice d a bi m o g l a slipca posluati,
zbog njiovi lijepiju pjesama, posluaju ime darovati,
koje dica pivaju ovcama, frikim j a j c e m al s kaikom masla,
p a k i glasni njiovi gusala, k a k o g o d bi to u kui nala.

Zato su se franjevci pourili, da i oni naine neto, im bi

mogli ljude za se predobiti:
ter sve one d a r o v e primati,
koje slepcom eli svaki dati,
i zato su t a m b u r u slagali,
d a bi bolje ove dobivali.

No tambura", to su j e sloili, bila j e sva razloita", a jeko"

2
(Doenova Jek&) dobro joj j e odgovorilo, da j e svakome bilo milo uti.
Blagojevi j e u napadajima na slavonske franjevce iao mnogo
dalje od Doena: niti Jeka nije pisana perom finim i obzirnim,
no Pjesnik putnik j e bez sumnje i u tonu pisanja grublji i u pri
govorima bezobzirniji, a dobrim dijelom i nepravedan, pa oito
s uitkom iznosi protiv franjevaca stvari, koje nijesu nikako u
vezi s polemikom oko Relkovieva Satira, te j e barem na nekim
mjestima Blagojeviu vie stalo do toga, da izvrgne ruglu
samostance, kojih nije nikako mario, nego da brani Relkovia
i Satir.

1
Pjesnik putnik, 56.
2
Pjesnik putnik, 60.6
 Jo je jedan momenat za razliku od Doena Blagojevi
osobito istakao u obrani Satira. Ne priznavajui autoriteta, na
kojima j e dotle poivalo drutveno ureenje, osamnaesti j e vijek
nastojao da zahtjeve naravi" postavi kao kriterij za prosuivanje
socijalnih prilika, a jedini sudac imao je dakako da bude razum
ljudski. Pri kraju Pjesnika putnika, kad se ve do mile volje
narugao franjevcima, kuao j e Blagojevi da od negativne obrane
Satira prijee na pozitivnu i da reformno nastojanje Relkovievo-
opravda kao rezultat zdravoga naravnoga shvaanja:
K o j a g o d a u Satiru stoje i obiaj sadanji sliditi,
N a r a v n a su Slavonije moje sadanji obiaj onaa,
togod Satir n a m prid oi daje, pak i n a r a v svih ljudi podnaa.
Slavonije nove prilika j e : Nemoj proti ti ovomu biti
on prid oi n a m a ne onaa. niti njemu u tom zamiriti:
to slavonska n a r a v ne p o d n a a . . . . on ne kudi n a r a v n o dranje,
J e r e m o r a to svaki misliti, ve slavonske one obiaje,
l
da iz t a k v o g b u d u se smijati, koje oni od drugih primie . . . .
da on ne e onako initi

Mlada generacija, ako hoe naprijed s novim vremenom, mora

se odrei konservativnoga kulta starine, koji se u starijih duboko
ukorijenio:
J e r k a d koji moe uiniti b u d u da su sadanja vrimena
ter u emu stare nasliditi, stari ljudi priteka brimena,
misli, da j e on m u d r a c najvei, kad to koji stari novo uje,
a
n a v r e m e n a nova ne mislei, misli, a mu zube poteguje . . . .

Mnogo je muke zadavalo u stranama osloboenim od T u r a k a

sreivanje odnoaja teakih. U Krajini je pitanje prava na ui
vanje zemlje rijeeno lelativno lako i sretno uvoenjem neke vrste
feudnoga sistema: krajinik j e uivao zemlju, a zato j e morao
dravi (caru") vriti vojniku slubu, najprije kod kue na
dravnoj granici spram Turske, a poslije i na bojitima izvan
drave, daleko u tuim krajevima. Spahije krajinik nije imao
nad sobom i nije bio ni spram koga vezan na kmetska davanja i
slubu. U graanskoj Slavoniji bile su prilike mnogo tee: zemlju
j e kralj dijelom ispoklanjao plemstvu, dijelom predao u upravu
komori, a teak j e i po komorskim dobrima i po spahilucima bio
kmet, s kojim su komorska gospoda, a jo vie spahije, nemilo

1
Pjesnik putnik, 6 2 . 6 4 .
2
Pjesnik putnik, 6 3 .
postupali. Da se nesnosne prilike srede, izdao j e car Karlo 1737.
urbar, kojim se ureivao onoaj spahija i kmetova, no humane
odredbe toga urbara ostale su dobrim dijelom mrtvo slovo, a kmet
j e i dalje patio od samovolje svojih gospodara. Postupanje s kme
tovima bez sumnje j e bilo po svim naim krajevima i dalje bez
obzirno i okrutno, jer su godine 1755. zaredale kmetske bune na
sve strane Hrvatske. Marija Terezija j e odredila osobitu dvorsku
komisiju, koja je u Virovitici ispitivala tegobe kmetova, a rezultat
njezina rada je bila privremena uredba kmetskih odnoaja za tri
slavonske upanije (175S.). Do godine (1756.) izdala j e Marija
Terezija prvi svoj urbar za srijemsku, virovitiku i poeku upa
niju. Dakako, ni tim urbarom nije bilo kmetsko pitanje rijeeno.
Uza sve pisane uredbe u praktinom j e ivotu za kmeta i njegovo
pravo vrijedila redovno narodna rije: Bog visoko, car d a l e k o . . .
U to doba poinje interes slavonskih pisaca za socijalne pri
like. Relkovi, koji se uope veoma zanimao za ekonomske pojave
narodnoga ivota, nije dirao u kmetsko pitanje, jamano u prvom
redu zato, to u njegovu uem zaviaju to pitanje nije bilo aktualno,
ali ne valja smetnuti s uma ni to, da se Relkovi, odgojen u
krajikoj vojnikoj disciplini, uope uklanjao prigodama, gdje bi
trebalo da udari na vlast, koja j e legalno postojala u dravi, a
spahije su bili u Slavoniji, izuzevi Krajinu, i kako znatan faktor
dravnoga organizma.
U tome j e pogledu Doen bio mnogo smioniji. Korei u Azdaji
sedmoglavoj (1768.) grijehe i poroke, bio j e Doen narodu otar
sudac, katkada i grub, no kad je imao da govori lijenosti,
uvstvo pravde nije mu dopustilo, da kori suvie ljude proste",
nego j e otro uzeo na nian vee":
Bi li pravdi bilo milo, Manji zemlju k a d privru,
a se kore u linosti vei svilu t a d r a z g r u ;
mimo vee ljudi prosti, manji k a d se najve znoje,
koje k a d a sunce ee, t a d se vei i pokoje;
t a d u lau vei lee, manjim m a n j k a pregrt slame
koje k a d a kia pere, za nasonit trudno r a m e ,
vei j a t o oblo dere; pod veim se duek m u a
koji k a d a bjato gaze, k o g miaju lea v r u a ,
vei n i van ne izlaze; Manji sebi i r a d vei
koje k a d a zima kolje, sve moraju trudno stei;
veim nikad nije bolje; vei, k a d j e sve gotovo,
1
koji k a d snig teko prte, samo vele: Meni o v o ! "
vei bisno kolo vrte?

Adaja sedmoglava (izd. 1768.), 2 5 2 . 2 5 3 .

 Nijednom rijei nije spomenuo Doen izrijekom ni spahije ni
kmeta, a opet j e oito, da se u otroj antitezi tekih patnja i
oskudice prostih l j u d i " ' i uivanja veih" ogleda u prvom redu
ivot bogatih spahija i stradanje sirotinje kmetske.
uvstvo socijalne pravednosti izbilo j e dakle u prilog kmetu
i u slavonskoj knjizi ve prije Blagojevia. U Beu se Blagojevi
upoznao s nazorima, to su u prosvijetljenom drutvu na Zapadu
postojali kmetstvu. Samovolja vlastele i nevoljni poloaj kmetova
nijesu se razborito mogli niim opravdati, pa kad j e pruski kralj
Fridrik Veliki 1777. hotio da monarhiku formu vladanja brani
od napadaja franceskih filozofa, nije ni kuao da titi instituciju
kmetstva, ve je otvoreno priznao, da su kmetovi po poloaju svojem
u drutvu ljudskom najnesretniji i da se svatko, tko ljudski osjea,
mora zgroziti nad njihovim udesom, jer nijedan ovjek nije roen,
da robuje sebi slinom. No u ivotu se velike reforme ne mogu
provesti preko noi: kada bi se taj barbarski obiaj, koji potjee
od starih ugovora meu vlasnicima zemljita i teacima, jednim
mahom ukinuo, uzdrmala bi se u svojini temeljima poljska privreda,
koja se osniva n a radu teakom, a valjalo bi i plemstvu dati
1
odtetu za gubitak prihoda. Instituciju kmetstva je osuivao i
Josip I I . pa to nije krio niti pred teacima, s kojima bi doao u
doticaj na svojim putovanjima. Kad je u ekoj buknula meu
seljacima buna, Marija Terezija se u pismu Mercyu, poslaniku u
Parizu, potkraj svoje vlade tuila na Josipa I L , da j e upravo on
2
svojim nepromiljenim izjavama seljake potakao na bunu.
Razumije se, da j e tako mislio kmetstvu dobrim dijelom i
obrazovani svijet u Beu, a Blagojevi je imao obilno prigode
3
upoznati se s tim miljenjem i zagrijati se za n j . U rodnom kraju
1
F r i e d r i c h der Groe, D r e i politische Schriften (izd. Inselbcherei, str. 29.).
2
Der Kaiser, der das Streben nach Popularitt allzuweit treibt, h a t , ohne
a w a r diesen L e u t e n auf seinen verschiedenen Reisen Versprechungen zu m a c h e n ,
doch allzuviel b e r ihre F r e i h e i t in Religionssachen sowohl als ihren G r u n d h e r r e n
4
g e g e n b e r g e s a g t . Man sieht j e t z t die F o l g e n " ( W e i , Weltgeschichte, X I I I . 287.).
3
Profesor Sonennfels j e sa zanosom pisao slobodnom teaku, g o s p o d a r u
zemlje, to j e obrauje: D e r Ackersmann, das ist der, welcher seinen e i g e n e n
G r u n d baut, der seines E i g e n t h u m s versichert ist, nicht derjenige, der nur bittweise
berlassene E r d e u m g r b t , nicht derjenige, der das Feld fr einen andern bestellet,
nicht derjenige, der selbst ein K n e c h t Kinder zur Knechtschaft, nicht seiner Arbeit
Gehlfen zeugt und erzieht, nicht derjenige, der gleichsam n u r der gemeine F r o h n -
k n e c h t ist, alle b r i g e n K l a s s e n mstet und selbst darbt. E i g e n t h u m des Bodens und
persnlicke F r e y h e i t m a c h e n ein feldbauendes Volk zu Patrioten. Die lloten sahen
S p a r t a nicht als ihr V a t e r l a n d a n . " (ber die Liebe des Vaterlandes, Wien 1771,
str. 46.). U tezama, to su ih Sonnenfelsovi uenici j a v n o branili, bez sustezanja se
istiu uzroci nevolja, to ih pati k m e t : Die Quellen der Verzweiflung des L a n d
smannes sind: die U n s i c h e r h e i t des E i g e n t h u m s , die Gre der A b g a b e n und die zu
ve j e u ranoj mladosti na svoje oi upoznao, to e rei kmetstvo,
pa j e dadako s interesom pratio, to j e tome govorio i pisao
obrazovani Zapad, a sasvim j e prirodno, da j e on, oduevljeni
pristaa Josipovib ideja, odluno pristao uz seljaka, a protiv gospode.
U Pjesniku putniku apostrofira Blagojevi Slavonca, neka mu
ree, to mu j e skrivila Slavonija, da j e svu rasipa i u njoj nigdje
nita nema. U kojugod je zemlju (kraljestvo") Blagojevi doao,
eda bi uo, to govore ljudi, svagdje j e naao Slavonaca, pa ih u
udu pita:
T k o vas tako iz zemlje pobuni to v a m teku nevolju zadaje!
ter vam stare rane ponovljuie? Dosad e li v a m siloviti T u r c i ? . . .
Ne bili mu umanini mirni, D a , il vas m u e nauiti N i m c i ? . . . '

