ANTO BABIe

IZ ISTORIJE
SREDNJOVJEKOVNE
BOSNE

Urednik SVJETLOST, IZDAVAKO PREDUZECE, SARAJEVO

MILICA GRABOVAC 1 9 7 2.
 SREDNJOVEKOVNA BOSNA U DELU ANTE BABIA

Nauno stvaranje Ante Babia posveeno je skoro isklju-

ivo srednjovekovnoj Bosni. Bliska kao rodni kraj i poprite
mnogogodinje aktivnosti prosvetnog i politikog radnika, Bo-
sna je zaokupljala Babiev nauni interes. Prisan odnos premu
zaviaju mnogo je puta uticao na teme koje su istoriari birali,
ali nije est sluaj da se stvaralaki rad tokom decenija disci-
plinovano v!ee za jeldno podruje, ak i kad je ono izuzetno
zanimljivo i privlano. Takvo asketsko obuzdavanje duha, sklo-
nog inae da luta kroz razliite epohe i daleke prostore, donosi
obino nagradu u vidu produbljenih i temeljitih rezultata.
Kada se Anto Babi ukljuio u istraivaki rad na isto-
riji, srednjovekovna Bosna nije vie predstavljala neistraeno
polje. Naprotiv, bila je marljivo prouavana od 'Grednih i kri-
tinih istoriara kakvi su bili Vjekoslav Klai, Ilarion Ruva-
rac, Pranjo Raki, Konstantin Jireek, Ferdo Sii, Vladimir
orovi, da spomenemo samo najpoznatije. Ipak, slika prolo-
sti Bosne bila je i posle njihovih: veoma znaajnih i korisnih
napora nepotpuna i veoma jednostrana. Glavnu panju zao-
kupljala je tada sfera politikih zbivanja sa linostima vlada-
laea, ratovima, teritorijalnim promenama i odnosima meu
dravama u sreditu vidnog polja. Tome nije bila kriva samo
filoloka orijentisanost naih istoriara, ni periferni poloaj
nae istoriografije, koju nisu bile zahvatile raspre o metodi
s kraja prolog, ni moderna strujanja s poetka naeg veka.
Objektivni uslovi se takoe ne smeju prevideti: politika je
imala primat u iskustvu ondanjih generacija; inilo se da ona,
upravlja sudbinom naroda i zemalja.
Prilazei istoriji srednjovekovne Bosne Babi je nosio
iskustva svoje generacije, drugojaija interesovanja i nova

5
 shvatanja o vrednostima. Veliki socijalni pokreti, krize prvog
svetskog rata i otrenjavanje od nacionalnih zanosa, uzdrmali
su bili tradicionalne ideale. Znaajan deo inteligencije, koja
je dorastala u godinama posle prvog svetskog rata, traio jc
nove puteve prilazei u politici opozicionim strujama i pri-
hvatajui ideje koje su ile za tim da temelljno preobraze svet.
Stremljenja i angaovanost jednoga kruga naprednih intelek-
tualaca, okupljenog u Sarajevu, veoma je lepo ocrtao sam
Anto Babi. U istoriografiji su predstavnici toga novog talasa
inteligencije naputali tradicionalnu politiku tematiku i okre-
tali se problemima ekonomskog i drutvenog razvoja. U osno-
vi toga zaokreta, primetnog i kod drugih istraivaa koji su
se u to doba poeli baviti prolou srednjovekovne Bosne
(Gregor Cremonik, Mihailo Dini), lealo je uverenje da u
ekonomskoj i drutvenoj sferi treba traiti opte uslove koji
su u krajnjoj liniji uticali na istorijski razvitak.
Drutvenoj tematici Babi je ostao veran tokom itavog
svog rada, koji se sa prekidima protee na skoro etiri dece-
nije. Poeo je sa bosanskom vladarskom kancelarijom, pa je
preko bosanskog sela irio svoju tematiku prema optim p1"O-
blemima feudalizma u Bosni, bosanskoj dravi i bosanskoj
crkvi. Unutar Babie~og naunog opusa mogu se izdvojiti tri
kompleksa: feudalizam u Bosni i njegove osobenosti, nastanak
bosanske drave i njeno ureenje i problematika bosanske
crkve. Pojedinim svojim istraivanjima Babi je prokrio i
otvorio puteve sledeim generacijama naunika.
Pionirsku ulogu on je pre svega imao u prouavanju fe-
udal1izma u Bosni. Sve do posleratnih godina kod nas se o
feudalizmu nije ni govorilo pod uticajem uskih juristikih kon-
cepcija koje' su prihvatali i najautoritativniji istoriari. Babia
je na bavljenje feudalizmom upuivala marksistika orijenti-
sanost i aktuelnost problematike. Feudalizam je vieln u sa-
svim novom svietlu kao zakoniti stupanj u razvitku ljudskog
drutva, koji se sa svojim bitnim obe!ejima javlja na vrlo
irokom prostoru, daleko izvan okvira klasinog [eudalizma.
Ko ne poznaje atmosferu u naem naunom ivotu pede-
setih godina, teko e moi da oseti koliko su velika iskuenja
vrebala tada istoriara koji se poduhvatio da se bavi feudali-
zmom. Najvee je bilo iskuenje da na naem tlu primeni ve
6
gotove, vrlo popularne, gotovo obavezne, sheme koje su do-
maim izvornim matetrijalom samo bivale ilustrovane. Radovi
o vazalitetu i feudaLizmu, koji u ovoj knjizi ponovo izlaze pred
ttaoca, najbolje su svec1oanstvo o tome koliko je Anto Babi
ostao slobodan od vladajuih tendencija. Kao istoriar istan-
anog duha on nigde nije gubio kontakt sa izvornom graom
i preko nje sa stvarnou srednjovekovne Bosne. Opte pred-
stave o feudalizmu sluile su samo za postavljanje novih pi-
tanja, za otkrivanje jo nezapaenih podataka u inae jako
oskudnoj izvornoj podlozi, za izdvajanje onih pojava koje su
za feudalni tip drutva karakteristine. Njegova rekonstruk-
cija je oslonjena na briljiviU analizu i pouzdane zakljuke.
Otuda se njegov koncept vazaliteta i feudalnih odnosa u Bosni
vrsto dri i istovremeno ostaje otvoren za dopunjavanje i
obogaivanje detaljima iz neiskoriene ili nepoznate doku-
mentarne grae.
Slian po metodu je Babiev rad na prouavanju poetaka
bosanske drave u kome se naroito trudio da prikae vrlo
staro jezgro prvobitne Bosne i opte uslove njenog osamosta-
ljivanja. Preoskudna graa predstavlja osnovnu tekou kod
osvetljavanja najranijeg perioda bosanske istorije. Paljiv
analitiar, Babi uspe~a da izvue l maksimum iz malobrojnih
izvora. Posmatrajui kasniji, bolje poznati razvitak bosanske
drave Babi je uoio i istakao ulogu politilwg okvira bosan-
ske drave u procesu etnike diferencijacije i uobliavanja et-
nikih odnosa na ovom delu balkanskog prostora. Pitanja koja
su nekada bila tretirana sa mnogo estine i angaovanosti uz
meanje naune argumentacije sa politikim tendencijama, i
talac sree u Babievom tekstt~ u istom akademskom vidu,
raspravljana nezavisno i objektivno, onako kako je u nauci
jedino dopustivo. Takav pristup razume se olakava itava at-
mosfera u naoj zemlji, ali ga do kraja obezbeuje' nepristra-
snost, kritinost i moralni integritet naunika.
U okviru prouavanja srednjovekovne bosanske drave
Babi se bavio i jednom specijalnom temom: organizacijom
diplomatske slube. Kako je izgledao dravni aparat i kako je
funkcionisao moe se otkriti jedino detaljnim ispitivanjem poje-
dinih institucija i slubi. Diplomatija i u srednjem veku ima
veoma vanu ulogu u ivotu drave, tako da uz vladarsku kan-
celariju i komoru, diplomatska sluba spada u osnovno jez-
gro dravnog apamta, koji se i u Bosni tokom srednjega veka
7
 uvrivao i razgranjavt1iO. U Babievoj studiji saopkt:ena ie 'i
analizirana veoma bogata i raznolika graa o poslan.~tvli'ma,
pretgovorima, diplomatskim obiajima, o brojnim poslanicima
koji su izvravali misije zastupajui bosanske dvorove.
Bavei se crkvom bosanskom Babi nije otvarao novu te-
matiku, ali je u tome mnogo diskutavanom kompleksu otkri-
vao zanemarene aspekte i uspevao da ih reljefno ocrta. U
veliku diskusiju o dogmatskoj osnovi crkve bosanskih krstjana,
koja je bila zapoeta jo uoi rata a zatim nastavljena u toku
nekoliko posleratnih godina, Babi nij~ ulazio, mada je sVIaju
privrenost tezi Rakoga pokazao u osvrtu na literaturu do
1954. god. Svoje gledanje na istoriju bosanske crkve u celini
~~ao je prilike da iznese u posebnoj nevelikoj knjiici, koju
cltalac ovde nalazi pretampanu. Izrazita su Babieva nasto-
janja u dva pravca: da bosanske krstjane smesti u iroki okvir
evropskog dualistikog pokreta i da, na drugoj strani, prikae
konkretne drutveno-ekonomske uslove njihovog delovanja u
Bosni. Takav socioloki pristup se pokazao naroito plodan
u prikaZivanju poslednjeg perioda bosanske crkve.
Izlazei ponovo pred itaoce posle v~e godina, a neke i
posle punih decenija, Babieve studije o srednjove1kovnoj Bo-
sni uvaju naunu aktuelnost i privlae panju. ZahvaljUjui
pouzdanosti rezultata i tematskoj novini, one e jo dugo pred-
stavljati vrst oslonac sa kojega se moe prodirati napred tL
novo i nepoznato.
Sima IRKOVI
KESTO O KARAKTERU BOSANSKE FEUDALNE DRZAVE
Pre1Jpost8lVlljajruoi da e stranee Pregledae i dalje biti
otvorene za tI'eltiJr,an}e ovakvih :p~tanja, da u se '11 svome
odgovoru na anketu RedJalkcijeogranii.tina to da II IlJ~jkrup
nijilnncrtama ukaem na jednu ~kaTaJkte~sti~nru Qoobmu ~
sanskog srednjovjekovmog feudal'izma, koja 'J,e, po mom ml-
mjenju, ostavila svoj ,peat na optu sliku razvitka Bosne u
ovoj iis1Jcxnijsk!oj epohi. . . . .
Kad govorsmo o Bosni li Hercegovini uatmosferi nJez/inih
dananjih problema, 'esto naglaavamo .tekoe Ikoje proizlaze
iz zaostalosti usloviljeneitavomliJstOlr1jskom prolou ove ze-
mhje. Zasta, mnoge PQjilv:e u njeZIDQj istordji idoputa(j'l1 ~a
IkJljluak da je Bosna ve u doba svoje dravne samostallnosti u
:neklim ,oblicima svoga razvitka lila .sporije nego druge nae
zemlje. Bosanski srednji vijek nije ostavio nikakvih mo:ruu-
mentalnih apomenka umjetnosti, knjievnosti Hi zakonodav-
stva -tih naj:V1idni:j:ih zmakovakojfuma se oiblino obi1'eav,a
gornja granica ido koje je jedan narod napredovaou 'odree
I11.IOjistorijskqj epohi. Ali ako te pojave ,gl~~amo samo .kao
'Pojave, Ito jest ialk!o ne li$p~tamo uslove lU :koJ,~ma se 'OIIle jav-
lj
1aju, mogli bilsmo tLako podlei pogrenom utiskJu kao da je
zaostalost dmanerrtna crta usamOlj is't!Orlij:i Bosne, aI1!iezina
srednjovjekorcma istoo::ija, puna !bes.mis181IlihveJ.iJkaki:h ratova
i svaa, Slama vrtlog dogaaja, u kojem se jedV'a moe otkriti
neka Imja kretanja naprijed. U stvari, tu se ne mOIe govorit!
o zaostalosti. Put razvsbka srednjovjekovne Bosne - ne .uzii-
majui ovdje u oIbzir porremeaje koji 'su dolazili liz vama -
bio je umnogome odreen samfm karakterom \njezinJOg feu-
dalizma lmji se je u neloirn .svojiimertama odvajao lod feudald-
zrna u dI'IUgim naim zemlljarna, Kad OO}8IIljUijemo stepen raz-
V'itka kojii je srednjovjekovna Bosna 'dooti,gla, treba da imamo
u vidu OSUOVlU na kojoti 'je taj !razNi-tak o()isltv.arli'v:an.
9
 Bosanski feUJdalJirzam kroz litav srednji 'vijek IZ1aldJrao je
'izvjesnu CI"DU 1mnzerva1JiV1nOiStli. Od samog poetka dravnog
ivota vlasteoski cr'odovi,Vlrsto u1mriJjenjenli u svojim pleme-
nitsm batdnama, nastu;paOu kao cjehina ti. ne doputaju da se
I"!azviJje jaa vladarska vlast i da diode do j,a~g izraaja dr-
avna cjeillina. VLadar nije raspolagao ,niJj,ednOlm dmutvenom
snagom Ikoju bi 'u ,tadanjliJm, feudabnim, uslovsma mogao da
suprotstavi vlesteosldim vodovtma i da dh upregne u svoju
slubu. U srednjovjekovno] Bosni, kala to d'e utVlrrliiO profesor
Ostrogorski, mikada nije postojao !pI'!OIIlij.ski sistem feudalne
veeanosti niti su postojaM pr'OIIliJj,ari - feudadoi sa uslovnim
posjedom fooda. Kad bosanske vladar daje zem~ju, nikad je
ne daje Ikao uslovni posjed ,kaljli bi trajao dotle dok nadareni
feudalac :is!pUlnj'avla uslove. Zemlja se uvijek daruje feudalcu
k&o njegova puna svojina, njemu i njegovu pO\S!Iljednjemu.
Kad Stjepan Komromani godi/ne 1322. danuje I~nezu Vuko-
slavu Hrvatdniu upe Banke i Viribanjiu, on mu, 'u lSiluaju da
ostane bez batinika, dajle pravo da raspolae sa darovanim
zemJ:j,ama po SlV'oj'OO vaLjd.. Na ovati nain samo su se uveavale
vlasteoske batine i jaala mo vlasteosldh roldova u odnosu
macennralnu vlast kojlu predstavlja vladar. Rasle SlU vlasteoske
teriJ1JoIriiJje na kojima vladar nij'e dmao nikakve ingerencije. U
!istqj darovnioi Vukoslavm Hnwatiniu ban odreuje da II da-
rovnim upama ne bude drugoga vladalca (sliu~benliJka) osim
viladalaca kneza Vukoslava. ZemJ1ja data II batinu me moe
se oduzeti osim u sluaju veleizda'[e, a i tada ,1leIk poto erkva
bosanska ti Bosna , tj. vlasteoski sabor, stvar ispitajiu ii do-
nesu odhslou. Pa i to ne u svlim \S~uajevima. Kad je kra,lj
TVil1tko I 1380. ,g. dal1ivao Hirv10lju \0UJki6u ,tri sela u- ~u!pi lJa-
m:-: 'll lb1iStlioo, staVIrjena je u povelju ovakva Ik1a'U~UI1a: ako ibi
se netko od Hrvojevih nasljiednika :1znevj<eroo ;kraldlu illi nje-
gov;iJm naSlJij.ednicima, :zJboge.ga bi im se mogla 100dUJZetii ona tri
sela, da ,i/m se 2Jalto ne 'llI2Jimaju, ne,g,o ida p(la6a ona;j l\1Oji zgrd-
jeli, g;laVlOlm SiVOj-om lilLi bla:gom u to ga Boona OIsudi, ,a ,ootali
da ostaju II Vljer:i ,i 'u dranjiu reenih \Sela i lU ostaJloj SVOjlOlj
plementinli. Ovdje v,rIo :jasno do[azi do lizra~aj,a ]IlJtelI"es v1,a-
steoskog Iroda: ni u :sluauu na;jlooe kil1ivioe, zloiJna veleimaje
ka2Jna se nee izricati Ina tetu oj,eliiJIlJe zemiLjiinog posjeda; IkiI1i-
vac e Ise kazniti JJino, ii to ne oduzimanijem zernllJje;ime bi
biili oteeni interesi iJtaV'o!g vrasteOiSkiolg 1'OIda, nego gubitl.wm
glave iJ~i iplaanjem gl!OIbe ibl,agom,'1Jj. SlVlQjom pokretnom duno-
10
viJnJom (novcem i dragocjenostima), Cinjen'ica da su se ovakve
darovnice, sa ovakvsrn ograndersjima vladarakih prava i tako
konkretno n:z:rarenim gararrtovanjern cjelovitosti vlasteoskog
'tel1itorija ilzdavale d u doba Tvrtka I (1380. 19.) g'0IV0iri nesum-
njivo o tome da SlU vlasteoski vrodov! OIdraM neokrnjenim
svoje pozici:j,e i onda kad je drava bila relatiwno najmonija.
S Itih \POZioilja,vr:sto dzgraemh na zemiljinom posjedu, sa
noograndienlim pravom sV10jme i nasljedstva, v.~aJSlf;eoo:kJi ro-
dtmni dje1JOlva1Ji SlU sve dio ilUJrske ,oooupacilje kao snaga rkioj a nid e
doputala da se mad n,om Ii!zgI1adi ma kakva cennradna vlast.
U ostaiim maim, pa i u dr.ugfun Bl1ednj{)lVljekiovnJim zem-
Ijama, lorg,anJiJzovana enkva bila je 'Uvijek rj<ak falktoc u uvr
ivanju centraine wasti k,olju predstavlja viladar. I u tome je
BOSIlJa izuzetak. Dok je, na primjer, u Srblij!i Nemanjia pra-
voslavna crkva kao namO'rridi feuJdalac Ipredstav1j,ala II 00-
noSIU snaga dzmeu vLaldwa cr. vdastele monu prevagu ukoll'1ist
viladara, lU Bosni nIi katollka ni pravoslavna crkva, koje SiU
inae 'u ivobu naroda :igr,ale neznabnu U!l'Orgu, nikada !llIiSU u
srednjem Vlidekiu imale one matemo'aWne osnove na kotioj bi
se rnogao izgraidiJti neki ,ad~uniljri .uticaj na odnose snaga u
dravi. A heretika orkva bosanska IIlliikada n!iJj-e bila neki
feudaJJn.i gospod an: niti Ise 'Oltimaila za fffi1ldJal1!ne posjede. Ovu,
inae poznatu, tinjen/iou Ido'h:l'O je Istakao A. S0I1oVijev u jednom
od svojih radova rkaJd je naglasio da crkva bosanska za feu-
dalre mdload nije predstavljala nekog konkurenta lU zauzima-
njuZJemljliiIllOlg posOleida tte je 'i stoga naila na lnlaji:I1i. [Jirijem
u iredovirna vdastele. U odmosusnaga <ll \bosansko'j feudalnoj dr-
avi crkva bosanska- pOjj,aava1:a je poiloaj v:lastel1e !prema
vladatru i pored Vilasteookog s.abor,a bi,la g,aratn.t n:j:ihovih izu-
zetno veltklih prava II draVii. Na OViO '\IIrsto poveziv,anjle s Vil:a-
stelO1m crlkva booanska !bila jie lupuivana d tiiJrne ,to su v1a-
da'r'i, pod prlitiskoiIIl RiJrna i ugarsk,og dvor,a, Cl1kVill bosan:skiu"
i nj,eziJne vjerni~e esto nemi,10 19!ooi/1Ji. i na njezin raoun far-
sil'a1Ji.rlims~uorkvu,,kiogla je za v1,asrelu uviij'ek rpredstarv'lj,ala i
te ,kako .orpalsnog konkiur'eln!ta ka,ko u zahvaItanju zemljinog
posjeda, :tako d u uticaju na vladara uvoen'ju drav:nih po-
slova. Iz jedne povelje od g,odilne 1244. dOQinademo da se 'u doha
bana Ma!1:H!je N,iJnol31lalVla pia ve i u Idoha nj,egowh pretthOldruiJka, u
rukama katoLi:ke biJS1kupije nallazLo veliJkbr10d zem:tjiin'ih ;po
:sj.eda, ra51u1)~h na IPlroSltralllam ,podruju od Usore do Nelretve,
:i 'Old Er,aoe ,do Vrbaisa. Iz jednog papiJnslkog pisma (1233) 'VIiJdi
,se da ije Ninoslav, poto je naipustio bOigUJmt1JstvO, pokuav;ao
11

oo vlasaeld oduzima posjede, ali [enaiao na oltJpor. Da lli se
QlVdJ.je il:",ad!i o posjedima koji su ihlli predviiem za k:a1tOlEku
crkvu? Iz izvora se to ne 'vridi, aM '1)/i bilosasvim u sklaloo sa
dogaajima tih godina.
Sve su, dakle, oko1ruOSitiupuiJv,ale vlastelu na heretiku
onkvu bosansku ii ovu na njih, ,i povezivale ih m vrst savez.
Vladar k'OIji je elio da se II Bosrri odri momo je voditi rauna
o na'klonosti !te cmkve i, jo vtie, biJti pniprawan na koncesij e
Masi :koj-a jatu crk:V!U podravala. Uska povezanost vdastele'i
cnkve bosanske djelovala jie kao faktor upravou jaanja
poloaja V!lasteoskihl'ooova i pomogla da ISe razviju 'i ojaaqu
tendencije njin.wolg osamostaljtvanja na svojim velikim ;po.ro-
dinim batinama.
Ove ISU tendencije morade doi do punog izraaja 'u jed-
nom :1stOlriljski odreenom momentu, uvajui budno osvojena
prava i ne lilsputajui ih niJkaid liz vida, bosanska vlastela ila
su s vladarem ,i !pomagala ga lU nastojanju oko [aamja dravne
nezavisnosti i liJrenja dravnog teritorija jer 'su kroz tu sarad-
nju mog.1i da unapreuju li svoje posebne porodine 1ntlrese.
U doba najveeg uspona bosanske drave za kralja Tv:rtka I
udareni su u sto vrijeme temelj! !budue moi 'trijru najsilriijih
vlasteoskih rodova, Hrvabinia, Kosaa i Radinovia. Ali po-
rastom mjihove moi rasla je i snaga koj a je neminovno vodla
rrazbij,aJnju dravne cj,eltne. Ona 'jie dola do punog izraaja u
onom momentu kad su se vffia'Sltela 'osjleti:1a dovoljno snana da
S!VIQIje feuda~ne domene pretvore u rSI1JV'amno samostadne, i poh-
Itike i ekonomske, cjelinek!oje e lim dav,aJti ,punu mjeru ne-
podijeljeneekeploatacije sviJh 1zVOI1a bogaenja 'i obezbijedati
pogodnu bazu za pI1isvaljaJnj1e vlladaJrsk!ih preroga!tJiv,a. Mislim
da :se 'OVe promdene, ,izvrene na p'I1ela,zu 'iz XIV lU XV vijek,
mogu dov:esti u v,ezu sa porrraJstom robnol11Jo.vanog promreta u
drugoj poLovini XIV vijeka rkOlji jre vlasteli QltvarrarQ izglede
:na donO'tke ilizdrugih, neposI1ednijih izvora n;go to su biH
~emljdjni POlSjledi.Sto isuse vlasteOISke ter'itoride vie :i POlt-
punije lizdv:aJaile ,iz dravne cjeline,to su ei primjeri uvo-
enJa novih carina, otvaranja novih trgova za prodaju :soli,
pr!;1Sv,ajalDe prava na dohrQ\tke 'od trg'o~ll11e :iltd. Na <toli lOIsnovi
treba posmatrati este sukobe ii rratove humske vlastele s Du-
broVl11iikomk!ao ii ratovanj,a izmeu velmoa, i~()jji ispunjavaju
dobar dio istorije Bosne u SI1'edn}em vijeku.
12
EOISaJIlSIki <SreIdnjlo'V'j.elkrQ'vlnli feuOOillizam sadravao je, dJaJk1-e,
mnoge elemente Ik!o<ji nisu doputali da se !izgradi, mekar li sa
feudailnim~r'anJienj'ima, [edna vra dravna cjelina kao
ira bazaekonomsloog li kulburnog razvitka. Mjesto voga tokom
vremenastvoelo se nekoliko odvojenih terdtorija, vlasteoskih
dr8JVlilI1'a,sa divergenerran ilnJte'I'esima koji ISU se It1idetk:o kada
mogli uskLaditi. Ekonomski razvitak srednjovjekovne B!OISIIle,
kojd d'e ti Imae IteritoriJjal1no razbijen, dobiva u 'Ovom periodu
'izrazito ipaJrlik:ularristikJi smjer. S :teOlSThOV'e miJS1im da treba
rQcjenj1iJvll'tii li iOiSIfNail'enjla koj a je Bosna lU srednjem vijekiu po-
stigla. Ako su ona mukija nego 'u mekim drugem naim zem-
Jtj,ama, ,0000a 'I1Ji~ta ffiaJI1Ij re ne svjedoe o stalnom, makar i neto
sporijem, prOg1DeSIU ko'jii se ostvartivao na drukoijlolj 1000000001vU, u
okvaru kOlji je bio odreen samim karakterom bosanskog feu-
da:l'izma.
Ova ,I1arzJbiljenOiSt bosanske :sredn}OIVjek:ovne drave, koja je
u dobro] mjerti. hila rUlS l ovljena osobenim karakterom bosan-
'
skog feulC1a]iJzma, nLje se odraavala samo u nj,ez:iJnoj ekonomici
i svemu onome to [e, u kraj,njoj linLji, proizlaznlo iz ekono-
mike. Ona se morala odraziti i II odnosu naroda srednjovje-
kovne BOISIle prema dravi. Na ovako razbiJjenoj osnovd nije
se kod naroda mOgiLa :nazvlllti 'os,jeainj,e drave ,k:alo spol-jn og
oblika zajednikog ivota niti se mogla IiJzgradLti neka Itracticija
o draviIcao snazi koda rujedinjuje i podrava tene za samo-
odranjem, Podvojenost naroda Bosne (i Hercegoviine) koja je,
u IlljegOlvQj kaSln;iJjoj istorijd, rtl presrudinliJm momentamaesto do-
Iazla do odluujueg uaaja, ne moe se 'obljaJSIllilti samo i
njenicom to iSU u njoo postojale td vjere - jer u drugim ze-
mljama ima dosta prlimjerra koji pokazuju da vjerska podve-
jenost n~je bila smetnja zajednikdm akcijama. Sto se Bosne i
HercegoviJne tie, crkvenim orrganizacijama samQ je bilO oi1ak-
an pOlSao da povuku IDIarod za svojlim ciLjevima i ,interesima,
kojii su se dijametralno razJi1a:zJi!lJi, ba zbog tog,ato Ise kod
njeg,a, u odsustvu Jake tradicje o nekadanj'oj za,jedniJkoj dr-
avi, nisu mogla da razviju ni osjeanja 'o j'edinstvenim cil}e-
V!ilma ilmj1i ~ll na zajednLlkJu alkcliju. iiJnjeniiou to SiU u
!~asnlijoj I1sltoriji ovez;ean~j,e ;prrevf1aidav:aJie,tendencije klolje SlU one-
mo~uavale da njemni narodi nastupaju kao nepodijeljena
aje1lina u borbi za bOllje lUSIlove 2Jilv:olta, ito se talkvetemdencije
i daJnas ponekad pojavljujru 'u miJs]ima i d.(jeliJrna z~OISta1ih
ljudi -- :ne moemo obj,aJsnlLti jednostavno tilme da kao njezIin
13
uzrok navedemo nau podvojenost. Objanjenje, \pO mom mi- o ODNOSIMA VAZALITETA
ljenju, treba 'traiti u karakteru srednjovekovlnlOig bosanskog U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI*)
feudalazma 'i obliJka drave kakav se na takvom :Ileudalizmu
jedino mogao liJzgradtiti.
Pregled, asopis za drutvena pitanja, Sarajevo
1953, br. 2, str. 83-86.

U ovom pIiiJlogu htio blih da iznesem neka opaanja o obli-

ku ~ stepenu vazalnezavlsnostd UIlIUtaJr feudalnog drutva sre-
dnjovjekovne BOISIIlJe dz IkoOih ne ,reZluilJtJiJrao, po neikiim sJVojim
crtama, narost tip feudalne drave, razl~itte od dll1ugih tada-
njih drava ako ne po f,o["m:i a OIDJO po sarlriJini i !PIo ISiPOlj-
nim maniLfestacij'ClIma InjooiJna LUJIlJkdooisanja. Pni torne u po-
kuati da, IlIaOSlIlOMU datih podetaka, istaknem i objasnim
dvije IStrane pitanja vaza1nih odnosa u bosansko] dravi, na-
ime, pitanje odnosa gornjeg vlasteoskog slioj,a, velmoa, prema
cenltrailinO(j vlasti, ibo znal prema ivladall1u kao preds't a:VInI1ku
cjeline :feudailme drave i, drugo, pitanje odnosa :go'mjeg vla-
steoskog s11oj,a, to j,est njegovih ,g,lalVIllih predetavnika, prema
sebi podreeno] vlasteli. Tree pitanje kOlje se U!zl1a2lmatratIlJj.a
OVIh odnosa samo PO' sebd namee jeste piJtanje ikako su se ti
odnosa va!Za.llilteta :1lJnuta'r feudalnog dnutva po \QIbliJkJu fi. sadr-
ini odl13!ziai u o'rganizalCi'j.i bosanske srednjovfekovne drave i
kako su :uticali na mehanizam njezinog UllIUItarnJeg i spo[jnJeg
:flunkciOlIlisaID!ja.
1 - Od momenta kada o bosanskom j)eudalizmu :naliiliazimo
na prve sigume li odreene podatke u d!zvorfuma, tj. od dva-
desetih godina XIV stoljea, OIll se rpredstavlj,atO u -wdu vlaste-
oskih rodova, ija jeekonomsko..d:11Ultvena snaga zasnovaaa i
vrsto lulwr'1jenjena u njihovim iPlemeni1Jim batinama, Oba-
da d,e ov,aj 'OIblik feudalne svOjine, kao jedini, ostao e~OIIlJOIIll
ekom osnovom f,eudmog drutva na kJOj'OIj je iizrastarla poJJi-

*) Citano na I Kongresu istoriara FNRJ u II sekciji 7. V 1954.

u Beogradu.

14 15
tika mo velmO'a,tj. gLavnIh vlasteoskih 11'OOOVla predstav-
lijen~h svojim starjoeinama, ikoja lIJ!ijoe doputaa da se na dru-
goj strani, pod neposrednom kontrolom vladara a u okviiru
feudalnih odnosa, razVlijoe ma kakva drutvena 'snaga na bazi
[ae uslovljenog i vlad3lrslwm vlau ogramienog zemJ.tj1ino.g
plQI~leda. Plemenita baeina velmoa uveavala se a da se
'na dI1ug'oj snrand, na S1trall1ii centralne Vilaslli, na Sl1Jmln!i cjeline
feu:daffine drave, ,oJJiJene u v'ladamu, lnijle mogila :I1a':lJV'iJtli nliJ1mlkva
ekonomsko-deutvena pronutea kqj1a bi narasu ekonomsku
mo velmoa mogla usmjenitl u pravcu afirmiranja cjel,iine.
Por'ijeklo plemenite batine ide dadeko unazad , po svod
Ipr:ilici u doba karla se raspadala zajednlika, plemenska SVlQ-
jina na zemlju, te je ve Jiveoek doputao zakljuak da izraz
plemenita zemhja oznauje, prvobstno, [edan kpag koga j,e
prpadaoiaavom plemenu pa docnije izidelijen bio meu nje-
gove lanove.e-) Prema torne oo lU naaivu plemenita zemlja
ili plemenita batdna bii10 sauvano SJjeaiIl(je ma nekaJdanglu
plemensku orgalI1iJzacij!U drutva i :z;ar,jedniklU, plemensku svo-
jlinu na zemlju. Kada je zemlja postepeno prela u li!ndividu-
alnu avojirru porodlce, naziv 'se odrao kao oznaka punog i
neogranienog ,prava 'v[asJJJi!Itva kao suprotnost onome Ito nije
svojina, to nije IsviQjje nego tue. Izraz na svOlj'Oii :zje.rnJ,jli na
plemerdtoj opte je mjesoo u bosanskim medgrobnlm natpi-
sima te se kao :iJsta:lmut Izuzetak isuie jedan natpis dz ,000,0'1ine
Zvornika gdje stolja: Ase lei Brar,ja 'I'vrdoevd na zemlji
tu'd'O,i,2) a na bliJlegu potenoga vliJteza vojvode Radivoja
Opraia 'Upisano [e: i legoh u Ituoj zemljii a bi:1ig mi ,gDoi
Ina batirri.3) Ovaj lizraz upotrebljavao ,se u bosanskim ikance-
1:anijlaJma i za :pod:I1uja van 'ten:-!iltoTide booianslk>e dr~av,e kad giOld
se htje}o i'stai pravo .pune svojiine. U pOIVelli Srundalja Hra-
nia Dubrovniku od 24. juna 1419. 10 prOidaJji nj>egovog dijela
upe ~onavla i grada SOIkola iistaknuto je da Ij,e ta zemlja i
ranije bila durbr,ovaka b3Jtina :i plemeniJto, te se sada, poto
jekJuPlena, predade IU ibaJt1nu ti u plemeniJto gradu DubrolV-
iIliJkJU i nega vil,astelem li vsOii op:ini<<.4) I nije ,termin pleme-
ntto oznaavao Isamo .zemljinu s\'ojinu nego li Isvojinu :na
1) J li r e e k-R a d o n li , Istorija Srba, (Beograd, 1923), sv.
III, str. 64.
2) Glasnik Zemaljskog muzeja, (G. Z. M.) XXVI, 1914. str. 234.
3) Isto, str. 252.
4) M li. k lo i , Monumenta serbica (M. S.) str. 289.
16
Il1Iewetni1I11e uopte.) aJ1i je, s vremenom, dobio llJZI1a:Z\i1Jo znaenje
kao vozneka zemljd,nog posjeda vlesteoskih rodova iako se,
vjem:Vla:mo, njdme oznaavala li Zlelml.jla ISlh~bodll'1h ljudi uopte,
barem u .raniije doba dok su jo postojale slobome seljake
batine. No ovo je pdtanje V,liIlJ okvira nae teme. Mi emo "se
ograniits na pitanja vlasceoske plemenite batine kao po-
lazne !take za objanjenje poloaja vlasteoskih 'vodova prema
feudalnoj dravi na jednoj li prema podreenoj vlasteli na dru-
g 0I;j SItI' sni.
Jedna od optih karakiterist'iJka srednjovjekovnog feuda-
lizma jetste [)olwd:iJrlJa svojina na batimslou zemlju u kojo] svi
lanovi jre 'Po~ooice, ai Bosni bratstva, zajedniki uestvuju
u vrenju SVlod'lnskih prava. Upravio postojanje porodine 'svo-
jine na zemlju i .jeste ono to je u srednjem vujeku toluko ko-
ilo prometnu mobrlnost zemljinog posjeda, ali to je, s dru-
ge strane, izrvanredno diOiprii:nooi1o stabi'1lnoslti i sarnostalmosti
feudalndh porodica, U Bosna je ovom obliku 'Sv,O!jli~e pogodovala
relativno dugobrajna izolovanost od s.poljnj'eg prometa kolja je
nuno zahtijevala punu ekonomsku autalrkiju feudalnog po-
sjedaipodrav:a~a njegovu nede,lj,i:vQlst. Takve, u principu
nedjeljive i teko otudve 'baltine, IIlIa kojima je Mo ukorije-
njen Jiibav vlasteoski rod, povezan vrsto ii. ekonomskim inte-
resom i krvnim sredstvom, predstavbjale su onu vrstuosnovu
na kojo] se 'razvijala poilJitika mo bosanskih velmoa kao
preponderantna protutea centralnoj vlasti.
Podaci !() vlaJSIteilii u Bosni javljaju se pri(je poataka o
nemolj sigwnolj i odreenoj dravno] organlizaci:j1i. Ukoliko se
moemo OIsilJoruiti rna DuJkljlalI1S1kJu kl1Oniku, i,e se kazi.vanie o
BOsmJi odJrrooli na VIriIjeme od kra:j,a IX do kralja XI stolje6a, bo-
sanska vlalS,teiLa (magnaltes Bosnae, u Oribiinrij'eV'U prijeVlodu
m primi ibaJriQnli dii Boon,a) poka:lJuju se ve .kao dl1utvena
srnaig!a' koja samo!SItJa[no i ,odluujiUe utie na dOiga,a.je: P!10iWV
I1JeIpravednog k.r,a:J.tja Prlilbisllava pobunie se veJ:ikai bosaJJJSki
iu1biJe ga. G) Podatak 100amIti en, niti:m nepohr:ren, pored J1Jog,a
S) Dubrovani, n. pr. god. 1399. daruju kue u Dubrovniku
Hrvoju Vukiu i kralju Ostoji u plemenito :i u batinu (M. S.
str. 238 i 240).
8) LjetopIis popa Dukljanina, izd. F. Sii, (Beograd 1928): Post
quem regnavit Pribislavus... qui multas iniquitates operatus est.
Quodam [taque tempore insurrexerunt magnates Bosnae cum ali-
quantis et interfecerunt regem (l. XIX, str. 312).
2 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
17
lwoDioi1okJi isuvie neodreen, a da bi se ~ njega mogao 1Iz-
vesti kakav dallji zak~jlU6aik osim onog o postojanju vlastele
koja jie iU klasnom drutvu ovog ranog perioda drutvenog
razvitka zauzela vodei poooa. BOIS\n'a se, zartJim,tridesetih g0.-
dina, XII stoljea, najedanput pojavljuje kao ducaeuse pod
vrhovnitvom ugarskog ktralja. Do tog se stepena ona hula
razvila Ikao dratVni organizam li utom o.blJilku ula u nove
odnose sa Ugarskom.
U vremenu koje je prethodlo lugarSkoj vrhovno] vilaSlu:
ve ISlU se bili formdral! vlasteoski zemljini pos] edi sredsltWma
koda SJU billa, uobia'[ena u periodu raspadaaja sLohodnlih seo-
skih opina i stvaranja klasnog drutva. Pravo [aega, koje
je i mae u feudiaJlnom drutvu toliko dolazilo do izraaJja mo-
glo je tada da se u Boom primjenjuje u punoj mjeri ve i
zbog toga to u tom vremenskom razmaku nije ovdje postojala
nikakva iva-a IlJi dravna ni crkvena orgaiIlli<zaoija \kioja bi
OIVo pravo mogla da (svede u okvire nekih op1:Ji:jtih !klasnih
interesa, Ukolliko jie BQISIIla do tI'lidesetih godina XII stoljea
povremeno i ulazila u sastav susjedndh [ugoslovenskih drava,
OIIla je zauzimala poloaj periferijske zemlje te se ve i zbog
'boga suvee malo Isalr\l1ldawilla IS tim dravnim 'orgaJIlli::mn!ilma ko-
ji su i sami biM pre:m3llo IstllbiJLn'i, a da bi se njihova dravna
vlast mogla 'osjetiti kao QIZ,raz stvarne snage koja 'interese vla-
stele usklauje sa irrteresimaIdasne drave i v'ladajue klase
kao cjeldne, Ukoliiko [e u Ito doba postojala kakva vlast, ito je
bi:la ViLast predstavnika rodovskog !plemstva, svakog Ina svem
podruju, koja jie stvarno prevazdlazila vlast banova iNi kne-
zove koje spominje DukIJj,anska kronika. I u drugim zemjama
ovog prelaenog vremena, .gdje je ']pak postojala vra drav-
ma 10lrganizaci.dla nego u Bosni, centralna uprava Slabo je MIa
dorasla svome zadatku da obezbijedi mir i sigurnost te su
slaooj'i illi postajali rtvom nastlja monijih ci. !bogatijih pojedi-
naca dJ1i su se, odriui se slobode, stavljali pod njihovu zatrl.tu
da bi 'se isauv,aIi od gioreg zla. 7) I u Bosni s,e, rua o'vaj ili s.lli-
an na'Ln, na ra:un OIpinSlke zemlje i slobodnih seljakih
pOlsjleda stvarala ekolnolIDska osnJOva moi ti uticaja potiedliinih
vlaJSlteolskih rodo,va i njihorvih sta,rjeina na kajtoj ISU 00ii. sami
utv.riva]i sv,olj dl'u\tvetrlli i po.llirtiki status ili feUld.aJl'lliYj dlravd.
Pr1i 'tome trlba ima:tIi u v:idu i illo da se i .unutar lSame nove fe-
7) O takvim priLikama npr. u Franakoj dravi merovinkog
doba, upor. Ganshof, Feudalism (London 1952) str. 3 i d.
'18
udaJ1ne klase rvlOldiL1abO'rba za posjed ti vlast nad ljudlima u
kojoj ISlU Jedni. nestajali ili padali na nii ekonomsko-drutvana
stepen a drugi ss izdizadi li jaali formirajui se postepeno u
red krupne VI1asJtele koja se, .u Ninoslavljevoj povelji diz g.
1240, prva. put pojaJv'lJjujepod Imenom boljara.S).
Ugarski vladari nasu mogli izmijeniti zateeno stanje n'i:tJi
bitno 'uticati na pravac razvstka bosanskog feudalizma. Njiho-
va vilast U BolSll1li XII stoljea bilaje dosta nestabilna te i for-
malno prekimuta trcnaestogodtnjom vizantijskom vladavinom
(1167-:-1180). U iP\rvo polovini XIII stoljea, kada se d.z Ugar-
ske poduzimaju este akoije protiv bosanskih heretika, stva-
ralieu se pogodnd uslovi za dalje uvrivanje moi bosanske
vlastele li daJ1jli porast njihovog ekonomskog i politikog zna-
enja. Branei tadadaterese 'i poeicije herebike erkve bosan-
ske od Ugarske i Rima, bosanska vilastela su, po svemu Izgle-
da, prisvajala ione crkvene posjede koji su ranJi:je bdli da~
bosansko] bislkupiji. Prema tekstu povelje Bele IV od 20. jula
12449 ) kClltalfuka beskupija u Bosni bila je, u vremenu koje je
prethodilo Izdavanju povelje, pretrpjela Izvjesne tete te joj
je han Ndnoslav, u ime naknade, dao neke posjede u Usori
PI'!Opte!r diversas milUJl1ias et dampna data eidem ecclesie. U
~stiolj po'veJ.ji navedeno je jo dvanaest posjeda, rasutih na
podruju vtave Bosne, koje je ranije drala bosanska bisku-
pija. AlJi, dako je taj,relaJtli.vno 'veliki, zemljini fOUJd mogao,
uz ,0Isltal,e izvore da hude sasvim dovoljan da obezbijedi bogate
prihode crkvi, 'ipak se papa, g. 1238, morao obraatlugarskom
'plllSkOiPatu da materijalno pomogne bosanskom biskupu JkOlji
j,e iprtitisnut tekom siromatunom (paupertate niJmJia pregrava-
00).10) ta 'Se moglo dogodJiti IS 1Joilikl1m njegovim posjediima i
ta je bosanskog biskupa najedanput dovelo u stanje teke
siro:maltline? Cltava t~anja istorijska situacija u Boom go-
von za to da su 'll to VJl11,J,eme vIastelacoslonjena uua herebike i
njihovu c~k~u b~s~ku,.u borbi pvotiv UgaI'lS1ke li Rima, uspje-
1Ja. da SlplilJeceafl1rmu:ranJe ka1JoHke crkve koja je bila poela
da, uz pomo ugarsIklih kraljeva i uz veu ili manjiu pasiJvnost
bosanskih hanorva, zauZlima 2lemljini posjed i dase u tome
pojavljiUjie kaoozbiltian takmac vlasteli. Ta je pojava mOJrala
8) M. S., 28.
:~ S m H. i k l as, Codex diplomaticus (C. D.) IV str. 239.
). T h e) n e r, Vetera Monumenta HungarJam sacram illu-
stl~antla (V. M. H.) str. 168.
2-
19
 btti odluna za ordjentaciju vlastele prema heI1etJilroj cr!kvi
bosanskoj. ito iSJU se vilastela u vjersldrn borbama, tada ,mao i
kasnnje, opredielirvaa za heretike bogumile ,inila ISlU rt;o Ine
zoog njihova vj,erskog uenja nego prvenstveno zbog toga to
njihovacrkva rrskad nije !p,retendJoiVala na feudal1ni IpDsj,ed nitJi
na srta!tlllJS nekog feudalnog faktora uz vlastelu, te je samim tim
!biiLa dJsikljluena kao konkurent 'u pli\banjima na kJojima su vlaste-
la billa :na'jYlie zainteresovana.U) U heretiko] mtici rimske
crkve, nj:eztJnla bogatseva i njezime 1Je~nj,e zla vlau JVl1astela su
nala snanu ideololeu 'OIS'J]IOIVU sa ,k1qj,e ISU mogla pokrenuta i
narod u borbu p:I1otJiv Ikalbolike biskupije i nj,et21inih ekonom-
sk'iih i politikih pretenz1iij1a koje su diI1ekJtno ugroavale njli.-
hove l~nltere'Sle.12) U !toku te borbe vlastela SIU, lizgleda, uprkos
vojnikdh usjeha !ugartsike krstake vojske, postepeno prisva-
jala crkvena dobrakoja Ise navode II pomermtoj poveljd kralja
Bele IV. Kraljevo OibnaJVIlj,an,je (1244) ranijim darovnica n1je u
tome mnogo iPo!molg,lo. Bosanski biskup moralo je, sredinom
XIII stoljea, napustiti Bosnu 'i odrei se, via facti, crkvenih
!poISjeda na !O'V1om poIdruIju gdje su vlastela ostala kaoglavru
!koa:iilsit1ici love promjene k'oja jie, ,silgurrmo, po:idonitiell,a svoj di,o
porastu njihOIve Iklo!!1loms'ke i politiike vanostd 'u odnosu na
druge faktore ,koji su tada imali IUIticaja na dogaaje u Bosni.
Prije svega, njihJo1v 'Pol101Jaj prema vladaru 1P00stao je samostal-
n.i(jlim to je prilrodno pir101i!ZI1aztillO iz injemce da su vlastela u
vjerskiim borbama od:LuJ~!1JO stala na stranu heretine cr:kve
bosanske,13) k,oja je ,konano iZliJl,a k.alO morrailini pobj,ed!!1li,k, doik
se vladar !pokazi:vao neodilunim, tavie i sklonim poputa-
nIju pil'etelUZijlama kato[[:lke crklVIe. Podatak sadran u pismu
pape Grgura IX i~ g. 1233. govori lO 'tome da su rv,:LaJSJtel1a uto
vrijeme SaIIDOi\71olJjlIllo" po:rortJ]v baJIlioiVe volje, prtil<kav,ala upe i
11) v. S o l:o v j e v, Vjersko uenje bosanske crkve. (Poseban
otisak iz 270 knj. Rada Jugosl. akad. zn. i umj. Zagreb, 1948) str.
45-46.
12) Papa je, na primjer, svojim pismom g. 1246. ovlastio kalo
kog nadbliskupa da u Bosni moe oduzimati zemlje hereticima i
davati ih pravovjernim (Ut negotium fidei contra hereticos melius
exequaris, presentium tibi auctoritate concedimus, ut possessiones
eorum, quas a fidelibus occupari contigevit, possis concedere
eisdem fide1ibus eorumque heredibus, prout videris expedire) -
V. M. li. I 202 (br. 374).
13) U jednom papinom pismu iz g. 1236. istie se Sibislav na-
tum quondam Stephani bani kao jedini izuzetak meu heretikom
vlastelom C. D. IV, str. 15.
20
druge zemlje (comfiltatus et terras easdem contra 'V'oliuntaltem
elilUIS temere detlinendo)14) da liih, vjerovatno, ukljue u SVOlJ
.ba,bilIllSlki posjed ti. 'VIlast u njima uine nasljednom u svojoj
porodici. Ninoslavljeva l!Juba papi konstatuje <ovu ilnjen[cu,
a 'u isto 'V'liij,eme Izraava nemo vladara da ovaj proces zau-
staYli. U !drugoj pol'OlV1irni XIII SItold,ea kada se ugarskim kra-
ljevfuma, poto su S1:LQIll1Jil1li VJo,jrnJiJki otpor Bosne, radIiLo o tome
da lilWbdJjU jedinstvo v!Las1:li i 1JociJtorij'a, <oni su ito pooltizavaLi
oslanjanjem na pojedine vlasteoske rodove uz preufno prdz-
nanje njihova zateenog SJtalnja.
Tek oo samog kI1a!.ila XIII srtJoilj,e6a moemo na k,ol1lklreitnijim
podacima sfug;urnli.je pratJi/ti kako se utvrivao' polo1a.d 'V!1J8JSiteil:e
prema viadaru kao 'I'e2JuJ1rtart prethodnog 'razViiItka. U ne1sltall>noj
iStorijskoj siltuaci;ji kraja XIII i plrv'ih decendja XIV stoljea
pD!j,av1d luj,e se u iOOSlaiI1lSlkJiJm Donjim Jcrajevjma md SltjlelPmlii-
a-Hrvetinia ikao vaan faktor u odnosima izmeu Napuljskih
An!Juj,aca i Ug'a:I"ISIkJih Arpadovua, a zatim u odnosima dzmeu
ubia i Ktotromaniia. N a !pirLmjeru ovog vlasteoskog roda mo-
emo prattiti kako se, u prvo] polovin! XIV s'tolljea,u:tvr'ivaoo
poloa] bosanske vlastele prema vladaru Ii.centralI1lolj vl'as1fi.
G. 1299. poevrdto [e Karlo II Amujskii knezu HrvabiJI1IU, ;rujego-
vimsinovima li brai posjed Donjih krajeva kao prli:ZInllnoe za
njegove zasluge u oeuvarbvanju kraljevih nasto:jiMloa Ipr'ema
Ugamkloj.l5) Niz porve[ja Pavla ubia :istoon knezu, ~datih iz-
meiu 130l. ii 1305. 'PlI'eJsltaiVQj!a jasnugradaciju u poveavanju i
pmj1ri!VianjlU feudaLnih li.muniteta kOlji ovog feudaloa wjedJna-
uju sa>njeg,oiVim serniJo,vom i 'k1ojli pl'elaze mj,eI1U lopte lU'Ohia
}ooih lodnioo!a Ull1u1tar feudal1n.e k1Jase 'bolga dOlba.1G) Feudalac i
njel?/!O'v seniolr predJsltaJVljaju se lU lOJVfum po,v,e,lti,ama k,alo dv,amv-
nopraV1Ila fak:bo,ra, upueni Jedan na drugog pri]iik8Jma, {PIQI-
tIrebama li intJeresrima,koji zakljuuju IUgioVOI1e 'o uzad,amnom
obezbjeanju. Porvel1j1()!ffi old g. 1301 17) knez Hrvatin za vjernu
siubu kolju e iVrlitli promlPlte, fliide1Jiber Itotis vti:ribus d!oibiiiVa
od Pavla ubia za .seibe, slV'ojru :brau i. potomke :punu garan-
14) C. D. III str. 388-9; v. Dinri Bosanska feudalna drava od
XII do XV veka u skupnom djelu Istorija naroda FNRJ (Beo-
grad 1953) str. 523.
15) Rad JAZ 18, (1872) str. 222.
18) Povelje je objav,io Taloci (Thalloczy) u djelu Studien zur
Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. (Miinchen und
Leipzig 1914) str. 325-29.
17) T h a II o c z y, Studien, str. 325.
21
cijusvojih posjeda u Donjim k,ralj>evlima i svaku potrebnn po- matrag donatom (vladaru) nego feudalac jo za svoga iV'ota
mo i pcdrku, consileoet auxilio. U drugoj pmrelJji liQ: 13Q5. moe njoaneslobodno raspolagati i H of;Ko IH 1.0l9:H WIS'HH U lS ,I,of;-
g,18) navedena oo prava koda ovog feudalea stavljaju u iPo,vla- T"4 H S,1UOI,1I1U, KOM~ xoqu AIITH 1.0,1.. H.. 1.)19)

moo poloa] prema njegovom senioru: Ako bude optuen zbog 2) SvJ dohodi sa darovane zemlje pripadaju feuidaJlou
nevjere tiiH druge krdvice, feudalac nije obavezan da zato odgo- (H ,1,,1 WH",I,'l: H't HH 1..... HorA AOXOTHII K" HIIM" HH 111"" 9113.... of; K"AII
vaea osim ako sam na to pristane (nisi propria ductus volunta- xoqu S,1UOI,1I1U). 20)
te); samo aJko bi uinio neku oiglednu nevjeru ('Si ,a;lIlquam 3) U upraIVlo,a:nj1U darovancen zemljom vladar, bez feudal-
/nlobis mandfestam infidelinatem faceret), te je Ine bi mogao ilJi eva lP'ristanka, nema nJiikJaJkve ingerencije (H,I,II Hof; HHorll l,1I1A"-
hitio ilSipraVli'1li, bie protiv njega preduzete sankcije, ali ak i U4" WHt.At 9113ut All IlS UII,I,III."4H KHI311 S,1 .. KOI,1I1I.II).21)
'll 'tom sluaju .sanJkcije ne nastupaju automadski nego e se
4) Feudalac uiva punu slobodu i zatitu vladara: .. A" Hof; lS
nevjernom feudacu da:1Ji rok od 4 mjeseca Ida bi se mogao HIlIO S,1t.IOl,1I1U 1~3""" HH nOrlSl.1fHHK.. H KTO HIIMIl HI ~'fHHH 3"11, "'11
za1JiJt'~tJl (uit a nobis et IlJoiSltrIDsSlilbiet suss precaveat) , i zja to
1'11 H IM~ HI ~'fHHH" .22)
vnijeme mita Sie nee protiv njega preduzimatd to bii. moglo
5) U SlJuajru kaikVle krtilVice feudalac tima pravo ",1,,1 ITIIH'
ugroaiti njegovu slobodu ili posjed (mtenim autem contra ip-
n9t,l,1I AOE9HMH M~l9:"MH All II WnpllI.H, II ,1,11 sroso HI nOXHTHl1I HH
sum atSUQiS ac bona iJpsiJUJs procedere non possirmrssed omni-
no erunt iLiJberi at securi). Manje SIU uslovljene obaveze i duno- 3" 4109'." 23)

sti droge ugovarajueetrene: Feudalac za vjernuslaibu stie
bezuslovno pravo zatite i pomoi protiv svakoga tko bO. htio
da ga ugrozi ('1IIlsupe:r prorruietlmnis, - predicbum Horvattnum
comitem et eius fl-ilHos contra quemJJibet ipsum vel ipsos ,offen-
dere volentem, manutenere, defendere et adduvare). Ve SIU u
ovim poveljama sadrane neobine privIllegije, date [ednom
waSlteosoom vodu koje 6e se kasnije, u slinm iJstorijlsldm okol-
mlOsrt!~ma, dalje proirrvat li na druge feudalce u pravcu izgra-
ivanja samostalnosti krupne vlastele na njihovim batinskim
posjedirna.
Povelja Stjepana Kotrornania Vukoslavu Hrvatiniu iz
dvadesetih goddna XIV stoljea, kojima bosanski ban daruje
ovom feudalcu u lini posjed upe Banice i Vrbanju sa gra-
dovi'rna Kljuem ti KOItOIrom .. lS At,l,HHlS H lS HIK,1I1,1," lS I.tKH MIlS H
f1rol.~ nOI,1i:,I,"HM1~" ocrtavaju 1JLpi:an poloaj bosanskog feudalca
prema vladaru na zemljii. k'oj1u je da1"OV'uioom primiLo ka:o Illa-
s1)jeooo dohIlo, po1o,a mjli odnosima v,az,aJliteta u s:rledrnjlo'Vjc-
kOVJnom bOlSanskom feudallizrnu daje speoifino obi1jej,e, sa-
dran'o, u OIV1im prti.vii1egijama:
1) DaroiVana zemlo/a POISItacjie feudaJe:V'om SV1olj'il1Jom kio-
jlom oln moe !'lalspolagati po svojoj vol}ite s:e,taJViie, ni u
sluaju izmmra feudaleVlih direktnih nasllj,edni,ka ne vraa
18) Isto, str. 328-9.
Ako smo dobro If~jeli posljednje 'ri}ei, 'll mjima je
sadrana garancija da se jednom derovana zemlja nee oduzeta
I!lii. za to tIj. ona postaje batnska ,svQjinakJOIj,a se 'Vie \Illi
u kojem :s1uaJju ne vraa donatom pa ni u sLuaju krvice -
to tie jasnij.e i iZiI'liito !ista:lm'l1lto 'll Tvrtkovoj !povel1j<i Hrvoju
V,U1kJiu iz 1380. g.
Dopunu ovth pr1vi1eg1ljla predstavdja odredba povelje kneza
Vladlislav,a koji je upravjao zemljom u ime SIVog malodobnog
silna Tvrtka, izdane oko 1353. Vukoslavovom isinu knezu Vlat-
ku Vukoslaviu, ,kojom se potvruje ranija darovntca Sitj<epana
Kotromania Vlatkovu ocu knezu Vukoslavu. 'Du je, pored
ostalog, unesena priV1ilegija da Ille moe prijeti n.i:tkJo,re u na-
em gospodsbvje Vlatkova lovjeka, ni sam ban Tvrtko n;i nje-
gov brat knez Vuk brez 'VIoJ'je kneza Vlatka.2J)J'a irnJilsWim da
izraz Vla'tkov oOlvj,ek ovdje oznauje nlieg vJiasltelliJn,a OIV1S-
l' Povelja izdana u Milama oko 1322, T h a II o c z Y, isto, str. 8.
Corovi (Historija Bosne, str. 240) datira povelju 'Oko 1325.
19) Isto na istom mjestu.
ll) Isto, n. i. m.
12) Povelja izdana u Moitri oko 1323. T h a Ilac z Y, Studien,
str.ll.
U) Na istom mjestu.
I.) Isto, 22.

