Mostovi (I. Gukov - Predavanja)

2.
PLOASTI GREDNI MOSTOVI
Ploe se u mostovnim konstrukcijama pojavljuju kao samostalni nosai i kao kolnike

konstrukcije u sklopu rebrastih ili sanduastih nosaa. U ovom dijelu ploe e se razmatrati kao
samostalni nosai.
2.1. Oblikovanje
2.1.1. Ploe betonirane na mjestu gradnje
Jednostavne pune ploe od armiranog betona pogodne su za male mostove s jednim otvorom
raspona do 15 m, za kontinuirane mostove raspona do 20 m, te za kontinuirane mostove s vutama
do 25 m. (slika 2.1). Visina ploe kree se u granicama od 50 do 100 (90) cm, a vitkost l/h od 15
do 22.
Pune ploe betonirane na mjestu gradnje naroito su pogodne za kose mostove ili za mostove s
promjenljivom irinom koji se pojavljuju u cestovnim voritima.
Kod dvostranog poprenog nagiba kolnika donja se povrina ploe odabire horizontalna, a kod
jednostranog nagiba, s paralelnom donjom povrinom ostvaruje se konstantna debljina ploe
(slika 2.1).
a)
b)
c)
Slika 2.1 Puna ploa, a) popreni presjek, b) tlocrti, c) popreni nagibi
Kada je potrebna debljina ploe vea od 70 (80) cm racionalno je upotrijebiti uplje ploe s
izgubljenom oplatom u obliku kartonskih i metalnih cijevi ili pravokutnih profila, sa svrhom
smanjenja teine ploe. Minimalne debljine betona izmeu i ispod upljina prikazane su na slici
2.2. Na osloncima i u polovini raspona, a kod vitkih ploa u treinama raspona, potrebno je
cijevi prekinuti i oblikovati poprena rebra irine jednake polovini debljine ploe (h/2). U nekim
zemljama oupljene ploe vie nisu u primjeni.
Kod neto veih raspona od onih za armiranobetonske ploe, primjenu su nale pune prednapete
betonske ploe, i to za mostove s jednim otvorom raspona do 25 m, a za kontinuirane mostove
raspona do 30 m. Visina ploe nalazi se u granicama od oko 80 do 125 cm, a vitkost od 20 do 30.
Na slici 2.3 prikazane su razliite mogunosti oblikovanja poprenog presjeka ploastih
konstrukcija.
Slika 2.2 Pravila konstruiranja upljih ploa minimalne debljine betona
Slika 2.3 Primjeri oblikovanja poprenog presjeka ploastih mostova
9
Armiranobetonski ploasti mostovi
Rasponi
cestovni mostovi eljezniki mostovi
Tip (m) (m)
Puna ploa 5 - 15 4- 8
Oupljena ploa 12 20 6 - 12
Odnosi visine i raspona
Slobodno oslonjena 1/15 1/12
Kontinuirana 1/20 1/24 1/16
Prednapeti betonski ploasti mostovi

Rasponi
Tip (m) (m)
Puna ploa do 30 do 6
Oupljena ploa do 46 do 12
Slobodno oslonjena 1/20 1/16
Kontinuirana 1/24 1/40* (*sa vutama) 1/18
Slika 2.4 - Uzduni presjeci ploastih konstrukcija klasino armiranih, a) slobodna greda, b)
slobodna greda s prepustima, c) kontinuirana greda, d) kontinuirana greda sa vutama
10
2.1.2. Ploe od gotovih elemenata
Za montanu gradnju ploaste rasponske konstrukcije prikladni su tapasti torzijski kruti

elementi oupljenog poprenog presjeka koji se polau jedan do drugog.
Ranije su se izmeu pojedinih gotovih elemenata predviale dovoljno iroke reke koje su se
ispunjale mortom. U svrhu osiguranja prostornog djelovanja ploe, elementi su se meusobno
prednaprezali u poprenom smjeru na osloncima i u polovini ili treini raspona.
Rjeenje koje se danas primjenjuje predstavljaju tipski armiranobetonski ili prednapeti betonski
nosai koje tvrtka Viadukt proizvodi u pet razliitih poprenih presjeka ovisno o rasponu i
zadanom optereenju (slika 2.5).
Slika 2.5 - Tipski montani nosai
Montani elementi meusobno su spojeni uzdunim zglobom u obliku modanika koji slui za
prijenos poprenih sila. Poprena veza na krajevima nosaa postie se kabelom za naknadno
prednapinjanje.
Ako su upljine u montanim elementima okruglog presjeka, ploe se grade kao slobodne grede
raspona do 20 m, a ako su upljine etvrtastog presjeka, rasponi mogu biti i oko 30 m, jer je zbog
bolje iskoritenosti betona takav element relativno laki.
Nizovi ploastih rasponskih konstrukcija sustava slobodnih greda povezuju se iznad stupova
elastinim kontinuitetnim ploama.
Ploaste konstrukcije mogu se graditi i na polumontani nain (slike 2.6 i 2.7). Nosai obrnutog
T presjeka slau se jedan do drugog, a zatim se gornji preostali dio ploe betonira na mjestu
gradnje. Na taj nain ostvaruje se ploasta konstrukcija mosta bez oplate i skele (slika 2.6).
11
Slika 2.6 Polumontana puna ploa
U Engleskoj se primjenjuju i oupljene ploe sastavljene od prednapetih sanduastih nosaa

meusobno povezanih betonskim rekama.
Slika 2.7 Polumontana oupljena ploa primjenjiva u Engleskoj
Prednapeti betonski ploasti mostovi

Rasponi
Tip (m) (m)
Puna ploa 6- 9 4- 6
Oupljena ploa 9 24 8 - 12
1/25 1/33 1/20
Slika 2.8 Nekoliko primjera ploastih grednih mostova
12
2.2. Proraun
2.2.1. Pravokutne ploe
2.2.1.1. Sile u presjecima
Ploe su ravni povrinski nosai kod kojih optereenje djeluje okomito na njihovu srednju
ravninu.
Proraun ploa moe se provesti na osnovi teorije ploa ili na raunalu metodom konanih
elemenata uporabom nekog od raspoloivih programskih paketa (npr. SOFISTIK).
Teorija ploa zasniva se na slijedeim pretpostavkama:

debljina ploe je mala u odnosu na raspon
progibi ploe su mali u odnosu na debljinu ploe
materijal je izotropan i elastian.
Ove pretpostavke nisu sasvim ispravne za ploe od armiranog i prednapetog betona, ali se ipak
dobivaju za praksu prihvatljiva rjeenja. Zbog jednostavnosti prorauna dozvoljeno je i uplje
ploe tretirati kao pune ako je predvien dovoljan broj poprenih rebara u ploi.
U optereenom elementu ploe javljaju se momenti savijanja po jedinici duljine Mx i My,
moment torzije Mxy te poprene sile Vx i Vy, kao to je pokazano na slici 2.9.
Slika 2.9 Momenti i poprene sile po jedinici duljine ploe
Ploe se mogu proraunati relativno tono i ekonomino primjenom rotiljne analize, u kojoj se
konstrukcija idealizira odgovarajuim rotiljem od meusobno povezanih ravnih tapnih
elemenata (greda) (slika 2.10). Tonost rjeenja u velikoj mjeri ovisi o modelu konstrukcije tj.
finoi rotiljne mree.
13
(c)
Slika 2.10 a) Prototipna ploa, b) ekvivalentni rotilj, c) podjela poprenog presjeka ploe na
uzdune elemente rotilja
Sile u presjecima, momenti Mx, My i Mxy te poprene sile Vx (Vy se mogu zanemariti), mogu se
odrediti priblinim proraunom pomou utjecajnih ploha (Pucher, Homberg-Ropers i drugi) ili
pomou tablica koje su izraene za odreena tipska optereenja prema DIN 1072 propisima
(Rsch). Kod oba postupka prorauna potrebno je najprije odrediti irinu rasprostiranja
optereenja u smjeru i okomito na smjer vonje. Prema propisima uzima se rasprostiranje tereta
pod kutem od 45 do sredine ploe.
Dijagram uzdunih momenata savijanja Mx i poprenih momenata My od djelovanja stalnog i

prometnog optereenja kod slobodno oslonjene ploe prikazani su na slici 2.11. Uzduni
momenti savijanja na rubovima ploe Mxr vei su od uzdunih momenta u sredinjem dijelu
ploe Mxm. Pozitivni popreni momenti savijanja My najvei su u polovini raspona i opadaju
prema osloncima. U pravilu iznose oko My1/5 max Mx i proraunavaju se samo u polovini
raspona. Negativni popreni momenti My pojavljuju se na rubovima ploe od djelovanja
optereenja na konzolama ploe i trebaju se odrediti samo za sredinu raspona.
Momenti torzije Mxy preuzimaju se samo u kutovima ploe. Moment prema kojem se
dimenzioniraju kutovi ploe ukljuuje savijanje i torziju s apsolutnom vrijednou, kako slijedi:
Kut ploe, dolje: M *x = M x + M xy , M *y = M y + M xy

Kut ploe, gore: M *x = M x M xy , M *y = M y M xy
14
Slika 2.11 - Dijagram uzdunih momenata savijanja Mx i poprenih monenata My kod slobodno
oslonjene ploe
Momenti savijanja u uzdunom smjeru ploe Mx mogu se izraunati i po teoriji greda dovoljno
tono, ako je odnos raspona i irine ploe l/b2. Prema naim propisima, u ploama koje prenose
optereenje samo u jednom smjeru, koncentrirano optereenje na ploi moe se raspodijeliti
okomito na smjer glavne armature na sudjelujuu irinu bs, koja se odreuje prema izrazu
A s ,raz
b s = b1 + l
A s1
gdje je:
b1 - irina rasprostiranja koncentriranog optereenja do sredine ploe;
A s ,raz
- odnos povrine presjeka razdjelne i glavne armature, koji ne smije prijei vrijednost
A s1
0.65.
Ako tipsko vozilo SLW moe doi u poloaj blizu ruba ploe, tada se vrijednosti momenata
savijanja Mx, izraunate po teoriji greda, trebaju na rubu ploe uzeti za oko 10 do 20 % vee
nego za srednje podruje ploe.
Veliine poprenih sila u ploi znaajno ovise o nainu oslanjanja ploe. Pri linijskom leaju na
itavoj irini ploe, poprene sile nisu kritine, dok pri kratkim linijskim ili tokastim leajima,
moe biti potrebna posmina armatura u ploi. Mjerodavna je poprena sila na udaljenosti 0.75h,
gdje je h visina ploe prema PBAB propisima, ili na udaljenosti jednakoj statikoj visini d prema
Vu
EC2 propisima (slika 2.12). Ako je posmino naprezanje u = vee od posminog
z ba
naprezanja r (raunska vlana vrstoa betona) prema PBAB, odnosno ako je raunska
15
poprena sila VSd vea od nosivosti na poprene sile VRd1 prema EC2 propisima, tada se mora
odrediti armatura potrebna za prihvaanje posmine sile.
Kod srednjih stupova kontinuiranih ploa potrebno je izvriti provjeru na proboj stupa kroz
plou.
Slika 2.12 Mjerodavne irine rasprostiranja za proraun posminih naprezanja na leaju
2.2.1.2. Armiranje punih ploa mekom armaturom
Nain armiranja punih ploa prikazan je na slikama 2.13 i 2.14. Budui da se uzduna armatura
najee sastoji od debljih ipaka (26 mm), preporua se u najdonji poloaj postaviti tanju
armaturu 10 do 14 mm, kako bi se sprijeile uzdune pukotine, koje nastaju zbog naprezanja
uslijed prijanjanja betona i glavne armature. Raspodjela uzdune armature odreuje se prema
dijagramu vlanih sila koji se dobije pomakom dijagrama Mu/z (PBAB) odnosno MSd/z (EC2) za
veliinu a1. Horizontalni pomak a1 odredi se preko izraza a 1 = 0.5z(ctg ctg) 0.5d prema
PBAB odnosno a 1 = 0.5z(ctg ctg) 0 prema EC2 propisima.
Armatura za prihvaanje momenata torzije postavlja se u kutovima ploe. Svi kutovi moraju
imati gornju i donju torzijsku armaturu, u obliku uzdune i poprene armature ili pravokutne
mree povrine (0.3lx)2, ili u obliku dijagonalno postavljenih ipaka.
Vertikalne spone (vilice) moraju mjestimino obuhvatiti glavnu armaturu (slika 2.14). Sa svrhom
olakanja betoniranja ploe, gornja amatura moe se izvesti od gotovih mrea (min 10 mm, na
ramaku e=20 cm uzduna i e=15 cm poprena armatura). Mree se polau na pripremljene
drae, nakon to je obavljeno betoniranje dijelova ploe ispod gornje armature.
16
Slika 2.13 Primjeri armiranja pune ploe mekom armaturom uzduni presjek
Slika 2.14 Poloaj armature u poprenom presjeku ploe
2.2.1.3. Pune ploe od prednapetog betona
U punoj prednapetoj ploi uzduni kabeli proteu se po itavoj duljini ploe i polau se iznad
donje mreaste armature na odgovarajue drae. Sidrenje kabela ranije se obavljalo na polovini
visine ploe, ali su ispitivanja na posmik pokazala da je bolje rjeenje ako se teite sile
prednapinjanja na krajevima nosaa postavi na donjoj treini visine (slika 2.15). Kabeli se u
17
poprenom presjeku moraju sloiti u grupe koje su meusobno razmaknute 40 cm kako bi se
omoguio prolaz osoblja pri izvedbi (slika 2.16). Na krajevima ploe postavlja se poprena
armatura za preuzimanje sila cijepanja od sidrenja kabela. Kod prednapetih ploa posmina
armatura u pravilu nije potrebna.
Slika 2.15 Poloaj kabela i armature pune ploe uzduni presjek
Slika 2.16 Popreni presjek kroz prednapetu plou u polju
Kod kontinuiranih prednapetih ploa valja uzdune kabele iznad stupova zaobliti na to manjoj
duini (1.5 h) kako bi se skretne sile mogle direktno predati na leaje. Na taj se nain sprijeava
pojava tetnih kosih vlanih naprezanja (slika 2.17). Nadalje, ove kabele treba postaviti na leaju
u to je mogue vii poloaj kako bi se u polju pojavile to vee skretne sile naspram gore.
Slika 2.17 Voenje kabela sa kratkim zakrivljenjem preko leaja u kontinuiranoj ploi
18
Popreno prednaprezanje kod ploastih mostova irine do oko 10 m nije potrebno, ali je poeljno
lagano centrino prednaprezanje u srednjoj treini raspona, radi sigurnosti protiv pojave
uzdunih pukotina. Kod irokih mostova preporua se popreno prednaprezanje, posebice i na
leajima, kako zbog temperaturnih djelovanja, tako i radi djelovanja utjecaja od sprijeenih
deformacija na osloncima. Ovo prednaprezanje moe se ostvariti kabelima u jednom redu na
polovini visine ploe (slika 2.16).
Kod ploa trapeznog poprenog presjeka (slika 2.18), uzduni kabeli postavljaju se samo na
dijelu pune visine ploe, dok se popreni kabeli smjetaju u gornju zonu, za prihvat momenata
savijanja od konzolnog djelovanja rubnih podruja ploe.
Slika 2.18 Kabeli u prednapetoj ploi trapeznog poprenog presjeka
Primjeri voenja poprenih kabela iznad stupova kontinuiranih ploa prikazani su na slici 2.19.
Popreni kabeli postavljaju se uvijek ispod uzdunih kabela, a linija im se podeava prema
dijagramu momenata savijanja i poprenih sila, kao i kod svih drugih kabela.
Slika 2.19 Voenje poprenih kabela iznad stupova kontinuiranih ploa
2.2.1.4. uplje ploe
Kod upljih ploa zanemaruje se utjecaj anizotropnosti i sile u presjecima odreuju se kao i za
pune ploe. uplje ploe su u uzdunom smjeru isto tako nosive kao i pune ploe dok su u
19
poprenom smjeru manje nosivosti na posmik. Ploe olakane upljinama osjetljive su na velike
poprene momente savijanja i pripadne poprene sile jer je dijagram kosih vlanih naprezanja
naruen zbog upljih prostora. Stoga se u upljim ploama moraju uvijek oblikovati poprena
rebra u polovini raspona (l/2) i na osloncima, ako je l/b4 (slika 2.20).
Slika 2.20 Poloaj poprenih rebara u uzdunom presjeku kroz uplju plou
Uzduna rebra izmeu upljina moraju se uvijek armirati sponama na razmaku najvie 0.3 h ili
30 cm. Kod upljih ploa najdjelotvornije su kose spone (slika 2.21c), ali se u praksi ne
primjenjuju budui da spone u upljim ploama moraju obuhvatiti donju uzdunu armaturu.
Za popreno armiranje dovoljan je jedan red armature dolje i gore. Koncentrirano optereenje od
kotaa vozila prenosi se preko upljine djelovanjem svoda. Ovo vrijedi i za pravokutna uplja
tijela ako je lo/ho6 (slika 2.21d).
Slika 2.21 Popreni presjeci i armatura upljih ploa, a) armirani beton, b) prednapeti beton, c)
najdjelotvorniji oblik vilica, d) pravokutna uplja tijela.
Popreno prednaprezanje upljih ploa najbolje je izvesti u podruju poprenih rebara. Kod
ploa velikih irina ili veih vitkosti, valja predvidjeti dva ili tri poprena rebra u polju.
Nad pojedinanim stupovima kontinuiranih ploa (slika 2.22) popreni nosa ima irinu (bSx+h
to vrijedi i za pune ploe) i proraunava se nain, da se optereenje tj. reakcije ploe na dijelu
izmeu stupova, preuzmu putem skretnih sila poprenih kabela i putem spona (armatura za
ovjeenje). Pri tom se moe pretpostaviti da trake ploe irine (bSy+2h) predaju svoja optereenja
direktno na stupove.
20
Slika 2.22 iroki popreni nosa iznad stupova kontinuirane uplje ploe u poprenom
presjeku predvien je vei broj stupova
2.2.2. Kose ploe s jednim rasponom
2.2.2.1. Openito
Masivne ploe kod kosih krianja imaju slijedee velike prednosti:

najmanja visina konstrukcije
jednostavna oplata
optereenje prenose najkraim putem na leaje, pri emu se smjer glavne armature ili kabela
moe lako prilagoditi, priblino, smjeru glavnih momenata
Za odreivanje sila u presjecima na raspolaganju je velik broj prirunika s utjecajnim plohama za

momente i reakcije, tablice, dijagrami i slino, a danas, i mogunost prorauna na raunalu.
Vrlo je vano da projektanti shvate djelovanje prijenosa optereenja kod kosih ploa.
Najvaniji parametri koji odreuju ponaanje kosih ploa pod optereenjem su slijedei (slika
2.23):
kut krianja ; ako je 70 moe se zanemariti utjecaj kosine
odnos b:l; gdje je b irina ploe okomito na most, a l raspon okomito na pravac leaja
nain oslanjanja; npr. zaokretni linijski leaji u smjeru leajne linije, ili pojedinani leaji
koji se zaokreu u svim smjerovima.
21
Slika 2.23 Kose ploe, znaajni parametri
2.2.2.2. Momenti savijanja
U kosim ploama pojavljuju se glavni momenti savijanja M1 i M2, koji za razliite vrste
optereenja mogu imati razliite smjerove. Vrijednosti glavnih momenata M1 i M2 i njihovi
smjerovi djelovanja odrede se na osnovi momenata Mx, My i Mxy koji se proraunaju u
odabranom koordinatnom sustavu x,y preko izraza:
Mx + My 1 2M xy
M 1, 2 = (M x M y ) 2 + 4M 2xy ; tg 2 =
2 2 Mx My
Moment Mxy naziva se moment smjera jer odreuje smjer djelovanja glavnih momenata.
Tijek glavnih momenata savijanja u kosim ploama s =45 i s razliitim odnosom b:l prikazan
je na slici 2.24.
Slika 2.24 Tijek linija glavnih momenata savijanja jednoliko optereenih kosih ploa
22
Proraun na savijanje mora se u praksi ograniiti na mali broj toaka u kojima e glavni momenti
M1 i M2, postii najvee vrijednosti. Poloaj ovih toaka prema Hombergu prikazan je na slici
2.25.
U toki:
m pojavljuju se najvei pozitivni momenti u polju u unutranjem podruju ploe
r oekuju se najvei pozitivni momenti uzdu dugog slobodnog ruba. Poloaj max M1 u toki
r ovisi o kutu i odreuje se s faktorom kr.
s javljaju se najvei negativni momenti savijanja koji u tupim kutevima ploe nastaju uslijed
upetosti uzrokovane linijskim oslanjanjem. Primjenom zaokretnih tokastih leaja ovaj
moment moe se smanjiti na raun momenta u toki r (Mr).
Slika 2.25 Poloaj mjerodavnih toaka za dimezioniranje kosih ploa
Na slici 2.26. prikazane su veliine i smjerovi djelovanja glavnih momenata M1 i M2 kod kosih
ploa pod kutem 60 i s razliitim odnosom b:l, optereenih jednolikim optereenjem.
Slika 2.26 Veliine i smjerovi djelovanja glavnih momenata M1 i M2 kosih ploa pod
jednolikim optereenjem
23
2.2.2.3. Leajne reakcije, oslanjanje i poprene sile
Leajne reakcije kosih ploa prilino ovise o nainu oslanjanja, razmacima i vrsti leaja te o
popustljivosti leaja (npr. neoprenski leaji AEL).
Sa svrhom smanjenja rubnih pritisaka na leaju, a time istodobno i velikih momenata upetosti u
tupim kutevima vrlo kosih ploa, preporua se odabrati pojedinane leaje na veim razmacima
ili pojedinane neoprenske leaje.
Na osnovi opsenih istraivanja, Leonhardt preporua slijedee naine oslanjanja kosih ploa:
Nepokretan linijski leaj (betonski zglob ili kontinuirana neoprenska traka) pogodan je samo
kod kuta >40 i duine leaja najvie do 10 m. Pri veoj duini treba primijeniti linijski
leaj koji je pokretan u poprenom smjeru (slika 2.27).
Kod kuta <40 preporua se (slika 2.28):
a) jedan nepokretan, svestrano zaokretan leaj, postaviti u jedan tupi kut. Moe se
postaviti jo jedan nepokretan leaj na razmaku od 4h do 7h, i manjem od 7 m;
b) svi drugi leaji su pokretni i po mogunosti na sve strane zaokretni, a postavljaju se na
razmaku od 4h do 8h. Uz to, leaj koji se nalazi nasuprot nepokretnom leaju treba biti
pokretan samo u smjeru spojnice s nepokretnim leajem.
c) leaj na iljastom kutu treba postaviti na udaljenosti od ruba za oko 2h do 4h kako bi se
izbjegle sile odizanja, uz potrebnu provjeru sigurnosti protiv odizanja.
Slika 2.27 Preporuke za odabir leaja pri >40 i l>15 m
24
Slika 2.28 Preporuke za odabir leaja pri <40
Poprene sile, mjerodavne za granina stanja nosivosti, odreuju se iz leajnih reakcija te se na

osnovi njih odreuje posmina armatura u skladu sa odgovarajuim propisima.
Kod prednapetih ploa u pravilu nije potrebna posmina armatura, dok kod armiranobetonskih
ploa moe biti potrebna u podruju leaja, naroito pri tupim kutevima.
2.2.2.4. Armiranje kosih ploa
Kod kosih ploa s kutem >60 i odnosom b:l1:2 uzduna i poprena armatura postavlja se
paralelno s rubovima, a slobodni rubovi obuhvaaju se vilicama (slika 2.29).
Slika 2.29 Tloctni raspored donje i gornje armature kod >60
25
Kod <60 uzduna armatura postavlja se okomito na leaje, a poprena paralelno sa leajima
(slika 2.30). Na slobodnim rubovima obrazuje se traka irine brh, koja se ojaava uzdunom
armaturom i obuhvaa vilicama. Gornja armatura rubnih traka povija se na tupim kutevima ploe
u smjeru leajne linije zbog preuzimanja momenata upetosti koji se pojavljuju na tim mjestima.
U tom podruju treba i vilice progustiti i voditi do leaja u smjeru leajne linije (slika 2.30).
Slika 2.30 Tloctni raspored donje i gornje armature kod <60
Kod uskih ploa s kutem <70 i odnosom b:l<1:2 uzduna armatura postavlja se paralelno sa
slobodnim rubovima (slika 2.31). Poprena armatura polae se u srednjim podrujima ploe
okomito na uzdunu armaturu, a u podrujima leaja u obliku lepeze, s tim da je na krajevima
paralelna s leajnom linijom.
Slika 2.31 Tloctni raspored donje i gornje armature uske ploe kod <70 i b:l<1:2
26
2.3. Izvoenje
Postupci izvedbe rasponskih konstrukcija su slijedei:

monolitni
montani
polumontani (kombinirani).
2.3.1. Monolitna izvedba
2.3.1.1. Nepokretne skele
Nepokretne skele su sve klasine nosive skele. One su fiksne i grade se na jednom mjestu, a za
ponovnu upotrebu na drugom mjestu moraju se rastaviti i u dijelovima premjestiti. Sve su manje
u primjeni za objekte velikih raspona.
Prema grai skele mogu biti: drvene, eline i kombinirane.
Oplata moe biti daana, od perploe i metalna. Mora biti dobro ukruena i bez vidljivih
deformacija od pritiska svjeeg betona.
Openito se, prema namjeni razlikuju skele grednih i skele lunih mostova, a prema nainu
oslanjanja skele s vie oslonaca, s malo oslonaca te s dva oslonca u jednom polju mosta.
Skele s vie oslonaca