Slavonac mu se Bogom kune, da njegovu zlu nije kriv ni

Turin ni Nijemac. Nijemci dolazei u Slavoniju vide teke patnje
nevoljnoga naroda:
Nimci pako nami dohodei,
n a e silno muenje vie,
videi nas zaludu leei,
suze rone, eekuciju rance,
a tko krivac nego domorodac?
K a d j e lipo, njemu radit moram.
J e r ova ine i Boi j e p a r a c ,
k a k o da zbog njega j a i viti m o r a m .
T a k o v a su naa nikoja gospoa,
da ne misle, da bi j a slobodan bio,
teko znadu, k a k o v a j e piti ladna voda,
i jo manje da bi kralju j a podloan bio.
A n a kii ni njemu ni meni,
j e r m e a v a nije za posao,
to znano j e svakom od naravi,
ve da j e d e , to j e pripravio.
T a k a ti j e , dragi pobratime,
Slavonije nae gospoina.
Briteka je ona nae brime.
Nit me pitaj, k a k v a mi j e r a n a :
est d a n a k a brojim u neelji,
dva su moja, etiri njiova,
d v a su lipa, zloesta etiri,
koja meni ne budu koristna,
njoj koristna, oegla j u m u n j a !
K a k o ou j a ondi iviti,
d r a g i b r a t e i d r a g i zemljae?
Volio sam T u r k o m uskoiti,
nego da me p a n d u r i povlae,
jer kad Turkom j a araa dadem,
nit j i m k o p a t niti orat idem,
za n i k a k v u tekou ne znadem,
vee t r u d a n divaniti senem,
j e r su T u r c i srca milostiva,
z n a d u oni, to j e njima d r a g o ,
obiaja vrlo dobrostiva,
2
p a k ne m u e podlonika m l o g o .

sehr begnstigte J a g l u s t . " (47. teza J . A. H u b e r a u n e p a g i n i r a n o m d o d a t k u uz,

Sonnenfelsovo predavanje Von der Bescheidenheit im Vortrage seiner Meinung,
W i e n 1772). Osobito se u j a v n i m r a s p r a v a m a kole Sonnenfelsove naglauje, da
bijedni poloaj k m e t o v a upropauje poljodjelstvo, a time d a k a k o potkapa i temelje
drave. P a e , u interesu pridizanja poljskoga g o s p o d a r s t v a ne acaju se u e n i c i
Sonnenfelsovi propagirati misao, da bi dobro bilo velike spahiluke razdrobiti u m a l a
t e a k a dobra. (Isp. 3. Siberovih Stze aus der Handlungswissenschaft, tampanih
uz njemaki prijevod Coyerova Chinhi, W i e n 1770, p a 4. i 5. tezu u Stze aus
der Handlungswissenschaft, to ih j e u T e r e z i j a n u m u branio grof Antun ,,
a odtampani su uz spomenuti Sonnenfelsov spis ber die Liebe des Vaterlandes,.
W i e n 1771).
1
Pjesnik putnik, 2 9 .
2
Pjesnik putnik, 3 0 . - 3 1 .
 Dakle, gospotija ne potiva i ne priznaje nad seljakom ni
prava Bojih ni kraljevih, nego kmeta bez smilovanja do krvi
muci i guli, tako da Slavonac voli uskoiti i Turinu, j e r i on
ima vie srca od domae gospode, pa kad mu se hara dade, ne
mui dalje svojega podlonika tlakom. Valjda ne bi bio Blagojevi
prema prilikama svojega doba mogao niim drugim jae ignuti
domau vlastelu, ve to je spram njihove bezdunosti istakao
Turina srca milostiva". Naravno, Blagojevi nije simpatizovao
s Turinom, to bi ga zbilja volio, nego je isticao njega, stoljetnoga
dumanina, da postidi domae spahije:
Prijatelstvo lipe ti j e tursko,
v i r a moja, svaki e potvrdit,
nego ti j e bratinsko slavonsko,
1
u s v a k o m u j e to budaku viit.

U vezi s nevoljnim prilikama naega naroda u Slavoniji dota

kao se Blagojevi i Nijemaca, to su za Marije Terezije i Josipa I I .
dolazili u Slavoniju, da provode osnove centralne vlade. Ako i ne
smijemo osamnaestom vijeku pripisivati nacionalnoga osjeanja,
kako se tek kasnije razvilo, opet nema sumnje, da se u domaih
ljudi esto raala zlovolja zbog toga, to su im u zaviaju na
ponajuglednija mjesta dolazili tuinci, i to dakako u prvom redu
Nijemci. U Blagojevia j e elja, a mu se rodna zemlja pridigne
i narod poe stazom napretka, bila jaa nego zaziranje od tuinaca,
te su mu Nijemci, to ih j e beka vlada slala u Slavoniju, bili
dragi, jer j e u njima vidio pionire napretka:
N i m a k o j e lipo n a k a n e n j e , Ugledavi Nimac Slavoniju,
a Slavonca podignuti pojde. u kojoj rodi vino i penica,
F a l i B o g a i u n u e moje, p a k on uze na nju svoju brigu,
2
k a d a njima ova volja doje! a ne bue ta p u s t a zemljica.

Nijemci su, po miljenju Blagojevievu, mudri i ueni, pa kad

su svojom dobro ureenom vojskom mnogo drava osvojili, svatko
se rado dao pod njihovu vlast, a osobito u naim krajevima, j e r
su nam Nijemci mjesto nesloge i rasula donijeli jedinstvo:
Mudrost, znanost, t a j e Nimcem bila, Svaki ree: To j e moja volja",
k a d kraljestva d r u g a pridobivi, k a d se njima ljubeznivo dae,
a j e d o b r u vojsku sakupila, a ne tare d o m a a nevolja,
i drave mloge osvojivi, j e r e kod nas n i g a nije sloga,
ovako se n a r e d n o drae. da b ' ne bile od sada nemirne.

1
Pjesnik putnik, '29. 30.
2
Pjesnik putuik, 3 1 .
Rad Jugosl. Aka. 237.
 I sueno to bie od Boga,
da se zemlje tako ujedine.
Kakono su dosad rasipane,
poznati j e i sada na njima,
od nevirni teko proganjane,
viditi j e po mistih ovima:
al o d k a d j e ova ujeinost
za n a e g a sada p o g l a v a r a ,
s v a k o m u j e z n a n a naa virnost,
poznajui rimskoga c e s a r a . 1

Blagojevi je dakle ve u prvom svojem djelu izrazit jozefinist.

Vjere ne eli uzeti narodu, no vjerski slubenici valja da svoj rad
udese prema intencijama dravne vlade, pa i njihov broj treba da
se ravna prema tim potrebama, a to ih ima povrh toga ili koji
su po organizaciji svojoj sumnjivi, da ne e biti vjerni vrioci
vladinih intencija, njih Blagojevi gleda prijekim okom. Odatle
njegove estoke navale na franjevce, jer j e u njima vidio glavne
i jake protivnike novih ideja, koje su po njegovu miljenju imale
preporoditi Slavoniju. U pitanju sreivanja odnoaja spahija i
kmetova Blagojevi se ni za as ne koleba: njegove su simpatije
posve uz kmeta, a domaega spahiju bez ikakoga obzira iba kao
krvopiju ispaenoga naroda. Naprotiv, Nijemce u svojoj domovini
sa simpatijom pozdravlja: oni su mu osnivai dravnoga reda i
apostoli napretka. Blagojevi j e dakle u Pjesniku putniku sasvim
prihvatio Josipova nastojanja i nije se acnuo ni od zadnjih im
konsekvencija, tako da je i importaciju Nijemaca u hrvatske kra
jeve rado prihvaao kao kvasac reda i kulturnoga napretka.
Zanimljivo je, da Franceza nije mario. Po idejama valjalo bi
da mu budu simpatini, j e r napokon i Fridrik Veliki i Josip I L ,
krunjeni stjegonoe liberalizma u dravnom ivotu u Nijemaca, bili
su dobrim dijelom djeca franceskoga filozofskoga i socijalnoga
pokreta osamnaestoga vijeka. No uza sve to bio j e u Josipa II.
iv i j a k nacionalni osjeaj njemaki, te car nije ni malo simpati-
zovao s galomanijom, koja j e jaka bila u viim krugovima nje
makim. Blagojevi mu je i u tome vjeran pa kori nerazboritu
galomaniju u odijelu pak i drugi dili":

u tomu se meni ne dopada, imajui oni p a m e t svoju;

j e r zloesta ova j e n a v a d a , to viiju oni u F r a n c u z a ,
2
da ne misle, koja nasliuju, mlogi misle, n a r e d b a j e Boja . . .

Ve smo istakli, da je Blagojeviev prvijenac Pjesnik putnik

ujedno i posljednje njegovo originalno djelo. to j e poslije radio
1
Pjesnik putnik, 5.6.
2
Pjesnik putnik, 4 1 .
i izdavao, bili su t e k prijevodi tuih djela, no u izboru njihovu
ostao j e vjeran smjeru misli iznesenih u Pjesniku putniku, tako da
ti prijevodi u neku ruku jo bolje i jae osvjetljuju i karakteriu
put, kojim j e Blagojevi elio povesti svoj narod.

III. Kinki.
U Beu se Blagojevi upoznao i s tuim i naim ljudima, koji
su prema duhu vremena nastojali da knjigom prosvijete narod.
J e r j e trebalo da narod dobije t o p r i j e u ruke d o b r o n a p i
s a n u i p r o k u a n u knjigu, posezalo se u prvom redu za nje
makim ili na njemaki prevedenim popularnim knjigama drugih
naroda, koje su se u radu oko prosvjeivanja ve pokazale kao
zgodne i valjane.
U predgovoru Kinkija spominje Blagojevi dvojicu takvih sta
rijih prosvjetnih radnika, s kojima se u Beu upoznao i uz koje
se kao mladi priljubio i jamano u njih naao poticaja za rad.
Osobito hvali Madara Ignjata Jablanczya, neko notara poeke
upanije, koji j e za pouku naem narodu obeao prevesti na hrvatski
praktinu knjigu racionalnom obraivanju polja, to ju j e nje
maki napisao Ivan Wlegand. Blagojevi sa osobitom pohvalom
istie, to se toga posla latio Madar: udo za jednog roenoga
Slovina, da kamo li za jednog inostranca, a najmre Madara, koga
1
jezik s naim nikakvog umijeanja ne imade." Jablanczy je rije
odrao i u brzo poslije Kinkija tampao svoj prijevod Wiegandove
2
knjige.
Drugi od prijatelja i domorodaca" Blagojevievih, Srbin Sava
Xiazarevi, ve od trinaest godina vrini tolma jezika naega u
dvoru cesarskomu", spremao j e prijevod njemake knjiice du
nostima vojnikim: . . . koja ako na svetio izajde, vredna je, da
se od svakoga tije, budu da je od ovika, mlogo godin meu
knjigam zabavljena prevedena." Blagojevi vrlo ali, to se naa
starija generacija ne e da povede za primjerom Jablanczyevim
i Lazarevievim. , ako bi se ovako jo nikoji starci pod svoju