22 23
 nog 'o svome feudalnom gOlSpoda'l'u;25) ta se ovisnost ovom pri-
v1leg;ijlom jae utvruje, a vezanost ndog vIastelinaza idra'Wl gueg gubitka darovncom d!OIblitienezemllj;e mije ea v'V[asrt:eliJZ:~
i vladara Sl1"lJbii i uslovljava se voljom njegov,og ~ooredinotg bio drQlVloilJjno snaan motov za vrenje vazalske duznOlSti nifi
gospodara, za vladara dovoljno snano sredstvo za jaanje rdJraVlne v!lasti.
Na primjeru Hrvatinlia mo:~emo dalje P;Nllll~tIi. kako \SI~ se
Darovana zemlja stapala se, dakle, ISa '11ars1ijeenom bati- vlaeteoske plemenite ibatli:ne ~ :imunitetna prava na njima
nom m [ednu cjeldlI1u. Feudadae je na njoj uivao :pfieiJmuSJtvia
proirivaie do sl1lejpena ma .lrojeun ISlU se .mogle lobraz~'Valtii kao
tlmja prodelaze iz vazalmog odnosa (garanciju silglltr11lOlSlti) Lpra-
lzdvojene cjeline. Poto je uSIPj,eno 100db~0 IUig;alr;sro,:, ~?Jlslku, b~n
Via koja pri()liZl1aze iz p1.lJne 'SVIojiine na zemlju,dIOIk SIU prava
Tvrtko je, g. 1366, nagradio vojvodu Vukca Hrvatjruia za rije-
vladara tj. drave svedena samo na ono to joj rE'!udaiLa,cod
govu vjernu slubu Itrme ,ito mu je .da:l1o~vao g:a~ SokolI sa
sViO(j,e volje us,tJU:pli, tj. ddo dohotka kad hoe iingerenclrju U
itavom Pljevskom upom za plemento njemu II rnIJegiofV1u rp:o-
upraJvlj,anju kad hoe i da" za sve to, s[ui vladaru iOIl'IUjean i
sljednjemu lU vjeke ... bez vsakoga rospodskoga doho~a,.27) A
to kako mO~e najbolje, bee mekih precizI1Jitjih obavesa u po-
u Tvrt:koVlo.j povelji Hrvoju VIUlki6u g. 1380,28) kO!J'om mu
gledu vojne dJunolSlbi k1alkve ISU ,inae bi1e R.lJOIbi,ag,arue u sred-
d,a'rojetI1i sela u llIpii LaJvi,izriiiliito joe ~aglaena .nepov/~edivost
rnj,o'vjekoVlnOlm feUldaliZJmu. Sasvim drukije, to se prava dra-
li nedjeljihllQlSIt darovane ha,itine ak l u mulIJU nevjere ne
ve na dohotke li vOljmlu sI1'uibru 'tile, dj,eluje kateg;orina odredba
samo nadarenog vlastelina nego li njiegovih nasljednika: Ako
Duanova zakondka o 'Vlliasltelli baaindcima da daju 1S!0e ti
bi Hr'VOIjeilllinetlko od njegOtv,Lh masljednlka uimo kakvu ne-
vojsku da vojuju po z'aJk:orn'll26) neg;o sa mnogo obzirnosti iz-
IVjero zbog ega bi mure mogla luzeti ona ItJ.1i sela, dia i~ se
raeni K1oltrornanievi 2lahtj,eviije Je izvreinje ostavljeno do-
reto ne uzimaju nego da plaa lana~ ~ojli zgrdjel glavom S'V'O\JOffi
IblI"o'j Vlolldli i mogunostdma batinom nadareno,g vlastelina, Pre-
iilii bdagom, ,a OIStaiJJi da ostanu u vj eni i u dranjiu reenlLh.sela
uzete obaveze d d!ulI1JOISt'i, :taJkl() IUlSllorv1jcene, nezmlltne su ik:ompern-
i u olstal,oa srvojoj plernenuini. Ovdje Istaknutamepoveedsvost
zacije za sive '0Jl1JOlto feudalne pruma s darovandrn ZJemJljlLnllim
i nedjelijliVlos1t batinske svojine vlasteoskog roda lkaJk~ ~a
posjedom i prawima na njemu. Suverena praVia vladara na da-
nasljeE.injm,1lakio i na steenim zemljama, u srval~Oim .st1I\lo~aiJ~
rovano j zemllji olVlilsiJla su o V'01ij'i njegova vazala, dtoik valza~IC'V'ii
pa i u sluaju ne,vger,e, vana je 1il!llj,ernlica k:oja doprmosl obja-
vlasnika prava msu, 'stvamo, b~la lUS10vljlena ndiim .. Va:zJaJiova
prava ci im1.llnite'bi na dall'ova,norj zemlj,i k:oja se ukljlUilirvala u njenju iplolload a krupnihVlI'aJSteOlSlkiih I1odo~a ~ feudalrnOll'l?- d~
tVlU li TIijJholVa 'odnosa prema v:1ada!I'U i drzaVl1- Na odrel'VIainlj'e
ostalu vlasteosku batinu,o'Sltav16la111i su vrLo malo 'vladarsUrog
tog odnosa malIl!joe 'SIU ultical1;e SJmliljene mjere vladara, a mnogo
suvereniteta, tol>il~o malJo da sam taj Isuvel"enJi;tet nije biiI() luvij,~k
vie svlijeSlt vl,as:te1e I() n,eolgranienoj sigumQlS1tli porodiIlJog pl)-
dovoljan da vlau koja j'e iz njega IPfioizlazi1a pokrene :vlasteLu
s)jeda, liJZ !ka:je je li pro1zllazilla v1isOtka Jiina 5a~osvijest /~ SaJmO-
na osrtvarivanje dravnih ciljeva. Tako, je i darovnica g'1.lJbiIla
poueJdllLt1je u njihovimpostupCIima i rneusoibnl1m oidlIlloollima.
svoj pravi smisao li cilj, nalime, da bude trajrun ptoid.'stiJoaj VJlaste-
ilii.nlu za :vrenje vojne slube prema vLadaru. FormRJJ1a da- I5ItJill1la ova Tvrtkova rdarolVtlica 'jie izu2letak meu VlladaJr-
rov/nice .. " OKOtio{; f l'C:pUk HIIM SlfkKO'tlIIKk' c kojlom ISe pos;jed skiim. Ipo~jlaJma (uk:oliJkJo 'll navooeIlJQj ~otromanie~oti pov'elJJii
zemlje uslovljava vjernou vlastiliina, OISII,abljena ti,e drugom ViukoiSl.aJVIU ne naJ1.a~imol u SlUitilrui /iJs1Ju sad:rlinJu), rte b:usmo, mo/z-
fQ,rmulom "A" 3 11 Iro lO HI nOXH'T'HU HH 311 41oPI". Stfiah od anrO- da, mOlgIDi reJi da ISlU, wZJUrzJe,tno, samo Hrvojievurodu tdartJe tak,,:e
privilegije k:oj'e su ,ga IiJzdizaJJe iznad. uobiajeme ipr.~e .~rl~
mj'enQlivane prema drugoj vilaS/telU: Ah, ak:ota:~ve ,pr]VI~erg~e 1
25) Da su krupni :I'euda1ci ve tada imali o sebi zavisnu vlastelu
vidi se iz Tvrtkove povelje iz g. 1354. U povelji su navedena ime- moo davane iJii '8I1ro iih ne naJ1.aiZJiffil() u pOVIeljama, IPl"J.mJenru
na vlastele rooja su se, zajedno s banom i njegovom majkom za- pr'incipa o nepovred:iJv,OISIti VllalSteOlSkebat~ne mo~mo. naci u
klela da e potovati Sligurnost posjeda Vlatka Vukoslavia i' da pr,aktiJnim [liOlSItua>cJima vlrudliJra !pIlemaposjedu lnevJlemog vla-
mu se onoZJi ne otnime niore ni od sie gospode ni ot nih v1aste-
lina (ThaI., Studien, str. 24).
26) CI. 42; Taranovski, Istorija srpskog prava u Nemanjik:oj
---;;;. Fer m e n d i n, Acta Bosnae (Monumenta spect. hist. 51a-
dravi I (Beograd 1931) str. 23. vorum meridionalium vol. XXIII, Zagreb, 1892) str. 34.
2B) Povelju je objavio (u faksimUu) Thalloczy, G. Z. M. 1897.

24
25
stehina. Kad se Sanke Midtenovi, vlastelin 'll Istonom Humu,
g. 1367. odmetnuo od bana Tvrtka i pridruio se njegovom
neprtijaiteJtj'll NliJkoJ:i Altomanovdu.w) Tvrtko ga je kao neprija-
telja i nevjemika gonio i protjerao iz njegova vladanja, ali
zemlju mu Illlijle uzeo nego je ostavuo u posjedu njegovih sinova
te se jedan od njih, Be1jak, g. 1378. nalazi meu svjedocima
Tv,r,jjkolv,e povelje Dubrovamema.'') Vladaru ~u se na drugIi,
manje d'~kasan nain lo'siig!Lliravali od vlasteoske nevjere, ah
u njihovu batinu nisu dirali. Meu mj ere koje ue u tom
SID1Iilsilu preduzdmao vledar spada, na primjer, stipulacli:ja koju
[e Stjepan Kotroanani unio 'u ugovor OStOIllU g. 1333, Iprema
lwjou GIU ISe Dubrovani obavezali da ne pnimamo !ll Prevlakiu
i u Ston li u Rat li 'll oneziotoke ke smo uz~1ii od gospodina ba-
na Stefana njegova vlastelina ki bude nemu nevjeran i nje-
govom sinovom i njegovu simenevd do zgorenja svjeta.c ll ! )
Ali II praksi dma vue primjera da su Dubrovani 'ipak pri-
m.awi mevjenrm vlastelu iz BOSiI1Ie, pa i samog Tv:rtkJoVlo,g braca
Vuka kad je poslije lIleUISiPj,el,e pobune morao da bjei 1]Z zemlje.
2) Izgleda da jie doba 'Ilv,rtkov:a kraljevanja bilo odluno za
konano formiranje odnosa krupne vlastele iJli velmoa pre-
ma vladaru kao predstavrdou cjeline feudalne dirawe i njihova
po1itlikog \S\taltusa u .toj dralVIi, te nee biJIli na!iJnjenicama
osnovano tvrenne G k10jdm se uIdteraturi esto susreemo, da
eu, nailrne, !tek sa 'Ivrtkcvom smru poeh dase !pojaJVIljlUlju
znakovli vlasteoske samostalnosti. Nama dzgleda da se elementi
te samostalnosti p:ojav'ljuju !kolIlkr,etI1Jo ve u pomenutlm pove-
ljama Stjepana Kotromania, da se lona, postepeno a dosl'[edno,
izgraevada IkrQIz litaVlo XIV stoljee da bi se, 'odk!raja rIloga
sluodjea, pojaivIila kao izgraena snaga u 'svim konsekvencijia-
ma, ,ekonomslkim i politik,im. NjeZiina eklCmomska osnova je
vlaISIteooka p1Jem~nlilta batiJna koja se, 'od prvohiltrno.g poro-
diInog pOlSjeda" daI10vnllcama i idl'iugim feudalnim lSIred.sltviJma
pToS1rfilVala i Ii:muni,tetUma utvrivala, da Ise, ,kJOIn,aJno, pr,ffiV'Oll'li
u pI10straln'l Vllasrteolslku dJom,ell1u, vilaS'teo>lkll, dir~avu22) stvlar-
no, ialkJo tne uWjek i pll'avno, nreokmjivu, :snabdjevenru p,I1a1Viima
29) e o I" o v i ,
Hist. Bosne, str. 293 i d.
30) M. S. str. 189.
31) Isto, str. 100-7.
32) O upotrebi Jzraza drava u srednjem vijeku za oznaku
jedn:og vlasteoskog podruja V. St. Novakovi, Pronijari i batinici
str. 27 i d. U Bosanskim vlasteoskim poveljama izraz se u tom
znaenju upotrebljava na vie mjesta (n. pr. M. S. 229).
26
kOI}a ISU liskl~jrui.\raJ1a gotovo SValkJu,a esto 'ba SIValkiu V"lardaTieMU
lingerencijlU na svom podruju. S takve osnove velmoe S!U
mogle da po svojo] Vlo/ljli li prema svojim 1nltereSlim.a ,00d're 'uj II
SVIOIje odnose, IS jedne stcane, prema vladarura, IS druge strane,
prema nio], o sebi ovisno] vlasteli. Sto~e ova volja u Tvrt-
kovo doba ndje izraavala lU onako semostamm li samovoljnm
posbupclma kao II doba njegovih nasljednika, rrije razlio g to-
lIil~o u njegoVlo Ijakoj linostd koliko u injenici to su se, u
toj fazi razvinka bosanskog feuda:llizmaa zahval}ujuli li odgo-
varajuim isltOlrfiOISlkiJm okolnostima, podudarah ~nlteresi cjelUne
u I1)jezillnih iijelova, Itj. feudalne drave i vl,as\teOSlkih rodova
kao predstavnka feudalnog drutva. U okvli!r Tvirtikove poditike
koja je billa usmjerena ka jaanju dravne nezavisnosti prema
Ugarskoj i ka proirenju drevriog teritonija prvenstveno pre-
ma Jadranskom primorju i srednj'odalmatinskim gradovbma,
kJod,aaie, daicle, vil,aJdaouem .sJ;oju otvaralape.rspek:,tiNu u mJI1IO-
gostranorn SI!I11S[IU, vlastela su mogla koefisno da SIIl1)jesrte i
svoje posebne Iporodine interese sa dobrim :izgl,edJiJma na nji-
hOVlO unapreenje. Sa usponom bosanske drave OVlOg vreme-
na, izgraivala se li mo glavnih vlaeteoskdh rodova ikJOja se,
II danim usdovima ri. 'll datom I1sbo.rtijskom momentu, poela da
aktivno o'i,tuj,e kao samostalna snaga li. prema gore li. prema do-
lje. A taj momenat' bao }e odreen, bez sumraie, ISitepelU10Im. i obli-
mom robno-novanog prometa lmj1i jie u optem ekonomskom
iI",azJVll1tkuzemlj,e posbignart dIO kraja XIV stoljea, Proirena
trgovina u to, relatawno srtabiJIDo, vrdjeme i svi ab1lidi dobiJti
i prthoda u veel IS time, IOI1Jvara,u su velmoama izgled Ina l1IOVle
l1Io'v>ane dohotke, ito je ['ieZ1ultilrallio lute.n,j'i da sVlOjje domene
pr,e,tV1OJ.'e 'll s,aiIniOlStailne ekonomske i polibi6ke qjlel.iLne ,kJoe e
im :obezbi>jedi1Ji punu mj'eruek'Siploa.tacije S'Vlih izvma bo.gatlsrtva
,a ne :samoolIlim kodi proaz[aze iz zemljinog posjeda. lIlI ) Ne
miJS[lim, [lacr-avno, reN da je ova pojava specifina samo za
b!OlsaIlJSlki f'eIl~daillz,am aili je, Siva!kal~o, u BodnU, otSl1Javljaljui 'O'Vdje
defi!niijjivne pOlSiljediioe, dQlsljednJi,~ie li 'bra-jn'iUle iZlra~elIlia nego u
diI1ugiJffi naim sTedl1lj:orl1j'ekJovnim drav:ama. Dok je II STihiji,
l1Ia primjer, dezlintegracija dravIe zaiUJstavJ.j,ena ve pod kn~m
LazaI1om, a nalI1O'QI1Jo IPod despoItima, 'u BQISIIlIi je, kao !p['oces,
produena sve do kraja nj>eZiiiD,a ipO!s1Jojanj,a. Sa pozidiJj,a kJoje
su dug,o izgraiv:ane lj, kradem XIV stoljea ,lmna!fllo utwene
:13) V. moj napis u Pregledu (Sarajevo 1953), br. 2.
27
 bOSl~ka Vlas:t~la nametnIUla ISU lOIb]iJk :ara,ve I~oj,a je III XV
Slto~~~ malo, II to samo SIPolIJ a, il!ii1a Ina monalrhijru. S .lJih
pIOiZ10l!Jamro:~a v!asl1lela, V1eilJnwe, IOIdrehna,lii iSU, vie liWi manje
Stam
el .OSIllaJ1.n:o, l SlV:oJle 'OlooQSe prema nJB~oj, sebi !J?IodreenO(j Iv~a
IS l.
,', 3) Prve S]glume ~d:aitke 10. pOltiJnjEmOlStJi nie VilaJS1te1Je :glor-
n:,]em :,Jaslteosk~ sJOUIIl l11aO.a:zllmo u poveldama kneza Vladii-
SIlav:a lLZ 1~53 .. l bana Tvrtlk,a iz 1354. g.,34) a 10Id mraja XIV
stOOdeca nallUI~o u. walSlteoskrim povel] ama na ee 1PI':iun:jere
o~,aik:ve piOltll:I1}e:t1!O:Sltl. Braa Sankovii, u pOIVeljli Dubrova-.
mm~ od 1391. ,god.35) ~o~Q1re olna~OIj vlasteld i dajuga:r,ancije
?,a~eodr~dbe lPolV'e1J,e po.toivati nai vlastele ii Visa/kli na
ill~Ik gdje moremo mJi sel. Ra,V!le Raden:ovti 1397. g.36)
daje ~a:nlaslt1Clu diubrova!~im itr'govoimada IDIOIgu slLo:bodoo
?<>hodliJtli sbrzm po vso] T1Ja:ojdralvj,e i po '~i:h ,moi nas slua-
ru, a :sv:j:edooi su ~>na;i vlastele. Radi SamJ~ovi 1399. ,g.37)
\UiS~rp~IUCl D~b~o'V'CJamma selo Lisac savietuje ISe S Vlla&te1i
~aJSI1Iml, za.killIn~ e se l1ejpubil!ioi IS iV1Lasteli ii sLug,ama, a pove-
lJU 10 .tome upisa g;oopoc,tva mi logofet. U sveanom UVlOOU
!povelJ e o prodaji SV101g!a IclHtilela~upe Rjonavl)Je DublroiVialuJima
1.419. g., Sandalj Hran1iJg01vori o lsviQljim sIlugama })liem1eniltim
1tiIllld:eo:n,3S)a R~d~SI1a1v Pavlovi u slitno;j pQv:elji po listom
pOO1u (1427) zaJk1ll1Je se DtUlb:I1OiV1l1lilku 18 izbranem! vlasteli gos-
poctva mU broo~a naega i ISILug na:lih.39) Kad Sie herceg Stje-
pan 14~~:g. :mmo 8a~l1Joo:n i sinom ViI adislalvom, oprostio je
~Oim prlitl~?m ~u slg;Qehl1l i SUjpm1Ji:v1JiJnu . . . vsjlelIll V!1as:teLom
1 VlL.as1ie1Jicem lViSaik:e vX1S1te Judem HUimlSme zemlje >tlk'O su
godOle ... o1lsltiupiiiJJi od mene.40)
. Na. poveJtii ~:u:rja ViOlj:salii~a brai JurjetVlilima IiIZ g. 1434.
SVJedocI S'~'. ~a'O. Il ~a. vt1ada:rSlklm pov,eljama fnali d~bJri IjulC1i,
pred:s1laVnJ:Cl POOleldl:nh.oblasltJi !i mlpa .nJegiOlVla podiI'u\j:a, Hl1lm-
ISIke.z:emlJe, Z~IJanika, Sane i P1lilVe,te ~vie, i :njegov
prIstav od dVlOira..f1)
34) Vidi napomenu 25.
35) M. S. str. 217.
36) M. S. str. 229.
37) M. S. str. 243.
38) M. S. str. 288.
39) M. S. str. 341.
40) M. S. str. 457.
41) M. S. str. 379.
t28
U OIVO n:eikoiliillm prdmer.a, gdje lSegiovl(Jlr,i o 1l1JaJ!oj v3.aslteli,
o naim .s1lllgama 'P~emeni<tfu.rn lijudem, 10 ljludtma koji nas
sluaju, u.zr,aena je pioltinel11iOlSlt niJeg plemstva prema v~
moama, I.gospod:i bosamsko], na podruju tnj'i:hova 'goSIPo-
stva, nj1ilhova 'V1Ia:dal11ja, njihove drave, gdje moremo
sei, na 1iltaVlom podruju gd:je se nallaze ljludli kJo.j1i nas 81u-
aju. Vazaliskli po].loiaj nie vlastele prema velmoama naro-
i:to jek:Olnikre1lno li adekvatno ,iJsJtaJkrrut iilZlraJZOiffi sluga (n.iko-
lIiJmo se odnosi na >>\pJetmernli:1Je Ijude) [er taj i:zra:z sasvim odgo-
vam !ptvlOlbil1lnJomznaenjtu ri!j>e,:i vaSS'U8 iz ikoje die nastao u
feudalizmu opte urpoltrebljavanli IiJzmz vassalilus ik:aJO, oznaka
plliemJia tQiViJs:nJog o nekom gOlS!piodaJr1u.42) Seni:OtJ:ISIld poloaj vel-
moe prema pi01tinjenoj V!1as1Jeffii. IS formalne strane analogan
je senJiJorlsllrompo:Loaju viJ.adara. l jedan li dI1ug,r piOtLoaj pro-
izlaze iz prava darfvanja z'em~jIiJInJ~g posjeda u bat:ilnu [ po
tome prava na vjerrni sIlubu. l u vladarskim li 111 vlasteo-
skim poveljama Istaknuto je senorsko pravo ma san/kdiju u
s~llaju nevdere po iJSIto:j proceduru utvrtvanja. ik:Q"li:vioe. Iste
one sarnkoilje mode je predwido kralj 'I'vruko 111 da!'oV'IlJiai Hrvo-
jiU ViUimtu g. 1380, IPredrvia, g. 1434, Hrvojev nasjednk, vel-
moa Jlt1Iralj Vojsali, u svojoj povelji brai Jit1lr}eVli: ima, ~oljlOIffi
liJm pottvruue posjed njihowih plemenilt.ih batina gdje sie kae:
"H~ dH I[H II 3roAHdO, .,.," EH KOH WAIio HHX" .,.OdHKO Illr,HwHo, All M~
IIHMll rMU WAIiolH1;H WHOM~, KOH I Illr,HWHO, II OI.,.lldH All lKHI[~ H
n'lEHU!O lS I[IHX" .,.HXIio 3ro,I1 HMIHOUHHXIio nIlIMIHIio4JHHI1XIiou4;1)
Ba,r.em 100 100000m jedJruom primu,ero Vlidimo ikakJo je dailcako iLa
v:Last velmoe .nJad njemu polt'ilnjle:t1!iJm vIrastalinom li ikoJliIko iSe
,njegiovo praVio li:zo'ednaaJV1awo s pI1a:V1om vlaidao.-a li imo SiVie do
Ipll"IalVa k~nl}llJvanja SJmII"6u nevjemOigvllas1telina poto se na uo-
biajeni nain IUtvrd:i nDleg;ova kirtiV!lca.
PilI"aVlo velmoiia da l1aJS1Po1Ja!JU ~eunl1ti,OIm kQj,a je sWliIlljavaa
njihovu ",piLemelIlitu ba:ltJiJnIIl, bez .ab:zjj<ra da illi j,e :nalsillijeena
ili dob'iverua diao:"oVll1icom, pI1olizlazrlJJJo j'e iz ,nj~ilhoV1e, IPll"Iallmom
izgraene, S'tv,arne moi te /su ga i V'1.aJdari II s.vOij:im iPO"'i'el1aama
Lzl1iir1lo prti:znavailli imajuii u wdu ba Itu stvarnu mo vell-
moLa. OVIQ pr.aVIQ veil:moe, j,edna~o kao i V'ladaT1i, nagil.aavajlU
u SV10jdm pOiV'eLj,ama pirmiikom IOtuiv.aJnj.a 'z.em~jle 'u brlilJo krCltj!ffiIl
obliku. Smisao riijei kJr,a~ja Tvrtka u pomelu1UtJoj lpio'verji iz gOld.
42) v. Gaushof n. d. str. 5,
43) M. S. str. 378.
29
 138044) sposoban bjeh carstvovati va zeml:jah l'odi~tet1:j ~ praro-
ditelj iIlaWh, dlij,elee ml:1osit li zapisanie vsakomue po vjed
li dOSloojanliJjlU ego ... li2Jraen j,e, na slian nain, u Sandalje-
voj poveljli Dubrovniku 1419. prilikom prodaje Konavla gdje
ov,a'jvelmo'a,:i!s
'tiliuiSV1oj,e pravo caspolagenja kako nashije-
enom, tako i darovnicama dobivenom zemljom, kae: ...
,,' mOHWM" 'pll'f'ilWM . romO,l,~1 H l:llllH!til I H 0,1," 'f'orll AIlI01;H
I$,I,HI1l:lI01;H "OliM" ll1l:lrIlM" nI1IMIHH'f'HM" I1l:lAIM" Hil 11I010 IOI1l:l
31lnHll:lI l:l !t1llj.lHHlS H l:l nl1ll11lHH'f'O. ~6)
rtsta formula, gotovo istim riid,eima, pona:V'ljla Be 'll po-
wlj'i Radoslava PaV'JJo~i6a 1427. god. 46) i nj'e~orva Slilrua
Ivania 1442. god.47) gd:je ova] velmoa jo j,asndjeii izraziJtije
dscie svoje rpraviO raspolaganja zemljom rijeima:
" l:l3 H/"I1IOKI H ",HMIKI H AIlIOKI H 3IlnHIl:lHI-6 ll1lll'f'M6111" H ll1l:lrIlM"
WH/"" KIlKO romoAHH" pl:llIlWKH II !tOIKO.V plSlllrlS "
U ovim vrlasteolSlkJim rp,o,veljama nema niJjednog elementa
!iz llwjeg ibii se moglo zakljui1Ji da 'OVlO pravo dJiljeljenja zemlje
sa obavezom vjerne sil.lUbe( prolzlazi iz viladerskahoviate-
nOla, ili da je u tekstu dstaknuta ma kakva reeervau konst vla-
darskih prerogativa, dJ1i da je pravo darivanja rp,r:oiiz1azilo iz
neke funkcije koju je velmoa vrio u dravd, Kad Ivani
Pavlovne kae da diijeLi i uzima zemlje kako voevoda rusagu
Ion to omi da bU jlae iiJsltaJkao svoje gospodstvo a ne da svoje
pravo opravda vojvodskom funkcijom. Vlasteoske povelje u
krojima segovori o pravu uzimanja i dijeljenja zemlje su i:5-
:kljuIiVio Ii.lZ'raz odnosa izmeu velmoe li ni,eg vlastelina koji
darovnicom posrtaj,e 'o njemu oivilis,an vazal, lobavezan na vjerJlJU
s'1ubu orujem. T,a IQ,VWstnOSlt ruid1e, IS forma,lno-pravrrue ISItriane,
hilla nita ,drukija od one Ikolju SIU vladari u ISV>ojl1m daroVJnica-
ma nameltali kr,upillim feudaleima, ali lima dOlstar:azloga za
pretiposltaJVIku da je Vilast veImo,a nad ndihovim vazalJima stvar-
iIliO bi1a vra li nepo/SIT,ednija, lte da je, prema tome, i 'OViS:rltOlslt
njlih:o,vrih vazala 10 njima briJla strvarna ,a ne samo formal:na ovi-
,snolS't, dalieko vra d iIlePO!STednlij~ negoo'visnOSlt ma k,oJjeg
ve1mo'e o vladCliT1l. Odinosnie vlasoole prema s\nQlj1im go\Slpo-
da~itma odireivan je ne Slamo SitvamOlIll senioookom vlau :koja
(4) v. napomenu 28.
(5) M. S. str. 288.
(1) v. napomenu 39.
(7) M. S. br. 340. str. 412.
30
je caspolagsa raznim sredstvima prinude,48) nego i potrebama
nie vlastele. Prije svega, velmoa je,efikasnije nego vladar,
rnogao da tpolIl1logne svome vazalni -vilaste1JiJnu 'kad se iradill.o
tome da ISe sprijei bjeanje zavisnih seljaka (kmetova) sa
v!l'aiSteiIJinove zemlje. UpreplisCii Dubrovana s PCl'WOiIll Radeno-
vicem (g. 1400) o prebJj:eglim Ijudima ma dubrovaloi teritorij
H vidi se dil je !kJnez znalo preduzeti potrebne rnjere da bi u tome
All! H zatitiointelleISe s~ojlih vazala [kojli ISU od njega d traJilJi unter-
venciju. Dubrovani su se ogcaivali od optubi Pavlovdh ljudi
i uV'ieraval1ii kmeza da oni ne bi htjeli ni ,.HIlHIIIIlH"WIIIIl:l 1I1Ill'f'MH'fH-
KIO l:lIiOIH't---llIlll1" l:l'fHHH'f'H," 48 3 ) U poenatim prulekama kakve ISlU
vdadade u Bosni do kraja XIV stoljea, mali vlastelin mogao je
da nae relativnu sdgurnost j,eld1ino pod zatitom nekog mo
HIl- nijeg velmoe i da se pod ,njom, vrei kakvni vaniju funkciju
ni njegovoj slubi, podigne na vdi stepen feudalne drutvene
h:iJj1era:rhije u dravu sivoga gospodara, te da li sam postane
gospodarem nad drugim prlirpadruicima nieg pJerootva. Vlaste-
'lin kneza Pavla Radenovia, Vlatko Vlaevd, imao je svoga
vazala, vojvodu Miotoa, lwji mu je usjekao natpis na grob-
nom kamenu, a poslije smrti bio poloen u grob rnom gospo-
di~mu VlatlklU Vlaeviu klon' nogu, koti. mu pOlslJuJi ivu, a
mrtva pobiiJ1JLi boiorn pomoiu i kneza Pavla miLOIStjlu.49)
Izrazom vjerna sluba obuhvaene 'Su sve obaveza vazala
liIli slluge prema svome gospoddnu koje su 'vrene u razlt-
\iltim oblicima kao to SIU biJli razliliJti i obltici miiLols,ui koje
je velmoa dijelio za)~ilsnlQlj vlaste1Ji. Bilo [e IVila:stele koja su
s'luJill.a ITha dvoru svoga gospodare m u ,n;jegov'<ml upravnom
a,ptllra:bu ili u lI'aznitm pov'~emeIllilffi mli,si:jlama. Oklo g. 1466. de-
ve'to,I1ica vlalstele iz Huma Ii!zjavljuju pred dubirovallkim Vlla-
stima da ISlU neikada zajledino IslJui1i i dvorit1Ji s ikne~OIIll Bl'lIi-
(8) Meu sredstva kojima je na pr. Radoslav Pavlovti drao u
ruci svoju vlastelu spadala je i jedna odredba njegova ve spo-
mel1lUtog ugovora s Dubrovnikom iz g. 1427 prema kojoj su Dub-
rovani primili obavezu
.. "'. WA~ Ellli>f, WA~ B.~rMII II O'l'~ T~tl>IIHhI 'l'KO 1>11 IIIlW .. HlltnllHK~ AOWAW
II All&~OIHHI>~ MAliH HIIH III lillIIKII, All rA HI IIM.IO n~HIIU'l'H I lut II All-
I~OIIlHI" IIII II nOH KO'l'A~" Hil II 1IE1 A~""U'l'H II AA rA HMlllO 'l't~A'I'H, KAliO
II IK" 101l0AA 1'A",OI.I.. II III"~ MH KH3" HUIIHW"---HM.MO 'l't~A'I'H II III
At~lftll'l'lI III1X~ Hllt~IIHKI".
(M. S. str. 349-50).
48a) Puci, Spomenici srbski I, 32-3.
48) G. Z. M. XXVI - 1914, str. 252.
31
Lom (Tezaloviem) i n)jegQlvlom braom u gospodna vojvode tva, Kl1ozit8JV1O trajallljje bosanske srednjovje~oV!Ile drave
RadJO:SI1av.a Pavlovia.s'') Bradho T,ezailO1vti<: \SIPOmeIlJUlt je g. 1399. nije ISe ni u okv<1ru feudaLntih odnosa, ni u erkivi, ni u grado-
ikJao ca,I1in'ilk kneza P,a,vWa Radenorv>i6a,51) za1Jim kao \njegov pro- vima mogt1a r.azvi1li neka drutvena snaga koja bi, na stI1ani
!tJoves,tijaII'52) a kasnije mo je u sltnoj slJuJb!i kod Pavilova silna predstavnika dravne ejehine, djelovala kao protutea ikrop-
Radoslava. No za velmou SIU najveu vanost liJmail1i oni nrje- noj Vi1as1te1li i suzbi;jaJ1,a lli barem u pravu mjeru svodila feu-
govi vazali koji SlU sVioju vjernu ,Sliubu vrili orujem jer dalne OOnJdlencije rasparavande id:ra'V1Dogteritboi1:'iijla. U odsustvu
su oni bUM rta malga kojlu je velmoa luvij,ek rnogao 'Uibaai.1Ji ma takvih snaga mije rnogao da doe do pravog tizraaja nesum-
,tezulju na koooj sie mlierit1a lI1j>eg'OIva v>IiiJjednoL9t u odnosima njivo postojei .am~ izmeu nieg plemstva i velmoa
prema vladaru li prema svojim rSUiPa:rnlidma. ani su billE ,ti kodi IIlJi.tJi se na Siuprotnosl1Ji dzmeu ta dva vlasteoska reda mogla
su, kao upan J'llroj,e tl~ HUIma, ginulli na potenoi !SILubi za izgradiJti neka snanija centralna vlast. T.aJ1oo su se tendencije
svoga g,~podiina.53) NdWh su velrmoe darovanom zemJ1glom ve- krupne Vllaste1e ll1leipreiSltaJnO i nesmetano ISIncWiJe da se, utOlku
zali ma vjernu slubu mnogo vre mego to su samd biill:i ve- XV stoljea, konano .re~1rajru u stvarno samostalnm vla-
zacrlii darovnicama svoga vladara, steosktan teritorijlaroa sa svoj im posebmim alronomskim in-
U feUldaJ1nl()d hije1ralI'hijli sX'edJrujov'j;elwvne BOSIl1e IkI'IUIPna vla, teressma, 'I'azbiJjaJjruti 'i Jood stanovrsitva !OSjeanje povezanosti
stela, gospoda rbooanslka ISa SV10tjlim rodovdma !pX'eldi9uavilj,a1a iSU u jednom dravnom okviru. Taiko ni :srednjiQvjeilrovtnta bosanska
vrst drut'V1e1l1i redkoji je masu nie, o njlLma oJViiL1:lle, vI1a1Sltele drava nJitie liza sebe mogla <JlSltaiVli'1li neke jae ulrorijlI1ljene
odva] ao 100 vlladara, Na tnj ih se osl,alnj aju velmoe kalda, svaki tradlicide o svome ntkadanjlemposrtJojlllUju.
na podruQju svoie domene ilJi drave, izgrauju .svojru vlast
Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercego-
koja, postepeno, sV1eV11e IPOtilsikuje Ipa li POrtlp>UIl10 ,uklanja ostat- vine VI, Sarajevo 1954, str. 29-44.
ke dravnog suvereraiteta. Od kraja XIV lSIuolj'e6a esto se u
zemljama IkT:Uipne vilasteilie s:poo:nliJnj!U njihovi naredoenici,
!vla1Stnlici, !UpaJni,calrimioi, kateland iilii prosto !ljudi
kao 'olngatnli vlasteoske .aJd:m1ni'Sitracije i cardnske sLube liilii kao
zapovjednici g,l1adslkih posada IivlaiSteOlskih orusnth odreda.
N a podro'jru v:laSlteO's:kih domena u toku prve pohovne XV
'stoilije6a izgmauje ISe vlast koja postoji paralelno sa vlau bo-
sanske drave, kiotia absorbira njezine fUlnlkcij,e li lS\TIe vlie je
pretvara u praami 'ajpS1Jraikc!iJju. PO\TIellje v1Jac1aJra nUrsru vie za
DUlbroiVaJneoov>oJ1jna ga,r.ancija zaelobcdu frgovane u Bosni,
zato onJi ItClikve POI'V'eIlj,e trae i dOlbivaju 'i 'oo velmoa, Prema
meusobnim vlasteoskirn ratovima vladaru XV SitolLje6a odnose
se kao nerurtra.lni poematrai, 1Il!i kao savezndci jedne od za-
raenih srtrana, illi nemono gtledaju uspon jedinih ii 1P110\Pa-
dlanje drugih. Dr2JaVlIlla 'CijleilJilna 'Ulije ISe odrJaiVlala siVD,esnom
iiJnicl1j>a1tJiV1Om li smiilj enom 1poilittllmmaktiVllliolucentralne Vila
Is1Jiolfuene u 'vtladaru, nego jie !posuojiaJa vile k'alO tr~ulltaJnta
lSUiPl'otnih sila li dienidencija u nCljjglOrll1j,em s1,01ju feuc1affinog dr!iU-

50) M. S. 544.
61) v. e
r e m o n i k u Godinjaku Istor. drutva BiH, IV 1952,
str. 149.
52) P u c i , Spomenici srpski I str. 106-6.
53) G. Z. M. 1914, str. 332.

