doi: 10.

21464/fi36413

In memoriam

Ivan Urbani
(Robi, 1930. Ljubljana, 2016.)
U Ljubljani je u 86. godini ivota umro Ivan Ivo Urbani, nedvojbeno naj-
znaajniji filozof u Sloveniji, filozof koji je samoprijegorno i neodstupno slu-
io filozofiji i njezinoj stvari, sluio s najveom predanou i posveenou,
sluio ustrajno i potpunoma, do kraja.
Zarana shvativi da je filozofija najstroi i najplemenitiji napor miljenja za
koji je ovjek uope kadar, Ivan Urbani je izmeu filozofije i svojega ivo-
ta, svoje egzistencije, postavio znak jednakosti. To je pravi i najdublji razlog
to se nijedno od njegovih djela, broj kojih nije mali, nikako ne moe odvojiti
od osobe svojega autora. Postoji tu jedna naroita idiosinkrazija, zamjetljiva
za svakoga tko se lati tih dragocjenih djela suvremene slovenske i europ-
ske filozofije. U njima se filozofska misao zainje i razgorijeva iz samoga
ljudskog bia njihova autora. Svekolika filozofska djelatnost Ivana Urbania
moe se uzeti kao uvjerljiva potvrda istinitosti misli Miguela de Unamuna:
Ako filozof nije ovjek, najmanje je filozof.
Ve od vremena svojega studija na poslijeratnom studiju filozofije na Filo-
zofskom fakultetu u Ljubljani, zatrovanom otpacima sumorne i ustajale sta-
ljinistike verzije dijalektikog i historijskog materijalizma, ustrajao je Ivan
Urbani na tome da se filozofija zasniva na misliocima kao to su Kant i
Schopenhauer. Neto kasnije, kad ih je zapoeo prevoditi, na njih je nado-
vezao jo Diltheya (to je rezultiralo impozantnom knjigom Temelji metode
moi, 1976.) i Jaspersa, Husserla i Sartrea, Nietzschea i Heideggera. Tako Ivan
Urbani nije bio samo prvi koji je filozofiju u pravom smislu te rijei iznovi-
ce vratio u Sloveniju nego i prvi koji je u Sloveniju uveo fenomenologiju, taj
kljuni filozofski smjer 20. stoljea. Ve pri kraju ezdesetih i poetkom se-
damdesetih godina prolog stoljea izale su u njegovu vrsnom i pouzdanom
prijevodu Heideggerove Izabrane rasprave, Heideggerov Europski nihilizam
i Husserlove Kartezijanske meditacije. Uz njih su izlazile i opsene i temeljite
Urbanieve studije o tim i drugim srodnim europskim misliocima.
Filozofski studij Urbani nastavlja u Beu i potom u Klnu kod Karl-Hein
za Volkmann-Schlucka. Doktorirao je 1970. u Zagrebu kod Vanje Sutlia ra-
dom Ontoloko znaenje sklopa proizvodnja-potreba u Marxovoj filozofiji ili
Marxova metafizika. S ideolokog je aspekta ta disertacija mogla biti samo
degradacija Marxa, no takvo je ontoloko-povijesno razmatranje zapravo
znailo odavanje ponajvee poasti Karlu Marxu jer ga je uvrtavalo meu
nekoliko najznaajnijih filozofskih imena u povijesti duha. Istodobno se Ur-
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
144 God. 36 (2016) Sv. 4 (817819) 818 M. Kopi, Ivan Urbani
(Robi, 1930. Ljubljana, 2016.)