1 K i n k i 3b.
2
P r i r u n a k n j i g a za slavonsku seljansku mlade uiti u dobro nareenom p o l j
skom raenju, koju najprvi bijae popisao I v a n Viegand, iz n i m a k o g j e z i k a u s l a
vonski priobratio I g n a c i j a J a b l a n c z y . U Beu kod Jos. K u r t z b c k a 1772. (Safafik
. . I I . 190.)
starost potrudili, tako znam, da do malo vremena na jezik bio b i
1
temeljito uredit i s lijepima knjigama n a p u n i t . "
Kinkija je Blagojevi posvetio Antunu Zeehenteru, kojega zove
svojim prijateljem poljubljenim i veli za nj, da j e bio obrazovan
ovjek, koji se interesovao za na narod, pae i uio na jezik:
. . . za ljubav moju i domovine moje ui se on j e z i k a slavonskoga,,
ne misle na trud, koga j e imao u nauenju drugiju, kakonoti
2
rancuzkoga, talijanskoga, anglijanskoga i madarskoga . . . "
Ta narodna prosvjeta, za koju se Blagojevi zagrijao u tuem,
svijetu u drutvu obrazovanih ljudi, imala j e prije svega da naega
seljaka odgoji po shvaanju Josipova doba za estita lana drutva
i drave. U tome j e kolu Blagojevi imao prilike upoznati se uope
s idejama, koje su, dolazei ponajpaee iz Franceske, imale da iz
temelja promijene evropsko drutvo.
U poetku druge polovice osamnaestoga vijeka javila se u
Franceskoj struja, koja j e stala kritizovati osnove, na kojima j e
poivao tadanji ekonomski ivot zapadne Evrope, i hotjela povesti
narodno gospodarstvo sasvim drugim putem. Merkantilizam, cijenei
suvie gomilanje novaca, doveo je Evropu u teku ekonomsku krizu,
a najtea posljedica merkantilistikoga shvaanja bilo j e propadanje-
poljodjelstva. Teak je plaao dravni porez i bio duan ii na
kuluk, a osim toga je imao dunosti takoer spram feudalne gospode,
pa ako novana vrijednost tih dunosti i nije bila ne znam kako
velika, ipak je nain, kako se zahtijevalo njihovo vrenje, zadojio
narod mrnjom na gospodu i ubijao u njem volju za rad. Osobito
su titila narod lovska prava plemstva: bilo j e velikaa, koji su
preko ljeta na veliko odgajali mlae vukove i po zimi ih putali
u ume, da mogu za svoje gospodsko drutvo prireivati vuje-
hajke, ni malo ne marei za opasnost, to j e od tih vukova prije
tila seljacima i njihovoj stoci. Kraljeva lovita su u Franceskoj
obuhvaala milijun jutara, i na tome ogromnom kompleksu bilo j e
jo 1762. zabranjeno seljacima, a svoja polja i vrtove ogradom,

1
Kinki 4a. L a z a r e v i j e 1774. tampao u B e u kod K u r z t b c k a
1~ (afarik . .
376.). Knjige dunostima vojnikim afarik ne spominje da j e izala.
2
K i n k i 2b. Antun Zechenter se rodio od n j e m a k i h roditelja u B u d i m u i-
uao u dravnu slubu kod c a r s k o g a r a t n o g komisarijata. K a o dravni inovnik j e
poslije premjeten u eku te j e u dubokoj starosti u m r o u P r a g u . U m a d a r s k o m
n a c i o n a l n o m pokretu druge polovice o s a m n a e s t o g a vijeka simpatizovao j e s g a l o -
filskom knjievnom strujom, a javio se u knjievnosti k a o i Blagojevi poetkom,
osmoga decenija. Prevodio na madarski d r a m e Corneilleve, Racinove i Voltairove,.
a ima od njega i prijevoda s engleskoga ( W u r z b a c h , Biographisches Lexikon).
zatite od divljai. Poljodjelstvo j e u takim prilikama dakako propa
dalo i ogroman dio zemlje leao je neobraen. Teaci su ostavljali
rodnu grudu, prosjaenje i hajduija otimali su sve vie mah, a tko
j e jo imao vjere u mogunost potene zarade, gurao se u gradove,
osobito gdje j e cehovska ekskluzivnost bila koliko toliko blaa i
1
doputala nevoljnom pridolici da neto zaradi.
To ekonomsko propadanje moralo j e izazvati reakciju u ljudi,
koji su jasno vidjeli oigledno srtanje u propast, a suvie su misaoni
bili, da bi se mogli tjeiti lakoumnom krilaticom: Apres nous le
dluge!" Oko polovice osamnaestoga vijeka bili su uope ozbiljno
potreseni i potkopani temelji, na kojima j e poivalo evropsko drutvo.
Ve od kraja esnaestoga vijeka opaa se u obrazovanim krugovima
evropskoga drutva kao posljedica upoznavanja grke i latinske
starine nastojanje, da se nauci uope, a osobito onim njenim granama,
koje su u vezi sa ivotom drutvenim, dade nova osnova: vjeru u
tradiciju i religioznu objavu imalo je da zamijeni pouzdanje u lumen
naturale", razum ljudski. I tako se na racionalistikoj osnovi razvila
n a r a v n a religija, n a r a v n o pravo. TJ osamnaestom j e vijeku
naravno pravo sa svojim shvaanjem posve prevladalo u zapadnoj
Evropi, te j e na osnovi toga, to nas naravni zakon, a to j e razum,
ui, da su svi ljudi jednaki i nezavisni, ve Locke zakljuivao, da
nitko ne smije nakoditi tuem ivotu, zdravlju, slobodi ili imovini.
Praktina primjena naela naravnoga prava u socijalnom i ekonom
skom ivotu, to j e postojao u Franceskoj u osamnaestom vijeku,
morala j e dovesti do zahtjeva radikalnih promjena, eda se i u
2
privrednom pogledu zajami svima jednakost i sloboda.
Sekretar parike Acadmie de chirurgie i lijenik Pompadourkin,
Franois Quesnay, kojega je i Louis X V . imenovao svojim tjelesnim
lijenikom i dao mu plemstvo, latio se pod starost, kad j e ve bio
preao ezdesetu godinu, studija dravne i narodne ekonomije pa
j e poslije prvih svojih lanaka obavljenih u Enciklopediji
iznio u djelu Tableau conomique, tampanom 1758. u versailleskoj
dvorskoj tampariji, po prvi put u cjelini obraene svoje reormne
misli i u nacionalnoj ekonomiji udario temelj fiziokratizmu. Ve
samo ime sistema kazuje, da mu j e osnova , a u njem se u
prvom redu istie, da pravo bogatstvo nije ni srebro ni zlato, nego
prirodni proizvodi dobiveni obraivanjem zemlje. Obrti prerauju

1 1 2
A. D a m a s c h k e , Geschichte der Nationalkonomie, I . 2 3 6 . 2 4 3 ( J e n a 1920).
2
P . B a r t h , Die Geschichte der E r z i e h u n g in soziologischer und geistes-
.geschichtlicher Beleuchtung (Leipzig 1920), 3 4 9 . 3 5 0 , 3 8 8 . 3 9 0 .
 sirovine dobivene od prirode, a trgovina donosi sirovine i izraenu,
robu do konsumenta, pa ako i jest obrtniki i trgovaki rad koristan,
ipak nije zapravo produktivan, j e r ne pomnoava dobara. Strogo
uzevi, produktivan j e prema tome samo rad teaki, a jedino vrelo'
dobara j e zemlja. Ako je obraivanje zemlje glavna osnova narodne
ekonomije, sasvim je naravno, da teak ne moe ostati u svojem
helotskom poloaju. Svaki ovjek ima pravo da ivi, dakle da
slobodno radi i da se razvija, pa zato fiziokrati trae ukinue svib
monopola i privilegija, to steu privredni ivot: tlaka i k u l u k
ima se zamijeniti opim porezom odmjerenim od istoga prihoda
zemlje, mjesto cehovskih privilegija neka se uvede sloboda raa,
a svuda sloboda izmjene dobara. No u slobodi se moe razborito
razvijati samo prosvijetljen ovjek, dakle j e dunost dravi, da se
brine za narodnu prosvjetu, a miljenje naroda valja da se uje u
samoupravnim jedinicama.
U Franceskoj nijesu fiziokrati mogli prodrijeti sa svojim refor
mama. Louis X V . ih nikako nije mario, a uspjesi Turgotovi za
Louisa X V I . bili su suvie kratki i prolazni. Naprotiv Josip I I .
j e bio zadojen fiziokratskim idejama: ve pri poetku vlade j e
upravljajui svojom rukom plug na polju nekoga moravskog teaka
(1766.) poneto teatralno istakao svoje potovanje spram poljodjelstva
1
kao osnove dravnoga ekonomskog ivota.
Pripovijest j e bila knjievna forma, kojom se j e osamnaesti
vijek u Franceskoj vrlo rado sluio, da socioloke i filozofske ideje
prenese u najire krugove drutva, pa j e za tim sredstvom propa
gande posegao i fiziokratizam. Gabriel Franois Coyer izdao j e
jamano da se ugne neprilikama s franceskom cenzurom
2
u Londonu 1768. Chinki, histoire cochinchinoise. Orijentalno ruho,
u koje j e Coyer zaodio svoju propagandistiku pripovijest, nije
bilo novost u franceskoj knjievnosti osamnaestoga vijeka. Kritika
domaih prilika osjeala se mnogo voljkije u tom tuem ruhu.
Coyerova j e pripovijest domala poslije londonskoga izdanja
3
prevedena na njemaki i tampana 1770. u Beu kod Kurzbcka.
1
D a m a s c h k e . . 255. i .
2
Coyer so rodio 1707. u B a u m e - l e s - D a m e s (dep. Doubs), a u m r o u P a r i z u
1782. Stupivi u red isusovaki, bio j e profesor humanistikih n a u k a i filozofije u;
kolegijima toga reda. Godine 1 7 4 1 . j e postao odgojitelj p r i n c a T u r e n n s k o g a i poslije
j e bio aumnier kod konjanitva. Bio j e plodan pisac, a djela su m u se u osam
naestom vijeku mnogo itala. ( L a G r a n d e Encyclopdie, s. v. Coyer.)
3
Chinki / eine / Chochinchinesische Geschichte, / die a n d e r n L n d e r n n t z e n
k a n n . / Aus dem franzsischen des Abtes Coyer / bersetzt. / W i e n , / g e d r u c k t
bey J o s e p h Kurzbck, . k. illyrisch- und / orientalischen Hof- wie a u c h N. O e s t .
L a n d - / schafts und Cniversitts B u c h d r u c k e r n . / 1770.
Nije izrijekom reeno, tko je upravo preveo pripovijest na njemaki,
no j e r j e tampana zajedno s tezama iz politikih i financijskih
nauka, to ih je u bekom univerzitetu pod predsjedanjem profesora
J. Sonnenelsa branio F r a n z Siber, sva je prilika, da j e Siber
prevodilac, a svakako se moe pouzdano rei, da j e prijevod nastao
u krugovima, to su se kupili oko profesora Sonnenelsa. Iz teza
Siberovih se odsijeva i njegova duevna fizionomija i karakteristine
crte Sonnenfelsove. Opa socijalna humanost izbija u osuivanju
torture i smrtne kazni i u ivome zauzimanju za podizanje uboita
i domova worinnen unglcklieke Mgdchen unbeschmt und
unentdeekt Mtter werden knnen". Iz uvstva socijalne pravednosti
i jednakosti izvodi se zahtjev ope porezne dunosti i misao, da bi
u interesu unapreivanja poljodjelstva trebalo velike spahiluke
pretvoriti u male teake posjede. Spram crkve i njenih slubenika
istiu se ope misli, to proizlaze iz naela, da vjera ima biti
pomonica dravi: upnicima, koji ive i rade u narodu, valja
osigurati pristojne dohotke, da u jednu ruku mogu svojem stadu
prednjaiti durch Beyspiele der Menschenliebe", a u drugu ruku
da ne bi zbog bijedne nagrade rada u duhovnoj slubi na upnika
mjesta doli neuki sveenici. U prijekoj potrebi priznaje se dravi
pravo, da posegne za crkvenim i samostanskim dobrima, pae da
ih i proda.
Siber se dakle u koli profesora Sonnenfelsa kao i svi njegovi
uenici zadojio opim liberalnim idejama druge polovice osam
naestoga vijeka, ne zalazei u ekstremne im konsekvencije. Sasvim
j e prema tome naravno, da je Siberu u njegovu krugu morao biti
simpatian Coyer i njegovo prianje tekih nevolja, to ih estit i
radin ovjek ima da trpi zbog spahija i cehova.
1
GHavni j u n a k pripovijesti, kokinkinski teak Kinki, idealni j e
prosvijetljeni teak, k a k o su ga sebi zamiljali fiziokrati. U bogatoj
Kilamskoj dolini, pravome zemaljskom raju, Kinki sretno ivi.
obraujui plodnu zemlju, koja mu nosi stotinu za stotinu".
Oenio se izmeu 25. i 30. godine i uzeo dvije ene, koje su mu
u est godina porodile dvanaestero djece. Srea im j e potpuna:
zemlja u obilju daje, to za ivot treba, a tu sreu i obilje dijeli
Kinki sa svojim ukuanima i susjedima i krajem svake nedjelje
daje domae veselje", na koje poziva mlade iz susjedstva, da se
svi nakon dan ozbiljnoga rada razgovore i razvesele. Dakako, kao
1
L i n a i geografska i m e n a piem prema izgovoru, koji proizlazi iz grafike
Blagojevieve, a strane Kinkija citiram po Blagojevievu prijevodu.
152 T . Ma tie: (24)