Skele s vie oslonaca pogodne su za gredne mostove (slika 2.32) i plitke svodove, kada
graevina nije visoko uzdignuta iznad tla.
Ako je graa drvena, stupovi mogu biti zabijeni u tlo kao piloti, a na vrhu povezani
naglavnicom, te ukrueni horizontalnim klijetima i krievima. Drveni stupci kao i elini mogu
biti postavljeni i na betonske pragove.
Slika 2.32 Skela s vie oslonaca grednog mosta
Skele s malo oslonaca

Skele s malo oslonaca uglavnom su eline, a stupovi i rasponska konstrukcija skele sastavljeni
su od tipiziranih dijelova. Takve skele mogu se primjeniti kod mostova razliitih raspona i visina
iznad terena (slika 2.33).
27
Slika 2.33 Skela s malo oslonaca od elinih tipskih dijelova
2.3.1.2. Pokretne skele
Pokretne skele su klasine nosive skele koje se bez rastavljanja mogu premjetati uzdu i
poprijeko na most. Kod grednih mostova ovakve skele su pogodne za ravno i dobro nosivo tlo, te
za mostove koji nisu visoko uzdignuti iznad tla i imaju vie od tri raspona (slika 2.34).
Radne reke predviaju se na mjestima nul-toaka momentnog dijagrama (priblino l).
Slika 2.34 Izvedba grednog mosta na pokretnoj skeli
2.3.2. Montana i polumontana izvedba
Kod izvedbe ploastih rasponskih konstrukcija sastavljenih od gotovih, montanih elemenata,

dugih toliko da seu od jednog do drugog stupa mosta, koriste se razliita prenosila.
Najednostavnije su autodizalice koje se mogu koristiti kod mostova s niskom niveletom i ravnim
tlom ispod mosta. Druga mogunost je uporaba portalnih dizalica.
Montani nosai izrauju se u industrijskim postrojenjima (npr. sustav Viadukt, slika 2.5) ili na
mjestu gradnje. Transport nosaa na manjim udaljenostima obavlja se specijalnim cestovnim
vozilima, a na duljim relacijama eljeznicom. Za montau tipskih nosaa koriste se obino 2
28
autodizalice nosivosti 90-100 t, dok u iznimnim situacijama kod oteanog pristupa mostu 1
autodizalica nosivosti 300 t.
Montani nain gradnje primjeren je za nadvonjake preko autocesta, a polumontani nain s

dobetoniranom ploom iznad nosaa, za objekte u trasi.
Premda je montani nain gradnje vodei po brzini izvedbe, u nekim okolnostima te sa aspekta
trajnosti konstrukcije mosta primjereniji je polumontani nain.
Literatura:
[1] Leonhardt F.: Vorlesungen ber Massivbau, Sechster Teil, Grundlagen des
Massivbrckenbaues, Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-New York, 1979.
[2] Analysis and Design of Reinforced Concrete Structures, Reported by ACI Committee 343,
Detroit, Michigan, 1995.
[3] Clark, L.A.: Concrete bridge design to BS 5400, Construction Press, London and New York,
1983.
[4] Cope, R.J.; Clark, L.A.: Concrete Slabs, Analysis and Design, Elsevier Applied Science
Publishers, London and New York, 1984.
[5] Hambly, E.C.: Bridge Deck Behaviour, Chapman and Hall, London, John Wiley&Sons, Inc.,
New York.
[6] Weidemann: Brckenbau, Stahlbeton und Spannbeton Brcken, Werner-Verlag.
[7] Dekanovi, .; tekovi, M.; Sesar, P.; Velan, D.: Montana i polumontana gradnja
ploastih grednih mostova, Simpozij - Suvremeni postupci izvedbe betonskih mostova,
inenjerskih graevina, stambenih i poslovnih zgrada, Brijunski otoci, 1995, 203-213.
[8] Tonkovi, K.: Masivni mostovi, Graenje, kolska knjiga, Zagreb, 1979.
[9] Tonkovi, K.: Masivni mostovi, Opa poglavlja, kolska knjiga, Zagreb, 1979.
29
Rebrasti gredni mostovi
Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu

predmet: MASIVNI MOSTOVI
Skripte uz predavanja
3. REBRASTI GREDNI MOSTOVI
SADRAJ:
3. REBRASTI GREDNI MOSTOVI ................................................................................................................. 0

3.1. OPENITO ................................................................................................................................................. 1
3.2. PRORAUN PLOE KOLNIKA U POPRENOM SMJERU ................................................................................. 3
3.2.1. Proraun reznih sila ........................................................................................................................... 3
3.2.2. Proraun poprenih sila ..................................................................................................................... 6
3.2.3. Popreno prednaprezanje ploe kolnika............................................................................................. 6
3.3. PRORAUN GLAVNIH NOSAA U UZDUNOM SMJERU ............................................................................... 7
3.4. REBRASTI GREDNI MOSTOVI S JEDNIM GLAVNIM NOSAEM .................................................................... 11
3.5. REBRASTI GREDNI MOSTOVI S DVA I VIE GLAVNIH NOSAA .................................................................. 12
3.6. ARMATURA REBRASTIH GREDNIH MOSTOVA .......................................................................................... 18
3.6.1. Ploa kolnika .................................................................................................................................... 18
3.6.2. Glavni nosai .................................................................................................................................... 19
3.6.3. Popreni nosai ................................................................................................................................ 20
3.7. PREDNAPREZANJE REBRASTIH GREDNIH MOSTOVA ................................................................................ 21
Zagreb, veljaa 2002.
0
3.1. Openito
Pri rasponima grednih mostova srednjih raspona od 15 do 40 m u nas se najvie primjenjuju

polumontani rebrasti sklopovi. Izrauju se najee sprezanjem montanih prostih greda s
naknadno betoniranom kolnikom ploom. S ekonomskog gledita spadaju u najracionalniji
oblik poprenog presjeka ravnih mostova, posebno za preuzimanje pozitivnih momenata
savijanja. Izvode se monolitno, polumontano ili montano. Izrada u montanoj izvedbi nije se
u praksi odrala posebno zbog sve izraenije agresivnosti okoline (problem radnih reki).
Nosivost u uzdunom smjeru osiguravaju glavni nosai - rebra, povezani kolnikom ploom
koja osigurava nosivost u poprenom smjeru i preraspodjelu optereenja. Broj i razmak
uzdunih nosaa ovisi o irini mosta i nainu izvedbe. Ovisno od visine iznad tla ili vode,
montane grede postavljaju se na stupove autodizalicama, plovnim dizalicama ili navlanim
reetkama.
Da bi takva izvedba bila to trajnija potrebno je:

upotrijebiti to manje prijelaznih naprava,
upotrijebiti to manje leaja,
konstrukciju uiniti to manje osjetljivom na djelovanje soli,
postii jednaku nosivost kao kod mostova betoniranih na licu mjestu.
Pri projektiranju rebrastih grednih mostova treba pripaziti na sljedee:
1. Broj glavnih nosaa

Broj glavnih nosaa kree se od 1 do 10 ovisno o irini mosta i nainu izvedbe. Ukoliko se
rasponska konstrukcija betonira na skeli (to je rjei sluaj), primjenjuje se manji broj glavnih
nosaa na razmacima 5 do 8m. Kod montanih glavnih nosaa, razmak osi nosaa kree se od
2.5 do 3.5m. Vitkosti nosaa (L/h) za kontinuirani statiki sustav kreu se od:
15 25 - za prednapeti beton,
10 15 - za armirani beton.
Slika 0.1. Popreni presjek rebrastog grednog mosta - pojmovi i nazivi dijelova mosta.
1
2. Broj poprenih nosaa

Na svim osloncima rasponske konstrukcije (upornjaci i stupovi), potrebno je izvesti popreni
nosa. Popreni nosa ima dvije vane uloge:
torzijski ukruuje glavne nosae i
zajedno sa stupovima ini okvir za prijenos horizontalnih sila potresa i vjetra.
Popreni nosa se moe izbjei, no u tom sluaju glavni nosai moraju biti upeti u stupove.
Radi bolje raspodjele tereta moe se izvesti jedan popreni nosa u polovici raspona. Zbog
sloenosti izvedbe popreni nosai u polju se rijetko izvode te se rotiljno djelovanje ostvaruje
samo krutou na savijanje kolnike ploe.
Slika 0.2. Primjeri rasporeda poprenih nosaa kod rebrastih mostova.
3. Debljina rebara glavnih nosaa

Radi smjetaja kabela ili glavne armature kod veeg razmaka glavnih nosaa potrebno je izvesti
deblja rebra. Kod manjeg razmaka glavnih nosaa rebra su tanja i esto imaju ojaan donji
pojas. Debljina rebra ima utjecaj i na torzijsku krutost glavnih nosaa koja odreuje stupanj
upetosti kolnike ploe.
Slika 0.3. Debljina rebra ovisi o konstruktivnim potrebama.

Kolnika ploa ima viestruku namjenu:
prenosi prometno optereenje na grede, i razdjeljuje teke pojedinane terete na sve
grede.
djeluje kao gornji pojas grede
djeluje kao ploni nosa disk za sve horizontalne sile
pomie teite poprenog presjeka prema gore iznad h/2
Iz tog razloga u donjem pojasu glavnog nosaa nastaju deformacije i naponi koji su mnogo vei
nego u gornjem pojasu. Kod negativnih momenata savijanja, iznad stupova kontinuiranih
nosaa dolazi do poveanja tlanih napona iznad doputene granice. U tom sluaju potrebno je
podebljati rebro ili izvesti tlanu plou na donjem pojasu nosaa u podruju leaja.
Neovisno o obliku poprenog presjeka razlikujemo dva globalna statika prorauna:
proraun u poprenom smjeru i
proraun u uzdunom smjeru.
2
3.2. Proraun ploe kolnika u poprenom smjeru
3.2.1. Proraun reznih sila
Momenti savijanja mx,my i mxy, kao i poprene sile, odreuju se pomou utjecajnih ploha
(Homberg, Rsch), a koje su izraunate na osnovi teorije ploa. Ove utjecajne plohe izraene su
za dva granina sluaja oslanjanja:
za ploe slobodno oslonjene na rubovima i
za ploe potpuno upete u rebra glavnih nosaa
Slika 0.4. Utjecajna ploha za moment u polju mx. Ploa slobodno oslonjena na dva ruba.
Slika 0.5. Utjecajna ploha za moment u polju my. Ploa slobodno oslonjena na dva ruba.
Slika 0.6. Utjecajna ploha za moment na leaju mx. Ploa upeta na dva ruba.
3
Slika 0.7. Rubni uvjeti ploe kolnika.

Stvarni stupanj upetosti potrebno je odrediti na osnovi torzijske krutosti glavnih nosaa.
Raunske momente pri tom je potrebno interpolirati izmeu ovih graninih vrijednosti. Ploa je
po duini oslonjena na glavne nosae, a na osloncima i na poprene nosae. Stupanj upetosti u
rebra glavnih nosaa ovisi o odnosu torzijske krutosti rebra naprema krutosti na savijanje ploe.
Stupnjem upetosti oznaava se odnos izmeu stvarnog momenta i momenta pune upetosti:
1
= (3.1)
0.62 L2 I pl
1+
b IT
gdje je:
I pl - moment tromosti ploe [m4/m] L - razmak poprenih nosaa
IT - torzijski moment rebra [m4] b - razmak glavnih nosaa
Stupanj upetosti raste postavljanjem poprenih nosaa u polju. Na cijeloj duini nosaa moe se
raunati s potpunom upetosti na leaju ako se tako odreeni momenti u polju poveaju za oko
10%. Granine vrijednosti momenata ploe oslonjene na 3 strane mogu se odrediti izravno iz
tablica, jer je ovdje posve ispunjen uvjet potpune upetosti =1.
Slika 0.8. Ukljetenje ploe kolnika u glavne nosae. Gore potpuno ukljetenje.
Dolje torziono zakretanje glavnih nosaa.
4
Jednostrano nesimetrino optereenje izaziva razliite progibe glavnih nosaa zbog kojih u
ploi kolnika nastaju dodatni popreni momenti savijanja. Ti momenti rastu smanjivanjem
razmaka glavnih nosaa i njihove krutosti na savijanje. Pri tom je potrebno obratiti panju na
pozitivne momente savijanja u ploi iznad hrptova, gdje pod utjecajem tereta inae nastaju
negativni momenti savijanja.
Slika 0.9. Momenti savijanja u ploi uslijed razliitih progiba glavnih nosaa.
Torziju glavnih nosaa uslijed djelovanja vlastite teine nastoji se eliminirati izvedbom
konstantnog razmaka glavnih nosaa (b) i konzolom ploe kolnika duljine (0.3b). Momenti
upetosti lijevo i desno od glavnog nosaa na taj nain se izjednaavaju, pa se torzija javlja samo
uslijed djelovanja pokretnog tereta.
Slika 0.10. Dijagram momenata savijanja u ploi od vlastite teine.

Kod duljih konzola ploe kolnika, radi smanjenja progiba i opasnosti od vibracija potrebno je
predvidjeti popreni nosa za ukruenje.
Slika 0.11. Konzolna ploa vee duljine.
Slika 0.12. Pojednostavljeni rubni uvjeti ploe kolnika.
5
3.2.2. Proraun poprenih sila
Pri odreivanju vrijednosti poprenih sila od pojedinanih koncentriranih tereta (kota vozila),
moe se raunati sa irinom rasprostiranja pod kutom od 45 u tlocrtu. Optereenja koja su od
ruba rebra udaljena za manje od 1.2h ne izazivaju nikakve glavne kose vlane napone, nego se
poput kratke konzole, putem tlane dijagonale predaju izravno na leaj. Horizontalna vlana
komponenta pritom je prihvaena gornjom armaturom ploe. U pravilu, u kolnikim ploama
nikad nije potrebna posmina armatura.
Slika 0.13. Lijevo - irine rasprostiranja od pojedinanih tereta

Desno - pojedinani tereti na duini manjoj od 1.2h.
3.2.3. Popreno prednaprezanje ploe kolnika
Kolnike ploe trebalo bi popreno prednapinjati ako je irina mosta vea od 10m i kod veih
razmaka glavnih nosaa. Uz osnovna optereenja (stalno i prometno) u ploi djeluju i
optereenja od temperature te puzanja i skupljanja betona, a koja mogu dovesti do pojave
pukotina. Iz tog razloga poeljno je lagano popreno prednaprezanje. Da bi smanjili progibe
ploe, pojavu pukotina veih od doputenih i smanjili promjenu napona u eliku, stupanj
prednaprezanja treba odabrati tako da pri optereenju g+0.3q u ploi nema vlanih napona u
poprenom smjeru.
Slika 0.14. Voenje kabela u prednapetoj ploi preko vie polja
6
Slika 0.15. Sidrenje kabela kod konzola veih duina
Slika 0.16. Popreni kabeli u ploi kolnika vode se iznad uzdunih kabela glavnog nosaa
3.3. Proraun glavnih nosaa u uzdunom smjeru
Dijelovi glavnih nosaa:

gornji pojas (kolnika ploa sudjelujue irine)
rebro (hrbat, konstantne ili promjenjive debljine)
donji pojas (ukoliko nije izraen - kao dio rebra visine 0.2h)
Gornji pojas
Gornji pojas kao ploa kolnika napregnut je na savijanje u dva meusobno okomita smjera.
Trajektorije tlanih napona pri leaju mijenjaju smjer i nagnute su prema rebru. Okomito na
trajektorije tlanih napona djeluju glavni vlani naponi. U podruju negativnih momenata
savijanja gornji je pojas koso napregnut na vlak, koji se mora preuzeti uzdunom i poprenom
armaturom. Pri tom je potrebno provjeriti posmik na spoju ploe i rebra. Model reetke daje i za
gornji pojas glavnog nosaa ispravne vrijednosti. U tlanom pojasu tlani tapovi, dijagonale su
nagnute pod kutom 30, dok su u vlanom pojasu tlani tapovi nagnuti pod kutom 45.
Ako je jedan glavni nosa jae optereen nego drugi, gornji je pojas osim toga napregnut na
posmik, jer e se jae optereen pojas skratiti vie od manje optereenog.
Gornji pojas glavnih nosaa dio je ploe kolnika koja ima zadau da kao disk preuzima
horizontalne sile u svojoj ravnini (vjetar i potres).
Naponi u ploi za svako od ova etiri djelovanja promatraju se uvijek odvojeno. Armaturu za
savijanje u poprenom smjeru i za posmik u istom smjeru potrebno je zbrojiti ako su sluajevi
optereenja isti.
7
Slika 0.17. Modeli reetke prema Bachmannu daju toniju raspodjelu poprene armature
Slika 0.18. Trajektorije glavnih napona u ploi kolnika pri jednolikom optereenju
8
Rebro (hrbat)
Glavna je zadaa rebra da preuzme posmine sile izmeu dvaju pojasa. U rebru se pojavljuju
glavni naponi koji proizlaze od djelovanja momenata savijanja i poprenih sila u uzdunom
smjeru te popreni momenti savijanja od upetosti ploe u rebro. Ukoliko je na donjoj strani
rebra objeen iroki pojas ili konzolne ploe pjeakih staza, rebro je jo dodatno napregnuto na
vlak u vertikalnom smjeru. Stoga svi dijelovi konstrukcije koji lee ispod teine linije rebra
skupa s optereenjem koje na nju djeluju moraju biti objeeni za tlani pojas.
Kao i kod prorauna gornjeg pojasa sva etiri navedena sluaja naprezanja rebra zbrajaju se i
zahtijevaju odvojen proraun i dimenzioniranje.
Slika 0.19. Momenti savijanja u poprenom presjeku pri sprijeenom zaokretanju gl. nosaa
Donji pojas
U donjem pojasu pojavljuju se samo vlane i tlane sile. U blizini srednjih leaja kontinuiranih
nosaa, zbog prekoraenja tlane vrstoe betona, donji pojas se moe proiriti u obliku tlane
ploe koja se prua od rebra do rebra. Rasprostiranje tlane sile u donjem pojasu moe se uzeti
pod kutom od 35 prema rebru.
Momentni dijagram od vlastite teine na cijelom sustavu vremenski je promjenjiv, za razliku od

ostalih optereenja (dodatno stalno i pokretno) koje djeluju na konanom kontinuiranom
sustavu. Deformacije koje nastaju od puzanja i skupljanja betona, u statiki neodreenim AB
konstrukcijama izazvat e promjenu reznih sila i reakcija. Kod statiki odreenih AB
konstrukcija reoloka svojstva betona, zanimljiva su samo u graninim stanjima uporabljivosti.
Ukupna deformacija nekog AB elementa sastoji se od tri dijela:

- elastine deformacije c,el ,
- deformacije puzanja cc ( t ) i
- deformacije skupljanja cs ( t )
(t )
t

c (t ) = c,el + cc (t ) + cs (t ) =
+ n (t , t 0 ) d + cs (t ) (3.2)
E c to E c, 28
Diferencira li se taj izraz po vremenu dobivamo Dischingerovu diferencijalnu jednadbu, tj.
jednadbu kontinuiteta u nekom vremenskom intervalu dt.
dc ( t ) 1 dc ( t ) c ( t ) d dcs ( t )
= + + (3.3)
dt Ec dt E c dt dt
Prilikom rjeavanja ovakvih zadataka najbolji rezultati postiu se upotrebom algebarskog izraza
po Trostu ili upotrebom odnosa izmeu sile i pomaka po modificiranoj teoriji starenja.
9
Algebarski izraz za odnos izmeu napona i deformacije po H. Trostu glasi:

E c c (t ) = c (t 0 ) (1 + (t , t 0 )) + ( c (t ) c (t 0 ))(1 + (t , t 0 )) + cs (t ) E c (3.4)
Problem e se rijeiti metodom sila, uz upotrebu algebarskog izraza za odnos izmeu sile i
pomaka po Trostu. Uzet e se da su grede jednakog raspona i krutosti.
Nepoznata sila X 1 (t ) sastoji se od elastinog dijela X1,el , koji e se odrediti za poetni uvjet
t=t1 i plastinog dijela X1 ( t ) , vremenski promjenjivog, a koji nastaje zbog puzanja betona:
X 1 (t ) = X 1,el + X 1 (t ) (3.5)
Na sljedeem primjeru prikazat e se primjena jednadbe (3.4).
Slika 0.20. Promjena momentnog dijagrama u vremenu.
Grede G1 i G2 u ovom primjeru su montane grede razliite starosti. U trenutku t = t1 grede se

ponaaju kao dvije proste grede (moment na leaju je jednak nuli). Nakon uspostavljanja
kontinuiteta, vremenom se moment na leaju poveava i asimptotski se pribliava onom na
kontinuiranom sustavu.
Jednadba kompatibilnosti u opem obliku glasi:

1v
G1
1 + 1v
G2
2 + X1,el 11
G1
(1 + 1 ) + 11
G2
(1 + 2 ) +
(3.6)
X ( t ) 11
G1
(1 + 1 1 ) + 11
G2
(1 + 2 2 ) = 0
X1,el = 0 (3.7)
Nepoznata sila X 1 ( t ) iznosi:

1v
G1
1 + 1v
G2
2
X ( t ) = G1 (3.8)
11 (1 + 1 1 ) + 11 (1 + 2 2 )
G2
X ( t ) =
( G1
1v + 1v
G2
) (3.9)
( G1
11 + 11
G2
) (1 + )
10

X ( t ) = X1,kont (3.10)
(1 + )
Moment na leaju u nekom trenutku vremena:

M ( t ) = Mk (3.11)
(1 + )
Momentni dijagram na gredi u nekom trenutku vremena:

M ( t ) = M0 + ( Mk M0 ) (3.12)
(1 + )
Slika 0.21. Promjena momentnog dijagrama u vremenu.

U sluaju da su krutosti i povrine momentnog dijagrama od jedinine sile jednake ( 11G1 = 11G 2 ),
koeficijent i moemo pisati kao aritmetiku sredinu:
1 + 2
= = (3.13)
2
3.4. Rebrasti gredni mostovi s jednim glavnim nosaem
Ovakav oblik poprenog presjeka prikladan je jedino za pjeake mostove i mostove na

poljskim putevima irine do 7m. Rebro glavnog nosaa mora biti vee debljine da bi moglo
preuzeti momente torzije koji ovdje spadaju u glavne sile. Moment torzije na leaju preuzimaju
se dvostrukim leajima smjetenim na to veem meusobnom razmaku. U tu svrhu na svim
leajima potrebno je izvesti poprene nosae.
Slika 0.22. Preuzimanje momenta torzije kod grednih mostova s jednim glavnim nosaem.
11
3.5. Rebrasti gredni mostovi s dva i vie glavnih nosaa
Glavni nosai izvode se kao proste ili kao kontinuirane grede. Pri odreivanju sila u presjecima
glavnih nosaa mora se uzeti u obzir poprena raspodjela (g i q) optereenja.
Ukoliko pri modeliranju promatramo samo jedan od glavnih nosaa potrebno je odrediti
raspodjelu osnovnih optereenja. Postupak se provodi pomou linija poprene raspodjele. Svaki
od nosaa ima drugaiju liniju poprene raspodjele. Utjecajna linija poprene raspodjele je
zakrivljena i ima oblik deformacijske linije poprenog presjeka optereenog jedininim
optereenjem kad jedinina sila stoji na mjestu glavnog nosaa koji se promatra.
Proraun poprene raspodjele po Courbonu

U sluaju kad je odnos raspona L i razmaka rubnih nosaa b, L/b2 moe se uzeti da je
popreni nosa apsolutno krut i da se deformira po pravcu, pa se optereenje koje otpada na
pojedine glavne nosae moe odrediti analogno naprezanju ravnog presjeka, uzdunom silom i
momentom savijanja prema izrazu:
F M
= (3.14)
A I
gdje je:
Ii - moment tromosti nosaa
Si - optereenje koje otpada na pojedini nosa
Slika 0.23. Metoda ekscentrinog pritiska

Ovakav postupak prorauna rotilja se esto naziva i metodom ekscentrinog pritiska.
Kad se uvrsti da je
2
S n
a ai
= i, A = Ii , I = 2 I i i , M = F x i = (3.15)
Ii i =1 2 2
jednadbu (3.14) moemo napisati:

Si F F x a
= i (3.16)
Ii Ii a 2
2
2 I i i
2
I I a x
Si = F i i i (3.17)
I I a
i i i
Za F=1 i Ii =const, dobiju se ordinate utjecajne linije:

1 a x
i = 1 i i (3.18)
n a
i
gdje je n=broj glavnih nosaa.
12
Slika 0.24. Primjeri linija poprene raspodjele pri razliitim torzijskim krutostima.
Slika 0.25. Utjecajne linije poprene raspodjele s 4 glavna nosaa.
Rebrasti gredni mostovi najprikladniji su za montani nain gradnje. Takvi mostovi se najee
izvode od vie istih predgotovljenih nosaa koji se polau jedan do drugoga s priljubljenim
gornjim pojasnicama. U tom sluaju nije potrebna dodatna oprema za betoniranje kolnike
ploe. Betoniranjem kolnike ploe na licu mjesta pojedini elementi povezuju se u jednu
monolitnu nosivu konstrukciju. Na taj nain ostvaruje se na neki nain tzv. rotiljno
djelovanje i bez izvedbe poprenog nosaa u polju. Pri proraunu treba obuhvatiti sva stanja
kroz koju je konstrukcija prola tijekom izvedbe.
U poprenom presjeku postoji nekoliko mogunosti za obrazovanje ploe kolnika:
1. Nosai sa irokim gornjim pojasima i s uskom rekom betoniranom na mjestu gradnje.