3 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne

32 33
 NOVIJI POGLEDI U NAUCI O PITANJU
SREDNJOVJEKOVNE CRKVE BOSANSKE
Piitatnje slred:n;jlCJlvjlelkJo;vne erkve bosanske-s i danas je u
nalum Isto onako otvoreno kao i 'Qnlc1a kada su 10 OIV1~ zanim-
Jj!hnoj liJsto~jsikr~ pojavti IQIbjavljlene prve maune rasprave Bo-
ideea PertranorvdJ6a I(BOig<Omiilli.. Crkva bosanska i ikrr:stj,ani, Za-
dar 1867) i F,rande RaJlkJog (BOIg1omBi i patareni. Rad Jugoslov.
akademije VII, VIII i X, Zagreb 1869. i 1870). OVIO jie pitanje,
odkako jie tplolSitalvl.jcenlO u nauci, liz.amval1o naunu polemiiou koj,a
je ostala ka~aktelIi.ilSitiIlJomzanau (dijelom li. stranu) ilSltoroo-
grafiju arvijelk kad god je tpokJuiav.ail.a da 'unese novo osvjetlje-
nj e u IOVaj do danas zamreni problem, To die i razumljivo kad
se uzme u obzir zamanost ove istorijske pojave ne samo u
iJsrtJolI'lii Bosne nego li. u astoirlijli SIl'ednijlOvjelkolviI1lih heretikih po-
kreta uope, pojave koja jie privleala Interes !isltoma,m i bu-
dila kod njih ne samo naunu J',adio2JnaJ1oot nego, ponekad, i
l[l/OIli1Jiik,e sltrasiti, ~ode su IQ'ViOIj pioi1emJici znale da dadu li. nena-
IUlnJikara!k1ler. A povoda za polLemfuku Idala je lU oibililjuinjeruioa
to u lzvooirna nakojima se zasndvajumaunerasprave lO ovom
pU:tiam:jlu tpOls:tloe pll'lo,tivurj enosti tkJOIje ni do danas nisu u to-
lii:kJo mjeni usldaene da bli. se mogla nacI1ta'fuista sHkJa o
crikw ;b!oslaIIlISilooti Ji o njezinom IJlijleatU u slt"'e/dinj,orvjeklo1v!I1lOlffi
hJriansWu, hBo otrilold/oksl:tl!om, billohemtiioIDOim. Izmeu Istm-
Illiih aJlitJiiherefuiiMh s/pi:lSa, na jedlnioj i dOlmalih ~polIIl:enika, na
dI1UgJOj ISit~ani, plOistojli jlOi uvijektoiliiika !niPoduc1arnOlSlt da se
n.a njo ii danas ~smvadu SIU\Pf('loitlniolSlti u milj'enii:ma o lkaralkJte-
['u Ol"kve hos,anske, Ikoja SUsie uS!mstailiisala u diliern.li: je li crkva
hooanska bila heil'letilka tIi olr1Joidto!k!sna. Za prvu rpre11PooltavkJu
bJo je potrebno dOlkiazartti vjemdostoij,nost iaIJJtihere1Jikih QrQlku-
melllJata lO orkvli ,bosaJIl/Sikoti i lI1\iezitnim vj,emi:cima, a zattJim u
34
domaim !izv{)ll"ima promai elemente njezine heretinosti i db-
j asni1li one k'ojli su u suprotnoebi sa heretikim uenjem, Za
dr-ugu pretpostavku nametala se potreba da se dokae ten-
denciozncst, prema 'bome ~ nepouzdanostenfiheretikih \izvora
te da se na IDalterijaJJu ikJl:>iji daju domai izvoni tizgradli slika
pravovjerne crkve bosanske kotia se po hmianskoj iSaidr~ilrui
nli u iInIU ne lrazilli:kUJje od drugih hri1anskih crkava, ka1Jolike
i pravoslavne. 'Dr,eba odmah istai da je ova druga pretpostav-
ka odvela svode tpr,erdstavtI1tke do suprotnih miljenja o karak-
teru pravovjernosei crkve bosanske,
Nepodudarnost u azvorima izazvala je v'e kod Petranovia
izvjesnu nesli:gurrllolSt tpil'li ,trertiiranjlU iOV101g pitanja. Iako on mje
sasvtm megirao vjerodostojnost la<tiitnskih arrtiherotJiikih dolcu-
menata, IOn fuh jie ilpak s rezervom uvrstio u S'V1~U !dOlkalZllU gm-
u uzimajui u 'Oibzi:r i dornae dzvore koji su, kao jaa kom-
ponenta, iUlticaJii na njegove konane zakljuke. Prema Peera-
novdu orkva bosanska nnje, po uenju, bila bo,gumiQska ,tIi
paterenska, nego pravoslavna onkva na koju su, zahvaljil.l.ju6i
njezinro zaputenosti, uticali sla vjaneki heretdoi dz Makedoni-
je i S:rbij,e dajui njezinim obredima i organtzacijd herebike
spoIljne iQlb1liike. Ukoliko je u cnkvd bosanskoj bilo herebikih
elemenata, oni su biliH ogranend samo na krstjane dok su
iroke mase vjermiJka hille pravoslavne vjere. Uticaj bogumll-
skih heretika postepeno se smanjivao i samo se u organizaciji
crkve odrao do kraja.
Oigledno je, daklle, Petranovievo tna:s!tojanje da nekako
dovede ai SkIlad nepodudarna svjedoanstva Iatinsldh i doma-
ih izvora, Da bi dao 1I1Jelm racionano objanjenje oniheleme-
nata u domam spomenicima kloja. stoje u suprotnostii sa stro-
giro bogumilskim nrenjem, a ikJojli 'su naroito brojni u xv
stoilij<eu (upOltreba krsta na poveljama-d spomemcemazalderva,
potovanje 1ilk0lIla i svetaca Itd.), IQil <je momo pribjeii pretpo-
stavci OI postepenom smanjdJvalIlJju <broja strognh bogumdla -
kJrstjlana - li possepenoen siIJab1denu nj'iliovla uticaj a. Taiko 'Sie
njegolVla lralSp:flaVa, pisall1la sa veliJkJom naUIlJom savj'B't1lio6u, mo-
mLa ~aV'riiiti~akljucima ~oji n!isu sa<svimaimti 'od :izvjetaene
kcmstrukcije.
Raki je, bez rrezoervt, pI"lihvatiola1JinSke izV!OiI"e kao 'V1je1'O-
dOiSltojne,te je i siVjedoanlSitva domaih s,piomeniika InaJSltO!ja<o
da saOibTazi ttiIm izvorima. On je izV'eo zakljlUc:U\k d:a je crkva
booanska bila herettkJa, da je po svojqj dogmatskoj sarlrnini,
3*
35
obredima i htiljelrarhijli OOglurniiJska li duaistika li da je, po
tome, ISpadala !ll neornamihejske heretike crkve, da je po orga-
niz.a:ciJ:i li lUenju srodna sa heretikim crkvama na zapadu, pa-
tarenskom li katarskom, da je, tavie, jedno vI1i;j<eme ~g1r,oo.a
i znaajnu 'ulorgIU ctrkVleI1ogautOil'ciJteta za zapadne hel'~e. Za
Ral.kog nema nlikakve sumnje da Sie neomandhejska bogumil-
ska hereza kretala pnsrodnsm putem iz isrtloniih~mjeva Bal-
kaina (Bugarska, Makedonija, Vizantdja) u srednji Bailikan(Sr-
bija) a odavde u Bosnu. Iz ilisti.h limvJ~a pI1oilniJo oo hel'etiki po-
kret, moda drugim putem, na zapad, te je diuaHSJtiillkJo manli-
hejstvo do sredine XIII sltornjea (prema savremenom svjedo-
anstvu biveg heretika i kasnijeg' inkvtLzitOlr:a Rajnera Sako-
nia, na !krog,a se IPlOziv:a RaJkli) bill10 organi:wvalnio u esnaest he-
retrli!kJih crkava, meu 'kJojdma oo, pored crkve bugarske li crkve
dragovike, naIVlQdii li Ecelesia Sclavoniae, za :kJOju jie Rarki,
s dobrim raziliozilma, srnaarao da je :ilden1J1na s crkvom :OOISalD-
skom. Raki, lwji je na !pitanje crkve bosanske gledao ii:z ireg
~stpekta heretikih pOlwe'ta ;ll tadanjem .svtilje1lu, dao je, (dakle,
jednu sasvian zwoikmuenu rsiliiklu povezane organizacije hereti-
kih crkava u ikojlOlj je ii crkvabosanska biJa d,edan lan. Ovo
j~inst~o vi~ se ~ramvaJI() u jednakcrn stavu heretika prema
rJ,'J:IJlSIkIOJ Cil"kvlJ, ~0iJ1U su lS!ffiat:narlJi cnkvom izopaenog hrian
stva, ,a manje u dogmatskoj, dokteinarmo] swanli, gdje je meu
njima bilLo i otTih I1JlSllagair1j;a, na pl'im;jer dzrneu strogih i
urnjereruih dualista, OneeJ.ernelllite 'll domaim spomenicima
kodi luika~tilu na hrlanslou ordodoksiju cnkve bosanske Rak:i
Qbj,arn;jaVia t1iJme ta je ta oI1kv,a proJazila kl'oz pastep<enu eViO-
luclid:u, iprilla:~aaV'ala se I()lrtodook,slllliim crkv:ama k!oj'e su de ()Ikmu-
ivale Ii rUibla2Jw,aJ1a U pr.aikrsi sViqjU p~oibii1lrllu dua[iJstiilm dOlk:-
trinu.
SIVe do 7l/{)'V!i(jeg Vil'emena ovo shv:atanje Rak!og nid,e dio-
ved~o .u p~je li, 'ukoilJiJko su moena dl1ugamiIden}a - a drana proklle1JSltrva bosallli'llkih i humslkih hel'etika - kalliuerska
takVIh Je biillo - ona su, uglavnom, !saJmo ;primana na znanje
a da ntiJsu izalZliJvalla potrebu revi:ziJje njle.gova mallOVima. Ra-
sprava Atoma ~Sime T,omia?), objavl}ena u Bo~OIj v:lli
g,old:ilrJJe 1892. i 1894. pod nas['O~om Kalwia de hiJ'1a sredn:jevje~
kOiWla cl'kva hooarnSka, vjera 'bosanska, ~OIjlom ISe dokazuje
pr,alvD'S1av'Jlje crikve bOlSaMke, nilj!e u nauci ootavt11a znaajnijeg
traga, R jiD manje mdiQvi Mli:1:obaJra (Ban KUilliln i ll1(jegovo doba,
Gl. Zem. iffiUZleja XV, 1903) :j SiidilJan:da - Pilara (Die siid-
SIlawtiJsche Fr-alge und der WeltkJrieg, 1918), ~oje poj.avu bogu-
36
mi'l'stva lU Bosni nadJolVsZlU,jiU na hrvatsko gilagollijartVio, ~oj'e je
poo;'fii:je crkvene reforme u drug,qj pol1aVi~nii XI s1JOIlj,ea nalo,
prema ov/im 'alUlWrima,UltOili1Ja u BOisni,~dje j,e \Sliu~alliO slo-
vensku iIfutlurlgridlU i postepeno usvajalo bogumislou dJak:trti:nu.
No dok je .&tom nastoOlaJo da :iz :izlV1ora izvadi potvrdu za mo-
~:! IIIl!iiJJjenje, !l1ado;vi MJi[ohalr,a li Pilara Ira$linjru,jlu se u PIDO-
irZV10[jnim kolI1JSltrruikclijama kioj<e u izvcrima nema:junii~akv:og
osnova, 'te suvde odraz poftitike oI1ijentaCliJje njihovih laiutora
nego rezull1Jat OIZbjJIjnog iJspitli:vanda.
Tek u nOiv:ije vrlijleme data je, u raspravama Vase GLuca i
Jaroslarca Sidlika, okumentovana krtiItiIka stanovita RliIrog,
klaja je dala povoda da se pitamjie onkve bosanske p!adlVlI'gJIle
novm IiJspLtivanjiima. G1IUac j,e u svtojlilm iradovlma poao pu-
tem Petranovia li Atoma ikada je postavdo ,tvrdnju 10 !P'1'aViO-
S1atVlj1u cr1kve bosanske u kategorinom oMilku. (Dr Vaso Glu-
ac: Sredinjevjek:ovnar bosaruska crkva, Prilozi IV 1924 - ;
ISitlilna oo bogorndiima, Beograd 1945; Proiblem bogUlmi:lJSJtva,
Godlinj,aik Isitorij5lkog ,dJrultva BiiH V 1953). Ali dok 6. Petra-
novIi i Amam doputaju rpostojanje bogumilslcih heretaka uz
pravoslavnu c<rlkiV1u bosansku li u njiOlj, dok, s IiJzv}esnim 'ogra-
druma, uziima(ju u 'OIbrzir i antiheretike spise ViOOe6i rauna o
nj:iiho~O'jtendenoioiZlI1lOlSti, Gluac je:itav problem do ~rad,a
Up:rOS!tiIO ~ pOSltarViio 'tvlI1dnju da je cnkva bosanska ista pravo-
slavna crkva, i iPo uenju, i po obredma, i po orgarnizacijli i po
hijerartuji; da ini u Bosni, Jl'i u Bugarsko], ni 'uope u bafkan-
siklim zeml'[asna IIlJiIkarda nije billo n1kalkv:ih brO!glumli,La; da de .sve
ono to SIe u JJar1llII1S1k5.m i5)pilslim.a govOIri o bas!aJD1slclm hereticima
od :r'iljiooi diO :r1jeli IPII100slta i:zmildKlI1Jma !p~ilnlSlke kaneeliadje ,i da
su, dakle, Il!jlihov,a iSVj.edolan:s'>tva !pKlitpUi1lJO lana; da su p:odaoi
sadrani 'u i:tJiju Nema:njje od StleivtaJD1a P,~avjenano,g 10 hooeti-
CIima u Smij\i Imao lipoidalci lU ISII"!p51k1m sinOldiJoima ;ll kodima su \Sa-
misibifiiikaCJi.ja; da svj,ediOlalTIlsltva g,rokih antiheretiklih spisa ne-
maju Vir!ijedlrrosltii d,er poidaci o bO'glUffiiJJima !iJli ISlU llniOi11!i sa na-
mg1erQm da Sleumeil'ia iViO!t car'eva ili ,epiL9kJQpa iNi su nekri-
tiki pren:OIerui fiz staJri:jlih pi:saca. Cak nli beisjiooapreslVliitera
KOIZIme, OOII1o~ni iZViOlr I() uenju bogumila, :l'a GLuca n~j,e au-
,tenltian ili:l'VIOr, jer oo je li 'OInaprepi!sana iz Istarijih iSlPfusa. Glu-
ac, prema Blago~evu, twdJi da je KmJma izmiJSliilo bCltglU<rruile
koja DJitsu bi:l!i niiImkva hererti:kJa sekta nego pollii,1IiCIki ,pokret
uperen protiv bugarskJog ca["a Peltra (g. 927-969). I SlIipski he-
37
retiei lwdLi. se ~ominjlU u Jitiju Stevana Nemanje nIisiu, prema
Gluou, nitadrugo nego Nerruaaujirii politi::ki promivruici, [er
joe {Jill ikaJonajmladi uzeo 'V'1a<;itod svoje <starlije brae (God.
Ist. dr. V. 1953, sk 128). Podatak u biografi.jli lwa;!Jja Stevana
Dragutina gdjle Sie kae da je krllijmnoge lod heretka bosan-
ske zemlje obratilo u vjeru hranslou Gluac smatra da se,
lukJoJiikJo, je istinit, odnosd na katolike kOlje jelm-<ailj prevodto u
pravoslavnu vjenu ,~istlO, str. 136), ne osvrui se na Ito to je
katohiki papa Nikola IV tog dstog !kJraJ.Jja naJZliVlaJoS!VIodim pre-
dragim u Krti:SltJu silIllom li. l1lo je :raUnao na njega, kao gospo-
dama j,ednog dijeLa bOlsaniSlkJe z<emillj e, u akciji ma 'iSlklOlrlij enje-
Iliju helOO1:lilOOe opaine u tim kradielvim:a. -Jasne podat-
Ike savremenih vizanltli'jsiklih pisaca o kudnigerima, tj. 00-
gumdlskim herenicima, u Hm:rusikio zernlji, da bi dim oduzeo
snagu svjedoenja iproMiv njegove ,telze, GLuac 1JumaJi3i na svoj
nain. Kada je Ha:lJImik:ondil (dmuga polovina XV st.) psao da
u zemlji Sanc1alja (Hrania) ~iive stanovnici koji Be S1V!i na-
zivaju kJudlug:e,rilrna, on, kako hoe Gluac, mje pod tim na-
zivom razumijevao ,rriJkaJkve heretike, nego je mislio na hun-
sik:e Ku!trigure Ima.i SIU jlOI u VI stoljeu p1"odimwi u balkanske
zemlje te jie i HailikolllkJolIldil, kako miJs]i GLuac, zalk11juio da
SIU (:tj. Kutrigurni) nekad stanovah i na tome prostoru Sandalje-
ve zemlje. (God. Lm. dr V. 134). Zaista, rijetko se moe nadi na
ovakav priimjer podeavanja j,aJSIIlJQg smisla lilsitOrij:sk'og dzvora
da hi se oJaima[o dokazlvanje vlastite 'teze. Na drugom mje-
Situ Gluac se na dJrugii nain oslobaa zapreke u ddlmzivanju.
U jednom pismucarig,rlaldJsllmg lP'aJtr\igarha Garuadija II (1454?-
-1459) opet se spomilntiu kJud:ugeirli u zemljii hercegia Stjepana
Vukia, :oa !ko'eg kae da je mrrlioge od njlih neki bOisarn:slk!i epi-
skop ,preveo ru poiSJJunost grkod crkvi. Ovdje Gluac ne pOl'lie
da je p.artrij1a,rh [pod kJudug<erima ,razumijevalo heretiike,a1i :to-
me daje svoje objallljen,je, u kojem 'ima nedolpiU!srbivfih 10-
gitlcih pmznliJna. On kae: Fatr!ij.arhu je biLo poznato da je
srJllska mlkva za V1"e:me cam Duana posta,lalilzmatillnaprema
grkoj crkvi li da se sa g['kom crkvom izmidLa tek za vlfeme
kneza Lazar,a. Bmma se nije biLa izmirila, mti j:e prizuaJiVaila
gDlWig patrijarha, pa je cI1kvaooOOlI1iSka prema CaJriigr.aidu billa
izmatina ti j:eretika. Stoga GeII1adije ii naziva staJnQ!VlIlJiik:e
heroegove zemlje kudug:erlima, rnmumii!jevajuii pod 1ilim naziV'Olffi
jeretiJke. (God:i,II1j,aik IstoIrijskog drutV!a V, 107). Merultlim u
lisltomlaJnikJu (Isi,r. 105) G1u<ac je napisao da ;gle Bo:sna poLo-
vinom XII veka iizJdv:oQii~a iz dlfJavne !lJaj:edinice sa SI1bidlOim
38
i osnovada SlVlolU samoetalnu dravu bosansku, a IS njlOme i
S!VlOOIUsamtOlstai1nU crk\V!U lbooalnlSkiu. Ako je tako, nevidlimo
onda zato je bosa/nsik:acrik:va, kad je ve od polovice XII
vijeka bdia samostalna lU samOlSltailJIl!oj dravi, otpala zajedno
sa S\I1PslkJom crflwom od carigradske :patriJjlarije II vnijeme Caira
Duana, Iz .k:odITh de razloga tNbal10 da rpOlVlla!i kOTIlslelkvenci~je iz
Duanova prekda (1346) li Lazareva izmirenja (1375) sa ea-
rigiraldJslmm paltrli1arijlOm? Dok seto ne lobdiasnii., ne moe se
jasnim Genaddi}evlim Tlijeima davati smisaoIocji lim daje Glu-
ac.
U domaim liiZJVloiJ:liJma nastalim Ilia podruju na kojem je
djelovala cnlcva bosanska, Gffiuac je naao dosta pcda1Jaka ,kJojli,
uzeti :sa:mi za sebe, govore protiv pretpostavke o dUlaJIi'stilwj
herezi crkve ibOlS,anske. Zakletve, lS1V'etkOJVlrunjeprazniJkJa, poto-
vanljeiJkona i !l1eilikV1ij ia, podzanje crkava, 'UjpoltrehaznalkJa knsta
na 'Po:V1e.~jlama i gU."IOIooim spomencima - \SVe iSlU <110 elememti koji
se nailaze u domaim spomenidima, a koji OtI1O odudaraju od
oo~iillsII{fQg iUien,ja olllakvolgkJalkV10 ije nacrtano u Be~j<edli pre-
svitera Kozme 1111i u :LwtlinJskim amtiheretikiim spistma. Na !nji-
ma suzasnivane ti. ranjjeteorfije o pr<av'oslavJiju crkve :btolsa!l1.s1ke
sa veim Iillii ma/Uljlim uticajem ibl()Jgulll!~i'h heretikafl'etrano-
vi) illi sa par.a:Lel1nJirm postojanjem manjeg hTloj,a he,neltJiJk:auz
prav<osJavJlJU mlkvu boeanslar (AifJom). Gluac lih uzfmakaoko-
nant dokaz o isikilju!i'V1Om pm'Vlosi!.avlljlu crime bosanske i 10
potpunom odsustvu helretliJikiih elemenata lU nojirr\i pored nje.
Za!1Jo jie bill!o plortJr<ebno dolka!lJatd: prV'o, organsku listOlrlijsku po-
'Vezanost orkve hosanJSlke sa pra.rvtOlS1avljem, o:dnosno sla oaJri-
graldJsiktom citikvlom; id~, lisikljulLi.JV1o ,pravoslavnu sadrinu do-
maih SlPiomernka;treee, iapSlOilutnu nevjerodlOlSf:Jqjll1JOIst LzV'OfI"a
kojli iSU nasitali van lkJr:ug,a crlkve boslaIJISlke, Ikla,ko IkJal1Jowilkih, tako
. pf:avolslJa:vn1h, k<a1kJo a-lim,slkih, ItalkJo li 'griki:h. Ne ImIOle ise Ireei
da je Glluac lO!Vaj POlSiaJO rLlSipljelI10 obavio. Nj'eg1O'V'a argumen-
tacija Illije, po slollidJnolSti, <nlima~o u sra:mnj<6l1U sa sailll!OlUivjere-
If'..ou s :koj'om Olll pOiStalvil(ja i mnolgo puta iplolllavljia LSModiUtVrd-
nju. U LogikJom n~u nj!e;g:ova doikazivaJnjla IQstai10 jie dQlsl1Ja
'si1a:bih mjieSlta, dJolSlta logi!kih s,koiktQv,a, pnjjp1"olS1iih, jiedllloSlt:ralruih
anallogrlj,a, plolvrtnslk!ih ,anallilza :i Illaliivnog zaklu!ivaJnja, pa i
prel1a:bena preikla f,a!kJalta na ,klolje je ikJritiJkJoon b1n u\p02lOlren. Ove
i druge ffianJjlkJav.osrti u GliUev:od do\kaznoj g,rai ne doputaju
da se ~z nje IiJzvediu IQlI1aiklO kaltegolI'!i!!nii za!klj!uci IkakJo lih on
izvlodii. .Ailli:, <alko Gliuac li nliu,e 'USIPio da dQka:be op:naV'danolsrt svo-
de Iteze, IOIn je, [P'OISta:v:ljaju6i svu Ite1nu Ipi:tanjia na domae,
:39
 bosanske izvore, iJstaJkao nj.ih-ovu vanost jae nego je to ra-
nije u-i.nliooo, a turne je, iIJfQSireClino, ukazao ina ,potrebu idaJ.jeg
IispiJtiivan(ja OIVIOg problema ~oti:i je, pod snandm utiiSlrom S:lda-
d100g djela Ra6~OIg, dugo vremena p11aktino smatran riijeenim
i zatvorenim. Stoga je dlQ/brim diiJje1Jom i G1ueva zaSluga to
se na djelo RaIlrog prestalo gledati kao ma dokraja dokazanu
i go!toV1U i\Slbilt1lU kojoj se ne bi vie walo ta Illi dodati nJi odu-
zet . Ako Gluac li nJije UlSipWo da obort pretpostavku o ibogumi1-
skoj, heretikoj sairieri crkve bosanske, uspio je da otvori ovaj
problem za nova 'ils{piltU!VJa.n(j a, kolj,a ISJe, meutim, nisiu !kJI"'eltala
putanjom njegovih radova.
U ;SlVlOIm predgioV1Olru drugom ieJdanlU Rakoga Bogomslt
i patarem, !roje je 1931. Ii!zdaJJa S. A. N., Jovan Radonti je
iJstaikoo dia se 'SvjedJoanJS,tVla pllfPSk1ih pisama i iLatinSkli.h spisa
o crkvi hOlSa.t1IS~OIj, poto potlli'U od vlj1ersk!ih protii!vmJi~a, mlO\I'.ruju
uzimati ISa najveom panjom ikJnLtliJmm, '1Jimpre to se ~z do-
maih :iJzvoTia ne mogu lieMui 'OII:li zaldj1uci lkioD,e iizV'oldJi Rakti..
Noako Radoni i prepo!I'luuti.e naji\"eOu opreenostprema ;izvo-
rima na 'kod,ima je zasnovano djelo Rakog, 'OII:l li;pa!k ne ponie
]J'OIS1loj,a\nje j~UJrllIi11stv.a u crkvi bosansko] i na Bakanu, Iaiko
se na meke po[jredinostli danas drukije gleda nego u vreme
Rakog, kae RadonIi, ipak njegova 'Studid,a o Bogomilama
'i Patarenirna ootatie j,Q uvek IS ta n d a r rl w 'o r k rsalrojega
e se u ~!Pitiv'a\ndu daltie poILaeJiJtli i koje e uvek \davati nove
podstreks ZJa podrobrrjeprou&vanje nekiih Jo nedovoljno
OIQ.j.alnjenih potjediiJnJOstli. Ako, dakle, Radoni izraava izvje-
S11IU SlUmnjlll u vjeoodosltoljltliOStlaJtinskih ;izvora, on to inii u
gramcama i sa svom ,rezervom iskusnog nlJu.:niikJa, ne sma-
trajui dokaze iznesene proitliJv IQlSlliQIVnog shv,alJanj,a Ra:lklog 00-
w)iLjno fundill"anim da bi se njdma l1IlJOg1a oOOrttli jedna li potred
sv.ihnedOlStaltaka dobro 'OiSnIOIV~nalrtaluua lronce,pc:ija. I Oorovi
(Hristorija Boon-e, 1940) u osnovi prihvata mii.ljenje Ral!rog o
here1Jilrom, bogumi.113k!()m~aJra:rote!I'lu onkv-e bosamike lm/ja se,
prema ovom auoo,fIU, podprliJtislrom katolilkJih pr.~ooa, pIiiibli-
aJva1a pravtQls1la vl1{ju i ti njlemlU,s.e, pOitik;raj neZJavi!snolSl1:ii hosansike
drave, postepeno uta.pala.
U is,to\ri'jli prollavaillj1a piitalnJja crkve bOlSail1lSlre 2JIlaajnii SIU
radovi dra JarosIlliva Sidaika (Problem ClI'kve bosanske u na-
oj hi'Sltoll'iJcgrafijli. od Beibranovia do Gluca, Rad JugOlSliov.
akademtije 259, g. 1937; Orkvahosanska li problembo:gumil-
stva u BOISn!i, ZagJreb 1940; P.raMoslavni istok i cnkva Ibosllln-
140
ska, SaV1I'eIl1end\k XXVII 1938). on se nJij.ezadrlllo na sumnjli
u vj ierodOlSitIoIjnJOlS1t ia1JiJIlISIkih Izvora, nego je, kao i G1IUac, pre-
ao na kJategOtt'lilmu neg>aiCiijlU njihove vjerodostoinostl, smatra-
juIi ih !tt cjellirrui [ sve odreda prostim Sl'IOOstViOtD iJnJkvIDziJboI1Ske
antiheretliJke lpI1aJkse. Shvatooje RaImoga o herel1Jilko'i crikvi bo-
S~'OII:l ne smatr.a SI8IDO [ednostranan 11Ji. nedovoljno OISII1V-
vall1lhm,nego diz temelja lPogrenJim, jer, IPa Sida'1m, II BiO&lIi
nikada Indje bli10 ntiJkalkivil1 dll1'ail.i'Sltiilkih heretska, nlikaikvili 00-
gumiJa ili matnJihllj,a Ipa, prema tome, i niikrukvih l1lIi :idej.ni:h ni
praktinih veza fuzmeu ClJ:\kJve bosanske i heretiJlkIih crlkJava na
zapadu. RliJm!slka ikurida Iflrel1:iIla.1a je crkvu bosansku kao here-
tiamu zarllo to je >QIIla lQ/dbijja.a da priJ;1ma papu kao svog vrhov-
noga sta:rjeilniu i uporno se otiJmaJ.a'diase podvrgne jUI'ilSldliikc~ji
Rima. No dok Gliuac iptI1aMOSta:vne IizvIOre ;~oj;igQlV\Olre o DOISan-
skim hereticima dedinoisltavno proglaava kal1uemIrom miiSlti-
filkaoij1OlIIl, S'idaIk lim ne porie vjerodostojnost nego !iz njih
!izvod!i zaildju.alk da je srpska plrnJVIoislavna crkva, d,ed1l1JaJ~o kao
irimsika, ill vjerndcima crkve bosanSke gledada herertliJke liaiko flo
oni nisu !bili. Iz izvora, poteldiJh j:z kl"Uga pralVoolaJVne crkve
koji sadre ipro'kiletstva bosanskh heretika on ]Z'voidi 2Jruldju-
ak o PUnIO(j s:amooltal1nOlsltli cnkve :bo.sa!I1IS1ke prema ;pnalVOSl1alVlju
kao i premakatoleizmu. stoo setli!Ie lLa1linSkJih herel1li:1kih sptsa,
oni, Uilroiliilro se odnose na Bosnu, nemaju dlOlkaiZJIle vri(jedluOISilli.
SaJStaV1ldeni su sa odreenom :tendencijom da ISe bosansk! k:rsit-
[ani ~au kao heretici pod sv:aiku cijenu, ne !na0lSn'OV'U ne-
kog njihOlVOlglro:nikretnog uenja, nego prema fl.UlalPriJjed S3.-
\StaJvltienim formu1alrlima, popIislima zabluda i optim formuLama
odrioanja, jecmalkim, urglalVDom,za sv,e heretike sekte. ISkaz
J akova Beka iz Ohieria pll'ed il1lkvizicijSlkim sudom u Torinu
g. 1387, II kJo~iem ISe nai1a,m i zanirmJ!tiliv,a dzjlW,a o Vlelzama a,tailli-
jansldh heretika sa he.reticlima u SklaVlonijli, Sida!k, W.ui
ukritdci izvora SUVii!e daJem, odbacuje ikao nepouzd3lU. Optu-
eonii Beh je ILZfjavfuo: 1) da se meu hereticima kIOjli :su ga ipIre-
d<JIbii1!i za 'SiVODlU vjeru nala:zd.toli neki ovj'e!k de Sc1avoniia;
2) dia SJU i nega samog poslaili III SklaVlOniju da ooV'edeno
vjel'Siko uetnQe DJaulipoil1puno i slaVlreI1lo od uitelj-a k!ojlitamo
ive (pro d'oC!1Jrina praediota i!llJtegrailliJteraddiilscooda et perrec1Je
a magtiJstlrfusibiildiem ooanmoll'antrlhus); aljuiiga tamo, U1pll1liJli
SIll ga u mOesto ,~oje se ZIOiVe Bo:lliooa (i;n looum qui diicitur
Boxena); 3) da SIU pJl'liJje nJega bi!lJi. uSmliaVlOlD~Jti, po prilici iz-
m-eu 1347. i 1382, II nelkoJli;kJo navrata eSltorica hereti1ka ill:
41
 ~hJj,er:ia..Izraav,a:jui SV101ju sumnju u vjerodJOIS1JotiillJOlSt o'VJOIga
iskaza SiJdak naV101di ove l1"iazl1Jog e za to: 1) iOp1Juenli Ille 'male
~odoj je lse~ti !pOIilInenilIlJO pzipadan; 2) u aJktiJma suda mne
Jasn;o ~na~ena ona siIJa'VeIIlJska 7leimJdla u koju je op1JuenJi b10
upuen (~~ I1zrazBoxe~a nije jasan); 3) u procesu nije sa-
~,l'llian ~l~edaill lod iOISitatLrh heretjka kajri SIU, prema Behovu
IS~~U!. mh.u ,S~la:,o[liju; 4) i)3ekove izjave ne mogu se utvr-
dlltil ~1!J'ed~~. sllJ!.nim podal1Jk:om; 5) dvoj ica op1JuenJiJh dailiisu
pred rlU'llkvlZllOlJJISk'Im sudom lmn1lIlaidik:1JOIrneJ!zj,a:v;e o ,sardrrinJi lue
,?,ja njihove Vljere; 6) lizdalVe eu devane paid pni1Ji:skJom torture te
~Ie straI: 1Pl'~ m~~il~a. naV'old/iJo op1Juene da 'ilzjrave ~no
Sit? su ~vfi;zlr1JOIfl zel1Jilii. - Ovezamjer:kJe,koJ1li:Im god 'su na
ffiJ,eSltu, iliJ?ialk ne dokaeuju nevjelI'tooOlSlt(JIjnoiSlt IOV101g izvora.
Naziw ScLafVIoiIl!ia u vezi s heretdcana spoonilIlJje se lok'O,
112~~.,. g. lU ~t~heretli~om s~u m~Wzi:1JoII1a Rajnera Salconja,
kJOIJIi Je l1anllJe li sam bilJa heretik, i[~d1J,e se Ecc1elSiila Sclavontae
n~v,odii kao tieidJna odesnasse heretiIdh crkava (v. Kniewald
VJel"odolslllojll1lOlSlt \lJatiMkih izvo.r,a o hosamkim kJrillStjaniiJma, Za~
greb 1949; SItI'. 71 i d.). Ra:1k1i j'e pI1etlpostaVl1j:aJo da se u oba
s.!ua:jra rada o Bosni, o emu ga [e wtvriV'ao li izraz Boxena
u Bekovojizjarvi. ~jegQlva se pretpOlstaV1ka sada pOltvruje i
~a~kJon:drnug:Org aednog :al!litJihel1eillillmg spisa (uklo 1267),koji
Je OIbrJa'v}J~ 1950. i koji narn je saoptio A. Solovj,ev u GlaSlIlik:u
Ze~. ,~uzeJa 1953. Tu se, sasvim ordlI1eeno, Sc1avrOniaidlnr-
1HiJkiuue. s BrO~~om, i Jto IOlpelt u 'V!OOi s hereticima (qruliida:m de
SCllaV'~:ll'1a, ,s~iihcet de ~erra que dicitur Bossona). Za herre'tike
u rO~O ~emlJI tu ':": kaze da SIU, POtJOISU se namnol~i1i pos:tavlili
se.b~ eplSImiP~ ,kiOJI \Se Zlo,vre epliJskO!P Sklav'onije iLi BolSlIle (OOlIl-
sItl tue rrurut ep1S00piUm quli diiClil1lur rapisaqpUiS SclraVlOme slive Bos-
scne). Saida, :sv'aik!akio, postaje lodreen~j:eta su ii!1kivlir.?Ji'to1ri m-
Z1umijevaJJi ipod SikI1Ja'VIO!l1i~iOm.< i njezlinJom heretikJom orkvom.
A ~treelUije ~~ae .ioogdjet.reba ,tr.airtJi zemlju herJetikolg
lID1l]ip~e;< ikioJIU Jedan !izvo,r ~z 1223. g. neodJr'eeno 10ikalh:7Juje
IU kr'~J'e:v1!ma BugaiI'ske, Hrvatske i Dalmacij:e, pOIned UgaIiSlke
(v. Raok'l, BOglOltllJil1ii, 1931, SItI'. 415).
N a ~amjeI'lkiu da u BehJovu [procesu nije lSIaLS\lJuan nJi!j edan
od lOiSltaJ1ih heretvka kJoijii SIU prema njegoV'u lilSka:zJU oo,lazili u
:~~I:a:OnJijlU mOig1Jo hi sie po,stalViJti :i pitamjie: jle'SU IlJi svi dJo-
~l'VJ:,lI1 .!pmces, jlElSlu li ISlvli Ibllli uhvaoelnJi :od li:nikvizJkije, jesu li
lZorzali .1JorrtJUI1u - poll'e/d dirru,gih mogunostli ik:OIjillma Sie mare
olbjasinliti fakat da je tprIeSilJUllll srama jedan ,Old njih. A teko
42
[e pre1)pOlS:taV'i1li li to dia je oipltiUendiku pod pritlir!l1rom psilio:fii-
Zii;kOlg kromplelkJsakioJjli izazlvafoetasra, mogla, ni ItakV10m du-
evnom srtJa:n:ju, da padne rua pamet nekakva Sklla!Vlonij1a li Bos-
na (illi Boxena) ako s tomzemljom nije imao nikakve veze kao
to j:eiJs:tJo tako rbe'kJo p'l'etpoetavliitli da je i:nkvii!zitonilma nr Tu-
rinu 0010 ma:lo da toga ida, irs~jeu:jui 'tunilnslre heretliJke, 1UV1UJ~U
u proces li. daleku BOiSll1lU. Inkv'izitorrsk'om rtoll"tiunO!Il i itavim
onim duevnim srtanj,em koje ona izaziva ]jake bi se mJQg1a
o!bdalS!l1iti lm:nrt:raidlilktlolrnolst 'iz,java dvojice optuenjh o teoret-
sko] sadrin! njlhova herenikog uenja, iPogo1tOivoallm u to
nisu bili naroito UiPlUeni.
'to Ise tliie losttalJih l,a!t~nlSikJih spdsa i papi.nJSkJih pisarna, i-
dak kao li Gliuiac, smamraju! nh tendencioznim, negira njihovu
vjenodolstod'noiSt. Svi su IQ!ni u otroj suprotnosti sa domaim
spomenclma kadli kroz 250 godma saglasno \Svjedoe o ooslj.ed-
joj pravovjernosti crkve bosanske, Po mjihovu svjedoam
stvu, za:~ljuiUijeiidak, crkva bosanska mje biil1a nIi u emu
ffiaJll'je pravovjema aid zapla/dne 5.iliistone crkve :kJoje su jie na-
padale kao hJwett'kJu. A i!zJv1olri sa podruja dJstone crkive
otkrrilV'a,jlU I~raj[l)j,e rneptriJj'alte[:jsko dranje i~oje j,e doista izvan
svake surnnje.
U SIVI()Ijoj 11rolIlcepciljli ddak poi1am Isa stanoveta da se crkva
bosanska razvila izClnkve koja se li drugo] polovini XI vijeka
spominje pod imenom Ecclesia bosnensis, koja jie od nrajsta-
r~i1ih vremena dio polj'a'Ve sarrn,olS!tai1Jrue crkV'e bosiaJnske tenillori-
j.aiLn'O prripadaJ1a IplOdnujl\.l zapadne crkve. U r,azvilt~ucI1kve
bosalIl.Slk:e, kae idak, :glOdi:na 1232/33. zna:li onu siUJdiboll1JOlSUU
prek:I'e!tnicu \Illa kod/oo je 1SIUk!0h, kiojli je pov:oid:om [kU!riljlilnih l'e-
IDlI"!amra iizbiioizrmel\.l :ne li nimske kurije, urodio 10Jtplaldiom cr-k-
ve bosanslkre i njeiri:niirrnolSamos:taljenjem. Pro !tome bi Ise jo
i moglLo obj aIS!l1irtJizai.tlO je nilmska kurij:a taIm 'UlP0rno optui-
'Vala BorSilllU kao heJCetliktu zemiliju i upiu61vaila na ,nju ~nstake
vOUiske: Rimu se mo,g1Jo raiditi o tome da zemlju ikiod,a :je od
njega oJtplai1a li crkvu ikoJa je u rtlom otpadnliitV1U ;podrava
'POkIOri plOd svaku c\iijenu, ;pa i !plod cijenukl.evetnlrokJog lizmi-
1Jjranj;a maiIlliihe:jISlke helreze i ogLaavanja hJerertJidima pl'a'VIo'Vjer-
nih bosanskih ~SI1:jana. AI1ii kaJm onda da ,raZlurrrijemo lSitav
Iis,oo'ne i pOISelbno SI1pSlke praVlosl1avne crkve :irujezilnra ipToldli-
njlan,ja hosalnlSk:ih heretika? OtkU!da kr,ajiIl.lj'e :IlJ!plrlij:ate1JjlskJo
dralnIje (tj. praViols}aVl1Je c.rikve premacrikvii bOlSanskoj) koje
je dioilstta ii:zvan SV:aJke !Sumnje () aIm crkv,a bm>aJnslka mije
hita Illi I\.l emu mllllje ptr!aVlo~jerna od d:stoaI1Jec~kve. ().
43
MOItivi tlzktodlih bi mogle da nastanu lane optube RliJma !P1'1()-
ltiiv Bosne ne mogu se ni ;po emu uzeti i kao mOl1:lirv'~ drlrunja
istone crkve, lkioja, i ipo samom Sirdaku, niilkada mje i:slticaJ,a
onakve crkvene Ipreltene;ide na mne '.k:I'ajeV'e kiakve je me samo
isticao nego i siom ostvarivao Rim i time protiv sebe i svojih
predstavnaka u BOOnIi izazwao dosljedan otpor (vo Pro-
blem ... , SItir. 148).
StidJak je S'VIO(jlim !rliSlplr'avama, koje ISU pisane fsadJobrliJm
pom8lV'alnljem prIO\blemaii sugestivnim imag,anj'em stvatrli, lzaz-
vao, mnogo ozibINdnije nego Gluac, potrebu POIllOVIl:og fiSlP'iltiva-
nja argumenata na ikJoj'ima je zasnovano shvatanje Rakog.
Rez.u1tatitlih 'is)p1iJtJ~v,anja nm, .iIsrtJiJnJa, potvrdtli idakovo shvaiba-
nae problema crIkV'e bosanske, aU su itavo OVIO pitanje pomalk1i
naprijed, dallii meto jlaLSiI1lijiU sliku 10 crkvU bosanskoj i 'OltiOlIlltli
bar neto od protivrur(jeilll0lS1:Ii dzmeu latilllSkih antiiheretlifkih
spisa i domaih spomenika.
od 1947. g. oIbjaviJo je Aleksander Solovjev vie kraih
rasprava o !pitanju crkJV'e bosanske i glavne J"ez:Wtate skupilo u
raspravt Vjel'S1kJo uenje bosanske crkve (Rad J. Akad. 1948).
Tooiste je postavio na domae izvore sa podruja crkve bo-
sanske, naroOil!lo liIZ oMasti crkvene kmjievnosti, m~imajlUi u
'OJbziJr ,tekstove za koje je nesumnjivo utvreno da su bosanskog
pooii:jekla. UgWooaJma uz neke IOId oV!i:h teiksfJova 10iIl nalazi elie-
menilJe Iroj i, po njegovom mli1jenju, svjedoe o dual:i\sitfukJom,
neomandhejskom, borgumilllSkom ikJal'alkJter:u crkve bosanske fr
koji se podudaraju s katamklim obrednliJkOlIIl. ti uenj!eJm kioje
}atirns:kli ,antJiheretiki SPiISi pl'irpisuj:u bosall!skim here+tfrcima. Tu
lima aluzija na reke pOi2ln:aJte take mall!i:he+jiskJo-bogumi!1Sko.g
vjero,vanUa. U pOlPi.ISJu moiliitava uRadoslavljevu zbOlI"IlJiIk!U SoLo
vjev IlJa\la~i rupadnu ,slin'OlSlt sa junofrancuskim kaltarsklim ri-
tual10m i~ XIII lSillolljea ,i zCllkljuuje da Rados1avljev ruklOlpis
priklWUje patar,oosJku sI1ubu b o!iju, koja jie po su:tinli sasvim
jednaika s :riitUaO.iQim tranClUiSkih kaltara , samo je neto skra~
Ji UlprI"OlI1la. SV'oju I1aJSpI'avu So.lrov}ev za:k~jluuje: Izvrena bofsaIlJSlke crikve, dooJ.jednJo tmallllri ne Z!alkletvuIl!lg1o IPooobno obe-
anaJl'iza dokazuje da je bOlSanska orkva biJJa lOd krraja XII do
XV v. zatBlta heretlika, i to bogurni1ska. Drug1i njegovi radovi
(J!'uIlidaj aj tti, pabreni i kudugeri,Zbonnik VizaIlJuo.lo'ikog tn-
:SItiiituta S. A. N. 1952; Svedoanstvo pravoslavnih izvtora o bo-
gu:m:[stv>u ,na Ba,lkalIl!U, God. Istorijskog dru:tva V, Sarajevo
1953) !UlpoibpunjlUju olVerezultate i utvruju v}emdOlStonost iz-
V1oJ"a sa podruja 'iStone orkve () hereticima na Ba.1k,a!IlIU, a
44
time IiJndfureJk;tnJo i v}eI'!odoo'1;ojnoot latin:Sk1ih ,antiheretilkih
iSjpcits~. ~i radorvlaJkio i mSIU dokiraja uk1~ protiVlu.rj~ooti
izmeu domafih lj stranih izvora-o cokvd bosanskod, '~ S.U
s'Vaka:lro,izazV1aili potrebu da se, unajimanju .ruku, ponovo I1Spll-
tadu ioL'l1i 'alI'g1U!Illenti naklojima ISe zasnivaju konc\Pclje 10 pra-
vQlvjeI'lIliOStJi, .oOOOISino ipI"aV1OiS1a:vlju crkve bosanske.
Mihaillo Diini je, ni svoji()lj raspravi Jedan PlliJog za isto-
riju patarena u BOISni (ZboonIiJk FiloiZO:fiSk.~g faku~teba Boo-
graskog unlverZlil1lertia I 1948), podvukao dvrJe stvari, metod~
lJolkli vane za ~piJtiJvanje problema crkve bOlSiamke. PrvIO Je
istakao potrebu dase pristupi rraiiiJialVanj:u pojedinJih piea-
nja i da ISe na Itaj nain doe do vrih oslonaca, na !OSIliOVU
kojIih hi se mogli izvodibi opti zak1jud, a~atim li potrebu ~a
se temelji:tij~ lilS,pilta odnos 'i!zmeu predstavnIilka bosanske crk~
ve d njenih pri!stalica - skrenuvi pr'i tome pamju .illa taj
odnos kod francuskih katara, gdje je njihova crkva ibda vl'lo
popusJtJljiva prema SVOljim pristalicam~ i gdje se .u lizvorima
ra:zilikuju haeretici i h aereticales, gdje su uvar: p~al\T: d~
trine ibi,lii u stvarisamo Il<ilnovi hleraclnle. Dobro je sto Je DI-
ni [podVlUikao ha o'V'U injenicu u here~im crkvama '~~ja ,je
u polemici o !pI1Olblemu crikve ibos~ske bIla .zan~a'l"El'naili p'1'e-
uena te su se taiko mnorgolbooJm 2lnakJOIVI hrtenske pravo-
vjernosti sadrami 'll vlasteoskim li vlada:-skim ~veljama mogli
da iznose kao nepolbiiJt:an dokaz praVlovJerIlJOIStIi crkve bosanske
li njeZiIDeistoe od svake heretike !primj>ese.
Prdilazei :I'aUav~jIU jednog od pojedli.nanih pitanja,
pitanju zatk1:etV'e lU clI"lkvti. ibo>Sla~()Ij, Dini~ jie, n~ ~IU du-
brolVake arhil\TSlke g;Tlae, uSip.io da dokaze da Je ijedno did
tvren}a,aJIlItiheretlikl1h spisa {) bosamskim heretic~ma,.n~e,
da OIIl!i odbacujU zaJkI1etVlu (ne.g,ant itwamentUiIIl.), za1JSta I1Jsr~Lto.
On je rizru10 nekoWiJklo wemeooki ;odvojenih podataka J.roJ.1 ~
0KID0iSe narazlifute sWuajervle iz ,koj'iJh se vti.d1i da :su Dubrovoam,
kad ,gro jetrebaJ.o, ,Old hc:JlSlaIla1~ih patarena, tj. lOId pil"edsrtiavlnJiJka
anje ,fjpl'\OIffiliissiOlll) prema njiho'vu obia:ju, oooji jie Du~rov
anIima bio dobro pomaIt. Dini je ovdje skil"eIllU1O panjU na
vanJudnijenJiou da oo i francuski katari tek priilii:kOlIIl. stu-
p~ja u red savrenih. dav:aH oV1akva obeanja da e ISe stoo-
g.o .pI'lidravatli. p:t"lOlpisa sivoga vjenskog UE:ma.(to.~a;i ~a ~e
pI'iJj,e sltmpanja u ;red sav:reIlih Inisu moraN prodrzavatli tIh
p~Oplls!a). Re2'Ji:mWajlui s\V'oje izLaganje, DiJl,i IS purom praiV'O!ffi
45
 ~a'kllDIUiUje da je, to se zaiklel1lVie tie, sada utvreno 00 je
slino bilo i sa i1aIlJOiV.iJmaorganJizaci!je bosanske orkve. Sada je
podatak uteetamentu gosta Radnna o podje1li vjeI'lJlliJka njegove
crkve na one ikodi griha lrue ljube, tj. savrene li. na mrsne
Ljude, tj. o:bli6ne vje:rnliJke tIli. pristalice, dobdva vire mj,e3to
u dokazno] grai o heretinosti orkve bosanske i u ukilam]anju
p!l"OltiVlUrjer:ruooti liJzmielU stcanih 'itlvoTai domaih spomenika.
U I'alSlVjetl;jla'VianjlU iPI1Oih1ema, onkve bosanske znaajan do-
prinos predistavJija knjiga D. KniLva1da VjeI1O!dooto:jil'1!ost la-
tinSkih izvo,ra 'o bosanslcim IkJr.stja'11ima (Zagr,elb, 1949). K.niva1d
je poao old sltwnolVita da u o~tndiivanju antiheretikih spii:sa i
u i:sp,iJtiV).iIl.jlU njiIDove 'UfPlo!1JrebiljlirvlOsti kao istorij~kiih 1iw'0l'ia tre-
ba priJsttljptilti alIlailizli SiVia)kJolg po;j,edli.!1Iog od njiih li. ustanoviti ta
se iz mjm moe !UZeti kao vjerodosojan podatak li. ta se u
njima odnosi na,kioMrertlne p!iilJiike ru Bosni. AUltoiI" je ovu ana-
Iieu izvrfn i uporeuju; Lai:illl~ke lizvoreko;jli. se odnose na
Bosnu sa slinim iiiZVorima o zapadnom heretdcima - pri e
mu sie sluio li podacima kJQJje jie Solovjev naao u domaim
crkvenim spomenaclma - doao do zakljluika da crkva 00-
sanska pr,edsltaJVl1d'a jialkiu oiI"g,a'l1!i:zaoiju neomanikejske sljedbe,
u bitnost! jednake OillJQJj, koju su ena zapadu zvali katarima iili
iPataiI"entilma. Pri pI1'10SlUi!V1anju V1jleI1QJos1lo:jnoetiantiheretikih
spisa 'Meha, nagleava KJ!1iWa1Jd, uzeti u iQbZlilI' i rtJo da OIiI1.i :n!iISIU
lSaiStaNIllienJi. 'na <oSl:110'VU neke 'izmiljene hereze, nego na ,01SI10V\U
dzv/je'taj'a :kioji SlU u Rim UiPlUivaa:i rrdsionar! ii:nkviZJiltoI1i koji
su djelovali u Bosni i liJmalli pr'il!~ke da na ,samom hOiS~om
tlu, na poonu'jlu ookve <bosanJske, upoznaju nje,ziIllo uenj,e.
P<Oll'ed s:veg nJa!plI'e1Jka lmji jie u 1P0001j,oonjle vrtiijeme uinjen
u diOllw2Ji!V,anjlU heretiO'oSiti c['kve !boolainske, li. pored !toga to SIU
u diolkw:uu ~ra'll ugII'aeni rl. neki novi podaci iz domaih iz-
VOiI"a, ostaje jlOi ruvli:jek dosrta s'vj<edoanstav;a domaih spome-
nlika ilmjlipiI"oltivurjeJeO!Viom iS:lwaltal11ju. Predstavnici lmncepci-
je \o hereltiillJOISIti crkve bOlSillI1Slke ISIa,glasno istiiuda su ta sivje-
doalIllStva IZIraz pOlsltepene evoiluoije bosanslke here,tiLke (bo-
~umiihsike) crIkvIe ii izrM: UJtioaj,a dvliJj!u hria;nskihcrkava !moje
SIU je 'ok,ruaVialle. PredJstaiV11Iici SiUIIJIrotnog mli.i1:jenj,a odbacuju
ovo objaJnj en:je i predstavljaju ga kao zIlalZod nu~de iz plI'O-
tivulrjeja u i~OIrlima, i SIU!pWl1lsitav~jlaj!U mu se lislbim takvim
izlaz:om lod IlIude, tj. loogacijom vjerodos1lo'jillJOISti glavnih wo-
ra za IO!VO pita(nje.
D. Oboleruski u SiVlOj!~ kinji2li 0 b:Jgomili1rna (Cambcidge
1948) dotiui iSe uzgred piJtanja crkve bosans!ke sasVIim je DIP-
46
ravdano tstakao da je teko pretpostaviti da bi izvori, nastali
na ta1)'o li!roikJom prostorar ill dugom vremenskom nizu od 250
.godina, billi uV1iJj<ek sagLa1S[)Ji u 1~~:vanjIU edne crkve da je
heretika BIkO do <ona nije bitla. I Dini li Knivald i:staikli su da
u prosuivanju 1OV10g pitaJnjatre10a uzeti u obZlilI' i iIlamOOite IQd-
nose koji 'su u heretikim crkvama srednjeg v\i'jeka vl,aclallli
izmeu 1IJII1avii:h predJsitaJV'n:iJka heretike crkve, nj;emnih savre-
ni:h lanova, I unase obinih pristadica ili vjernika. Samo oo
pirVibi1I1i. obaveeam da se sitiI"Oigo Ipr,idrnavaju S'ViogaV1jersumg ue
ndla, dok su drugi IS tiim uenjem billli vezani V1I11ol!albavim VJeIZa-
ma i 1ieIk ISU postepeno nrvoemi u nje.goVlu praVlu sladJrJiillJu. H.
Puech, poo'hraj!u1i se na svjedoansava savrememh grkih anti-
herert:Jik1rhspisa, rlJsl1:JiJe ~nalajjnuinjlellli.cuda eu hotg1urrnHi li vj!er-
sklOlj 'propag.alllldi lb.i.lIitoili!kio o~m~lZnii. aa su ISVio'je uenje, namije-
njeno novim Vjernicima, saSiVliim mk1Jaivali sa oetodoksnan
dogmama i mOII18Jlom (Vidi: H. Ch. Puech - A. VaIi!ll1ant: Le
tralilte conere Les bog;omiJ1es de Cosmas Ile prtre. Paeis, 1945,
str. 158). Isti ,amoiI" i:slfJiJe klao jedinJu od bitnih crta vjel1skio,g
morala heretika njihovm dzvanredrru 'PniilJaglQdljiVloo!t proliJkama.
Sam prezbiter Kozma kae 21a boglurrnt1e ida liz straha pred iljIU-
dima !pohaadu crkve, ,cDlellhnaju krst i ikiOlne. EUltiml~j,e !iz Peri-
hlepte (prva poilio'vlina XI stoljea) kazuje Ida bogumila uZiJmad'll
uea u obredfma, da Sie dadu krtaVIarti, da iSe IPrli,euj1u,
da podiu crkve, slHkaju ilkome, Ii,z:naduju knstove, prisustvuju
iSilubi. EuthnJi:je Zigahen(prva pooo:vliina XII sltoilje6a) kae za
nj':ih <da priJSiUiS:bViujuCiI"kVlenli:m lobredima, prieiu, 1Jolvan:j',u
likoillJa (Puech, str. 153). I fra;ncUiSiki kata:rli pOlsj,e6iVia1i suorkve,
priJsIUiS'tvQ.V'aWi misli i .nalolkJo 'se dr~aJ.i kalO katolioi (Puech, str.
153). I k'ad se ,Sive 10~0 ilrna ,u v;idu, moe ISe, IS pcl1avom, IPostaviJti
[piit!anje da ili bos,anski <spomenici 21alista Ipolbii!jaju ipr:etplosltav:kiu
!Q her:eti:lnosti onkJve bOIS:a!I1Jske ,illi, napmtiv, potvruju jednu od
bdJtnlih arta botg1ulll1il!Slkle p:raikse, :tj. kradlnjlu p:r<iJliaJg.o1c:tljiIViOIS!t li po-
,pu:stljiviQI~t prHikama li. iUislo\vi:ma. Moglo [bii se, is1:Ji)nJa, na IWO
ipr'itmijlettrm ida lU BiOOillJi Inlisu pOlstlOQ:alli :razLozi 21a .d\is!imulaoLju i
prikI'!ivanje .svoje vjere, poto je crkva ,boSlaruska biLa draIVna
crkva i njezinIi. vjlernici nisu morailJi liz Istraha da zartade \SVlQje
vjerlOiVla:mj,e. Iistlillla je da je ilJo ibii1a dJraWla crkv:a, ali die diI1Ugo
pitanje .koilli\klo je IblOlSlJIlJska draiV1a, lOd k'~aja XIV SItoIljea pa
sve do sVIoje ipI101paSlti, biLa u S!talllju :da SVIOjiu ClI'kvu i njlemne
vjer:nli.ke zaltiti lodestti:h !pohoda maaI1Skie ikrstaIke Vloj!ske i
Ikloilliko su bosaruska vJiasteiLa bila ivoljna: da vjer,ske interese
bosanske crtkve pretpostave svojimfeudaJ!nirrn interesima, a
47
kolik,o su, s druge strane, vjertniicl crkve bosanske voJ:jelJi. da
se oomiZla1:li.UjU oZIlJa!kama prawNijernih hnlana kJO'j,e sufm
mogle prei i u n;avtillml bez tete po vjeru ~ojlU ISU lU sebi no-
sili.
.Sumnja u ~sprla'VlIllost Zlakljuaka Rakog, lizazvalIlJa naroito
i'C1ak'O'V'lm I'I81SiPra~ama, OipWodila je nauna dJstI'Iali~alI1I}a 10 ovom
,problemu i dala powoda za mova isptti.vanj a, ikJoj,a ~U dala
nekoliko znaajniiJh l'eZluilJ1lalta. Ovi rezultati poikazuju ve sada
da e Srljeavamoe pitlllIlli~ crkve bosanske uetaiti pravcem
kJojdJIn je poao Raki,a dia e, da bi ISe dolo do ikJonanJOg
t"j'enja, tr$a1Vi oovtijetliJ1li. mnoga pojedliJnatlJa p~tanja klada
se odnose ne samo InaorlkViU hOlSalIllSku nego 'i na UiI1IuJtranjlu
Slt:rukturu hereti:kJih. pokreta uopte. U tom o5'VIjetljenju nesta-
jae iprOItiVilWje1niosti izmeu domaih 'i stranih izvora o pi-
tanju crkve bosanske.
Pregled, Sarajevo 1954, br. 2, str. 101-107.
48
o PITANJU FORMIRANJA SREDNJOVJEKOVNE
BOSANSKE DRAVE
Odavno je s rp~a\nOLm konstatovano da [e ~ltarr1iji penicd
prolosti Bosne dio S1I'edilnle XII stoljea najmrandje doba bo-
sanske li,S1tOI):'ije, ,ItO se, uostalom, jednaIm moe rei i za dou-
ge nae ZlemilJje u UJnutra,i'lnljlO~lti Balkanskog poluostrwa Itoga
dioba. Oskudnost dliJrektnih izvora o ovom periodu bosanske
istomije morala se odraaitt :i uIstoriografijd, koja se, tret1rajlUi
ovo doba, uglavnom oga-andavala na opte kcnstaeacije, kole
se, Vime tli manje, mogu odnositd na sva slovenska plemena na
Balkanu toga doba, i usmjeravala se na to da ustanov u kak-
vim je dravno-pravnim odnosima bila bosanska .tetllirto,rija ili
pojedini nijezJmii d'ijlellovli prema susjedndm slovenskim ~iili da-
Ijim, neslovensknm dravama. Pri tome je pitanje drutveno-
-polhtillm,g lI'liZVIii~a i pti.rtaruje unutranje vlasti kao r!'eZlU1tarta
toga razvil1Jka i kao znaka pootoarrl;ja dzvjesnog dravnog orga-
mizma OS:tlaWO p'~tan,je drugog reda lUe mu je u nLZJu konkretruiriih
injendea i u naraci:jii dogaaja koji se posredno lilJJi neposredno
odnose na Bosnu davanosporedno i nedovoljno Qlstaklnwto mje-
sto, I'VIan F. .Iuki, umosei Sie u prolost IOVie zemlje, losjeao je
PIOslt:ojiarr1Jje nekog dravno-podifikogoe-gaauizmau Bosni u ovdm
ranim stoljeima, te je, na osnovu Dukljanina i Orb!iJIlIija, ZJa!k-
1jui:V1aJO da je u ovo v.:r"lij1errne Bosna imala slV10je bane koji
SIU bih podloru kraljem vie reenim (tj. prelvaili,tarnskirrn i!l'i
dukJjailllSikim) al ovo podlotvo slabo je bilo dolk rruar,jpotSl1Ji:je
sasvim neodbace ga i bani nezavisno stanu iupravljal1Ji.l) Vje-
l) Zemljopis i povjestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 85.
4 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
49
koslav Klai, plut prvu, na inauno] kmilt1ci ,000000IVanU, iilsJtoriju
s'l'ed1njoV\jeko'Vrne Bosne, lU odsjeku kiQlji ise odnosa. Ilia ()/vao pe-
riod, ogranlo Ise na 'to ida QJJSltalIliovli 'P:dipadnoot Bosne kao
geol@ra:fs'ke oblasti susjedrnn dravama Jun!ih Slovena lU raz-
nim iJstlo'rijsikim ,eitapal!na ovog vremena, ,ailii !nJi 101Il, kao ,Illi JIukli,
osim kOlnstaltacije da su Bosnom lU \0\110 ~rij<eme !Uipra~j:a[i ha-
novd, nije rekao rnita poib~ie o stepenu razvitka dravnog
orgamzma u oV'oj zemljii Ikonii je ona postigla do momenta nje-
zina stupan:j,a 'll dJralV!uIO-ipra\1ne odnose s Ugarskorn.) Ova
prva domaa nauna djela 'o rSlYednjIOlvjekov1n\orj Bosni, !Lako im-
p1'iciJtno [pl'iel~polsitaV'ljaju postojanje bosanske drave lU iOII1JO rano
doba, nisu oluno ruk1c\nli:1:a utlilSalk kaJO da :pmva !istorli,a Bosne
li floll'im1itran,jre bosanske drave poIDjuteik sa sredinom XII
stoJje6a, to '}est sa uspostawljamjem ugarske vrhovne \vIllalSlti i
dovoenjem na vlast u Bosni bama Boria, ug'aJT,S!kog vaesda i
narnjesndka. A ha takav utlsak krdstallzirao se lU drasltliinqj
formi u miljenju maarskog istoeiaca Paulera lkodli: je, ras-
previljajui iPlitaJnje !UiS[posl1;avljanja bosansko-ugarskih dravno-
-pravnlih veza 'trrwdes:etlih godina XII stoljea.) naroito podvu-
kao 'iJSlkljuiv:u ulogu ugarske drave ni poecima ddaV\IliOg
ivota u Bosni, Ovaj ,aulDo:r kae dra Bosna jo ill IPI'1V\Oj IPOilio1vii:nli
XII stoljea nije predstavtjada [l)el1~u organzovanu dravu; da
su jo tada na njezimorn teTii1Jo,rij:u ivjela pojedina srpska pile-
mena bez ISltlilnije meusobna veze te da su se ova plemena,
;kolja Itada jo nisu bila meusobno povezana nikakvmveirn
dravni]m vezama, u treem deceniju XII \SItoiljlea od sV100,eVlo-
Ije pOItiniJla IDrrailjiU Ugarske, koji je 2Jemlji oIDo 1137. dato 00-
giov,ara;juau orgal'llizaCliju a. osnovalO bosansku ibalIlo,va.nu, kiQija
se lU tJOIku Vil"emena razvila U bosansko kraljevstvo.4) U OMOOXl
Vj. Klai, Poviest Bosne, Zagreb, 1882, str. 42 [ d.
2)
Julius Pauler. Wie und wann kam Bosnien an Ungarn.
3)
W:issenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina II,
1894.
4) Isto, strana 162: Est ist demnach ....... die gr6sste Wahr-
scheinlichkeit dafiir, dass die in Bosnien wohnhaften, damals noch
durch keinen festeren staatichen Verband aneinander gekniipften
serbichen Staemme im dritten Decenium des 12. Jahrhunderts
sich freiwillig dem K6nig von Ungarn unterwarfen, der dem Lande
um das Jahr. 1137 eine wenigstens den damaligen Begriffen ents-
prechende Organisation gab, das bosnische Banat griindete we l-
c h e s ... im Laute der Zeiten sich zum K6nigreiche Bosnien ent-
wickelte.
50
zalklljill~k:u sasvrn je jas/J.11O izraeno shvatanje jednog, funale
uglednog.maarskog'1stOlrliam iz pOlslrij!eoiklu:pac'ij,sklog perioda
o :iJs:1Jonijsk:om raevitku uopte, io ulozi maarske drave i
njezsna kJraJja u razvdtlou Bosne napose. Pet stoljea, prema
ovom shvatanju, ekada SiU DIV/dije nastanjena plemena nepo-
mdno lU svojim upama dok nije doao ugarski kralj da ih
meusobno powee i da lim napravi dravu, drugim iI1i:jeima,
dia po!kTEin1e s mrtve ta:lke proces njihova ,rrazVlil1;Jm i njihove
iJstm,11j!e. Kad je N. Radoji napisao da su u evetsko] nauci
ve dugo razbijene legende o osndvaima drava ,ko!ii S\'<E,'sn'O
1 .iz niega sltvairl\jlu !draNJU sa svdm njenim sloenim fUln!kCli-
jama,5) nije, jamano, imao u vidu Paulera lj Sive one kojli oo
se za nMm svjesno !illi nesvjesno poveli u objliinjavanjlUiSl1Jo
rijske si.tniacije koj a je prethodila uS;PlQIsta~llj:anju iUlgaI1ske IVtr-
hovme v'1aSlfu U Bosni.
Paulerova ocjena ovog istQrijiskog perioda nije u nalQlj
wSluOiI'ii,oigm:i1iji izazvala potrebu da ise pitanju DOtrm1ranja bo-
sanske srednjovjekovne drave blie prie ikonkre1hije iSipI]t:a
stepen i 'oihlilk deutveno-polielkog razvitka klOji je na podruju
Bosne bio ostvaren do momenta kada je ova zemlja situ,piila u
blie Iodnose IS Ugarskom. Ljuba Jovanovi obradio jerani pe-
:rIiod !bo,salnske iilstolrlije u posebnoj raspeavi'') i liznlio nelmilii!ko
dobro osnovanih zakljuaka koji ISlU unijeti vie svjetla u od-
nose Bosne OVlO,g perioda premaeusjednim snpskam dravama
Rako] ,i Zeti, aili u pitanje drutveno-politikog razvitka Bo-
sne nije ulazio. Piltanje n3JSItajanja prVih draviD,ih lorga'll'izacija
kod JlUnlih Sl:o'V,ena u PriViim stoljeima POlsl~i1je dQseljenja na
BaiIJkan ostavio je Jovanovi po stral'lli i zadovoIljio se nekim
Oip1JimTtazmatral'llj,ima. Srplslka li: hrvatsk:a :plemena,prema
o'vom aWUO>I1U, :nJisu IOISll1JOlvraJa nii jedne ni vie svoUlih drava,
nego su ive}a plemenskim, ra1zdl1Obljenim JiVOIDOIffi ... I tek
pod uiicajem geogtrafskih pl"ilika iU nOiVIoj otadZbini, !kalO i [)lod
uticajem rlt.TIlISko-Vlizantij,skog ivota, pa 'lliavaJIa tu!i:nJSIkih,oso
biilto bug:a!l1sJkih i f,l'ukJih (flrana6kJih), nasta,je .stvaranje tako-
Zlvatruih plemenskih drava u naem narodu, :upravo ahi,asnih
5) N. Radoji, Drutveno i dravno ureenje kod Srba u ra-
nom srednjem veku prema Barskom radoslovu. Glasnik skopskog
naunog drutva XV-XVI, Sk!oplje 1936, str. 3.
6) Lj. Jovanovi, "o Bosni s poetka VII do SU'edine XII veka.
Brankovo kolo, Sr. Karlovci 1900.
4'"
51