pravo dijete prosvijetljenoga osamnaestog vijeka, Kinki svaki dan

po svretku posla ita jednu knjigu od teatva iliti od priprostih
naredba ali dogaaja svoje domovine i nauke potenog ureenja
1
Konfueiua".
No vedru sreu toga teakog zemaljskog raja domala su po
mutile teke kunje. Mandarin, to j e pobirao opinske harae",
javi Kinkiju, da j e hara povien od tridesetine na dvadesetinu
ploda. Kinki, znajui, da su dravne potrebe velike, rado daje i
dvadesetinu: . . . samo neka nebo svigda blagosovi samovladalea!"
No do godine ni to povienje haraa nije bilo vie dostatno, pa se
u vijeu kraljevu raspravljalo, to da se r a d i : Himbene glave
u znanju harae donesti bijaoe iz Mogola dole. Oni izmislie
harae u novci primati. Kralju pako ne bie povoljno ovo izmiljenje,
i mandarin, pod kojim blagohranite iliti hazna bi, vidi to za pogi-
belno. Pak budui za potribu po volji vladanja razvieno, da se
2
moe izkuati. To izkuanje durae za dugo." Hara j e teko
pritisnuo teake prodirui im etvrtinu zarade. D a se iz nevolje
izvue, Kinki usije novo polje, ali i na to polje uarie nov, velik
hara. U kui njegovoj umuklo veselje, prestali nedjeljni sastanci.
A to j e najgore, ni dravi nije bilo koristi od tih velikih haraa,
j e r se sabrani hara najvije puta gubi u najmeni plaa oniju za
3
uzimanje odreeni ljudi".
Tako se Kinkijev prihod u osam godina snizio na polovicu,
a obitelj mu se poveala: imao j e osamnaest sinova i est keri.
Oskudica se u kui sve jae osjeala i u hrani i u odijelu, te su
ene poele prodavati svoje oprave i ures iz boljih dana. Jednoga
dana ree Kinki svojim enama : sam otac od dvadeset i etvoro
dice; . . . . mi emo je uzraniti, k a k o moemo: j a ne u ve nesrene
poraati." Tako ste zaboravili, odgovorie one, zapovidi Kon
fueiua, koje ste nami tako vrlo falili? Nije li on rekao, da blagosov
roditelja bude mlogo dice okolo svoje trpeze viditi?" Istina
4
je; nitar ne manje pred svem mora pak togod na toj trpezi biti."
Radi velike nevolje narodne kralj sazove vijee prvih svojih
graanskih i vojnikih doglavnika. Gospoda hoe da uvedu batinsko
plemstvo, kojemu bi se imala predati sva vlast nad pukom, i nastoje
za tu misao predobiti kralja: Tako ete, dok Vi Vama velike kroz

i K i n k i 3. 4 .
dobre dare zaveete, male u jednoj vekovinoj podlonosti drati;
hara, kakogoder velik bude, plaae se s harnostjom." Kralj se
dodue brani, da j e on obenski otac velike obitilji" i da nikako
ne e nad suzni kraljevati", no gospodi ipak uspije skuiti p u k
pod svoju vlast.
K i n k i j e bio u spahiluku jednoga velikog mandarina, koji j e
imao grad s perivojima i zvjerinjakom, a na svoju slubu je imao
vije lenina nego za potrebu bijae teaiti jedan velik komad
zemlje". Teaku nije vie bilo nita slobodno. Kinki ulovi jednom
divlju koutu, a spahijina straa mu j e otme. Drugom zgodom
uhvati dvije divlje koze, koje su mu u polju jele riu, a spahijini
ljudi ga osude na globu: On ne mogae razumiti, kakva je to vrst
od nepravde osloboditi se od jedne ivine kodee, koju spaija za
svoju zadovoljnost bije." I tako ga od spahije stie jedna nevolja
za drugom: razapne li mree, da hvata ribu, eto opet globe,
nagrabe li ene morske vode, da naine soli, eto im spahijinih
straara za vratom. Kinki nije hotio prvi pozdravljati spahijinih
sluga, te mu zato jedan prilijepi zaunicu, a Kinki ga udari batinom
pa bude radi toga baen u tamnicu i osuen na pogrdni stup :
Neume, ree mu sudac, ne viruj, da tebe katigujemo, da si
jednoga sunja, koji nije bolji od tebe, tukao, nego zato si bilenu
haljinu jednoga velikoga mandarina osramotio" (Blagojevi bilenu
haljinu" tumai ispod teksta vulgo Liverey").
Sav ojaen, to zemlja ne zadostiva vije na podpomo i na
sreu oniju, koji j u teae", stane Kinki razmiljati, kako bi barem
djecu svoju izbavio iz nevolje, u koju je zapao, pa zato povede
najstarijega sina Naru i ker Dinku u kraljevski grad, eda im
ondje nae prilike da izue k a k a v zanat. No i tu su ga nade ljuto
prevarile: dok teak k u k a pod teretom spahijske samovolje, zanati
su sapeti u verige cehovskih propisa i privilegija. Ba kao i teak,
bio j e zanatlija neko slobodan u svojem poslu, no ta su lijepa
vremena prola: Pod jednom dugom naslidom od kraljevanja bili
su nauki i zanati tako slobodni kao povjetarce. Piukotvornik, koji
dobro poslovae, bi naplaen po mjeri od plae i s falom oitom.
Zloesti bi pedepsan ne prodavajui nita. Od nekoliko vremena,
za izvriti nauke, pritegnue j e u jedan okrug od nareenja od
1
svake vrsti i natraenja (to jest troenja) priteka."
K i n k i zareda sa sinom od jednoga majstora do drugoga, no
nigdje ne moe da ga smjesti: kod svitara bi morao za majstorstvo
i Kinkf 2 5 . - 2 6 .
 platiti trostruku taksu, jer mu j e sin inostranski", t. j . nije u
gradu roen ; pekar ne moe djeaka uzeti u nauk, j e r nije maj
1
storski sin, pae niti kalfinski; presniar ga pita, kad djeak ve
nije sin od jednoga majstora", da li nije barem sin jednomu
majstoru" (t. j . da li se nije rodio prije, nego mu j e otac postao
2
majstor), jer tada bi ipak mogao biti primljen u majstorluk uz:
dvostruku taksu, i tako redom, kamogod j e Kinki okrenuo,
svagdje se naao nekakav cehovski propis, koji j e smetao njegovu
sinu, da ui zanat. Osobito se otro igoe odredba, da se sinovi
majstorski i drugi privilegovani momci mogu otkupiti i od dunosti,
da naine remek (poglavitu tvorbu") i time posvjedoe svoju spo
sobnost da samostalno rade zanat. Kad j e to Kinki vidio, planuo
j e usred majstorske skuptine: Majstori ovdi skupiti, viknu on,
za napredovanje zanata meete j e u klade! Ako j e poglavita
tvorba koristna, s novci se ne more naplatiti; ako li j e savije
samo u naukih rukotvornimi, kako j a mislim, zato se ie?
Zanaija, koji zloesto posluje, bie peepsan u zabacenju njegova
del, mamuza vrlo vije outna nego tvorba poglavita. Kakvo
3
j e to nareenje, gdi novci podobnost nadomeaju!"
Dakako, i vjera moe biti po propisima zanatlijskih korporacija
zapreka, da se nekome prizna majstorsko p r a v o : Sve ortabine
4
zanadiske bijaoe zavetne F o . Naslidnici Somonakondovi ne
bie od tako velikog broja, ali se oni prilizae, da eju se skoro
5
razglasiti s pomoom dvorskom." Takoga jednog pristau Somo-
nakondova, koji je inae zadovoljio svim uvjetima i nainio tvorbu
poglavitu priudnu", nijesu hotjeli radi njegove vjere primiti za
majstora, pa samo zato, to je radio za kraljicu, dali su mu rok
od mjesec dana da se pusti uvebati i da se odree svoje nepo
dobnosti".
Jo j e gore Banijancima. Jedan j e od njih veoma vjet vezenju
i svojim j e vezivom nakitio prijestolje i oltare, pa se tui pred
zanatlijskom skuptinom : Zato se meni ne dopua kanoti maj
storu praviti ono, to mi se dopua raditi kanoti drugu slueemu
i pritisnutomu kod vai majstora?" Po svem, to Banijanac dalje
1
Presnica j e jodnim pateta, Reljkoviu testenica, della Bella p r e s n i c a "
(Kinki 28).
2
Coyer veli Iiis de m a t r e " i fils m a t r e " (u njem. prijevoda Sohn von
einem Meister" i Sohn zu einem Meister"), poglavlju j e u originalu n a t p i s
E m b a r r a s de Chinki, faute d ' e n t e n d r e les finesses de la l a n g u e " .
3
Kinki 47.
4
F o " i F o t o " su kineski oblici, nastali od i m e n a B u d a " .
5
Kinki 5 7 .
govori svojoj vjeri, oito je, da je Coyer mislio time idove :
Svr'u toga to se Banians kori? Rasut po iloj Asiji, brez pogla
vara i brez naredbe, mi samo traimo nas uzdrati kroz posao i
kroz napridovanje, priklaajui se svagi zakonu, obiaju i za-
povidma poglavarskima. Vai kralji, na na dobar glas od nae
1
vrednosti u pineznicu, u promenicu, u pogaalnicu, dopustili su
nam, da se mi okuimo u njiovima vladanjih. Ali se nahodi po-
tajnost nau obranu na nito uiniti, koju nami obeae. Izmeu
nas ne samo od svih asti i delovanja, nego zabranjuju nam jo
svakojake vrsti od nauka i zanata. Nami se zabranjuje trgovati u
nae ime. Nikomu nije neznana pomoljnica pogrdna, koju vaa
skuptina trgovaka predade proti nami. Oni nas kore s uzajmljenjem
na k a m a t u : podmorani smo to terati, ako j e to jedini nain razloga,
koji se nam pua za uzdravanje. Oni nas kore s privarenjem :
mi sami prosimo, da se himbeniki obese. I uvik istonu osvanost
od nae v e r e : to j e malo retko da trgovci i zanadije hoeju biti
2
poboneji nego kralji, koji veru brane, poboneji jo nego bonzs,
koji nas petnajest hiljada na broju u svomu svetomu grau Faiso
vidi, koji j e nami dopustio terati Boju slubu i sve zanate. Mi
ne govorimo s nikim od vere. Mi trpimo, da se od toga s nami
govori, ako se samo nami ne otme nain od trgovanja i od itka."
No sve njegovo razlaganje nije pomoglo Banijaneu: skuptina
3
s jednim glasom izusti neprimljenje u majstorluk".