Poprena armatura nastavlja se na prijeklop u obliku petlje, a ploa kolnika prednapinje se u
poprenom smjeru. irine gornje pojasnice montanih nosaa ograniena je irinama
elemenata u cestovnom prijevozu i pri montai. Glavni nedostatak ovako obrazovane plohe
kolnika je neravnost gornje plohe, jer se uslijed razliite starosti i drugih moguih utjecaja,
svi elementi ne deformiraju jednako. Osim toga potrebna je velika tonost izrade, budui da
se na gornju plohu pojasa nosaa izravno postavlja cestovni zastor s izolacijom.
13
Slika 0.26. Nosai sa irokim gornjim pojasima i s uskom rekom betoniranom na mjestu
gradnje.
2. Nosai s uskim gornjim pojasima i s montanom ploom kolnika. Prednost je u brzini

izvedbe rasponske konstrukcije. Jedino se popreni nosai betoniraju na mjestu gradnje, jer
se na mjestima poprenih nosaa izvode ujedno i popreni spojevi ploe kolnika. U
poprenom presjeku s tri glavna nosaa uzduni se spoj kolnike ploe izvodi iznad
srednjeg nosaa. Iznad rubnih nosaa u ploi se na odreenim mjestima ostavljaju otvori u
koje ulazi armatura za vezu pojasa glavnih nosaa i montanih ploa. Nakon postavljanja
ploa ovi se otvori zabetoniraju i na taj nain se formiraju modanici koji osiguravaju
djelovanje T-presjeka. Ploa kolnika armira se obinom armaturom. Glavni nedostatak
ovakve konstrukcije je velika neravnost plohe kolnike ploe, do koje dolazi uslijed
netonosti izvedbe i nosaa i ploa, te od deformacija uslijed puzanja.
Slika 0.27. Popreni presjek konstrukcije kolnika mosta kopno-otok Krk.

Montani nosai i ploa kolnika
3. Nosai s uskim gornjim pojasima i sa irokom trakom izmeu, betoniranom na mjestu
gradnje. Prednosti su ovog poprenog presjeka konstrukcije da razmak izmeu nosaa
moe biti vei i da im je teina manja, jer je bitno proirena traka koja se betonira na mjestu
gradnje. Pogreke u izvedbi kao i izoblienja uslijed puzanja montanih elemenata i ovdje
se odraavaju na ploi kolnika ali u znatno manjoj mjeri.
Slika 0.28. Nosai s uskim gornjim pojasima i sa irokom trakom izmeu, betoniranom na
mjestu gradnje.
14
4. Nosai s uskim gornjim pojasima i s ploom kolnika povrh, betoniranom na mjestu

gradnje. Polumontani nain gradnje s ovako koncipiranom rebrastom konstrukcijom danas
je najee primijenjen u graenju mostova raspona 30-50 m. Teina montanih nosaa
kree se i do 2000 kN. Ploa kolnika, debljine najmanje 20 cm, obino se armira mekom
armaturom, a moe se izvesti i kao prednapeta. Betoniranjem ploe na mjestu gradnje lako
se ispravljaju pogreke u geometriji montanih glavnih nosaa, koje mogu nastati zbog
greaka u izvedbi, ili uslijed puzanja betona do trenutka montiranja nosaa (negativni
progibi). Oplata ploe betonirane na mjestu gradnje moe biti klasina, ili se moe izraditi
od gotovih tankih elementa OMNIA-ploa. Ako se umjesto drvene oplate izrauju
montane tanke ploe, tada je racionalno da se u njih odmah smjesti sva armatura koja je
potrebna za preuzimanje ukupnih pozitivnih momenata u ploi od djelovanja stalnog i
prometnog optereenja. Kad se umjesto klasine izrauje oplata od betonskih ploa, tada
treba predvidjeti izvedbu rasponske konstrukcije bez poprenih nosaa. Ovakvi popreni
presjeci konstrukcije mosta zahtijevaju neto jae glavne nosae, ali je izvedba mnogo
jednostavnija, pa se u ukupnim trokovima ovakva rjeenja mogu pokazati ekonominija.
Slika 0.29. Nosai s uskim gornjim pojasima i s ploom kolnika povrh, betoniranom na mjestu
gradnje. Klasina oplata.
Slika 0.30. Nosai s uskim gornjim pojasima i s ploom kolnika povrh, betoniranom na mjestu
gradnje. Oplata od gotovih OMNIA ploa.
5. Nosai s priljubljenim gornjim pojasima i s ploama kolnika povrh, betoniranom na

mjestu gradnje. Ovakvi popreni presjeci konstrukcije mosta ne zahtijevaju niti upotrebu
oplate za plou kolnika, a nije potrebno izvesti ni poprene nosae. Za tipizaciju i
racionalizaciju grednih mostova raspona do 40 m, to su najprikladniji oblici poprenog
presjeka montanih rebrastih konstrukcija.
15
Slika 0.31. Popreni presjek nadlunog sklopa Masleniog mosta. Nosai s priljubljenim
gornjim pojasima i s ploom kolnika betoniranom na mjestu gradnje.
Slika 0.32. Nosai s priljubljenim gornjim pojasima i s ploom kolnika betoniranom na mjestu
gradnje.
Kod svih rebrastih konstrukcija s montanim nosaima potrebno je pripaziti da tlani naponi u
prednapetom vlanom pojasu za djelovanje stalnog tereta i prednapinjanja nisu preveliki, jer e
se grede izobliiti prema gore uslijed puzanja. Stoga je za ovakve konstrukcije pogodnije
djelomino prednaprezanje. Kod mostova od prednapregnutog betona irina vlanog pojasa
moe se odrediti i tako da za optereenje g+0.5q ostane rezerva tlaka u prednapetom vlanom
pojasu.
Slika 0.33. Naponi od pozitivnih momenata savijanja.
16
Ovakvi presjeci teite imaju podignuto visoko gore pa mogu samo ogranieno preuzeti
negativne momente savijanja.
Slika 0.34. Naponi od negativnih momenata savijanja.
Kod mostova preko vie polja potrebno je ostvariti kontinuitet na leaju. To se moe izvesti na
nekoliko naina:
Uspostavljanjem potpunog kontinuiteta rasponske konstrukcije za optereenja (g+q).

Paralelno s betoniranjem ploe kolnika izvodi se i betoniranje poprenih nosaa na
osloncima. Pri tom se leajni negativni momenti savijanja prihvaaju ili obinom
armaturom ili kabelima.
Uspostavljanjem kontinuiteta rasponske konstrukcije pomou armirano betonske elastine

ploe kontinuitetna ploa. Proste grede i nakon izvedbe kontinuitetne ploe djeluju kao
slobodno oslonjene. Kontinuitetna ploa je prvenstveno napregnuta od zakretanja glavnih
nosaa na leaju.
Slika 0.35. Kontinuiteti na osloncima. Lijevo-potpuni kontinuitet.

Desno-kontinuitet pomou betonske elastine ploe.
Naponi koji se pojavljuju u kontinuitetnoj ploi pojavljuju se uslijed:
dodatnog stalnog optereenja,
prometnog optereenja,
puzanja i skupljanja betona,
elastinog otputanja neoprenskog leaja,
diferencijalnog slijeganja stupa i
zakretanja vrha stupa.
Pozitivni momenti u polju kontinuitetne ploe pojavljuju se od izravnog optereenja (kota
vozila, vl. teina).
17
Slika 0.36. Naponi u kontinuitetnoj ploi uslijed zakretanja vrha stupa.
Slika 0.37. Razliite varijacije oslanjanja greda na stupove.
Slika 0.38. Popreni presjeci eljeznikih mostova.
3.6. Armatura rebrastih grednih mostova
3.6.1. Ploa kolnika
U podruju najveih vlanih napona glavna armatura ne smije biti na veim razmacima od 15
cm. Doputena irina pukotina iznosi 0.2 mm. U tlanim podrujima razmaci armature mogu
iznositi do najvie 30 cm. Najmanji profil ipki armature iznosi 12. Poprena armatura u
gornjoj zoni ploe mora biti na razmacima manjim od 15 cm zbog spreavanja i uzdunih
pukotina od skretanja tlane sile u blizini oslonaca (armatura za spoj ploe i rebra).
18
3.6.2. Glavni nosai
Donja armatura
Profili uzdune armature ne bi smjeli biti vei od 28mm. Sva uzduna armatura postavljena u
donjem pojasu nosaa na visini 0.2h moe se uzeti u obzir pri dokazu graninog stanja
nosivosti. Minimalna debljina rebra je bw=20 cm. Radi povoljnijeg smjetaja donje armature
rebro se moe pri dnu proiriti u obliku donjeg pojasa. Armatura se u nosau smanjuje postupno
prema dijagramu vlanih sila pomaknutog za iznos 0.7d.
Gornja armatura
Uzduna armatura rasporeuje se u gornjoj zoni nosaa na itavoj sudjelujuoj irini. Debljinu
ipaka prema van od rebra treba postupno smanjivati. Vee profile treba smjestiti u rebro (npr.
28), a manje profile (16 do 20) izvan rebra. Prilikom pokrivanja dijagrama vlanih sila
profili smjeteni izvan rebara moraju se na svakom kraju izvesti dulji za l=ay, jer se ovi profili
prikljuuju na tlane lanke koji su nagnuti prema rebru pod kutom od 45. (Slika 3.39.)
Slika 0.39. Armatura smjetena u pojasu sidri se s dodatnom duinom ay.

Uzdunu armaturu za torziju u rebru potrebno je razdijeliti ravnomjerno po itavoj visini rebra,
voditi do kraja grede i tamo usidriti.
Poprena armatura u rebru

Poprena armatura za preuzimanje poprene sile i momenta torzije ima oblik vilica koje s donje
strane obuhvaaju uzdunu armaturu, a s gornje strane su usidrene u plou kolnika. Razmak
vilica ovisi o ogranienju irina pukotina od glavnih vlanih napona. U podruju velikih
posminih napona vilice treba uzeti na razmacima 10 do 15 cm, a u podruju manjih napona od
20 do 30 cm. Profil vilica ne treba birati vei od 16mm kod greda visine h<3m, i manji od
20mm kod greda visine h<5m, jer s gornje strane vrlo esto nisu na raspolaganju dovoljne
duine sidrenja. Dodatna armatura za preuzimanje upetosti ploe kolnika u rebro moe se
postaviti u obliku ipki. Ovakva armatura zavrava se otprilike oko polovice visine nosaa
(h/2).
19
Slika 0.40. Armatura rebrastog grednog mosta. Lijevo presjek u polju

Desno presjek na leaju.
3.6.3. Popreni nosai
Popreni nosa u polju

U istim presjecima poprenih nosaa u polju pojavljuju se momenti savijanja razliitih
predznaka. Horizontalna armatura usidrena je u hrptove glavnih nosaa. Gornja armatura iznosi
oko 1/3 donje armature, jer negativne momente u poprenom nosau preuzima prvenstveno
poprena armatura kolnike ploe. Za preuzimanje posmika promjenjivog predznaka u
poprenom nosau potrebne su guste vilice.
Popreni nosai na leajima

Imaju manja posmina naprezanja i ne tako guste vilice kao popreni nosai u polju. Ovdje je
vana horizontalna armatura s kojom se prihvaaju torzijska djelovanja glavnih nosaa i
horizontalne sile od sprijeenih pomaka konstrukcije.
20
Slika 0.41. Armatura poprenog nosaa u polju i na leaju.
3.7. Prednaprezanje rebrastih grednih mostova

Poeljno je da se veliina sile po jednom kabelu kree u granicama od 300 do 600 kN. Kotve
takvih kabela nisu prevelike pa ih je lake smjestiti u rubove kolnikih ploa uobiajenih
debljina.
Slika 0.42. Kabeli u donjem pojasu glavnih nosaa i oblikovanje vilica.
Veliinu sile prednapinjanja treba odabrati tako da glavni nosa bude prednapet s najmanje 3
kabela, jer zakazivanje jednog kabela tada jo uvijek nee prouzroiti ruenje. Kabeli se kod
prostih greda u L/2 polau to je mogue nie, ali treba potivati pravila o njihovim minimalnim
udaljenostima i o zatitnom sloju betona. Ako se nosai izrauju s proirenim donjim pojasom
tada se mora voditi rauna da kabeli koji se nalaze izvan vilica hrpta ne mogu poviti u hrbat,
nego se moraju usidriti u podruju donjeg pojasa. Ako se ovi kabeli ele voditi prema gore tada
21
se u podruju u kojem se kabeli povijaju popreno vilice moraju oblikovati prema slici 3.42 (S-
kuka na svakoj vilici).
Postotak uzdune armature vlanog pojasa u srednjoj treini raspona nosaa mora iznositi
0.6% - potpuno prednaprezanje
0.9% - ogranieno prednaprezanje
Radi uvoenja u nosa sile i leajne reakcije kraj grede mora se produiti preko osi leaja
najmanje za h/3 ili 60 cm (Slika 3.43.).
Slika 0.43. Voenje kabela u glavnom nosau. Usidrenje na krajevima grede.

Kod prostih greda kabeli se mogu predvidjeti s naizmjenino postavljenim pokretnim i
nepokretnim kotvama. Svi kabeli moraju se uvrstiti posebno oblikovanom armaturom da
prilikom betoniranja i vibriranja zadre projektirani poloaj.
Na mjestima uvoenja sila prednaprezanja krajevi greda moraju se armirati na osnovi sila
cijepanja i skretnih sila. Vlani pojas napregnut visokim tlanim naponima u stanju
prednaprezanja mora se obuhvatiti dodatnim vilicama ili S-kukama povrh kabela kako bi se
sprijeilo uzduno cijepanje pojasa.
Slika 0.44. Prednaprezanje kontinuiranih nosaa iznad srednjih oslonaca.

Paziti na pomak dijagrama vlanih sila.
Slika 0.45. Voenje kabela iznad srednjih oslonaca.
22
Sanduasti gredni mostovi

4. SANDUASTI GREDNI MOSTOVI
SADRAJ:
4. SANDUASTI GREDNI MOSTOVI .................................................................................................................. 1

4.1. Popreni presjek ............................................................................................................................................ 2
4.2. Proraun sanduastog nosaa u uzdunom smjeru........................................................................................ 7
4.3. Proraun u poprenom smjeru..................................................................................................................... 12
4.3.1. Ploa kolnika....................................................................................................................................... 13
4.3.2. Donja ploa ......................................................................................................................................... 13
4.3.3. Rebro (hrbat) ....................................................................................................................................... 14
4.4. Armiranje i prednapinjanje sanduastih nosaa .......................................................................................... 14
4.4.1. Voenje kabela u glavnim nosaima................................................................................................... 14
4.4.2. Armiranje i prednapinjanje ploe kolnika ........................................................................................... 16
4.4.3. Armiranje i prednapinjanje rebara....................................................................................................... 17
4.4.4. Armiranje i prednapinjanje donje ploe sanduka ................................................................................ 18
4.4.5. Poprena ukruenja sanduastih nosaa.............................................................................................. 18
1
4.1. Popreni presjek

Sanduasti nosa ima najmanje dva rebra (jednu komoru), a moe imati i nekoliko rebara. Ova su rebra i s gornje i
donje strane meusobno spojena ploama, koje tvore gornji i donji pojas sanduastog nosaa. Debljine ovih pojasa
ovise o:
veliini tlanih napona i
potrebi smjetaja prednapetih kabela i armature.
Ovakav popreni presjek posebno je pogodan za kontinuirane rasponske sklopove prednapetih mostova, jer gornja i
donja ploa preuzimaju podjednako dobro tlane i vlane sile, za razliku od rebrastih grednih mostova koji su bolje
oblikovani za preuzimanje pozitivnih momenata savijanja.
Slika 0.1 Popreni presjek grednog mosta sanduaste konstrukcije. Pojmovi i nazivi dijelova mosta.
Prednosti u odnosu na ostale tipove poprenog presjeka su:
poveana trajnost (manja povrina izloena djelovanju agenasa, ),
mogu se postii velike vitkosti,
mogunost svladavanja znatno veih prepreka (Most Stolmasundet, Norveka, najdulji raspon 301 m),
prikladni su za promjenjive irine mostova jer se duljina konzola ploe moe po volji mijenjati zahvaljujui
upetosti u sanduk, a mogue je poveavati i meusobne razmake hrptova sanduka
teite poprenog presjeka ne lei previe na jednoj strani kao kod rebrastog poprenog presjeka,
velika torzijska krutost poprenog presjeka.
Zatvoren sanduk odlikuje se velikom krutosti na savijanje i torziju. A veliki krak unutarnjih sila znatno ublaava
promjene u naponima izazvane pokretnim optereenjem. Velika torzijska krutost nosaa koristi se na razliite
naine:
za velike konzole kolnike ploe,
za podupiranje sanduka vitkim stupovima samo u njegovoj osi (tokasto oslanjanje) i
za mostove u zavojima.
Ukupna visina sanduka odabire se prema rasponu mosta i postupku graenja. Stoga je bitno u postupku projektiranja
predvidjeti tehnologiju izvedbe mosta i znaajke statikog sustava (gredni ili okvirni sustav).
Za mostove veih raspona koji se izvode u pravilu tehnologijom konzolne izvedbe popreni presjek rasponskog
sklopa nije konstantan. Vitkosti grede trebaju biti:
L/h=18-22 (20) - za presjek nad leajem
L/h=30-60 (45) - za presjek u polju
2
Slika 0.2 Kontinuirana greda promjenjivog poprenog presjeka.
Slika 0.3 Kontinuirana greda s ravnim vutama.
Slika 0.4 Most Brisbane River.
Visina sanduka trebala bi biti takva da se omogui prohodnost unutar sanduka radi lakih pregleda i sanacija. Iz tog
uvjeta za mostove na rasponima do 80 m, mogue je usvojiti konstantan popreni presjek du cijelog mosta. Vitkost
tada treba biti u granicama:
L/h=20-25 (20)
Slika 0.5 Kontinuirana greda konstantnog poprenog presjeka s vodoravnom niveletom.
Slika 0.6Kontinuirana greda konstantnog poprenog presjeka s niveletom u nagibu.
Slika 0.7 Kontinuirana greda konstantnog poprenog presjeka s konkavnom niveletom.
Kod mostova raspona veih od 50 m, potrebno je podebljati donju plou sanduka nad stupom. Ova linearna
promjena debljine donje ploe izvodi se od 1/4L do 1/2L, ovisno o tehnologiji izvedbe.
3
Slika 0.8 Parametri za oblikovanje poprenog presjeka s vertikalnim hrptovima.
Ostale izmjere poprenog presjeka sanduka:

debljina donje ploe d3 L3/30, ali ne manje od 20 cm.
Vuta Lv/Lpl <0.2
debljina konzole d1/d2=0.330.5
debljina hrptova d4=d/15, odnosno 25 cm, a kod prednapetih hrptova 20 cm+ ili 4*.
-promjer vanjske zatitne cijevi kabela.
Duljina konzole uzima se 40 do 50% unutarnjeg raspona - radi simetrinog smjetaja kabela i izjednaavanja
momentnog dijagrama od vlastite teine u poprenom smjeru. Kod mostova veih irina potrebno je smanjiti
raspone gornje ploe u poprenom smjeru i koristiti poprene presjeke s vie hrptova.
Slika 0.9 Popreni presjeci sanduastih konstrukcija s tri, dvije i jednom komorom.
4
Slika 0.10 Popreni presjek dvaju sanduastih konstrukcija mosta na autocesti odvojenih uzdunom rekom.
Slika 0.11 Popreni presjek sanduaste konstrukcije nekog gradskog mosta.
Slika 0.12 Tipian popreni presjek konstrukcije raspona 40-70 m za izvedbu potiskivanjem.
Mostovi s kosim hrptovima estetski su prihvatljiviji od onih s ravnim hrptovima , pogotovo za vee raspone ali je
njihova izvedba kompliciranija (vibriranje betona u kosom hrptu) , a nagnutost hrptova izaziva u gornjoj kolnikoj
ploi dodatne vlane sile u poprenom smjeru.
Slika 0.13 Popreni presjeci sanduastih konstrukcija s tri ili etiri hrpta, ovjeenih u jednoj ravnini.
5
Slika 0.14 Popreni presjeci sanduastih konstrukcija ovjeenih u dvjema ravninama.
Slika 0.15 Popreni presjek Domovinskog mosta u Zagrebu.
Tijekom uporabe mosta mogue su velike temperaturne razlike izvan i unutar sanduka (prostor unutar sanduka moe
se zagrijati i do +40C), pa je potrebno predvidjeti otvore za prozraivanje. Ovi otvori slue i za izjednaavanje
vlage. Uz ove otvore koji se nalaze u hrptovima potrebno je predvidjeti i otvore u najnioj donjoj ploi sanduka za
odvodnju procijednih voda.
S obzirom na spoj grede sa stupovima razlikujemo dva osnovna statika sustava:

1. grede - optereenje rasponskog sklopa prenosi se preko leaja na elemente donjeg ustroja,
2. okviri - rasponski sklop je kruto spojen s elementima donjeg ustroja.
Slika 0.16 Most preko Spree u Berlinu, okvir sa stupovima u obliku trokuta tapova.
Neovisno o obliku poprenog presjeka razlikujemo dva globalna statika prorauna:

proraun u poprenom smjeru i
proraun u uzdunom smjeru.
6
4.2. Proraun sanduastog nosaa u uzdunom smjeru
Sanduasti nosai se proraunavaju i dimenzioniraju metodom statike tapova. Sanduk s jednom komorom modelira
se s jednim tapnim elementom sa svojom aksijalnom, savojnom i torzijskom krutou. Pri dimenzioniranju
potrebno je odrediti sudjelujue irine gornje i donje ploe.
Slika 0.17 Rezne sile u rasponskom sklopu sanduastog poprenog presjeka. tapni model za proraun konstrukcije
u uzdunom smjeru.
Ukoliko je odnos B/h>6 statiki model s jednim tapom ne daje ispravne rezultate, jer se konstrukcija ponaa po
teoriji ploa a ne po teoriji tapova. Stoga se takve konstrukcije modeliraju kao rotilji ili ako je to mogue s
ploastim elementima.
Slika 0.18 Poprena razdioba sila.
Slika 0.19 Reetkasti model sanduka nad osloncima.
7
Torzijska krutost poprenog presjeka odreuje se po Bredtovoj formuli. Utjecaj konzola sanduka izvan rebara moe
se zbog malog doprinosa zanemariti.
Bredtova formula za odreivanje napona od torzije glasi:

M T = t r du (4.1)
r du
dA = (4.2)
2
M T = t 2 dA (4.3)
Slika 0.20 Torzijska krutost sanduastog poprenog presjeka.

Moment torzije izaziva u presjeku posmine napone koji se prema St. Venartu raunaju kao za homogen i elastian
materijal.
MT
= (4.4)
2 At
MT = P e (4.5)
A = b h (4.6)
Pe M
TB = 1 t1 = 2 t2 = 3 t3 = = T (4.7)
2b h 2 A
Pe Pe Pe
1 = , 2 = , 3 = (4.8)
2 b h t1 2 b h t2 2 b h t3
Torzijska krutost sanduastog poprenog presjeka:
( ) ( )
2 2
4 A2 4 b h 4 b h
IT = = = (4.9)
ds s b h b
t i t i t1
+ 2 +
t2 t3
i
Osnova za ovakav pojednostavljen postupak prorauna je u pretpostavci da popreni presjek sanduka ostaje
nepromjenjiv, tj., uslijed djelovanja torzije ne mijenja bitno svoj oblik. Kod mostova od prednapetog betona ova
pretpostavka je ostvarena kad je sanduk na leajima ukruen poprenim dijafragmama, ili dovoljno krutim okvirom.
Kod kontinuiranih nosaa obino je dovoljna krutost ostvarena podebljanjem rebara i donje ploe.
Kod tankostjenih poprenih presjeka osobito velikih sanduastih nosaa, deformacije poprenog presjeka uslijed
djelovanja momenata torzije izazivaju dodatne poprene momente savijanja okvira sanduka. Ove momente zbog
malih vrijednosti moemo radi jednostavnijeg prorauna zanemariti.
Slika 0.21 Deformacije poprenog presjeka od djelovanja momenta torzije.
8
Kod upljih sanduka s vie komora, posmina se naprezanja od torzije u unutranjim rebrima ponitavaju, tako da se
unutarnja rebra pri proraunu torzijske krutosti mogu zanemariti.
Slika 0.22 Posmik od torzije u unutranjim rebrima sanduastog nosaa.