bani zaposlio na ljubljanskom Institutu za sociologiju i filozofiju i zapo-

eo intenzivno posveivati povijesti slovenske filozofije. Sve do danas ostaje
njegov opus iz tog podruja najopseniji i najdoraeniji. Urbani nije samo
pisao knjige poput Glavne ideje slovenskih filozofa: izmeu skolastike i neo
skolastike (1971.) nego je priredio i pretiske te prijevode ovih filozofa s la-
tinskog. Napose je znaajno njegovo izvlaenje iz zaborava Franceta Vebera,
oca moderne slovenske filozofije, utemeljitelja studija filozofije pri ustanov-
ljenju ljubljanskog sveuilita nakon Prvog svjetskog rata. U taj okvir spada
Urbanieva knjiga Predmetna teorija odnosno fenomenologija (1971.), koja
svjedoi o neposrednoj povezanosti na poetku 20. stoljea poroene sloven-
ske misli s istodobnom europskom. Ta je studija pobudila i njegova prijatelja
i filozofskog suputnika Duana Pirjevca da se upusti u dubinski studij feno-
menoloke estetike i teorije europskog romana.
Godine 1971. izlazi poznata i na hrvatski 1981. prevedena Urbanieva knjiga
Lenjinova filozofija ili o imperijalizmu. Urbani u njoj pokazuje da dijalek-
tiki materijalizam preuzima temeljnu usmjerenost novovjekovne filozofije:
iskoristiti tumaenje svijeta za ovladavanje svijetom. Dijalektiki materijali-
zam, koji ukljuuje i historijski materijalizam, prema Lenjinu, nije samo me-
toda ovladavanja prirodom, nego ponajprije metoda ovladavanja drutvenim
suprotnostima. Vladavini ovjeka nad prirodom pridruuje se diktatura pro-
letarijata nad drutvom. Lukavstvo uma postaje lukavstvo Partije. Lukavstvo
je Partije pak u tome da u ime diktature proletarijata i vladavinu ovjeka nad
prirodom, odnosno sve znanosti i umijea, podreuje kao sredstvo uveanja
vlastite moi. Prema tome, imperium (vladavina), koji se oslanja na diktaturu
proletarijata, predstavlja najvii stupanj imperijalizma to ga je, upravo na
svojem zaetku, zacrtala novovjekovna filozofija kao metafizika subjektivi-
teta. Imperijalizam pritom Urbani ne misli negativno, odnosno pejorativno.
Imperijalizam kao ontoloko-povijesni proces je presudni dogaaj suvremena
svijeta, dogaaj koji nadilazi politike i socioloke dimenzije jer bezuvjetna
volja za moi tei vladavini nad svime, nad universumom kao takvim i u cje-
lini. U tome je njezina bezgraninost, ali i ogranienost. Svaki njezin korak
naprijed naposljetku ipak znai jedino i samo vjeno ponovno doae onoga
jednakog. Zakljuak je knjige bio prava diverzija za ondanje zastupnike dija
lektikog materijalizma u Sloveniji: budui da ontoloko-povijesni imperija-
lizam sazrijeva u dijalektikom materijalizmu, ne smijemo vie zatvarati oi
pred nihilistikom dimenzijom dijalektikog materijalizma.
Urbani se takoer bavio problemom dijafore izmeu naroda i nacije, to
je rezultiralo knjigom Uvod u pitanje naroda (1981.), kao i potonjim inten-
zivnim ukljuenjem u rad Nove revije i otvorenim zalaganjem za projekt de-
mokratske slovenske autokonstitucije, to mu je priskrbilo ne ba mali broj
javnih napadaja. Nakon slovenskog osamostaljenja Urbani se, ne asei
ni asa, vraa istoj filozofiji, miljenju bivstvovanja i pitanju smisla biv-
stvovanja. Ve je devedesetih godina zapoeo pri Slovenskoj matici izdavati
prijevode Nietzscheovih djela, tako da su njegovom zaslugom na slovenski
jezik prevedeni gotovo svi Nietzscheovi spisi. O Nietzscheu je objavio i dvije
knjige pod zajednikim naslovom Zaratustrina predaja (1993., 1996.). Prva
ima podnaslov Put prema zaetku povijesti europskog bivstvovanja, a druga
Uz kraj povijesti bivstvovanja. Potom su slijedile knjige Mo i vlast (2000.)
i Opasnost bivstvovanja (2004.). U svim tim djelima Urbani se nije suoio
samo sa svjetsko-povijesnom krizom humanosti, s krizom moderne europ-
ske ljudskosti, nego prije svega i iznad svega s krizom samog bivstvovanja.
Urbani opasnost bivstvovanja misli kao ono to se prigaa kao konana
epoha bivstvovanja, kao epoha koja ugroava europskog ovjeka oneovjee-
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
144 God. 36 (2016) Sv. 4 (817819) 819 M. Kopi, Ivan Urbani
(Robi, 1930. Ljubljana, 2016.)

njem, a svijet pak rastvaranjem stvari svijeta u neto puko raspoloivo. Bit te
opasnosti izvire iz biti tehnike, iz raspoloivosti kao biti sveobuhvatne prakse
znanosti. Ta je opasnost izvornija, zato i dublja od svake kapitalistiko-eko-
nomske ili politiko-teroristike, pa ak i od bio-tehnoloke opasnosti. Jer
to je konanica epohe povijesti ne-biti bivstvovanja, ne-biti koja pripada sa-
mom bivstvovanju. I zato, formirajui prezentnu formaciju nihilizma, dovodi
u pitanje sve postojee vrednote, ukljuujui i one najvie. Tim je knjigama
Urbani prije svega posegnuo u sredite sadanjih rasprava ne samo o europ-
skom duhu nego i o globalizmu i globalnoj etici.
Premda mu je komunistika vlast sprijeila izbor u zvanje sveuilinog pro-
fesora, Urbani je svojim djelom postavio temeljne okvire za studij fenome-
nologije i hermeneutike, za prouavanje slovenske filozofske tradicije, a do
sama kraja svojega ivota otvarao je fundamentalna pitanja o sudbini ovjeka
u epohi prezentne, to e rei krajnje opasnosti bivstvovanja.
Posljednja knjiga Ivana Urbania Povijest nihilizma, objavljena 2011. (hrvat-
ski prijevod Maria Kopia u pripremi), predstavlja grandioznu studiju nastalu
iz desetljeima nagomilavanoga filozofskog iskustva, zrelu misaonu sintezu
prirodno proisteklu iz Urbanievih prethodnih knjiga, pa zato nije nita ne-
obino, a ponajmanje neopravdano, da je tu knjigu i njezin autor, zajedno s
onima koji su blie upoznati s cjelinom njegova djela, razumio i doivio kao
zavrni kamen na filozofskom zdanju to ga je gradio tijekom cijelog ivota i
cijelim svojim ivotom. Mislei i piui protiv dominantne struje, taj samotni
aristokrat slovenske filozofije bio je vazda smiono i postojano pripravan u
filozofskom krajoliku ii putem koji je odabrao i na tom se putu orijentirati
jedino i samo prema onim imperativima to ih je nametala sama stvar filozof-
skog miljenja. Ivo Urbani, to je obrazac posveenosti filozofiji, obrazac
zaloenosti filozofiji i njezinu dostojanstvu.

Mario Kopi