Ne mogui djece dati da izue zanat, prea Kinki ker jednoj

4
starici, da* bude prodavaica preklica", a ta starica mu i sina
namjesti kao slugu u jednoj velikoj kui". Kinki se isprva opirao
tome, jer mu j e i za volju zanatu teko bilo otkinuti sina od
teatva, a kamo li da sluga bude, no starica ga umiri: Nevistni
ovie, zna li, da se ovdi ve tuje najposlidnje dostojanstvo
s
slubeno nego najplemenitije poljsko teatvo . . . ."
Siromatvo j e i drugu djecu Kinkijevu otjeralo iz oinske kue,
pa j e r dakako ni oni nijesu mogli u zanat, latili su se kojekakih
nepotenih posala: Jedan je nauio prilikovati rukopise, a drugi
1
Blagojevi tu rije t u m a i : vexl".
2
Ispod r e t k a p r o t u m a e n o : Najvei poglavica popovski, samo obiajan u
Ind i u K i n i . "
3
K i n k i 59. 6 1 .
4
Ispod t e k s t a t u m a i Blagojevi, da su to pogaice" (Kinki 80.). R i j e
, p r e k l i c a " j e B . uzeo od Dellabelle, koji s. v. frittella ima ..prikla, priklica"; isto
j e tako ., pozivajui se izrijekom na Uellabellu, od njegova prisniara" (s. r.
pasticciere) nainio ..presniara" (Kinki 2 .
5
Kinki 82.
novce kraljevske; ovaj j e ovdi gospodovao sa sreom u igrami
zabranitimi, onaj ondi nameuju harae na prolazee na velikima
puti; jedan drugi uinio se j e vrlo izvrstan u nauku otrovnomu.
Naru, da se od slube otme, opreujui se srei, umori svoga gospo
1
dina: svi poginue u pedepsanju." A i keri su mu sve od reda
po zlu prole.
Razmiljajui tekim nevoljama, to ih pati teak, i
pogubnim odredbama, koje sposobnu i radinu ovjeku ne doputaju
da postane majstor, Kinki se lati pera i opie sva zla, to teku iz
ta dva vrela. Knjigu svoju razglasi u kraljevskom gradu, i nastade
opa uzbuna: Svi majstorluki, sva uda tribunalska od nauka
vikae, da j e to jedno psovno pismo proti zemlji i nebu, koje se
mora pogriti i pisaoc otro pedepsati." I Kinkija bace u tamnicu.
A jedan mandarin, upoznavi knjigu Kinkijevu i doznavi za udes
njegov i njegove obitelji, obavijesti svem kralja, i kralj uzvisi
Kinkija u red mandarina i naredi, da se on i ene njegove na
dravni troak uzdravaju u kraljevskom gradu. No sve j e bilo
2
kasno: ojaeni Kinki i ene mu u brzo pomrijee od tuge.
1 sada kralj, koji je doslije na oigled svih nevolja teakoga
i zanatlijskoga ivota bio neobino pasivan, pone u dravi ener
gino provoditi reforme sasvim u duhu prosvijetljenoga monarha
osamnaestoga vijeka, koji zna, da j e prva potriba vladanja, da
svi ljudi mogu iviti". U dravi ne smije biti druge gospode osim
kralja ni drugoga suda osim kraljevskoga. Svima se zajamuje
pravo vlasnitva i lina sloboda. Porez se ima udariti u naravi na
zemlje, a u novcu na hranu u velikim gradovima. More i rijeke i
sve u njima neka bude ope dobro, a ribanje i lov doputa se
svakomu zakonu vladalevomu i naravskomu". Majstorluci se
ukidaju, tako da e svakome, bez obzira na porijetlo i vjeru, biti
slobodno raditi zanat, samo e radnik morati izraenu robu ozna
iti svojim imenom, pa ako bude dobro radio, bit e njegovo ime
preporuka robi, ako li zlo, bit e opomena kupcu, neka se uva
loe robe. Tko bi na svoju robu zabiljeio tue ime, zakon e ga
otro kazniti. I na taj su nain u opoj slobodi rada i prometa
procvali teatvo, zanati i trgovina, dakle sav ekonomski ivot u
8
dravi.
Takve j e eto misli hotio Blagojevi da presadi u svoj zaviaj.
Same prilike u Slavoniji bile su stvorile vrlo povoljan terrain za
" MKhikT84.
2
Kinki 8 6 . - 8 9 .
3
Kinki 89. 9 3 .
takvu propagandu. Kmetu je od spahijskoga gospodovanja bilo
dogorjelo do nokata, i morala mu je ve sama po sebi mila biti
pomisao, a u dravi ne treba da bude druge gospode osim kralja.
Za tu je misao mogao zagrijati slavonske spaliijske kmetove i poloaj
teaka u Krajini: krajiniku je bila dunost da slui caru" kao
vojnik, no na zemlji, to j u j e obraivao, bio j e svoj gospodar i
nije znao za tlaku i nasilje gospodsko. Krajikim oficirima, koji
su bili i administrativni inovnici, valja priznati, da su za Marije
Terezije i Josipa I I . prema intencijama vladinim mnogo vie inili
za dobro naroda, koji j e obraivao zemlju, nego spaliijske gospotije
u graanskoj Slavoniji, pa tako je carska" uprava morala biti
narodu mnogo simpatinija od spaliijske. A postojali su u Slavoniji
i zanatlijski cehovi sa svojim ekskluzivnim privilegijima, pa j e
igosanje zlih strana cehovskoga ureenja u obrtnom ivotu moglo
uope nai razumijevanja, a odobravanja osobito u onim redovima,
kojima su cehovski propisi oteavali ili zatvarali put do zanata.
Pa kako j e primio narod Blagojevieva Kinkija? Ne znam,
ima li gdjegod u kojega savremenika kakva dosada nepoznata
vijest tome, no sudei po samoj knjizi, mislim, da Kinki uza
sve prilike, koje bi inae same po sebi bile utrle put prodiranju
njegovih ideja nije postao popularan. II prvom redu, iroki
slojevi narodni nijesu mogli knjige u punom opsegu niti razumjeti:
ako i jest Kinkijeva propaganda zaodjevena u ruho pripovijesti,
ipak nije ni u franceskom originalu ni u njemakom prijevodu
pripovijedanje ni ljupko ni lako, a usto ne smijemo smetnuti s uma,
da j e niski kulturni niveau ne samo slavonskoga teaka nego i
najveega dijela graanstva tadanje Slavonije ve sam po sebi
oteavao shvaanje propagandistike pripovijesti sa izrazito soci-
jalno-ekonomskom tendencijom. No najvea smetnja bio j e Blago-
jeviev stil i j e z i k : i obrazovanija eljad u Slavoniji osamnaestoga
vijeka morala j e zapinjati itajui Kinkija u Blagojevievu prije
vodu. Iskreno priznajem, a sam i sam po koji put, eda shvatim,
to j e htio rei Blagojevi, morao posei za franceskim ili nje
makim tekstom Kinkija. Blagojeviev pokuaj propagande savre-
menih socijalno-ekonomskih ideja je zanimljiv, ali nije uspio:
njegova knjiga nije mogla zaci u narod i predobiti ga za sebe.
*
* *
Na naslovnom listu Blagojevieva Kinkija j e zabiljeeno, da
j e preveden iz francuzkoga opata Coyer i nimakoga prevoda na
 iliriki jezik". Ako se tekst Blagojeviev isporei s njemakim
1
prijevodom i franceskim originalom Coyerove pripovijesti , proizlazi
posve pouzdano, da se Blagojevi prevodei Kinkija doista sluio
i franceskim i njemakim tekstom.
U posveti Kinkija Antunu Zechenteru Blagojevi j e na dva
mjesta, ne spominjui autora, citirao franceski tekst i ispod njega
na dnu stranice priopio hrvatski prijevod, te se iz jednoga i iz
drugoga prijevoda oito vidi, da j e Blagojevi s franceskoga vrlo
teko i loe prevodio, tako da ti njegovi prijevodi nikako ne zado
voljavaju niti sasvim ednim zahtjevima:

I.
L e commers, ce fils aine de la paix
et ce p e r e de abondance, deiuent (sic)
e j o u r en jour l ' e m p r e s s e m e n t des tous
les peuples. L ' o p u l e n c e , qui marche a
s a suite, leur a fait sentir emonstra-
tivement les avantages qu' il procure a u x
n a t i o n s qui s' adonnent son culte.
T r g , taj sin prvoroeni i taj otac od
obiljnosti, izhodi od d a n a do d a n a za
bavljenje s v e g a p u k a . Blago, koje slidi
naslidujui njega uteti fajdu poukazljivu,
koja nastoji narodom, koji se predaju
njegovu poslu,

II.
est p a r sa probit que puissant sans clat,
j e kroz njegovu dobrotu koja j e m o g u a osim slave,
P e r e de abondance et a p p u i de E t a t ,
Otac uzmnonosti i stup od vladanja,
L e seul m a r c h a n d produit trsors i n n o m m e r a b l e s (sic);
Sam trgovac tvori blago n e b r o j e n o :
Qui n ' en existent j a m a i s et sont inpuisables.
Koje n i g d a ne bijae, i njegova nemogunost.
Comptons ces m a l h e u r e u x qui periroient de faim,
Brojmo one nesrene, koji bi poginuli od g l a d a ,
Si le sage m a r c h a n d no leur donnoit le pain;
Ako m u d r i trgovac njima ne bi dao k r u h a ;
Nous serons convaineus (sic) q u e h o m m e qui trafique,
Mi bi bili pridobiti, da ovik, koji trguje,
E n digne citoyen soutient la r e p u b l i q u e
Kaono vridan g r a a n i n uzruje obenu.

A k o i jest Blagojeviev prijevod Kinkija slabaan, esto pae

i vrlo lo, opet j e uzevi ga kao cjelinu bez sumnje bolji
od netom napomenutih prijevoda s franceskoga, tampanih u pred
govoru. Tome j e jamano pomogao njemaki prijevod Kinkija,

1
Oeuvres complettes e . Abb Coyer, des Acadmies de N a n c y , de Rome
et de Londres, P a r i s 1 7 8 3 ; u I L tomu t o g a izdanja j e ChinTci, histoire cochin-
chinoise qui peut servir d'autres pays.
koji j e u radu Blagojevievu ostavio tako vidnih tragova, da se
ne moe ni na as pomisliti, da j e Blagojeviev prijevod mogao
nastati samo na osnovi franceskoga originala. E v o tek par kara
1
kteristinih mjesta za dokaz, kako se Blagojevi oito povodi za
njemakim prijevodom, prihvaajui katkada i prevodioevo neispravno
shvaanje franceskoga originalnog teksta :
. . . le p a r t a g e des ter . . . die Eintheilung der . . . razilenje dobara
res une infinit de petits Gter in unendlich viel n a nedospitne mloge male
colons . . . (355) kleine T e i l e . . . (2) dile... (2)

. . . la taxo se trouva . . . k a m die neue Auf- . . . oje novo namet-

p l u s forte que les nouvel
les valeurs. Chinki, puni
p a r son travail, a b a n
d o n n a cette moisson n a i s
sante, bien loin de pen
s e r d ' a u t r e s dfriche-
mens . . . (360)
lage hher als der W e h r t n u e na vije nego vri-
der F e l d e r . Chinki, dem nost istoga polja. Kinki,
seine Arbeit zur Strafe komu njegov posao za
ward, g a b , weit ent- k a t i g u bie, zapustio j e
fernt an einen neuen An- ovu ojuu etvu i misli
b a u zu denken, diese n a novo posijanje . . .
angehende E r n d t e auf. . . (3)
(8)

Les besoins de E t a t Die Bedrfnisse des P o t r i b o e vladanja du-

subsistaient, et la nou Staates dauerten noch
velle forme de p e r c e immer, und die neue Art,
v o i r n ' a u g m e n t a i t pas die Steuern zu h e b e n ,
le tre'sor public . . . (361) vermehrte das ffentliche
W o h l nicht . . . (9)
r a u jo svigda, i novi
n a i n u z m n o e n j a ha
r a a nije uzmnoio do
brotu obinsku . . . (8)

. . . et que l e c o r p s . . . und lat indessen . . . p a k pustite me-

d e l a n a t i o n fait pour den zur Arbeit ge- timtoga n a j v e e g a za
le travail a t t e n d e d a n s schaffenen grten posao stvorenoga
l ' e s c l a v a g e la subsistance, h i 1 der Nation in naroda u onom suan-
telle qu' on v o u d r a l a lui der Sclaverey den Unter stvu t a k o ekati ono u z -
laisser . . . et le tribut, halt, so wie man ihn ranje, kako ovik njeg'a
q u e l qu' il soit, se p a ihnen wird berlassen njim puati bude . . .
yera p a r l e s mains wollen, erwarten .... hara, kakogoer velik
de la reconnais u n d die Steuer wird als b u d e , plaae se s h a r-
s a n c e . B a r b a r e , dit dann, so gro sie auch n s t j m. Nemili o-
le roi, oubliez-vousj que seyn mag, mit Emp vie, ree kralj, zabo
j e suis le pre c o m m u n f i n d u n g e n der Dank- ravio si. da sam obenski
de la g r a n d e famille? b a r k e i t bezahlt werden. otac velike obitilji?
(365) B a r b a r , sagte der K (1314)
nig, vergit du, da ich
der allgemeine Vater der
groen Familie b i n ? (14)