polUiltiakih celiina.") Neto VIse paznje posvetio je ovom pita-
nju, IUikolii~o se od!ruolsii na Bosnu, Milan Prelog, IIDojli je, u
jednoj svo:jloj il'aIS[Jil'a:vi iz godine 1908, JZ podaaka Dukljanske
kronake 10 pOIstod,amdlU posebnog bOlsaookogtel"iJtolI1iai posebnog
vladaoca na tom teditoIfiju izveo opravdan zakljuak o posto-
jamjni dravne oiI">g,ami<zlaoi!j1e u ovo] iZemJj<i prije nego to se
u njoj pojavljuje ugarska vrhovna vlast.") Jireek za ovo rano
doba kae da je Bosma limaila svoju naslednu vladarscu Iozu
koja je, kao i v:LaidaiI:alilci mod TmV'Ulll(jalna u X v. poltUnjena
bila SiI1PSlkJim Ikneevima, ali se ona u XII velcu, javlja kao
nezavssna od njlih.9) VladliJmiia:- Cerovi, u s,vojoj I1as[>iI"avi o
banu Boriu, prvom poznatom vladaru BOISine pod ugarskom
vrhovnom vlau, upustio se u genealoka djsp~tiv:amj,a Boa-ieva
roda ostaviljajui sasvim po Isltrarn<i pitanje stepena razvitka dr-
avne organizacije li karaktera vlastd u Bosni pTije uspostav-
lj,alll!i:a veza s Ugarskom.t") I u svojo] H1S1torrl.jii Bosne Corovt
zaobilazd pitanje u kakvoj je dravno-po]iJtiikoj rormli Bosna
ula u odnose s U garskorn te, tavie, iIllJdirrekJtno li usvaja mi-
ljenje Paulerovo pretpostarvljajui da se bosanski terliJl1OO1ij u
to doba raspadao na vie meusobno nepovezanih upa, meu
kojima je, po OOiI1oVlilU, Rama billa prva ,kioda je poonala ugar-
sku vrhovnu viast, i da je zbog toga ugarski kralj mzeo u svou
stalnu ,WbulatlUru izraz kJr.al1j Rame a ne,mI1a,lj Bosne.H)
7) Isto, str. 405.
8) Milan Prelog, tudije iz bosanske povijesti, Dvadesetdrugi
izvjetaj Velike gimnazije u Sarajevu, 1908, str. 9.
9) Jireek, Istorija Srba l, Beograd, 1922, str. 88.
10) VI. Cerovi. "Ban Bori i njegovi potomci. Glas Srpske
akademije nauka, CL YXXII, 1940.
11) VI. Cerovi. Historija Bosne, Beograd 1940, str. 158. inje
nicu da se ugarski vladaru nikad ne nazivaju kraljevima Bosne,
nego uvijek samo kratjevima Rame Pauler takoer uzdrna
kao dokaz da u Bosni, prije ugarske vrhovne vlasti, nije postojala
nikakva dravna organizacija. Uporeenjem mnogih ugarskih po-
velja :on nalazi da su ugarski vladari uznmali titulu kralja samo za
ona podruja koja su prethodno ve imala karakter drava (die
schon als Konigreiche gel ten kannten) to jest koja su ve imala
izvjesnu samostalnu dravnu organizaoiju; suprotno tome, oni nisu
uzimali titulu kraljeva za 'one teritor.ije koji ve ranIije nisu vaili
kao drave li nisu imali samostalne dravne organizacije. U ovu
drugu kategoriju teritorija spadala bi, prema Pauleru, i Bosna,
koja nije ulazila u kraljevsku tJitulaturu zato to ranije nije bila
organizovana kao drava; suprotno tome, ugarski vladar naziva se
rex Hamae zato to je Rama bila sastavni dio jedne drave (tj.
52
Sasvim jasnu Slkicu sita/nija Bosne ovoga dioba dao ;jie Miha!i'l:o
Ddni ,u svom pri1og;u skupnom djelu IISlTIoII11ja naroda Jugo-
slavuje. Iz Pcrfirogemstova podatka o BQsni,moja u tadanjoj
Srbiji predstavlja posebnu tenitorijalnu jedinicu, Diru izvodi
zak[,jiuoak o postonanju izvjesnih kldca posebnog dravnog or-
ganizma u Bosni ko!ili Ise razvijao dahje ma da jie ona i daIIje
povremeno pOltpadal1a pod 'vlast susednih [aih drava ... Bos-
na Sie ma poetka; XII v. odvaja (od Zete) ii postaje samostalna,
Na taj Inalin Izgraena je u njoj I()JSIl1~V1a za jednu tmjniju
dravnu ItV101revinu.l2) Dini je ovdje :i:stalkao bdtne momente
u razvitku bosanske dravnosti, ali mu ni prostor Illi cilj knjlige
u iklojoj j.e oibj'arviiJo ov,aj 'piI"ilJog nisiu doputali da sie 111IH OV1om
p~tarrj'U vne zadri.
U 10iV1om napesu Ipolkrua6EIDJD da damo, ikoll1ilko 11IZ'v.orli dopu-
taju, ISlbmu drutveno-podetikog ra,zV1iluIm sILovenskih plemena
na ipodruju ikJasnije bosanske drave, razvitka koljd jerezulti-
ra:o 'u fOl1IniLraln;ju prvobitne bosanske drave, li da odgovorfmo
na p'itanje u 'kojem de lohliimu dravne organi'Ziaci.je Bosna ula
u pOI1JiJ1J1rke 10ldIDJ~se s Ugarskom. Pcdazei lod pJ:101SDog J oigle
dnog falkita da pet si1Jo~jle!a 1;volta slovenskih plemena II ovoj
zemLji In'iale moglo da me oetavi nLkakv.og traga u InijilJJovom dru-
tveno-politikom razvitku, poknaemo da u oskudram 'iIzvo-
rima IImjd se odnose Illa ovaj period bosanske dstorr[e lpr:ona,emo
Dukljanske kraljevine). Ali, ,isti izvor - Dukljanska kronika - na
koji se Pauler poziva u pogledu Rame kae takoe i za Bosnu da
je, barem u doba kralja Bodina, bila u sastavu Dukljanske kralje-
vine te je, to se te pripadnosti tie, jednako kao ii Rama mogla da
ue u niz zemalja koje se spominju u kraljevskom naslovu. Zato
je tu uzeta Rama a ne Bosna, dobro je objasnin O!1'IoV:] (H. B.
157-8) time to je Rama prva od upa ovog teritorrja dola II
dodir s vlau ugarskog kralja koja je, tri decenija ranije, bila
uspostavljena u Hrvatskoj te se iz ovog pravca, preko Rame, uspo-
stavljala zatim ii nad Bosnom. Iako je mogue da je, prilikom ras-
padanja Dukljanske kraljevine u prvoj polovini XII stoljea, Rama
bila prikljuena Bosni s kojom sainjava prirodnu geografsku cje-
linu, te je kao njezin sastavni dio ula u titulaturu ugarskih kra-
ljeva obiljeavajui ne samo jednu upu nego, kao pars pro toto,
itavo podruje Bosne. I, ako je osnovano stanoVlite Paulerovo,
da su se ugarski vladari nazivali kraljevima samo onih zemalja
koje su od ranije ve imale svoju samostalnu dravnu organiza-
ciju, omda on samo dokazuje da je Bosna takvu samolsltal!n1U dr-
avnu organizJaciju za:ista imala.
12) Istorija naroda Jugoslavije I. Beograd, 1953, str. 515.
53
elemente r~odi e utvrd1itli da de Bosna, tr1idesetih godina XII
stoljea, ula u meudravne odnose s Ugarskomkao ve for-
mirana drava sa odreenim dravnim terirtoI"!ij'em, sa relativ-
no utvrenom dravnom vlau i sa dovoljinto jasndm kontu-
rama drutvene diferencijacije.
I imenom Sori ':OODO spominje u~aslllijiilffi bosanskim spomend-
Odsustvo sadrinorn bogatijdh dzvora za 'istoriju Bosne u
ransm stolje'ma njezIilne prolosti uslovljeno jie, meu ostalim,
i 'm'jerniclom to se bosanska drava srazmjerno kasno podav-
Irjuje kao aktivan inilac u Jlstolrijli jugoslovenskih naroda. Sve
do sred':'Ille XII srtoJ.jea Bosna je izolovana rod Slvtih va7jnlijlih
centara i!srtodj,slkO/g zbivanjana IklOlj l1ma se, u irim razmjerdma,
vrila razmjena dobana. Iako je sa susjednim dravama, Ra-
kom, Duk.hjom i Hrvatskom, !iimaJI,a bilo neposredndh bilo po-
srednih teri'1JOrlio,allnlih veza, ona je lipak bila daleko od poeor-
nice ,kJru\plnih dogaaja Imj,i su se u tim zemljamaodliJgJrava:li
l i vezi s monijrn susjednnm iravama pa, stoga, daleko i od
kruga lirn:telrelsa savremenih kI1OlUlografa ko:jli bi mogao da pro-
izvede nielkti hldi i puruiji podanak o :ovoj zlemlj'i. Porfiirogendt,
goworei 10 oblastsma i upama moje su se nalazile na rpo!drudru
kasnijeg bosanskog dravnog teriJ1Jorij a, dao jie '!"eilaltivnlO dosta
podataka o Treb:inju i Zahumlju, o onim obJlaJs1tiima, daiklle,
kalje su 'se na~a~lile u bl\.liziDJi vdzarrtijskog Dubrovnika ii bilLe
rano uvuene u krugekolllomsik'ih i poLitikih iJruterresa OIV1org
prtmorskog grada, Isto tako l o zemlji prmorskih Neretljana.
Alli, za 'oibjanj<enje naeg Iproblema ovi sru prodac1i od maiLe iko-
Iri:s.ti je'!" a've ,ohl,alsrti n:iSIU imale InliJkakve Inerposl'edne UlLolg:e u
:DOrmi;ranjru bosaIllISike drave poto su u nj'zin sastav, lU cjelini
dJi Idjeilomino, uI,e tek onda kada je ona bila ve ,odavno f,oc-
miLrana .j :izgraen,a kao no>vi faktor u meudravml1m oooooima
u zapadllllOm dlijeilu BaiLkanslIDog poluostrva. O ob1asrttima i ibu-
prama u UIlliUltrallldlors.tli Imja je za -interese Viza:n1Jije ibJ,la mamjle
vana, 'o Ipodruju na ~oljem se s:tvalf'no odvijralo pl10Ces :Dormi-
ranja prvohitne bosanske drave, Po;rfirorg,enitovi direlktrni po-
daC'i ,kazuju mnlo,go manje. BOIsna, iz ~oje je potekJJo rujedinja-
vanje SlU!s'jed:nih oblasti koj>e privl'edno-g:eografslki gravliltiraju
rprema OV'OIffi iSIV'OIffi pI'l1rodniom s,l"editu, samoj,e :spomeI1lwtla :kalO
pooo~a zemlja u poikJrl1;:errllOj S:r'bijii, sa sv:od'a dvagrada-) old
kojih jlOOaJIl, Katera, po SiVlOIj pr'idicl odgovara naslel)ju Kotorac
u Sarajevekom 'Polju vie Butmira-). Ostai1:i, u ovom fuzvol'lu
spomenuti krajevi i mjesta koji su kasnije obuhvaeni grani-
cama Jboo!aJI1s1ke drave, nal:a:?Ji.l1i eu ISe, u Porftrogentovo doba,
van podruja Bosne: Meu gradovfma S['bi}e navedeni nasta-
njeni girald Salenes-) siguruo se nadazio u ,0iblals1Ji koja re pod
dima kao sastavni dio bosanske drave; m g.rarn\i<nOlffi podruju
tadanje Hrvatske pomenute su Uipe ,koje :SlU ka;sni(je lpripale
EOI3lll1i, H]iv,a,DJjrska( fJ XA.!~[a.vcx) i Pl\ievska (~ IIA~cx ); u prvoj
od njih nalazo SIe i nastanjeni grad Hlivrno ('tb XAE~lvo; )l6).
To su svi podaci ikoje Porfirogenit na ovim mjestima svoga
spisa aje o ovom geografskom prostoru na kojem se izmeu
oblalSlt'i Soli s jedne, te Hhivanjske ii Fljev:sike fu1Jpe s druge
strane ne spominje ni jedna od upa poznaitih dJZ :maslnijilh iz-
vora. I~ navedenilh 'odlomaka njegova teksta ne rnoe se nata
zakilo'ui1ti o tome j,esu H lOMi klf'ajllvti u ma '~ojem lOibi1ii~u hliilii
ve tada Ipo1veza'I1!i s BO/snom li podrazumijevalli se IPod m:jeziJnim
imenom, !lPaik smatram dase moe rei tOr]iilm da se dz samog
Pm'i'iI'lolgenlitoiVlOg iizraza Xrop[ov, Imj,i Ion upotrebljava za oz-
na,m'llwrliibonijra tadanie Bosne, ne moe iiizvesti za!klouoak na
koji esto i odavno na:iilalzimo u iliJterrruturi o Bosni, da, name,
KYvaj termdn Xrop[ov, oznaava lZlrazii1Jo maleno podruje, malu
zemlju; zlea:n:ld1iClU i:1i(po[,jre, za razil.liiku od termina xwpa
k'olji ovaj pisac Ulpoltrelbljrava za obiulj>eav,anje veeg wI1itorida
lilli zemljo krao to SIU iblile Srbija, Hrvatska iIii Duklja!"), Mi
13) Odlomak Porfirogendtova teksta, u kojem se nalazi jedini
izriiti podatak o Bosni glasi :"O-;L 'IV 't1) ~alt'tLaJi,v"IJ 1:6pPA(q; s(a( xd.a'tpa
olxouJilva 'tQ .1la'twlxoy, 'to TflpvapouCJxs~ 'tQ MSTvphou, 'to .1psavI"(jx, -;Q
Alav'lx, -;Q 2"aA 7jva" "al al" 'tQ Xlllp(OV BQalllva W K!t1;lpa xa( 'tQ baVTpt
De administrando imperio, Bonnae 1840, c. 32, str. 159.
14) VI. Skar,i, Sarajevo i njegova okolina. Sarajevo, 1937,
str. 32.
15) v. napomenu 13.
16) De adm. imp. c. 30, 145; c. 31, 151.
17) Oba izraza. xropa i Xlllp(OV imaju, u sutini, jednako zna-
enje ~ako je Xlllp(OV po formi deminutiv od xiilpoa ) !i oznauju
prvenstveno omeen prostor (v. W. Pape, Griechisch - deutsches
Handw6rterbuch, III Auf I. 1914). I kod Dikana oba izraza, pored
razliitih, imaju i zajednikih znaenja i mogu da oznauju isti
pojam. (Du Cange, GlassariJum ad scriptores mediae et infimae
graecitatis. Editio altera, 1905). Meutim, najvanije je to to i kod
55
emo vidjeti da je Bosna, nedugo pOlSIlije Fod1I1ogenliltorv:aV're-
mena, zaista predstavljala veu teritorijalnu cjelinu koja je
obuhvatada vli,e upa ujediJnjenJih pod jednom vlau. Zasada
emo ovaj ISMi Porfjrogenitov podatak uzeti onako dcako je
d alt, tj. samo kao georg,ra:liskJu orijentactju InJa pl'OOtOII1U na ko-
jem se odvijao proces rane tstorije Bome. Da bismo dobili
neki nrvid u taj pIlOOOS, moramo ponrasti oslonca II drugim
raspolorvem izvordma.
samog Porfirogenita ima primjera gdje on ova dva termina upo-
trebljava u istom znaenju. Zemlju Zahumljana, na primjer, na je-
dnom mjestu obiljeava izrazom xwpa, na drugom izrazom Xlllp!OY
(De adm. imp. e. 33, 160); isto tako i zemlju Trebinjana i Konavlja-
na (isto, e. 34, 161-2). Zemlju Neretljana ili Paganiju Porfirogenit
konsekventno obiljeava izrazom xwpa (isto, c.36, 163) iako je po
svojoj povrini spadala meu male oblasti. I u latinskom prevodu
Porfirogenitova spisa, koji je u Bonskom izdanju dat uz grki tekst,
izrazu XlllpfoY daju se razLiita znaenja, koja nisu odreena
stvarnom sadrinom pojma koji oznauju, nego, izgleda, prostom
proizvoljnou prevodioca. To se sasvim jasno vidi na ovom upo-
reenju:
1) C. 32, 159:
.!, 'tO Xlllp~OY BOOlllya in a g l' o vero Bosonae
2) C. 33, 160-1:
&Y 'tW Xlllp!lll 'tW~ ZaxAoup.lllVo dn Zachlumorum t e l' l' i t o l' i o
3) C. 34, 161:
I:Y 't<p Xlllp!lJl Tsp~otlY!a, 'lI:l 'tou Habet autem tam T e l' b u n i a
'lI:avaA1) .!ol 'lI:cio'tpCt ol'll:oup.&vCt . quam. C a n a l e oppida quae habi
tantur ...
Isti izraz preveden je u prvom sluaju sa 3Eer (Bosna), u dru-
gom sa terrtorium (Zahumlje), II 1r!:'(,prl" nrosto geografskim imc-
n?m oblasti na koji se odnosi (Trebinje i Konavle). Nema, zaista,
nikakvog stvarnog opravdanja za ovakvo razlikovanje osim, mo-
da, tenje prevodioeve da izbjegne jednolinost u izraavanju.
Ovaj, po konkretnoj sadrini u najmanju ruku neadekvatan, la-
tinski prevod izraza Xlllpfov sa ager (polje), koliko se odnosi na
Bosnu, bio je, vie nego sam Porfirogenttov tekst, povodom to su
se stvarala i odravala apriorna shvatanja o izrazito malom opsegu
Bosne u prvoj polovini X stoljea, od kojih se onda, kao od date
istine, najee i polazilo u tretiranju bosanske istorije ranog doba.
Meutim, sam ovaj izraz ne daje pravo onim autorima koji, po-
zivajui se ba na taj izvor, naroito istiu mali opseg tadanje Bosne
suzujui ga na granice jednog polja, upe ili kraja. Porf,iroge-
nitov podatak kae samo toliiko da je Bosna, kao i druge zemlje
koje su tu opisane, postojala kao posebni teritorij, ne govorei nita
o veliini njezina opsega. Sam podatak ostavlja pitanje veliine
bosanskog terdtorija toga vremena sasvim otvorenim. Kad ovo
imamo u Vlidu, onda moemo sa vie povjerenja uzimati u obzir
Dukljaninove podatke o Bosni koji, ne protuslovei Porfirogenitu,
daju konkretniju sliku o ovoj zemlji.
56
U Franakim alllla[ima II vezi s kazJiV'andem o franakim
ratovima protiv IdonjopalllonslkJolg (posavskog) kneza Ljudevia,
zabiljeene je pod g. 822. da je knez, poto je pod priitli:skom
franake VloQ'Slke morao tnapustilti svoje uporite Sisci.(ju (Sisak),
p:objegao Srbdma Ilmjli, kako se gOVOII'li, dre vellilki ddo Dal-
macije: zatim je na prevaru :ubiJo jednog lod [lJjt1holvih star-
j eina, ipriJslViojliJo Itljego;v:u oblast ti. odatle poeo pregovaratd s
Francima; IUSkmo je, zanim, naip!Ustio ovaj kra] :i otitao u prti-
morsku Dalmaciju gdje je 823. .g. bio ubijen18). Na gotovo isti
nain opisao j,e ove dogaaje ti savremenl biograf caira Ludo-
vdka PIOhoIllllolg19). Za nae plitaIljjre vano je, prti:je svega, geo-
gmfSlko fiiksiJranjeone 'Oib1aJSti u koju se SkJlOIn:iIO posavski knez
poto je najplUisltio SiJSlaik. Dobri ll'azl1ozJi 'upu6i:vlal'lJi SiU odavno na
to da Ise oma nalaaila lD!a iteiI'tiJoriJju koji je, 'i:s\tina !kJastni~je, hi:o
u sastavu bosanske drave. Lj. Jovanovi u pomenutoj ras-
praV:i istaJkao jie da je !p,OSIa:V1Ski knez morao bjeal1Ji preko
granice franalcog uticaja te da jie Inajpr1wdnije uzetd da je
oblast u 'kJoju se skiLonio biiLa u lwa\ievima ,SWslku na jrurgni:siJOlklu,
a u omeenom 'PTtOlSItOil'U, dakile na Vr'baJSU w~i Bosni o:eci20).
I ili smatra da S,e ova oblast naJ1azJill:a svakako Sawii[ Vrbasu
negldije na JugodJsltolku, u bl!iziini dailmattiJnSlkih HrViaJta21). o
rovi, takoer, ne sumnj,a u to da se ta oblast iIlialaziila negdje
u sjeveroeapadno] B:oiSl!lli22). Vjerovatno je bi!lla IiiSl1J0 od fra-
10IliO
il1alklOlg g,DanLJllo.g podruja, ods'lde je, sa sigurnog mo,esiJa, pa-
nonski IkJnlez mogao da Viod!i pregovore s Firancdma, svakako ne
mnogo udaljena od stare lI"!i'I!lske kJomuniiJkadije ,kJojla jie preko
Gradike, Banjahuke, Glamoa i Livma spajala P.OIkUlP1ti'e (Si-
sak) sa primorjem srednje Dalmacije) i ko[om se ii Ljudevit
rnogao kreeati u SVIOID plo1vlaenju prema jprnmorju. Moemo,
dakile, sa dosta sigu:rnOlsrtJi pretpostaviti da Se oblast na kolju
se odnose navedena mjesta savremendh firanakih izvora za-
18) Annales regni Francorum (Annales Einhardi), citirano pre-
ma: Raki, Documenta historiae croaticae peniodum antiquam
illustrantia = Monumenta spectantia historiam Slavorum meridio-
nalium VII, Zagreb, 1877, str. 327-8. (Dalje: Raki, Documenta).
19) Vdta Hludovici imperat'Oris auctore anonymo (Raki, Docu-
menta, na :istom mjestu).
20) Navedeno djelo, str. 429.
21) ii, Po~ijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb,
1925, str. 315, nap. 29.
22) Historija Bosne, str. 127.
23) v. Ballif, Karte der R6merstrassen in Bosn. u. Herz. u djelu:
R6mische Strassen in B. und H. Wien, 1893.
57
 ista nalaziida illa 'onom !pordrruju ilmje je, u !toil>Ju kalsn1jeg raz-
VliitikJa, 'bilo obuhvaeno gr amicama bosanske drave. Ovdje nas
mogni zanlimati podaci jednog [ drugog franalmg IizVlOI1a uko-
hiko govorr- <o jednom [krruju bosanskog ,ueI1i!t~Oirija lU irem smi-
slu. Tu se pod godinom 822. kae:
A) Atnnailes regni F,r,a:noolrum (Annales Einhardt):
Ldudevitus, Siseli,a civntate relicta, 'ad Sorabos, quae nartJio ma-
gnam Dalma,jjiae partemobtinere didi!tur, fugienJdo Sie OOlnuulit
et uno ,ex ducibus eorum, a quo receptusest, per dolum IinJter-
fecto, civdtatem eius in suam redeglt ditionem24).
B) (Anonynni) Vita Hludoviioi imperal1Jo'l1iJs:
Liudevitnis) propram ,1'eiliqui!tciVlilt,atem 'et ard quendam DaJ1-
matiae priiJniClilpcm veniems, ah eo susceptus est i!ntra civitatem.
Qui tamen versa vice eusceptorem suum dolo comd'e,c1,t, et oiVli-
tatem suo dominatan subieoit25).
Za nae p,i:uanjie od vanostd je spominjanje starjeine
Jedne od oblasti ovoga podruja. Taj staojeina spomenut j'e u
prvom 'i:ZVlOI1U (A) kao dux, u drugom (B) kain pr'inoeps,
ito bi ,olvdjeod:golVar;a[o slovenskom izrazu~upan imaJk,o i
P,orfLmgel!11t naziva slovenske starjeine IX stoljea u zapad-
nim zemllj:ama Ballkal1!skJolg POWUOlsltrv;a. 26) POII'ed srtarjlei;ne \SIPO-
memnta je ovdje li oblast (civitas) kJoj'a ISe nailazila pod njego-
vom vlau.") Moe Ii se iz ovih podataka izvest! neki, na
vjerovatnosn ,o'snovani,zaJkljuralko ka["alkteru vlasti starje'ine
nad njegovom oblau i o odnosu ISltarjeiIlJe li sltanovni:t~a rua-
stanjeruo,g na lteni1JOiri'ju koji ISe 'Pod Injie,gOlV'om Vlllau fl1IaiLazi?
PI1ij~, Inego to ~olku~amo da damo odgovor na 'OVIO' pitanje, tlto-
punlicemo f,r.anaClNe IZV,Otre Podilro,geniltovlim :ka2JivanjlCim o SI!o-
venima ~apadnJolg dijela Bal1kanskOig po]uoo1Jrva lU IX sto[je6u,
24) Raki, Documenta, 327.
25) Isto, na istom mjestu.
26) De adm. imp. c. 29, 128.
27) L ii (Povijest, 315), CoroVli (Htist. Bosne, 127) i Jovanovi
(nav. d. 429) iz~az civ~tas Uzimaju kao oznaku za teritonijaInu
oblas.t.. Da se zaIsta radIo oblasti, tj. o tedtoriju sa njegovim sta-
nOVnICIma, a ne o tvravi (Jdreek, I, 141), proizlazi dosta jasno
iz cjeline navedenih tekstova: Ljudevit je pobjegao Srbima i naao
gostoprimstvo kod jednoga od njihovih starjeina ija se vlast pro-
tezala na odreeno teritorijalno podruje te se samo na takovo
podruje (oblast) mogu odnositi rijei izvora civitatem eius in
suam redegit ditionem ili civitatem suo dominatui subiecit bez
obzira na to to je sredite takve oblasti mogla da bude i neka
tvrav,a u koju je Ljudevit bio primljen od svoga gostoprimea.
58
poto se njegovi podaci !kJrIon.oil:oiIk!i nadovezuju na podarke :l1ra-
nalkih analtsta i odnose se, u klJwpnim crtama, na dJsti i su-
sj en berlito.I1iIj.
U glavi 29 svoga spisa Porflirogenit kae da su za vlade
cara Mi:hailla Amorianina (Mihailo II 820-829) stanovnici
daimatdnskih gradova iPnstaili samostalni te, u vezJi s Itfi.m, na-
stavilja: Ltamonja plemena (~'tlX ExeLae l&v~ ) Hrvati, Srbi
Zahumdjand, 'TIreblinj:ani, KnnM'iltialIlii, Duk1jlalllJi i Pagand (Ne-
retljami), poto zbacie tiaram Romejskog caretva ( "rij~ 'trov
'PWl.l-lX(WV ~ac(JlJ..e(lX~ 'lXrp7jVlciactvn,; ), postadoe samostailmi \ lXO'tO"t-
qJlXAOl ) sa SVlOljli!ffi vlaJsltiiJtiJm ureenjem ( ZOlOpU&I.l-0l ) i niikiom
potimjeni ('tw( I.l-~ 01tO"e!I.l-Evol). Ova plemena, 1k:JaJk,O kau,
nemaju (drugih) viladana ,dpX0V'tlX,) osim upana - staraca
(~OU1t&vou, ytpOV'tlX') kao to je i u drugsm slovenekirn ze-
ml!jamaxlX&ili, "lXI lXr Aol1tlXl ~XAlX?lV(lXl IXoual 't01tOV )28). Da-
Ije kazuje Pcrfirogemt za ova ista slovenska plemena da su za
vrsjeme cara ViasilJija (I, 867-886) plJimi;1a hrianstvo i tla
irn jecar 'tada postavdo za sitalr,je'ine (apxov'tlX~ ) one koje lSlU
Slami htjellJi i iZ.aJbmai1i iz roda koji stu potovallli i VlO/ljeM. I otada
pa sve dio danas postaju njihovi arhooti liiZ tih liJstih rodova,
a ne iz nekog drugog29). Na navedenim mjestima Porfirogenit
najpmije spominje dalmammske gradove kod,i su ort,pa1i od v!i-
zanltij:sk101g caretva a zatim nabraja slovenska plemena koja
su nastanjena u tamonjem kr.aJju >( heLaE), tj. u pOIl,adiini
podruja dalmatinskih gradova, koja su se takoe u Ito vTli1jeme
osamostalda, PtOI'UO se u nieu dalmatinskih susjeda spolIIliinj'u
SI1bii ,kalO pOls'ebna g'1JUlPa 'Uz Treb~njlane, Zanumljlane, KOIThaV-
1ja,ne li NerertJli.i'ane (koje PotJ::flLI1o,geniJt na drugom iffijestu30) ta-
koder :sve ub["aja u Srbe), meru i~gI1eda da 's,e ovaj 100pti etniiki
naziJvna o~om mjestu 'Oldinooi ba na OIlJO stanoVlliitVlo Ikojie je
bilo nasrtatUjeno u dubljoj pozadini dalmaiLruskog primorjia,
u UJIlJu1Jranjosti, dalje od g,ranJinih hrvrutskih UJpa Imotske,
Hlivna, li ru,jeve, u podmuju, dakle, k:Joje je ulazilo lU bosanski
28) De admin. imp. c. 29, 128.
29) Isto, c. 29, 129: 'ltctt !i1'tOt 'to ~a1~'tla8-7jvll\l al,,;oiJ~, 'tbn npOI~~AI'tO
at,; ctu'tou,; r!PXou'tct,; 011,; ~xstvot, 7l8-sAO,/ xa! npotxpl'/O'/, linb 'TS'/Iri~ il,; S:xst'/ot
ilTct1tlll'/ C') 'ltll\l !o't!sp "(0'/. "at ix-;ou!itXpt'toii '/ii'/ Ex 'tlilv 06-;0'/ 'T1S'/sliIv 'Tl'/o'/'tctl
dPXovu,; st,; ct6'to!l,; 'lta! OU'lt s~ f.dpct,;. U Bonsk!om izdanju pogreno
il'Ta3-ul'I mjesto YjTctnw'/; isto kod Rakog, Doc. 371 iCorovia, H. B.
us8. Za objanjenje zahvaljujem prof. M. Budimiru Upor. i Mo-
ravikovo izdanje De adm. imp. Budapest, 1949, str. 126.
30) Isto, c. 33, 160; c. 34, 161; c. 36, 163.
59
tertori], te je djelomino zahvatalo ti. onaj dio nekadanjenim-
ske Dalmacije koji S1U, prema Franakim malirna, nastavali
Srbi. Sibog,a ISe i Porferogenitov ikr,atkiopis karaktera starje-
Jinslke vhastd ovdje odnosi kako na oblasti jadranskog ipod-
ruja (koje su i poimenino navedene), tako dsto i na zemlju
i njeno stariovndtvo u poeadinu toga podruja, z,emil\ju Ilmj'a se
pruala s onu stranu vododeondce jzmeu Adrije ~ Duna:Vla31).
Ovi Porfirogenjtovi p.oldiaci podudaraju se ii d!o!pluruujuju sa
navedenim fr,a,nakliJm izvonima te zajedno 's nadma daju makar
i nepotpunu predstavu o stepenu drutveno-poldtikograzvitka
slovenskdh plemena ovog podru]a koji se postepeno ostvari-
vao u toku prvih stoljea poslije naseljavanja. Proces nj&-
hova razviiibka u 'tom vremenu bio je praen veliikim prornje-
nama koje su snano uticale na slam taj Tazvitaik lkalO to su
borba IS vdzannijsikim gospodarima Balkana, zauzimanje zemlje,
meuplernenski 5lUkobii, trvenja i mijeanja sa starim i1Iiirlsko-
. . romarnskiJm sltalnoiV1niitv,om; zatim IIlJovi 'uS!lovli ivota u zapo-
S)jlednutoj zemljii Ikoji lllJi.su vie doputali 'OOa!kIO esta pomje-
ranja ISlta,!wvni,tva kakva su billa u doba 'seobe; relatdvna sta-
bii1ruolst naselja koja je omoguila relativno inoonz'iv:ir,alll'je pro-
izvodnje i dzazivada vee pOItrebe razmjene dobara - sve je
ito !rezultiralo i tU drlUlkijlim lo/bl>ic,ima drutvenog ivota Ikojli
se, IPQ'ema oskudnim podacima izvora za podruje naeg !1spi-
tivanja, mogu karakterdsati ovim crtama:
1) U devetom stoljeu drutveno-poltila; jedinicu ne
predstavlja vJeiJsta rodovsko-plemenska krvtna zajednica
:ialko rodovske veze jo nnsu prekiamte. U geografski ograme
nim rter.i'to1rlij,alLrrirn obiastama !ivjelo je sada manje homogeno
stanovnitvo, !',aizbijeniO 'll razme rodove i izmijeano sa staro-
sjediooima. Ostatak Irall1'ije rodovske organizacije sauvao se
u praksi biranja sta1rjeine :iz roda ,lwji je :nall1od tovao li. vo-
Li,eo, bo1 reli 'iz odvedene porodii'ce ( reve<X) mdolV!Ske ari-
1}e
sltoikTartije koja se izdi/gila biogatstv:om i iUlticajern pa time li na-
meJta1a >,1JolVanje.
2) Ove !1Jelrito!I"Iidalne iOlillaslti (di:vitaJs) Q1jailazese poid vlau
staiI"jeiJna (dux, priinceps,arhonlt, upan). Prrema .Rod,i'!'fog,entitu,
starjeinu je bli'r<lJO nail'Jod iz jedino,g odI1eenog ,r'oda (dli POI1Q-
dice,) to samo po se'bii. suava i ogranJiav'a izbornosJt. Ovdje se,
PIO SIVIoj !pI1i'lJici, radliJlIO samo o flo!rmalnom i'zbo,oo liM priiJmanjlU
31) Jireek, I, 86.
60
na znanje izbora koji je ve Mo izvren u uem krugu pred-
;-IILav'nika naduti,oaj[1ijih pOII1odicakoj,e su ISe izdvoji'le bogat-
stvom i ugledom, to pretpostavlja r,azvlijenije ii do jzvjesnog
ste;plena izdiferenoiramo dnutvo.
3) U takvom drutvu starjeinska vlast imaila je drukiji
karakter nego u ,istoj ,rodolvS:ko..,pl1ernenskoj or,gialnizaciji: 0,:-
dje Sie vie Inli!je r;aidiillio, 10 prostoru, povremenom, prenosenju
odreenih funkc~}a, koje jie nametala potreba, sa plemenske
zajedruice na liz,ahI1<lJ1llo,g ,sta,rjeiln!u, nego o Istaihilnl~doj '.v[aSlti jed-
noz ovjeka nad stanovmitvom odreene oblasti kOIJ!a se srna-
'tIca"mamje plemenskoun a vie njegovom oblau, 1;j. podrujem
na kojem se prostirala njegova vlast. Franaki izvor, ~a~. na
navedenom mjeslbugo:V1oiri o ubustvu onog srpskog slt'all"iJeSl1lne,
kae da jie~nez Ljudevut poslije toga pottmo pod svodu vlast
mjegovu Oibl1aist (civtstatem e:1\]s lin suam redegdt dl~tionem):
Prevrat, opisan ovdje,tel~o se moe zamii,s]ilt~ u zatvoreno~
plemensko] 'or.ganizacij,i vrsto povezaJnojkrvru~m v1ez.ama, ~.11
je mogu u <drutvu gdje je krv:no srodstvo gUblil0 svoje ramje
znaenje [ gdje su se, namjesto zatvooanih plemena, sltv,aTail.e
terrtorijalne zajedn'ice u ilmjima vlaststarjeina mje tolli\ko 0-
visila IQ V10Jji njegowiih saplemenika kcldko o snazd i<zdvoene
,i naoruane grupe na ikoj'Use onoslanjao,
. 4) Na podruju kasnijeg bosanskog dravnog ter,iioll"ija (ne
uzimaju; u obzir june zemlje, Zahumlje i 'I'rebinje) bilo je.
viie1Jakvih oblasti, svaka sa svojim starjelnom. Navedem
f,raJnaJki !izV1or doputa ovakav zakljuak. Tu je, naime, reeno
da je panonski knez, kreui se Ina bidegu ovim podrujem,
ubio jednog od (vie) snpslcih starjeina (uno ex ducibus eorum
IiJnterfecto). Na osnovu navedenlih izvora ne moe se IlJitarei
!o torne da lli Ije tarda, u IX stbo,lje'll, postoj,ala neka povezanoISt
meu 'olvim Ite!t'1iitoiI"lijalnim j1ediJnic1ama i kakVlo je m}eS1to u nj,i-
hovim meusobnli.m odnosima tada ~auzimala Bosna. Sredinom
X stoiLje,aona je, jedina od obJ:ast~i ovog podruja, kod PorfJi-
ll'o'genl1ta slP,ome[1uta kao posebna zemlja u tadanjoj Srbij'i. Da
,m je plisac pod njeZl.inim imenom .podrazumid evao i ostaleOib-
lasti koje se pru,aju prema VI1ba,Slu ii Drini, ne mOie ,se ISa ~Il
giurnOiu Tei. Svakako, njeg-oivo definisaJn\je Bos~e kao ~lJ)P.wv
ne dade praVio da se :iJSkljUii ova mog:unos1t kOJa pOIS~taJe tlm
realnija to na njioj, kao ve datoj injenii.ci, DuljanJin zasniva
s,voje shvatanj,e o Bosni.
61
 II
U DuJkllj,an;;k,oj kronici 32) BO>1>l1a je spomenuta na vae mje-
Sita la u vle,Zii sa 'inae poznatim dogaajima :koj'i SlU ise, od sre-
dine X do XII stoil(jea, rodigravali na i:s1Jorijskiod pozorrrici 00-
sjednuh jugoslovenskih zemalja. Iako u lovom izvoru nema ni-
kakve dirT'ektne kr,omo:Lolk!e oriijentacije, :tak!o Ise veluka veina
Ii.mena1inosti,kiojese ovdje spominju, ne moe utvrditi dru-
girn, sigurnijim podacima, iako je Iteko 'utwcliiti ta je u kro-
mic; osnovano na Vljel'odos:1Jojnim podacima, a ta je Iegenda l1li
narodna tradicija, ipak, ako se ogrsnilmo na opte dstorijske
pojave r stanja zabfljeena u ovom spisu 'i akcopte konsta-
tacije oJilsrtimlO od proizvoljndh pievih sJtiLiz,adija i ukrasa le-
gendarnog sadraja, mti moemo, na 'OISInOVU 'OIVOlg izvora, dati
makar i nepotpunu silJiJk!u drutveno-polrtikog iI',azvitka II Bosni
II ovom vremenskom odsjeku li fiksirati stepen do kojeg se u
\ooku X i XI srtOilj,ea.razVlio njeain dravni oI1ganiZlam. 33) Duk-
Ijanska kronbloa, prema ubj1edljii:vim i dobrooanovarrim argu-
mentiima Vl. Moina,34) nastala de, kako po svemu iZg1lJeda, sre-
dinom XII stoljea illi, tonije ba 1149 ~odilIle.35) NjeZJin
autor u doba kada se dao na sastavljanje svoga spisa, bio je
rve star ovjek, ka/ko li sam u uvodu kae,36) te je, na :O!SI1JOV'1l
vlastetog saznanja liilii kazivanjaetarijih ljudi prethodne gene-
ll"aiClije37) mogao da dade vlj<eTlOido~bojneiP10daltke o optem stanju
prilika II zemljama 'o kojima govora ne salmo svoga vremena
nego li vremena prethodne generacje. Prvi OlPti podaci koe
kronika daje 10 Bosni i k!oj,i Sie mogu isk!olrLstiti za osvjetljava-
nje naeg problema daJti su lU vezl s nekim wtocijsroim dogaa
jima druge poilJo'Vline X sltoiLjea k!oji 'se mogu, u ~e6oj liili ma-
nj10lj mjeri, \Pl'Oivjerti:ti li drugim i~voil'ima. S druge strame, ,stanje
BOISne ka/lm je !pLI'1kazalnJo lU kmnici logiarn je rezulita/t dalj,eg
32) Letopis popa Dukljanina, izd. F. Sid. Posebna izdanja SAN
knjig. LXVII, Beograd, 1928. Sve ci:tate iz ovog izvora navodim
prema ovom izdanju.
33) Vidi N. Radoji, n. d. Upor. Si,i, Letopis, str. 175-184.
34) v. Moinov Uvod u Ljetopis popa Dukljanina u izdanju Ma-
tice Hrvatske, Zagreb, 1950, str. 23-27.
35) Isto, str. 27.
36) Letopis, 292: vim inferens meae ipsae senectuti, vestrae po-
stulationi parere studui.
37) Isto, 292: quae a pat~ibus nostris et antiquis seni!or,ibus ve-
riica naT!ramone referre audivi.
62
l1azvliltJka onog stanja na IsI0,ve!nlSikJou:n pocJiI1uoju koje je obuhva-
talo li hOSlaJI1lSlkii tJeni,tornj, kakvo [e, za IX stoljee, prikazano na
nawedernim mjestima BOIrli[1ngeniluov;a~pisa. Kontimritet raz-
vinka kojli dosta j,a1SUO ipl'oli:zlLaZli iz ova dva teksta, a zatdrn po-
dudarnost Duk,~j,aIIliSke kroniIke IS Porfirogendtom i kaSlnJi1jiiJm po-
'UzdalIll1jlim iziV10lrima Ipa i sa dananjim stvarnim stamjem u iPo-
gledu gengrafekih :LokallJiJteta i podataka 10 bosanskom tedtoil1iJju
poveavaju vjerodostojnost dukQj,arnskog lizvora u onam nje-
gov/im dJijeiLoVlima lU klodima se govor o najrOp6tijiJm prndikama
Bosne -akJo, naravno, ne uzimamo u obzir mogue anahro-
nizme ,i lPo1r>eme6e[);osIt1i utoku pripovijedanja kad je ;rije o
pojedinostima i'storijsko,g zbivanja. Dukljamdnovd opti poldti
kO-igie,olg,raflslkii podaci osobsto su vand za nau itenu; jer dalju
dosta jasmi stiku o Bosni kao [ednom ustaljenom :i organszo-
vanom Iter1iltoil"iju mad Ilmjim je vrena j,edna odreena vlast --
utvruju, dakle, ove biiJt[}Je atribute dravne iO:rganizaClirje. 38)
Bosna 'je u DukrljalnlSkoj kronici, jasnije odreen pclitdko
-geografsk; pojam nego II Porfirogemtovu spisu. Njeeino pod-
lluqje prostire ISe lod Drine do Borove gore (a magno flumsne
Drina contra occierutalem plagam usque od mo:ntem Pini), tj.
do gnubo zamiljene linije razvoa [izmeu dunavskdh (savskih)
.i jadirans\ktirh pritoka, !k!oja je, prema kromioi, dijeliLa dva ve-
lika, podruja slavenske zemlje, Ito [est Prfmorslcu oblast (Ma-
riaima) od Zagorske oblasti (Transmontana) iiH Sr:bije. 39) Ova
posiLj1eldnjra dijeld !SIe ina dva vea podruja (proviimcije): BOISDJU
izmeu Drdne i Borove gore i Raku zmeu Dnine i L3Iba. 40)
PoIitltlko-georg1mrslkro ime Bosne prenijelo se ~Z ramdjih, neodre-
endh, Podiilrioige:nri'1Jov.ih granica na susjedneupe ik!olje SIU pre-
ma njoj gravitirale, na istok do Drine i na jugoz<liPad do jad-
rans:ko-d!u[}Ja1vs!kog razvoa. Duikilij'a1n1LnoVO prianje o veltkiom
namomlom sa\bmu iinp~anitie Dahnae u rklode je Uikljrueno i
kazivalnje o podj,eh'1Job!olnj,e S[ofV1e1nJs:k!e draiveu zl!Pla.dnom di-
j.el1u Ba]k!aIIlJSkog p;ol!uolSltrv,a nema, na:I1avno, ikao kom:kiootarn d~
,gaaj mikakve istQ.T1ijske osnove, te je, prema tome, uzaludno
38) U istoriografiji je esto isticana vrijednost Dukljaninovih
geografskih podataka (v. Sii, Letopis, str. 175). Stojan Novakovi
za Dukljaninovo geografsko kazivanje veli da je dosledno i ver-
no i da je sau'ialo i za dananje doba realne dokaze o svojoj
istinitosti (Glasnik Srpskog uenog drutva, knj. XLVIII. Beo-
grad 1880, str. 2).
39) Letopis, Gl. IX, str. 305-6.
40) Isto, IX, 306-7.
63
pokuavati da se lU nj1elIDu pronae malIDaJkvo \kmlIllol1loIDo 'llIPO-
rite 'koje bi posluilo kao osnova za priblino olcWeliv:anje vre-
mena lU klol}em se lime Bosne pl:'~nlijlelo na 'oIvalkJo prostrano pod-
ruje, Ali tim veu vanost ovo mjesto fuma ikao politiko
-geog,.rafs.ki podatak jer se 'u njemu taniij,e filkJslilra\ju pojmovi
o [ugoslovenskim zemljama, koj[ su poenati ve iz Porffroge-
nJ~ta. DuMganJ1nova d:efriJIlliJCid:a Bosne li odreivanje In!i'elnog mje-
sita 'u S.!1btji ne prot!ivulI'l.iee BOlrfiI1qgenitovlOm ,pQldatku, nego
g,a,talViie, rpoltv:ruju. Na ovom mjestukrondke navode se iisto-
!I'ijske teritorijalne cjelime koje su u <i:sto vll1ijeme i po1iJtike
cjelrine, madrne, Hrvanska, RaIDa li Bosna. Posljednje dvije su
'saiSltavnidiijel1o'vi Cpmorvinoige) Srbije, klOja lU kronici figurti.I1a
vie kao g,eolg1rafislki, a manje kao lPolitilkJi POjlaJm, Ite se li dr-
avmi ll'VIOJt ne .oojea illO>ll~kJo II njoj kQlli.kJo 'll njezinim sastav-
nim dijedovima, Rako] li Bosni.41) UdaJljem Iteksitu Bosna se
na ~Ii,e mjesta navodn kao ~em1d,a jednake vanosti i u istom
redu sa ostadim jugoslovenskim zemljama ovoga podruj,a.42)
Oma se, kao :i Raka, naziva prowdncijorn, to, prema smislu
Dukl] andnova ItekJslta, luJkJljuuje lU sebi li:zvjlesne elemente dr-
avneomg'31n1iziacijte.43) Dok Porffirogenit naitaJvom teri1horiju
kasnije bosanske drave navodi nekoldko upa li krajevakJOlji
s Bosnom niim nisu billi povezani - tavde, nalazili se
van njena podruja - dotle ise nr Duikljanskqj kiromioi Bosna
(piOj1a1vljjuj<e kao iVe6ateri:to['~ja,1na li politilkiacj.elina, koja pod
svojim limenom poveauje vie upa, istono i zapadno od ueg
bosanskog podruj,a" meu njiima li nek'e ikiojekJO\d Boidlogenita
niJslu 'sIpomenute. Iz iteiIDsta koji Sie na ItO odinJo,si mogiLo bi se
zalkJljlu6iti da su ,te JUiPe, :bj. Uskorptljle, LuJka i PljeVla na zlapadu
ti. Drinska ~upa Ina !iSIUOlkJU, :bile veQko Isredine X sto1lje6a u
SJ3IStavu BOlsne.:l 4) ls1liJna, iplolVezalnost I(livih upa IS BOI.W1Jom i ill
BOSInJI DJ.ijeodreenije IllitaJknuta"aJlIi ona lijpalk dosta glasno pm-
itzillarz;i iz dv,a momerutla koji se vicdIllo li kOlnslekJven'bno istiu kJroz
libvtekst kI'1Onike: Pn;o, 1itaiv te:ni!uorij Ikodd. Isastavlja\jlu rna-
vedene upe naziva se Bosnom, i drugo, cijela ova zemlja sa svo-
jim slaJstavnJim di,jelloivima SllloF pod vl.3I6u jednog sltalrjei:ne,
jednog nosioca vlasti koji se naziva banom. Ovakvo Duklja-
41) Na to je upoz'orio i ii, Letopis, str. 174.
42) Upor. St. Novakovi, n. d. str. 88.
43) Upor. N. Radoji, n. d. str. 6.
44) Letopis, XXIII, 316; XXIX, 324 - Upor. St. Novakovi, n.
d. str. 95.
64
nitIl!O,ViO shvatanje i osjeanje Bosne utolilk,o je zanimljiV/ijie i,
kao podalu3Ik, u:toilJilko v,a~itie to Se sasvdm .podudara Isa shva-
tanjem Kdnarna, vizainJtijlSlk10g pisca druge polovtine XII stOl]j1e6a.
I Kimarmi je Boona posebna ter.iitQlI1ijaJino-ipQlliltiIDacjlel1ina.U
vezi Sa pnianjem o ratovanju vi:Ziantlijskog caira Manojla
Komnena s Ugarskom ~godtne 1150), Kmam prvi !put dolaz;
u prlilltiJku da 'spomene BOi:lIJJU i, dajui obj1aJnjenje o ovoj zemlji,
meu o~tall.im kae da jie ona od ostale lSI'bide iodijelij.ena dje-
kom l?:rl~ruom te da nid,e POitinjlena SI'\PISIDOIffi velkom upanu,
nego je samostalna sa svojim :ptosebnLm JilVlOltom i posebnom
lupravOlffi.45) Ovum jie samo konstatovano jedno !treriitorrjj1allno-
-pOl1itLko stanje,a,H nlije OO0iIJJO 100tiIDaJda oIl!o,t;raje. 46) Dabi se,
ma i Ipri'bllilIlIO, IIlIogl10 odgovoritd i na ovo pitanje, 'upueni Ismo
na to da IPokaimo, nelcu olrlijlen1laJoiju u ;saJmoj Dulk1Jj anskoj
kronici oslralntlajlui se na one rnjeooe podatke ollLnoslt!ima i
dogaajima klaji se mogu IIDontliO,1JiJsati drugim vj,emdOlSiuojlTIlim
:j'zlV/ori:ma. BOSIna se u iklI1ooici, lU vezi savde liI1Ii rnamje utvre
ndrn iSltor.ijsldm dogaajima i Iinostima, spominje na vie
~d'e~sta i rto~~jk kao odreena vea poJii1Jiilka li teritmijal!Jna
ej elima. Naveemo ta mjesta kiI1clInIo1okim redom.
1) KaZlujluli IQI napadu Maara na zemdju kJojlom je vladao
kralj Oiaslav (u koju je bila ukljuena i Bosna), !kronilar
45) Govorei o kretanju careve vojske pored Save Kinam kae'
E1tlt aa /;Tiu~ 1:rlOtl /;TtYI"tO, h,'hlpoy bat&ay l!1"tl)A&1 ~o"tCl.l!bv .1ptlYC!~
Ilvol!Cl: II 1l).1Il&/;Y 1to&iy "t'ijY bpo).'ijv 1toLo6f.1lYo~ Bba&vv "tYj~ ll).).'tj~ 1:BpPLXYj~
~!CI'fli. la"tL al; 11 BQa~a ?U "tiji 1:sP~).lIlY ripXL~otln;rlvlfI XCl:! Cl:u"t1l t!xotla~
Cl:).). . I&Yo~ tO!Cl: 1tCXflCl: "tCl:tl"tTl XCII ~51Y XCl:I~~ripXQl!svo.. Ioannis Cinami
Epltome Bonnae 1836. Lib. III. c. 7. 124.
4~) Netaan.),:. naV'od orovi6a (Hist. Bosne, 160) po kojem bi
~e Kmamove ~lJecl o samostalnosti Bosne prema srpskom velikom
zupa~u odno~lle k?nkretno na bana Boria i njegovo doba. Pove-
ZUJUCl pogresno !<-mamov tekst na str. 104 (Lib. III, c. 7) sa onim
na str. 131-2 (Llb. III, c. 19), on je ovako prod.zvoljno sklopljenom
tekstu naturio smisao kao da je (bosanski) vladar Bori nezavisan
od ra~kog veli~g ~upana. U prvom odlomku (str. 104) koji je
ukl~plJen .u k~zlvanJe o ratu g. 1150 (v. Jireek, I, 182) Kinam upo-
znaJe svoJe ltaoce s Bosnom, s kojom se u njegovom tekstu prvi
put. su~reu.'..dajui o~ta obavjetenja o njenoj politiko-geograf
skOJ sltua?lJ1l k~kva Je ~. to doba ve postojala, - koja, dakle,
mora da Je vec od ramJe bila izgraena. Drugi odlomak (str.
131-2) u vezi je s izlaganjem o ratovanju g. 1154. Tu se o banu
~oriu kae: samo 'toliko da je tada bio vladar (egzarh) dalma-
tmske zemlJe Bosne i saveznik panonskog (ugarskog) kralja u
t<;>?1 ratu. I ii je na slian, isto tako pogrean, nain upotrebio
!'..mamove podatke (Pov,ijest, 461, str. 87).
5 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
65
opisuje dogaa] Ilwji 'se z:bio u Bosra, lU Drmsko] u\pi: Regnan-
te Ciaslavo rege, Kys princeps Ungarinorum, cum suo exercitu
venit Bosnam et devastabat atque depredabatur eandem pro-
vinciam. Tunc rex, congregans populum, exiit ei obviam in
Drina iupania iuxta fLuvium... CeciJderunt die iUa innume-
rabiles ex gente Ungarinorum in Loco qui Civelino dicitur. 47 )
Dailje kazivanje odnosi se ma :pogiibijlukr1l'lja Ciaslava lU Siri-
jemu, u bODhi s Maarima. U nalo,j iiJstoriJog,riaf:iji eaglasna su
mi'ldenja o Itome da je DUlklljaTIJinov Ciaslav idermiem sa srp-
skim IkneZlom Caslavom, :slnulom K1JolnJilmi:rtOlviJm, o k,onem gorvQ,ri
Porfdrogenjt, 1!1J.i,elglolv savremenjk. 48)is~, IS dobrdrn T'alzl\OlZima,
smatra da nli urne maarskogvojvode Kisa, k,O\je se II Duklje-
lt1!iJnoiVIu :pr~p'orv.id,edanjlu ovog dogaaljia spomdnje, nijte izmilje-
no; :O[)JO se vie puta navoda u maerskim li~voifi:ma XII li. XIII
Sltoilj'oca k.ao Irne k'oje je nosila stara jedria maarska velt-
kaka porodicae.s'') I II IlmeIl!U mjesta Cdvelimo in Drina
dupania Uluxt,a fhrvlham, ii nalazi upadnu arnalla,~idlu sa ime
nom Idana1'njeg sela CviJI,i:n na gOJ.1l11jOlj Drimi kod Foe te liz
svega toga povl:ai:z;akln'll,alk da je POIP DuikljlJniJn zaista ou
vao tragove srpsko-maarskih bojeva u Podrenju li u POISavi-
nU.50) Zakiljuak je potJkr.ijepio utvrenm istorij,sk!im. mjeni
cama o maarslcim prodorrma .pr'e!lm viiizalIlitiijlSlklegralnice na
Savi ii Dunavu modi SlU ISte, u nekoljko navrata, p!OII1aJvil:jaJli SIVe
do godine 969. Dva takva pro:dJoraZlalbi1j~ena su u igOldi;na-
ma 959. i 961,51) i u taj vremenski 'razmak !padaLa bfi, najvie-
iI'ovaooje, i Caslavljerva pogiJbij'a, ,o!pis:anJa u ikI1Otll!i.ci. I poslje-
dice ove kaltasltu:o:lie plfiik!alz'ane su lU j.edinlOlffi )lolg1itnOlffi [',edu !kJolji
o!Stav!Lj:a I1LtliiSlalk vj'eiI1odJmsrto'jn,og p.rii8IIl\j'a. Po kifllljevoj smrti,
naliJme, prligraiblih ISU SV1U vlaSIt lU 'P'odedliJnim obl,aJSItima (pmv'i!n-
Clij'8Iffia) ibam,ovi, r'amiji 1Ili8lffijesnlIci JVlliaida:1'e'vi, Q Slada prislVloljli'H
sebi vlada,r.slke prerogative. ,>iSlicque dom1na'vlerunJt Item am mul-
t1s tem!po/I'i;bus.52)
47)Letopis, gl. XXIII, str. 316.
48)De adm. imp. c. 32, 155; 158---9. Na vlast u Srbiji, kako je
utvrdio Ostrogovski, doao je Caslav g. 927 ili 928 i vladao je jo
u doba kada je Porfirogenit pisao svoje djelo (izmeu 948 ti 952).
(Ostrogovski. "Porfirogeuitov,a hronika srpskih vladara. Istorijski
asopis SAN 1-2, Beograd, 1948, str. 28-29. Upor. Jireek I, 147).
49) Le\topis, K!omentar, str. 440-41.
50) Isto, 441.
51) Isto, 440.
52) Isto, gl. XXIV, 317.
66
2) PiOltO je pr!ilka2j8l0 rasulo V1eilWke dr8IV1e :koJ,e de IUi8lsltlUiPi,Lo
poslije ik,raJiIjeve iPo~ijle, a zatim di~g8laljle kojli eu poslije roga
s'lijedillli, Dulkllj1amiln LS1POIffiIi:n:je Bosnu ni vezl IS novom po[bunOlffi
banova u nekim IPI1o'V'itnrojialffia Ikoja de iz 1bli1a pOls1Ji:je smrrtJi Ikra-
lja Paviliimir.a - Bela: 'I'ada je bam Bijele Hrvatske IPO nalo-
gu Pavlamirova J1iaW,edini:ma preduzeo da sa svojinn 'url't~k{)lm
Kresimirom IU!POIkolr:i Bosnu li mj ezina hana. 53) O tome se u 11\11'0-
nici kazuje: Cresimirus autem... cum avuncuLo pugnantes.
praedaverunt UscopLe, et Luca et Plova. Banus autem Bosnae,
videns quod ante eos stare nequibat ad pugnam, jugit ad re-
gem Ungariae-Deinde Cresimirus cepit totam Bosnam et do-
minavit eam. Defuncto etiam patre matris suae (sc. avunculo
suo) domituuiit Croatiam Albam. 54 )
itavo prii:povije::l,amje:kode se odnosi Ina Pavlirrsira li nje-
govo neposredno potomstvo (gl. XXV - XXVIII) 10001:avlij,a ne-
sumnjiv nrtsak diilgireSli;je moda, kao posebna tema, razdvaja
tekst gl. XXIV, u 'lmdod je prikazano stanje :oem[lje posJ:i:je a
lSIla'Vlljeve smrti, lod \tekJSltagil. XXVIII i XXIX, gdje se giOlVlori
10 :pobuni banova u melcim provincijama, meu losta]iJm li u Bo-
sni (gl. XXVIII), a zatim o Kresim!irr,c)'VIU 'Tatu [pI'\otiv bcsanskog
bana (g:l. XXIX). Ovi ltelks1:olV!i, raiStwv:lj-enJi pr.i!tom o P,arvHm!iru,
povezani su ilIliae logfkom as1:or.ijSkih dogaaja islplri3J11Jih ou
njima. Sasvm De prrodno da joe :f1(llSUllo dira:ve rpOIslije f1aibne
kaltlllSltriofe i pog~1Yie vdadara iza~IV1a:l0 nerede u njezilniiJm sa-
stavnim di,j.el:orvima, to su iSkolds'1lii]i jai sasjedd. Taiko ni za
Kreisimil10lv nap.ad na Bosnu ne 'treba da tm2llmo 100bjlanjenje
u iP'O~ivu PavlimiroV1a nasljedn'i~a da to ruind u Iiinlteresu dr-
avne cj,eililine; on lS1e i1a1ke moe obj aISI1~ti n,j'eg1ov10lffi ten,j,OIffi
da, ,kJori.slteli se 'OjpItliJm nemdom, poiku~a lPI'IOIi!riJt!i sv;odu :teriito-
r!.iJjIU [ iUtvJ.4dilti Vilast nad SlUSjednom r2lemljlom.
U liJ1iosti DUkiljlaJn~I1Iova KreslmWI1a 10 lmtiem Se l1Ia IlIwViede-
nom mjles1lu g1O!1Vlolri, iJi, sa dosta ,dOibrih J.4a~Qg,a, nalalZli hr-
vw1Js:kog :k,rallj,a Mmadla K:mslimiraH Ite 'smatra da je Du:kiljamliJn
za lovov~ljeJme mesltliJmice -bez IS1UiInnje pooodam izVlOr, orpajui
",alf :iz nekdJh IdJoblflilh slta.r1h zapis,a.55) KI'IonoJogija dogaaja
poItvruje oOISlnovaIIlIost lorve pre1lpo.stavlkJe: SmI'\t ISI!'iPskog kneza
()a!silJa.va I(olklo g. 960)za.ista pada lU dOiba 'vlaJdaln!j'a K'reslimka II
u Rrwatslkod (949-969), a u samOlffitiekstu l{JmnJike !Ilia k8iZiv,a-
53) Gl. XXVIII, 323.
54) Isto, gl. XXIX, 324.
55) Povijest, str. 436, nap. 14; Letopis, Komentar, str. 448; UpI'.
St. Novakovi, n. d. str. 95.
67