Anvelopu unutarnjih i vanjskih sila od prometnog optereenja potrebno je napraviti postavljajui optereenje u tri
razliita poloaja u poprenom presjeku. Kod simetrinog poprenog presjeka, torzijski momenti mogu biti pozitivni
i negativni. Posmik od torzije T i od pripadne poprene sile V potrebno je zbrojiti u oba rebra.
Posebnu panju treba posvetiti proraunu konstrukcije u svim fazama gradnje, jer su ova stanja tijekom gradnje
najee mjerodavna za dimenzioniranje nekih elemenata konstrukcije. U izvedbenom dijelu projekta potrebno je
izraditi detaljan protokol s opisom i redoslijedom aktivnosti u postupku graenja, kako bi se ispunile sve
pretpostavke statikog prorauna.
Rijetko koja AB konstrukcija nastaje betoniranjem odjednom. Vlastita teina pojedinih dijelova konstrukcije djeluje
na razliitim statikim sustavima. Superpozicijom svih tih sustava dobivamo poetne dijagrame reznih i vanjskih
sila (reakcija). Te su vrijednosti uslijed reolokih svojstava betona vremenski promjenjive i u beskonanosti tee
onim vrijednostima koje bi nastale kad bi konstrukciju izveli odjednom.
Slika 0.23 Izvedba nosaa betoniranjem u dvije faze.
Slika 0.24 Promjena momentnog dijagrama u vremenu.
9
Slika 0.25 Nakon uspostavljanja kontinuiteta, vremenom se moment na leaju poveava i asimptotski se pribliava
onom na kontinuiranom sustavu
M 0 -moment - suma faza graenja; (montanih stanja)
M k -moment - na konanom sustavu
M t -moment u nekom trenutku vremena

M ( t ) = M 0 + ( M k M 0 ) M (4.10)
Koeficijent M prema Trostu iznosi:

M = (4.11)
1 +
Koeficijent starenja kree se u granicama od 0.647 do 0.928. Po prijedlogu H. Ruscha moe se uzeti =0.8.
Koeficijent M prema rjeenju Dischingerove diferencijalne jednadbe:
M = 1 e (4.12)
Preostale vrijednosti koeficijenata puzanja za prvu i drugu gredu
G1 ( t , t1 ) = 1 (4.13)
( t , t0 ) = 2
G2
(4.14)
Srednja vrijednost koeficijenta puzanja
+
= 1 2
2
Slika 0.26 a) sluaj optereenja u fazi izvedbe grede .

b) osiguranje stabilnosti u vrijeme gradnje pomou privremene podupore.
10
Slika 0.27 Balansni postupak. Osiguranje stabilnosti u vrijeme gradnje pomou privremenih podupora.
Slika 0.28 Izvedba konzolne grede balansnim postupkom i dijagram koliina prednapetih kabela.
Kod rebara treba pripaziti da se optereenje od donje ploe mora objesiti o gornji pojas sanduka. Torzija moe
utjecati na smjer glavnih napona, Pri jakoj torziji ovi naponi mogu imati suprotni smjer od onih izazvanih poprenim
silama. Stoga je potrebno kod velikih torzijskih momenata postaviti jau horizontalnu armaturu u rebrima.
Pri odabiru debljine rebra, nije potrebno ograniiti glavne vlane napone, jer bi se tako dobilo nepotrebno debelo
rebro, kod kojeg su opasni sekundarni naponi znatno vei nego kod tanjih rebara. Najopasnije pukotine u rebrima
mnogih mostova nastale su upravo od sekundarnih napona u debelim rebrima. Debljina rebra bit e najispravnije
odabrana tako da se naponi u tlanim dijagonalama (analogija s reetkom) ogranie na veliinu c f ck .
Ako su u rebru postavljeni kabeli za prednapinjanje, debljina rebra tada ovisi o debljini zatitne cijevi kabela, o
njihovom meusobnom razmaku i o zatitnom sloju betona. Pri dokazu napona u tlanim dijagonalama tada se mora
raunati s reduciranom debljinom rebra:
2
bw, red = bw (4.15)
3
Kod visokog stupnja posmine armature, preporuuje se kombinacija vertikalnih i kosih vilica. Najmanji razmak
vilica iznosi 8 cm. Prednapinjanje rebra poduzima se samo u sluaju kad optereenje djeluje na donjem pojasu npr.
debele donje ploe ravnih sanduka.
Prevladava li popreni moment savijanja samo u jednom smjeru, rebro se moe armirati nesimetrino, dodatnom
armaturom izmeu vilica.
11
4.3. Proraun u poprenom smjeru
Kod prorauna u poprenom smjeru postoji nekoliko statikih modela. Prvi i najjednostavniji model je zatvoren
okvirni sustav na elastinim oprugama (slika ).
Slika 0.29 Poloaji pokretnog optereenja za proraun sanduka u poprenom smjeru.
Slika 0.30 a) Popreni momenti savijanja u sanduastom nosau s tankom donjom ploom. b) Popreni momenti
savijanja u sanduastom nosau pri debeloj donjoj ploi.
Kod sanduka s jednom komorom esto se primjenjuju nagnuta rebra ime se ostvaruje manji raspon i manja debljina
donje ploe, a nosa i vitkije izgleda. Meutim kod nagnutih rebara potrebno je raunati s time da se ve kod
optereenja vlastitom teinom u gornjoj ploi pojavljuju vlane sile u obliku poprenog vlaka, a u donjoj ploi
tlane sile u obliku poprenog tlaka.
Slika 0.31 Popreni vlak i popreni tlak u gornjem i donjem pojasu sanduastog nosaa s nagnutim rebrima.
Kabeli se prednapinju i sidre u radnim rekama. Pri tom ih je poeljno voditi prema rebru i sidriti u podruju vuta.
Pri izvedbi mosta konzolnim postupkom ovo voenje kabela je oteano zbog velikog broja rupa u ploama
potrebnih za pridranje pokretne skele. Uslijed skretanja kabela u ploama se pritom pojavljuje popreni vlak.
12
Slika 0.32 Kabeli u polju u donjoj ploi postupno se povijaju spram rebra i sidre u njegovoj blizini. Skretanje kabela
izaziva popreni vlak u donjoj ploi.
4.3.1. Ploa kolnika
Zbog sprijeenosti zakretanja rebara stupanj upetosti ploe kolnika je kod sanduastih nosaa vei nego kod
rebrastih poprenih presjeka. Za odreivanje stupnja upetosti, odnosno za prijenos momenata upetosti preko rebra u
donju plou sanduasti nosa se promatra kao zatvoreni okvir.
Temperaturne razlike dt izmeu gornje i donje ploe izazvat e u ploi kolnika dodatne normalne sile, a u rebrima
velike poprene momente savijanja.
Kod sanduastih nosaa koji su jako optereeni na torziju, plou kolnika izmeu rebara potrebno je dodatno armirati
ili prednapeti u poprenom smjeru.
4.3.2. Donja ploa
Donja ploa je optereena na slijedei nain:

1. Savijanje u poprenom smjeru uslijed vlastite teine i korisnog optereenja. Koristan teret uzeti najmanje s 1,0
kN/m2.
2. Uslijed momenata savijanja glavnog nosaa i djelovanja poprenih sila u donjoj ploe se pojavljuju tlani ili
vlani naponi.
3. Uslijed momenta torzije glavnih nosaa u donjoj ploi pojavljuju se glavni vlani i tlani naponi koji se kriaju
pod kutom od 45/135.
4. Uslijed voenja kabela u donjoj ploi pojavljuju se skretne sile
5. Kod tankih donjih ploa uz debelo rebro, pojavljuju se u ploi znatni dodatni naponi od promjene temperature i
puzanja i skupljanja betona
Uzduni vlani naponi koji se pojavljuju u donjoj ploi sanduka prihvaaju se prednapinjanjem a popreni vlak
armaturom.
Niti u jednom drugom elementu mostova od prednapetog betona, stvarna se naprezanja ne razlikuju u tolikoj mjeri
od proraunatih, kao kod donje ploe sanduka. Na mnogim su se mostovima u donjim ploama pojavile poprene
pukotine, na mjestima gdje su prorauni ukazivali na tlane napone i do 3-4 Mpa. Zbog toga je posebno vano da se
donje ploe sanduka armiraju minimalnom armaturom za ograniavanje irina pukotina.
U podruju pozitivnih momenata savijanja donja ploa se izvodi to tanja da se smanji vlastita teina. Minimalna
debljina mora biti 20 cm ili Lpl/30. Ukoliko su u donju plou poloeni kabeli debljina treba biti najmanje 3 zatitne
cijevi kabela. Tanje ploe treba ukrutiti poprenim rebrima.
Kabele glavnih nosaa u donjoj ploi potrebno je postaviti to blie rebru. U podruju negativnih momenata
savijanja debljina donje ploe ovisi o tlanoj sili u ploi.
Kod mostova veih raspona i uskih sanduka debljina donje ploe esto je vea od 1.0 m. U tim sluajevima potrebno
je obratiti pozornost na djelovanje hidratacijske topline u vrijeme stvrdnjavanja cementa, te na puzanje i skupljanje
betona.
Kod kontinuiranih nosaa sa zaobljenim donjim pojasom, pojavljuju se u donjoj ploi skretne sile usmjerene prema
gore. U donjoj ploi ove sile izazivaju poprene momente savijanja suprotnog smjera od momenata savijanja
izazvanih vlastitom teinom.
13
Slika 0.33 Skretne sile u zaobljenom donjem tlanom pojasu sanduastog nosaa izazivaju poprene momente
savijanja u sanduku.
4.3.3. Rebro (hrbat)
Glavna je zadaa rebra da preuzme posmine sile izmeu dvaju pojasa. U rebru se pojavljuju glavni naponi koji
proizlaze od djelovanja momenata savijanja i poprenih sila u uzdunom smjeru te popreni momenti savijanja od
upetosti ploa u rebro. Kako se na donjoj strani rebra nalazi donja ploa, rebro je jo dodatno napregnuto na vlak u
vertikalnom smjeru. Stoga svi dijelovi konstrukcije koji lee ispod teine linije rebra skupa s optereenjem koje na
nju djeluju moraju biti objeeni za tlani pojas. Sva etiri navedena sluaja naprezanja rebra zbrajaju se i zahtijevaju
odvojen proraun i dimenzioniranje.
4.4. Armiranje i prednapinjanje sanduastih nosaa

Ovisno o rasponima mosta sanduasti nosai se mogu izvoditi i bez prednapinjanja. Voenje i sidrenje kabela ovisi
prvenstveno o nainu izvedbe mosta.
4.4.1. Voenje kabela u glavnim nosaima

Kod mostova manjih i srednjih raspona (do 60 m) kabeli se polau u dovoljno iroka rebra. Kako u rebra ne moe
stati vei broj kabela, jedan dio se polae u pojasne ploe uz rebra.
Duljina ovih kabela odreuje se prema pomaknutom dijagramu vlanih sila. Kod kontinuiranih nosaa potrebno je
kabele u gornjoj i donjoj ploi preklopiti za najmanje 3 do 4h.
Slika 0.34 Poloaj kabela u jednom kontinuiranom nosau u uzdunom presjeku.

Kod mostova veih raspona, koje je potrebno prednapeti i s veom silom, najpovoljnije je kabele postaviti to dalje
od teita poprenog presjeka, odnosno u gornju i donju plou sanduka. Isto tako poeljno je rebra osloboditi velikih
kabela. Takvo voenje kabela primijenio je Esquillan 1955. Godine na eljeznikom mostu u La Voulteu preko
Rhone.
Kabele koje prednapinjemo naknadno, kad je most ve zavren, uvlae se u prethodno ugraene zatitne cijevi i
sidre u istakama ploe ili rebra (bradavicama) s unutranje strane nosaa.
Slika 0.35. Prednaprezanje kontinuiranih nosaa iznad srednjih oslonaca. Paziti na pomak dijagrama vlanih sila.
14
Pri izvedbi potiskivanjem nosa se u fazi potiskivanja najprije prednapinje centrino, kabelima poloenim u gornjoj
i donjoj ploi sanduka.
Slika 0.36 Razdioba kabela preko itave visine rebra jednog sanduastog nosaa.
Slika 0.37 Kod izvedbe potiskivanjem kabeli lee u pojasnim ploama i rebrima, tako da je samo u manjim
podrujima potrebna dodatna armatura spojne reke, ponajprije u konzolnim ploama.
Centrinim prednapinjanjem preuzimaju se istodobno negativni i pozitivni momenti savijanja koji se pojavljuju u
konstrukciji tijekom potiskivanja. Prednapinjanje i nastavljanje ovih kabela obavlja se na radnim rekama. Tanje
donje ploe potrebno je podebljati na mjestima nastavljanja.
U ugraene zatitne cijevi u hrptovima sanduka, nakon to je konstrukcija potisnuta u konani poloaj uvlae se i
prednapinju kabeli druge faze. Ovakvi kabeli mogu se protezati kroz vie polja (3-4). Na mjestima preklapanja
nastavljaju se na mjestima hrptova.
Slika 0.38 Nastavak naknadno uvuenih kabela u hrptu pri potiskivanju. Pri konstruiranju proirenja hrpta valja
voditi rauna o mogunosti nesmetanog premjetanja unutranje oplate.
Kod mostova koji se betoniraju na pokretnoj skeli polje po polje, kabeli se ugrauju zajedno s cijevima, a
prednapinju se i nastavljaju na radnim rekama.
Kod konzolnog naina izvedbe najprije se ugrauju samo zatitne cijevi, u koje se postepeno uvlae jedino oni
kabeli koji e se prednapeti na krajevima dvaju konzolnih segmenata betoniranih u tom taktu.
15
Kod mostova veih raspona danas se primjenjuju i vrste objeenih kabela koji se polau s unutarnje strane hrpta,
provlae kroz otvore u vertikalnim poprenim rebrima uz hrbat.
Izmeu rebara kabeli se postavljaju jedan do drugog bez zatitnih cijevi. Na mjestima skretanja snopovi kabela
meusobno se odvajaju kliznim sedlima, kako bi se svaki snop mogao pojedinano prednapinjati. Ovakav nain
prednapinjanja omoguuje izvedbe tanjih hrptova i smanjuje trenje kabela. Nakon prednapinjanja kabeli se pomou
posebno konstruiranih vilica povezuju s hrptom i zatiuju sitnozrnim betonom. Na ovaj nain se ostvaruje bolje
sprezanje kabela nego injektiranjem.
Slika 0.39 Vlastiti naponi u jednoj spojnoj reki na kojoj su spojena sidra koncentrirana u rebru pri M=0. U
podruju sidra pritisak je jako povean, dok su naponi u podruju pojasa smanjeni, pa postoji opasnost pojave
pukotina.
Slika 0.40. Voenje kabela iznad srednjih oslonaca.

4.4.2. Armiranje i prednapinjanje ploe kolnika
U podruju najveih vlanih napona glavna armatura ne smije biti na veim razmacima od 15 cm. Doputena irina
pukotina iznosi 0.2 mm. U tlanim podrujima razmaci armature mogu iznositi do najvie 30 cm. Najmanji profil
ipki armature iznosi 12. Poprena armatura u gornjoj zoni ploe mora biti na razmacima manjim od 15 cm zbog
spreavanja i uzdunih pukotina od skretanja tlane sile u blizini oslonaca (armatura za spoj ploe i rebra).
Slika 0.41 Armatura u jednom sanduastom nosau za gradnju potiskivanjem.
16
Kolnike ploe trebalo bi popreno prednapinjati ako je irina mosta vea od 10m i kod veih razmaka glavnih
nosaa. Uz osnovna optereenja (stalno i prometno) u ploi djeluju i optereenja od temperature te puzanja i
skupljanja betona, a koja mogu dovesti do pojave pukotina. Iz tog razloga poeljno je lagano popreno
prednaprezanje. Da bi smanjili progibe ploe, pojavu pukotina veih od doputenih i smanjili promjenu napona u
eliku, stupanj prednaprezanja treba odabrati tako da pri optereenju g+0.3q u ploi nema vlanih napona u
poprenom smjeru.
Slika 0.42. Popreno prednapinjanje ploe kolnika. Sidrenje kabela kod konzola veih duljina.
Slika 0.43. Popreni kabeli u ploi kolnika vode se iznad uzdunih kabela glavnog nosaa.
4.4.3. Armiranje i prednapinjanje rebara

Pri odabiru armature rebara vano je odabrati tanje profile armature (12-18mm). U podruju veih posminih
napona, da bi izbjegli prednapinjanje rebara povoljnije je koristiti kombinaciju vertikalnih i kosih vilica.
Slika 0.44 Armatura rebra za visoka posmina naprezanja blizu oslonaca. Kose vilice u kombinaciji s uspravnim
vilicama i uzdunom armaturom.
Donja uzduna armatura

Profili uzdune armature ne bi smjeli biti vei od 28mm. Sva uzduna armatura postavljena u donjem pojasu
nosaa na visini 0.2h moe se uzeti u obzir pri dokazu graninog stanja nosivosti. Armatura se u nosau smanjuje
postupno prema dijagramu vlanih sila pomaknutog za iznos 0.7d.
Gornja uzduna armatura

Uzduna armatura rasporeuje se u gornjoj zoni nosaa na itavoj sudjelujuoj irini. Debljinu ipaka prema van od
rebra treba postupno smanjivati. Vee profile treba smjestiti u rebro (npr. 28), a manje profile (16 do 20) izvan
rebra. Prilikom pokrivanja dijagrama vlanih sila profili smjeteni izvan rebara moraju se na svakom kraju izvesti
17
dulji za l=ay, jer se ovi profili prikljuuju na tlane lanke koji su nagnuti prema rebru pod kutom od 45. (Slika
3.39.)
Slika 0.45. Armatura smjetena u pojasu sidri se s dodatnom duinom ay.

Uzdunu armaturu za torziju u rebru potrebno je razdijeliti ravnomjerno po itavoj visini rebra, voditi do kraja grede
i tamo usidriti.
Poprena armatura u rebru

Poprena armatura za preuzimanje poprene sile i momenta torzije ima oblik vilica koje s donje strane obuhvaaju
uzdunu armaturu, a s gornje strane su usidrene u plou kolnika. Razmak vilica ovisi o ogranienju irina pukotina
od glavnih vlanih napona. U podruju velikih posminih napona vilice treba uzeti na razmacima 10 do 15 cm, a u
podruju manjih napona od 20 do 30 cm. Profil vilica ne treba birati vei od 16mm kod greda visine h<3m, i manji
od 20mm kod greda visine h<5m, jer s gornje strane vrlo esto nisu na raspolaganju dovoljne duine sidrenja.
Dodatna armatura za preuzimanje upetosti ploe kolnika u rebro moe se postaviti u obliku ipki. Ovakva armatura
zavrava se otprilike oko polovice visine nosaa (h/2).
4.4.4. Armiranje i prednapinjanje donje ploe sanduka

Armatura donje ploe mora se preklapati s vilicama rebara u obliku petlje. U podrujima s visokim uzdunim
tlanim naponima gornji i donji red armature treba povezati s oko 9 vilica/m2, pri emu sva donja uzduna armatura
treba biti obuhvaena vilicama.
Slika 0.46 Kosokutna armatura donje ploe pri velikim torzijskim naponima.
4.4.5. Poprena ukruenja sanduastih nosaa
Popreni nosai, dijafragme ili popreni okviri izvode se u pravilu samo na leajima. Meutim oni i na leaju mogu
otpasti ako gornja i donja ploa skupa s hrptovima ima dovoljno veliku krutost kao zatvoren okvir.
Uloga poprenog nosaa je da:
sprijei izoblienje poprenog presjeka i
preda momente torzije i poprene sile na leaje.
18
Da bi popreni nosa obavio svoju zadau, dovoljno je da ima razmjerno malu debljinu (30 do 50 cm). Napone u
poprenim nosaima potrebno je raunati prema teoriji visokostjenih nosaa. Kod indirektnog oslanjanja popreni
nosai zahtijevaju veu debljinu (50 do 80 cm), jer na leaje trebaju predati poprene sile iz rebara glavnih nosaa.
Armiranje i prednapinjanje poprenih nosaa ovisno je stoga prvenstveno o nainu oslanjanja. Kod direktnog
oslanjanja (leaji su ispod hrptova) dovoljna je horizontalna armatura, koja u obliku ukosnica mora obavijati
vertikalnu armaturu hrpta:
U poprenom nosau potrebno je predvidjeti otvor za prolaz kroz sanduk. Donja ploa i hrptovi monolitno su
spojeni s poprenim nosaem, dok u sluaju sprezanja s gornjom ploom postoje dva pristupa:
sprezanje po cijeloj duljini i
sprezanje samo u podruju vuta.
Izmeu vuta ploa moe ostati slobodna da bi se izbjegli negativni momenti savijanja u ploi.
U sluaju debele donje ploe (irina/debljina<10), dovoljno je uz hrptove sanduka izvesti dva rebra koja preuzimaju
ulogu poprenog nosaa.
Slika 0.47 Armiranje ili prednaprezanje poprenog nosaa na leaju pri indirektnom oslanjanju u uzdunoj osi
sanduka.
Kod debljih hrptova (irina/debljina<7) i debele donje ploe, popreni nosa moe se potpuno izostaviti, jer je
krutost takvog sanduka sasvim dovoljna.
Kod indirektnog oslanjanja, uobiajeno je jedan dio prijenosa sila preuzeti kabelima u poprenom nosau. Ovi
kabeli sidre se s vanjske strane hrptova nosaa u blizini donjeg pojasa.
Kako je prostor za sidrenje i smjetaj kabela ogranien i uglavnom nedovoljan za potpuno prednapinjanje moe se
40% do 60% leajne reakcije preuzeti armaturom objeenom o gornji pojas poprenog nosaa. U ovom sluaju,
indirektnog oslanjanja potrebno je popreni nosa spojiti s kolnikom ploom po cijeloj irini.
Slika 0.48 Statiki model za tokasto oslanjanje sanduka na leaju.
19
Slika 0.49Unos sile u stupove.
Slika 0.50 Faze betoniranja sanduka.
Slika 0.51 Opasnost od cijepanja betona uslijed skretnih sila kabela u hrptu sanduka.
20
Luni mostovi
5. MOSTOVI LUNI
SADRAJ:
5. LUNI MOSTOVI ......................................................................................................................1