1
Uz svaki j e c i t a t u z a g r a d a m a dodan broj strane franceskoga, njemakoga
i h r v a t s k o g a izdanja.
 Quant a u x droits h o W a s die E h r e n v o r z g e Pako od pravde po
norifiques, ' tait de se betraf, so w a r e n sie, auf tenja, bijau t e : pasti n i -
prosterner, quand il pas- die Knie zu fallen, w a n n ice, k a d j e t a k v i gospo
sait; de prier le ciel dans ein solcher Herr frbei din mimo proao; u
les P a g o d e s pour sa con- gieng; in den Tempeln crkva nebo za njegovo
servation, de brler du den Himmel um seine uzdranje moliti ; pred
benjoin devant lui comme E r h a l t u n g zu bitten; vor njim k a o na o l t a r u * ben
sur autel et d'autres ihm, wie auf dem Altar* zoin zagati, i druge
observances pareil Benzoin zu b r e n n e n , u n d svake predpisane
les. (366) noch andere vorge- crkvene obiaje na
s c h r i e b e n e C e r e m o- ovi nain.
nien von der Art. * Benzoin, j e d n a vrst
* Benzoin, eine Art von lipo m i r i e i smole.
wohlriechendem Gummi. (15)
(16)

Il avait dans sa p o c h e E r h a t t e in seiner a- On imae u svojoj

du btel de Guzarate: on s c h e Betel* von G u z a t o r b i c i betela* od Gu
le lui enlve. r a t e : m a n n i m m t es ihm zarate: uzee mu ga . . .
(372) weg. * Betel, j e d n a trava,
* Betel, ein Kraut, koju Indijanci preivlju
welches die Indianer i drugim t a k o e r ponu-
immer kauen u n d es aju, kojim potenje i
auch a n d e r e n anerbieten, niti hou.
die sie b e e h r e n wollen. (22)
(23)

Comment, dit Chinki, Was, sagte Chinki, K a k o , ree Kinki, m o r a

il faut payer pour mu man, um ein se z a z a n a t e , koji
f a i r e ce q u e l'on H a n d w e r k , das man s e u m i j u i koji su
f a i t et pour se rendre v e r s t e h t , zu treiben n a m koristni, p l a t i t i ?
utile? (376) und sich ntzlich zu m a (27)
chen, b e z a h l e n ?
(2728)

Celui auquel Chinki Derjenige, bey dem Onaj isti, kod k o g a se

s' adressa, v e n a i t d e sich Chinki m e l d e t e , k a m j e K i n k i naglasio, o j e
prendre mesure so eben von einem od j e d n o g a manda
u n m a n d a r i n de la Mandarin des Hofes r i n a dvorskoga n a t r a g ,
cour. (379) z u r c k , dem er das komu je meru uzeo.
M a a li
hatte.
genommen
(33)
m
Ils ont dbit q u ' i l s Sie h a b e n ausgebreitet, Oni su razirili, da se
(se. mes ouvrages) n' - da sie (sc. meine Ar (sc. moje elo) ne uzdr
taient pas de dure, que beiten) nicht d a u e r h a f t ava, da moja t v r d o m a s t
mes vernis taient dan- und da m e i n Firni kodi d r v t u. (72)
g e r e u x p o u r les n e r f s . dem H o l z e schdlich
(412-413) wre. (76)
 L a fable de P a n o r e , D a s allen Nationen be- Pripovedka Pandorova,
connue de toutes les n a k a n n t e Milrcben von der svima narodom poznata,
tions, dit que esprance Bchse Pandorens lehrt, govori, da j e ufanje n a
est au fond de l a bote; da die Hoffnung zu U n - dnu zaklopnice ; dobro
elle a raison. U n e femme terst in der Bchse ist; govori. Jedna ena.
d'un g e trs mr, und diese L e h r e ist w a h r . z r e l e s t a r o s t i , koja
qui vendait de p e t i t e s E i n schon z i e m l i c h prodavae komadie
p i c e s de ptisse- b e t a g t e s W e i b , das od r k l i c a , koje
rie qu'on appelle kleines Kuchen- se z o v a u E u r o p i
en E u r o p e le p l a i - werk, so man in medvene i lizane
sir et le croquet, E u r o p a Honig- und r 1 i , ula j e r a z
a v a i t entendu la conver- Leckkuchen nen- govor Kinkin s m a l o m
sation de Chinki a v e c l a n e t , hatte Chinkis Ge- cvitaritom (sic).
petite fleuriste. (419) sprch mit dem kleinen (7980)
S t r u e r m d c h e n gehrt.
(84)

No u drugu ruku, ve se i na tim mjestima, raenim bez

sumnje po njemakom prijevodu, gdjegdje vidi, da j e Blagojevi
zagledao i u franceski original. Takib tragova, sad jaih sad sla
bijih, ima obilno po cijeloj pripovijesti, a esto se Blagojeviev
prijevod posve udaljuje od njemakoga teksta i sasvim priljubljuje
uz franceski, pae i ispravlja pogrjeke njemakoga prijevoda:
. . . deux ouvriers qui . . . zwey H a n d w e r k s - . . . dva zanadije, koji
mangeaient d'un leute, die mit trauriger s tunim oblijem j e-
air triste, sans dire m o t . . . Mine und ohne ein Wort d e, brez nijedne
(378) za s a g e n s a s s . . . rii . . . (30)
(31)

Elle se rappellait les Sie erinnerte sich an Uspomenila se j e ona

belles c a m p a g n e s de P u -
locambi, la verdure qui
les tapissait, les trou
p e a u x qui les peuplaient,
les r u i s s e a u x qui les
arrosaient, l e s a r b r e s
qui les o m b r a -
1
g a i t, les fruits dli sie daselbst pflckte, an
cieux qu' elle y cueillait,
air p u r qu' elle y r e
spirait, les caresses des
deux mres . . . (385)
die schnen F e l d e r von
P u l o c a m b i , an das Grne,
das sie bedeckte, an die
lteerden, die sie bevl
kerten, an die Bche, die
sie benetzten, an die ent
zckenden F r c h t e , die
na voe razkono, koje
die reine Luft, die sie
a t h m e t e , an die Lieb
kosungen der beyden
Mtter . . .
(41)
na ona lijepa polja od
P u l o c a m b i , na onu zele-
ninu, koja j e nareuje,
na stada, koja su oni na
selili, n a potoke, koji su
je ovlaili, n a s t a b l a ,
koja je obsenie,
j e ona oni kupila, n a
povjetarce, koje j e ona
dihala, na milovanje
obadviju m a t e r a . . .
(39)

L ' htelliere se mit D i e W i r t h i n n fieng an Gostllnica se poe smi

rire et lui recommanda zu lachen und empfahl jati i priporuila m u j e
bien de fermer sa porte, ihm sehr, seine Thilre njegova v r a t a dobro za
R a d Jugosl. A k a d . 237. li
 mais i] n' avait immer zu schliessen. t varati ; m a on ne
plus rien perdre. Seine Tochter Dinka imae nita vije
Sa fille Dinka avait hatte diesen Tag z a i z g u b i t i . NjegoVa
pass une journe etwas angenehmer ki Dinka minula j e
moins triste que la zugebracht als den vor- j e d n o g a neva ma
prcdente. (397) hergehenden. n j e h u n a nego pro-
(56 - 57) astoga. (54)

. . . plus religieux en- . . . religiser selbst . . . pohoneji j o nego

core que le Bonze als der o b e r s t e Prie- s, s
koji nas pet-
suprme qui nous ster, der uns fnfzehen najest hiljada na broju
voit au nombre de quinze tausend an der Zahl in u svomu svetomu g r a d u
mille dans sa ville sainte seiner heiligen Stadt F a i s vidi.
de F a i f o . (403) F a i s siehet. (63 * Najvei poglavica po
povski, samo obiajan u
Ind i u Kini. (60)

T u c h i n , ' tait le nom Tchin, so hie der T u k i n , tako bijae ime

de artiste, travaillait Knstler, arbeitete in rukotvorcu, poslovae u
dans une enceinte privil- einem privilegirren Be- j e d n o m slobodnom o k o
gie o un essain de zirke, wo ein Schwrm liu, gdi j e d a n mno t a-
Talapoins Siamois siamerischer Prie- lapona* sijamski
a v a i t tabli le culte de Bter den Gottesdienst uveo slubu boga Somo-
Somonakondom dans une des Somonakondom in n a k o n d o m a u jednoj uz-
magnifique P a g o d e . einem prachtigen m- velionoj p a g o d i . * *
(411) p 1 eingefhrt h a t t e . * Redovniki ili bolje
(74-75) duhovniki u Kini samoj
obiajni.
** T e m p i iliti crkva.
(70-71)

Toujours des rgle- Immer Verordnungen, Uvik nareenje, odgo

mens, rpliqua Chinki, erwiederte Chinki, allein vori Kinki, ali tko j e j e
mais qui les a dresss? . . . wer h a t sie g e m a c h t ? . . . naredio ? . . . To su
Ce sont les ma- Die M e i s t e r . . . majstori... Maj
tres... Matres ihr eigenntzigen stori samo-proda-
monopoleurs qui M e i s t e r , die ihr n u r v a j u i , * koji ne u
n' ont veill qu' emp- die T h e i l u n g der Arbeit vaju nita nego r a z i -
c h e r le p a r t a g e du tra- zu verhindern und den ljenje posla i p o s i v a j u
vail et s e m e r les Zutritt zu der Meister priblianje majstorsko sa
approches do l a matrise schaft mit allen n u r er svom tratnjom i sa svim
de tous les frais et de denklichen Unkosten u n d trudom namiljenim.
toutes les difficults ima- Schwierigkeiten zu r-
* Vulg. m -
ginables. (415) knpfen getrachtet
i s t a e. (7475)
habt! (79)

Elle les mena dans un D a s alte W e i b fhrte O n a j e povede u j e d n o

rduit assez commo- sie in ein ziemlich r e i n pribivalite dosta o-
d e . . . Viola" le 1 i t de liches Gemach . . . dobno. . . Evo -
votre fille qui sera d- Dies ist des A m t eurer s t e l j vae keri, koja
sormais la mienne. Tochter, die von n u n an e u n a p r i d a k moja biti.
(420) die meinige seyn wird. (8081)
(85)

L e retour de Chinki D i e Zurckkunft des Povraenje Kinkino

m e f u t p a s u n plaisir Chinki w a r fr seine n e b i j a e vrlo milo
pur pour ses pouses. Weiber ein vollkom- njegovim zarunicam ;
.Elles pleuraient les deux menes Vergngen. Sie be- one su tuile za svojom
enfans q u ' elles ne weinten die zwey Kinder, dvojom ecom, koju one
voyaient plus, comme si die sie nicht mehr sahen, ve nisu viile, kao a
elles n' en a v a i e n t p a s gleich als ob sie keine bi ne imale ve d r u g e .
eu d ' a u t r e s . L e s fr- anderen mehr gehabt B r a a i s e s t r e ta
res et les soeurs h t t e n . D i e G e s w i- koer tugovae.
s' a t t e n d r i s s a i e n t ster waren nicht (83)
de m m e . (422) weniger gerhrt.
(88)

IV. Preika od jedinstva u krstjanstvu.

U Pjesniku pulniku nije Blagojevi, strogo uzevi, zalazio u
vjerska i crkvena pitanja, no po onome, kako je govorio franjev
cima, vidi se, da j e i u tim pitanjima simpatizovao s pogledima
Josipa II. i njegova vremena. Tome je ostao vjeran i u asu, k a d a
j e jamano na poticaj dravnih vlasti odabrao a na hrvatski
prevede Prediku od jedinstva u krstjanstvu. Tu je propovijed izrekao
1
svjetovni sveenik A n t u n Ruschitzka 4. svibnja 1773. pred caricom
u dvorskoj kapeli u Beu kod reenja unijatskoga vladike fogarakoga
Gabrijela Gregorija Majora de Szarvad. Novi vladika je bio ve
i prije u vezama s dvorom i vladom: kao bazilijanski monah bio
j e pozvan, da vri slubu carskoga cenzora knjiga pisanih u istonim
jezicima. Propovjednik kod njegove konsekracije, Antun Ruschitzka
(zapravo Ruika), bio j e dekan kod beke crkve sv. Petra. I on
j e umio nai veza s dvorskim krugovima: bio je najprije ispovjednik
nadvojvode Maksimilijana, najmlaega sina cariina i izbornoga
kneza klnskoga, a kasnije pae ispovjednik samoga cara Josipa
I L , kojega j e pratio i na putu u Krim, kamo j e car bio pod kraj
svoje vlade poao, da s ruskom caricom Katarinom I I . pregovara
vojni na Turke (u nas j e taj sastanak pozdravio J . Krmpoti