nje :0 Kresirruirovu pohodu na BO\SIl1iu (gL XXIX), nadovesuje
se podatak 10 smeti lbugalt1S1mg cara Petra {gl. XXX) za ikoju
Ise kae da se desiia u 100nlO vr'ijerne, Itj. lu~r~jleme tih doga-
aja u BOiSJ1i;56) zalttilm, [podaJtak owzaI1lI1lLj,s!wun oSivajaJ1iju Bu-
garske, kJoje jie, \preInia Ikmnici, lUISlJi!}ed~10, neposredno pOlsil:iij,e
ernrti cam Fetra,57) takoer je IOtSniOIVan na ,reailJnod poid1oZli. Sve
su ,to sigurni :istorijski dogaajli u koje se, kronoloki, sldadno
ukLalpaJj:u promjene 'u Bosni, j:sp~iane na navedenom mjestu
Ikmnilke: BugaJl'Iskti car Petar umro je g. 969, a uskoro za1tlilm,
li pll1011ijee g. 971, predmzeo je ear IVaJn CimJiJslk ralt u Bugar-
skoj kodi j,e, uIjeto dsbe godine, 'ZalVil1eln, stvamim potinjava
njem Bugarske pod vizantijsku vrhovnu vvlast.'') Uzimajui
sve ovo u OIbzilir, IPI101ffijene u Bosna o kojima se govor! u XXIX
glavi KlfIOInike mrOlgle fbii ISe fi!kSlilralt!i na ~I1ij,eme izmeu god!ina
smrti 1S1l'pISlkolg kneza aslava II nrvaJtslmg !k:ra[lja Mii'hajlla Kre-
simliiI1a II, tj. dzmeu 960 i 969. I samo podruje 'ratovanja, tj.
zapadno granino POJdmUijle Bosne udoljn gorneg Vebasa, od-
govara stvarmo] geogiI1a:Dsko,j situalcijli. Sasvim je prfmodno to je
hrvatski vladar otpoeo lI1alt pirotihv SVQg susjeda, bosanskog
bana, pustoenjem @ra,nmmih bOlslalOOkihJUiPa Uskopl\j,a !i Lanke,
koje se ovdje, ovom lPirliiliilk{)!m, prvi put spominju, i Pil,jffi7le, ikOlj,a
je u ,P!o.rf1rolgJemtJovu iPClIPilSu spomenuta meu hrvaitskim u-
pama. Poimemino spomirsjanje 'oVlihgIianlimih bosaIlJSlkliih upa,
koj.e se li u kasn:idim lZJv,oruma spominju (Lija drnena ii danas
oZlIlaavaolU iSlte ~ra:jeve), podie vjleroidootoj\nolSt DUlkiljlan'i'llIova
rpripovlilj'Eldanja Inla OIVlOlffi mdes'tu ii s~j:edooi lO Indeg1ovom dOIhrom
poZ'navanjlU geog,ra:EskJih prilIika.
3) Jo jednom spomeIlluta je Brolslna u vezi s Hrvaltsikom, ovaj
put uz ime nde~ilI1a vJJaldara Stjlepana, :sina Kr~simil1Ova, i to
u ,ovom :teklstu: Cresimiro autem natus est filius, cui Stephanus
nomen imposuit. Iste post mortem patris rexit Croatiam Albam
et Bosrnam, et post eum semper regnaverunt in Croatia (iZJo-
sta'Vilje:no: successores eius; 'll O:rlbtnijevu p~ij,evodu stoji: Il che
fecero etiandio i suoi posteri).59) Ovdje Sie u tlI'aenju hrolnOtl'O-
56)v. S.ii, Povijest, n. i. mj.
57)Letopis, XXX, str. 324: Eo tempore defunctus est Bulgaro-
rum imperator Petrus namine... et Graecarum imperator, oon-
gregans vaHdam f,ortitudinem gentis suae obtinuit totam Bulga-
riam suo que subiugavit imperio.
58) v. G. OstrogorskJi, Geschtichte des Byzantinischen Staates
(Miinchen, 1940), str. 209.
59) Letopis, XXXI, 327.
68
kog uporita m:OII'amo()lSlLolll~tti na lIi1Qrlloot hrvatskog vladara o
kojem se na owom mjestu govori. Akoapstraheremo epizodu
sa Legecorn i Predimirovam nalSilljed.nicima u dJukljans 1kom kra-
Ijevstvu (gl. XXXI-XXXII) koju Si:i: odillUiDIo oojlenjlUj,e kao
krust:nJi!ji umetak u DukJJ.daJnliinov lt'ekst60) , onda se ikaJZi:~anje o
Predimirovu silnu St,epanu kI'lolnololkibez tekoe povezuje
Isa isitOrijlOlffi cara Sanunila ii zetskog V;Ialdlilffii:r,a koda se, pri-
kazana u Kronici, u sultinli podudara sa dmugdm izvorima ka-
ko u pominjanju i'St'OlrijskJih mjesta i l1nosti vezanih za dogaa
je taiko i u opisu samahdogaajad. redu njihova ~laganj>a.61) Ako,
dalole, iz DuJkld,aJIlii!l'O!va teksta i:slkljummo gore pomemrtu irrter-
polaciju, tada se s podaekom o Btjepanu Kresirndrovau (gl.
XXXI) loglino povezuje IkaJZivaJllje /() caru SamrUlilu (gl. XXXII)
te se onda d rijei 810 tempore-s, kOijima [pOiinje odomak o
SaJm'UiiulU, upravo d odnose na doba StjepaJnlolVa vladanja, Me-
utirn, iz vie z,vo'ra znamo da je u doba Samuilova
ustanika i njegovfh prvih UlS/Pjelh:a, lU Hrvatskoj vladao
sin Mihajla Kiresimina II, Stjepan Drlislav (969-997).62)
I IkoonolOlgti.ja dogaaja i geneoloka l lmija i imena vladara
upuuju nas, dakle na to da smatramo da je Duklja-
ndmov Stjepan (~resJJm:i!l1o!V'i(:) identnan sa 'ilStorijSkOlffi li
nou hrvatskog kralja Stje!pana Drislava te da se
prema tome fi spomen 'o Bosni na ovom mjestu kronolo-
ki u/Mapa u doba ovog vdadara. U potvrdu vjerodoetojnosti
OIV'ot,g dl~d,ela Duiklljani:no!va ikaZ'i:VIanrja trebaiJSltai 'i ovajj mome-
!ntat. Ono mjesto odl10mka:o Stj'elpanu g1dije :se govorio IkOlllltlimJui-
teltu vl!a:da:laoke Jinlije u n,jeglO'V1om k,()Iljenu liJma, upadne slllilnosti
sa od:govar.a:j,Uiilffi mj'elstom kod Tome avhiaikona 10 DrliSilavu,
to se ,na prv,i pOi<gled Vlidi iz U(ptOlreenJateklsto~a:
DUiikljansfka kronika: Historia Sa[onlitana:
Rosteum (ISIC. SitelPhanum) Ab isto Di:r:sciJsclauo cet:eri
sempeu- I'egna!v:ernxnt :tn 0I10- sucoessores ,eiu;s ,r,eges Dal-
a:ma (succeSlslQres ,eilus - i ma1JLe et ematie 'appel1lalti
/SuDii postJeni).63) ~unt.64)
60) Isto, Komentwr, str. 454: Ovako Dukljanin bez sumnje nije
nikako mogao da pie.
61) Upor. Raki: Borba Junih Slovena za dravnu neodvisnost
(II ,izd. Beograd 1931), str. 31 li d.; Jireek, I, 149-151; Ostrogorski,
Geschichte, str. 218 i d.
62) Sii, Povijest, 464 i d.
63) Letopds XXXI, 327.
64) Historia Salonitana (izd. F. Raki, Zagreb, 1894) str. 38.
69
Rwziliika liizrneu jednog :i drugog liJzvloIm samo je tU 11JO/me to je
splitSIki arhiakon, 1ZIreiill.ji i obrazovaniji pisac ]z sredine XIII
S1toiltie6a, !biJo sV(jestarn vanOlSiti 'oilIlijenioe da se, sa Drislavom,
!iz:mlijenilo meunarodna poilJolaj hrvatske drave iUJtaliJlm to su
otada injez:i:ni vladari diaibivaili zrialkove (kiraJjevSlke 'vlasti i vlast
nad dalmatmskim gradovima laid vruzantijiSkiog cara "te oo se kao
njleg;o,vi eparchi siNe [paJtmiJtiJi n:aziVtal]i 'krailjevlimla Dai1matie
eIt Orto,aitie.65) DUlkJlj,anin nie uoavao 'OiVIU lin(j'enicru, Rili je
ZIll:OO staIl/je Iktoij,e je iz lllie slii.,edi!Lo, Ite j e smatrao pol1Jrebn1m
da" kao li a,rhlialkiOllIl Torna, nagILasi kJontiiJDJUi!tet dJinastLj,e tpOISlJi.e
Stdepana KJresdimilroiviia. Jo jedatn momenat u:kia~je na vje-
rodostojnost 0V10ig mjesta. Duk[jalIllirn, naime, ovdje lnialg11aav,a
da je Stijepan, pio :smtrltJi oevo], viadao Hrvatskom i BOIS'Ilom,
dok za njegove nasil.O'etdJniikie kae da ISU tpOlSl1liQe InD'etga IUIvIi!jek
vladali u HrVtaJtsfuad, 1aJlii. ne i u BO/sni, Jktada se 1000d(jev:ioo me
spclminj;e. Time jie, ind.il'elk1lno, konstatovana Jedna sasvim mo-
gua ii vj erovatna iSl1JOIrfitiSlka sdJtuacij'a koja j e pfloozill!ai:zli1a iz
opteg sltanja Dri:s1'avbj 'eve drave nastaJ10g neposredno lpiOISI1ije
njegove smirlti. 66) Citav niz ,UJtvrrenih is1JO/r1ij!Slkiih 'lindeni:ca i
sl1Jan,a u ikioJ,e je kr'OII1Joook1i uki1op'!d,en Dl~kljialIlli!DiolV spomen Bo-
me na navedenom mesi1Ju doputaju da i ovdje potramo I~ro
ThOI101ktu 1000ijiEmltaciju u trert!itranjlu Bosne ikoo draV1ll101g orga-
nizma.
4) BOISIl1Ja se, ,naidal1jle, iS/Plom\ilnde lU :kronici lU veai IS IvizanltJij-
skom 100kUipaoiQlom na've6eg dii}el1a baibkaln51kih zemaJ!dla u doba
cara ~asiJIija II, Iknji je, pOSll~je :sboona maikediOlnske d:ralVe i
1Smt'1tfi. nje2linOlg :potS!J.ij'e!dmijeg vladaIra Ivana V~adiJsWav,a (IOI8),
tprOdredio pod svoju vrhlOVIIlu vlros:t meuOiStalJilm. zemljama i
BoSlIllu. O ,tome :se utelkstu kae lSI1tiedee: Post morten Vladi-
slavi, imperatoris Bulgariae, Basilius imperator caepit debelIa-
re terram obtinuitque totam Bulgariam, Rassam et Bosnam
totamque Dalmatiam omnesque maritimas regiones usque in
fini bus inferioris Dalmatiae.6 7) I lO/vdje i'~prliJarni dOlgaaji li nj,i-
hov k'l:'lolIl101oam ["ed podJuJda["ajlu Ise sa stvarn:om istO/m.ti,'SIk!om si.-
tuadjtom, te D!u:k[naninovlO lmz:iJvianje Ina 'OIVtom mQ'6SIUU ni u e
mu ne pirO'tuslovi Skill:ici (Ked'renu), g1avnlOm viiza:ntilljs:kom iz-
65) Isto, 38.
66) v. Sii, Povijest, 471, d.
67) Letopis, XXXIII, 344.
70
vomu zja IOIVO doba.osim ItO' i'e kod ,vizaDit~jlSlkiolg lk!nol11liJalra os-
noVInJO' Plfl~Piovij'edalDije .ilSlPmtjelnO' mnogim pO'edinO/s:hima,68) dok
se DUJkljlanm ograniio nato da samo 1{jon:statujleterliltorijaiIJnlo-
-poQ\ilti[{Jo Ista\nje tU balikanskim zernhjama iPiOislbij.e ,definitivnlOg
sloma drave makedonskih Slovena-kada j,ecaIr Vlasilllije II
stvarno pmlliri:OV1izanlti.tiskiu vlaet na itavo Bakansko polu-
olSlttrvO. 69) Duld] annlI1lOlVto rralbr,ajlanje slovenskth ~ema;Ir.ja 1mj'e su
tada :i tom priJ1iIlmm dole pod vizan:1liijlsklU vlast (Bugarska, Ra-
ka, Bosna, Dsfmacija ,i prsrnorske ,olblasti sve do donije Dal-
macije) OSDiO'VaJnIO je, dakle, na ['elalniirrn 'iln:Jenic,ama, the ga mo-
emo nizeti u 100bz:iJr za, klflOnJoilol,.\{jo odreivanje njegova podanka
o Bosni na mnom ;mj!Stu.
5) U dogaajfma etl1deseltiih godina XI SltoilJje1a, kojli su
ulz'a"v8lni nastankom U Zeti ipod knezom Vojislavom (u [{Jromlidi
,kralj Dobroslav) protdv villzanl1Jioslke vlasti, wala [e, prema
Dulkijan'inovnr kaziv,81Il'jIU, indirektnog uea i Bosna. Ona je
tada, ikao ii Raka, jo lllV'iti 'ek Ibi[a pod vehovnom mau VIi'-
~ant~e, te jie vij;z'an1Jijlski car, pokreui vlojlSlkiu protiv zetsldh
ustaneka, (rlJaSltoj~ao da za :tu akcija; pridobije raloogupana, ba-
sanskog bana i zahaimskog kneza. To je ru kronici reeno u
OIVIOIm :odillomlku: Audiens praeterea Graecorum imperabor quod
evenerat ... misit statim Leqatos cum auro et argento non mo-
dico, ut darent iupano Rassae et bano Bosnae et principi re-
gionis Chelmaniae, ut mitterent exercitum et gentem supra
regem. 70) Ostali dogaaji pirlikal2Jarniu krtOln:icl.i u [{JOIj,e je uk:l:o!p-
Ijem olv,aj podalta!k tO BOIsnFl) podiudarajju SIe u IOlSl!lIovi s ka:ziva-
njem o !bome wem~nu bQtilsikiotg Sikli[iice, a mOglu s,e i liOlgJiikii laJkio
'ii~veSlti jz opte sIi:tluaCli.ije tU :kiojoj se n,aI~azillO' ViiZJa'nJt~'s[l{lO' caflSltV10
'tog,a vremena, ,.\{jao i liJZ prilika koje SlU z'emilljama b8l1klaDislkih
68) Georgia Cedreni HistorialJum Compendium (Bonnae, 1839) II,
468-9.
69) Ako Skilica (Kedren) i ne spominje Bosnu meu zemljama
koje su tada dole pod vizantijsku vlast, ta injenica nesumnjivo
proizlazi iz drugog njegovog podatka u kojem se kae da su caru,
poto je pokorio Bugarsku (tj. zemje kojima je ovladao car Sa-
muila), prila i meana plemena Hrvata - xal 'tell I}p.opcr. 1S&Y'l 't6iv
XOP~Cl.'tii\v - (II, 476), to je sasvim u skladu sDukljanovim
navodom o Vasildjevom zauzimanju zemlje usque in finibus infe-
rioris Dalmatiae. Upor. Ostrogorski, Gesch. 220; ii, Povijest,
482.
70) Letopis, XXXVIII, 346--7.
71) Kronologiju dogaaja u vezi s ustankom u Zeti, v,idi Jire-
ek I, 170-1.
71
Slovena nametnute od vieantijsloe vlasti ti nJjelzitnih pwvliJncriJj-
skih organa, DoIk je Vasslije II, u cilju p'aclii.~kaicie pokorenih
slovenskih naroda, vodio rauma o njihovim pmikama, mogu
nostima i 'Uis.tailJje:nJim oIblLajima, dotle su !l1Ije~olv.i :nasilrj,edniiCi,
lo!lNlo,re:ni i svjesm e~SIPOInen1Ji velikopoejedndke lkilase, puta-
jlui uz viida svaki ddavnli rezon, odbacili sve obzire li zavela
jedln!u bezobzirnu lpIoilJirttilklu poreskog iscjeiv!alnja i!l1oikih sloje-
va stanovrdtva. Sada Je i na podruju nedavno iP'OI~Oil'leniih
slovenskih zemalj a md'eISlto l'anijeg IPoreza iU mlaJ1JuI"i zaveden po-
rez u nlOVlOU i utjet-ivan ibooohziJrillJO. 72) Kad ISe jo nizme u obelr
da je krajnje odsustvo odgotV:OII'illJoslti TU vrhoviima vLzanltlidlslke, dr-
avne uprawe OVlO!g vremena, la naroito 'li samom dvoru, mo-
ralo pogodcvata svakovrsrdrn zLoupotrebama u provinoijarna.t)
onda nam Duktl(jianiiruo,v opls pI1Miika u Zeti, dalt u 'rl!j'ei1ma nje-
~OIV,a ikiraiItja Dobroslava (Vioij,iwav,a) ,kiQje jie ovad~o'V()lrti!O naro-
du karl ga jie podsuioao Ilia U1sttanaik, IiJz~leda sasvam vjerodosto-
jan i realan, zasnovan na tadanjem stvarnom stanju SltvaI"i li
odnosa II zernlji. 74) S jedne iS1t1"a:Ile opte stwnje iSilaibiOtsti tadanje
Vii'zantije, a s druge strane be~olbzitrIlli postupci prema narodi-
ma k,ojli ISlU u 'biwo ,kioj,em obliku bilJi 'li zavtiJsnosti 100 ove drave,
i~azilV'aH iSU megodovanje li ibune,IDao to .je bliJlo II Zeti, illi 'ilglIlo-
'I'iilSande V1iJzantiUISlk!e vrhownevlasti, kamo [e, kao to prema Duk-
llJaInlinu .ii~g1leda, biLlio u Rakoj, BIQIS/I1Ii i ZahUlID~j'U, Jer, vladare
ovih vazalruih z.emailjaitlrteballorjetekzlatom.iSlr.ebnom pri-
dobiti da vre SVloQU va:z.allJskJu dmnostI pokrenu v:o!ilsku :pmtli.v
piotblUnjeiDJe dnuge vazailne oomLj!e II Il\jlihovom susjedstvu. I QV-
72) O ekonomsko-drutvenim promjenama u Vizantiji ovog
doba d 'o tome kako su se one u raznim vidovima odrazile u ivotu
drave vidi Ostrogorski, Geschichte, 225-29.
73) Isto, 228-9. Skilica (Kedren) kazuje da je svemoni eunuh
Ivan, brat cara Mihaila IV Paflagonca (1034-1041) nudio na pro-
daju dravne skube xbvrov npo'tt&sIl6VOIi 'tetli &PXlXli ), da je nepravdi
popustio uzde (X"A~vbv avat8ou, li.~tl(tot, ). i da je !itav sv,jjet ispunio
bezbroj nim nevoljama (J10p!(J)v (lUWpop/i)v' btl.n:A ',aa 't~v o(xooJ1I.V"I)V,; da su
inovnici samovoljno uzimali danak od stanovnitva (lX~aii\, 't/i)v 'ltpt-
1;/i)V (jl0p0),0Tollw'tllJV 'tou, iTXllJP(OU\j) i da nikoga nije bilo tko bi
vodio kakvu brigu o tim pojavama (ltot~ It'l"~avb tnt(l'tOOCl'1JV SAllJ 1;t&al-
J1!VOO 'tiilv Ttvop.evllJV ) - II, 526.
"Quare tam grande malum sustine1Jis a Graecis, govorio
74)
je Dobroslav (Vojislav) svojiim zemljacima. Iniuste vos iudicant,
bona vero tollunt, uxores adulterant, filas vestras virgines corum-
punt et polluunt... grande et grave malum est hoc. Letopis,
XXXVIII, 344-5.
72
dje je podata/k'O Bosnd uikiLOIPlljen II 'ka:z:ivalnjle 10 inae poznadim
dogaajima li. /PIl'i'lJiJkama, rume on dobiva na vj erodoetojnostd, 75)
6) Konano, Boona se u Kronli.oi spomilnj'e u vezi s osva] a-
ndljma dUlkljanSllwg kllaIDja Bodina (1082-1101. g.). POI1JO Sie, po-
61hjeSlmrti svoga oca Mihaila (rex Michala), posredovanjem
hamsllmg aJI'hiepiJsIlJopa Petra, ii'zmi1'lilo sa svojim roacima, Bo-
dlJn je zauzeo Raku i postavio <tamo dva upana deouria sua,
Vukana {Beleana) .i Marka, koji su mu ipolJoiilli zaktlJeltVIU Vlje:r-
nosti te za sebe i svoje potomke 'PI1imiJli obavezu da e birbi
podlJoilni tkrraljlu i njegovim nasljednicima (ut ipsi et filii eorum
essent specialiter homines regis Bodini et filiorum vel haere-
dum eius).76) Poto j,e taiko uredila ISltv:ar.i sa Rakom, zauzeo je
Bosnu li u njoj postavio za kneza Stefana (Deinde cepit Bos-
nam posuitque ibi Stephanum knezium) 77) - vjerovatno pod
LISI:I;m uslovima vazalne vjernosti pod kojima ISU UlpanJi Vutkalr
li Marko JQob:ll:i Raku, Odlomak kronike moji se odnosi na do-
ba duklj'anSlk,ihkrall(jelV,a Mihaila li njegova silna Bodma (gt XL
i XLII) - ukoliko SIe ilJie ISlutinske sadrine IpriJpoVli'edanj'a-
75) Dukljaninov podatak o slanju poslanika u Raku, Bosnu i
Zahumlje u cilju pokretanja njihovih vladara na rat protiv pobu-
njene Zete zanlmljivo je uporediti s onim to Skihca (Kedren)
kae o vdzantijskim pripremama za ovu 'ratnu ekspediciju: Kad
je Stefan Vojislav poeo da sa svojim etama upada u susjedne,
Vizantiji podlone oblasti, naredio je car drakom namjesniku da
pored vojske sa drakog podruja skupi ,i vojske susjednih oblasti
koje su mu podreene ( ... litt ~ x~L 'tlXli (l'tP~'tGiIi 't/i)v ant\j6v'tllJY
'to6'tljl&ap.ci.'tmv Xot~ ot6't41 unox.tp.sVllJY - Kedren II, 543), Jo vie upada
u oi podudarnost izmeu ova dva izvora na onom mjestu gdje
se, u vezi s ovim istim dogaajem, govori o carevim instrukcijama
drakom namjesniku gdje 'ima i tekstualne slinosti, to se vidi iz
ovog uporeenja:
Skilica (Kedren) : Duklj anska kronika:
(; 'MoVOP..xoli (tj. Car Kon- Imperator ...... m:isit Durachi-
stantin IX Monomah) . . . 'tip um, mandans cuidam Cursi1Jio
1;6'ta dPXov'tot 'toti AuppotX(ou toparchae, qui illis diebus Du-
T plip.p.CI(lt a'plo'Aa6n~t 'tov i)n: otin6v rachium totamque terra m Du-
li.&pot(lott 't06 AuppotX(ou Aot6v (l'Pot racinorum tenebat, ut con-
1;to,tx6v. (II. 543). gregaret omnem populum ter-
rae Durachenorum -
XXXVIII, 347)
Ova dva gotovo istovjetna teksta razlikuju se samo u tome to
se draki namjesnik kod Dukljanina zove Kursilije a kod Skilice
Mihailo.
70) Letopis, XLII, 360.
77) Jsto, 361.
73
lima sigurnu istOlfaOlSkJU :podlogu ak ii u neloirn dJeta~jlilma. Cit1lJV
niz liJspr.tanih ii:stOI1i:jslkih Idog,a;8Jj!a s Jcojirna je povezan i po-
datak o BiOiSl1Ii, i vie navedemh lii.Jnos1Ji nalaze ,siglU!I1nu potvrdu
u drugiirn vjerodcstojntm iZJvorlima. 78) Bodinova osvajanja izvr-
ena su, ~po svoj priilici, II godiJnama vetiikJogVlizalnti.jrsko-mJnr-
rnanskog rata, :kJolj:i Je zapoeonormanskom opsadom Draa
(1081) li 1pi00tmljao soe do ,g. 1085. 79) Alko sie Bodinovo :osrv.aj,anOe
BOISIIle i Ille spominj e lU drugim dzvorisna za lona doba ono j e
sasvim u slk['adlu sa sltvalinlim dogaajima i optlim pr.illJiJkama
u kojima Ise tada lIlallaziJla Vliza,I1Itija, nominalmi vrhovni go-
spodar nad zemljama II OVIom dijelu Balkanskog pO[/UolsltTva.
U navedemdm podacima Dukljanske kJI10lniJke imamo, dakle,
jedan neprekdmut nriQ: kronololdh IUJpar1ita, vezanih za poznate
islUorlijslk-e dogaaje !koj i se mogu pOitvrdii:ti lPodadma liz drugih
vjerodostojnih dzvoira, a koji su se zbivali li vremenskom raz-
maku od sredlme X do kra,da XI iSI!JOI1[jela. 'TIalkv,a k,r'ono101/k,a
uporita lIlali smo za wlid!eme: 10lkJO god. 960. (doba srpsko-ma-
arskjh borba pod knezom aslavom); 949-969. (doba vlada-
rija Kresmdra II li HrvatlS<klolj); 1018-1025. (doba konanog
sloma drave maJIDedlolnlslk:ih SIIlo'v,ena li uS!P'Ois1Ja,vI:janj:a v,i1z,alnrtJi:j-
ske :v:lalsrtli nad rbalikall1skim ze;mJOlama pod VastiJUj.em II); 1042-3.
(doba ustamka l1.l Zeti pod knezom Viojislavom); 1081-1085.
(doiba u rkiojem jie dJu:kI:jansk'i !kralj BodinZJau::wo Raku i Bos-
nu). Ni~jle nam bii[a namje,r.a da utv:rujemo !pojediine OJoig'aaje
bm,m~sike i!stOll~id'e lovog penioda (IDlm Ise !i ne mogu iUltV/r:di:1J.i na
Oisn:o'vu dosada piOlZJnaltih izvora) nego ISlamo da Duk~j,all1lil11JOf\"o
SipominjCJInje Bosne fiksiramo UIZ nekoll1ko ilstorij.sk.i datih, po-
tv,renih i po~natj;h .i:z ,drugiJh vjelrodo:s1tojn'ih i1zv-ora, da bismo
rulSltaJll10lV ii'lli !k[[1QinollolkJi ,okvir li ,kJodi Ise mqgu ukiJJoipli.\ti 'il1!jergove
OIpltle narpomene IQ! Bos:nli. Ne uziJma.j1U6i 'll olbz!i:r ikiOlnka:-ertJne po-
jedinosti, mi iz Duk[jlanlske kronliJk'e moemo, rIDao 'u:tvrenuli
IIljenJi;cu, izdV/oj!iiti j,ec'LajTh ,ustaJ:jen 'OIPl1i pojam -o Bosni kalkalV ,se
o njoj .izg,raidiJo do DUlkJlj,all1lilll1ova vflelmena !i kalkJav SIU 10 njlOlj
imalli [)Iisa,c kllOlllliJke li njeig'OIvi \Savremenici. Pl1i 1JOIlIl1Ie, mislliJffi,
ne \treiba da nam smeta eventua[na pne!1Jpolsltavka da jie kI1olIlli-
a'r POljiaJm BO!SlIle SVlOlg Vlflelmen:a pro:jioiraJo li da~jlu p,rol1olslt <ve-
zavi ga lUZ rranlid,apo'ZJnaJta ilStolrlidlslka 'ZJbivanja ci dogaaje. Jer,
a,IDo i me IUSvojimo MoiJnof\"o miljenije 'o pOSltanJkJu kl.lOlIlik-e oko
78) v. JliJreek I, 172-177 i napomene na Itim mjestima.
79) Jirreek, I, 174-5; Ostrogorski, 252-3.
74
god. 1150, nego njeziin postanak pomjenimo do granice ,koju de
positavio .iili, rtj,. do god, 1180, i:palk nema nliJkalk\7log osnova za
pretpostavku dia se u oworn vremeruu, itj. lU drugo] pol1Jo1V1iJni xn
ISI1JoJjea do god. 1180. mogao o Bosni IstV/oriti pojam kao oo je-
dinom uS1ta'1[jelnom dravnom org,alni'ZJmu sa osnovnrn oibiljei4,ji-
ma draive kakav se ISltalino javIda u kronici. Bosna .tqg.a 'V'I'Ie-
mena zaista .n~jle ImolglLa dia na savremenjka lOISItaJVli utisaik nekog
faktora, vrli1j!edJnog da ISe Itaka. konsekventno i taiko esto spo-
minje u veei sa meudravnim odnosima dko nje;tiJm manje
ako je ona, kako je rnislto Paulervtek otpoelasvoj dravno-
-poli'tikll rvot sa ulS,pOlSItCJIv!j;anjem ugarske vrhovne vlasti.
Beznaajno' doba bana Boria, oijem se dl}eIovanjlU li Bosni
zna samo toJiilko da je vrio vazalsku slIiUbu za ugarskog kra-
\ja li 'vi:zantijlSlko~ugar:SlkJOIm r:arlJu 1154, IpreklilnlU1lO ije 'V/ilZJaJIlItid-
ISIDom okupacijom Ilm:ja .de potrajada oko 13godlina (1167-;1180).
itavn 'OIVO doba ibOlsanske .isuOIflije, oskudno u :ki111J1Pll1iij!im doga-
ajiima i sasvim u sjenJi ugCJIr:skio-vrizantijlS1kih odnosa, lsiilgumo
Ill'i'}e moglo stvIQmiti 1011llalkJO odreenu ii ill svijesti defindtdvnosta-
,llolelnu :swi,rou o ovoj zemIDj,i da bi j'oj jedan savremendk mogao
davati makvni ulogu li p:r'O101S1ti kKllIDVU jiqj daje duJkl(j,aJnJSkli kJI1o-
nJi,'alr. NaJ(pIr!oltiv,l1allwa slnka o rITjloj stvorena u pmlJOISlti i tra-
dirana na orvaj illi ona] nain ka:SIl1IiJjlim g,ellie.raaiJjralma brila j'e
to]ilko odreena i tolliIko li svilj'estii lukm:ijernje!t1a da je Illi bez-
naajn:OISt B!OInil6eva VIf'emen:a nlije morglla zaJSj,eni',ti lU lS'V1iJjesti sa-
vrremenilka. S dnulge stralll1e, naveldenra mjesta o BoSll1li rpTedsrta,v-
:IijajlU rtOlI'ilko ,Sltilsko iorrg'Cl\nlS!ko ;j,edinstvo ,sa 'OiSta:tim ltelkSltQm u
.lmOem se n.ailaze da se:ne mo~e ,gOVOIriti 10 'eventuahnlim lilIlr1JeflPo-
IraciJjiama Ikals:nlidlih pr:epiJsiIVlaa. Mi ih, daik,I,e, 's punim praJvom
moemo knolI1lol101k.i smdielsltiJ1Ji u IV:I'Iemell1lski olkvli.1f lU ikJo/jem su r,e-
dom na,vedeni 'onJi 'ilsltOlflijslk.i dogaaji li Ilioll1losJti kJr'olnilkce lkiod/i se
mogu odreidliti drugim 'izvoriIma aza koje je Spomen Bosne telk:-
s1Juamoverzaln. O~o Itim viJe Ito iDUlk:ljanslm rkron'i1ka in'ije prv,i
i'zvor :koji ispomiln'je Bos:n:u, nego se inastalVIlja na Po;f1firrogell'itov
podata!k, ikoji, Ikako ,:;:mo ista1d.i, o ovoj 'zemlji ipCllk kazuje ;nel,to
vie nego'to se oib.ilno pre1:lpOlslt<l.V'~i'a. I, uzima,jluli u obZ'1r isa-
mo ;Ojpte DUlkJlja;niJnoiV1ekolll1Jsrtartwdide, 'mIi !iz n.jE;1gOiVJa 'telksta o
BiOiSlIli, kio.jli Ise10ldnOlsli na [)leriJod !po IPtillicli od lS'ooddJne X do kradla
XISI1JOIljea, mo:emo 'utvrdiiti da ,j<e Bosna lutOlm 'Periodu tpred-
iS\taVllja[a jedan .terli:1Jocr:<ijw1IIlo-lpo'1iJtiJlki lOirgCllnizam !lijleSlu gr,Cl\nlic.e
u pravcu :iJstok--,~alPaid olbiUihvatille podruje !Old gOI'1I1jj.e Dr:ime do
g()lrnjeg V:rlbalsa; da j'e za iJtaVlo to vrri!jeme imala re1a1tivno
75
organizovana vlast li. noeioea Vl1asti koji se naziva banom sa
I~vi'esnilffi vledarskan obiJ1u'e;jiima; da se Bosna, u tooanj1iJm
.meudravnsm odnosima uzapadnom dijeLu Ba:lkansklog polu-
'O'SItTva, nalaZJila JU istom redu sa Rakom i Hrvatskom - po-
evl od vremena rasula aslavlljeve Srbije, kad 'Se od :nJi.e lod-
vOijliiLa; da se, i porod povremene zavisnosti od ,susjeidinrlJh slo-
venskih drava 'iiLi od Vizantije, odrala kao posebni organd-
zarn, 110 je slbka HOISiI1e IIDoti,a Ise lizgradiHa II evijesti savremeoka
dn Dukljanimova vremena.
lilI
Ostaje nam, da iz navedenah poataka polcusmo dzvesbi
zaJkiloulkle o ranim poecima dravne organizacije Bosne i nje-
nom daljem TazV1,lluklu do IUJslposrt;a~lj,aI\ia ddaVlOO,pra'V1nJih odno-
sa IS Ugarskom, NOmlk,o god SlU izvomi za ovaj period Iblolsansk,e
li's1JolIiije 'V1I'lo knti podacima, mi moemo, na II)SI1JO,VU onogato
smo II tdm liIZVIOtr!],ma Inaprilj,ed UiSltalI1JovJJli, da, barem u naijosnov-
,nijim crtama, ,pratimo razviitak ivota Bosne od IX do doraja
XI stoljea i da u tom ,razlv!ii1JkJu 'Uuvl'ettmo nekJollikeeltalpe ~oje
su znaajne za formiranje dravne organiza,ciJje na njenom te-
rUluorijlu ,i koje emo lovdije iIZ:Loliti.
1) Prema onome to smo naveln iz franakih analista i Ibo
je, kako je gore lisbaJkI1Juto, dO/plunJeno Porfirogenttovsm ipoda-
cima80), na :terilboriji 'll poeadnrui dalmatinskog pr:imorja"to jest
na '1Je'ritoiI1ijiklod,a [e, pored poirneruino (spomenUItih ohla:sbi,
OIbuhva,talla li ono 'Podruje na .Imdem se .:fJo.rmira,la !blosallska
SlI"edll1jlOvjel~oVlna dralV1a -- bl110 je jOl ill IX ISboiltie6u Vlie iolhL8JSltli
u kJojtma se tada ZCIJwavalo ipI10ces :izdvajianja Vlla:s1Ji iz plemena
i injezinog prell8Jenua lU ruke sltar:jlei!na IIz OOI1elelnih lpol'odJica
za kJoj,e ISe vjemv,a'ID da vUiku pOlr~jekl0 iz nelk1ih Istarihl'odov,a
&wje d'e na:I'Iod bofVIao. Ovo je iZI'liito reeIlio za M[hajla, sina
z'8!humSlklOlg alrhiollllta Vi.evl,'a,11du genealLolglidlU Pio!ffiI1ogenit
pove~uje ,sa daLekom p'l'o.liOu jo od prije slLovenske lSeIoibe. 81)
Ono .ltorvanjie moe bitizaJSInovanona predain,ji:ma mi:1Jsikesa-
drJine, aI1i '~srbo taJkJo !iIlJa ,aik'tuaIDnom, novom dirubv,eno-eikloniom-
Slkom :pQLLolaju .stanj!e!Iirne i nj<egolVe porodice - .po}o~adlU kOO'i
ga je i~dlizalO iznad naroda ii davaio mu mogunost da Slredstvli-
8'J) v. napomenu 29.
81) De adm. imp. c. 33, 160.
76
ma prinude pribavi potovanje sebi ii svojoj porodici. Jose,
u 10IViO doba, ne moe govoreti o postojanju drave - jer .jo Ine
prOISIt:ojti jedan od hi!1mJih uslova za bo, naime jeddmstvo temi.lto["ida
- aili se mO'JegoiVlo['iilti 'o postojamju od naroda odvojene v,LaSlti
II 'P'OijediilI1Jim oblastima sa ma i mdndmalnim stadruim funikcid'ama.
Formnranje veeg jedii\nlslt:ven'Otg ter.i1Jooija vrtlo se postepeno,
sastavljanjem ve postojeih oblasti. Po kasnijem stanju zna-
mo da je u ovorn s8lSltavlianj'll bliih i daljlih oblasti krisltailliza-
ciOIIlJU jezgmr predJSltaiV'ljllli'a Bosna, lmj,a ve sredinom X stoljea
obuhvata vee podruje ii obiljeava posebnu ter:itoIiij,ailno-1Po-
litiJiku cjelimu, Njezine granice, 'istina, nisu konkretno odree
ne, aili nemanhkakva :mzlLoga za pI"elbp()1S1ta,.~kiUda iSU !b[I1'e mna-go
ue odonih klolJe joj daje Dukljanin. O nairni nakloji je do-
lazHo do sastavljanja randje odvojenih oblasti jzvori ne kazu-
JIU ntiita Ikonlk,reltno, pa jie stega lSIuvlilI1io u[plu'taiti se u neka zak-
Ijuivemja o unuuralI1ljlim rakJtOlI"ima OVlO,g procesa na osnovu
:op1Jeeme zakonomjemostd ekonomsko-drutvenog lI'azv~ka.
Blie su nam spoljne okolnosti ikoje su mogle da 'll tom smish;
djeluju d uhrzaj'u stvaranje saveza izmeu iOdVlOjenlih oblaJSti
,naidi zaj edmike odbrane telrl'.JtOiI'tijla od ispo1onih lI1ie\PriJjla:tlllija, na
plriimjer od Bugara ,i Maara, za koje sema da eu u orum
virememima l&tVaJI'nJO ugmo~av,aili :i pusl1JOIiiili zemlje juno od Save
i Dunava. Pouni au za to BOlrflir1ogenliltovi podaci '.0 bugarskim,
esto ponovlljenim, uznemdravanjlma Srbije [lmj.a se proteu
gotovo na 'liJtavO jedino stol1'jee, od Vlastlmdra do aslava; o
polouajema Bugara da prodru ill Hrvatsku, najprije pod Mi-
hajlom Borisom, zatim iPod Simeaunom; o srpskim pretendenti-
ma Ikloji ISU se pJred bugatr,skim najezdaJmasiklaJnj~'~iu Hrvart;s~u
i iOldalVlde preduzirrnalli aJkClije za polvJra,talk :u SrbiJU; o TIaIselJa-
vanju stalIlJOiVfnitva Srbijie po Hrva1Jskioj li Biugamskloj Ii drugim
zemiljaJma82), meu kojima je, !po ISlVlom geogI"afiSklom p01Joa!ju,
prlije sveg<a mog,la dia bude bOlsa\IllSka ter!itorrija. BiOsaruska ,te-
J:'Ii,torija, 'll tada:nj'i!mbiugarSlko-s~kJim li bugaJI"SIkJo-hrwatskim
odnosima" b~la je pI1e1l.azno podruje i :neke V,I1S1te poilalZna eta-
pa ,srpskih em~gramata ,s Ikojeg &u oni V'I'~tli :pQ~uaje da B~
ga,re !potisIliu iz svod'e zemlj'El i ,preuzmu vlaSlt u njOlj. Ov,o VTl-
jeme, koj,e je za Boonu i [pOdI1uje oklo Bosne obi1lov,alo !pI1O-
mjenama 'i OIPaiSnJolsmm:a, moglo je Jaklo pro/izvesti U11Jicaje koji
su djel1ov,ali u pI"aVClU spaj,mja hhirih i dailj.ih u.pa oiklO jednog
S!) If-to, c. 32, 159.
77
centra na kloji je onda postepeno prelazile i pclitiko vodstvo.
Sv,alklodm,iJl1!iem.icada se Bosnajbez ob2Jira na !njezin tell'liJtlO!ri-
jalni obim) sredinoen X sl1JoJ.jea kod Porfirogenta pOljav1:jluje
kao posebna cjehina oibiiJljeaiva zavretak prve faze 'll procesu
forrnioanja prvioMtne bosanske drave.
2) U dalj-em procesu, ikoji traje do XI stoljea, dravno-
-politike konture bosanskog teritorija postaju j,aJSnIije i odre-
enli;je - zaihva,ljutlui lonliJm podacima Dulkl,Lj'aooke (kiI1oniike za
kioe, kako smo ,vildJjeli, moemo pret[Jolstarvliitli da su vjerodo-
stojni. Daljim procesom ~a}an:j,a - pTi emu su sada mogla
da igraju ulogu i plt'li'SilllJna sredstva, primjemtiiV1ana iz ojaai!Jqg
centra - fOlIimi[',a[l;a je 'u tom perodu vea pOiliJtiJak,o-,g,oog,rafSlka
telt'liltlo:Jii.j.a koja se naZJtv,a B!()ISlI1Jom :i ikoj,a ve [ma OOI1lQlVna OI1>i-
ltieja ranoeudaine drave, Dravna v!l3JSJt oSl101njelI1!a je na no-
vu drutvenu Masu rodovskog [plemstva. Prema DukJ)j'anmov:u,
kirOlIliOwokIi neodreenom, podatlcu, bosansko plemstvo (mag-
llJWOOs BOIsnae)83) .rano ISe 1P00jwvlljuj.e ikiao svlj,elSITlJa dmntvena [kla-
sa koja ima odluujueg 'Uticaja na priJliJke u redjli. Bez oibzilra
na prvobizno lP'oltiJjleklo IUJStanove bana i p'rViob:itni ik!ara'lder i
oblim njegove f'untkclije, on se saida, u ovom periodu, [pod aVilljuj,'2
kao noailac O'rg.alnli~QIV,ane vilasti na odreenom li iI'eWaltiv:llio, SI1Jail-
neomeenom Iter.itorli'ju i kao predstavnik te vlasti 11 spoljno-
piOiHtiiklim odnosima BOISIne. Ovu odnosi lirrnail.i su povremeno
rOibl:ilk za'vIisnositi,ailii vliJe u fonmi lVaza:J'iJ1Jeta bosanskog bana
prema susjedinim slovenskim vladanima iill:i prema Vlilzanttji ne-
gIO :u forrrui piodaniokiqg p'owo~ada zemlje. Vidjll1i smo kakav je
tl stvari !bio v,a'zal:ni lodnos <bosansko,g Ibana pl"ema v1zalntijskom
CaJIiU u dolba 1USltwnka kneza Vou,islava u DU:klji I tada, i u
drugim ,wnaJ1ognimSl1JUlaj,EwlimaIstepen vaz,a1]sltva iD!ijie p'1'I01i!zWa-
z.i1Q jz pr,aVinO u'tvrelIllOg pOlloiaj,a zemlje prema dI1ug1od drav,i,
neg,o iz Sltvarnog, aki1Juelniog odnosa snag,a li optih Ipmilika kioje
su u ti~ale :na taj oonOls. Raspadom CaISilaJvJj,eVle drlaJve iz.gJuibHe
su 'Sie ranij,e veze sa Srbitllom, a SamUliLaVia OIS,v,ajanUla i ;ratovi
iI'alS!kl]jlmalli su dio temlel1ja vizanHjsikru wholVlllu viLast naJd bwlik,an-
skiim ze.ml'jama, koda se, li ipo!'eid IUIspij!eha Vasiiliijla II, vie Ill~je
mog.la uv,rSltiitli ikIiQZ ttarvo XI stol'jee. OVIO je doha biIlJO od-
luinlo za sttabliaizov,amO'e bQlsansikJog dra,Vinqg 1Jelt'litlOlI',i,jla i wasti
k,Ojj\a sv,e oo1'looeni}e prima oblHijleja organil2lOivane feudalne
dr~ave. Ro nekim zIlJa:cIima mqg]o W ,sezak]jui1li dia se u oVlom
83) Letopis, XIX, 312.
peruodu konano uvrstrla li j'edna Vi1aJdalaOik!a dJinas1llua sa utvr-
denim redom naeijeivanja u j,edtnJoij pOJ."OIdici. 84 )
3) Kada. je, uskoro pJ()lsafuje smrti kiIia'lj,a Bodliina, rta\SltailJo uza-
jamno zatiranje izmedu dVlij\u grana d:uJki1jlan:ske dli\Ili3JSJ1J1je -
koja prema Duik!ljiaruinJolVlu prlkazu ima dosta lOibiiJ.j~a krvne
osvete - dolo je do drlQlbljenljla DukljaIllSlke kiraJ1j,eVli.inJe, do
upditamja Vli,zanitije, ZaJt:im .i Rake; Ik,ad je DrU!ik!lja hil,a vlie
objekat u ,v,iiZwntiljlslkio-r,ai:kJim. odnosima nego samostadan :falk!to,r
u tadanjim poJ.iti:kIiJm dogaajima - prekiJdaju se J'laiDlije uspo-
stavljene weze izmedu BOISIUe li Duklje, te se Boona ii glubi iz
daljeg teksta Duikljamslke 1ik!1'Iooiike. Samo jo na oeooOlm rnti,estu
spomenuta je kao Uitolli~te j ednog od i1IaruOiva diUikJ.:j.alI1isik!e di-
nastije koga ISU gIQDI~1Ji njegJo'V'i i[:>II1OI1lilvnici u Dukljli i RakiOij.85)
Ova imjendca, tj. da je BOlSiUa mOig!l,a da pI'1UJi Zaltt1Ju jedmom
pretenderrtu kojd se tu osjeao sliJgumilm od sViOijih nepn:iij1wteil:j,a
u Du'klji i Rako], gJo,V!oI'li za 1Jo da de BOSnia tada, u samom po-
E.'l1JkIu XII SI1Jouj,e,a,bi,la, samostadna drava, netZaJViJslUa old Duk-
Ije li Rake. Ova mjentca ikJojla se :iJndiJrekItI1!O moe ilZvesti iz
Duk!ljani:noViUl IbelkIsltapOl1Jwet1la je i lUa\pri[j1ed navedenm Kina-
mQlV\im podatkom, 'anJije u p!f'OItJiv'lIjeju Ini sa prvim ugan:.sk!im
dolcumentom o ovoj zemilijli ilzgJoldfu:ne 1137. ,gdje je ona oznae
na kap bosnensis iClJuoaJtJUS,86) 'liJrne (je, :i s ove surane, dzraeno
priznanje postouwnja drue tradlcije >o dravnom iiJvotru BOISne.
Proces formiranja srednjovjekovne bosanske Idtrmlve zapo-
eo te, paralelno SJa raspadanjemrodcvske orgatnlizacritie li aiJje-
panjem drutva u Mase, V1e u prvim s1Jol;j,eima poslije dose-
ljenja SllO:Vlena u OIVe ,kinaj!eve. Razvlij,aju:i se poiSItepel11JO liJZ je-
dnosJtavnih oib1ik,a 'i ISIPJ3j anjem dijlelOivla 'llcoelinu .prVJObliJtln>i
terlil1JOilli!'aJ111Jo- 1pOOlittkJi organizam dobivao d,e 's V1'Iemen'Oilll sve
kon:ik!n:etni1j1a oblliljeja oI1ganiJzorv:anedn:~avll!evl3JSJtli. U diravno-
-pr,avne odno,se s U g,arsiklom ula je BQsna !IlJe kUio slk,up p,Lemena
JkiO(j.a 'balda jlQ: MSU m,La meuSioib:ruo pov'ezJalt1Ia nlilkaikv\im lVlr;im
dravnim vezama, nego k,aJo gotoVia dJrUiva kojla de u nove
81) Na dva mjesta Dukljanske kronike spomenute su enidbene
veze bosanske sa rakom (gl. XXXVII, 343), i dukljansloom (gl.
XLIII, 365) vladalakom porodicom. Vidi i Sii, Komentar, str. 458.
85) Letopis, XLIII, ::S65-6.
86) Fejer, Codex dihl. Hung. II, 88:... quod rex Bela ... in
conventu StrigonienSi ubi filio suo Ladislao communi regni consilio
Boznensem Ducatum dedit ...
79
 DIPLOMATSKA SLUBA U SREDNJOVJEKOVNOJ
odnose ulazdla sa diu!bo1ro ukord'[enjenom 1madicij!oon. Ova tra-
BOSNI
dlic.ija II kaJSlIliddm obicirna dravnog' ivota Bosne vI~dna je u
daleko veoj mjeri nego uticaj/i ugarske drave i uga'l'lsl!mg fe-
udalmng drutva.

Radovi Naunog drutva BiH III, Sarajevo, 1955,

str. 57-79.

.. qui bene guerizat bene pactizat . . .