5.1. Opi pojmovi........................................................................................................................2
5.2. Povijesni razvitak .................................................................................................................3
5.2.1 Prvi svodovi..................................................................................................................3
5.2.2 Mostovi starog Rima ....................................................................................................4
5.2.3 Razdoblje do 18. stoljea .............................................................................................6
5.2.4 Razvitak do poetka 20. stoljea ................................................................................10
5.2.5 Prvih 50 godina betonskih lukova..............................................................................11
5.3. Oblikovanje i izvedba suvremenih masivnih lukova .........................................................14
5.3.1 Izvedbe na skeli..........................................................................................................14
5.3.2 Prve konzolne izvedbe jadranskih lukova..................................................................16
5.3.3 Konzolna izvedba formiranjem reetke......................................................................17
5.3.4 Kineski mostovi s krutom armaturom........................................................................18
5.3.5 Japanski postupci izvedbe ..........................................................................................19
5.3.6 Francuski mostovi sa spregnutim nadlunim sklopom ..............................................20
5.3.7 Suvremeni mostovi izvedeni konzolnim postupkom .................................................22
5.3.8 Lukovi izvedeni zaokretanjem polovica ....................................................................24
5.4. Naela oblikovanja i konstruktivni detalji .........................................................................24
5.4.1 Uobiajeni sustavi ......................................................................................................24
5.4.2 Odreivanje optimalnog oblika osi luka ....................................................................27
5.4.3 Zakon promjene poprenog presjeka luka .................................................................30
5.4.4 Metoda obrnutog optereenja.....................................................................................33
5.5. Statike provjere.................................................................................................................36
5.5.1 Modeliranje za proraun ............................................................................................36
5.5.2 Potporna (tlana) linija...............................................................................................38
5.5.3 Provjere stabilnosti luka.............................................................................................39
5.5.4 Modeliranje tapnim elementima za proraun na raunalu........................................41
5.5.5 Proraun luka u poprenom smjeru............................................................................42
5.6. Literatura ............................................................................................................................43
1
Luni mostovi
5.1. Opi pojmovi
Vanjsko optereenje u grednim nosaima izaziva moment savijanja. U nosau se formiraju tlana i
vlana zona, da bi se optereenje predalo na tlo putem reakcija na osloncima. Vertikalno
optereenje na gredni nosa rezultira vertikalnim reakcijama. Ukoliko gredu zakrivimo u konveksan
oblik, formirajui tako luk ili svod, u njoj nastaje tlana sila, kojoj se odupiru vertikalne i
horizontalne reakcije na osloncima. Oblikovanjem lunog nosaa postie se prijenos vanjskog
vertikalnog optereenja preteno tlanom silom. Momenti savijanja se smanjuju, a u idealnom
sluaju ak iezavaju (slika 1).
Slika 1. Raspored naprezanja po visini presjeka nosaa. a)U idealnom sluaju luk je optereen
centrinom tlanom silom (1), no u stvarnosti ona djeluje ekscentrino (2). b) Isto vanjsko
optereenje u grednom nosau izaziva moment savijanja, dakle, tlana i vlana naprezanja.
Dio svoda uz oslonce naziva se peta svoda, dok je njegov predio oko najvie toke tjeme svoda.
Visinska razlika izmeu pete i tjemena svoda naziva se strelica svoda (slika 2). Intrados je linija
donjeg ruba svoda, dok je ekstrados linija gornjeg ruba svoda. Raspon svoda (L) je horizontalni
razmak sredita leajnih ploha, dok je otvor svoda horizontalni razmak izmeu toaka intradosa.
Bitan parametar kod promatranja svodova je splotenost ili plitkost, predstavljena omjerom strelice
prema rasponu (f/L).
Slika 2. Osnovni dijelovi svoda.
2
Luni mostovi
Luni most se, osim glavnog nosaa, sastoji i od niza ostalih dijelova, koji su prikazani na slici 3. U
sluaju kada se sekundarna konstrukcija, koja nosi kolnik, nalazi nad lukom nazivamo je nadluni
sklop. Openiti naziv za ove dijelove je pomost.
Slika 3. Pojmovi vezani uz suvremeni luni most s kolnikom gore.
5.2. Povijesni razvitak
5.2.1 Prvi svodovi
Povijesni razvitak lunih mostova vrijedan je prikaza jer se radi o jednom od najstarijih sustava za
savladavanje veih raspona. Kroz najvei dio povijesti civilizacije svod je bio glavni nain trajnog
premotenja neke prepreke. Svi ostali sustavi znatno su mlai. Iskustva koja su prikupljena
tisuljetnim graenjem lukova nisu eksplicitno sadrana u suvremenoj tehnikoj znanosti,
teorijskim raspravama i pogotovo u raunalnim programima. Suvremene graevine u koje su
3
Luni mostovi
kritiki utkana iskustva prolih narataja mogu postati samo bolje, jer i dananja razina znanja jo
sadri mnogo zanatskih pravila koje je teko nadomjestiti matematikim modelima.
Prvi lukovi i svodovi vjerojatno su nastali na tradiciji graenja blatom i trskom. Svenjevi od
tranih stabljika bili su prvo gradivo za kue u delti Eufrata i Tigrisa. Drevni graditelji su ih slagali
u pravokutne okvire, ili zabijali, a potom savijali jednog prema drugom, povezujui ih u primitivan
luk. Nizovi lukova povezivani su vodoravnim snopovima u okvir nalik na svod, koji je potom bio
oblijepljen blatom. Obzirom da je povremeno bilo potrebno obnoviti pokrov, blatne su ploe s
vremenom postajale sve deblje. Neke ovakve kue izgorjele bi u estim poarima, nakon kojih bi
stvrdnuto blato ostajalo stajati i bez tranog okvira. U gradu Uru su ispod slojeva mulja, zaostalog
nakon Potopa, naeni ulomci nagorjelih glinenih ploa koje s jedne strane nose otiske trske, pa se
moe pretpostaviti da su prvi svodovi nainjeni pri kraju kamenog doba, 4000 p.K., i to izvedbom
na mjestu. Iz istog razdoblja potjeu i prve opeke, pa se pretpostavlja da su prvi svodovi takoer
graeni na tranoj oplati, a polagai opeka morali su usvojiti naelo radijalnog slaganja. Prvi
naeni openi svodovi su sagraeni oko 3000 g. p.K.
Slika 3. Rekonstrukcija prvog svoda na tranim okvirima i nacrt drevnog kamenog konzolnog
svoda.
Neki pretpostavljaju da su primitivne kulture preuzele ideju svoda iz prirode kopiranjem kamenih
lukova nastalih erozivnim procesima. Ovakvi prirodni fenomeni, koji oblikom podsjeaju na lukove
naeni su irom svijeta, no njihovo povezivanje s nizom radijalno sloenih klesanaca predstavljalo
bi prevelik skok u razvoju graditeljskih oblika. Sumerski graditelji su za vee raspone radije
koristili konzolni svod, graen na skeli, od slojeva kamena meusobno povezanih bitumenskim
vezivom, gdje je svaki slijedei malo istaknut u odnosu na prethodni (slika 3). Naeni su ovakvi
svodovi raspona do 3,6 m.
Prvi svoeni mostovi su mnogo mlai i danas im je teko odrediti pravu starost. Postoje graevine u
Maloj Aziji i graninom podruju izmeu Irana i Iraka koje vjerojatno potjeu iz predantikog
razdoblja, no sustavni razvitak graenja mostova vezan je uz mreu planski graenih cesta, to su
prvi ostvarili stari Rimljani.
5.2.2 Mostovi starog Rima
Premda svod nije njihov izum, Rimljani su bili prvi europski (a vjerojatno i svjetski) graditelji koji
su u punoj mjeri koristili znaajke i prednosti luka, svoda i kupole. Do danas je sauvano preko 400
starorimskih kamenih svoenih mostova koji se pouzdano mogu datirati iz razdoblja dugog oko 400
godina: od 174. g. p.K. pa do 260. g. po.K. Meu njima su i tri akvadukta vodovoda Dioklecijanove
palae, na prilazu Splitu. Mnogi od ovih mostova jo slue svrsi, ak i tekom cestovnom prometu.
4
Luni mostovi
Slika 4. Dijelovi klasinog svoenog mosta.

Najvei broj sauvanih starorimskih mostova ima polukruni luk, no postoje i mostovi segmentnog
intradosa. Najplii rimski luk ostvaruje splotenost f/l=0,19. Kod veine mostova odnos debljine
svoda i raspona se kree izmeu 1/10 i 1/20, a najdeblji svod sastoji se od klesanaca visokih 1,9 m.
Izvoeni su i dvostruki svodovi. Visina nadsloja u tjemenu mosta uglavnom je bila minimalna
(manja od debljine svoda). Uvrijeena debljina stupova Rimskih mostova iznosila je oko 1/3
raspona (ovo je gotovo pravilo za mostove do 10 m raspona). Najdeblji stupovi dostiu debljinu od
oko 1/2 raspona, dok su najvitkiji izvedeni u debljini od 1/5 raspona. Najvii stupovi doseu oko 40
m. Meu mostovima koji su sauvani, 70% ima raspon manji od 12,5 m, a 90% raspon manji od 21
m. Rekordni starorimski raspon svoda, od 35,6 m (slika 5), ostvaren je na jednom segmentnom
mostu u sjevernoj Italiji.
Slika 5. Pogled na most Svetog Martina, rekordan po veliini raspona meu starorimskim
ostvarenjima.
Rimskim graditeljima nije nedostajalo ideja, poznavali su graditeljske principe i vjetine, a glavna
ogranienja proizlazila su iz nedostatka izvora mehanike snage i vrlo ograniene uporabe tvrdih
metala. Rimljani su poznavali i prije uvrijeena gradiva: kamen, drvo i opeku, pridodavi im novo
gradivo - beton. Klesanci lukova obraivani su i slagani tako da dosjedaju jedan uz drugog, dakle
bez veziva, vjerojatno zbog potekoa uslijed moguih deformacija kod otputanja skele. Umijee
izrade vapnenog morta preuzeli su od Grka i usavrili. Od metala su izraivali samo spajala, a olovo
u sljubnicama koriteno je vrlo rijetko i tedljivo. Bogato iskustvo gradnje drvetom koristili su pri
izvedbi skela. Svodovi sloeni od usporednih prstenova svjedoe o racionalnoj uporabi skele, koja
se mogla vie puta premjestiti u jednom otvoru. Nosivost rimskih dizalica na ljudski pogon
procijenjena je na preko 6 tona uz dohvat vei od 13 m.
Za razliku od kasnije graenih mostova sa zemljanom ispunom, rimski su uglavnom imali betonsku
ispunu, koja je znatno pridonijela njihovoj zauujuoj trajnosti. Rimski beton spravljan je tako to
je prvo nainjen mort od grubih komada pucolana i vode, kojim su potom prelijevani unaprijed
sloeni komadi krupnog kamena (agregata), a kod gradnje mostova je koriten samo u ispuni, a
nikada izloen.
5
Luni mostovi
Rimski graditelji poznavali su vie naina temeljenja mostova. Pored plitkih temelja na vrstom tlu,
radili su temelje na kratkim zabijenim drvenim pilotima, a za podvodne temelje koristili su zatitu
drvenih zagata s glinenom ispunom ili su potapali sanduke s kamenom ispunom. Stup, ali i petni dio
polukrunog luka izveli bi bez skele. Nakon toga izvodili su preostali dio svoda na drvenoj skeli.
Koristili su jednu ili dvije skele, koje su po dovrenju jednog svoda premjetane u drugi. Kamene
istake pri petnim dijelovima preostalih svodova, kao i namjerno ostavljene udubine upuuju na to
da se skela barem dijelom oslanjala na ve ranije izvedene dijelove mosta. Otputanje skele vrilo
se izbijanjem klinova, nakon ega je ona rastavljana i dio po dio prenoena u naredno polje.
Slika 6. Pogled na starorimski most preko rijeke Taho u Alcantri, panjolska.

Uz most najveeg raspona treba spomenuti najdulji luni most Puente Romano u Meridi
(panjolska) preko 62 raspona, ukupne duljine 755 m, te najvii most Pont du Gard, visine 47,8
m. Zanimljivo je da je najvei raspon rimskog mosta, od 35,6 m, drao rekord na tlu Europe sve do
izvedbe maurskog mosta u Malabadiju, 1150. g., a premaen je tek 1204., kada je u Bernu sazidan
svod raspona 45 m. Starorimski graditelji bili su sposobni preuzeti, razraditi i unaprijediti postojea
saznanja (upoljavanjem obrazovanih Grka), poboljati ih vlastitim izvornim doprinosima (beton) i
sagraditi mostove koji spadaju meu najuspjenije i najtrajnije graevine nae civilizacije (slika 6).
5.2.3 Razdoblje do 18. stoljea
Na podruju Europe srednji vijek, od pada Zapadnog Rimskog carstva 476. g.po.K., uistinu
predstavlja mrano razdoblje, iz kojeg nemamo mnogo podataka o mostogradnji, niti ouvanih
graevina koje bi starorimske mostove povezivale s prvom graevinom srednjevjekovnog graditelja
koja se s njima moe mjeriti - mostom u Avignonu, dovrenim oko 1185. Ipak, vjerojatno je da je
vjetina ouvana u zemljama Bliskog i Srednjeg istoka, irei se karavanskim putevima do Dalekog
istoka. Najstariji zapisi o lunim mostovima sagraenim u Kini su iz 2. i 3. stoljea po.K., a
sauvani su ostaci vie graevina iz 5. stoljea. Prva znaajna sauvana graevina je segmentni
luni most raspona 37,4 m, iz 600-te godine, koji je za ono vrijeme bio vrlo smiona i originalna
konstrukcija (slika 7). Pored znatne splotenosti (0,192) segmentnog luka, treba uoiti i tedne
otvore nad lukom. Starorimski mostovi su imali tedne otvore samo nad stupovima, a nad lukom se
oni u Europi javljaju tek u 14. st. Na nekim starim kineskim mostovima uoljivi su tanki stupovi,
koji nisu mogli podnijeti jednostrani potisak svoda.
6
Luni mostovi
Slika 7. Most An-Chi preko rijeke Chiao, provincija Hopei, Kina, sagraen 605. 617. g.
Tradiciju starorimskog graditeljstva odralo je Istono Rimsko carstvo, ije razdoblje zavrava
padom Carigrada u ruke Turaka 1453. Sauvani mostovi u Turskoj i na Srednjem istoku upuuju na
mogunost manje ili vie kontinuiranog odravanja zanata do vremena kada su ga Arapi i Turci bili
spremni preuzeti. Uz prodor Turaka vezana je uporaba iljatog luka u europskoj mostogradnji (neki
ga zovu Maurskim ili Gotikim). Nadolazee arapske kulture preuzele su i usavrile starorimsko
umijee gradnje mostova, dodavi izvorne elemente.
Smatra se da se povijest mostogradnje u Europi nakon pada Zapadnog rimskog carstva nastavlja
mostom u Avignonu, graenim 1177. 1185. g. Zapravo, u vie srednjovjekovnih gradova u
relativno kratkom razdoblju od polovice do kraja 12 stoljea zapoinje gradnja velikih lunih
mostova (preko Maine u Wurzburgu, Dunava u Regensburgu, Temze u Londonu i Elbe u
Drezdenu). U vie drava tadanje Europe u 12. stoljeu su djelovala benediktinska redovnika
bratstva koja su se bavila gradnjom i odravanjem cesta mostova, izvorno u cilju olakavanja
hodoaa . Osim znanja, fragmentarno sauvanih u samostanima jo od starorimskog razdoblja,
dodatni poticaj izgradnji vrstih prijelaza dali su Kriarski ratovi, tijekom kojih je velik broj
Europljana imao se prilike upoznati s dometima orijentalnog graditeljstva.
Graditelj mosta u Avignonu Johan Benezet (St. Benoit) dobro je poznavao starorimsko
graditeljstvo. Njegov most (slika 8) ima raspone od 20 do 35 m, ukupna duljina iznosila je oko 600
m, irina 4,9 m. Koristio je, ali i unaprijedio neke starorimske elemente, kao to su trokutasti
ledobrani oko stupova. irina stupova iznosi oko etvrtinu najmanjeg svijetlog otvora. No, pravi
izvorni doprinos ostvaren na ovom mostu oituje se u oblikovanju svoda: radi se o krivulji
sastavljenoj od tri kruna odsjeka s tri razliita sredita, kakva do tada nije koritena, a koju
moemo ocijeniti povoljnijom od dotadanjih polukrunih ili segmentnih lukova.
Slika 8. Pogled na most u Avignonu. Do danas su sauvana 4 raspona.
7
Luni mostovi
Srednjovjekovni svod najveeg raspona bio je sagraen u Italiji, u Trezzu, preko rijeke Ada, 1377.
godine. Luk visine strelice 21 m imao je raspon od 72 m, a bio je izveden od samo jednog sloja
klesanaca. Most je sruen ve 1416. Mostovi ouvani u vicarskoj i sjevernoj Italiji daju naslutiti da
je oprez srednjovjekovnog graditelja kod ostvarivanja veih raspona bio vie uvjetovan problemima
s temeljenjem negoli nepoznavanjem zanatskih pretpostavki premotenja veeg raspona. Od
iznimnih ostvarenja, ouvanih do danas, jo treba spomenuti Karlov most u Pragu, dug 500 m i 10
m irok, graen od 1357. do 1503., Pont Valentre, graen od 1308. do 1355. u Cahorsu, u
Francuskoj, sa zailjenim svodovima, potom most preko rijeke Arno u Firenci, uveni Ponte
Vecchio, sagraen 1345. Ovaj posljednji se sastoji od tri plitka segmentna luka s rasponima od 27
do 30 m, i splotenou od 0,20. Stupovi su tek neto iri od 6 m, to oblikovanje mosta ini za ono
vrijeme radikalnim, pa se smatra da ova graevina, zajedno s mostom Scaligero na rijeci Adige u
Veroni navijeta renesansu. Most Scagliero, poznat i kao Ponte del Castelvecchio, preko tri
raspona, od kojih je najvei 48 m, graen je oko 1355.
Srednjovjekovni svodovi mostova (kao i starorimski) oblikovani su tako da mogu stajati

samostalno, odnosno svaki za sebe, premda su istodobno graeni svodovi gotikih katedrala koji
nisu mogli stajati bez vanjskih potpornja (kontrafora, lebdeih upornjaka). Pretpostavlja se da je
razlog tome bio vojne naravi: u sluaju ruenja jednog svoda, bilo je bitno da drugi ostanu stajati
zbog lake obnove. Osnovno obiljeje gotikih kupola oituje se u koncentraciji teine i potiska u
pojedine toke oslonca, kako bi prostor katedrale primio vie svjetlosti. Ovaj princip nije
primjenjivan kod mostova koji se oslanjaju na masivne stupove. Zbog toga, zbog ve opisanih
problema s temeljenjem i zbog nemogunosti procjene sila i naprezanja u elementima graevine,
izvoeni su vrlo masivni stupovi. irina stupova u uzdunom smislu upuuje na nesigurnost oko
mogunosti preuzimanja potiska, tako da varira, ovisno od osjeaja graditelja, izmeu 1/4 i 2/3
pripadnog svijetlog otvora. Rasponi srednjovjekovnih svodova veih mostova varirali su od 12 do
22 metra, uz rijetke iznimke. Kod oblikovanja linije svoda prevladava polukruni luk, no osim
njega graeni su segmentni i bavasti svodovi, a na nekim graevinama i svod ojaan rebrima, to
predstavlja novinu u gradnji mostova, vjerojatno preuzetu iz crkvenog graditeljstva. iljati lukovi s
dva ili tri sredita zakrivljenosti, imaju prednost pred polukrunima u manjem optereenju na skelu
tijekom gradnje.
U obradi kamena srednjevjekovni graditelji ne doseu preciznost starorimskih uzora, niti njihovu
monumentalnost kod slaganja svodova. Koriste se manji i slabije obraeni klesanci, a nepreciznosti
se kod slaganja kompenziraju mortom. Druge graevine (katedrale) iz istog doba upuuju da se ne
radi o nedostatku zanatske vjetine, ve prije o utjecaju opih drutvenih okolnosti. Primjetna je
tenja uporabe ljepih, jednolikijih i bolje oblikovanih klesanaca u vidljivom dijelu svoda, dok su se
za unutarnji dio koristio loiji i loije oblikovan kamen. Za razliku od Rimljana, srednjovjekovni
graditelji uvrijeeno su koristili vapneni mort. Problem njegove nepostojanosti i varijacija u
kakvoi bio im je poznat, pa je ostalo zabiljeeno da su ga pokuavali popraviti dodacima (nisu
poznavali svojstva prirodnog cementa). Veeg napretka na podruju temeljenja od rimskog doba
nije bilo.
Tijekom renesanse, koja je zaeta u Italiji u 15. st., mijenjaju se svjetonazori Europljana, a znanost i
umjetnost doivljavaju procvat. Ako se svoeni mostovi promatraju s motrita arhitektonskog
oblikovanja, a posebno dekorativnih elemenata, renesansna obiljeja mogu se razluiti od
srednjovjekovnih. Meutim, s tehnikog motrita u graenju mostova nema vidljive prijelomnice u
znaajkama. Poboljanja u oblikovnom smislu i poveanje raspona i smjelosti lukova obiljeena su
pojedinim iskoracima znaajnih graditelja. Polagani napredak zanatskog graenja nastavlja se do
poetka 18. stoljea, a neke smione ideje na podruju mostogradnje biti e realizirane stoljeima
kasnije. U radovima Leonarda da Vincija po prvi puta je formulirana spoznaja da je veliina potiska
8
Luni mostovi
luka ovisna o obliku svoda. Meu znanstvenim vizionarima renesanse istie se Faust Vrani, u
povijesti graditeljstva znamenit po prvim skicama izvedivih zavjeenih mostova (slika 9). Manje je
poznato da je u svom djelu predvidio i lune mostove s preuzetim potiskom.
Slika 9) Jedan od mostova Fausta Vrania iz knjige Machinae Novae, iz 1615. Ideja
preuzimanja potiska eljeznim zategama bila je znatno ispred svog vremena.
U doba renesanse zavrava razdoblje dominacije polukrunog luka i zailjenog gotikog luka.
Pojava sve pliih lukova je najprimjetnija kroz 16 st., dok u 17 st. zapoinje razdoblje istinske
dominacije segmentnog luka, te razvitak ostalih oblika, prikazanih na slici 10.
Slika 10) Oblici osi svoda ili luka klasinih mostova. a) polukruni svod b) segmentni svod (kruni
isjeak) c) koarasti svod, s tri sredita zakrivljenosti d) gotiki ili iljati svod, s dva sredita
zakrivljenosti.
Empirijska pravila konstruiranja lunih mostova, prema kojima se izmjere mosta odreuju u odnosu
na njegovu teinu ili visinu, formulirao je u svojoj knjizi talijanski graditelj Alberti, oko 1450.
Ovdje su po prvi puta izmjere odreene na temelju optereenja, to prethodi dimenzioniranju kakvo
poznajemo. Meu znanstvene doprinose renesanse ubraja se i konstruktivni princip reetke, bitan za
skele lukova.
Jedan od najljepih i najpoznatijih mostova ovog doba je most Rialto, preko kanala Grande u
Veneciji, no pravi doprinos najzamjetniji je na mostu preko Arna u Firenci, zvanom Santa Trinita
(slika 11), kojeg je izvorno sagradio Bartolommeo Ammanati 1567. do 1570. Obris svoda prati
lananicu krivulju opisanu funkcijom kosinusa hiperbolnog. Amanati je os svoda izveo
preokrenuvi krivulju provjeenog lanca, nakon to je zakljuio da takav oblik jami povoljnu
razdiobu unutarnjih sila u svodu. Splotenost mosta iznosi 1:8, ili 0,125, vrijednost koja predstavlja
9
Luni mostovi
velik iskorak u odnosu na do tada ostvarene. Tek 1921. je analitikim putem potvreno da obrnuta
lananica predstavlja jedan nain optimalizacije oblika svoda.
Slika 11) Uzduni presjek mosta Santa Trinita, Firenca 1570.

Most najveeg raspona iz ovog razdoblja sagraen je u Francuskoj, svod Vieille-Brioude iz 1479.
imao je otvor od 54,26 m. Osim njega treba spomenuti pariki most preko Seine, Pont Neuf, iz
1606., nedaleko kojeg stoji i most Pont Royal, sa svodom s tri sredita zakrivljenosti. Most preko
Garrone u Touluseu, sagraen 1632., ima koaraste svodove od opeke s najveim rasponom 34,4 m.
Graditelji Otomanskog carstva takoer ostvaruju znaajna djela, no nisu ukljueni u razvitak koji je
vodio formiranju graevinarstva na znanstvenoj osnovi te pri kraju razdoblja znatno zaostaju. Meu
turskim ostvarenjima ovog doba najznaajniji je Hajrudinov most u Mostaru, sagraen 1556., s
rasponom 27,3 m, presvoenim iljatim lukom visine 19 m.
5.2.4 Razvitak do poetka 20. stoljea
Novo razdoblje u graenju lunih mostova nastupa nakon to su u 17. stoljeu objavljena
fundamentalna djela tehnike mehanike i nakon to je u Parizu osnovana vladina ustanova za
poticanje razvitka graevinarstva, Corps des ponts et Chaussees. 1716. je u Parizu osnovana i
institucija Ingenieurs des Ponts et Chaussees, koja je imala zadatak da svoju djelatnost posveti
iskljuivo gradnji mostova i cesta te da ju potpuno odvoji od arhikteture. Time je gradnja mostova
postala samostalna profesija i to ne vie samo zanatska vjetina, ve inenjerska znanost. Od tog
vremena (poetak 18. stoljea) graevinske konstrukcije se sustavno proraunavaju. Prva
znanstvena primjena statike na analizu svoenih sklopova nalazi u knjizi izdanoj 1695. u kojoj je
kod iznalaenja unutarnjih sila u luku nosau dominantno optereenom tlanom silom prvi put
primijenjen verini poligon.
Prvi predava i upravitelj Ecole des ponts et Chaussees, Jean Perronet bio je graditelj trinaest
neobino smionih i lijepih mostova te veliki inovator, meu ije doprinose ubrajamo:
- prouavanje i primjenu koarastih lukova, ime je poveana splotenost i dodatno osloboen
protjecajni profil
- uvoenje uskih stupova, irine 1/9 do 1/12 pripadnog raspona, u odnosu na uvrijeenih 1/5.
Ovakvi stupovi ne mogu prenijeti jednostrani potisak svoda, ve preuzimaju samo razliku potiska
susjednih raspona
- razdvajanje masivnog stupita na dva odvojena stupa, koji podupiru svod rastavljen u rebra
Meu njegovim ostvarenjima istie se most Neuilly, sagraen 1773. s pet koarastih lukova otvora
po 39 m i strelice 9 m, (splotenost 0,23), debljine stupova 4.3 m, to iznosi 1/9 otvora. Valja,
takoer, spomenuti njegove mostove Nemour, gdje je splotenost 1/15, Sainte-Maxence,
splotenosti 1/10, La Concorde sa 1/8 (slika 12).
10
Luni mostovi
Slika 12. Perronet-ov most Pont de la Concorde, Pariz 1790.
Novi doprinosi donijeli su sa sobom i neke neeljene posljedice: na Perronet-ovim mostovima

zabiljeeno je znaajno slijeganje nakon otputanja skele, u veliini od oko 1/72 raspona.
Industrijska revolucija donijela je masovnu proizvodnju lijevanog eljeza od kojeg je izraen prvi
metalni most 1779. godine i to luni most preko rijeke Severn u Coalbrookdalu (Velika Britanija),
raspona 30.0 m.
irenje eljeznike mree u Europi zahtijevalo je gradnju mnogobrojnih mostova veih raspona
(zbog ogranienja na voenje trase) i nosivosti (prometno optereenje znatno vie utjee na izmjere
mosta). Naglo se mijenja odnos vlastite teine prema prometnom optereenju. Budui da je za
naponska stanja u svodovima povoljno da je prometno optereenje malo prema stalnom, potaknuta
su nova istraivanja, na osnovi kojih su popravljene postojee i razvijene nove teorije koje i danas
koristimo. Razvijene su i nove tehnike temeljenja, meu kojima osobit znaaj ima temeljenje u
kesonima pod pritiskom.
Poetak 19. stoljea obiljeen je poetkom znanstvenih istraivanja i komercijalne izrade

hidraulikih veziva. Proizvodnja Portland cementa zapoela je 1844. u Engleskoj. Pomou novog
veziva mogli su se za kamene svodove koristiti sve manji i loije obraeni komadi (u jednom svodu
rekordnog raspona beton ini 40% zapremine). Meutim, jedno od najveih otkria, na kojem se
temelji razvitak masivnih konstrukcija XX. stoljea, je armirani beton, kojeg su otkrili Francuzi
Lambot i Monier (1867.) Beton i armirani beton dokinuli su izvedbu velikih kamenih lunih
mostova u prvoj polovici XX. stoljea.
5.2.5 Prvih 50 godina betonskih lukova
Gradnja prvih betonskih mostova (1875.) dala je naslutiti velik potencijal ovog gradiva za izvedbu
svodova i lukova, no pokuaji izvedbe veih objekata ukazali su na znatne nepoznanice i probleme
proistekle iz nedovoljnog poznavanja znaajki betona, konkretno, dugotrajnih pojava puzanja i
skupljanja. Poetak dvadesetog stoljea je obiljeen djelovanjem trojice velikih graditelja. Francois
Hennebique (1842. 1921.), Robert Maillart (1872. 1940.) i konano Eugene Freyssinet (1879.
1962.) otkrivaju i razrauju oblike lukova i svodova primjerene armiranom betonu.
Francois Hennebique je meu prvima spoznao osnovne znaajke armiranog betona i razvio
sklopove prilagoene novom gradivu. Njegov prvi znaajan luni armiranobetonski most, gdje su
elementi sklopa konstruktivno i statiki ralanjeni izveden je 1900. u Francuskoj, u mjestu
Chatellerault. Hennebique je povezao tlanu kolniku plou s lunim nosaima u monolitnu
rebrastu konstrukciju. Sagradio je preko 100 mostova meu kojima se istie Risorgimento, most
preko Tibra u Rimu (slika 13.), s tada rekordnim otvorom. Sklop se sastoji od donje pojasne ploe,
svoenog oblika, punih vertikalnih uzdunih zidova i kolnike ploe.
11
Luni mostovi
Slika 13. Uzduni i popreni presjek rimskog mosta Risorgimento, iz 1911. g.