1
T a k o m u j e zabiljeeno prezime na naslovnom listu propovijedi: P r e d i g t von
der Einigkeit im C h r i s t e n t h u m e . . . . Von Anton Ruschitzka . . . . W i e n , g e d r u c k t
-bey J o s e p h K u r z b c k . . . (s. a.)
pjesmom punom nae u skoranji izgon Turaka iz Evrope). Kako je
Ruschitzka bio openito poznat kao izvrstan propovjednik, nadbiskup
beki mu je povjerio, da u sjemenitu predaje crkveno govornitvo,
i ta se njegova s'uba istie i u naslovu Predike. Kasnije su se-
odnoaji izmeu nadbiskupa bekoga, kardinala Migazzija, i Ruschitzke
sasvim pomutili, a to radi toga, to j e Ruschitzka posve u liberalnom
duhu kritizovao pobonost Srca Isusova i u svibnju 1782. javno
propovijedao, da se ta pobonost ne moe dovesti u sklad s naelima
kranske crkve. Nadbiskup ga je pozvao preda se i ukorio, to
iri neispravne nauke, a Ruschitzka j e nato javno ustao u obranu
svoje propovijedi u spisu Verteidigung meiner Predigt gegen die-
!
Andacht zum fleischernen Herzen Jesu (Wien 1782.).
Bio j e dakle Ruschitzka sveenik liberalne struje, kakvi su se
rado kupili oko Josipa ., pa j e jamano taj momenat bio odluan
za izbor Blagojeviev. No i osim toga j e sam predmet propovijedi
bio takav, da ga j e mogao zainteresovati. U svojem zaviaju j e
ve u mladosti Blagojevi upoznao, koliko se osjea u narodu opreka
Zapadne i Istone crkve, pa j e razumljivo, da j e sa zanimanjem
pratio, to se tom govorilo i pisalo.
Ve od poetka hrvatske knjievnosti u Slavoniji poslije oslo
boenja od Turina katoliki su teolozi mnogo pisali Istonoj
crkvi, poevi od Baieve Istine hatolicanske (1732.) pa do Kanilieva
Kamena pravog smutnje velike (tampanoga po smrti autorovoj 1780.)..
U zagrebakom isusovakom kolegiju bio j e od godine 1748. sve
do ukinua reda poseban profesor za kontroverzije Zapadne i Istone
2
crkve, i te su kontroverzije bile predmet ispita i javnih disputacija.
Razumije se, da se s katolike strane nastojalo postii jedinstvo u
prvom redu priznanjem rimskoga primata, a to su dakako a limine
odbijali i vjernici i kler Istone crkve i smatrali su pae svaki
takav pokuaj propagande napadajem na svoju vjeru i crkvu. U
takim j e prilikama izala Blagojevieva Predika. Nema sumnje, da
je Blagojevi, prevodei propovijed Ruschitzkinu, svakako elio, da
knjiga doe u ruke vjernicima Istone crkve, jer j u j e - za razliku
od svojih savremenika, koji su pisali Zapadnoj i Istonoj crkvi
tampao takoer irilicom. Time nas Blagojevi sjea hrvatskih
protestanskih pisaca esnaestoga vijeka i pokreta katolike crkvene
knjige, to je poeo krajem istoga vijeka, a posezao j e za irilicom,
da sebi otvori putove u unutranjost Balkana istonim kranima,
1
Wurzbach, Biographisches Lexikon, Wien 1871., s. v . R u z i c z k a Anton.
2
M. Kosti, Akatolika knjievnost u Srba krajem XVIII. v e k a (Glasnik srp.,
p r a v o s l a v n e p a t r i j a r i j e 1S):!1 . s t r . 311.).
 Predika konstatuje iznajprije, da j e Evanelje jedno, pa i p a k
ima meu kranima razlika u vjeri, a tumai to time, to su se
mnogi odcijepili od crkve Kristove, od namjesnika njegova i nasljed
nika sv. Petra, vidive glave svete crkve", i tako izgubili jedinstvo
vjere. Imajui na umu u prvom redu Istonu crkvu, Ruschitzka
osobito istie, da su u prvih sedam ekumenskih sabora poklisari
rimskoga biskupa imali prvo mjesto.
Zanimljivo je napose naglaivanje rimskoga primata u sveenika
liberalne struje, kakav j e bio Rusckitzka, jer u sedmom j e deceniju
osamnaestoga vijeka u njemakim liberalnim krugovima bio ve u
punom j e k u febronijanizam, kojem j e pokreta bio trierski posve
1
eni biskup Ivan Nikola Hontheim, a osnovna mu j e misao bila,
da vrhovna vlast u crkvi pripada svim biskupima, a ne samo
rimskom, pa da treba papi oduzeti vlast, to ju j e po tome
shvaanju s vremenom neopravdano sebi prisvojio, i vratiti je
biskupima. Febronijanizam nije zapravo iznio novih pogleda, nego
j e tenjama svojega doba prilagodio, to su ve ranije neke crkvene
struje isticale protiv vrhovne vlasti papine (galikanizam i t. zv.
koncilski pokret u petnaestom vijeku).
Razumije se dakako, da sveana propovijed kod reenja unijat
skoga vladike u nazonosti cariinoj ne bi nipoto bila podesan
momenat za iznoenje Febronijevih ideja, sve d a j e Ruschitzka inae
s njima i simpatizovao, no svakako j e i u tome asu naroito isti
canje crkvenoga jedinstva pod papinim primatom svjedoanstvo, da
Ruschitzka u liberalnom shvaanju crkvenih institucija nije iao do
skrajnih konsekvencija.
Vanjski momenti razlike u crkvenim blagdanima, obredima i
obiajima uope nijesu smetnje jedinstvu: drite vi, to
j e vae, a mi drati hoemo, to j e nae. Naslidujte u tom vae
starije, mi emo sliditi nae, ali u vjeri, u vjeri budite jedini s
nami, k a k o nai i vai stari jedini bijaoe. Ovo je, to mi elimo,
to od vas zaktevamo, to od Boga prosimo i to bi vi morali
initi za due vae spasiti. Zato vi Atanazija ne voljite sliditi
nego Foeija? Zato ne Bazilija i Krizostoma eg Mihajla Cerularija?
Zato Efizinina Marka, a ne Ignatiju Carigradckoga ali svetoga
2
Ivana D a m a s e e n a ? " Ali u pravoj crkvi nije dosta samo vjera:

1
Bez n a z n a k e svojega i m e n a izdao j e Hontheim 1763. u F r a n k f u r t u a. M.
djelo: Des Justinus Febronius Buch ber den Zustand der Kirche und die
rechtmige Gewalt des rmischen Papstes.
2
P r e d i k a 67. 6 8 .
 hoe se ljubavi, hoe se djela. No ljubav se ne smije nipoto ogra
niiti na rod, na domovinu i vjerozakon: mi to mislimo, da
ljubav naa ne ima se protegnuti dalje od puti, krvi, domovine i
zakona, kako mi crkvu Boju krivimo, k a k o j u ranimo,
kako mi zapriujemo tek prave i iste vjere, ako zato mi krivo
gljedamo, pogrujemo, proganjamo ljude, jer su drugoga crkovna
obsluenja, drugoga nauka, druge obiaje i svece obdruju, s
jednom rijejom, ako mi neprijateljimo sve, to nije katolieskoT
Je li omraza, pogrenje, nemarnost, progonstvo onaj nain, po
kornu zakon Isukrstov ima se rairiti? Ovo ree Spasitelj svojima
apostolom: Idite i pripovidajte". Gdi j e on rekao: Idite, mrzite,
proganjajte, tlaite: koji se rijema vaima ne ukloni, onaj e
1
morati pod udarcima vae sile opasti"? Prvi krani nijesu tako
radili: Oni ljudi, koji se na stazi griha i krivi nauka nahode i
od spasujute crkve se razluuju, nisu li brez toga jurve zadosta
nesrini? Hoemo li mi nesriu njiovu s pogrenjem i progonstvom
2
jo uzmnoati?" Ako ne moemo ljude svrnuti n a pravi put
ljubavlju, ne emo za cijelo ni silom nita postii: Sila, glad,
strah, nesria mogu Iizimirca initi, ali initi pravovjernika ne mogu.
Vjera j e jedna stvar, koja tako malo daje se siliti, kako malo siliti
3
se ljubav daje . . ."
Ruschitzkina j e propovijed vrlo lijepo napisana i mono se
doima itaoca. Govornik se, uza sav retoriki aparat, koji ide za
efektom, izraava jasno i krepko, a u idejnom pogledu uz posve
katoliko shvaanje vjerskih nauka i institucija crkvene organiza
cije izbijaju ideje Josipova doba osobito u jakom isticanju vjerske-
tolerancije i ope filantropije.
U prijevodu j e Blagojevievu propovijed izgubila mnogo svoje
snage i ljepote: njegovo pero uope nije bilo doraslo ivom i poletnom
stilu Ruschitzkinu, te se snano i efektno izraavanje njemakoga
propovjednika u hrvatskom prijevodu razvodnilo i izblijedjelo, a,
katkada se u Blagojevia nalazi i tako pogrjenoga shvaanja,
njemakoga originala, kakvoga ne bismo oekivali u ovjeka, koji
je ivio u njemakome ambijentu. No uza sve te nedostatke Predika
j e jo uvijek po jeziku i lakoi izraavanja najbolji rad Blagojeviev,.
bolja j e i od originalnoga mu Pjesnika putnika i od prijevoda.
Kinkija i Izkuanoga nauka. Izuzevi sitne razliice bez osobitoga