(Iz mletakog uputstva za pregovore sa
Stjepanom Vukiem Kosaom 1443)

VJtjesti o slI'eliManju meunarodmh odnosa putem utvre

nih d.liplomalbs:kih formi vnlo su stare.TiOI starije su same for-
me koje su se, u vddu obiooJja, UJsltallile meu pojedirim etni-
ak1im grupama mnogo mn;ije nego to je o nDhn:a ma to za-
biljeeno. U anbikim cfuvi.llizacijama s vremenom SlU dostigle
vUsOlk stJepenl'laf~nl1ral1losrtli.. U ranom srednjem vlideku, II doba
ve1fuk!ih varvaJI"Slkih seoba, ViJzantija je, dia ba se odrella i prola
sato marije tete, rprIimjenlililVa1a dJitplloma1lsk!a sredstva vie i
etilkasnije nego sredstva oruja idJuill putem bogate rimske
tIradicije ;ali ne bjeei n:i od toga ida svoje dlitpiliomaItske metode
prIilagodi novom vremenu, novdrn prlillJilka.ma i potrebama. I
sam/i varvael nas1loe dia putem poslanstva i pregovora po~
.s:1li:gruu ono to se moglo .ptost1iJi bezupotrebe slile ilili da silm ili
pri1jetnju silom, upotll'.ijelbe samo kao sredstvo prlitiSllm da bi
ubrzalii uspjean zavretak pregovora. Brzo se kod var-vara
'UikOTj.eln!jUljlU i nek1e dipdomatske norme, makar li. u gmrbom obli-
ku. Osltavi!ti OO Mamijti u1fusiak lSOOg1e !i mom na drugu pregova-
rajuu stranu, - odavno je !i kod varvara vaslo kao piI"VO pra-
vilo diplomatske vjeItli!IlJe II menmarodnfmpregovorema u:koli~ko
su se, naravno, .VIOd1i.<1i na-ravnoj nozi. Istorija hunsilm-Vlizialllbij-
mh odnosa u At1iilllinJo doba daje rjeitih pmmjera za oo. HunskJi
6 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
81
80

k!ralj, da bIi. !isJtakloo 5iV'ODI\l vanost li mo, waio je 448. 19 P~7 jedan vid i jedna manifesrtlac~ja draJVIlogliViOI1:.a, odraavala je
ko \SIViOijih pool1.anii.IkJa, upuendh I\l Oairli.grad, ocara 'I1~oidlosIiJ a
da mu, lU SlVlT'hu pregtOlViOllla, pD:aWje PlOSl1alI$\tVlo ISIaSItav1JJeno e r:
od ma ikakvlih 1(judi neg/o oo najrVilih dvol'sikih :dioiS!1lo0alIliSltvem-
ka.') U hJtmSkJo-vlizanti.Dslkim odnoslma poSl1lojral1Jo jie iineilw ne-
pisano pil:1aVlO iiJmuJnliJflelta p'ool1anliJka rkiOlj'e je ~1loIVJao i hunsld
vIl:adarr.2 ) Riad su !SIe :tlOJmlmI1ale V'a1r1VaJr$kie dJr~a~e Illa zapadu,
'OIdnOlSli meu njima li. sa dalij[m lS'Vtijietom u:reiJva1i. !S1U se ne
samo lSiilJom ii.raJtiolm nego li preg1OV1OlI'imakio,ji se vode putem
OIPIUlIliOlIDlOelIl!i.hpoollianii'kia" meunarodntm !U,~orvlOlTIima koli i se ut-
VlI'utilU :U2.laijjaIDlIlim pol~a~aIIljlem zaJkiLertJve, :daIvaJnDem 11JaIoca, da-
lr.OJV:a,~altJroaidii .skiliajPlanU,emern:itdbenih veaa.")
JunJi SmOl\l1eIl1i., brzo po zalUZliJmaJnju !ballkrunslkiog podruja,
zahvaeni ISU d!ipromaitlskiom aktlilVlIllOlu v~aJIlItitislkie drave s je-
dine li trltmisJkeCll'lkve, liZJa krotije je lSillajjlallia fralIllaJlka drava, s doo-
ge strane, PiI10Ices Ikrlistijlamzac:ije Jruulih SiJiOlViar:a Iliige ste '~Vli~
jao bez svjesnog uticaja ovih f,akJtora. U dvorskim prevratdrna 1
IlIaJSIi:1ruiJrn smjenama vladara kod daJ'1matilniSkl~h Hrva'ta druge
polovne IX kod lrak\iih rSocha u prvim decenliti,ama X
VIi\j.elkiar Laiko' se m'O~eIllawetli IiJgr.a rimske ii.. vlilZantijlSlke
d'iiP[IOIIDaitlhje. U zadiOlb~janjIU \ulticajra na dvorovima sloven-
sikihvl1adaJrlaIlli.tjre IbrlJla bez dijelJoVlam.j,a dip1Joma1lsikia uglaiIllQISIt,
li.iziI'Iaena i!lialI'looilto utlil1lUHISlanju, Sl1a1U1Il1atJa na Ito dia !piolLaska :su-
jeti .dllinalSfba !kojli SiU se telk IU1ViI'li:Vailli 'li Vllalsm. S vremenom se
ustalfo i iUtwoemI1oo rkoj'eg se u Vl~antiij'sI{lO dVOIrlSlkJoj :kanoe-
lIari.jjii.tI!:'elbaJ1lo Plrlidr'~aVlal1Ji. u tlirt:ulllilSlanO'u silioiVIenSlklihknez?lVa u
pti.smeIllom SaJOIbil1aaJju (S njlima. 4) Sa srtabrlJ1iZlorvianjem prvIh rc1Jr-
alVlIllih ~aiIlliIzama korl Jiu2mih SLoiVeIt1a poinju Iiklold InUli:h da
se 'ilZgrta1uljl\lli lUIS1lalI\jluj~u fuJrme u meudir'JaJVI1Iim oidinJOISiima ,koje:
u plDileltikru tieid.inOlS1lavne, s vre~eIIlIom. doibi~ajU. har,em. ~ ,:oon1Q!W
ti.pILIIleorlte dfup1oma,tsikie itJeh,nlike !ka~a ule.I~a Uioiblicaaen,a .u
saMreIDeIlIOIID iSlV'ilel1:iu. Telmihku iS/P'oIlJnopolliJtLoko,g saorbroca,}a
lrod Ju~nlih SWalV1enJa SlV1arI1ailli ISU ne samo SI.PKJIlljIIlii :Ultioa,jli i UZIOirli
neg\O ~ v1asltlii1Je potrebe li mogu'IlIOIStIi rkOljle SU proi~ae:ill1e Iiiz stv,aiJT-
Ille snage f'eudailJne dra:V'e kalO ~ralZa i ll'ezu1Itata ekCllIJ.iQlIl1lSiog
H. Homeyer, Attila der Hunnenkonig (Berlin 1951) str. 84.
1)
Isto, str. 95.
2) ,... T I.
(P. Renouvin) Histoire des relatIOns mternatIOnales. om .
'l)
Le Mayen Age, par Fr. Ganshof (Paris, 1953), str. 36 i d ..
4) Const. Porfir:ogenit, De ceremoniis II, 48 (kod: RakI, Docu-
menta str. 416.
5) Isto, na li. mj.
82
~azvfutkai deutvenih onosa u njoj. Dip~Qmaltsdm sluba, kao
svojom 'aiktli!VnJOI:U 'i IUSlp;jesima, SMOIjim !Ukupnim k\l1a!l)i!tetJOlm,
stbeipen razvinka ik!olIl!OtIDJike drutva i drave 'll pojeduncrn eta-
pama nj,ezma uzrasta li nOezlilIlia padanja,
Na ItleirliJ1JorlijlU rkioji jie u lt/oku Ikaanli11eg JrIalZvtL1lkabiiJo obuhva-
OOn granicama Sil'OOnjIOlvj,elkIONIlle :bOlSransike drave prve znake-
ve samostalne diplomamske ak1JiJVIIliO\Sti ne naWaiZi:mIo 'll Bosni
neg;o ill Z:aihJumlll,ju. U nizu slovenskih knezova ikoli:ma, prema
:iio!t"muiliaro VJi.zantiljlSlk'e d'VIol!1slke kam.ce~auii)je prve pioilJO!VIine X
stloiljeia, pripada ItIiJbula arhiOlIl1la li :m.atni peat na alkltmma koj~
ilID se 1lpuooju, l1JailJazli ISe i ZJahJumslki knez.) Iz Piolr:fli[1ogenitoVli:h
podaltaika moe se zaJkiIjulitli da jeZJahUiIDlSki knez MihClijwo u
ZJa:mrenimVJi.zantJi;j'Sl1m-lbUlgaJrlslko-lSrlpsikillm odnosima lP!t"VIih dece-
nija X sl1l00je,a iPlolkuaVlatO daig1ra lSamolSl1lallinJu poillilti!ku mogu
sa ciljem da se, plofdiraVia)IlJjem dobrih 10d:IlIOISa sa Bugarskom,
V8llolbodJi plI"liltlts:ka sVJQljlih lIlIelPlOlSII1edin1ijih ISIUJSjroa, VlilZantlljie i Srbi-
je. Da bt zadobso nj:egoViiU naklonost, o/n j,e lobamjesrtiJo bugar-
skog cara Simeona o rpiI1eIg101V10Imma vizantijiSllmg prefekta Dra-
a, Leona Rabduha, sa srpskfm knezom Petrom (Gojnikoviem)
kojli. su !SIe godme 917. VlOldllilii negdijie na !Oballii Pagamije i bliJ1i
'Iljpe1'lelIl:i rpiI101tiv Bugaeske, MIiliad1JOiVo SaloptelIl(je bilo Jie glavmfm
POVIOdOlID bugarskog napada na Srbliljukic:J{jli je zavren zbaciva-
njlm Petra GojiIlliJkioiVli6a i 'dovoenjem na v!1:aJsrt !biUg1aJrniko.g o
vjeka, Pavla B1'IaIIlIoV!ica.6 )
Izv-om pooaoi o :TiaIIl'oj is1Jorfuji same BOSlne sVJe dio 80-tih
godina XII Sltlol1jlea 1JoiJJiIklO su iOlSkluJdiIlli. da !l1ialIIl ne dJClidlu g1o!1loMo
nikajkav !Uvid_u njezilIle odnJoSle Sla sill'\j~ednliJm dT:a1v,amia kiojdbii
bni relZuJ1tJaIt S1a1ID101SltaJlne poJ1.itlike. U~uiliiIIlIOiVO i NliIllOlSl1avll.tieV'O
doha los:t\l1anenli su izvj!esniU!SlPileSli ru uVlr6iiv1alI1ju dir~av!l1ie Olr-
ganllizac~je. Oni Sili [pil"looZl1az1iJ.1i lmJ1.liIkJo iLZ spoiljni:h Olko/lJl(OISti, 1Joillilko
i Ii.IZ samOSl1JaIlm.e dipLomatske aiktliVln:OOI1ii IOIviih ViLaidaJI'la,kDlji su,
baJI'lem ,pOlwe:meIIllO, UlS!Piti1evaJ1Ji da SiPoIli.ine dkol1nOlS1:li. iJSiJmrfuste ZJa
pQlSltizaIIlje UIIlIalPrijed posltavljenih cIi.IljeVla d1Ii. da Uiblaie njli-
hoVlo lIlIepiOiV'oI1:ji!lio dij ,e1JOiVlaJIlij,e. NjiiliOlviJm IUi~OVlolI1ima s DUlbno'v-
nikiOlID, KiuImOiVlU (1189) 'i Nliinoslialvll!jeMU (1240), slLgurIlIo \su pre't-
hodiilii preglolV'olrfi, taiko nJi1Ita lIlJe znamo .o tehnici :i pI'!oceidJua:li. pll.'ie-
gOVlaI1a1nOia. Tada j!O nema utvrenih :fiDJrmi. Ili d.lijpi1Jo:ma:tsklim
PI!1eg',oMoOC"lima; one JlJe!k pOlti.lIliju da se zameu pri prvilim kiomci-
ma bOlSaIIlISIke dir'iajVe ika pil"loiriVla'Iljru meudria!V!I1lih V'eza. Di-
G) De adm. imp. Ed. Gy. Moravsclik (Budapest 1949) s. 32, str.
156.
6*
83
p~omatslkli poolJ0'V11 jo ISe svravaju lod :S1Juaija dio s[lIladia di-
rekrtmJilrn jpiI'!egovolI'lim:a samog vladara sa predstavndcima druge
ugovarajue strane. Ninosiav jie sam 'u iPI'!altnjli. s:vidjdfu boij!8im
plUllov<a!O lU DUlbrlO!V!I1fuk da hi dovrio pregovore li. pe.rLe~i:I1a1O
ugovor, Dolkiumenalt 'o ilJigOVlO!I1U sainjen jie 'u dva plI'iimjeI1ka lod
kojiJh je po jedan zadrada svaka ugovarajua strana.t) Tako
de 'UlOinjieIlJO s\ig!UriIlJO prema IUJOiOiaQleIlJOO praikJsi duorovake kan-
ce1arlij!eDJaStla~od u r-azgranjenom saolbl1a6aju sa ISlPOiJ.Ijnlim sVliQe-
born. Prvli. PUlt u slk!lJaJI)oojlll meudrevnog ugovora basa\IlSki
v'l8idalr nas\bupa Isa svojim bodjariima -vtlasre~om kladi zajedno
s njim predsta'Viljladiu dlr&VIU li. pa1aw ZJaikIlJetVl\l na utanaen!
ugovor, Ovakva forma ugovaranja pona:villjailia seesto u kas-
ni:j:im Slool1jlocima ii saavdrn je odgovarala sutinli iQlrg~<acij!e
bosanske SI"ednjov'jQIQiWlJe drave,
S pojavom h!elreltlillmg bogumilstva u BOISnIi zemlja je drola
IIIopasncst da bude prcstim objektom 1S10'mIe interVielIlC!tj.e mim-
ISke ~urlijre li ugarekog d~OIl1a, te je 'OIVU opasnosturebaio IOl1Jki1o-
niti d.dJiplolIDaitlsIkim :Sifiedistv[ffia. I Kulin li Ninoslav nalS1Joj<a1iSIU
da p~tanje heretika urede direktnim pTlegJoViomma s iriim:.s1kiom
kJutrlij'Oiffi i1:Jime 'llga:nslklom kr.ailju oduzmu vaelog oruane in-
tervencije. Kiu1JiJnl0lV'i posrednici u Rimu billi su dubirlOvakii
nadbfuSkUIP Bernard ii8irhJi:akJoo. MClJr!itn.8) k!ojii iSU, iizgLeda, 'l1JSpje1i
da prlidetnjekJUIl'ije svedu (na zalhJ1lj,ev da ISe ban li :pl"ed:sitav<nicli
bos8inslkih heretika jaWllO odresnu hereze. Akt odreanja (1203)
lSiookic:ilondisan je zatim li od uga:rskJog lkimlj<a poilo je s1i1ll balila
Kuiliina lU me !SIVIOIj:e zemlije prillIllito jiednos1Jra/I1lU obaCV18Zu da e
platiJtli 1.000 ffi!lIliaika sreh~a III S]JUadIU da prekri ru1JalIlia:enrl. s,po-
ralZlU!ID. 9) Ugarski balj fUJThgiJra ovdje kao gar.a[)Jt spomzuma i
Iizwill1ac salUkci!jla, a ne kwo utSlI1l1k u pTleglo>vlOlrima. DiimelkJtni
pregovori bOisansklog bana sa mmSlkJOIm kUDiti<om, bez lPoo,redo-
vanja Ugarske, 'Z'IlJa.illi S!U i preu!tno plrizna[)Jje i'zvgesne samo-
stal1lnoo'1Ji Boone u meuIlial10ldnim odnOlsima. l O) Slino jre postu-
pao i Ninoo<lav /iiaikJo ne uvliljek !Sa tiJs1Jim iU!S!pj1ehom. U njeg.olViolj
odIbl1ani \Old qpltJu,bli,kJOije SIU 1247. i 1248. podizane !pll'iorl1iv Illjleg.a
iz Ugarske, ima iiJZvjetsnih diplomatslk<ihaikoetnJata sll'iaiUnaJtJih
Ilia <to da Ise nj'egoiVIim :nE1pr1iljlatel1j:ima u Ugall1SkJoj i RJimu oduz-
me ffilOIra1lIlio <CJ!PI'Ia1Vdanje nepiri\ja1JelOlskJih akcija prortJiv Boooe .11)
7) Mikloi. Monumenta serbica (Be, 1858) str. 28-29.
8) Smiiklas, Codex diplomaticus III str. 15.
") Is10, str. 37.
li. v. Raki, Bogomili i patareni (Beograd, 1931.) str. 388.
11) Cod. dipl. IV 341-342.
84
Dok eu prwi bOlSa[)Jskii banovii lSV'qj1u dd.pLomaltskJu laikilJiJVll1IOSIt
podeavali prema piri1lilkama kOlje au im nameta'le SlPKJlltilne oikOl1-
nosti ii vaza1JnJi odnos prema Ug,alr3lkJaj, od dvadesedih gladiiIIlia
XIV sItioilde1a ve se moe glO!vlOIriiti '0 :SlarnlOISltailinIo pOlSI1Jav1jenim
ci1)jevtlima dravne poiliiJtfuke k!0Ij1i sekonsekvenno IOI:ltViair'Uj!U pod
S~jrepat1lOlIIl II li TvrJ1Jkiom I Kotromantisna, Ovi Ciiljevd. proizla-
zilli ISU iz 1Jadalnjeg stepena ekonornelcog Ir'alzvitka, iz 1looalnjeg
ekonomskog standa kotie de Bosnu dovelo dio lir:1h r1Jl1goVlaJkiih
veza s ib!lliim i dal1tiim ~em1)j;ama li kOlje je, ,sltJoJg,a,zahtijeVial10
veu silioiboidu i samostalnost II S)poiljnoipOJJirt:licklim i . e!k'Cl'IlIoms!klim
odnosima. Shvatala ih je Ji podravala vladajua feudalna kla-
sa kJal()glLavmrr ~olrilsini!k reIllatli'V1n'og prtvrednog napretka. U
ostViar/Lvafnjj'll olVlih ciLj<Ma dravne politike bosanski vIlIaidaIri
ovoga doba moradi su se Sll'U~i;lli li di!pwoma1Jsk!imsreldJSItVlima,
Sito i vlie nego :oiI'!Uj>em -li'a~m je i ovdje klala i svuda, tada i u
svim vreme'I1lima, arsaga OIliUja bii~a faktor 10 ikojem oo z,a,vfus6.)J.,i
diplomatski tU.S1Pjesi. Otada poinju dase ja'Vl1jaju i odreenije
forme m diplolIDal1J.sIkJom ISIalOlbra6aJju ,sa ,spoiI\jnlim :sv1i!jel1:lom -
brez rSUmIlje nauene od Dubrovana, Vremenom, duim iilsiku-
stvom i paid uilJicaljem pralki1Jin\iJh potreba ove se :6OlI'fme <izgra-
uju u IUlStaITlj<enu Jtiehnli\kiu spoiljnOlpoiJ.liltli.kJog saobraaja ~akva
je, ug]avnom, svuda bliila uloibiJa,jelIlia u ISrredln)jo:vjeikJQIVI1lJom svi-
jetu. Od St(jepana II KioitlI'lomand.a kJo\i drae olt Save do mo-
ra, ot Cetine dIO Drene ~oikio 1323),12) bosanska draVia obuhva-
tala je prostranu, stailinJu i 's:reJeinru teTiitOltliJj!U !te jie ve S1arrnfum
tiim ullilievial1a !duno Plo1JoiVal1Jje ISUisj,edi!ma li hut/lifLa kJodnjih
ekonomski i plOililiJik,i iinrteOOS za lOVU zemiljjru. Vei 27. maTta
1324. zakljiUJe[)JQ je bilo-ru dlllooorvaokJom V>ellii!kom vti:jelu da se
poatlju d\vla VillalSte1i[)Ja pro ambaxaltolribulS in servli.1ttiio commu-
niIs adexcel:lenrtJemvliJ'l\lltll drom!im1m Si1JeiPanurrn ducem UlSIOIre,
BoslSliJnJe 'It de la S~eelt la[Ii:OIfU1m pliuir/i,ffiJolruJllLooolr<um ... .13)
Damje je :zakiljlUeno da mru IrepubIrma !pIO pOlS/lanicima urom da-
I1QJVe u vrlijeooOlSlti od 150 pelI'pera. 14 ) Giodlill'lJe 1327,<kiarla se
b!OSa(rlls/k!i bajn sla mno,g'O 10dl1'U1noolti I uspjeha UjpliitalO u ZiamIre-
na plirtanjja Huma fi .SIllsj<edmh oibilJasrtJi u .kJoj'imaje ibio ZIaJilntetrefSiO-
ValU D:uooQiWl.ik, DubI'!OIvani mu aliju 'u \SIUS1'eIt sVieianlo posl:an-
12) L. ThaJloczi, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens
im Mittelalter (MiinchE:n - Leipzlig 1914) str. 15.
13) Monumenta ragusina I, 115.
11) IHto, na i. mj.
85
SWlo - SIQll\1;~ lambaxtaltioo:lesaid hJoowanclium warn excel-
lent1iiam _.15) OV!o jie prvi poznMli pl'li!m\iie'.r dia Dubrovaka re-
publika 'Ulma,zuje boeanskom vladanu poastl u DOiI"mikiOlj,a je
tada bina 'Uloibi,,aj,ena u meudravncm saJolbliooau.
Posjed j,aidJnantSke obale od Cetine dio Neretve doveo je
Bosnu u bJfi:e odnose sa Mlletaklom il."epwb1iiktOlm [~I'Ia!dlcwlima
srednje Dalmacaie. Mleani kao v~an fak!totr na Jadranu ulaze
u dallje Slpoil)jinlOlPo;liJtrlikierp!1anOlVe bosaI1iSkIih viliaidwra u ndihoViim
odnosima prema Ugamkioij i J,aJdiI",aIlSlkioo:n prrlJmOil."ju. 8 druge
strane, rm1et8lka Vima, 'll borbiza previlast InJa JaidlI'lalnu nauna
La je s Romom li uvlliatlil1a je u svoje dJi.ij?lomru1lsike Iklombiilnacij<e
kad god 'lli izg1Jetlailio da bi SIe uz nj,e2Ji!I1lU pomo mo~a 'OIS\tV!ari1Ji
I1aVl!l101Jea SiiI1a na Jadrarn; ili slbV!OIri1Ji prevaga u mletarklu ko-
nist. Mleani SU pil'IavtillJnJo ii. reallmo oQjenjii.'V!ailJi lOMU ulogu kodu
bi BOISna, prema tardanjlolj njezinQj /StrJjaz!i, iIllIOIgla da odigra u
njihovrn oontOlSfumJa prema UgalI1skOlj. Upuuiai, 13. II 1346,
pcslanstvo u Bosnuoba-azlagadi 'su svojru ,odI1uklu time ibo bi
nakfonost hosan/siklog bama mogla da bude od kOirlifsl1Ji za re-
publlikiu (qufua muilJbum conerre PQlteiI"&t negctiis IlJOlSI1JrtiIs facere
banum BOISiSine fa~OiI"a)brli1em nlOibiJs).16 Iako V1aiZM u.galI"Sko.g kra-
]jra, 81lj~an Kotromant, jula 1343, 'radliJo jie ipollajiIllO na savezu
s metakim g[1atdiolV\i:rna u Darlmaciji IkloOli je, ~g'ledia" h~o CUJpe-
men pil"lo,tiv UgaJl\Slkie. lVU1eani, Ip!OI%O SlU oCJi(jen!ilrl. stvarnu mo
bana (inspeota poitJelntliJadiomiinli baiIlli), 'oolulillli iSU da pQe nj'e-
g'o'V!o na:sI1JoD,amU,e IMO OVlOig ISave~a qufua dicIta un~o facer,et mul-
tum piVo Da~Ott'le iIl:os1l11a'l1um (l~vitaltulm ... , 17) pr~ffiVlail!i su
da u savez ue lSJ:'IPsikrikill"allj ihmnatski velliJkJalli~bamotnles 801,81-
voiIlQe); tra:illi iSU, oipll"eza J'ladli, dia ISe u ovim utanaenjlma ni
umQm s1Juaju ne pominje Mletaka Rep'Ulbllika. 18) Iz !podataJka
o lo,vfum pil"egoVlo,rimla prvi PlUt doznademo neto o SJamo,j rpr.e-
oedurli pTlelgo1vaiI"anjla kJoo,a j,e tada ve bli!1a !Ulobiad'eiIlJa i u Booni.
Mletaka vladJa [lIl'ilmiJla je haJnjo,va izas~aJIlJ~ka (ambaxiaJ1lore.ID
dJomimii bani BOiSSiJne) 1ki00jli. je PI10000 pl.iJ.smetnu piOlI1Uikiu bll!llOVU
(am!baxllita iin 'scrip1iils dalta), a zatim je itaVIU stvaiI" i lI1lSIffietnO
~lOililo (... audit~s super h~s alliis verbli.s 'per dic1Jum amilJ,axrato-
rem Oll"etenus expliclatis ... )19) 0\"0 je u iZVJoirlima plI'Vli pod,ata1k
15) lV~on. ng. V, 244.
la) Ljubi, Listine Il, 318.
17} Isto, II 181.
la} Isto, 182.
19) Isto, II 181.
86
?SJam~staI1inoj diilplomai1:JSk!oD iJnidi(jlatJiJvIi b~a!llSlkiog vladara kioj,a
gezadi:-ai1a u meunarodno odnose :AOIdJUI!lIalV!lJjla, Barl!kana a Ja-
drana l IPI1Vi IPokiuJa dia se ti ddinOiSii samostanom diplomat-
iSkiom iJnter:V!emIC!ij,om ffimIli'emJe !Il vIlIasi1JiJ1lu kJoofust. B11e.govOlI'li za-
poi~e1bi II VeIlJ~cijli na inli.CiidlaltiJvu 'b()lsa/l1lSlkog bana, nalSl1JaJVflje~1i. su
.~ ~ Boom \k;~o jte, lU itJ~ IPOISiIJu, bio upuen m!J.iltalk!i po-
&aJnJnk. ) SaV'e~ mJ'e ~aren JIIr u 'tom momentu nJiJ.j'e OlO odgo-
'V~'I1aIO mieil:I~lk.1llll n~JeI1ama. BregQJVlOll'i ISlU, u najveo] l1laljn-o-
rsti, Il!aStavlJemkad Je 1345. zbog Zadra iiJz]jito tU.g,arsklo-m1e11Ja:ki
rat, 13. felbJ.'iUaI~a rte.godlill:l.ezaJklti)uelIllo [e lU mle1Jalk'om viijeu ida
se bosanskom barni kao pOlS1andcli. poallijru dva redovnika i Ito ou
to wood rtajnO/Slti (cum quam OaJu1J1orr'!i modo fieri poterbt) 'dia mu
2JahV1Me Ina diobroj voilji i dia ga pridiolbliju ea pJrliJ.jla1Je1jlsl1JvJo i
<I1~OlJlOist !pl'ema stvaJri ll'elpwblJiJke (ad mducendumeum ad arni-
ci\tiiJaJrn et favorem nostrum et agendocum iIl:0IS\1Jr0T'UiIIl).21) Re-
diQlViIlitdi su liJmailli da pmprem:e tlo. P1osl1anik, Ikio\ji j,e 22. felbmua-
ra 1346. odreen da poe ti Bosnu, upuen je nafraora Pere-
~rtlJni~, UtliCaljllllU. HooO/SIt na banovu dvoru, 'u I,kiO/ga SIU M1Jelani
lllmallli [pUno ;POIVOleI1enOe.22) Te godine odJviljlaJo SIe izmeu Brome i
Veneci!je ~rJJoi'v Idiiip~ornraltSkIi !SIaIoibI1ooalj ISa 'estim OIbrttillllla !koj i
SIU odraavali stanje lrartruOlUih SIlIagJ!lJ kod Zadra, Poetkom
lalPl'Iiffia bOlSlanslkli fpiOslaniilC,i izniJjleilli su pred m!JJertJaako vfiljooe ba-
novu IPOll:l.lUdJu da iSle p.rimi ~lreldJOIVIanjla izmeu Ziall1aJ6ernlih Slma-
ma, Viitjee de sa zahvsllnou [pll"imiJlJG POOllud!u i u1Jom smslu
odgotVIolt'illo iplooliainlicima (... res:ponooai1Jur ,ambaxiiJa:tooous bani
Bossmne Il"lelgI1aciando ei de hms, que fecfut Iiin hO!!llOlrem It OOiIDIDO.
dum hulirurs diomin:ii ... et ... de oolIllSiillto nobis dato IPelr erum de
~i!1JteIlldQ aJffibaxatamaJd d:ictum ,regem s8C'UJI1idium exposition.em
dllc1JorUJm ,suoI1uroam'baxaJtorum). Izrazili ffil mu svoje puno;po-
vje'rentie li, pll'eklo nO,e~Qivlilll Piolslliai11l~ka, zamolili dia lim ii IUbU!d!ue
saoiptaJVa, SVio:je IliaJm61'le li dad!eISlaJVj el!; U ovoj slt'VoaiI"i (Elt lideo ,euro
I1QIg.amus Wnsllanter, qUialtieinUS cum iJn ipsIo magnam lS!Pem eJt fliidJu-
cliJam veilJuit lin :fil1a1tre etamlico caiI"issimo habeamus, veliit no,biiJs
siJgnificli1"e ,suam i,ntent~oi!llemet cOlIlsiliiumsuper hOC. 23) Pora-
zom iU!gaJl1ske :v;03tSke l. ju,la 1346. !pred Zad110m izmijenio se 00-
J101S S!lIalgi8J 'llkoriJst M1Jocana te je ortada r~Miika pOlSlUalia Is'UlZdr-
l:jliJVliJjom premabOiSaJlISIkiim p.oorudama, ialklo nije pireikimala ra-
20) Isto, II 186.
21) Isto, II, 318,
U) Isto, II, 323
23) Isto, II, 337-8,
37
ndje veze, Dalje pregovore vodno je u. ime bosanskog bana tro-
g.il'Sk!i :kaJno.niJk Hija (Helyas), mletaki. 'Podanik, lkoji je u sep-
tembru 1346. kao bosalIllSki poslanik upuen u Veneciju gdje jie
izloio banovu poruku u sedam ItaJaJka (capiltula), poredanih po
vanosti sa gledta taidanjlih bosanskih liln1Jaresa. Na prvom mje-
:stu je p:red1log o savezu na kodi su MliOOain:i, reIei da imaju
I()ltVlOlrena vrata Zla pregovore s Ugarskom, oo1d neodreen odgo-
vor pravdajui svoj postupak moralnim iI1amJo.zima: itavom bi
svijetu, ,ddgovonilli su, biilio zazormo i zja r~u:blJiJku neasno kad
bi na JOOIlJOIj s1Jramli 'Pr~OI\1IaiJCaili s Ikralj,em IQ ml1ru, a na drugo]
sbrani s:klJapaJJi. SIaJV'eZ pi001JiJv njega. Ali, u neizvjesnosti kako e
pregovori s Ugacskom svriti, 'Ostavili su i bosanskom baDJU
!izglede na ev<en'1JuaJlni savez u budunosti. (Et quia il1Jud, quod
presenialtter fieTi non potest ... verosimtlrter forsan fieri /P'O-
teni t in pXlOCetSISU temponis cum conservetdone hOlI1JOlri5 00-
stri ... 24) Dokraja ovog rata Mleani su p1itanlje saveza s Bo-
snom dJralii otvorenim a dia ni jedina ni druga stranandje ula-
2Jilla u neke kJonkretnije obaveee? Jedno je sigurno, da je di-
plomatska laJkrbivno.st bosanskog bana u ovsm goddnama bila
usmjerena na uvrivamje prijatelljskih odnosa IS Mletalmm
Repub~om u CIiiliju ;sliaib1ijenja moo rugamkOlgkrailja uopte, na-
pose na Jaldi11anu, gdje SIU se ve tada vj)dno nazir,ali budui in-
teresi bosanske drave.
Prva dva decenija v1adJanjja bana Twtka protelda su u
sjenJi pol1tiJke ugaJrlSilwg kmal1ja Ludovika I. ZaJdamklim rrrirom
1358. uvrena je za due V!I'li(jeme ugarska .preV!laJSt u itavom
J,adr.c:oosIrom .priillUlOrru !te su i Bosni biilJi,zasada, ~0Il"eInd. svi
dtzg,lJedii lIlJa '01VIO(j stJriani. Tim :Lake li UiSlPjenilje IlUIOgr1Ja je njezina
snaga <:La se, upog!Oidnim ~poljnOi.poliJtiiltklim ,oko]lnIOISitJilII1la, UiS-
mj,errii na SiUJprotnu stl'1aJIlJU, u pravcu gornjeg Bodlcinja li Pold.m-
ljio.. Uklljuiv,anljem '0VI0g dJiljeI:a maJtiIlJog !podrrlUja staJre s,rpske
drave Boona je dobila ne SlamJO ik!OIliiJsIllO ZJaiOIktrufunJe dJrnav-
IllOlg tenilbotrija nego i rizvjeanJapraJVa na pOllitiku baJtlimt i~u
l'IlJI"Ie dinastije Nemanjjioo. NetoklasIlliije iUkilijuOODJe su ugra-
nicE' bQlSaJnsilre dclave oblJais1Ji KonaJvla, 'Dl'ebiiiIlljl8. [ Dr.aevlioe na
dOlInaiku. dubI"Ov,alkog i kotoTSlkolg iprimorrja. TaJko TVlr1Jk!ovlO kr!u-
nisanje za krr,ailja(1377) ni:je bilo S'aJffilO fomnailianalkit uzdi7Janja u
v1JadaJrlSlkoj h1id ie rarrh iji lnego i sltVial'IllO odgoJV:al1"aju6i iZ/Daz tel'i-
Ito.rlida1JDJog opsega i uIlJUJtir,anje Sltaoolnosti drave. Otada Boona
postade vamli:j:ilffi faktor.oom u meunaI"OIdnim odnosima bailikan-
24) Isto, II, 379-82.
88
ISlk!o-jtaJdranslmg p'odinuQja, la kraJ1jlev dvor mjestom 'dliplomal1lsJke
akuivnosti oruih drraJva ikojie su BOISIIlIU morale uzimati u obUlI"
kao vanu Joomponenbu u zblvanjima tog vremena. Otada se
pol111i!ka bosanskog kra.i1ja otkida od ugarske poilJiJtWkle,a Basna
oig11edno ide svojim putem da zauzme IIlJQlVi meU{nJalI1odrni po-
1Jo~aj kojfi e dlOj fOIl10guiJtli. veu SI1obodu akcije. Ako kralj
TVT:tklO i nije jo daVlap inlicija'1livu za DOffiIl1a1JDJo kidanje veza
oIV1moSlbi prema Ug,aJrs:kiO(j, 10111 se, u ostvarivenju samoetalno po-
stavljenih diJ1jeva, tih veza nije drao u:k101iiJlw su mu smetale;
on ih je igmortsao Ulkolilko to mije dovodilo ou rpi!tam.,je pree i
nepOlSl1"edtnlilje interese. Samostadnost poilliJtike aktivnosti bosan-
,skog krallij,a nar,jbiollije su osO/etili Dubrcvand u !toku novtih ugae-
ISIk'O-mleltaJokii.h nepI'ijlalteilr.iLSttaiVa 1378-1381. U strahu od Mlea
na 'traili SIUpiOI111IO od ugarskog' .krailjl8.; kad ih je ovaj uputdo
na Tvetka, svoga vazada :i njlioorva neposrednog susjeda, odgo-
vorili su 15. IlJQVIeIIIlIbra 1378. kT1aljevu poslaniku da Ise vie ne
mogu, kao dosada, pouzdavat! 'll pomo bosanskog kraJl:j,a jer [e
'on sada zauzet SVIOj,im stvarana ill RaktOlj (quda habet facere sua
servari que d1I11mOlIDiiJsiiJt de Regno RaJSSiJe. 25) Da li 'su Dubrovani,
pod tim kmaljevfum stvarima, klOije ga toIliko udaljjujlU oo Ugar-
skoj vaza!1nog Dubrovnjka, .razurni] evali.meke dadje Tvrtkove
namjere na podeuju Snbitie, ne moe SIe ni naslutt1Ji iz tadanjdh
i kasnijih podaJtaiko. i dogaaja. Nii u DubIlOrvni~ku nlilSu bili si-
gurni o {Jemu se J:1lJdlii10, jer ve auuradan (16. novembra) rije-
eno je u Vijeu rurrroi1jeniih da se u rpliJsmu njihovom poslansku
u UgaJI1Slkoj ne slpIOmlinju Tvrtkovi poslovi lU Rako] ,ali dato
ipaik, vadjda premausmenog poruci, u ~jnosJtli (ilin segreto) sa-
IOJPlli ugamkiom lreafl\ju.26) Allii., podaoi icrogaaj,i 'u V'ezi IS ugaJr-
Slko-mle1JakJimcraJtomlIlJeISIU1IlI1'tj!iVlo pokazuju da jie bQlSialIl.Slki kralj
uto VIriljeme ZialiJs:ta :imoo svojIih posebn'ih politikih pooilJOIVa
kQj,e je, bez prenag11jenJoo:t~, dIO,sljedno SVlralVioo ne vtiJe kao
Viazal ugarrrsikogkrail(j a, IlieJgIO kalO viladardlralve k'OO a pOlka2lUje
Tfujeenost da uspQlSltavi stVIa:I'IlJU iSaJmosltai1Il10SJt. Da iSlU iti p05i!Jovi
biJJ:.i wSIIlljerenli na TaZJblij,anje !illi ISlJab~j'enje ViazaJ.nlih obaveza
prema Uga'1"skoj Vlidiljivoje ZiJtaV1Qig TvrrtkolVlog Idrranjja u
tadanjim i ktaJSnliijJim doga1aJjima. Jo u ,augUistu 1378. javlJjaJlIi
iSlU DubT!O'Vanli. kralju LudovikukaJklo se govorri o IlJeklom mle-
iako-bOlSaTIISlklomISIa1VZJU (de liga que driClituT quod filt a Vencilii's
25) Mon, rag. IV, 177--178.
26) Isto, IV, 179.
g9
 CJUm dorino rege RassiJe.27) DUlbrovtani. su tada iniJli sve to
se moglo da p14iJvoWe TrvmtkIa da Jim P1'IWli pomo za OIdibrlln'll od
Mleana. Svrom plosiJJanIiIkJu 'll Bosnli plisa/I!i StU (28..augueta 1378)
da uvriljeik bude Illa: kraljia (quod debeat stare et esse semper
cum domino rege Boesine et Rassie, ubiounque dominus rex
er!ilt.28) Mi, ~a llIjih!oV1a nastojianja nisu pOll'emetiJla krtailevu
tri;jeeIIllost da ti:z milie\ta!lkio"Uig~rslkOlg IS1lIkoiba ,izvue ikOlrdJst za se-
be. .Aik!o 10 savezu s Mlletaikom Repuib1LiJkOlm, o kojem se 'll Du-
brovnliikugO'vrou:diJJo" [ ne Il/ailiaz\imo mlta u savresnenlim poda-
cima, naegoV'o draIlIje za 'iitaVlog i1lra'anjla ovoga rata ibJllio je
neaumnjliivo naik1JoojienJOMJ1JOOamlima lU kojima de, u 10MOj ISiItua-
ciji, natltamo IlIaupoglOOn!irie sredstvo za obaranje iPIl'elSltIi~a Ugar-
ske li OCl!j1ez\iJIlJoIg utioaij,a iU Bosni. Neposredni m!teres km1j'e\7 pI1i.-
VllaiJo j1egr,arl Kiotolr lkioj!i tile, zbog nelprUJjlateiJljlSltVla s Dubeovm-
kom i ,IlJed!O\vrOl1ulIlJO pomagan od M1eam;a, bio upuen na Bosnu
kao pr:il'lOidJnog zatiltnlilka. TVl'ltklO'ViO 1J!osred!ovatllje Izmeu dva
zavaena gradavreno ,je,oig1JednJo, 'll ikOlI'liSt Kotora ill Vlidu
id1pllJomaJ1lsllmg i 'e!kolIlomskog pritiska na DulbmlV,alllm RelPiUlbliku.
Dubrovani iSU ISe, 20. dlUiIla 1379, iJalliIIii dia ~e kotOIrski pOlSlla'nlik
lU Boom, MaJI1i.IIlBu6a, 1Si1JalIJnJo uz l{]I'Ial1Jj la ii :tnuidi se da tamo uradi
to moe gore po Dubrovnliik 'ClJo qua[ ambassador rolr sta de
oontJinuo cum 10 dfutto re ad adoiVIralr ]0 pezo che po contra ila
terra !deR!lIglllSa).29) KOI1loir,!lIIli \su i1li tako rdiailefuo - harem su
to tlVlrdi!1Ji DiUJbI1oIV:amli - dia SIU lSiVlqj l~l'Iad jploIlJUIdIiJli Twl1Jk1u samo
da bi ,ga nav;eilli nta olbrije mjere prema Republiici. 30)I ikiaid'je
K'OItioIr, po drogi put 'll 'olViOm ra1Ju, !doao tU milJetake ,rlUlke (1380),
u BOISIIli ISlU rto ,smatirralli ooilj1ffi Irtjeentiem ltllgJO dia @m:d ooltaJIle
lU 'V1asrtJi UlgllI"S!kog 1kI11al)j,a. S1.logaTvrrrtlko [ daile Ml.eanli!ma Z1nalt-
ll1IU pomib (magnam et nJoltabiWem iSubventfuonem) lU I4illtdJsltV1U,
iV1eu. ci. dJrtUiglim pOltvebama (Itarn de geiOit~biUJS quamvliJdtualliJbus
et aliiis :rebrurS) da lbii sre ovdje mogJH odIriJatii.31) Ai1i, pitanje Kio-
tom o:i1jeeno de nad:rng1om mjestu. MiJl10m ti ToJrilnu (1381)
grad je 'VIl1a6en Ugla~fuo te je ~asaJdJa moralO i'Sp~ )iz dalj/ih
poliJtilImh :plJaJniovrabosaJnSlkog Kll'IailJjla.
Tvrltl1rolV1o dranje u miliel1Jalkio-mJgla:rskom rartJU, OISObliJto U
pitanju Kioltlotra, poik,arzJClI1o je nte samlO sa:mOlSltaliruoslt Bosne U
27}Isto, IV, 160.
28}Isto, IV, 162.
29) Gelchich-Thollocry, Diplomatarium ragusanum (Budapes,t,
1&87) str. 84 i Mon. rag IV, 223.
30) Isto na ist. mj.
31} Listine, IV, 187.
90
odnosu na U gaesku nego i 1IlIj,ezfim! VialllOlSt 'll meiUlIlJwrodinliim
odnosima. I DubirtoiVIoanima je saida bliJlrO j<alSitlJo dia sama lnter-
venoitila ugwsfuog kratltj,a nije vie dJOVIoodlnia dia lOibezbijedi nji-
h:OIVe 'interese .u Bosnd nfiJti da su dlOIVO!ljltle mjere eklOlIlJOOIlIS:K<og
prliJlliSlka koji seesto sastojao u pOOS!t()j 2)aibralIlli mrgovine bez
obzira na p()l3l1jed!ice za samu lI1epublillm. Saida se :pok,a:zailJa 'PO-
tire/ba da se sa Bosnom odrava vie ;}w!n1liJntUiJrani d!i:pillomaltski
saobraaj. Putem poollaJnlSl1lviCl kraja se upuoujlUeie i na dui
rok !trebaLo Je odra'V'ati ik,ont!llkt sa hOls3Insklim dvorom i Mti
U toku njegove !poillitike fi njegovih namjere; darovlana, blago-
naklomm !oo1Jugama i dJl"IU1giJm .iwCl'zima dobre V1Oil\j.e3l!) trebalo je
na dvonu stvaJraiti doororaspoloenje prema Repubdic! i njezl-
nim interesima ou SIUJS1j,etdinJoti zemljii. Saida [eporastao [ iiJn\ter.es
Mleana za Bosnu Ikoiji se odeaavao iU mvlljiem obostranom
di plometsleom saobraaju li razJ.iiiJtim :iZ1r:azlima pri2Jl1lalIlj1a nje-
zine Viat1IOIslti. Bosaeiskog kralja olSl1Jovil)j:alVlaju Isa serenssimus
dJomiJniUlS ... deigrataa .Tex (1383)33) !iJlIi lregliJa maiestas vestra
(1384)34) -til1luLama kJO\.ile obli!luealV81ju vt1ooa!l"!a sI1lvraJrIlJO samo-
stal1Jne drave. Sam 'Ivrtko, pun sl8IIlllOISVi:j 1estizaJSIIlJQlv,alne ma re-
allnom sitanjuSltvllll'li, nJlWi.V'a se (1385) velianstvom !~nostma
ma1ies1laJS).35)
DjnasdikaJoriza u UgaTSklod osamdesetih godima XIV SlOO-
Ijea dtvroll'iJ1a 'je Iklm1ju Tv~ku !izglede na dobivanje lnlOvih i:erti-
to:rtilj'a u Hrva!tslkioj .i Dalmaddi. Dliwektnojalkoiji u tom prlalVCfU
prrethodi'lie su opseIlJe diJp1Jomat:slke prliJplreme. OcLnJOlsli IS DUlbr'Orr-
niklom, JWDil su bili pOII1e!IIle6el!lli podizanjemgJ!'aJda Niovro:g u bo-
ko:kJoto!"'skom prfumotju, ureienli su ukidanj,em triJta rso[i u
ovom mjestu {2. decemibra 138.2)36); poslanstva Utpuivana 1382.
i 1383. MilJeltOOK.oj Reipuih1Jiioi imaLa.SIU da sv.rle posao l()jk1o dzlgll"1ad-
nje ,inJalol11Uanti ,a bosa;nJsike :fl1Iolte, u liisJto vrliJjeme, 1V!i'~V'altno, da
oboobijede blagoInaklonJost republike prema pripremanoj kra-
ljevoj aikcij,i37) ; vezama s hrvartJsikim velikaima i prvilm vojnim
;akcijama 'u HirVIalilskoj38) men je In!auga:nsk!i dVlOlr pritisak kOlji
32} v. M. Dini, Odluke vea Dubrovake republike (Beograd,
1951) str. 162, 167-8, 173, 176, 181 i d.
33} Listine, IV, 200--201.
34} Listine, IV, 209.
35} Listine, IV, 221.
36} Mon. serb. str. 200-2.
37} v. Listine, IV, 191, 194--5, 203.
38} v. Corovi, Kralj Tvrtko I; Beograd 1925. str. 60-61.
fil
je uskoro urodio prviirn vehikim uspjehom: Sam pa~aitin, Ntlm.a
Gi:rtjaIllSlkIi, dolazio je 'll prollijee 1385. 'll Bosnuradq pregovora
kojiisu zavreni uetupanjem Kotora bosanskom Ikfla10U.39)
TvrtkiolVe voo/ne mO'CIl'e pr-otiv dalrnatlmsk'ih gradova 1387-
-1390. predarzimane su niporedo sa dipdomatsldan pregovooima.
U aprilu 1388. on' je, preko svog poslanika, rtIDaiJo od Mleana
d:a IPoa!u [ednog predstavnika u Bosnu dabi mu saoptio
svoje mJilLj,enj'e li, vjeiroV1altntO, da b: doanao 2Jastav mletake
vlade pflemaiIlO.eg1OVIim naroj erama, 40) M!lJeani se TIJiJslu odaz-
vali pozivu jer 1SU,0ougledJnJO, 3Jzbjegavalli decidirano liizjanj'e-
n.1'e i kriJi,ZalSJaOO, SIVoJe posljedmjenarnjere u pttanju Dailma-
mje. Pregovori sa Splitom i d:rugimdiallmartilnlSkim gradovima
voeni ISU pod V'O(jnim prIiItiisikom. Prisustvo bosanske vojske i
tekoe Iratnog stanja \i2JazvailliSJU u 'I'rogiru politi!lkie sukobe
na pitanju 1000'I1edjlel1jlelr1j aza U goJf'Sku ,iJli Bosnu, Pokret, kodli se
iOS}lamjao tnla puane, bio je uperen protiv OIlJe vlaJSitele .kJ0lj'a su
se u upravugrada mticaH dcao rplI'ilSltaJIice Ugarske i nE1pOlm1r1jli!vi
protivnci bosanskog kralja, l j buni Imja je 27. decembra 1387.
aizb'iWa na opoziiv naroda (ad vocem pOlpiuli)ubiijena ISU dva
V'1Jastelina, dok ISU nekn u51pj,el'1i da pobjegnu II Sp]iJt.41) Meu
I1zbjegl:icama boo je i pu ama. 42) Ni u Splitu nij'e bilo [edno-
dIUJt]JOSIti, iaiko su ovdj:e prisoahice UgamskeVlI'SI1:IO drale 'Vlast
lU rtskama ioolunJO IOdbJijale sumnju da i 'u njihovom gradu
ima ljlUdii k101j1i 'SU se pokolebahi u vjernostn ugaeskom krallj'll. 43)
Tek poto su elStim napa/dima i prusltJoenjima billi do !kralja iz-
nUlrenli.,a'lIi ii pod [p["itislkom nezadoV1o,l'jnog sianovnJiJtva, giflaido-
Vii su pristali oo. Tvrtlkiove 'USllovekOlje im je, kaJO njJelg10v opu-
!nomoeni POSll'ednlilk, pOJnJUidii:olwbaVlSlkii knez Juraj Kurjako-
vi.44 ) GmidJovi su upiLlitIilli piolsl1anstva u BOlsmiU, potinili se kra-
JijeVIolj vla1Siti .i dioibLli za to !polV1e1lj,e <o pioltvrdli ISltairlilh 8.iUtol11Jom-
nlih pIraVIa (jIuni 1390).45)
Ro 5VIl'elnlOm pOsillU lU Dalmaoiiji, 'kma[,j Tvlrtko postavilo Je
rve]iik!i pol1tiltJi!ki p:lalTh koji je, moda :neoprezno, prekio SiVloih po-
'8I1anfuka 1irl000:o M!leanl'ma u ljeluo 1390. Iz mle:tw!klih ,0dg10IVloil"a
lOd 30. ,aug1Ulslta 1390. diolbi'Vwmo neki 'Uvid utaj [lilJan. NosIiJo se
39) Isto, str. 6l.
40) Listine, IV, 249.
41) Lucio, Memarie di Traguno (Venetia, 1674) str. 334.
42) Isto, 335.
43) Isto, 337-8.
44) Isto, 350--51.
45) Isto, 351, 352.
92
miJju da uzme Zadar (quod in tento et diiSjplOsiltiJo ISUia est velle
acquirere civrtatem Jadrensem siout aquliisliv,i~; aiIWaS civitates
Dalmabie}; da se IfualO posrednek zaloi za uspos.1laiV'l\.ianje do-
brih odnosa izmeu Mleana ~ na:puil)jSl1rog dvorajkonano, da
lOIs1tvalIii. [edan 100Prti 'S'alVez~lIiigam generalem) u koji bi ula i
Mletaka ReiPub:l:ika.46) Nli.jeda:n odOlvfih predloga nje oolaJo
na odaiv kod Mleana kiotjli.SlIl ve imali izgraene poglede na
dallji razvoj odnosa d. dtog,a~aja na Jadranu: Iizgledal1Jo dm de za
njihove interese msnje 10lpaSll1JO pQdr2J8IV1aiti kra1o!a Sig1ilsmunda
nego pomagati bosanskog ktraiLj1a, kiqji se ve !OOO 1U'VII1SIt'1o 'u
Dalmaciji, i naplU1(jsikog pretendenta koji bi, iUldJruen os Bosnom,
mogao da dovede u piltaJIllie mletakni vIlaJst na Jadranu uopte,
Tada\lltii Il1I!POSlrOOnli. etiiI\j po1liJtt1ke m1JeItallke vlade bio je: ne do-
pUJSItrlitli ni jednoj od :kJoll1JkluJrent!S\kih sila da suvie Qijala na
ovom za lreipubJli:kIu tomo oS(jletlj'iv!QIn mjesrbu.
DipilJomatslki iUSiPOesi ik:mLja Tv/rUka msnivaJfi. ISU se na Slnaz.i
tadanje bosanske drave. VlalSlte1Ja SlU tada jo bez kolebanja
stajala uz vladara ui(jiim SlU uspjeslima J1IaJ1azJiJ1i mogunosti
mnogostranog unapreenja svojih klasnih interesa. Mi, upo-
redno jaanje feudJalline drave na jedinio i v:LastooiSlklih rodova
na ol1UigOlj sltll1aJnJi, morao je dia, na odreenom atepemi ekonom-
skog razvfnka, dovede oo sudaranja linJtJelretsa kiriupn'ih feudalaea
sa iintleiresliJma feudal1ne drave kao cje<l'irre. OV'e suprotnosti,
kotie se od knag,a XIV stoljea \PiOlj,aJVlijrw,ju iSJV1e vidnije, rezi1.lJfitri.-
["tale 'SIU u UIluiIDalIljem .sJJahljemtiu boisa.IlISke drave, zbog ega
ona u spio,ljnolPOIlitillcim odinooim:a ne igra vie 1CI:1,aikto samo-
sltaillnJU uWogu ikao !OOJ1.tje, u doba Stjepana II i Twtika L Fe-
udai1ne iteriltorij,e sve se v:ile !izdvaj.aju kao stva'rno samostame
cjell1ne; ntilth!ovi rg101Slpooari Vlode ISiVIO(jIU poI1futfukru kod'a se maLo
obaziJre na liJIli1Jeresedravne cjelJiJne i njima Ise, esrbo, na strani
pirlildade vtela V1ainJO'Srt lIlleglO Slamom vladamu. N a diVIOII1U ikr,a1Jja
~a II plli.iJgoVJall"a1o se (1428) DUibrovoomruma da su posl!ClIlliike
'voDvode RadosaV1a PavtLovira poastilIi vie nego krial1j'e'Ve,47) a
mle1takoj dip1Jomatij 1i pedesetih godina XV slto,ljea vie d,e bito
stal'o da slalUva diolbrp ,odnose sa herceg,om Stjepanom neg10 sa
hosaIllSMm k'ra1lj,em. Pri'tijeIljena s jedne str.ane od Uga,rske, s
druge od 'Du'fSlke, osiLablj1ena unutraniji.m odnosima li pmili1kama,
bosamska dira:va postade Vlie obekat a mano e samOlSlbalan fa:k-
Listine. IV, 284-86.
ld)
47)N. Jorga, Notes et extraits pour servir a l'histoire des
croisades. II (Paris, 1889) str. 242.
93
tar u meJun:llJrodJnim odnosima. Njezli.na SIJl'OI1\jnQPIOlIilti1ka SI1u-
iba, vidno dOltjemnJij,a i po opsegu dJje[ovanja r~vijlanlitia nego'
r:anlijje, 'ali beeoslona na stvarnu mai1!eIri{j,ailJniu maglu, nemono
se trudila da dii{pWOIIDartJsikfum sredstvma probudi mteres 'SJ}Q1lj-
njeg svijeta za ,sud.bilIllu zemlje. Od 1JrideSlei1Jih godna XV sto-
lje'a gilaVlIlia brtilga dravne poBtike billa je nismjerena na to da
otkl1oni 10!paiSt1IOISt od Tumaik'a koja je sve :vie prijetiiJla IO(pIstooku
drave - Z'adtaltaik, dakle, :kio'i je po teini oklOil!n.oSotli U ikiojima
ga je Ibrteibailo irjealVati zaihitlijeviao dobro poznavanje Sipoiljnj1ih
plI"i!lJilka ti dotj'erani\ju rdliip10matsikIu tehniku. U poollednlja dva
decenjja bosanske drave esta su poslanstva dvorovfma od
'kojih ISe mO\g1la OIek!iv:atlinrelka pomo. ee ISe meu poslanici-
ma poja,viljlUijlll iste Iinosbl, provjerene u ISIliubi, saIskustvom
ti poznavanjem IPa:iitlfuka i formi ZV'MlIilnlQg saobraaja sa stra-
Inim vLadama. U iSlJiillilZiac:i;j:i piiSmenlih poruka pmslljednjih bo-
lSanlSlkii.h kra~jeva ima smiljeno 1liaJgllal,enih mjesta kJOIja poka-
zuju finitJIU diplomrutlskJu vj,eltinu nijli:hJovih rsasbaVlljaa: Ne po-
uzdMl'aUuse vie samo 'll 'Uiobi'lajene izraze starog .p!I',ij,alteIJj..
stva,'bratSke i1jutbalVi 'i hrianske solidarnosti nego-se trude
da IUP\O~Ol11e na realne injenlce \koje se lIl!e 't'i.u samo Bosne
nego, isto toliko, ti zemLje kojoj se poruka upuuje: ne rau
najui na to da 'Samo lpriJjateljstvo moe da pokrene neku
konism; ,akciJu 'olI1Iigleda(j1U da ZaIDntleI1e1S1QiVanim dravama pre-
doe koliko je njihova vlastita budunost uslovljena tadanjim
pOIloajem Bo.srne. U poroci od 3. nItIDa 1456. kraLj SbjepaJn To-
ma podsje'l mleltJa'ku vladu na nijlegQiVa poil1ovlj,ena oiha'Vje-
ltav.anja o S'tvaJrlima koe se tiu i jedne i dI'U'ge zemlje (quod ...
pI1Iuries :rnllselI"iJmus llJd . LSlel11elDJiltatem vesltiI1am nJOI1li:li1oanJdo de
rebUIs 100C!C!Ull'lelIlltibUis, iS!PecillaJntWbus 'tlam ad lSItIa:tum v>asltmum quam
nostrum). Sada, mae sie '11 /poruci, T!mcii ,od njega tTia'e etiri
grada, meu nljtima ti Bistr:iJlki g,rad (LiVnJo) ikJotii je jedaJn dan
hoda udaili}elIl od Sp(hita, 'Dr1og.ira li Silbenika. RepUlbilJilka treba
da razmi\Slli o sUldb:ini DallJm:aci:j'e i Islt1re :aIkJo BOIsna padne u
suil:tanoV1e ruke (Vles1Jrum 'alUtem eJSt ooa1!Sllic1era're, si regnum
!idem 'Stbi, wti ClOil1atur, SlubtiJeceriit et OClUpaV!eriJt, qU!id sequetbur
de pa.rt1bus DaJ1maJtie et Ls1lrlie .).48) Iste alVe r;a.zlLolge liJslaika.o
je, goidiinu dooa ikasntiJje, 'slam kl'lalj mletaikJom polSl1anHm u
UgalrSllroj Peltru Tomasi:u kOlji de, 'll pr;ai1lnj:i. papinog ~egata kJa'1'-
dimlila Ka.rr'V1ajalJia, pil'IiSlUlSltV1Ovao lSaI9taIllk'l1 LS kraljem u Diolboru
(j1Unli.-jullii. 1457). lovidje je pono'V'1jeruo da Tiurci tlI"ale etki
4) Listine, X, 86-87.
94
grada 'kJ6j,i se mo~ Slllial1mlllti situpovimakTallj,e\V1Sltvla: dva su od
Ijjjh !g,rooOlV1a u sredrrl drave, ,a od idiriuga diVla ;jedian je 'kI1:u
Ugarske, drugi Da1maclilj:e i Prdmorja.4 9 ) Ug,al!'\SIkioj ti V,etOOCij!i,
dvj:ema idralv,amakioij,e su prije svih otSta\llih dolazble u obzir'
kao ISIaViemJici, s,ta,v1Den.a je pred loi O~bil1jIlllOiSlt ,poI10~aja Bosne,
ito sa take ,gllediIta nj,ihorvlih rvU!asrtllitJi!h iiniterelSla i nllliove bli-
stkJe budUJnIols:ti. Da bi SViOjirrn alI"gi1mlelIlrtfuna 000 to vie I\.1bjed-
ljliJV1rEti, pozivao Ise, i sada IkJao li. u r,aJnli(joo poroci Mleamuma, na
sVlOii a predskazdvanja :SlUdibtiJne CaJrIi.igI1arda ilooj,a ISlU se IQlbistIi-
lia.50) OjJij d~pllOmal1Sk.e ,aikltiV!IllOlsti ib05alIl!sJkog d'V101ra 100V!0:g 'Vre-
mena pmeiliazti'o je olmvke neposrerrlh bosansklh QeII"etsa. Iako
se zamisao opteg saveza provi'V '.DurakiaJ, 10 :kioj,od Sie ltalda mnogo
gpvrolI'li, :raJS1p]inlj'alVlaIlia u verbalnu pl'Io/pa,gan!du i Tazbij.aila se Dia
supmoltlnosJtJiima tiinltelI"elSla :sJi[a lmde bli d!oll.le ill olbzilrroaIQ saveenioi,
u BOlSIIli jie, wog v(118/Stiltih nevolja, shvaena lQ~biillijno, te S'I1
!Ovdje Uila'i~aIIl\i veUkJi napoei da se li s OIVle streme neIto uradi
na IlIjIenom ostvarenju, Kira[j Sitij:IpaIIl Tloma' upiU\tiJo jie, 24. jlwa
1457, svog ,poSl1a1Ilii.\ka N!i!mWu TelSlW na vellilmu diilp1omal1lsik:u mi-
siju pro nosteiscertts faetiset negotiis arduissimrs sa prepo-
rukama zja dmslk<u kUlI'liju, za m'!lIgonSkio-'Illapulti~olg ikirtailja,
mletacog duda, :rnIi.J:aJIlISkJOlg i ibUJr~g V1ojv.odu, ad oe-
terosque :nIOInlIllUl1llJoo pirliinciipels et cOlIll:IlllUlDiiltates.51) Upozorava-
nje na opasnost, :molja pri'etli ISUISIj'eldinlim zenuljama aikio Bosna
padne pod tunsIkJu vlast, pion.avJijla se, miO iOtSll1J()vnJi lal11gumeil1art u
tIraeniju pomOii, :u dipJJO!IDatskim pI1eidJsitJa~killJma nekiJm zapad-
nimvll.adama Sive do !poSll.ijednj:ih oa!Slo:va opsrt.anika ,dIl'IialV'e. Alko
li nlia'e la:utenltli,aan pOidjrutak 10 blOlsaIllS'kfurn iPosilJllJnicfuma koji su,
Inarli'OmO, 1461. izJio~ili papi Riu II 1JeaL1{ iPoilioaj BOISlI1Ie li sa-
100pr1n:Ii mu kJrail.[jiev:a /pood:v1ianj'a da e 'I1UJrci, !k,aJd ZialUIZilllIU Bo-
BIliU, nafPalStii Uig,a,II1SIku li. DaI1macij!U li da 'e pil1!ko Kinanjske li. LsrtJre
!pohoditli i I!1Jail!ij'll,52) - on je iSllliSViJm u ~adu Sin SIViiIm onlim
to jie lU tdlilpllomaltskO!j preplilS:ci bo,saJ11JSIkog d\1lolfa .voga Idioba ISltVaJr-
no biILo esto nagilala:"alno. J'o: k>ra:j.em februara 1463,
pred :oo1Julnli tUJnski,IJjaiPad, bOiSa:m9ki plOsillamiici SlkJretlailli su pa-
nj!U mil.e1JlJlkJoO ~ladli na 'turSJke 'oiSlvaj,ail-{Je nJamere priema In:je-
7Jinim pOlSij,edima ill Rr:iJmOIljlu II tSlJulajlu da ~ajUJZilll!U BOISlI1Iu. Lslta-
19)
0 Fraknoi W. Wissenschaftliche Mitteilungen II (1894) str. 332.
S~) Isto, na ist. mj.
SI) Thaloczy, Studien, 413.
52) Raki, Bogomili str. 476-77.
95
Imii su ka1k!o Turdi SamIi. izj'av1JjiUj1u da je oovajanj.e ove zemlje
prije svega upereno protiv Mletake RepubiliiJke (decharando
taJ occupation esser summamente contea el stado V'QIS:tro). Da
bi svom ti2JltaganjjlU daln to vie ubjedilijwV1OIS1ti, naveli su da je
kinl'lj 10 SUJl!tanoV1im namjerama doznao preko nekog turskog
'polvjer1jiVlog ovjeka (uno SIUO oonseier intrinsico) kiO(jti je kra-
Jja 10 tome pOltajD1JO (cautamnete) obavj\jesrtiilO.:>3) To je bilo poo--
lliedJnjli dipiliOlmatsk.i napor SlI'oonjlOiVjlekovne Bosne u Itraenju
PIOIJ:Iloi na Zapaldu - uzalludan naIP0;r kao li svi TanLjii.
Ovaj sumaran pregled diplomatske d(je1aJtnooiW. srednjovje-
kovne bosanske drave bio je potreban da bi se dobila istonij-
ska kronoloka poeadina na ]mOloj se, u duem ptrOC/SIU, poste-
pano izgil1aiV!ail.a drlpi1omat1Slka sluba II ovoj zemLjii 'km jedan
od maza neziD1a poilJitilrog, W1Ju:mo.g li drutvenog miV-olta,.
Treba odmah 'iIsI1lai, da !IlIi u Bosni, IkaO uli. II drugim, razvfuje-
nJim srednjovjekovmm dravama - fzuzevi VizanJtiju li Mle-
taku Repub1liku - nije pOlSlt~j:al.a nema sta[naocganli.zacija oil/le
slube, kao to nisu, sve dio pod kil1aO sreidnjeg V!iJjeka, pootJOIj<a1;a
ni stal1J:lJad\i;pJJomatsika predstavndtva p;ojledinJih drava kod
stranlh vi131dJa..S4) Samo II povremenom djelovanju, u kojem su
se IS vremenom UISItailii'1e odreene forme saoblraaja oo iSpoiljnim
svijetom, moe se posmanrati i d:i,pI101J:l1i8.1!;ska Siluba SlI'ednJjlO'vje-
kovne BOISIUe.
1.
Istaknurllo jie da SiU prvti. boisal!1lSkti. bano;w sami, dimelkJUniim
pOOgOV1Qll'1ima iSa p;roosta'Vlnli.cima Dubrovake R~lUbl'iike rurei
vailii me'1ldr'~avna pitanja o:d interesa za obje s:umne. Ka:sruiJje,
na obje S1tmalne, posao piregJOiV.:lII1anja V1re poo1Janli.CJi ko-
jiima u dublOOVlakim SiPIomenJi.cima (uk:olliko se odnJooe \J)Ja
BOISIUu) ima Vijesti vei iiiz lsamog poetkia XIV iSI1Jo1Jjea. U MaLom
vijeu zaikllJjlueno je 20. f'eibiruara 1304. da se IilZ3ibere jedan
!PIOsdan:iik {ambaX'iJa1Jor) qui ire delbealt ad banum MiLadelllUm in
Bossenam ptro bOlll!o et u1JlilliJ1Jate mercartmmm It i1JoltiulS ClitvitJatis
Ra:grusiime.55) Uskotro pio.to je vIa/st SitljepaJIla K.:>t:I':omania bila
staibiilliz:ovana, lUiPutriilli iSlU DU!bmQIVarrri (28. maja 1323) po6ilanika
ad dooninurrn c<:Jlnlllitem Stepos, koji je imao da svri netki :pri-
63) Listine X, 237.
54) v. Ganshof n. d. str. 272.
55) Mon. rag. II 304.
96
vami ~IO,SlaiO 'a~i u fusto vlr~jeme da vodn pregovore 10 slltoiboid[ po-
slovanja dubrovakih trgovaca.'') Prvi pult je spomennzt posla-
niik bana u odluci Veil!tlmg vijea od 13. jula 1327; tada je,
'll nekom nepoznatom poslu, dolazlio u Dubrovnik Poznam Pur-
i (Poenanus de Purchia) 1iJn ambaxatam domini Clolmi1liis Step-
haaui de Bossinae.")
Otada, u IdJLpllomaltisimom saloh:mJ6a:ju Bosne, 'll spomenicima
se 'us,t,aiLjuju zja !posllanl~ke zvamini na:zIiMI: ambaxaitores, nuntJlli,
oeatores, r:je,e proeuratores; lU bosansklim i dnibrowakdm ISllo
venskim spomenicima: poklisari, posli, posalbma, potena po-
sa1b:iJna. 58) U ovim raznim nazivima nisu lilzral2nll raz:liil'ttll ran-
govi !poslanika. Nazive arnbaxatores dIHi nIUJnlti!l daju Du-
brovani ponekad i 'OnlimlliClima klolja Republnkaupuuje 10Imo/l-
noj vLals't,eilli i 100nJI njloa ti u neznatnim sltva:r1irrna,59) [Iako esto u
tu svrhu alju samo horninem, mmim llioibliileim, cursoeem,
iunurn de popul'0,60) a iz Bosne vLadatr,i i vlastela II takvdtm
proslltovtlma u Dubrovnik obino upuuju naega slugu illi na-
ega dvora slugu ili slliugu naega uku'J:J!0Iga.61) Vremenom
II diplomatskoj praksi naziiv ambaxator, mmtlinis, orator
ili pokllisar, posao (mn. pOSlE) dobiva <odreenu sadrinu i
oznauje poslanjka, opunomoenog od nosioca vlaeti da ga
predstavtlja u meudravnom saobraaju,
Poslanici p;redisltavljaju vladara (bana, ,kir:a:lja) kao nosioca
dlravrie 'was,ti ~ nalsltl1lipajukJO<d stranih vlada u njegovo dme,
to j,e 'Uvl~jleik ,iJstalknnxto i u zvandnom itHJUlliJranju poslamuka
(ambaxanores, oratores ... domeni bani, regis BOSlsIID1Je). Stranim
vladama predatavljaild SIU Ise bosanski pOls/larrici pilsmenim v[a-
dialI1ev'il!Il ~tUnomlOijlLma (lititeirae aredencl1ailes, 'WITh dpOKilHHH)
u koj,1ma je bi,Lo s:adI'Iano IQIv~atenje da Viode pvego,violre jl1i da
Isvre neki pOlS1ao-. '110 je bilaod!alvruo ulQlb1Ii3ljena forma II me-
unamodJnom s,alohraiaju kojle su !se DubI1OIV:lal1li i Mleani stm-
OG) Mon. rag. I 85.
1>1) Mon rag. V 246.
;'8) Stojanovi. Stare srpske povelje i pisma (Beograd 1929. i
1934): I, 1, str. 74 (g. 1375), str. 173 (g. 1392), str. 259 (g. 1404) i d., I,
1, str. 248 (g. 1405), str. 328 (g. 1423), str. 338 (g. 1407) i d., I, 1, str.
239 (g. 1397), str. 240 (g. 1397), i d. Izraz posaobina mogao je znaiti
i poruka, poslanica - v. St. I, 1, str. 276 (g. 1409).
59) v. Dini, Odluke, 146,241; Mon. rag. IV, 247. PipI. mg. 711-
PUCI 1.
60) v. Dini, Odluke, str. 16, 63, 338 i 346; Mon. rag. I 161, 258
IV, 204, 207.
61) v. Stojanovi, I, 1, str. 89 (1388); str. 241 (g. 1397); str. 242
(g. 1398), str. 278 (g. 1410), str. 283 (g. 1413).
7 -- Iz istorije srednjovjekovne Bosne
97
go pmdrr,~aJvlali ilkogla se, onda, .us:tallila J lU Bosnd, I lU Dubrov-
miku li U Mlecima odJbli.)jlali ISlU da oIiJpolim.jju rplf,8jgorv,olre s poslani-
kom rkoljli se nije prledsltaJvJJo Isa urednim punomojem ili da
2lalkJld1uaudu ugovore ako poslanik nti!j1e umalO !i:ZIr1iJiJO ovlatenje
za 1110. 62) Punornoja bosanskih poslamika ikoji ISU ,U[)'uivani lU
Dubrovnik sadrana SU, n:aljlQibJn'ije, u kr,altiklom pliJSlffilU viadara
(ili V:eWmiO1e) gdje je navedeno ime IPOlsrla:nliJka i, Ula ,IDfIaIjU, dato
oV1laitendle da g!oVloa:ii u njegovo lirme (41J KMI... ro~opH KHp~H'r! M~
MO! ,~ PH'IH).63)
Ako Ise 'radilo 10 Iva:niijlLm meudravnm pregovomma, PIO-
elanici ISU s pimomoj irna IOlbii:nonJolsili ~ vladarevu p~slmell1lu
pomukni (ambaxata in ISIClriptis data) s gliaV1Uim rplI1orprozictjlalma
poredanim 'PiO takama (cap'itaila, partes) li kodim SIU, obtno po
vanosmi, biiJlli po redm navedeni predmeti rplfle!go'Volra. 64) Poruke
su sadravalie osnovna g;}edJi,ta vladara o p:i:ualI1dima o kojima
je :1Jreihallo vlodJJti pregovore i u jsto vrijeme su lSIlu:Jille kao
neka vrsta JlnlSltnulkcij a pOISllaniC'iima IkJojli su !piregoIVlo['e Vlodliiii.
U Dubrovmiku i Mlecima !j)lrlida'Vlala 1510 Vleli:ka vamcst poseb-
lIlIiJm pismerrim inJsltflukc'iljrama (ooanmissiones) za pOrslalniike kJoJi
SIU upuivani na razne sararre, pa ii II BOISln:u. U DWb[1oVlIlJilku
jie posao olma :S:aJsta,v~danjla liI1Js:tlI1ukcij,a, UlklOlltklo ga Thide iOibwvljao
Isam knez Isa Malm vdjeem, povjeravan obino posebnom od-
borm, Isalsltlarvl1j:erruomofd iskusn:ih lanova Vlijea. Nacrt instrukoi-
ne itao Sie u VI~jleiu umol1Drelruih :i tek po n,jeg1oMom odobrenjU
lrlIapiJsra:na 'irrus:t,riukciitia plfeda!vala se prolSJa:niici:ma. 65) POlsrIJalnik je,
u loibaVlljan;jlu dii!plomatlslkie misl:jle,biio ,duan da se drliirrusr1muik-
CI:Oe. U diubnov:aliklom ViJjieu umorljrelnihl'asprav1dalo se (3. I1JO-
vembma 1347) !o '<;)lJuajIU PaS/ka RastiJ6a (de Hesti) Imo,ji je, kaio
62)v. Mon. rag. IV, 91; Povelje i pisma I, 1, 271-229 Jorga II,
192, Mleani su 25. V 1443. odbili da pregovaraju o sporazumu s
poslanicima vojvode Stjepana Vukia Kosae, jer nisu imali ovla-
tenja da ista zakljue (quod ... ipsi oratores venerunt solummodo
cum verbis . .. absque faaultate seu libmtate possendi venire ad
compositionem seu concordium). Listine IX, 174.
('3) Kralj Ostoja Dubrovanima, 28. oktobra 1416. Stojanovi
Povelje i pisma I, 1, (g. 444 - Vidi dalje (isto) str. 445 (1418), str.
288 (g. 1413); str. 511 (g. 1424); str. 175 str. lJ92).
64) Listine II, 379 - 382 (g. 1346); III, str. 143 -144 (g. 1349) IV,
str. 268 (g. 1389); 284 - 286 (g. 1390); V, str. 107 - 110 (g. 1407) IX,
str. 215 _.- 16 14452. (g) i dalje.
65) v. Mon. rag. IV. 229-30; 241; 249 i dalje.
98
poslsmk kiOd b!oISaJns'k101g bana, u pregovoruma POlSI1JU[)i~o suprot-
no datim 'U1puibsi1Jvima (cenera comrnisskmem sibd commissamj
te mu je odlnnkom od 15. novembra uzreena kazna konfinaeije
u braj anju od trli. mjeseca Ikao zastraujui Ipflimjjeo: drugima 11
is~irnJim ISrIJuajievima (ne hoc Iactum de cetero ducatur !iJn exem-
pilJum 'et ad temromem omnmm qWiJbus C10mmitltUlIlJtur faclta corn-
munis ne presumarst we C10iIlIura mandemum eteds commiJssa).66)
Mletake ilI1iSlbrukcij!e, opirne li. elastine, sadravaju-ne samo
predmet pregovora nego li main na klodi e se pregovora voditi
dokle semoe pOlputart!i, ta ISe moe obeati i do kJQjih se gra-
U1Iica ang'aI~oiVIatli,te pO tome svemu predstavljaju [>Irli.mj<elre dii-
plomatske V)jeluiJne onoga doiba. 67) O slirnrn mstrukcijama bo-
ssmskim poslanidima klodJi SIU upuivamd lU strane zemlje nema
direktndh [>odaitlaik:a u rLziVO!f:ima. LndJio:ektnJO, iz mletakdh ii du-
brovakiih odgovora na pismene paf/uke bosansloih vladara mo-
re se ~alkl\jrUlliti da SIU :i ru Bosni poSlratruiClima davana izvjeena
uputstva zavoenje pregovora sadrana, u glavnim cctama u
porukama s k;od~ima je poslanik prethodno bio upoznat, dopu-
Ylijena,V'jeflO'vait,no, usmeruirn savjetima i, prema pOitflebi, pis-
mirna p'ols.1anl~ku kojra ISlU :SJe dcstarvljala utoku pregovora. Bo-
sanski poslamsk kOOli (je U dlUlru 1343. blo upuen u Mletke s
banowhm planom J predlogorn 10' savezu 's dairnanirsskim g'flad!o-
vima, poto die predao banovu pismenu porelku dao je li. usmeno,
sivoj e, oblj!a,njenjenjjeIZliJne lSladJrine,68) Isli:gu,TIIlJO rplf'elffiia dlobive-
'nOlm u,pultSltrvU. U SiPO'ffiernlictma kJOIji se ,odruOlsre na Isaobm6aJj
iS Dubf;QlV!n~k\olffi '<elsluo ISle naV'odli da su poslanici bOlslaj'1lSikiih V'la-
clarm li vellimoa U1smllno iz~,agaili njiihorve pmuke,69) SVClikalkJo u
granicama, daliJihUjpuusiJav:a kodili ISlU se mOlrlailJi priJdravati. Kad
su Druba:mraUli ~pre:maa,i pos:lia:nstt:Vioza Uga1r:Slku da obalviltlerste
kI1al1j,a iO prlew,al1Ju lU Bralsni GSlredl1nolffi maj,a 1404), p~Slali ISU heJr-
ce:gu Hrvojlu ,kaJm bii nj1iholvi rplolsllanioi marg;nt pOnJ~j,elti i nj'elgo-
ViU POlflUlkJU i siJo!ga ral'1o ho'e glOlSpodJSltVlO ti togod pisat najem
66)Mon. rag. I, 281-282.
67)v. n. pr. uputstvo od 24. maja 1422. poslaniku Dan Doriju
(Johanni Georg,io) koji je b:io upuen u Bosnu i tamo ostao due vri-
jeme. Listine, VIII, 174-178; v. i V 20-22.
68) Listine, II, 181-182. U odgovoru mletakog vijea kae se ...
visa et diligenter examinata ambaxata in scriptis data dominio per
ambaxatorem domiIlJi bani Bossine, et aucliitis super his ali:s verbis
per dictum ambaxatorem oretenus explicatis ...).
69) V. n. pr. St. I, 1, str. 436 (g. 1406) i str. 440 (g. 1409); 449 (g.
1400); 451 (g. 1402); 583 (g. 1423).
7*
99