Robert Maillart je doprinio konstruktivnom oblikovanju armiranobetonskih lunih mostova gradei
od plonih elemenata - ploa i stijena - cjelovite prostorne konstrukcije. Razvio je izvorni sustav
koji se sastoji od trozglobnog luka izvedenog od lunih diskova, koji se u blizini tjemena stapaju s
rebrastim nadlunim sklopom u jedinstven sanduasti presjek. Drugi Maillartov pronalazak je
ukrueni poligonalni luk, koji prenosi samo tlane sile, dok kolniki sklop, zajedno sa stupovima,
slui za ukruenje i preuzima na sebe sve momente savijanja. Ideja je ostvarena na mostovima Val
Tschiel i Schwandbach (slika 14.).
Slika 14. Uzduni i popreni presjek Maillartovog mosta Schwandbach, iz 1933. g.
12
Luni mostovi
Eugene Freyssinet, po mnogima najvei konstruktor ovog stoljea, zapoinje svoje djelovanje
projektiranjem i izvedbom nearmiranog betonskog lunog mosta Le Veurdre. Most je sagraen na
klasinoj skeli, ali ona nije sputena uvrijeenim postupkom, ve su lukovi od skele odignuti
razupiranjem pomou hidraulinih prea postavljenih u tjemenom zglobu. Most je dovren 1910, da
bi ve godinu dana kasnije (1911) bilo ustanovljeno sputanje sklopa u tjemenu, pa su pree
ponovno ugraene i luk iznova odignut. Analizom uzorka sputanja lukova zapoinje istraivanje
dotada nepoznate pojave puzanja betona, a postupak podizanja lukova sa skele razupiranjem
preama prihvaaju i drugi konstruktori lukova.
Po Freyssinetovom je projektu 1923. je sagraen luni most s preuzetim potiskom (luk sa zategom)
preko Seine, po imenu Saint-Pierre du Vauvrey (slika 15), tada rekordnog raspona od 132 m.
Kod Plougastela, preko rijeke Elorn (Francuska), Freyssinet gradi jedan od svojih najznaajnijih
mostova (slika 16). Most je dvokatni, tako da se na vrhu sklopa odvija cestovni, a ispod njega
eljezniki promet.
Slika 15. Uzduni i popreni presjek mosta Saint-Pierre-du-Vauvray, glavnog raspona 132 m, iz
1923. g.
Slika 16. Uzduni i popreni presjek mosta prijeko rijeke Elorn, iz 1930. g.
1950. 1953. je Freyssinet izradio je projekte za tri mosta u Venezueli, ostvarivi iskorak u nainu
graenja lukova. U to doba drugi sustavi poinju ugroavati dominaciju lunih mostova na srednjim
13
Luni mostovi
rasponima, zahvaljujui razvitku postupaka izvedbe bez tekih i skupih skela. Masivni luni
mostovi jo su graeni na drvenim konstrukcijama koje su nerijetko bile sloenije od njih samih.
Nasuprot tome, konzolna montaa elinih reetki razvijena je jo u 19. stoljeu, a tako su izvedeni
i neki veliki elini lukovi. Freyssinet postaje idejni zaetnik konzolne gradnje masivnih lukova bez
skele oslonjene o tlo, koja je kasnije primijenjena i razraena kod izgradnje jadranskih lukova,
poevi od ibenskog mosta 1965.
Jedan od pionira armiranog betona Melan patentirao je konstrukcije s krutom armaturom,

izvedenom od reetkastih nosaa. Samonosivi armaturni sklop smanjuje ili dokida potrebu za
skelom oslonjenom o tlo. Meu njegovim izvedbama treba spomenuti jedan trozglobni svod s
krutom armaturom raspona 42,4 m i splotenosti 1/16. Postupak je bio rairen prvih desetljea XX
stoljea, no nije se odrao u nadmetanju s drugim postupcima i gradivima. Iznova se koristi (u
doraenom obliku) kod gradnje suvremenih velikih lunih mostova u Kini, opisanih kasnije.
O. F. Nilsen je 1932. god. konstruirao novi tip lunog mosta s uputenim kolnikom. Sustav se
sastoji od dva vitka luka povezana s kolnikom konstrukcijom vitkim dijagonalama oblika slova
V. Pri tome u pojedinim kombinacijama optereenja nose samo vlane dijagonale, dok su tlane
iskljuene iz nosivosti. (Ovakav sustav dijagonala je kasnije koriten kod viseih mostova.) Sustav
koristi relativno malo gradiva zahvaljujui znatnoj krutosti koja je postignuta kosim dijagonalama.
Od teoretskih doprinosa projektanata mostova treba istaknuti studiju o armiranobetonskim

lukovima R. Vallette-a iz 1930./31., nainjenu na temelju autorovog prouavanja razvitka pukotina
na postojeim mostovima. Pored ve od ranije poznatog naina optimiziranja oblika osi luka u
smislu smanjenja momenata savijanja, Vallette se bavi iznalaenjem zakona promjene momenta
inercije presjeka luka du osi u cilju dalje redukcije momenata savijanja. Pokazao je da je
racionalno izvesti luk stalnog momenta inercije od tjemena do priblino etvrtine raspona, s
minimalnim momentom inercije priblino u desetini raspona od oslonca. Na armiranobetonskom
mostu La Roche Guyon, projektiranom prema Vallette-ovoj teoriji, postignut je vrlo povoljan
omjer najveih vrijednosti momenata savijanja u polju i na upetim osloncima, od svega 1,12.
Ovakvim postupkom, odnosno ujednaavanjem momenata podeavanjem presjeka i linije luka,
projektirani su i drugi veliki lukovi.
5.3. Oblikovanje i izvedba suvremenih masivnih lukova
Tijekom 20. stoljea izvedeno je mnogo lunih mostova razliitih sustava, razliitim postupcima
gradnje. Neki od njih nisu se odrali, premda sadre zanimljiva promiljanja (iri pregled dan je u
vrelima 2 i 3). U prvom dijelu ovog poglavlja prikazani su samo mostovi znaajnih raspona koji
sadre izvorne inenjerske doprinose na polju konstruiranja ili graenja. Budui da luni mostovi
danas mogu konkurirati drugim sustavima samo uz racionalizaciju izvedbe, to su ovdje svrstani po
slinim izvedbenim postupcima. U drugom dijelu prikazani su neki hrvatski luni mostovi malih i
srednjih raspona.
5.3.1 Izvedbe na skeli
14
Luni mostovi
Starije izvedbe mostova na drvenim skelama ovdje nisu prikazane, usprkos tome to su same skele
iznimna inenjerska ostvarenja, nerijetko sloenija za statiku analizu i izvedbu od samog mosta.
Izdvojena su dva mosta velikih raspona, izvedena na razliitim skelama, i s razliitim udjelom
montanih elemenata: most Gladesville nainjen je najveim dijelom od montanih odsjeaka na
skeli s vie oslonaca u prepreci, dok je most Noslach izveden na reetkastoj skeli sustava Cruciani,
oslonjenoj samo na temelje luka.
Slika 17. Skica mosta Gladesville, Sydney, iz 1964.

U Sydneyu, Australija, 1964. je dovren luni most Gladesville, koji je, s rasponom od 304,8 m
drao rekord do dovrenja Krkog mosta (Slika 17). Luk se sastoji od etiri uplja usporedna luka,
irine po 6,1 m, pravokutnog presjeka promjenjive visine (4,27 do 6,9 m). Tijekom gradnje bili su
meusobno razmaknuti za 30 cm, tako da se mogu izvesti jedan po jedan, na istoj skeli.
Meuprostor je tek naknadno zapunjen betonom. Uzduni montani odsjeci lukova su bez uzdune
armature, a spajani su mokrim rekama. Skela je bila elina, cijevna, a tijekom izvedbe bono je
pomicana etiri puta. Rektifikacija luka i odvajanje od skele izvreno je razupiranjem preama
smjetenim u etvrtinama raspona. Nadluni sklop izveden je kao rotilj sainjen od montanih
prednapetih nosaa, koji se preko montane naglavnice oslanjaju na vitke stupove izvedene na
mjestu. Nad stupovima je ostvarena protenost rotilja iz susjednih polja.
Na skelama sustava Cruciani, koji se razvija od 50-ih godina 20. stoljea, izvedeno je oko 50 lunih
mostova. Osobitost sustava je u koritenju lakih reetkastih nosaa, po dijelovima montanih, koji
se oslanjaju samo na pete budueg luka. Izvorna skela sastavljena je od svenjeva dasaka s
dijagonalama od prednapetog drveta, te ukruta i spregova od uadi, i pogodna je za izvedbu lukova
do raspona od 120 m. Lukovi veih raspona izvedeni su na skelama kojima su uad za ukruivanje
zamijenjena elinim cijevima. Nedostatak sustava je u velikom utroku drveta, pa se on veinom
koristio u alpskim krajevima.
Most Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, sastoji se od dva luka blizanca, sanduastog
presjeka, s tri komore, izvedena na istoj skeli (slika 18). Skela je trokatna, popreno premjetana i
sagraena u etapama. Prvo je izveden dvokatni petni dio skele, potom su na ove dijelove
prikljuene jednokatne reetke, pridrane privremenim vjealjkama. Sredinjim reetkama dodan je
kat, tako da postanu samonosee. Po zatvaranju privremenih zglobova dodan je trei kat kompletnoj
reeci, te se po polaganju oplate moglo pristupiti postupnom simetrinom betoniranju donje ploe
luka. Stabilnost reetke osigurana je horizontalnim kabelima za pridranje.
15
Luni mostovi
Slika 18. Skica mosta Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, dovrenog 1967.
5.3.2 Prve konzolne izvedbe jadranskih lukova
Tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljea razvijen je vei broj razliitih tehnolokih
postupaka za izvedbu masivnih grednih mostova, pa su prednapeti gredni mostovi graeni na
rasponima i u okolnostima koje su ranije bile predodreene za lukove. Ipak, upravo u to vrijeme
sagraena su dva luna mosta na naoj jadranskoj obali, koji su izvornou naina izvedbe oznaili
ponovno oivljavanje i razvitak ideje poznatih starijih graditelja Melana i Maillarta, da ve u
vrijeme gradnje lunih sklopova treba iskoristiti naponska stanja u sklopu. Pored toga, one
predstavljaju nastavak Freyssinettovih izvedbi lukova s djelominom skelom.
Za luni most u ibeniku, raspona 246,4 m, a potom i za most kopno otok Pag, raspona 193,2 m,
primijenjen je 1964 i 1967. konzolni nain gradnje. Lukovi su betonirani na mjestu, u itavom
poprenom presjeku i u jednakim odsjecima po duljini, na elinoj skeli koja je s jedne strane bila
pridravana za ovrsli dio betonskog sklopa, dok je s druge strane bila pridravana zategama koje
su se zrakasto irile od stupova na obalama. elina skela premjetana je du luka pomou plovne
dizalice velike nosivosti. Zatege su se sastojale od krutih elinih profila (etiri U profila) kojima
su se postupno dodavali i napinjali prednapeti kabeli, ovisno o veliini sile u zategama u pojedinim
fazama gradnje. Krutou elinih profila kontrolirane su deformacije pri gradnji, dok su dodatnim
kabelima poveavane nosivosti zatega. Zatege iza stupova, koje su drale ravnoteu konzola, bile su
usidrene u masivne upornjake s kamenom ispunom (ibenski most), odnosno izravno u vrstu
stijenu (Paki most).
Opisani nain izvedbe oznaio je velik napredak u gradnji masivnih lunih mostova, ali je imao
bitnih zamjerki. Betoniranje lukova na mjestu, u odsjecima duljine oko 30 m zahtijevalo je izradbu
16
Luni mostovi
dviju elinih skela tekih po sedamdeset tona. Za njihovo premjetanje trebalo je pri svakom taktu
osigurati plovnu dizalicu velike nosivosti, koja nije inae bila potrebna na gradilitu.
ibenski most sadri upeti armiranobetonski luk raspona 246 m. Strelica luka ima visinu od svega
30.8 m, pa on po odnosu f:l=1:8 spada meu veoma plitke. Luk je upljeg sanduastog presjeka s tri
komore. irina mu je stalna, dok se visina mijenja od 2.9 m u petama do 3.7 m u tjemenu. Nadluni
sklop sastoji se od niza rotilja. Po etiri uzduna nosaa kolnika izvedena su kao montani
prednapeti elementi duljine 23.0 m.
Slika 19. Skica ibenskog mosta, raspona 246,4 m, iz 1965.

Otok Pag spojen je s kopnom lunim mostom raspona 193.2 m. Prema statikom sustavu glavni je
nosa upeti luk, visine strelice 27.6 m, to mu daje odnos f:l=1:7. Luk srpolikog oblika u tjemenu
ima visinu od 3.0 m, a pri petama 2.3 m, dok mu je irina stalna i iznosi 7.0 m. Rjeenje nadlunog
rasponskog sklopa, rasponi i raspored nosaa odgovaraju konstrukciji primijenjenoj na ibenskom
mostu, s tim da je na ibenskom mostu prometna ploha neto ira.
5.3.3 Konzolna izvedba formiranjem reetke
Postupkom istodobnog graenja luka i nadlunog sklopa eli se postii ukljuivanje dijelova u
zajedniko noenje ve tijekom gradnje i skraenje trajanja graenja. Postupak se sastoji u
postupnoj izvedbi reetkaste konzole, koja se sastoji od vlanog pojasa nadlunog sklopa, tlanog
pojasa luka i privremenih vlanih dijagonala izmeu stupova. Ovakav nain graenja nadahnut je
graenjem Krkog mosta, gdje je gornji pojas reetke formiran privremenim zategama. Postupak je
dalje razraen u Japanu, kako je prikazano kasnije.
Otok Krk spojen je s kopnom preko dva luna mosta, s lukovima raspona 390 m i 244 m. Razlika
izmeu irine prepreke, koja iznosi 470 m, i raspona velikog luka savladana je oslanjanjem luka na
meustupove u moru i razupiranjem horizontalnim razuporama raspona 33.5 m. Zajednika osobina
obaju lukova je nepromjenjivost vanjskih dimenzija po itavoj duljini i izrada od montanih
dijelova (60% poprenog presjeka luka veeg raspona i 86% luka manjeg raspona je sklopljeno od
montanih dijelova).
Izvedba lukova zapoela je izvedbom srednjeg dijela (komore) sanduka, od montanih dijelova
ploe i rebara. Meusobni spojevi izvedeni su preklapanjem armature u obliku ome, uz dodatak
17
Luni mostovi
uzdunih ipki. Na taj nain formirani su elementi dugi po 5 m, koji su kabelima ovjeeni o
prethodno izveden stalni stup. Nakon izvedbe narednog nadlunog stupa, itav odsjeak izmeu
stupova pridran je u reetkastom sustavu pa su kabeli pojedinih odsjeaka mogli biti demontirani.
Montani elementi unutarnje komore imaju debljinu od samo 15 cm.
Slika 20. Skice Krkog mosta, s lukovima raspona 390 m i 244 m, iz 1981.
Na ibenskom i Pakom mostu, prije samog spajanja luka, provedena je regulacija naprezanja
aktiviranjem hidraulikih prea u tjemenu, nakon ega je luk zakljuen, bez mogunosti naknadnih
regulacija. Na Krkom mostu ostavljena je i mogunost naknadnog aktiviranja prea, to je i
uinjeno nakon dvije godine uporabe mosta, kada je veliki luk podignut 63 mm, da bi nakon jo
jedne godine bio podignut jo jednom, za 93 mm. Nakon toga pree su ubetonirane. (Za usporedbu,
na Maslenikom mostu nisu koritene pree, ve je luku dano nadvienje od 13,7 cm kako bi se os
nakon skupljanja i puzanja betona ostvarila u projektiranom obliku.)
Vlane dijagonale ne moraju biti samo privremenog znaaja: u Kini je izveden most preko rijeke
Jiangije, raspona 330 m, kao cjeloviti reetkasti sklop. On nije prvi reetkasti luk: poznati most Rip,
u Australiji, raspona 183 m sagraen je konzolnim postupkom sredinom 70-ih godina, na takav
nain da su izvedeni reetkaste konzole, koje su u tjemenu spojene zglobom.
5.3.4 Kineski mostovi s krutom armaturom
18
Luni mostovi
U Kini se ve vie od 30 godina grade i prouavaju sklopovi nainjeni od elinih cijevi ispunjenih
betonom na takav nain, da se postigne uinak sprezanja. Ovdje je zanimljivo spomenuti
promiljanja o poboljanju znaajki lukova ugradbom betona u uplje eline cijevi prof. Krune
Tonkovia, koji je na slian nain izveo most u Skradinu, raspona 90 m, 1955. godine.
Izvedba kineskih mostova tee na slijedei nain:

konzolnom montaom sa zategama izvodi se reetkasti luk od upljih elinih cijevi
cijevi samonosivog luka ispunjavaju se betonom, na takav nain da se postigne dobra
prionjivost izmeu betona i stjenke cijevi. Koristi se beton s minimalnim skupljanjem.
na ispunjenu reetku poveane nosivosti vjea se skela na kojoj se betonira luk. Reetkasti
sklop ostaje ubetoniran, kao kruta armatura.
po dovrenju luka nad njim se izvodi rasponski sklop.
Cijevni lukovi mogu se montirati i horizontalnim ili vertikalnim zakretanjem lunih polovica.
Najvei masivni luni most na svijetu, Wanxian, preko rijeke Jangce, raspona 420 m, izveden je
1998. gore opisanim postupkom. Beton luka je marke 60. Popreni presjek luka je prigodom
izvedbe podijeljen u 7 polja, koja su sukcesivno betonirana. Svako polje izvedeno je u itavoj
duljini trake (od pete do pete) takvim redoslijedom, da se odri stabilnost luka. Nadluni rasponski
sklop, irok 24 m, sastoji se od 10 prednapetih nosaa T oblika poprenog presjeka.
Slika 21. Skice mosta Wanxian, raspona 420 m, iz 1998.
5.3.5 Japanski postupci izvedbe
U Japanu je, u razdoblju od 1974. do 1989. sagraeno 7 velikih betonskih lunih mostova raznim
inaicama konzolnog postupka. U naelu su kombinirane tri metode izvedbe:
1. Konzolna izvedba s formiranjem reetke koju sainjavaju lukovi, stupovi, grede za ukruenje
i dijagonale.
2. Konzolna izvedba s privremenim zavjeenjem luka o pomoni pilon.
3. Montaa samonosive krute armature od elinih profila, uz naknadno presvlaenje betonom
(Melanov postupak).
Most Usagawa izveden je kombinacijom konzolne izvedbe s pomonim pilonom i montae krute
armature (2+3).
19
Luni mostovi
Slika 22. Skica mosta Usagawa, iz 1982.

Najvei masivni luni most u Japanu, Beppu-Myouban dovren je 1989. godine, kombiniranom
metodom (1+3). Dvije treine luka od pete prema tjemenu izvedene su kao reetka, konzolnim
preputanjem, dok je u sredinjem dijelu luka ugraena reetka od elinih profila, koja je kasnije
obuena u beton. Reetka u fazi izvedbe formirana je od luka, dodatno prednapetog privremenim
kabelima, stupova i dodatnih privremenih elinih elemenata: horizontala i dijagonala. Smatra se da
je metoda s formiranjem privremene reetke pogodna za graevine do raspona od 150 m, a u
kombinaciji s Melanovim postupkom i za raspone vee od 200 m. Konstruktori japanskih lunih
mostova smatraju da je tijekom izvedbe neophodno privremeno prednapinjanje luka. Zanimljivo je
da su privremene dijagonalne zatege nakon zatvaranja luka iskoritene za prednapetu armaturu
nadlunog rasponskog sklopa.
Slika 23. Skica mosta Beppu-Myouban, iz 1989.
5.3.6 Francuski mostovi sa spregnutim nadlunim sklopom
20
Luni mostovi
Upeti luk most Chateaubriand kod Rance-a ima raspon od 261 m, dok je na mostu La Roche-
Bernard, raspon 201 m. Ono to ih ini osobitim je izvedba spregnutog nadlunog sklopa, koji je se
kod mosta Chateaubriand sastoji od ploe debljine 20 do 40 cm spregnute s dva I nosaa visoka 110
cm, na rasponima od 29 m, dok se kod mosta La Roche-Bernard sastoji od ploe debljine 30 cm
spregnute sa sanduastim sklopom irokim 8 m. Oba luka su upeta. Na mostu La Roche-Bernard
visina lunog nosaa varira od 3.5 m u peti do 2.9 m u tjemenu, dok je na mostu Chateaubriand
stalna i iznosi 4.2 m. Prometnica na mostu Chateaubriand je ua od one na mostu La Roche-
Bernard, (odnos je 12 naprema 20.3 m), dok je irina obaju lukova slina (7.5 naprema 8 m).
Slika 24. Skica mosta Chateaubriand (Rance), raspona 261 m, iz 1994.
Slika 25. Skica mosta La Roche-Bernard, iz 1994.

Mostovi su izvedeni na slian nain. Peta luka izvedena je konzolnim postupkom uz podupiranje do
drugog nadlunog stupa, gdje su izvedni privremeni stupovi za podupiranje luka. Na mostu
Chateaubriand podupiranje je izvedeno na 2x29 m od pete a na La Roche-Bernardu na 46 m (u oba
sluaja na 0,22 raspona). Sredinji dijelovi lukova izvedeni su konzolnim postupkom, s
privremenim pilonom nad pomonim stupom i sa pomonim zategama. Betoniranje je izvedeno u
21
Luni mostovi
odsjecima, na licu mjesta. Kod projektiranja mosta Chateaubriand razmatrano je rjeenje sa
sredinjim zglobom u luku, koji bi umanjio probleme stabilnosti jako splotenog luka, no od toga se
odustalo. Nadluni sklop izveden je potiskivanjem nosive metalne konstrukcije s jedne obale.
Montani elementi nadlunog sklopa mosta La Roche-Bernard bili su dugi 37 m, a u poprenom
smislu sastojali su se od polovice sanduka. Izvedba spregnute armiranobetonske kolnike ploe
uslijedila je nakon dovrenja montae elinog dijela sklopa i uklanjanja pomonih stupova. Masa
nadlunog sklopa mosta Chateaubriand, irine 12 m, iznosi svega 10 tona po metru dunom, to se
smatra velikom prednou ovakve koncepcije.
5.3.7 Suvremeni mostovi izvedeni konzolnim postupkom
Konzolni postupak s privremenim kosim zategama i betoniranjem u odsjecima danas je vjerojatno

najei nain izvedbe lukova velikih raspona. Ovdje e biti prikazana tri novija mosta, izvedena na
slian nain, od kojih svaki ima nekih posebnosti.
Luni most preko doline rijeke Kyll, u Njemakoj, izveden je kao puni armiranobetonski presjek
irine 7 m, a promjenjive visine, od 1,5 do 3,5 m. Upeti puni luk na rasponu od gotovo 223 m je
vjerojatno jedinstven. Puni nadluni stupovi i prednapeti ploasti nadluni rasponski sklop sudjeluju
u prijenosu optereenja s lukom i osiguravaju njegovu stabilnost. Most je izveden konzolnim
postupkom, s privremenim kosim zategama. Pri tome su konzole bile dodatno poduprte pomonim
stupovima koji su izvedeni ispod nadlunih stupova najbliih peti luka.
Slika 26. Skica mosta Kyll, iz 1997.