1
Predika 117.118.
2
P r e d i k a 120.
3
Prodika 122.
znaenja, jezik j e isti i u tekstu, to j e tampan latinicom, i u
irilskome tekstu. Ma da j e imao na umu, da mu se knjiga iri i
meu Srbima, nije Blagojevi izuzevi gdjegdje po koju rije,
n. pr. katolieski, spasujuta crkva u Predict inio koncesija
nenarodnom jeziku tadanje srpske knjievnosti.
Radi zagovaranja unije s Rimom Predika je dakako naila n a
estok otpor u Srba. U patrijarakoj biblioteci u Karlovcima sau
vana su dva rukopisa, u kojima se otro udara na Ruschitzku:
od Zaharije Orfelina (921 str.
folija) i , prijevod
grke knjige & , tampane 1775. u Halle,,
a napisane od Nikifora Teotokisa, sveenika grke crkvene opine
u Beu, koji je zbog pripadnosti beke parohijalne kapele sv. ura
dolazio i u Karlovce i tako imao zgode upoznati se s prilikama
1
Srba u Hrvatskoj i Ugarskoj.
4
U svojem rukopisnom djelu veli Orfelin, da j e bilo ukazom'
nareeno, da se Ruschitzkina propovijed ita Srbima, Vlasima i
Grcima, koji se dre vjeroispovijesti pravoslavne vostone greeske
cerkve". Taj momenat istie takoer " i udara na Ilirsku
dvorsku deputaciju, da ona subtilitetom politieskim" ne samo
zakida privilegije srpske, nego iri uniju meu Srbima, tako da
dravne vlasti dijele pravoslavnima knjigu Ruschitzkinu prevedenu
na jezik horvatskij, slavenskij i vlakij" (hrvatskim i slavenskim
jezikom ima se bez sumnje razumjeti Blagojeviev prijevod tampan
2
latinicom i irilicom).
Po onome, to se u nas pisalo rukopisu Orfelinovu i ano
nimnom prijevodu , vidi se, da su se strasti bile j a k o
razmahale. Teotokis j e po sudu strunjaka, koji j e u novije doba
prouavao rukopise u polemici bio subjektivniji i esto je prelazio
u emotivne estoke napadaje na paposluiteljsku uniju", shvatljive
i prostom ovjeku, dok j e Orfelin vie ostao u granicama strune
3
objektivne obrane. A ipak nije ni Orfelin umio u polemici uuvati
4
mira i ostati na tlu ozbiljnoga pretresanja spornih pitanja. Kao
obino, Predika je, mjesto da ublai opreke, jo jae ih zaotrila.
1
Kosti 1. c. 3 2 8 .
2
K o s t i 1. c. 3 2 8 . i 3 4 4 . Cf. takoer Dim. R u v a r c a , -~
, 1 9 1 1 . , str. 620. i 644.
3
Kosti 1. . 329.
4
Isp. . pr. to D . R u v a r a c (1. , str. 668.) napominje, k a k o j e Orfelin
govorei tvrdnji Ruschitzkinoj, da j e rimokatolika crkva m e u ostalima p r v a i
d a su se d r u g e od nje odcijepile napisao, da se ne zna, k a k v i m j e duhom
Ruschitzka bio napojen piui primatu rimske c r k v e , da li Bojim ili loznim, p a
a k o nije bio ovim posljednjim, bio j e j a m a n o zadojen duhom babilonske bludnice,
kojoj se govori u Apokalipsi X V I I I . 2.
 V. Izkuani nauk, kako se ovce etc.
Pouke gojenju ovaca, to su u hrvatskim krajevima tampom
izdane u osmom deceniju osamnaestoga vijeka, bile su sve od reda
posljedica nastojanja dravne vlade oko ekonomskoga podizanja
naroda. TJ Mrkoplju u Hrvatskoj bila je osnovana uzorna ovearnica
panjolskih i padovanskih ovaca, iz koje se mlada janjad imala
badava dijeliti narodu, eda se rasploivanjem plemenite pasmine
popravi kvalitet ovje vune i time povea ekonomska korist, to
1
j e daje gojenje ovaca. Jer narod nije bio upuen u racionalno
stoarstvo, valjalo mu je u ruke dati knjigu, koja e mu lako i
razumljivo rei, kako treba postupati, eda se domaa rasa oplemeni
plemenitijom tuom. Zato je Dvorsko ratno vijee naredilo u lipnju
1770. krajikoj upravi, da se ima na hrvatski prevesti knjiga Ivana
V. Paula, a starjeine su taj posao povjerile Matiji Belkoviu, te
j e njegov prijevod Paulove knjige doskora izaao tampom bez
imena prevodioeva, a pod naslovom: Razloenje svrhu plodenja i
pripae ovaca s jednim nadometkom od sijanja i timarenja duhana
2
(1771.) Jamano j e na poticaj dravne vlade nastao u isto doba
i kajkavski takoer anonimni prijevod iste knjige: Pav. .
Vensela (sic) Bazgovor i navuk od dranja i hranenja ovac (sic),
3
zatem od obdelavanja duhana (Zagreb 1771.) Te knjige bit e da
su se u brzo rasturile po narodu, jer j e u prosincu 1775. Dvorsko
ratno vijee opet naredilo krajikoj upravi, da Paulovu knjigu dade
nanovo prevesti na hrvatski. Posao j e i sada povjeren Relkoviu,
te j e taj prijevod, izraen po drugom njemakom izdanju Paulove
knjige (od god. 1774.), tampan s naznakom imena prevodioeva
1
1776. u Osijeku: Prava i pomljivo ispisana ovearnica. Paralelno
s time nastao j e u isto doba kajkavski prijevod: Od skrbi i paske
okol ovec, se najmre vu dober stali postaviti i vu tom uvati
5
mogu (Varadin 1775.).

1
Relkovi, Ovearnica 4. (Stari pisci h r v a t s k i X X I I I . 497.)
2
Ivi, Urkundliche Beitrge zur Biographie des Dichters Relkovi (Archiv
fr slav. P h i l . X X V I I I . 308). Stari pisci hrv. X X I I I . 5 5 3 . Safafik (Geschichte
der s d s l a v . L i t e r a t u r I I . 192.) veli, da j e Bazloenje t a m p a n o u B e u kod K u r z -
b c k a 1772., a Kukuljevi biljei u Bibliografiji p a e dva izdanja: u Osijeku 1 7 7 1 .
i u Beu 1772. Najpouzdanije j e s v a k a k o , to sam Relkovi spominje u Opomeni
n a kraju Ovarnice od god. 1776. pritolmaenju prve knjiice godine 1 7 7 1 . "
(Stari pisci hrv. X X I I I . 553.). S a d a se ne moe nai ba niti j e d a n e g z e m p l a r t o g a
izdanja,
3
Safarik . . I I . 3 4 5 .
4
Ivi 1. c. 3 0 8 .
5
afarik . . I I . 3 4 5 .
 U doba izmeu prvoga i drugoga izdanja Relkovieva i kaj
kavskoga prijevoda Paulove knjige tampao je Blagojevi u Pounu
(Bratislavi) 1774. svoj prijevod iste knjige: Izkuani nauk, kako se
ovce kroz dobro upravljenje najboljemu stanju dovesti i u takvom
1
uzdrati mogu.
Relkoviev i Blagojeviev prijevod Paulove knjige isporeio
j e s njemakim originalom prof. V. orovi i s pravom j e istakao,
da j e Relkoviev prijevod ako i nije bez mana znatno bolji
od Blagojevieva ne samo po ispravnijem shvaanju i vjernijem
izricanju misli njemakoga originala, nego takoer po jasnoi, lakoi
3
i ljepoti jezika. A to posve odgovara ranijem radu i Relkovievu
i Blagojevievu. TI poecima knjievnosti nije uope lako nai lijepe,
izbruene proze, pa tako i proza Relkovieva, osobito kad joj se
valja boriti s tekim i zapletenim stilom njemakoga originala, po
svjeini jako zaostaje za Satirom. Blagojevi je uope ve sam po
sebi slab pisac: i u Pjesniku putniku, gdje mu ruke nijesu bile
vezane tekstom originala pisanoga tuim jezikom, izraavanje j e
njegovo neokretno i nejasno, gdjekada pae tako spleteno, da se
nije laku dovinuti smislu. Naravno j e dakle, da mu se ni proza
Iskuanoga nauka, raena pod pritiskom njemakoga originala, ne
moe ni iz daleka mjeriti s prozom Relkovieve Ovarnice.
U Blagoj e vica se ve u Pjesniku putniku prepleu ikavtina,
ekavtina i ijekavtina, pa tako i kasnije u Kmkiju i Predict, a
ta j e pojava neto u vezi s izgovorom kraja, u kojem se Blagojevi
rodio i odrastao, a neto je nastala i pod knjievnim utjecajem.
U Izkuanom nauku j e mijeanje valjada jo i jae, no osobito nas
iznenauje, da u toj knjizi ima razmjerno mnogo slavenosrpskih
3
elemenata. Tu j e neobinu pojavu opazio ve proesor orovi.
Blagojevi nije samo mijenjao rijei prema izgovoru glasova, to
4
j e tada bio u obiaju kod Srba u knjievnom jeziku, nego j e
5
odande uzimao i rijei, kojih narodni govor uope ne pozna, pae
nije se acao upotrebljavati i oblike slavenosrpske, te bi gdjegdje

1
P r e m a tome nije ispravno, to se Blagojeviu veli u Narodnoj enciklo
pediji, da j e n a j s t a r i j i h r v a t s k i p i s a c s t o a r s t v u : Blagojevi j e samo p r e v e o
tue djelo n a h r v a t s k i , a niti u tome poslu nije prvi ni po vremenu ni po vrsnoi r a d a .
2
orovi, E e l j k o v i e v a O v a r n i c a (Nast. Vjesnik X X I X . 2 2 . 2 3 . ) .
* orovi 1. c. 2 6 .
4
s u g r a a n i n i sogradanin, sostov, sostojanje, so voplonima s t r a n a m a , obtena
i obtenski, uroenje, odreenje, razsuenje, vozuh, vozbuiti, vozmloenje it.
5
okresnost, polza i polzovati, sebjaljubstvo, vest (res), poozriteljni, ohotno,
povtoriti, k r o m e ako, paee it.
i po cio niz rijeci iz Iskuanoga nauka sasvim dobro pristao u
1
knjigu kojega savremenog slavenosrpskog pisca.
Upravo u to doba (oko 1770.) bio j e poeo u Beu pod egidom
Dvorske ilirske deputacije rad oko tampanja srpskih knjiga u
tampariji univerzitetskoga knjiara Josipa Kurzbcka. Kao inovnik
Dvorske ilirske deputacije Blagojevi j e imao obilno prilike da se
iz bliza upozna s nastojanjem oko izdavanja tih knjiga. Osobite su
ga veze vezale sa Savom Lbzareviem, koji j e kako smo ve
vidjeli kao prevonik" sluio zajedno s Blagojeviem kod
spomenute dvorske vlasti, a i sam se bavio knjigom. Blagojevi j e
bio upuen i u neobjavljeni knjievni rad Lazareviev, jer u pred
govoru Kinkija kazuje, da se Lazarevi upravo tada spremao prevesti
s njemakoga knjigu vojnikim dunostima, a to znai, da su im
knjievna nastojanja bila predmet prijateljskih razgovora. Ve se
po smjeru prvih djela Blagoj evievih vidi, d a j e sa osobitom pomnjom
pratio knjievni rad, kojem je bila svrha odgojiti narod za praktian
ivot u zajednici ljudskoj. Vidjeli smo, k a k o Blagojevi uz Lazarevia
s pohvalom istie svojega dobroga znanca Madara Ignjata Jablanczya,
koji j e obeao, da e na hrvatski prevesti svagdanju knjiicu za
ubavitenje seljanske mladei u teatvu poljskome", napisanu od
Nijemca Wieganda. ivei u takom ambijentu nije udo to j e
Blagojevi i sam nakanio da poradi oko praktine ekonomske
knjige. Kad je 1774. izalo drugo njemako izdanje Faulove knjige
0 ovcama, Kelkovievo je liazlozenje bilo jamano ve raspaano,
jer ne sumnjam ni najmanje, da j e Blagojevi za nj znao i da j e
autor Pjesnika putnika i dalje pratio s interesom rad M. Relko-
via, za kojega se ve u poetku svoga knjievnog rada jako zagrijao
1 koji j e u ono doba bio u Slavoniji najznatniji radnik oko
narodne prosvjete. Koliko j e meni poznato, u Srba nije bilo u
ono vrijeme uope knjige, koja bi seljaka praktino upuivala
gojenje ovaca, pa j e Blagojevi valjada zato, da svojoj knjizi olaka
put i u krugove srpskih italaca, uinio koncesiju jezinoj praksi
tadanje srpske knjievnosti. To je bio, spram Predike, svakako
jedan korak dalje, j e r ma da j e Prediku, eda joj prokri put meu
Srbe, tampao uz latinicu i irilicom, ipak nije jo bio u jezinom
pogledu uinio takvih koncesija.

1
ovo poleznoje stvorenje, naj blagopotrebnuju vunu, cieloje soverenje o v o g a
prepriatja po vozmonosti na ve g o d i n a razdeliti, za njegovo j a v n o j e izrednoje
djejstvo imamo soglasnoga sveoka samoje izkustvo, po neizpitujemomu jejstvn
predivnija naturi itd.
 Godinu dana poslije Blagojevieve knjige Relkovi je, kako
j e ve napomenuto, po nalogu Dvorskoga ratnoga vijea nanovo
preveo i 1776. tampom izdao Paulovu Ovarnicu. Bit e da su znale
i vojnike krajike vlasti, a i sam Relkovi, za Blagojeviev Izkuani
nauk, ali im se jamano radnja Blagojevieva nije inila podesna
za popularizaciju nauka ovarstvu, jer inae bi teko bilo razu
mjeti, zastoje razmjerno kratko vrijeme poslije izdanja Blagojevieva
prijevoda Paulove knjige krajika uprava naredila Relkoviu, da
knjigu nanovo prevede n a hrvatski.
to smo rekli Kinkiju, vrijedi i za Izkuani nauk: u Blago-
r
jevia j e bilo ozbiljne volje, da knjigom prosvjeuje narod, i u s\ ojim
mlaim godinama nije alio truda u tome poslu, no nije znao pisati
tako, da narod zavoli njegovu knjigu, pa zato njegov prosvjetni
rad nije donio plodova, kojima bi bio urodio, da j e Blagojevi
umio pogoditi, kako valja govoriti narodu.