poslom i Ulvj'e~cLbati je da govore na suproeiv Ostoji, oni e go-
vorit.69 a ) Poelanlk Sandalja Hrania (1409) molio je dubrova-
Ik1U vU.adu da ni SVlOiID 'Od,@OIVOJrtU navede nti~gtO!v,e ,rijei koje je
u iSlVlOiID lJ?IOISI1anju Iir.l;g<OIVoo:i.ilO II VlovodJitnio ime, IsIii~wrno moga to
tie svomgospodaru morao Ida iPloILQii raun o nainu :malko jie iz-
vrio iSlVloQlU mliJsd!i1U IL ilm[iiko se drao datih upu1JSltalV1a.70) Pio-
lSI1JaJnli!ci vojvode Stjepana Viukti!6a Kosae, IkJoji su lU februaru
1445. u Dulbl10lVlUikJu p:fieg1olvlalraJ1li o prebjezima iz graiUi]onih kiva-
jeva, i2Jloili!1i 'su slV\olje poslanstvo lijlulbaZlnim1'l1j'eIlimaJtlO ilID
bli'6e narufo gospoden voevoda Stipan ii negolVIi lSino'vi.71)
Iste godine, lU 'alUglUlSl1lU, S~jlejpalIl\oiVIi poslamdci u V,eIlieciiji IiJzuijleli
ISU pliiSlaiUU 'lIL&tJu nje~olVih 2JalhltjelVla klotila jie pil"IOiltana lU v\ije6u. 12)
Poslanik bosanskog k~a[jia kodi de, ~bolg prrliltiJska Ugarske i
'!iurske na BOlIDU u g. 1430, traio podrku M1eiaJUa, nl~jle se
zadovoljio prvim odgovorom mdetake vlade (vietnur non bene
comtentam deresplom101nle, quam !Sibi fec:imu.s) li nastalViio je
pregovore drok nije d!olbilio neto IPIOlv,oil:jni1jd. od~ovo,r.73) Poslanik
hercega S~epana, kloji jie lU jesen 1461. bHo UjpU6e1Il u Veneciju
da tamo obezbdjedi na!kiLolI1JOJSlt prema hercegovoj namjeri Idaod
hana Hrvatske ii Dalmacije Pavila (SiPe!I1anlia) otme KJ:is, :izrvje-
ltavaJO d,e pfusmom SIV\QIg gOlSlPIOIcLall1a o etanovdtai Iriepublike u
PIVom pitaJUtilU dia bi 'OIvlaij rnogao preduzetil dalje 1P0I1;[1ebIlJe ko-
l1ake.74) Uopte, ,i pored pliJsanihiPOI'iUka koje su poslanici redov-
nJO slobom :I1011S@i, lU IdJijp1Jomatskom Isaolbra6aljru mIlioglO Ise ClidetnJiJlia
iU\SmeJna IIii'e 'imnOlgo Ise plolIiagJ3l1o lIlJa nain na koji su pos[,anici
1UISIffieI1I0 izlagailii [svojlli immsiiru. V'aIliOlSlt li. snJagu 'tlSIIlrenih Jraz~o
VO[1a doibI'lo iSlU izraZJ~]i Dubmvalni u ISIV'OIjlOrj predJstavcli u:galr-
!Skom kJraJ~jluod 6. ISejptemhm 1431: ZeiLe6i da ibosanSlkog k'ralO!a
IOIdVlQlje od RadtOlslIiava FalvloV1illii IS ikJojlim su billi U ,raltlu i da gla
IPriv~u na tSvodu S1JraJt1lU, moIHli ISU ug!aIl1s1kog !kJ11aJtia da 'll BOISIIliu
69a) Puoi, I, str, 54.
70) Isto, str. 97.
'1) M. S. str. 430.
72) Listine IX, 225: ... porexeruntque in scI1iptis certum folium
eQIiUm, que pentunt.
73) Listine X, 192-93.
7i) U novoj poruci, (na kojru je mletaka vlada dala odgovor 1.
decembra 1461), herceg se alio: Item adviso la illustrissima sing-
noria, come el mio ambassadore Previslavo, mio camerlengo, el
qual manda per el fato de ban Paual, me ha scripto la risposta li
fece la signoria vostra , .. e assai me son maravegliato, per che non
expeotava simHe risposta, specialmente da castello de elis, Listine
X 193.
100
[pOiai1ije jednog lPolSiIJanl~ka !kodli e tS Ikraljem lI'IazgtOiV'aJl'Ialti, IkOjli e
gaolPomlinja:ti li. IIliagoval11alti li kOlji e, na !kradlU, ii~ltati .njlegovo
mi:1Jjenje; Ij,ertvtom lI':~jleli lake ga je odJvojdlti od Badoelava
nego pismom i laJke ga je navesti da Sie slIioJi IS poslanlkosn
vaeg veill~alnSllN'a. P1iISlmO :jIe, naume, 1Ilii(j'emJoOJilt,el"ie non ore 110-
qruuJnltJur) i osta] e r1la!mo g;d1j,e Jie IdiOlSl1JaJV!ljeno.74 a ) ,~PQlSlo!biIlJOtSJ1; dio-
brog !.i;z]algaJUja cijenJillla se ii u H()sn!i te ISlU lj ovdti:e za piOIsI1aJUlilke
Qdaibiirrani [j~di kojli e iliti1elP'iIID i ubjed1jiviim lrii;jeoilma 2lruat!icLa
poteno i maidro 1LzJ1I0i.e svoju PO~aI()Ib~IliU i da vje:tJiJIl!om .go-
vora dO!prli,nelSIU lUJs/pj'eh!u svO!jih d11pLOImaJ1Jskih mlisija. Kroz to
ISe ii U BOISJlli, u uskom kJriu;gu [Dudi ikoji u,lelS't\nuju u di;p~OiIDat
sko;j s1JuJbli., stvarala i iirilakJuI1turla nisrnenog iz;raalV1antia kao
jedna od lkOiIDPOlIllenatJa li ;jledain od )j'2lraza srednjiOlvjelkOVlIlJ01g ~uI1
rt!ulflIliogna:Zvil1Jkia [ ikuiLtumi:h nastoli anja na 'OMom podmujlu UlOiP-
te. A nosioci ovih nas1Jotia>nlia U 'OIb1lalSit[ diplomatske sLube nisu,
kao to emo VliJdije!ti, biila samo viastela nego i lj~d1i dz niih
dl'IUtvenih lrercLolVa u slIiubi svojih feudalnih glOiS\podall'la.
2.
? iSlPOI1jIIliO!PO[tti!k!im odnosima BOl51na je IUlvUU'elk l1IDetiramla
~laiO Jedna drava ii n,jrezfun vladar Ikao jedini pirediSltcwnlilk te d:r-
zave - !bez Oi~ZI~l1a na 1UIl!UltJran:je prrlilrrJkie li oicLnotS,e ikO!ji s'llesrt!o
Y'l.a!dar~ d~lV?dlh lU .saSlV:ilm 'OlVisaln poILoaj o 'V(l,asteos!rorm sabom
Il;TI JO po,JI:rlirnhm veil!mOlama. Samo iz [1az:}olga ibaik:tike Ji :po1litik\Olg
OIp'?I'Itu!llilte!ta ?ru~~o,:anli ISlU 28. maja 1404 - [Imd je SlVlrgnut
SltJ~,an OSltl~l~ II JOS ISe ntje zna!1Io koga e sabOT ~a!braJti za
klrla[\J1a - iSIVIOQli1Il pOlSi1aniC:ilIDa tiIzIdal1li punomoja Ina est Iraznih
~dT'esa da iSe iP/OISi1ue onom kiojla, sa .staJIlio'V'i:ta duhrolVlallkJih
mteresa.' !bude ~adbo~jl~ iQIc1Jg1O'v1lJ1"1aJa lI1iOIV:1m 1P1r[[iik,ama.75) I,r,arnlLje
O/P'~ U rZJUz~m p\l'lllrkrama, Du!hl'lovmi ISlU, 4.:l!eib:rIUiaJra 1366,
S1laJ1li plolsl1aniilke u BOISlnJu IS rjiednirrn :ptUlllomojem a!d dJomiiIIlJurrn
, 74a)~eleic~ - Thailo~zy, Diplomatarium ragusanum str. 357:
;Et quon."am btere non SIC loquuntur et ubi deponuntur stant et
Ita s.upplrca.mus, ut unum mutium ex suis maiestas vestra ad ~um
destrnare dlgn~Ur, qui ipSlUm aloquatur, eXhortetuI', eidemque per-
suadea~ et. demqu;e menrtem eius inspiciat; nam facilius ore vivo,
quam lrter~s, rex lpse Radossavo cedet et maiestatis vestre nuncio
conformabrtur.
75) Puci, Spomenici. Primjedbe IX 76.
101
banurn 'Iverteum, Vo['chl'CiUffi suum f\ra:tr'emet comhtissam
l~pSOII1Um mabrem?", Inae, u iplr'avlilLu, od S1li'iP,am.a Kotroma-
njia pa sve do p:I101pwsltidrave, IstI1ami poslamci, ikad god se
Tacli"llo o m'eluddJaVlI1'lln poslorcuma, u\plUiVlam:i SIU samo vi1aidaru,
a bosanski Ipolsll:anlicli uv~jek TIialsluupadu samo !k,ao iplr1edsltalVIl\iJc:i
V11adalfiU. V1adaJI1e'V dvor j'e mjesto gldd,e se primaju 1S:t;,r~alnli pio-
slantci, @d,je ise vode pregovom meudu-avmog k,all'aJk,telfa, gdje
se za.kljuu:ju ,uglo~orrii lilJi u\iJvru;.ie nain lIijea'Vanja sporova.
Na dvoru se zadravaju ISI1:!I1alnli pOISI1a:n1ici Sive:dlolk ne svre posao
ili Ine hudu IOlp0Q;iVa:n1i. i odavde iz~jeltalva:ju ISVlOij,e vlade o Itoikm
poivjeremh im posaloIva. D!uibro:vla,lki poslanici, l~o,jii ISlU ujuliu
1332. hOlnav11li na bosamekoen dvoru gdje iSU vodi'lii pregovore
o mogornu, isla:lli surplllsmeln,e :i:z'Vjle!taje li ovdje eJkali ,c'LaJlja
UiPUliJsitva.77) PtolslLa:ni:ku Petru Ba:l:isllaVli6u bilo jre, 2. X 1332,
nareeno da na banovu IclJVOlfU ostane mjesec daIT11a i da, pet-
naest dana po dOlla,slk,u na dvor, 'Pismom 'izvi:j,eSltJi kneza 10 sve-
mu to Je uradio dio1Jogdana i da ja:Vli kakvli iSluliJzg1edii njegove
m;s:ij,e (laid quid liJnJtendit p:elrveniiJfie).78) Za vri}eme vlam!ih pre-
govora IS k,mQ:jlem Oislbo1jlOlffi u unarnu 1404, dubeovakavlada ITIia-
[1e:clJil1a jie svolj:i,m :pm~lanicima da odmah snrtmadam po prvom
7sa)
kurliI1u alju izvjIe1\ta:j o razgovomirna prethodmog Idruna.
primjer', mOII1a[i da uloe ve,lJiJkje napore u pregovorma IS kra-
ljem Tvrtkom II da b:i dobiJ1Ji njegovu potvrda; mirovnog ugo-
vora s vojvodom Radoslacom P,avlolvii6em. 80)
Iz mnogih pod:alllaikla jasno se ,vi1di da s:ustralnli poslemtci
,kodi SIU u raznim rmisdjarna 'lllpui:Vlalni na hOlsalnlS:ldi dvor, glavne
razgovore vvodulli sa eamim vJiaid:amom. Tee je odgovonitfi na
plttarrll}ekcOJj e su linosti iTIJa bosanskom dVlOIl'U bJiil,e :ukJJjulnle u
ui k'I1ug vladaeevih savjetnska kodi su neipolsrr'eldnlO :Ue:Slt!VO~aJ]i
u voenju pregovora ii ltJerunri:kiom pr11preman;j1u ugovora illi u
ohav'ljlanju dlfugi1h rlaJd:n!jla k'OIje su spadale 'li podou[e spolltilIlio-
po[itikth odnosa, Vanu dngerenciju uspoljno:poht1kim pi-
tiaJnj:ima limao je, prema UlsltUiljeIlion IPIl'aIDS'i, vlasteoskd sabor korii
je, u rnnog'irn ISI1lurajev1mai, <o torne donosio i konane IOIdlLuke. 8l)
Ovalkva \p1i:taTI/ja mog,]i :su Ina saboru da .polk~enu tkrlalj, tilli pak
po:jed:tnre 'V1IImo~e .koljle ,SlU to 6ilnJill-e iz vLaJSlti1Je liJTIiicijialtiv1e i u
'Svom ineeresu liI1liu :iJntten~slu svoje ,grupe ili povremene ove ili
ome vlasteoske .k'O!alli1cije, aim, esto, ~ na eil)ju !iz,memu izvana.
Dubmovami SIU znal]i da Ise :utoku svojih pregovora s Bosnom
olbraiadu podeditnlod vIlIaistelJi kao SIV1O(jlim IlJaI101liltim priljatelljima i
da se [)IT'lekIO svojih poslanika ilm na drugi nain obavjetavaju o
republske ZJaJuZ!imailfiza njene
U !tome kcoll!iko SIU se 11i prr'iij 1alte'1{jii

olSIO!hiJto vamim ISllluajle'Vlima nareavato se pOls1aniidma da odr-
a:vaj u stalan k'Oln!1:la;k:t s viadarevim dvorom. U Vlr'ijeme 'ugalr-
sfko-mletakogmlta (1378~81), ,koji se pra:1lio na DulbflOlvniik i
KiOiJOIf, kada d'e dlflalnje hOISlalTIiSlk:olg ik:r'lailJja mogilio da bude p!I1e-
sudno u o'clJnols1iJma Isnai@a 'OIVla dvag.rada, li dubJ:loVlaki i .koI1:lO/r-
ski pOlsWanilk 'li' k:rtJtli:nim.:sii1tuaJcijlalma stalno Ise dre d VlOI!1a gdje
jiedan prlo1ti:v drogiOg V'odli liilavu ,diJpi1Jomal1Jsku bOirlbuza ikra[je-
vu naik1onlolst.79) Ni kalsn'i,j,e" pa ni lU doba Inajvee sl'albolSi1:li cen-
traJ1ne vl,alSl1:,i, lI1Ii;j:e se rumlaiIlji1Jau,l,olga dV10!1a u pioHtil{JQm sao-
bIT'aajIU sla iSip<o[jn.jim sV1ije1Jom. G. 1432-33. DuhnDivani SU, na
MOTIlumenta ragusina IV, 39.
76)
77) Isto,
V. 356.
78) Isto, V, 367.
7sa) Puci, Spom. Primj. XII: Item volerno che siando cu~ lo r~
in Bissica (Bie), zascun zorno che sarete cum luy: sopra .11 statI
nostri, di presente in l'altro zorno de tutto .ne debla.te scnv~r e~
avixar per lo COl1i,er primo, a za che de horam J:ora mando aVlxat1
poserno veder meyo quello avererno a far et segmr ...
79) V. nap. 28 i 29.
interese. U plQC\7IeilJjli Dubrovamimaod 25. augusta 1399. voj Vlada
80) V. Jorga. 309-315; upor. Truhelka, Konavoski rat, Gl. Zem.
muzeja XXIX (Sarajevo, 1917) str. 198 i d.
81) Upor. M. Dini, Dravni sabOlr srednjovjekovne Bosne (Beo-
grad 1955), str. 49 i d.
81a) M. S. 241-42. VojVloda Radi 'Opisao je u svojoj povelji po
redu kako je tekla njegova intervencija u ovoj stvari: .. i pooh
u Bosnu presvijetlomu gospodinu kralju Ostoji, i pomenuh mu ...
preasnu slubu li ralJlike precjene dare, koje su primali gospoda
bosanska od Dubrovnika, mole slavu kraljevstva, da bude milo-
srdan Dubrovniku astnimi darmi, i tui mi se objetova kra1evstvo
a govore kada doidu mn'je posli vlastele dubrov'ci, hoe biti vidi-
mo vsakomu, kako u Dubrovnik darovati upom, vladanijem kako
srane prijateljIi: I ja Radi to slJiav ot kralevstva ... upisah gos-
podi dubrovakoj... da polju poklisare gospodinu kralu, i na-
vjeuje dare koje im e gospodin kral dati, i gospoda dubrova
ka . .. poslae gospodinu kralu svoje poklisare . .. i tui gospodin
kral . sveav se s gospoom i s vlasteli i s velemoami kralevstva
i s vsom Bosnom i tui gospodin kral i vsa Bosna darova i zapisa
u plemenito ... gradu Dubrovniku vse primorie gospodina krala i
Bosne ... . Citava stvar bila je, dakle, prethodno udeena interven-
cijom vojvode Radia kod kralja, a onda je iznesena pred sabor
da i s te strane dobije potvrdu.

103
102
Radi Sarikovii na\ilf1oiko je izlioliilo slVo,je zasluge ito ,jie ~pub!i
ka dola u posjed bosanskog prr-imorja. 81a) Posltje ponovnog
uspostavljanja 'I'vlrt:ka II na vlast u Bosnli, Dubmowami su 's,e
mnogo trudliili da od novog vladara dobiju iplo,velljl~ 'o potvrdi
n,jilllJovl:h stamih poV!LalsitiiCla 'te su z:aJmol'jJi d. Sanldialj1a Hrania da
im u tome P'Olffiolglne. 82) On je to pokuao naO!pII1ijelmd kJfIa([ja
(poetkom augueta 1421), 'ikoji ,SlVlojlim madoudsum odgovo-
nom ni}jle zadovoljio Dubrovane. Sandai~j jie na 'to obeao da
6e u SI!U:ajlu dia !krailj IQdb~jle dubrovaka traenja, pokT'e\11Iubi
ovu stvar Ina saboru ~SltalI1ikJU)kiOljli e se odra,m 7. 'aiuglusrtJa. 83)
Zajedno SlO. SalI1Jda~j em, zauzdrnao Sie za duorovaka traenja i
vojvoda Vukmir Zi]latOII1JOISOiVi Ite je 15. aaigusta, kad je na sa-
boeu IsltvaJr ve bDIla povoljno svrena, lU Vii,jleu u:mollj,en'iih zak-
ljueno da Sie vlada obojl}Cli vojvcdapismeno zahvai (sembemdi
Iiteras reglr~lJtiatotI'liats) na ,n,jihovlolffi~aluzd.malrrljlU.84)Kad je li:Zlda-
ta traena povelja (18. augusta 1421), silijedliJle su n1Oi\~e izija:ve
zahvalnosti praene bogatim darovtma. Z,ah:Vlai]juj'Uli se, 26.
augusta, S!andaII)ju i VuikJmli:r'U na svemu ito su za njlUh l\loi:nHi
lU ovoj p,rlii1lic:i, Duhl1Q1v ianJi ISlU narosto istJicalli mjihove napore
pri gospodinu kradju i VlsemUI1USlagIU Zla oprave mae. Posebno
su se zlah!ValjiiVlalli SamJd<aldu na iO'nome, o emu ih je oba.ViOeiStlio
njfiholV pOlsll,anJilk NI~ul\1n GUlnldiw1i: Kj8.JkJo mu je i@olSrpordisltVIO
vi TeJkilo da s V'elliikom IUSl1LolSltdru i trudom mo,gIii ,Site llIa:velsltii gos-
podina k'ralja da tOli IiISlprlni ... .85) I 'u neVlol~jii, u 'kio!ju !SiU ih
dovel]i ljudi Ra:dois!:ava Prav[IQlvia ,svodlian nasti1ji:ma u KonaVl1li-
ma" DUibmolV'iarnJi su ISle '0ibI1a6aali (9. maja 1422) Sivom priiljlal1Jelju
SalIld8.l1:j'U IS moi1'biolffi da OIVIO 'pliitamljepiOlkir1el!lle na IsalbioJrU kolj li se
'!:lih dana imao odratli ,i da za njih :PrlOig<ov:olri kloju :rlioe' neka
glo/spoda I1usaJka vide jelI" Ije ned'l'a.goISJtnIO to je ItvIQ'1m pni,ja-
teljem uinjeino ....86) Vida. se dia ISJIU SiPoll!jn:o-lprollit~Jkia pit8.lDjj1a
tretiLraJna u lViI:alsltlolSlk,om s8.lholru u kioj'Im ISlU hiiiIli mOg1uli li s:tl'aJIlJi
uticaJji pOIslredlSltv:olffi pOljiedinih 'Vlel!rrnIOJa, uesnliika u slabonSlkim
sikupov:ilffia. Alii vu:di Se i Ito da jie vIladareva 'ingerencij<a u do
il1JOhen,ju kOII1Jaond.:h odlUika imaIla preVIagu, :ilallm ne mo,elmlO 1'eoi
da je 'lliVIilj'elk li lU iSlVlaikolffi sl:lJuaou ,stva:rno hilla od1iU!uju'8.. I
PlOIred tOgia ito je lU :rjelwlanj'U ovalkvilh pitanja :SlabQifiU pripra-
Sf) Puci T, str 159
S,) Jorga, 200.
S4) Puci I, Primj. X xr.
85) Isto, 158; Jorga, 200.
S8) Puci I, 169; upor. Dini, n. d. 52-53.
104
dala vana iulo,g,a U1toJJiJko 11tl? je mogao da utie na iSlt'alV vla-
dara, pa i da iZVlr:i. prrit!iJslCl!k na nli,elga, ipak se konane odiluke
nisiU mogle domijebi bez vlJJadariVla prilsltanlka, ilj. bez krenja
U1s1tallijrelnih prarvrrih obila\jia. UtoJku dubrovako-bosanskihpre-
govora 'o m~I1U u aprilu 1404. ,i!zlvij,estli1i <SIU dnrbrovesii p;ols~,anlici
ISIVOjU vliadu (25. ClIP,r!ilLa iz Podvsolcogjda jie u saboru (8.11 sboro
tra 110 reet li baa-ont dn Bossma) bi~Ilo govora o .sl1Jva.rima kojle
sebiu rerpulb[ilke :i da im je dat iodg<o'VolI" ma ndih01ve ziah:tjieve (s
kloljliJrn odgovorom vlada ntje biiJl,a zadovoljna). Iz novog UlPUt-
stva poslamicirna vlidri. se da 'Oldrg<IJV!OIr sabora TlI1SIU u Dubnovnln;
srnatradi def1inilt:lilviil'olffi 10d:1Juikiolffi. KraLj je, nsmne, izJavio posla-
nicima dal bli Ise e1:io iS rru,jima ponovno ISaJstati li raz,g:nv'aifaJti o
tum stvarfma; 'UiklOilJiJJ.m tialj sastanak nJine odran liuJkolItko ve
nlssu od klJ:'1ailj'8. doibiJ1ii 'ZJadolViol~j'avajui odgovor, treba da sami
naJstOljle da Ise s njim sastanu u pnsusnvu nekolicine patarena,
velmoa li. dobrih lijiUdi - glla:s:iil:o jre IlI0VO uputstvo liz Dubnov-
nikla. Dubrovani, krOlji su dobro iPo1znavalli prii,liilke li. Qlr!galnJiJzacli-
ju oosansloe drave, znalii ISlU, dakile, da stanoviite IsaibJOJrI8. me
moma znaifii i defLnit'iV'no Ir'jleel!llj'e nego Ida dlO< ostaje otvorena
mOIg<uanlOlslt da :se pregovara Isa :]~TaJ1dlem. Da je km,lju iplriilpadalIa
POlsl1ij-ednD,a it':iUi u pibanjirna ISlpoiljlne po]iit:iik:e, dOVloiljno ijiaJSiIllO
[mkaZiUjje ri linlj 18ruioa dia jej,edan IOlnako moan velmoa ,kialo to
j'e blilo vloD',vloda S!a.ndailj Hmnlil, samo lS vehkolffi Ulsillol51tjU i
tl1''lldom m!Olgao da prwVlol1Ji kra~j a Tvrtikl8. II da izda iPlOIllJ.iffiliurtm
pOVIeliju ikoj:Olffi jre poJtVlI1diio dubrovaoke po.vlLaSltiCle. 86b)
Ako :SIU pitiainIja spoil:jlne poiI\iti:ke i 'biiiVlaila predmeltom Il'a-
iS!Pl18.vl~janja u vlla:slte:o'Slklom ,slabOlr:u, sla:mi diplomatSiki rplI"eg:OIV1o!t'i
<o taiklVlilffi pitaJnjlilffila Vlodii:li su iSe 'u uem ,kJrugu oGa.brr-anih vla-
daiT1eJvlih s.avjeltmJiikJa k,oji, za!jed:no s nj:ime, dajjlu pokltikiu 1510.-
d:rmu iO[lJOIffi !plo!imu 'kJojli ISle II dOlkiUJmelIl:tJima ,o di!plll0malbslkolffi
Slalolbr:aalju IOiznalluje iUlSltailje:nilffi IteI1ffiin:om ka.oQuril8. dOImini
regiis BOlssi!nle ili Js:laVlI1li dv,ol!' lwaljeVlSltva mi. Boda,cli vl1lada.r-
Iskih pov,ellja :Olsrt;av!~jajudolsrta lW:Slt w1iil51ak da je ii lU Bosni, !kao
li. u SrbIiOi,87) !pIOlsltodia~ojlednlo, vJi,e iili ffilainje staLno, Videlo rkra-
lj,evih sa'vj e:tln:iJka, sl8.SltaJV110'e[lJo 10dlJjudi punog POivje:rrenj'a, Ikiolje
j,e,Zlaj~idno s kf:aljem, p,r ii,pmma110 !odLUikeli iza IIlJjlihstaJjal0 pred
B6a) Puci
I, Primj. VII; Diplom. rag. 159.
b)
B6 Puci,
159.
87) Vidi N. Radoji, Srpski dravni sabori u srednjem veku
(Beograd 1940), str. 259 i dalje.
105
 vlastecskim saborom. Mislim da se na OVIO t~jle10 odnose ona
mjesta !tl poveljama gd1jre sedosta esto gOIVlO'I'i !o nemoj odlnici ,
@OIju 'diOIlllOISii vdadar POI1tJO Sie prethodno posavjetovao IS vlaste-
lorrn i vellmoarna @olji u Ito vI'iJj,eme bjehu pIli mas liJli kodli se
iPl1i loralestvu mi obrr:iJtoIge.88) U takvim slluadeVl1ma izraz
"HM~KWf rKW,"" i verbabno ii stvarno odgovara dzrazar hahito
comsiiio la:t1inlSlkih povelja i oznaava onu POill1tiku .radnju
kioala Ise, i:nJidijia;tiVlom vdadara IOibav'lja i svrava na dvoru u
uem krugu '!lJj,e!@oiVih ISlarvj ,eltnlilka. Ovaj kmug obuhvaitao je lica
kODIai ISlU 1S11ubom b:iilia veeana za dvor, zatim punol1jletne la
1l1I00ve rue ik:rall:jevle POII'10dlke i 'OIDJU vilaS/telu klqjla SlU se iU datom
momentuzatekla TIJa dvor-u (lmli Ise pI'i k:l1all,eSJtvru md o!blrlirbole)
l:mik!oja ISU zato bitra namolirQo !po~Vaina. Ovo iuetijel0 iklriailje-
vih s:avrj:eltnika ISral1in,j>aVla,10 je ustanovu dvona u piQ\!<i:tiklom
smJilsl1!u lrijleli Ji mio'eils:to to i dTlaVlnJi sabor. To se dio'Vlo[no jtas-
sno iVk1ii iz ne1kol1:iJkro povelja. Kad je kral] Stjepan Ostoja, 20.
novembra 1398, nailazei se u Duvnu, doneslo odluku o pniiz-
navalmju duga ikJI1ailj TVI~a Dubrovanima, on je na.jprii,j1e
'a
razmetnuo dubrovake ZJahJtjleiVe ,i, pOIUO Ise zatem :posalv:j,e1uOIvao
IS vlastelom }},kini 'u 'to v:rijeme 'bjehu pri nas 'ri,j<e10 da asdo-
VOI~ji m01llb,i dwhro'Varkih pOlsl:!Ja!l1JiJkoa. 89) lisIti kmlj, ilmd se raalo a
potvrdi lIrgJ01vakih povlaetaca Dubrovniku, ITIJa:j:plnij:e je sasfu-
alo njihJo\vle piolsl}wnJirrtea zlatllm tie, "irrnavi IsVljelt li zgolV1o[' IS plJ:1e-
ViiS!olkom gOIS[>IOliOIffi b:oglomdaiI'lolvlwTIJom JIlJi ikirailiaom ki:r Kuj a-
vom li 'v[leiStel,i i veil'emo~alID)i kr-ale1sltva ,mi d:olniJo odluk:ru li !izdao
'l.na:Jel!llu IpoIV1eJtiiU (5. febr<Ualra 1399).90)
Uiolstal10m, POlt['Ielb!U :polSr1Jod'3!n,jla 10iVakvo:g lU1eg k:r<uga krailj:e-
vih iSlavjel1:lnilka iIlalITl!etal:a je i isama iva pra!kisa dravTIJog i-
Vlolba k:oljta je eisbn ploiSltavlj,ala !@l1iUpna i sl1tna piJtanIjia !iez po-
dnuI}a meiuLraJVnlbh rodno!sa Ikoja IlJiJsu JuviJjlek mo:glJa eika\ti
da sie iSlaJSlbane dralVJni saboir; za:uim, lI"aisipnarvJlj,alnlje O'v'aJkviih pi-
t:alIlja zna[o, !SIe i IOltergJIlJUti Ikl10Z dui vI'emenJSik:i il'okli zja li:tavlO
to vr'iJj-eme nije bilLo mo@ue dr,ati ISa/bolI' TIJa lQ\hJUpu; ikJoluaino"
p01trr'etba da !Sie !pll'~glolvrolI'!i dre u t,alj[}jolsti ,elslto je zahJtio'eiV,a[a da
se IStva,r,i sVirav:ajlU u to jie mogme uem k:nu;g:u :najpovjerllj 'i-
vijlih J1Ii,ca. Ako ne uWljerk ,salIna odiLul@a, sliJgllllI1IlJO se [>JrIip:I'emanje
odluke, lU 'kJoj.e jie iSlPadJaillQi i vo:e!nj1e p,riegJolvolra sa preld:stalvmli-
clirrna ,sitImne tcIDialVle, m'Oma\IIQ!, ,SL:Lo:m pni11ka, ,pD:'ElpllJSttti uem, CI1la-
88) M. S. 232; 305.
89) Isto, 231-32.
fifi) Isto, 236.
,106
ISI1JilIl1ij l lffi 1:J~jI2l1'U k:o'je jebiJlo pod 1I'1U!k!om (kiralj u, iblte njegovom
dvomu gdjoe SlU uvije/k biilJi IUlsrediolUaenli dl1plomaitJIS@i pregovori.
Iz kcoljdh eu redova uzimane lianosti da V'ladalI'1U daU!U sa:vjiet
u talkv<,]m IPrIJl:~kalma im da ,SV!O!jim ueem u spOil)jl!llO!Pollilt1lkdm
radnjama dadu podrlou inJ}etgloVlim ,od~Uikama? U iIleik'im povelja,
ma iSJP!ominju se rneu ttiirrn i]1!n\OlstI1ma na prvom illlij,e\S~U J.anolvli
ue vlladaa-eve poroddee. Kr.ai] TViI'!111m, poslije pI'egoViorra sa
Idiub!ro.v:aIikiJm IPOlsiLaniciJma, [lIortJvlrldiio ,die 10. ,alPmiJ~a 1378. Dubrov-
nliJkiu Iranije povsastlce zajedno s bo~0Ida:l1OiV<anOliru mi .Maljev-
s:tlVlai mu llTI,albeT!jlU, gO!SIPOUrOIffi Je1lJe>I110m, :i s glOts!Pio:jlom IkrrulJicom kJiJra
Dorotdjorn i s izbransm; viasteli klrwle'vstva mi. Kr alljeva maj-
ka Jeilena i njegova ena IkJr:aljica Doroteja [lIIliJsetglJe StU na po-
vellljlu poto ISlU prethcdno IbiJ1!e nupozmate IS njezinom sadrinom
(s vidjeve obeanjja i uvjete gospodina 'kraljla, IS gradom DIU-
brovmkom vde ptslan:a).91) PIll'iHilkQm donoenja (slin.e odlu-
ke, 17. dlulla 1392, S1Jjle[>!an Dabda rStaivj1entwwo, Ste s Ikrail,j~(lom
Jelenom li 'VlliaJsltlewom,92) a Stjlepan. Ostoja, load je 'izdarvao IS\P:0-
merrtu ipove Dubrovanima, 1399, s i'kra1lji,cQim Kiuja'v0iffi93);
'lj:u
nlstJi Qiv,ad klralljiJzdao je :g. 1417. povelju brai ViukJi6irrnazaje
dino sa !korall:jlioo1m .Je[!enom, .s:ViQ\jlolm drugom enom, i sinom
St}elparruom. 9 4) Stjepan Ostoji donio je 5. marta 1419. odluku
'o p'OltVlrdii dubrr:olv,a:lkiiih p!olvllaSi!Jiaa I1mlJve 'SvliJt UZrgJQiVlOlr iS p:d-
vlLsolklorrn glolsipoj:om K'lljra'vlom, IkJraliicOiffi k!ralleiVlsrtJva m!i materju
i IS vliaslte1li. i iS veiltkomlolami Ikr.all!eJV1stVla mi.95) UgOVOI'1OIffi o
s.avezu !s DUlbr:orvnliJkOllTI PlrlOltiiV hercega Stbj'e[>lana (18. deaembll'a
1451) kr!alllj Stjeipan'I1olma pr'eluzeol ,jIe ob!aVlelzezajedno sla sI-
nom Stlj~lpal11Jom - medJu IOIS1ta/]ilm i l11je l:kJode 'su se odnolsi!1e na
IOltuii'VaI11)je :dlijell10rva draV1TIJog Iter!itmnija u komiJst satvezmiiJka -
bez piitanjla, .dr~alVnlolg s'alblorria. 96) M:e'du ]!idirrna lS rkojliJmavllwdalI'
priiJJilk'Olm msplrlaivlj:anj,a ISlpolljill'OIPooitiiktiJh 1pi1talnja oddava
"rlH,,"'" H 3roKop"," navedeni ISU, 'u IOVlim :ptrimjerim:a, 1:kJJ.1aljeva
malti, nje@OIv:a etTIia (kor:aLjka) li njegov najsltamilj1i s'iJnkalo p.l'e-
dolC1I'eienli 11Jalsilj
'edJniJk
!px!iJjlstiolla. U p;o]illii:kJoj iJ.1ooIl\jli ove w:g,te
woeiSlt'VIUljru, idiaikl1e, samo 10ll1li i1,alnJOIVivtlaidaIiWe p!oI'lOtdice iS ko-
nima j e lOm nejpom-edJno ikrV1I1iO veZJan l i diill'lektnod :IliJnij i i koj i
Pl) Isto, 189.
92) Isto 221.
93) V. nap. 90.
94) Listine VII, 240.
95) M. S. 283.
96) Isto. 447--450.
107
pl1edSltav1Jj'(l,jlU ikJolllltliJnUl.iJtet 'VLadajue IdiJnaJs1li~e. Ntj:iho'Vlo prisu-
IStVlO meu v}aldaJrlevl1m savjetnicima dzraavalo je patI1imon'i-
ja:mo shvatanje drave, uikOlI".i:}enO'6Il1o u ideoJ.Oigiji~oII"Ilijleig silio-
ja feuidallIllo,g drutva li v:jleltaki porevano lS1polljIllOlm simbo-
iliik1om, \te die JU bome smdslu imalo i :slimb!<j]ilIllo znaenje, moda
li viie nego znaenje nelcog a!k,tiViIllOrg faJktora.
U v{liadrarreVIu savjetu redovmo se sporruinju vlastela. Neke
lod poveilUla koe smo navelld dosta jasno potvruju da vlastela
klotila udatarn aluajevnma uoesl1;lvu:jlU :ll savjetu ne IlJaJstUiPaljlU
!kaJo neko ue predstarcniwo svoje klase lIlIe~o samo Ikaro proj e-
diinci kOljli svojem iislkiuslUvOlm mogu da doprinesu bO[ljem iI'je-
renju pdtanja o kojem se rra:spmaiV'lj;aJ1o. Ne moe Ise, tavie,
govlolIiiJti Ini 'o odreenim l1inosltiima fiz redova vilastelle k10de bi
redovno bHe uzJiJmalne ni 'obzrilr u viladarevam sa:vjetOlVian,jl.i!ma. U
navedenim pi01vrell;jama StIjepana OSltoje od 20.lliolVlemblI"a 1398.
ti 'I'vrtka II od 16. augmsta 1420. istaknuto je da se vladar sa-
V]jletov.aJo samo s nmom rv,lastellom koja ISU Ise u Ito vl1ijeme zatekla
na dVOIl:'U,97) k1oij;a 'su mu, daikllie, Isl1JUla!dllio billa piri rucl u vrtiO.eme
kad 'mu je savjet w'aJslteJ:e bio potreban. U drugim po'V'ell.lj,ama
~ovoJr!i Ise o :1ZJaibl'lanojwaJsrtellii IS k1ojlom se vladar Isavjetujre u
ovakvim ,slula:jeviJma.9 8) Ovdje Ise, sigurno, ne ,!ladi <o ~j\udlima
kloljli bii IPO neijem :iizbolI"lU biJli deleg1ralllli u 'DIVO ltiilj,ewo da 'tu
zars'tupa!ju IUInaprrijed odreeno stvavove li miiLjenja. OIl/i \Se na-
zivaju ,]zaJbraJnrim piO rt'ome tlO ISU illino u!ivai]i nall1Qiit ugled
mediu 10lStai1om vt1Ja:stelom i iJmarili [IlJa lIlijIU ut!ica[j,a, rlt,o 'su uiv,aili
gilJalS :ilsmUisniJh li IialZJboritlilh Illudli, illi ibo ISU seiJsltica]i oda:noru
prema vladlamu li 'plosvemru ltomebiiJlli !SIplolSrolbni da :pOlIlIesu dilo
odgJOiVio:rlIlJolslti,za aonesrene odluke. No aik10 \olvi odiaiblI"amJi l>judii
kole vlla:dalr II d'aJtim slluJajevima :piolziiva nJa IsavjetQlV1aJnje :i dio-
gOVlolr oj nisiU biiilli TImmalnoiza:hraIlli predstalvmliJCli slvoljekllJalSe
sa IQIdl"een'im mandaltlom, I~ni l:om, ISV1akak:io, ,0dnaiava:liin;jlezruno
mii1jen,jek1uje jie VIladar iZI'lazlO'ga pio1it!ilkiog !O/portuniteta mo-
mo da luzima UObZ;L,[' iplI"ii dOlIl/olendru !Svojih odluka.
Ne Imoie !S'e si~urmJo :reii dalli 'su IlIOSliJOru v,a1nliJj:ih dVloIrelkih
zvaIlIja pOSV'Oljioj:iiUl!1kcliJjri rulaziJli lU vladaJrev \SlaJvjlt kald /SIe l1a-
d!ilo 10 d~pwomaJtsJk1im pre~(JIV/m!ima, a]i Ise to po nekJiJm znacima
mo~e prr'etpos'tavi:lti. Na :poV1eillj.ama i ug()lvo,rima meudravnog
kar.aktel1aVlI"l10 lels~o rje karO svrjlediolk meu 10lSltaJlJom v:~alSitelloiID
7) V. nap. 83.
D8) MS, 189, 293.
108
UiPiJsaltli plI'liJstlN lod dvora IiiIJi dVlOlI'lsk1i dli iP:riJsrtav kralevstva
mi dvorski knez illi naega kJraJ1eVlstva dVlolrski.99) SV1i ovii,
meusobno Islini, nazivi oznaavaqu nosioca IjledI1le]s:te dvorske
slliube Imjla seredovno povjenavala iljudiJma Izredova vlastele.
FIUIIl!kcija dvoralcog 'kneza - prastava bi~la j,e stalna, ailiSIU Sie
lIlIOISliJo!Cli IO'Vlo~aZlvlarnjla esto milj~j>arli. Na povelj arma odi :iiUln-
giimaj'li - ni v~j ek lU iiJme dvora, tO. lU :ime cerrtrailne v:l00ti - karo
svjedoci i~alDaJntiiti,e is~jleldoeIl/j>e, pored vladaireve sveane
zakletve, obaveznrie CLI1ruVIU na potovanje 'Polve~jlom d:altih pra-
Via kao to de ,i svjedoenje predstavnika pQljedJ~nlih upa 1ilii
oblasti davsho gaoanciju da e se ta prava potovami od :lJokal-
Il/iJh Uplskiih vIl:ars1Ji. U j,elooou :la:tmsk1od povelji Tvrtka II liz g.
1436. dvomski Jonez naveden ,je pod nazivom parlatliJIlIus regni
B!01SInae100)iJme de jo blie odreena Inle~olv,a funkcilja Ina
dvoe-u ,i lU did~alvli. Njemu rje ,kaJo majbhiem vla:darevJU saradnd-
ku, dobro upuenom 'li dravne poslove.morala prtipadati vana
uloga lU vfadarevm savjetm kad Ise radil10 10 pregovordma meu
drawnog ,kaJI1aikltel'a.
N a d!vije iPolvle~je kotie riJmaJtiIU ikamakter meudravnog ugo-
VlOIDa updsan je meu svjedocima iPI"IO:bolvlesltiilj.arr (snaega kra-
llievrs:wla :p[1otobiiJsltar) nepolsred:IlIo liza dVQI1SJkog Ik1Il1ezate SIe iz-
ir!LiltO SrpomiJnJ.i1e 'meu v!lalstel1Jom IS ,kojom Se .k1I1lilj S~jepan '110-
ma saV'jet01v<l!0 !k,ad je 1444. v,odiJo uKreelVu pregolVlolI"e s du-
br:ova,kim prolSilJamie:ma.l 1) Plr:oluOivesb1jar (u pomenutoo 1ail1im-
slkioj po,ve~jd Tvrtlm :a camera:I1iius) jie po ISVloj'od fUIlIkcij1i nadZiolr-
mka dVIOJ11Sime (ito 'zIl/ali i drav:ne) blagajne ri prihoda mo,r,alo bi-
ti ,k'on'SlUlltOiv,an u piltlan:jlima iSlpo[jno\pioilitlhlkih odno's,a ve li nadi
1Jolg,a Ua SiU ta piltaJnaelSl1Jo, aiko Ille ii redovno dodirivala ekJo-
IlIomsk1o-~ina[ljsijlSJk;e i:ntelr'ooe zreml:jle.
Ima 10lSIliOVia 'Zla rpirel~poISltavik1u da je II vlaidaJre'vu rsavjetu
'liOelSltvoVI<l!O i !1olg'mfet (\illi diLjalk),:iJa:ko n,jlego'Vo u'e'e n~jle U
Iitl<Vlolrl.i!ma mg,dje d!1r'~tJno SlPomemJUlto. K:rolz nj egov'el'lUikJe piI10-
iLa0i11i SIU IS1vli ,akiti ,aVIoIfisIke !kancelJaJr~je te jie 100n, bOlIJe lOd svih,
moga!o da sag[eda !kontinuitet pregovora o :nekom spoJjlnorpo-
ilJiJ1Jilk1om pitaJnju ukolriko jie ,n,jliholv ,sadraj ulazio lU di\plomat-
skiu .pl'eipiJsku. Nj'e/gov potpdis dalV>lllO jie veu ipI"iavnu valjaJllIOist
[pIolV'e[jlama :i1S1:Io OIl/ako Ikao pOitp\i'Si vlastele Ikada Sie IS vlac1alI"em
ZJalkllLnij:u.
99) MS, str. 189, 202, 222, 232, 273, i dalje.
100) FeDmend:in, Acta Bosnae 151.
101) Povelja Stjepana Tomaa od 1444. i 1451. - MS. 427 i 447.
109