Most Grosse Mhl izveden je kao sanduasti sklop s tri komore i kontinuiranom rebrastom
nadlunom konstrukcijom povrh. itav raspon od 170 m izveden je bez pomonih stupova u dolini,
ali s pomonim pilonima nad petnim stupovima. Nadluni rasponski sklop izveden je betoniranjem
na mjestu, polje po polje.
Masleniki most za autocestu sadri upeti luk raspona 200 m i strelice 65 m. U poprenom presjeku
oblikovan je kao dvodijelni sanduk konstantnog vanjskog obrisa. Na najveem dijelu luk je
konstantnog poprenog presjeka, a izmjere mu se linearno poveavaju samo od prvih stupova prema
petama. Os luka odabrana je po sloenoj logaritamskoj funkciji, tako da su momenti savijanja za
stalno optereenje minimalni. Vanjske vertikalne plohe sanduka imaju reljefno uzduno zaobljenje -
22
Luni mostovi
profilaciju. Vanjske izmjere luka iznose B/H=9,0/4,0 m. Stijenke pojasa debljine su 45,0 cm, uz
linearno poveanje na 80,0 cm od prvih stupova prema petama.
Nadluni rasponski sklop je rotiljni, sainjen od osam montanih prednapetih nosaa,
spojenih monolitnom kolnikom ploom. Montani nosai su T-presjeka visine 175 cm, raspona 30
m a mase 77 t. Montani nosai uzduno su ogranieno naknadno prednapeti kabelima u jednoj
fazi. Fleksijski kontinuitet nad stupovima ostvaruje se gipkom armaturom. Popreni nosai
predvieni su samo na osloncima. Kolnika ploa je konstantne debljine 25 cm, armirana gipkom
armaturom.
Slika 27. Skica mosta Grosse Mhl, iz 1991.

Rasponski sklop oslonjen je na upornjake i njima najblie stupove preko uzduno pominih leaja,
na dva stupa kod tjemena preko uzduno nepominih leaja, dok je s ostalim stupovima monolitno
vezan. Stupovi se sastoje od dva pojedinana stupa, sanduastog poprenog presjeka.
Slika 28. Skica Maslenikog mosta za autocestu, iz 1997.
23
Luni mostovi
Luk je izveden u pominoj oplati, u odsjecima duljine 5.26 m. Petni stupovi povieni su pomonim
elinim pilonima visine 23 m kako bi se olakala konzolna izvedba.
5.3.8 Lukovi izvedeni zaokretanjem polovica
Ovim inovativnim postupkom do sada je izvedeno tek nekoliko lukova. Ideja se sastoji u tome da se
lune polovice, predgotovljene ili betonirane na mjestu, zakretanjem, odnosno postupnim
sputanjem dovedu u konani poloaj i potom poveu u tjemenu. Pri tome se tijekom izvedbe
polovice oslanjaju na privremeni zakretni zglob, koji se nakon izvedbe moe ubetonirati, tako da je
u konanom stanju luk upet. Prednost postupka je u tome to je betoniranje jednostavnije u
uspravnom poloaju u podiznoj oplati, negoli u kosom poloaju, u pominoj skeli. Postupak je
ogranien na raspone do maksimalno 200 m, zbog problema pri radu na velikoj visini. Ovakvim
postupkom, s betoniranjem odsjeaka na mjestu, u segmentnoj oplati, izveden je most Argentobel,
1985. g., raspona 145 m.
Slika 29. Skica mosta Argentobel, iz 1985.
5.4. Naela oblikovanja i konstruktivni detalji
Iz prikaza izvedenih graevina vidljivo je bogatstvo oblika lunih mostova, koji proistiu iz
razliitih konstruktivnih promiljanja, izvedbenih mogunosti, pa i drutvenih okolnosti. Pravila
koja e biti prikazana u ovom odjeljku nisu nepromjenjiva, ali daju iskustvene okvire kojih se
moemo pridravati dok, kao iskusni projektanti, ne budemo spremni iz njih iskoraiti.
5.4.1 Uobiajeni sustavi
Prvo pitanje kod oblikovanja je kada uope predvidjeti luk kao sustav premotenja prepreke?
Smatra se da luni sustavi mogu biti konkurentni ostalima za raspone od 40 do 400 m. Najvie se
primjenjuju za raspone od 50 do 250 m. U prolosti, kao to je vidljivo iz prikaza, lukovi nisu imali
prave konkurencije u sustavima za vee raspone, no danas se razmatraju i druga rjeenja: masivni
gredni mostovi grade se do raspona od 300 m, dok se za zavjeene mostove (mostove s kosim
zategama) rasponi od 250 do 350 m smatraju optimalnima. Stoga se ondje, gdje postoje uvjeti za
prijem horizontalnih sila u tlo, lukovi razmatraju kao jedan od varijanti premotenja. Okvirno, neki
uobiajeni sustavi prikazani su na slika 30, s rasponima u kojima su najee primjenjivani.
24
Luni mostovi
Ako promatramo lune nosae zasebno, bez ukljuivanja pomosta (konstrukcije koja nosi kolnik) u
nosivi sklop, moemo ih podijeliti u skupine prema statikom sustavu:
1. Upeti lukovi, bez zglobova, s razliitim promjenama presjeka du luka. (U krajnjem
sluaju prelaze u elastino upete lukove.)
2. Jednozglobni lukovi, sa zglobom u tjemenu.
3. Dvozglobni lukovi.
4. Trozglobni lukovi.
Slika 30. Uobiajeni sustavi lunih mostova i primjenjivi rasponi.
25
Luni mostovi
1
Na srednjim i veim rasponima osnovni sustav je upeti luk. Gotovo svi noviji luni mostovi
raspona veeg od 100 m su upeti ili elastino upeti. Najee se izvode s kolnikom gore, tako to se
nad lukom izvodi nadluni sklop koji se sastoji od stupova i grednog sklopa. Nadluni sklop obino
je od armiranog ili prednapetog betona, s rasponima od 10 do 50 m, no izvedeni su i kao spregnuti.
Upeti svodovi su najjednostavniji u konstruktivnom pogledu. Oni su trostruko statiki neodreeni,

pa se u njima javljaju znatna naprezanja uslijed promjene temperature, pomaka oslonaca te puzanja
i skupljanja betona. Obzirom na to, teoretski se umetanjem zglobova mogu postii neki ekonomski
uinci kod oblikovanja svodova, no u praksi veina zglobova predstavlja problem kod odravanja,
pa ih treba izbjegavati. Izuzetak predstavljaju Freyssinnetovi, odnosno betonski zglobovi. Ipak,
suvremeno stremljenje u masivnim sklopovima ide ka tome da se razdioba unutarnjih sila podeava
polaganim promjenama poprenog presjeka, a dodatna naprezanja prihvaaju armaturom luka.
Upeti lukovi su i izvedbeno povoljni, jer je kod montane gradnje ili gradnje u industrijskoj oplati
praktinije zadrati stalni popreni presjek. Klasini upeti lukovi bili su oblikovani na takav nain,
da im se popreni presjek podebljava prema petama, dok se kod elastino upetih lukova popreni
presjek prema petama smanjuje, tako da sklop dobiva srpolik oblik. Umetanje zglobova u
konstrukciju jo valja razmotriti kod izvedbe, kao privremeno rjeenje kojime se smanjuju neki
nepovoljni utjecaji.
Elastino upeti lukovi srpastog oblika, promjenjivog momenta inercije du luka, izvode se na
rasponima od 40 do 150 m. Nadluni sklop moe se izvesti bez stupova ili s minimalnim brojem
stupova. Obzirom na neto viu cijenu od grednog sklopa, ovakvi mostovi pogodni su za lokacije na
kojima je bitno arhitektonsko oblikovanje (gradski okoli, nadvonjak).
U posebnim okolnostima izvode se vijadukti ili mostovi preko rijeka kao nizovi lunih sklopova, uz
velike oblikovne mogunosti.
Dvozglobni masivni lukovi danas se rijetko izvode, premda se umetanjem dvaju zglobova pri
petama mogu smanjiti neka nepovoljna djelovanja, kakvo je, na primjer, utjecaj pomaka ili
zakretanja vrha temelja. Svrsishodan oblik dvozglobnih lukova je takav, da im je debljina najvea u
tjemenu, a da se smanjuje prema petama. Karakteristian oblik ovakvih elemenata je srpolik. U
posebnom sluaju, dvozglobni luni nosa s punim spandrilnim zidovima pribliava se grednom
mostu sanduastog poprenog presjeka promjenjive visine. Jedini moderni dvozglobni luk velikog
raspona izveden je 1967. u Austriji: to je most Lingenau, raspona 210 m. U pete luka ugraeni su
elini leaji, a most je izveden na elinoj cijevnoj skeli.
Jo znatnije smanjenje unutarnjih sila od parazitnih utjecaja dobiva se pretvaranjem lunog nosaa
u statiki odreen sustav trozglobnog luka. Ovakvi mostovi gradili su se poetkom 20. stoljea, no
u praksi se pokazalo da zglobovi izazivaju vie tekoa no probitaka. Trozglobni lukovi imaju svoj
karakteristian oblik: najdeblji su na bokovima.
Izvedivi su i drugaiji, sloeni sustavi, proizali iz posebnih okolnosti projektiranja ili izvedbe.
Neki suvremeni mostovi izvedeni u panjolskoj krajem 20. stoljea pokazuju da oblikovne
mogunosti lukova ni izdaleka nisu iscrpljene, osobito uz primjenu novih gradiva ili spregnutih
(kompozitnih) presjeka.
1
Srednjim rasponima obino nazivamo one od 35 do 100 m, a veim one od 100 do 200 m.
26
Luni mostovi
Luni sustavi s preuzetim potiskom i kolnikom dolje, kao to su luk sa zategom, Langerova greda
ili Nielsenov luk, vrlo rijetko se izvode kao masivni. Nekoliko masivnih mostova izvedeno je u
formi lukova s preuzetim potiskom i kolnikom gore, no ovakvi se sustavi nisu uvrijeili (slika 31).
Slika 31. Neuobiajeni sustavi masivnih lunih mostova, s preuzetim potiskom.
5.4.2 Odreivanje optimalnog oblika osi luka
Ve je u uvodu spomenuto da se povoljnim oblikovanjem osi luka moe postii optimalno

iskoritenje gradiva nosaa. Ranije je oblikovanje imalo presudan znaaj za sigurnost nearmiranih
ili zidanih lukova, dok je danas ono bitno zbog racionalnosti armiranobetonskih nosaa. Os se
oblikuje tako, da se pri djelovanju stalnog tereta u luku pojave najmanji mogui momenti savijanja,
dok se za djelovanje pokretnog tereta doputa vei ekscentricitet tlane sile, odnosno vei momenti.
Nastoji se da do vlanih naprezanja u rubnim vlaknima presjeka doe samo u sluaju izvanrednih
optereenja.
Odreivanje unutarnjih sila u konstrukcijama pripada podruju tehnike mehanike, pa ovdje nee
biti prikazano izvoenje opih izraza za sile u lukovima. Umjesto toga, prikazati e se jednostavna i
ilustrativna analogija koja povezuje visee mostove, s dominantnim vlanim elementom, sa lunim
mostovima, s dominantnim tlanim elementom.
Promotrimo model sredinjeg raspona viseeg mosta. On se sastoji od noseeg kabla, vjealjki i
grede po kojoj se odvija promet. Pretpostavimo da su vjealjke toliko guste, da je nosei kabel
jednoliko optereen, a da je vlastita teina kabla zanemariva u odnosu na dominantno optereenje
od grede q (slika 32).
27
Luni mostovi
Slika 32. a) Analogija viseeg i lunog mosta b) Ravnotea sila u parabolinom luku
optereenom kontinuiranim optereenjem.
Sustav je simetrian, pa su reakcije:
qL
Rav = Rcv = (1)
2
Kabel ne moe preuzeti moment savijanja, pa suma momenata na bilo koju toku mora biti jednaka
nuli. Postavimo izraz za sumu momenata u polovici raspona.
q L L L
M oko B 2 2 + ( f Rch ) = Rcv 2 (2)
Uvrstimo li Rcv iz izraza (1), dobivamo:

q L2
Rch = (3)
8f
Promatrajui ravnoteu horizontalnih sila moemo zakljuiti kako dobivena vrijednost Rch odgovara
horizontalnoj sili u kablu u sredini raspona Fb.
Iz gornjih izraza moe se zakljuiti kako se sila u kablu smanjuje s povienjem pilona mosta. Osim
toga, vidi se da su izrazi izvedeni neovisno o obliku kabla.
Moe se pokazati da e ovjeeni kabel, optereen jednoliko i kontinuirano, poprimiti oblik parabole.
Budui da kabl ne moe preuzeti momente savijanja, koje u lunom nosau elimo dokinuti,
praktino je i za os luka odabrati parabolu istog oblika.
Lako se moe pokazati da su izrazi za reakcije (1) i potisak u luku, odnosno horizontalnu silu, (3)
isti kao za kabel. Prema tome, najvea uzduna sila u peti luka je:
2 2
N A = N B = R AV + R AH (4)
Da bismo pokazali kako u parabolinom luku jednoliko optereenje ne izaziva moment savijanja,
promotrimo ravnoteu krutog tijela, odnosno odsjeka luka na slika 32 b.
Pretpostavimo oblik osi opom jednadbom parabole:
28
Luni mostovi
y = A + Bx2
(5)
Postavimo koordinatni sustav tako da je ishodite u tjemenu:
x=0 y=0
pa je A=0.
Takoer vrijedi
L
x= y= f (6)
2
prema tome, konstantu B nalazimo iz uvjeta:
L2
f =B (7)
4
tako dobivamo jednadbu parabole u obliku koji se esto koristi kod preliminarnog oblikovanja osi
luka:
4f
y = 2 x2 (8)
L
Promotrimo sumu momenata oko tjemena.
Momenti u smjeru kazaljke na satu:
x 2 qL2 4 f x 2
q + 2
= qx 2 (9)
2 8f L
Momenti u obrnutom smjeru:
qx x = qx 2 (10)
Oito je da se momenti suprotnog smjera ponitavaju. Na isti nain moe se dokazati da je suma
momenata u svakom presjeku jednaka 0.
Pokazano je da je parabolian oblik osi luka najpovoljniji za sluaj optereenja jednoliko

rasprostrtim teretom. Na slian nain moe se pokazati da je za sluaj jednolikog optereenja
usmjerenog radijalno najpovoljniji oblik osi kruni (slika 33 b). U stvarnosti, stalno optereenje
lunih mostova ne moe se svesti na ove sluajeve. Utjecaj nadlunih stupova i projekcije teine
luka na horizontalu ini realno optereenje bliim onome na slici 33 c, gdje je optereenje nad
petama najvee, a u tjemenu najmanje, dok se izmeu peta i tjemena mijenja po nekoj zakonitosti.
Diferencijalnim raunom moe se pokazati da je u sluaju promjene optereenja po parabolinom
zakonu najpovoljniji oblik osi luka krivulja koja slijedi funkciju kosinusa hiperbolnog, odnosno
lananica (slika 33 c).
Slika 33. Optimalni oblik lunih nosaa za odreene sluajeve optereenja.

a) za jednoliko radijalno optereenje optimalan je kruni oblik.
b) za jednoliko optereenje po horizontalnoj projekciji optimalan je oblik parabole.
c) za promjenjivo optereenje optimalan je oblik lananice (kosinus hiperbolni).
Promotrimo jedan nain konstruiranja lananice prikladne za oblikovanje osi luka, odnosno za
odreivanje potporne linije u analitikom obliku.
Pretpostavlja se (slika 34):
29
Luni mostovi
sva optereenja prenose se svodom ili lukom, a nadluni sklop se promatra kao stalni teret
stalno optereenje na mostu je unaprijed poznato i mijenja se po parabolinoj funkciji
Slika 34. Oznake i zamjensko optereenje za odreivanje krivulje luka po zakonu lananice.
Optereenje u tjemenu oznaimo s gs, a optereenje u peti s gk.
Neka je njihov omjer:
g
m= k (11)
gs
Jednadba osi luka tada ima oblik:
f
y= ( ch k 1) (12)
m 1
Krivulja koju opisuje (12) naziva se po inenjeru koji ju je izveo Legay-eva katenoida.
Oznake znae:
x
= (13)
l
2
dok se vrijednost k odreuje kao:
k = Arch m = ln ( m + m 2 1) (14)
U sluaju kada je m=1, katenoida se pretvara u kvadratnu parabolu. Kod starijih mostova nad
svodom je bio pun nadsloj, ili su nadluni stupii bili na vrlo malom razmaku, pa je aproksimacija
potporne linije katenoidom bila relativno uspjena. U sluaju znatnih razmaka nadlunih stupova,
na mjestima njihovog oslanjanja u luk se unose znatne koncentrirane sile, dok je dio izmeu
stupova neoptereen, pa zamjensko optereenje prema slika 34 vie ne predstavlja zadovoljavajuu
aproksimaciju. U stvari, os luka na mjestima unosa koncentrirane sile trebala bi imati lom, to uz
nepovoljan estetski dojam, stvara i izvedbene potekoe. Izlomljena linija lunog nosaa usvaja se
samo kod gipkih lukova s krutom gredom, manjih raspona. U ostalim sluajevima os luka se
iterativno podeava nakon provedenog prorauna unutarnjih sila.
Do danas su razvijeni i razliiti drugi postupci za optimalno oblikovanje osi svoda, pri emu su
koritene razliite funkcije. Primjerice, os luka Maslenikog mosta za autocestu oblikovana je po
sloenoj logaritamskoj funkciji, da bi joj oblik dodatno bio dotjeran brojnim numerikim
provjerama, po principu tlane linije.
5.4.3 Zakon promjene poprenog presjeka luka
30
Luni mostovi
Najjednostavnije je predvidjeti jednak popreni presjek luka preko itave njegove duljine. Ovo
rjeenje moe biti optimalno i u pogledu izvedbe, na primjer ako se koristi skela na kojoj se
betoniraju uzastopni odsjeci. Meutim, ako presjeke luka elimo uskladiti sa silama i momentima
u tim presjecima, onda presjek luka treba mijenjati u skladu s unutarnjim silama.
Uobiajeni popreni presjeci masivnih lukova prikazani su na slika 35. Njihove izmjere dane su u
odnosu na raspon luka, zbog osiguranja stabilnosti nosaa.
Slika 35. Uobiajeni popreni presjeci masivnih lukova i svodova i prikladni rasponi.
Jednostavni punostijeni svodovi mogu biti jednodjelni (presjek 1) ili viedijelni (presjek 2). Obino
su izvoeni na manjim i srednjim rasponima, jer su za vee raspone povoljniji sanduasti ili
rastavljeni presjeci, koji imaju znatno vei moment inercije uz istu povrinu presjeka. Izuzetak
predstavlja punostijeni luk mosta Kyll, izveden u Njemakoj 1997., to znai da su mogua i
drugaija promiljanja. Razdvojeni vitki lukovi (presjeci 3 i 4) trebaju biti meusobno povezani
okvirima ili spregovima, radi opasnosti od izvijanja u vertikalnoj ravnini. Prednost razdvojenih
31
Luni mostovi
lukova ili svodova oituje se kod izvedbe; koja moe tei na jednoj skeli koja se pomie popreno
(nain koji su koristili stari Rimljani, a primijenjen je i kod mosta Gladesvile).
Slika 36. Oblikovanje presjeka mosta Rakovac, preko Korane u Karlovcu (prof. K. Tonkovi)
Razdvojeni svodovi su oupljeni, a u tjemenu se stapaju s kolnikom ploom. Na skoenim gornjim
plohama ne moe se zadravati voda.
Osim oblikovanjem osi luka, iskoritenje gradiva u nosau moe se popraviti i promjenom znaajki
poprenog presjeka luka. Pri tome jednu krajnost predstavljaju vitki lukovi, koji ne mogu prenijeti
znaajnije momente, dok drugu krajnost predstavljaju kruti upeti lukovi, kod kojih dominira
savijanje. Izmeu njih nalaz se elastino upeti lukovi, kod kojih se nastoji postii optimalna
razdioba naprezanja po kriteriju utroka gradiva. Danas ovaj kriterij gubi presudan znaaj, kojeg je
imao u prolosti, jer je za cijenu mosta sve bitniji nain izvedbe, a za veinu postupaka povoljni su
vrlo slini popreni presjeci du osi luka, ili se oni mijenjaju du luka tako da je vea masa
koncentrirana uz oslonce (deblji popreni presjek uz pete).
U starijoj strunoj literaturi napisane su mnoge rasprave o zakonu promjene momenta tromosti i
promjene veliine poprenog presjeka du luka kako bi se presjek uskladio s veliinom unutarnjih
sila po kriteriju minimalnog utroka gradiva. Predloeni su i neki zakoni promjene proizali iz
tenje za jednostavnijim analitikim rjeavanjem lukova. U dananje vrijeme elektronikih
raunala, ovakva razmatranja gube vanost.
Za upete lukove u praksi se najee koristio Ritterov izraz, koji proizlazi iz dijagrama maksimalnih
momenata u upetom luku. Prema njemu, u srednje dvije treine raspona presjek gotovo da i ne treba
mijenjati, a tek uz oslonce treba naglo poveati njegovu visinu. Izraz dovodi u vezu odabrani
moment inercije u tjemenu Is i moment inercije proizvoljnog presjeka Iz preko kuta nagiba tangente
na os luka z:
Is
= 1 (1 n ) (15)
I z cos
gdje je:
32
Luni mostovi
2x
= , kao i kod izraza (13)
l
n koeficijent koji ovisi o odnosu stalnog i pokretnog optereenja

uobiajeno: za cestovne mostove 0,3 a za eljeznike 0,20 do 0,25.
Slika 37. Oznake uz zakon promjene poprenih presjeka masivnih lukova.
Vidljivo je da izraz za promjenu poprenog presjeka ovisi o unaprijed zadanoj krivulji osi luka.
Pojednostavljeni izraz, koji pretpostavlja konstantnu projekciju momenta tromosti du luka, glasi:
I s = I z cos z (16)
i pogodan je za neke prethodne proraune upetih lukova. Kod dvozglobnih ili elastino upetih
lukova moment inercije pri petama manji je od onog u tjemenu. Za prethodne proraune primjenjuje
se izraz:
I z = I s cos z (17)
Osim s momentom inercije, zakon promjene poprenog presjeka moemo vezati i s povrinom
poprenog presjeka. Odabire se zakon izmeu nepromjenjivog poprenog presjeka:
As = Az
i zakona promjene presjeka po kosinusu kuta tangente na luk:

As
=1 (18)
Az cos z
Ovakva promjena (po zakonu kosinusa) slijedi zakon promjene uzdune sile du presjeka, ali na
veim rasponima daje izvedbeno neprihvatljivo velike presjeke.
5.4.4 Metoda obrnutog optereenja
33
Luni mostovi
Os betonskog luka obino se oblikuje prema tlanoj liniji dobivenoj za stalno optereenje.
Svako odstupanje geometrije osi luka od tlane linije dovodi do poveanja momenata savijanja, pa
se pri djelovanju prometnog optereenja mogu javiti vlani naponi u betonu, posebno u presjecima
luka na mjestu unosa koncentrirane sile, odnosno ispod stupova. Da bi se osigurala dostatna
trajnost, posebno pri gradnji mostova u agresivnom okoliu (blizina mora), poeljno je da svi
presjeci budu u tlaku ili barem da vlana naprezanja ne premae vrstou betona. Stoga je razvijeno
niz metoda za pronalaenje optimalne tlane linije luka.
Veina analitikih metoda koncentrirano optereenje zamjenjuje adekvatnim jednolikim

optereenjem po luku (Slika 38.) i za rezultat daje rjeenje diferencijalne jednadbe u obliku neke
matematike funkcije. No, optereenje luka u dananjim mostovima uglavnom se bitno razlikuje od
pretpostavljenog. Rasponi nadlunog sklopa postaju sve vei, pa raunska pretpostavka o
kontinuiranom optereenju luka vie ne vrijedi, nego se optereenje preko stupova prenosi na luk u
diskretnim tokama oslanjanja.
Slika 38. Zamjensko jednoliko optereenje

Iz tog razloga vie nije mogue odrediti jednadbu cijelog luka u zatvorenom obliku jer na mjestima
stupova krivulja ima lomove. Problem odreivanja optimalnog oblika osi za poznati raspon i
strelicu luka sastoji se od:
odreivanja koordinata toaka poloaja stupova i
odreivanja skupa jednadbi krivulja koje spajaju te toke.
U postupku je inherentna pretpostavka da nadluni rasponski sustav ne sudjeluje u prijenosu

optereenja, ve da je on stalni teret na luku. Ova pretpostavka dobro se slae sa realnim stanjem u
sustavima u kojima je rasponski sklop leajevima odvojen od donjeg ustroja.
Osnovna ideja metode obrnutog optereenja

Pretpostavimo li da na luk djeluje samo jedna sila u sredini raspona i da luk nema teinu, za taj
problem postoji samo jedan statiki sustav (oblika trokuta) u kojem nema momenata savijanja -
Slika 39a. U sluaju da elimo postaviti krivulju, potrebno ju je odabrati da to manje odstupa od
ovog rjeenja (---). Za optereenje od dvije sile rjeenje je oblika trapeza - Slika 39b.
Slika 39.
Na oba opisana primjera moe se primijetiti da su to u stvari ravnoteni poloaji lananice te iz toga
moemo zakljuiti: Problem pronalaenja tlane linije luka je analogan problemu traenja
ravnotenog poloaja lananice optereene istim silama ali suprotnog smjera.
34
Luni mostovi
Odnosno traimo statiki sustav u kojem postoje samo uzdune sile i nema momenata savijanja, a to
je upravo lananica.
Slika 40. Metoda obrnutog optereenja.

Algoritam prorauna
Postupak se izvodi u etiri koraka:

1. Za odabran raspon mosta L i strelice luka f postavlja se poetna krivulja (polinom 2. reda), koja
se optereuje zadanim koncentriranim silama na mjestima stupova i vlastitom teinom luka ali u
suprotnom smjeru. Pri tom se koriste cable konani elementi koji mogu preuzeti samo
aksijalnu vlanu silu. Elementima se zadaje i beskonano velika aksijalna krutost da bi izbjegli
lokalno produljenje konanog elementa. Statika takvog sustava rjeava se po teoriji III reda.
2. Na poetni polinom 2. reda dodaju se tako dobiveni pomaci toaka i dobiva nova geometrija,
koja je u stvari skup lananica neznatno slomljenih na mjestima stupova (rjeenje 1).
3. Tako dobivene toke povezuju se potom standardnim tapnim elementima s opisanim
poprenim presjekom luka i optereuju u pravilnom smjeru. Statika ovakvog modela provodi se
po teoriji I-reda jer je to krivulja u deformiranom poloaju. Pri izvedbi mosta moraju se
izraunati nadvienja konstrukcije za elastine i plastine deformacije i dalje rjeavati po teoriji
II-reda.
4. Na osnovu koordinata toaka rjeenja 1 postavlja se polinom eljenog stupnja koji najbolje
aproksimira toke u smislu da kvadrat odstupanja bude minimalan. (rjeenje 2).
Kod betonskih mostova gdje je udio prometnog optereenja svega 8 do 10 %, os luka se odreuje
samo za optereenje od vlastite teine. S estetskog stanovita kod betonskih lukova, rjeenje 1
(progibna linija lananice) ima neznatne lomove i moe se odabrati kao konana os. Takoer bez
obzira koju os odabrali betonski lukovi se izvode u pravilu u ravnim segmentima duljine 5m, te su
uvijek poligonalno izvedeni.
Popreni presjek luka izvodi se zbog jednostavnosti oplate konstantne visine. Eventualna promjena
poprenog presjeka izvodi se izmeu pete i prvog nadlunog stupa promjenom debljine pojedinih
elemenata poprenog presjeka prema unutra (npr. podebljanjem donje i gornje ploe ili hrpta).
Os vitkog armiranobetonskog luka nije krivulja koja se moe opisati jednom jednadbom, ve se
zbog lomova tlane linije na mjestima stupova sastoji od skupa krivulja definiranih izmeu stupova.
Os luka dobivena ovim postupkom odgovara deformiranom konanom poloaju nakon to su se
odvile sve dugotrajne deformacije puzanja i skupljanja betona. Pri statikom proraunu lunih
mostova neznatne promjene krivulje od nekoliko cm, a koje odstupaju od rjeenja br. 1 mogu
izazvati promjene momentnih dijagrama i do 50%. Isto tako postoji velika razlika u rezultatima po
teoriji I i II reda. Stoga je potrebno lune mostove raunati po teoriji II-reda, odnosno traiti
ravnoteu na deformiranom sustavu.
35
Luni mostovi
Slika 41. a) momentni dijagram za luk oblika parabole

b) za luk odreen metodom obrnutog optereenja
5.5. Statike provjere
Podjele nosivih konstrukcija prema statikom sustavu ranije su imale razliit znaaj od dananjeg.
Proraun viestruko statiki neodreenih sustava prije uvoenja raunala i prorauna metodom
konanih elemenata bio je vrlo spor i mukotrpan. Koriteni su pojednostavljeni postupci strogo
ogranienih mogunosti, za koje su izraivana pomagala u vidu tablica ili uticajnih linija. Da bi se
njima mogao koristiti, projektant se trebao odluiti za neki sustav i njemu prilagoditi koncepciju
sklopa. Kompjutorski proraun oslobodio je inenjere nekih ogranienja, no pojednostavljene
provjere jo uvijek imaju velik znaaj kod razrade projektnog rjeenja. One su nezamjenjive pri
promiljanju koncepcije sklopa u poetnoj fazi projektiranja, te kod ocjene tonosti prorauna
provedenog na raunalu.
5.5.1 Modeliranje za proraun
Nosivi sklop lunog mosta sastoji se od osnovnog, lunog ili svoenog nosaa, te od sekundarnog,
najee nadlunog sklopa, koji se sastoji od stupova ili vjealjki i grednog nosaa po kojemu se
odvija promet. (ove dijelove nazivamo i pomost.) Osnovna podjela lunih mostova u statikom
smislu vri se prema stupnju ukljuivanja sekundarnog sklopa u nosivi sustav. Naime, itavo
optereenje na glavnom rasponu moe se prenositi samo putem svoda ili luka, bez udjela ostalih
dijelova (slika 42b), no povoljnije stanje nastaje kada se i ostali dijelovi mosta ukljue u prijenos
optereenja (slika 42a). Sjetimo se da dobar dio preostalih rimskih mostova svoju dugovjenost
dijelom duguje betonskom nadsloju, koji je u stanju preuzeti dio optereenja, odnosno, osigurati
njegovu povoljniju raspodjelu na svod.
Slika 42. Pojednostavljeni prikaz ralambe nosivog sustava lunog mosta, sa (a) ili bez (b)
ukljuivanja nadlunog sklopa.
36
Luni mostovi
Druga vana podjela odnosi se samo na mostove kod kojih je i pomost ukljuen u prijenos
optereenja. Naime, ve u uvodu je istaknuto kako je bitno obiljeje svoenih mostova prijenos
horizontalnih sila na tlo, no postoje sloeni sustavi lunih nosaa kod kojih je horizontalna sila na
krajevima (potisak) preuzeta zategom unutar samog nosaa. Ovakvi sklopovi iznutra djeluju kao luk
(optereenje se prenosi dominantno uzdunom silom) dok po svojim reakcijama, prema van, djeluju
kao greda (vertikalno optereenje uzrokuje samo vertikalne reakcije) (slika 43).
Slika 43. Primjer luka s preuzetim potiskom.

Meu mostovima koji predaju horizontalne reakcije na tlo moemo formirati zasebne skupine u
odnosu krutosti luka Il i grede Ig nadlunog sklopa. Ova podjela ilustrira udio pomosta (nadlunog
sklopa) u prijenosu optereenja. im je krutost grede vea, vei je i njezin doprinos ukupnoj
nosivosti. Naprotiv, greda manje krutosti ima sekundarni znaaj, prenosei optereenje samo
izmeu nadlunih stupova.
Uz pretpostavku da promatramo upete lukove, kakvi su u praksi najei, moemo razdvojiti tri
sustava:
Upeti kruti luk sa gipkom konstrukcijom pomosta. Kada je omjer Il/Ig 20 sklop se moe
promatrati prema slika 38. b, odnosno kao da glavni prijenos optereenja vri luk, bez
uea pomosta. Lukovi velikih raspona uglavnom pripadaju ovoj skupini.
Gipki luk s krutom gredom. Kada je omjer Il/Ig < 1 sklop se moe promatrati prema slika 40,
odnosno, na taj nain to se spojevi luka interpretiraju zglobovima. U stvarnosti su svi
spojevi u ovakvom sustavu monolitni, meutim im je krutost takva da ne mogu prenijeti
znaajnije momente. Stoga u luku prevladavaju horizontalne sile, dok su momenti savijanja
sekundarnog znaaja. Naprotiv, kruta je greda optereenja znaajnijim momentima. Sustav
je pogodan za manje raspone, jer su gipki lukovi podloni izvijanju. Masivne mostove s
gipkim lukom i krutom gredom odozgo prvi je gradio Maillart, pa su i prozvani po njemu.
Ovakvom sustavu slian je gipki luk s krutom gredom odozdo Langerova greda.
Upeti kruti luk s krutom konstrukcijom pomosta. Unutar podjele ne postoje stroge granice
izmeu razliitih sustava. Obino se uzima da se omjer krutosti kree u granicama omjer 1
Il/Ig 20. Kod prorauna je potrebno modelirati cjelovit sloeni sustav s realnim krutostima.
Slika 44. Mogua statika interpretacija gipkog luka s krutom gredom.
37
Luni mostovi
5.5.2 Potporna (tlana) linija
Tlana linija predstavlja rezultantnu krivulju hvatita tlane sile u presjecima luka ili svoda.
Praktino, to znai da je tlanom linijom odreen poloaj, odnosno ekscentricitet, djelovanja tlane
sile u svakom presjeku luka, za neko promatrano optereenje. Dakle, pomou tlane linije moe se
odrediti veliina momenata u u svim presjecima luka. S druge strane, kod projektiranja lukova od
gradiva znatne tlane, a minimalne vlane vrstoe, oblik tlane linije definira najpovoljniji oblik
osi luka ili svoda, odnosno oblik pri kojemu e se u njemu pojaviti minimalna vlana naprezanja.
Kod projektiranja starijih lukova od kamena ili nearmiranog betona postavljao se uvjet da rezultanta
tlanih sila ni u kojem presjeku i ni za koji sluaj optereenja ne izae van jezgre poprenog
presjeka, kako se ne bi pojavila vlana naprezanja. U doba elektronikih raunala ova metoda ima
uglavnom povijesnu vrijednost, no budui da jasno pokazuje polazite za racionalan odabir osi luka,
ovdje e biti prikazan jedan primjer grafikog odreivanja tlane linije trozglobnog luka (slika 45).
Slika 45. Grafiko odreivanje tlane linije:
38
Luni mostovi
Pretpostavke:
svod se modelira simetrinim trozglobnim lukom jedinine irine
zglobovi luka nalaze se u osi svoda
optereenje je proporcionalno visini nadsloja
u obzir se uzima samo stalni teret
verini poligon prolazi kroz sve zglobove
Postupak:
Optereenje vlastitom teinom i nadslojem rastavlja se na segmente proizvoljne irine.
pretpostavimo da je luk optereen nizom koncentriranih sila u osi
crtamo verini poligon s obzirom na proizvoljno odabran pol
nanoenjem zraka poligona u duljinama odsjeaka luka nalazimo pravac reakcije Rv
horizontalna reakcija u tjemenu H i kosa u peti Ra sijeku se s reakcijom Rv u istoj toci
poznatim pravcima H i Ra odreen je novi pol O, kao i veliina samih reakcija H i Ra
s novim zrakama 1, 2 do n crta se odgovarajui poligon koji mora prolaziti kroz zglobove
odstupanje poligona tlane linije od osi svoda (e) pokazuje koliko je os dobro odabrana
tlana linija je slina momentnom dijagramu
Kontrola naprezanja:
Prema poznatim izrazima, pomou uzdune sile u svodu i veliine odstupanja tlane linije od
osi.
Nakon to je os svoda odabrana za djelovanje vlastite teine i stalnog tereta, svod se provjerava i na
prometno optereenje, postavljeno simetrino i nesimetrino. Kod ovih provjera zglobovi
proraunskog modela, trozglobnog luka, pretpostavljaju se na rubovima jezgre poprenog presjeka
svoda, ovisno o sluajevima optereenja, ime se donekle korigira greka zbog razlike
pretpostavljenog i stvarnog statikog sustava (u stvarnosti se najee radi o upetom luku).
Ispitivanjem veeg broja tlanih linija, od kojih svaka odgovara jednom sluaju optereenja,
konstruktor stjee sliku o naprezanjima u svodu. Ovakve grafoanalitike provjere danas se
eventualno provode samo kod provjeravanja povijesnih svodova, jer ih uspjeno zamjenjuju
raunalni postupci metodom konanih elemenata. Ipak, za svaki sklop treba znati nainiti osnovne
raunske provjere runo, kako bi se iskljuila mogunost grube pogreke. Pored toga, ako smo
svjesni pretpostavki i ogranienja jednostavnih provjera, one su nezamjenjive kod koncipiranja,
odnosno preliminarnog projektiranja graevine.
5.5.3 Provjere stabilnosti luka
Kod prorauna armiranobetonskih lukova i svodova, kao i kod prorauna bilo kakvih tlanih
elemenata, potrebno je provjeriti stabilnost nosaa. Provjere lunih mostova vre se za ravninu osi
nosaa (okomita ravnina) i ravninu okomitu na ravninu nosaa. Problemi rastu s vitkou
konstrukcije, a iskustvene preporuke za minimalne izmjere svodova i lukova uzimaju u obzir i
stabilnost (slika 35). Uobiajene debljine lukova i svodova su izmeu 1/60 i 1/70 raspona, a
Freyssinet je doputao i vee vitkosti, do 1/80. Maillart je u nekim lukovima ostvario i vitkost veu
od 1/100 L.
Proraun lukova na stabilnost u ravnini osi nosaa vri se provjerom stabilnosti zamjenskog ravnog
tapa iste krutosti, u svemu prema zakonitostima poznatim iz Tehnike mehanike. Ovdje e biti
prikazan samo izraz za kritinu veliinu jednolikog optereenja za parabolini luk (slika 46).
39
Luni mostovi
Slika 46. Parabolini luk optereen kontinuiranim optereenjem p osnovna provjera

stabilnosti u osi nosaa.
Kritina veliina potiska (uzdune sile u tjemenu) dana je izrazom:
EI
H kr = K 2 s
L
gdje je :
E modul elastinosti
Is moment inercije u tjemenu
L raspon
K koeficijent ovisan o statikoj shemi (upeti luk, dvozglobni, trozglobni), odnosu strelice i
raspona (f/L) i od zakona promjene presjeka du raspona
Vrijednost koeficijenta K odreena je pokusima i teorijskim analizama, a moe se oitati iz

dijagrama priloenog na slika 47.
Slika 47. Vrijednosti koeficijenta K za upeti luk (krivulja 3), dvozglobni luk (krivulja 2) i trozglobni
luk (krivulja 1).
Poprena stabilnost svodova i lukova predstavlja sloen problem koji opsegom izlazi van opsega
predvienog gradiva. Ukoliko su dimenzije luka ili svoda dobro odabrane (npr. prema slika 35), a
sam nosa prikladno oblikovan i armiran opasnost od gubitka stabilnosti van ravnine nosaa nije
velika.
40
Luni mostovi
5.5.4 Modeliranje tapnim elementima za proraun na raunalu
Statiki proraun zapoinje izradom pojednostavljenog modela za proraun na raunalu, metodom

konanih elemenata. Za sada se najee koriste tapni modeli, i to ravninski, u fazi idejnog
projekta, odnosno prostorni, u fazi detaljnije razrade. Sloeniji modeli, nainjeni prostornim
konanim elementima, koriste se kada je osnovna razdioba unutarnjih sila ve poznata, ili se koriste
samo za razradu detalja sklopa. Kod manjih i srednjih grednih mostova oblikovanje sklopa esto je
dovreno prije samog prorauna, koji slui za dimenzioniranje armature. Kod lunih mostova esto
e biti potrebno korigirati os luka na osnovi rasporeda momenata savijanja u njemu, a moe se
razmotriti i drugaiji zakon promjene poprenih presjeka od izvorno predvienog.
Proraun se prvo vri za granina stanja u uporabi, dakle za dovren most, i to po teoriji elastinosti
(teoriji I reda). U kasnijoj fazi provode se provjere po teoriji II reda, odnosno detaljnija razrada
stanja kroz koje most prolazi tijekom gradnje.
Ve je ranije reeno da luk prenosi optereenje dominantno uzdunom silom i savijanjem.

Povoljnije stanje nastaje veim udjelom horizontalne sile. Izraz za horizontalni potisak u luku,
q L2
Rch = , sadri strelicu luka f u nazivniku, dakle, im je ona manja manji je udio horizontalne
8f
sile, a sukladno tome, poveava se optereenje luka momentom savijanja. Uslijed vertikalnih
optereenja na luk dolazi do elastinog skraenja luka, a uslijed dugotrajnih pojava u betonu dolazi
do nepovratnih deformacija koje skrauju luk. Pri ovome se strelica luka smanjuje, pa je esto
potrebno izvriti provjere po teoriji II reda, uz uzimanje u obzir geometrijske nelinearnosti. Ove
pojave proraunski treba predvidjeti, tako da se propie nadvienje luka pri izvedbi.
Kod razmatranja stanja u izvedbi proraun moe biti znatno sloeniji od prorauna graninih stanja
u eksploataciji mosta. Tijekom izvedbe jednim od suvremenih postupaka, luk prolazi kroz razliite
faze optereenja, formirajui sustav koji po razdiobi unutarnjih sila nije slian konanom, a esto je
pridran pomonim elementima od razliitih gradiva. kao to su zatege ili skela. Budui da se radi o
elementima manje krutosti, mogue su velike deformacije sustava, pa proraun po teoriji
elastinosti gotovo i ne daje uporabljive rezultate. Za provjere ovih stanja raunalnim modelom
potrebno je znatno iskustvo.
Do sada su spominjana samo vertikalna optereenja. Za provjere na horizontalna ili djelovanja koja
se mogu javiti u razliitim smjerovima esto e biti potrebno nainiti poseban raunalni model.
Razmatranja o dinamikom proraunu prelaze okvire ovog rada, no treba upamtiti da modeli
razvijeni za vertikalna optereenja ponekad nee biti dovoljni.
Formiranje proraunskog modela zapoinje zamjenom lunog ili svoenog nosaa nekim brojem
tapova iji krajevi lee u odabranoj osi luka. Nizom tapova moe se zamijeniti itav nosa u
poprenom smislu (slika 48), ili se njime prikazuje presjek jedinine irine, a mogue je prikazati i
neki drugi dio presjeka. Broj elemenata kojima se zamjenjuje luk nikako ne bi smio biti manji od
16. Elementi su postavljeni sekantno u odnosu na idealiziranu os, od koje najvie odstupaju u
svome srednjem dijelu. Ovakvo stanje i nije daleko od stvarnog ako se luk izvodi sukcesivnim
betoniranjem odsjeaka, jer su oni najee stvarno ravni, no kod izvedbe na skeli postoji odreena
pogreka. Ona se manifestira u krivoj slici poprenih sila, koje se javljaju na mjestu loma osi zbog
skretanja uzdune sile. Greka se umanjuje poveanjem broja elemenata kojima se modelira luk.
41
Luni mostovi
Razdioba konanih elemenata du luka neka bude takva da krajevi nadlunih stupova padaju u
vorove na luku. To znai da elementi izmeu toaka oslanjanja nadlunog sklopa mogu biti
jednake duljine, ali je naelno luk modeliran elementima razliite duljine.
Slika 48. Jedan od numerikih modela novog Maslenikog mosta. Luk je modeliran jednim nizom
tapova, dok je nadluni sklop, zbog velike irine, zamijenjen s 2 niza tapova.
5.5.5 Proraun luka u poprenom smjeru
Unutranje rebro ne pridonosi torzijskoj krutosti luka i oteava izvedbu, ali se eventualno postavlja
zbog smanjenja momenata savijanja koji se u poprenom smjeru pojavljuju od djelovanja vlastite
teine, skretnih sila i korisnog tereta. Skretne sile u gornjem i donjem pojasu luka upljeg
poprenog presjeka djeluju prema gore, u suprotnom smjeru od djelovanja gravitacije a njihova
vrijednost moe biti i vea od vlastite teine.
42
Luni mostovi
Slika 49. Proraun skretnih sila.

Skretne sile raunaju se prema:
P P
q1 = 1 i q2 = 2
R1 R2
gdje je:
P1 uzduna sila u gornjoj ploi (kN/m) P1 = m1 hgpl

R1 radijus zakrivljenosti osi gornje ploe (m).
m1 napon u sredini gornje ploe (kN/m2).
hgpl debljina gornje ploe (m).
Konaan izraz za vrijednost skrene sile u gornjoj ploi glasi:

P m1 hgpl
q1 = 1 = (kN/m).
R1 R1
U proraunu kao i kod sanduastih grednih mostova potrebno je uzeti u obzir i optereenja
temperaturom. Mogue razlike u temperaturi u unutranjosti luka i vani, te razlike izmeu osunane
strane i strane u hladu.
Uzduna armatura luka kree se od f 20 do f 28 na razmacima od 15 do 20 cm. Vilice se kreu od

f 16 do f 22 na razmacima od 15 do 20 cm. Zbog bolje ugradnje i vibriranja betona poeljno je
koristiti to vee razmake armature.
5.6. Literatura
[1.] Tonkovi, K.: MOSTOVI, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1981.

[2.] Tonkovi, K.: MASIVNI MOSTOVI OPA POGLAVLJA, kolska knjiga, Zagreb,
1977.
[3.] Tonkovi, K.: MASIVNI MOSTOVI GRAENJE, kolska knjiga, Zagreb, 1979.
43
Luni mostovi
[4.] andrli, V.: SKRIPTE UZ PREDAVANJA, koritene na Graevinskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu, k. god. 1999./2000.
[5.] Polivanov, N.I.: ARMIRANOBETONSKI GRADSKI I DRUMSKI MOSTOVI,
Graevinska knjiga, Beograd 1959.
44

Mostovi (I. Gukov - Predavanja)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mostovi (I. Gukov - Predavanja)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2.

PLOASTI GREDNI MOSTOVI

Ploe se u mostovnim konstrukcijama pojavljuju kao samostalni nosai i kao kolnike

2.1.1. Ploe betonirane na mjestu gradnje

Slika 2.2 Pravila konstruiranja upljih ploa minimalne debljine betona

Slika 2.3 Primjeri oblikovanja poprenog presjeka ploastih mostova

Prednapeti betonski ploasti mostovi

Za montanu gradnju ploaste rasponske konstrukcije prikladni su tapasti torzijski kruti

Slika 2.5 - Tipski montani nosai

U Engleskoj se primjenjuju i oupljene ploe sastavljene od prednapetih sanduastih nosaa

Slika 2.7 Polumontana oupljena ploa primjenjiva u Engleskoj

Prednapeti betonski ploasti mostovi

Slika 2.8 Nekoliko primjera ploastih grednih mostova

2.2.1. Pravokutne ploe

2.2.1.1. Sile u presjecima

Teorija ploa zasniva se na slijedeim pretpostavkama:

Slika 2.9 Momenti i poprene sile po jedinici duljine ploe

Dijagram uzdunih momenata savijanja Mx i poprenih momenata My od djelovanja stalnog i

Kut ploe, dolje: M *x = M x + M xy , M *y = M y + M xy

Slika 2.12 Mjerodavne irine rasprostiranja za proraun posminih naprezanja na leaju

2.2.1.2. Armiranje punih ploa mekom armaturom

Slika 2.14 Poloaj armature u poprenom presjeku ploe

2.2.1.3. Pune ploe od prednapetog betona

Slika 2.15 Poloaj kabela i armature pune ploe uzduni presjek

Slika 2.16 Popreni presjek kroz prednapetu plou u polju

Slika 2.18 Kabeli u prednapetoj ploi trapeznog poprenog presjeka

Slika 2.19 Voenje poprenih kabela iznad stupova kontinuiranih ploa

2.2.1.4. uplje ploe

2.2.2. Kose ploe s jednim rasponom

Masivne ploe kod kosih krianja imaju slijedee velike prednosti:

Za odreivanje sila u presjecima na raspolaganju je velik broj prirunika s utjecajnim plohama za

2.2.2.2. Momenti savijanja

Slika 2.25 Poloaj mjerodavnih toaka za dimezioniranje kosih ploa

Slika 2.27 Preporuke za odabir leaja pri >40 i l>15 m

Poprene sile, mjerodavne za granina stanja nosivosti, odreuju se iz leajnih reakcija te se na

2.2.2.4. Armiranje kosih ploa

Slika 2.29 Tloctni raspored donje i gornje armature kod >60

Slika 2.30 Tloctni raspored donje i gornje armature kod <60

Postupci izvedbe rasponskih konstrukcija su slijedei:

2.3.1. Monolitna izvedba

2.3.1.1. Nepokretne skele

Skele s vie oslonaca

Slika 2.32 Skela s vie oslonaca grednog mosta

Skele s malo oslonaca

2.3.1.2. Pokretne skele

Slika 2.34 Izvedba grednog mosta na pokretnoj skeli

2.3.2. Montana i polumontana izvedba

Kod izvedbe ploastih rasponskih konstrukcija sastavljenih od gotovih, montanih elemenata,

Montani nain gradnje primjeren je za nadvonjake preko autocesta, a polumontani nain s

Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu

3. REBRASTI GREDNI MOSTOVI

3. REBRASTI GREDNI MOSTOVI ................................................................................................................. 0

Zagreb, veljaa 2002.

Pri rasponima grednih mostova srednjih raspona od 15 do 40 m u nas se najvie primjenjuju

Da bi takva izvedba bila to trajnija potrebno je:

Pri projektiranju rebrastih grednih mostova treba pripaziti na sljedee:

1. Broj glavnih nosaa

2. Broj poprenih nosaa

Slika 0.2. Primjeri rasporeda poprenih nosaa kod rebrastih mostova.

3. Debljina rebara glavnih nosaa

Slika 0.3. Debljina rebra ovisi o konstruktivnim potrebama.

3.2. Proraun ploe kolnika u poprenom smjeru

3.2.1. Proraun reznih sila

Slika 0.7. Rubni uvjeti ploe kolnika.

Kut ploe, dolje: M x = M x + M xy , M y = M y + M xy