N avedenn dVloll'lSki siliubenici ~pamilnj'll Ise ili lI1a1ZJniJm diplo-
matskm milsliJjama illi lU drug'im cadnjama ove vrste, Dubrov-
a:n:i su Ise, 4. jula 1381, IQlbir:a16aQi Pll'loltlo~etSltijal!1u Tvrtka I, prez-
biteeu Rait1klU, u ISItv!ani :nekliJh srpOlI'lovrakiolje SIU dimailli s kraljevim
upanoen GflUlbal!em lU KJolI1avl1JirrnJa. 102) U dobaza1Jegnuitfih du-
birof\T.a,klo-blos'ansiklilhodnosa Vdr,jie6e UJmo~jenih nanervailo die 24.
aip'nil1a 1403, SIV10m rpOsiliatnliJkiu l i BOl.slIlIi da nastoj i !skiloiIlJiJti ibio/san-
Sllmg PTloltolvelstiijwra Zora (Bokia) da klad l"ral;jamtervenie u
scvam noviih trrilta sI0Ili.13 ) PIJ:1QIuOIvestiijaJr ikmlja Dabie, Grgur,
boraviio dre rporetkiom 1394. u V,ooedir,j:i S 'olVrlate~lem da tamo
prema svorn nahoE;1ndu uredi nek:i spor u stvani lkI1al~jevih ga-
!lJ:lj,a (quod de gailiJiis nOlSltrr1iJs iJstic VenilliJils apud VlOIS existentdbais
vice nostra on-dinare d!iJsiPonereque deberet et posset [)Il'IOIUlt vi-
d!elI1eIUUr 'et placeret eiJdem).104) Pl1OItlovesltidlarr hercega' HrV10ja
Vukaa Miho Kabui, bdo je jedan Old dvojice njegovih po-
sllanJiik,a Iklodli su lU proljee 1414. ili u Jedrene dia od Is'llIltaiIlJa
trae pomo zla svoga gOl.sipodailla. 105) Na dougom !ffiIj'esltu bie
ll'Idde!l o !UllIO'ZIi IPfIOltorvestij ama Resllolja u d!~plolIDatskioj sJiubi bo-
sanskog dvora. Kao poslamdci 'u S1tV1aTli t~1buta i u nekirn drni-
g:irrn :SltVla:rl1ma bO/PaiV1]i SIU u Dubrovndlcu, lU decembru 1382,
ik!r;a'1jetIV ilioigofet V:Lardioj1e, Vlolj,vOIda V1atkto li. knea Mi1rkio, gdoe
ISlU, iiz,g'1eda, VlodiJli razgovore i 10 Ipli!tanjima u wci s riov'im sta-
nijem, sitV1011"enJ1m pOivel1jiolffi od 2. decembra 1382. o uk1danjlu
1Jl"i:1:la 5011:i u N!o'V1olm; tada se, 20. deoembna, u V'iJj'e6u ;umo,..
[jenih IraJSlp:I1avllj,a11Jo 'i 10 ItQme da \iim Ise ,Sltaiv1i na uvid veilJiikia
iporvelljla,105a ) vjenoVlaltno lOina :i1Z g. 1378.kojru jie li nalPlis'ao 10-
gof'elt V1La1doje (VLade). Kinez (comes) Mi:r'ko, ~ojli jie lU ov:om
pOlsJ,anst:VJu :spomellliut, vj'elJ:1olvlatno je idenltilan sla divorrskiim
(IkneZiom) Mi'l"kiolffi Radoljlevi6em kioM tie ikalo mlnlilk !p1rvi IUIPIi-
iSan Ilia poV'elij,i od 1382. Akto ,se 'J1a1d:iiLo 'o nelki:m spiorr:Il!iJm 11Ju-
maenjima veIiiike p01v,eI1je - a iiJzgleda da jeste - 'Onda je
ISla'SlviJm ir.aZIUmJ.;jivlo ,to :SIU Zla 'prosl1Jat11like :i pregov,al1lale u oVIOlj
st'V1a'ri hiJJi ,odreeni l,o,go]et li dVlolrsikii kioj,i SlU po ISVlojloj fUl!1ikdji
na dv:oII1U najho[je biilli :upueni u sadrinu ptOiV1et1j,ai smi!salo iI1i.ie-
zJ.Ln!ih odredabal. Br1susrtVlo uglednogVlojVlOide Vlatka (VukoViia)
trebailo 'Ole da dade ptollliJtilkiu va~no!st PO'SIIa:IlISltv'll li njelgolvloj mJi-
102) Dini, Odlruke, 149.
103) Jorga, 90, n. 3.
104) Listine IV 323.
lOS) Jorga, 145; Diplom. rag. 737.
105a) Dini, Odluke, 277.
110
ei~i. :Uoglorfet kr<ai~jia Ostoje, Sit[j'lpan i(Dobl1iJIlJQiV1i) ldiva (pUlta, 1399.
i 1403, spomemat ije kao iktm1j'elV pOIS'1aIl!ilk DubmvniJktu lU va-
IJIij<i:m d;~1Jomatsk1m mliJsIijlaiIl1la;106) u ;pra1Jndi TVlI1tika II PI1i1li:kOlffi
nj~QlVlog bOiraMka na dvomu IkiraJ1:j:a Sigismunda u j,anuarru 1436.
!DJa1a2Ji!lJi ISU se, Ipolred ostae V'1JaiSltel1le, dvorskiknez '.DV1r1Jkio Boro-
vinli ii [prlO,tovesrtij ar ReSltojle. 107)
Iz injenice da se lU maznim poHtilkiim radnjama mem
dravnog ik,a,nalkte!"a PiQIlJaivllj,ajlu imena nosalaca zJVlanja vezamih
za dvorsku SLubu, moe se pretpostaviti da ISU, harem naj-
v ial1lijjli od Inilih kao dVlorrsk!i kinez, !pl'Oluovesrlliu'ar li iLogofeit ,ulaZli.1Ji
u slta1niljiiklrlU>g dV1olr,skih~jlUdd .gdJe au se Vioc1i:1i duplornabski
pregovori sa sltmnim poslenicima, uehnilkii Iptrl~plI'emaWi ugo-
vori i formu~is:arJ:i evemnualrii predloai za stanak vlastele, i gdj.e
iSU Ise ;saSltavlij,alLe pismene po/rukle i uplUi1JSltv,a bosansklm [>os:1a-
nicimakoji SIU rupu6i:VlaIlJi stranm vladama,
MaJIl!jle se moe neto lI1e~ 10 ueu nosilaca druguh dvor-
skih Zlvamr,ja u 'uem vladarevom Slaivj'ell1U ikad se rr!adiJ,o o ~pio[j
nOIPo!li1tliklim plttanlj;irrn:ai Meu "iblo~jarrliJma iklojli ISU bili u prac-
nj:i bana Matije Nanoslava pI1i1llikiom skiliapanj1a ugovora s Du-
blI1Olv:niilmm (1240), naveden jetepliij,a Radoauja. Jedan od trloljlioe
VlliaiSbel1e ikoijli au 1367. IS banomTvrekom boravillJi'll Dubrovniku
i ;poltVrrld:iJIi stare priiiVIiiLeglilje republdke bio je tepija 81ad06e.
Niajznaadlniijli lod niolSliliaoa 101V101ga zV1aJnja, 11Je;pilja Braitailo, naIVe-
den jre vre puta i~meJu g. 13r92. i 1400. :kao svj'IdOlk !!la pove-
ljama k10ljre Ise Hu bOlsans:klo-duhr:ova:kih odlruos,a li ikao rj,edan old
:vlastele IS .kiorjlim sie vilaJdatni savj'eI1m,jiU [J!"illik\om !dOI1l0letnoa lOvili
alklalba. 108) Mli, ,ne mOle Ise ,rei rda]i je lOva 1JionolSlt U viladaiI1elVlu
saVjeuu ruesltV10Malla k,alO nOISIi:1ac ':zjVlain,j,a :tlpilje iIi palk !kao je-
dan od ViellmOla melU vOljivo:dama ,i kneZlolvima. Os1:Iailia !dvOlrlSlkla
zv:anjla ii IiJnale se ~~jretkJo s!pIOm:i:n:jiU. U NmosiLav!lj>evloj [pIl'altnji U
Du'b1lO'vniik:u (1240) na1a~~o sie njegoiV peharniJk MilI1olhnla, a klao
jledaln od svjeldolklai priilsle~ruilka Ina njleg1oiV1oij povelj'i Du[bJ:1o~a
niJma lod 1349. naVieden d,e "Gnubeia peh3Jmilk,,.10 9 ) Meu vlIa-
~telom s lklod'om ise kimIij '.Dv!rt1{jo I !Sa:v!jeltov,aJo pd~ilkiom ,izdava
nj,a pOV1e[je DubI'lolvarui:ma I() [Plo\tVlrd:i Iranirjlih praJVla {lO. aprU11a
106) M. S. 235; Diplom. rag. 117; Cremonik, Prodaja bosanskog
primorja g. 1399. i kralj Ostoja. Gl. Zem. muzeja (Sarajevo, 1928)
str. 121.
107) Fermendin, 151.
108) M. S. str. 222, 230, 232, 234, 236.
109) MS, str. 28, 33.
111

1378) malazio se i njegOIv stavdlac Tvrbko V1ac1Jj1eVlillO) kojii
se li lmsn!ije, u poslLansuVlima Dubrovnliku, ne/koliko puta spo-
miJnj<e. 111)
U dip[:omaltlskim [)olsilIO'V\ima klQlj:i 'SUSie 'OldVlilj,ruJ.d. Ina dvoru
uestvuju, pored .1judlik!on'i SIU zvanjem ii slubom biati vezani
za dvor, iillleLZvalniJJna hica ija je uloga pcoizlaaila koiLiilm iz
njihovifi (\iiinih odnosa prema vladaru, toliko i iz ill'j,ihOlVih do-
bnih iV1eLZa Isa stramm vladama. Meu njiima, odetrdesetih go-
dina XIV sltolltieia, naalazemona iimema predstavnika kartJo1iJke
or:k""e, oSIolbilbo fmrnljie!Vaoa. U 1Jefuj[ da unitd heretiku crkvu
bosansku ili 'barem da ellfumillllie mjezdn uticaj U iivlOltU bosan-
ske drave, rwmslkJa :k!uTli!jla nastojala jie, esto IS uspjehlOm, dia
bosaraskog viladan'aokrmi svojim Ijudirna klaijie je slaila u Boenu
da priOpag:ain1dniim d, jovde, polliUiiklilm sredstvima vode borbu
proltliv heiretika ii da, iSiviOdim utacajem na dvomu, IOibe!zbjeuju
lin.teIl1E!Sle papi[]Jske polituke, Neki lod njjh, zahvailjuju] podrci
Rima, svome !i1s:klUiSltVIU ivezama, UlSJ~jlel1Ji su da Ise na dvoru afir-
milrialjiu :kJao neophodrsi i">1a,v,jetnicii i da uvrste slvroj nrticaj kojli
se ni!je ograniii'aJvalO na istmo:go crkvene ISltiVIwri mego se esto
oitovao i 'll pli:tanjruma s\Illollj,nopo,lii:tiktih odnosa. Sipomenu1Ji
smouogu klOdlU 'je Jnnao fratar Peregran Saksonac, vl~kJ3Ir fma-
njevakog reda lU Bosni, !u b!os,all1Jsko..,mleltaokiLm pregovorima
g. 1346. Zahvaljujui svom utllcaju na bana S~j~3Ina Koern-
mamda, on je rtada mogao da Mlleamlima uini dzvjesne usluge,
te jie v:l>ada Rel[plublli:ke (18. ,apl:dla 1346) dornlijeilla odilu1ku da mu
se da poklon u V1I'~jednlosl1Ji do 100 dukata prro ilialudabi1i et
bono porltamento, quod hab'llii:t fDatlr P ,etI1egrli.nJus in !nors:trrus ser-
vitlhlIS.1l2) Sipomlnum iSImiO Ji sliIllu uLogu Itrogirskiogkan,olllliika
Illije klOdi je, 'll:ustoj piT!illici u sllubi bOIsIalnskog bajnla z,a,duio
M1eta'ku Republillku i od nje prri:mao za 'DO nalgmde li [pcr:epolru-
1"e.113) Kad je fm Peregrin g. 1349. posltav'ljell za ibio1sanskog
bilSikJUjpa (sla srjedi1Jem u akoVlu) siLuba vika!ra [povdelfena je
frat,ru Fr:anCliSiku F1JomntinCI'I {~rialnCl1scUls de F'1,olrleIllCli:a), kiOji
je zajedno' s hlli~Ud'om Pier 'egl1inom tp!orl1pisaln kaJO i">IvjedJok na
110)IvlS str. 189.
111)9. i 10. novembra 1379. (Mon. rag. IV 249)' ll. i 12. februa-
ra J380. (Dini, Odluke, str. 16 i 19. " 175, 177.
ue) Listine II, 337.
11:1) L~sti~e II 379.-82; 386-7; 406-7; 408; 428-9' v. M. Peroje-
VlC, Trogu'skl kanormk lIlja, poslanik bana Stjepana Kotromania
Jugoslovenski list od 17, 18. i 19. aprila. SarajevIO 1938. '
112
jednom aktu barna 'I'Vlrtka, i~danom u akovu 13. februara
1355. goddrne. 114) Na njega su Dubrovand 'UlPulivailii svog po-
slarrika Ikoji jie poetkom februara 1366. bio odreen da poe
na dVIQiT bana Tvmbka radi ukWallljanja riekih smetnji u trgo-
vakom 'P1'0metu.l 15) Izmeu 1418. i 1422. u Dubrovniku je
vue puta spomemat kao poslanik :iz Bosne u razili~itim misnu a-
ma neki fratar Stjepan; njemu su, 13. decembra 1422. Du-
brovani tpOsla;1Ji pokl:otn oo 20perrperra da se zauzme <kod lora-
JJja Tvrvtka. II u marti njliOOva nastojanja da lcupovsnom dou
u posjed dliJje1a K!cm.avt1a, kJolji je piI'fiJpaid;alo Radoslavu Pavle-
ViU.11 6 ) Uticao r!imskJe kJurije na po[iiliik!u bosanskog dvora 000-
bito se IOSIje6a pod krai1\jem Stjepanom Tomaem. Bod uhiskom
kirajnje I1lISiJgIUil1nDlSlt1i. III zemljii. i na grandcama, pod pritJisloorn.
pr'i(jetnji !iz RAma, ~aj vladar prepUJS1JiJo se uticaju :JjMnjevaca
i papinog legata, kJoji, kao nezvanini savjetnJici, usmjeravaju
kraJ:j-e'V1e postupke u .unutnanjlQ\j polD.tioi ip110Jt1<\7 bosan:skliJh he-
retika, u S1p!oltlmm odnosrna II pravcu uik1a)pa1llja BOOI1Je u po-
llitike planove rrimlske k!unije, kojiima je tada dJomiJniir.a;la ideja
krsta1rog rata protiv ~a. Stvau:mli sprovodnici ove poIbiibilke
u BOiSnIi. bili. su papin legaJt li franjevci kio.jli iSU SV1e vie c:lKJi1az,L1i.
do utdcajana dvoru, Vj'ertOIVa1m;o na nljii.hoVlo li!nsistiranje kralLj
je 1iraJio i dobioodobrenje iz Rima (18. jl1.ma 1447) da dvojicu
franjevaca moe !UZeti kao SMoje drvOlI'lSlke kapcla\I1Je ii :slati ih kao
ip0lS1anilk e pro SUJiS et regini necetSlSi:ta!lLbU!S i bez posebnog
1
ooohrenj1a sltaTj:e!ine ntiihlOva red!a. 117) Ve od g. 1439. djelovao
je kao legat u BOISIl!i hvlarskJi .btiJskru:p 'Doma kajfi se v!ie pUlta
s[p!IOiminje u vezi s bQlS3.llllSl1cir dliploma1sk1m misijama li drug1im
spoljnopOl1itikimposI1Jovr.ima. Njemu je, prema dnsi1JrukCJidi SVloQ-e
vlade,treballio da s:vratli Dia HVlar dJub11ovak!i. pos1anri!k ikadli je
18. augusta 1451. bliJO upuen na dVlOlT bOlsarrusllmg kJra1j1a oo pre-
govara o savezu protiv heroega Stj epa:na.l 18) Legat je, sakJU!SIto-
114) Jireek, Spomenici srpski. (Spomenik SAN XI, Beograd 189~,
str. 31-32.
115) Et debeas te informare a fratre Francesco de Florencia et
at aliis, cum quibus poteris, de omnibus novis, que scire poteris
Diplom. rag. str. 44.
116) Jorga II 21()'-211; v. isto str. 162, 163, 165 i Puci, I str.
111) Fermendin, Acta Bosn3.e, str. 205 (Theiner, Mon. Hung. II
str. 235).
118) Jorga II 454; 455.
8 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
113
dom f,raiIl(jev,a,OkJog reda, bio, 'izgLeda, jedan lod gLavnih inelaca
u :pregolVlCllrti.ma ii u samom sik1apalnJju Ug/OVOll1a 'o saveeu. Oba-
veze ugovora primilo je k~al>j sa SVIO/jim Isinom Stjepanom 18.
decembra 1451. poiIJoiivli. zaki1ertJVu prid oteem 1Iig,atom biku-
pom hvaI1Skiim i prid otcem ikui1Joidom li ikJapeI1JanOllll Mari-
nom.119) U duhoV!Illi IkJrruig ovih ltiu,di ispadJaiIJa su ,i 1000a a:alika
lJim [z idailimatimkiiih gradova kooa piolVtr'emeno susreemo u di-
pI1iomaltlSlkoj whi. bosanskog dVIOlI'1a. Odavde, od ovih ljudi iro-
mg znanj/a i liJSk'UlStva, ho[deg pCl!l'IliaManja diipl10matlsklih olbi'aja
li :fi0ll"mi saobraaja sa S\po!Idnim SlViiJjetom, ,dolazil1i ISU utJicajii na
bosansku l~aIIloeillarijlU ko.jli ISe nancsto oituju u sikJ1adln1o kom-
pQlziJCiiji pisanih dIi.\PilIOIma:1:isIkIi.h poruka pOlS1jednjrih bOlSaII1Skih
vladara.
NijeVli:dljd!ViO uee [pII"ledJs.talV\Ilika herelli:ke orikve bosanske
u S1P'olOnJOIPolliilimm poslovima bosanskog dvora - ibo de i
r8lZurnIdli:viO kad se uzme u obzfur inij'Emioa da se s !0IIlIU stmanu
dravnih granoa na ooSl8lnlSike here1Jiikegleda1Jo s kmjnjlQm ne-
pomi:r1jiVlo6u i da je ibOlSi8IIIJSI~im vladardrnamnogo hillJo stalo do
i1Joga da me budiu optueni zbog sarviie ve]i1kJe nakJIOl!1\OIs.ti prema
heiretlilroj ortkv!i. Ii nljezdlIlJi.Jm. sJt8l11i1eilnama. Stoga emo edje1Jko
kald susrestd bosanskog kJrsltjanli.na ubliIlo kl8JkV1QjdJi(plomat-
Skoj milsijli. Izgleda kaodeuzetan sluaj poslanstvo patarena
Vil'arbka ikJoji je, u s[ptelmibtrIU 1403, dok ISe j'o vodiorat izmeu
Bosne i DUlb:I"OVia)Il;a, ikiaJo pooil!aJnIiJk hOlSanskJo,g ,kira1dia bor:aVIiio u
Dubrovniku da [pII"cg1OlVlama o meru: kasni,d,e, 1. decembra, odo-
bren je diarpaltairelnlima mOli ISU Ise ,kaokJraJ[jevii pOlsllian:ici
llIaJlazltlli ill g'VaJdiu. 120) Allli, ne eslt lSIpomen heretlilktih krsltdana
u v:e'21i sa dijplioma:1lskJom ISllUbom nikJalkio lIlJe iskiljuuj1e nijihJoIvo
Ulee II siP'CJl1jnopoiJJiJ1lilkimpo.slto!Vima uOtpte. Nj1ihJoiVlO dd,ellQlvla-
119) MS 450. KiUstod Mamn bio je jedan od dvojice bosanskih
poslanika kojfi su poetkom novembra 1451. u Dubrovniku vodili
pregovore o savezu i dobili pristanak na neke kraljeve uslove (Jor-
ga II, 459). Iste godine, ranije, Dubrovani su slal'i u Bosnu jednog
svog redovnika da, sasvim nezvanino, ispita na indirektan nain.
raspoLoenje kralja, ati i da, na isti nain, nastoji da na njega i
utie u smislu dubrovalh elja; reeno mu je da razgovara s
fratrom Marinom PribainoVliem (frate Marino Pribasinovich) ako
g~ zate~. na dvoru. (Diplom. rag. 514). Meu bosanskim posiani-
CIma, kOJI su poetkom oktobra 1458. boravili u Budimu naLazio
se i neki. frate Marino del ordine de S. Francesco (Fer:nendin
237). U svim ovim sluajevima radi se, bez sumnje o istoj linosti:
UU) Jorga, 98, n. 1. ' n0') Isto, 242.
114
nije mog1o je da bude zaohiWaznio \i anonmno, aJ1i ne zato manje
efikaSiIlJo, sve dok nije za posllijec1nljih kraljevesasvim Eiliminisa-
no. Osobito su Dubrovani rado rtraJ1ili i primaliusluge patarena
i njihovih IUIticajnih sta!rjeina, a naroito 'u stvari smirivanja
odnosa s Bosnom. SvQljIim iP'OO1anJi1CiirrnJa, kJode SlU, 30. marta 1404,
'llPUl1Jill\i u BQlSmI da, na poziv kJr:al1ija Ostlade, preg101V1ar:a(ju 10 mi-
nu, dald su 'UipuJ1lsltvo da brane stara J)vaJVa Dubmv'11'1kJa sa:dJrana
u 'van1:jim poveljama kloje treba da pokau i PrrlOOil1Ja!ju pred
svnrna, a osootto u prfusiursitviu lPataJI'teJna (maxlimamente in pre-
seneia dei pa1larlilnli); UJk!oilliikiodoe do SlkLapanij,a ugovora, tra-
ie, meu asrtJailrim, da lim stare privlille~ije potvrde ,kJlla1:j, kra-
ljica, bal1OiIl!i. li patareni prema oibiaju.120a) U mekom sporu
sa Sandaljlem Hralnliem oiloo gran&II1ih sela Dubrovani su (30.
apriJ1a 14()5)pred1agailli. posredovenje djeieLa crkve ooSlaltl5lke
che e Slig:nor et padre IS\PliJrfubUlai1e die la glexia vostra di BOIS-
na.120b ) U ma(jll 1428. p1lis1ano .jle li.z Dubrovnika pQlSi1an'ioima na
bosanskom dV\or:u da potrae itnltetwenoiju djeda alko ga sLu-
ajno II nekom !J?!OISIIiu mau klod ikra;lij:a TVil:'l1ka. 12OC) Ima i drugtiJh
prdmjera kolji pokJa2Uju kloilika su DubI10Vani polagah vanost
na pmiislustvo predJslblwnlillmc['kve bosanske lU raznim pregovora-
ma i na n:jHlIOlV\o garan1JiJr>8iIlde zaJkl:jueIlJJih sporazuma u billJo
kJoj<emoibiIJiJkJu; ne zato ta bi 0IrUi :ianaili meku odgovorrui i . ZV1a-
,Dlinu funkciju iIlIa dvoru nego stoga to 'se U Dubrovmku dio-
wo znalo koldki je bio njihov utdcaj na odgovorne ilj'Ud~ i javne
poslove u driavti.
VidIDje je djeJ..ovanjebosan.slcih krstjana na dvorovima
pojedin,ih velmOla kloi nis:u,kaJO vliadarti, mOl1aili eLa 'lloliiJko Vlode
ramma o ooj,eltilQiivolSlti Slbraniog s1Vli.elta i nei1JrpeJjlivOlStli prrema
bosanskoj CXlkVli. Na dVOI101Vima Pav1o,v:i6a ii KOIsaa est je lSIPo-
men pOIjediinili kl"sl1tialIlla Imjli II DUlbrovniku obaVIljaju ,r,azrue
milsije za svojeg1OStpodaiTe. DO,VlOIlDno je dia na OVlom m:jestu na-
vedemo pirimjer goota Raidli!na iko'jii je, tada jlQ obinli. kiI'lS1;ja-
nm ~ 1422. i 1432. Ilmo Sl.iu!gIa vlojVlode Radoo1aVia Pav-
lovia UieSltNovao U :raznlitm posil.Jansi1Jvima sVIoga gOlS:podara U
vezi :sa VI00vOlCl\iinJim odnosima sa DubrtO'V!akiOm republikom.
GOldIine 1437. strurac ~od g. 1450. gOlSt) RadJinje II sI1Jubi
StjefPl8Jla Vukia Kosae k!Otjii. ga otaida eSto alje u Dubrov-
nilk klao iSV'Og pooil.:anfuka u razliiSiJtiim pos1Jovima; stekao je velliko
12U') Puci, l, Primj. IV-VIT; Diplom. rag. 155-56; Jorga, 99
Jorga, 107.
120 b)
8 115
 Po.vjeIr~1e i ultioad kod svrog giOiSpooora oodje de ~t1JaJO dio kJraja
s~cu'Va>t1i. ~kos tomu ~o je 'll godinama Stjepanova eata pro-
tiv Dubrov:acke ReiPUib;Like (1451-1454)odralVoo potajno veze
s. D..ubl1w.anima i oo njli.h pidmalo bogate d!aJl10/V1e; klad die zak-
1)!U:~ mer, gost Ria:diin nalazs Sie na elu helI'cego'Va pcslanstva
~Je J~. dJubrro'V1alroj vi1atdJi imalo da preda mLoovIllU POV,eilijlU;
l .:maml.ili e mu ISIe obivaiauu DuJbir:ovani klao svom ovjekiu ~ad je
bila potrebna njiegorva liJnlte!I'Vencljau sporovima:s herCegiOllll.121)
3.
. . Vlad:a.r~ dMolI" je mIjesilo g,dji se vri l1tarv 8ipI0I1!jnO/Plo.Jilliki
: ~1Jomaltslkl saobraa] s dirugitm dravama. Na dvor Sie U/PfU-
euju stran:~ :POlSl1aJl1JS1Na li potieclJin!i. pOlSl1JalIllidi lU l1a:zlliOittim misija-
ma: Iz 100b2i1l1"a meiunatrodlIle kurl1loaZlid'e, uobiajene meu dra-
V1~,a ,k~e iplOIV"ZU(jIU dolbri 'iiIi pIl'li(jal1;eiJijskJi uzaj!a:mniodnOOli; radi
dOlb!iV1~ill razlli.~ po~iJ1likJih ill eikKmomsl1mh kJo:ncestijla; radi
~enJ~ .slpol1Illih.ptlJt ail1tJ a; radt ~varamdla o savezu :N.li dnu-
gnn ?bi1li~a 1Waal~og pomag1a:ntjia; radil pOSlredoV:aml,jia II me-
JUdr~V'IlIlffi~~; !kQnJaoo i mIC1Ii dooovanjaobavjellenja
o ~~ l ~O'SJIma u zemljii koja su se biLo kaJklo mogta
llpOItrLJebrti u ikJOII'lst zemljie koj a je upuivaila SV'Oje poslanike
u BOfSInJu.
12~) Truhelka, Testamenat gosta Radina. Gl. Zem. muzeja XXIII
(SaraJevo, 1911).
116
'Olc.ljeanj!a, es,tJi:tanja ili sauea, prodis1JaWliitkla svoje drave.
Pio:mlIllUi1Ji smo sveano [lIOlslanswo :kOlje 'su Dubrovani g. 1327.
siliailli u 'SlU/SI'leJt banu Stjepam; KiQltmOlmaIlliu da mu IiJslklafu rpOCalSlt
klao t1JOVlOtn monom SUiS\}OOU i na 1000aj nain [izraze [panju kJaiklo
bi zadoooilli ntiegovu naiklJolnoslt prema repUIbilici. I drugom pm-
Ilitkom, rpo:vKlldiom na:mjeraVlalnog doil:a:sika S1:f.jepam:a KJortmomanlioa
u Hum, zakil.[jIUiEmo je bIilLO u dubrovakcm Vij1eu {20. j~.1na
1344) da SIe 'kao po:slJanici uipute Itamo dVlqjlica vtla:stlle ad ho-
norandum domnurn banum BroiSS1ilIl1e.122) Sv:adbtrre SiVealnosti
na bosanekom dvneu davale ISU prtiillilk:u IStrraruiJm vIladama, da,
prema u1v:!I'enlom obiaju, putem narortdh polSillalnlStava .dadu
izraza svoje bJ.aigolIl:!ilclIQIl\OISiti, dobne VIolije li ]i'jeplihrelja, a]i li da
uzput korliJstieli radosno ,mspol1Joenje, .pOllle!k,ad svre nekli dobar
posao piOliltike liM ak1onJomsikeprr:ti.mode. KJa:d se 'PflV1i ,put 1enfuo
Stj epan Kotromani (1329), Dubrovani ISlU mu .tim povodcm
posilaili p'0I1dion, a ptrIillI]k1om m.6egove droge ~eruiJdbe {1335) TJijle.ili
su da mu poalju PO,a!S!J]() poslanstvo s da:rovima.123) Krralj
Twitko II sam [epozvao Dubrovane na svoD'u svadbu, 18 '0IIlIi
su 15. madla 1428. naredlill.li lSV!otllim pOIsiLanJicilmJak1ojli ISlU se nai1a-
ziJ.i u Bosntda mu esltitajlU u .ime Rerpublliike KIOj a ;je, u svoje
v:rilj:eme, uzela uea li. u svadbensm sveanostdma njegova oca;
kas:niijesu :ih u,puivaili da OI3talDJU uz Ikr:ai1Jjla za wirj,eme svea
DioSIti rida poikJualjlUiZViU6i od njega insku p1ovlaJS1liou; kad ga
nau ddkJol11ia li lU TlaZJdlI'la~anrnnI'alSlPOliolrenju, treba da ib!"Jae
ukJida11lje nekog nleiglO'V101g P!!"Jorplis:a. o punciranju :(isrelbrta).t24)
Dubrovani su, 21. ajprHa 1446, odJredlH\i posianstvo koje e u
ime SVIO/je vtlade li0r"azd!1Ji dobre eJtje kmlJju Silj.epalnJU Tomau
oecasione mrpttacum suarnnm; dva vlastelina koji e ['oi kao
pOSIlanim pOlruidee krla:lju da:r lUwti.j,eoooSti od 800 perpera, i
drugi .kII'aljlioi, u vmiljedJniQIsrt!i od 400 perpera: SlOIbom e povesti
i :svlitrae; kral)jleV1impos:1JanJ1c1ima, ,kioali lSuvjerQVlartJno dolli Imoga
da dubrovaku 'vlaidJu ZVlaninp ,oibavtjestie 10 svadbli, p,reda:ti su
pIOslelbni daroV1i zja ,k,ro.[jla ii kJraljiiou.l25) Herceg SjjjleipaJnoibavije-
sti~ jie plUtem poslan;jJka Mletaku vladu lO namlj,el1alVanoj enid-
ibii ISVloga ISina (Vi1adiLSIlaVia) ii Zamol1JiJO je da uzme uiee USIVad-
benim sVleanosttima;tada je, 5. XI 1953, 'u M1etaikom vijeu
2lalMjueno dia se poalJtje !pOlS1i3mtvo )}Iad oOlngmallu1Jall1dtUiID et ho-
W) Mon. rag I, 155.
123) Isto, II 323, 360.
121) Jorga II, 242.
125) Isto, 418, napomena.
117
norandurn nuptias fiiliii sui i u tu svrhu tzabram de posila41Jik
kojem je odreenave6a pl1"atnja s jedn1m I1I01tal1Qffi ;i jed.nJim
tumaem; mk:1:jlUenio je da sem OVlU zgodu mabavd Skupocjen
dar u z1aibom izvezenim 'tro!lil1IDama. 126) I 'o enidbi drugog si-
na, Vla1!kJa, herceg je obavljestto MletakJu V'ladu klotila je, ida bi
pokazala s'V!Ojub1agonakJ101I1101St prema njegO'VlOO p<JIl1odiici (pro
ailiquaJi ostensione beIllliiVlo\lienti,e), mikLjuila (22. Ul 1455) da
poalje svog pOISI1a1Il1iJka '00 honorandum ,nuptias predJidtas.121)
Svadba hercegovih mOVla, Vladils1ava ,i Vlatl:ik:a, obavljena je
k'l'a;jem marta 1455. u gradu Sok!oiJJu. Pozvana je billa ii Iubro
vaka ,vLada da pOJalje predstavnke koji e !SvoJim priisustvom
uveliati sveanost. Iako sutada odnosi s hercegombiWi Zlate-
g11lU1li, vlada RepiUibliJke odazvala !SIe pozivu :i opremila SVOOalI1lO
poslanstvo 'sa veom pratnjom, sadaavncm glazbom li. sa bo-
gatsm darovima u vrdjednostaod preko 4.000 perpera - i sa
zadatkom da IiskOiI'liJsti rpr\iIlJiJku te da se hercegovlim s:iJno.vima
potue fIlla ravo [pOOItupanje n:jlihmraoca s dub:roIV1a:1kirn trgov-
cima i na druge nepri(j1alUnloolli koje nanosi Repuhtici. 128)
Ces1litanJjasu se vrla i u drugim zgodama mjle SIU sma-
trane sretnim zla zemlju lill!i Zla vwadara ,1iJano, :kao to su, na
pl'imdell", kropnJij'i po1Jt1iiiki u~jesQ, 1pi00Qjede u TatIU ili zakljue
nje POV1Qilj[)jOlg ugovora o miru. Poenato je S/V'ela!TliO estdtanje
100ne je v;j.lj~e gnada FWrlIloe na osnovu pogrenog obavjetenja
uputiLo 1k.r:aiL.i!U Tvrr1iku I g. 1389. povodom TI!jegoViog 1Jobonjeg
USjpjeha II boju na KOIS!OIVU. O SV'Q!j1iim uspieslma u Da1macliji
Tvr1JkJO je, 17. juna 1390, fratemo rnodo 'oiba'\l1iestio MletakIU
!V1adulooa mu je nato 8. juila pismeno estitala i waZliffia sVIOje
zaJdoVlOi1jstV!o i rr-adost.129) Kad je SVI1~U!t kna[j Ostoja, Dubrov-
ani oo, 28. V 1444, otpremliilli [pIOSi1arn~IDe vojvodd Hrvoju, glav-
nom vIDOVIlJli.k!U ovog poovrata, dia mu oos1liitaju to ga je bog
osvetio od neharan:ogOsitoje Ji da mu uz put polaskaju i u
povjlelrlIlj!U kau kako bi njemu naj!bollje pnistajra:1a knaLjelVska
:kJrutnJa. 129a) Dubrovakiim pool,an!iaima u BOOtlIi dato je 15. mada
1428. upU!tstvo da estitaju kiI"laJliju Tvrrtku U na u'SP1rehu u
uspootaVl1janjumiTa S1a Sandaljem Hmamdem i Radoslavom Pa-

126) Listine X, 19,23,24, v. Thaloczy, Studien 171-72.

127) Listine X, 55. 129b) Jorga, 242.
128) Croniche di Ragusa, ed. Nodilo, Zagreb 1893; v. Thaloczy, 129') Isto, 426, n. l.
179. 130) Isto, 326 i nap. 3.
1'!9) Listine IV, 282.
ma) Puei I, Primj, str. IX. 131) Isto, 354--55.

1.19
118
vojvodi Stjepanu Vukiu zbog nekih drugih stvari, I1Jrebalo
jie da mu dzraze i sauee povodom kraljieMe smrttli oi da tlom
prtdikom i5ltaduUlU vu:Hwne pOlkJojnlilka i kau iroaJklO je bio principe
degrande prudentia etdlscretione, amater et proouraaor dela
paze et trajnqui1li:tade de questio regnamede BOISSiJna et anche
singuillalr arnioo et benvolo nostro, ali e u dsto vmi(jeme po-
:taskam li VIOjV1Oidli li rei mu da jie on sada, pos1ijeroraUjeve smrti,
prva linost u dJrl1Javi l1:Ietreba li on da bude ZJa1ii1miilk miJra.132)
PriJIilrom smrti kralja Stjepana Tomaa, Mleani au 20. VIII
1461, di:jeneistaro prijlalteil:js~vo i blagonalolonost pokOjjnog
kralJja, uputilJi poslanka njegovom silnu li nalSl1:jednJikJu St}epanu
da mu d.eIDa:?i sauee povodom oeve !SmrtJi, a ujedno da mu
esrtfuta preuzimanje pr:iJjesrtJOiltia (tum :ut indoleamus de morte
patris, tum etdam congratulemur quod assumptus sit in regem
regni eiUJSdem).133)
Ve je iiJstJalknJu,to da se poslanstva, roOljla su u ovakvrn zgo-
dama upuliiVana u BOS!lJU nliw og1l'ian!i.lavalJa samo na to da u
deklara1liMnlQj formi. !izraze osje8\nj,aprijateljstva i dobre vo-
lje SV10jih vlJarla nego da iSU tom prfi!ltkiom svravala li razme
praktine plOISI1JoV1e iz podruja S[lIOlJjne poEi1iike, a eStIO prilcup-
ljala li Tazliita obavjeten,a do ikJoOlih je tee 'OOilio doi redov-
mm putem. U atmo.sferi IDJaiOO:i.itOg raspoloenja kqje de stvara-
no sveanim:i birarsim izrazima prijartJeljstva ii dobre Violoe, kao
i lijepim, s'kiupocjenJim darovima pruala se 'OOObito pogodna
prilika da se svre li onakvi poslovi kojli su inae zaipitnja!lli.
KaJO primjer narveemo:mdJsijumJJe1:akJo.gpoolanfilkaDjan DOIl"-
ija moj!i. je 26. maja 1422. bio od SVIOIje vUade upuen u Bosnu
da Jcr-alju Tvrtku II estlita povodom njegova SltuipaJnja na pri-
~ e i da svri nmoge di:pllOm:al1:lSke zadatIke zbog klO(jiih se
poolarnk due Virao,eme moroo za!drati u BOISni. Izdato mu je
o rtome <>!pirnlo iUlputstVlO: naaplliije e esltirta1ii. Jcral;ju de reli-
illbUlS SlUcoossibus SlUM et de creatli:one sua (sc. aid regem) li pri
tome ka2Jasbiri.ijei poJwai1e, m:daenog Iprija1lellj1S,tva i dobnih e-
lja; zatlim e, prvom pr.illiilk:Jom (prima vice qua 'iJbiis ad presen-
tiam suam) predaJti kmlju daiI"ove l1;e e nalSltojlaM da s,e ponovno
sn:j1im saiSbamJe li da mu tada iznese zvaniiIne predJJOlge saJ<:iJrmne
u UputsltViU; pok~lnlU6e piJtamje obostraLIlie si~UJrIIlQlSlti trgovaca,
OOsaruskih Ji mIJeitakJih pod<lllllifua li, u V'ezli :s tim, ,r.lISp!l'iarv:iJti m0-
gunost SllIVooa'i medlnl1lcih mjem :p!'OItiv ceti~SkJ()Ig kneza Iva-
132) Isto, 399.
133) Listine X, 179; 181.
120
na Nelipia i o podjeli IIljegJolVih posjedaukoldko ga Zia(jedJniklim
naporima pdbitiede; kJasnlide e, kaid se ukae po~odan trenutak
(quando !biJbitempus 'vtidebitur), nastojaJbi da pr;ivoJii kralja da
mletakim :1:Irgovciima ~privileg~ju monopola s.oIli u Ne-
Irletv!i (quod a.1IiJUS sal non conducerebur nisi sal :II1deiliium et sub-
drtorum nostroeum): ikJonaTIo, u slJuaju ida se V1djV'Old:a San-
dalj desi na krailjevu dvoru, po:shmilk e naJStojlal1Ji. da s njlime
rijeJl .neka ,spomrlJa pstanja i, u:kiolri:kio mu bude izgl1e1dalo od ko-
IriiSltJi, zamoilii6ek:ml:ja da bude posrednsk u pnegoverfima sa San-
da:1tiem (ut se IiJntevponat et inducat clJictum Sandalli ad eonde-
scemdendnim Ms, que eidem ohtuliJsses).134)
S1Ju.!Paltl\j e na pI1iDeJSltioIlje i ka:mniJsanje klao ti Z!IlJooaJj1nije te-
rttorijalnea!kvizicije saoptavadi su bosanski V'lada.rti. prema
obiajIima vremena, WaIIlim vladama zvarainom notifikacijom
kiada je predSltavldaiJJa ne ssmo :fiommal1lIu akt ploJJi:tI~kekiwrtoaziDe
nego ,i nunu sponu u !koI1ltlinulilteibu dlijp10iIIl1a1:lsk.ih odnosa koja
jie 1.imaJ1a. svo] realan Sil'I1liSlaJO. Na OIV.a saopterr] a odgovarale
su strane vlade lie.razima dobrih etllj,a" roa1Jkiail posebmm sve-
ansm pOlSllairus:tvim koja prisustvuju aktu krJulnliJs:a\nja ilIJi usto-
!Lienja. Ovakvi i2lI"aZJ1 dli.rptllOiIllil:tsk'e Imwtoal'Jije ZJnJai,IIi \SIU ujedno
ri foamalno priznaJnje novog 'VI1adama moje je povlailo i sve
SipOl1jiIllO\P:oJitliJke konsekvenCiij'e. Ova praksa moe se gotovo
meprekidno pll"a1Ji1Ji od vremena ~ a I do pasiljedinljih gOdIi-
na bosanske drave, Mi, lisltina, ne raspolaemopodacima kojti
bi 'I'vrtkovo kmmiJsalntie u Mi:leeVlU IOsvje'1illjaVJalJi dz ovog vidia
SIpOIljltlJopoJrLllikih odnosa; moda, je isuvae jaka ovisnost o
ugarskom kIra1j1U u to dioba bdiLa razlogom to oV>alj Z'!lJaailln!i
dogaaj nije loorlla.vfuo traga u malnliJrnm dolkIwm.entima meu
clJraVinog kalI'aktera. l1ek su Ulspjesi osamdeseti:h ~OdiiJna XIV
stoljea, ostvareni pirotli v Ugarrske i na tetu njenJih interesa,
dovelli Basnu i njenog v1Jada,ra u pOOJoe;aj :SaInoSlt:atl.nDg faJkJtlOira
'u meunal'iodnlim odnosima Ito je olllJda doLo do /izraaja i u
orvoj rOI'lTIlJi mpltomats:roog sllIObraalja. Sv>oj!ian ,pilsmom, da1iilm-
nim sa 17. 'jlUJIla 1390. u SUtljesci, a 2laItim li piOISelbnim rpoolan-
s1:Ivom, Tvrtko je zvanioo<> obavijestio Mletaiku w.a:du o svo-
jliim novim teikovtiDJama u Dailimadi.jli ti, valjida, o luZimanju 00-
sImla ,k!I'lailj:a Da:Imacije i Hrvatske. Mle8\Dli SIU :na rto uItivo
odglOlVlOiI'dJli oi ,TadlOlsLna SlrCia primi:M na znatnije kraljevo sa:o!p-
134) Is,to, VIII, 174-181.
121
 ,~SV'?m ~is~ju, 100nu Je Ml,erta~l)j vladi predao njegov po-
tenje.135) Stjepan OSltoja, poto Sie defini1Jiv:no uvratiiJo 'u vha-
S\tIi li kJriurnIiJsao m kJral,a, IObaviJjles1JiJo de o mome DuJbrovalklu Ivllta- . aiIl/iJk,~ .Je dzraena relja da se produe prJjatelllislki odnosi
du po posebnom pooil:anilku k:O!ilem 'je 26. ,a;prIiJIa 1399. IOIdirteen ~~:~u din],ile dr~; u svom odgov:,oru od 1. decembra 1461
~v=L;Q;&a "vlaidJa ,~,
dobnu Je p or.ed ~UlJ~la,
v...:. '
sa VIOje strane LwaziJa
dar poolPter !DIOMa CIOiNlIntiJOIIliis dndi regis que [por'taViit plI10 'Parte
. volju za odrzaViaJnJe pr1UlaJtelJstva sa noMirrn vladalI'1om. H O)
dietli r,egtis Boscme.136) U j'eldinom S\1iuialju,kiaJd je svrgIl!Uit Ostoja
i izabran TwtkJo II (jlUUli 1404), 100bavijle!S1ti0 jre Mle\tai3kiu vffiadu U oblike ddpll()matsllre !kurltoozije seada i WC'IO .....,-- !TVl<tO
dal1aLS1nmoof.n."n,(; ..... ~v -~ ~Ii<W., ,,,,~vu-
10 .00010lj [pIr:omjenli Viojvadia Hir!voore Vuki, tada jo najlodgolVolr-
j;
Z :. ~-'. ,W.""nu~ iOlJkCa davanja darova !koje poo1amiici strane
rojta ID!IlIOIsIt u Bosni, a ne nlom iV1lJaidiaJr; obavj'~de je JPi!'imIje- em~J,e u lime SV\OiJle wade [pll'edajlU vladaru i utieaj<nim l:jlUdiiJma
?a IllJe,gJovu dVOll1U, Uzajamno daJrtiManj,ekaJo znak mJilra ' .
obia]
no na znanje sa \iizvjlCSIlJoon uzdrlj:iN<OI6uj,er u Veneci:jli nisu
biilli pOltpU1IllO s~ III :tmajnOSlt mowe vOJastii ,te SIU li \SiVOj odgovor JJaJteilJjlSlbvi,
u a l,' dobre
..lti ' V1o[je
. prastar! [e ., v r l o 'Ila:spI'lOiSTiau1Jen
. t' pQ'li.,'-
saSitavti.ti rtlakJo dia se nJiim ne 7..amjere SVlI'g'IliUltom ik:Mil.jiU: ta vri.- .~lffiJl vnom ruwu. Ve u 'Ilanom srednjem vii'ek cl
e, IlliJSU 1PiI100000rtiilli dia fusit:aklnlu i \SV!oe simpa:bije prema nje- mvanJe postade ;usrtJaJ:j~na kruirbQa:zna fonmaI SII1CdsitV1O I~CYj: ~:=
~rzavne odnose mm prrliisni:j:im i intJiJmn('lim i kl', iL v
d~p10matske srniSlJu~aJrii'Vanj~:U<O :U~:~
mu.137) Reipublikia je, naiimlC, 22.aiPIrli1a 1404, malLo, dakle, pi!'fi.je
IOIVOIga pl'lewalta, b'iiLa ZalkUtilUliJ1a s Ikrailj1em OsllOljom pOVlOi!jiallJ. piI1eg101V1ore.1 41) U rom
til"~olV,ailki ugovor Ikoji jioij je davao gotovo m:OIIlIO[pdliistilku prli- vid zahvalnosta za pa7Jnijru ukazamu predsta
Pf(JdanJi.clIma "" ,. iilli
V1IlICLma " 1UJ0p1le
vful~jru, iSVakakJo na 'teItJU DwbmQ\Vlllilka.138) ZbachnaiThje Ostade broV1aar: s~ drave, Ltjlepo jeto istaknuto lU odluci du~
2'JIlIaKSiWo je, bar u OV1Om mOlmOO1Ju, :izvjeStan neuspjeh milietake og VOJeaa od 14.febI1UaJria 1427. kojom SIe marici bosan
'PoliltiJkJe; obuda je dolJa:zIi.lI.a i OI!lIa h1aJdna iSUZdrlliVlo,st u odgo- i~kJOg bana S~le!paJJ:]a Kotromanda odreuje clair u tkalnliJnam~
V1O!l1U MLelta:lre vOJae na saoptenje (() iOV!oj [pfl'om en i. ~ non ex d~bilto .se:t propter 'amorem et magnam d\iLedliJo~
Noti:liiJkJaclitliOOIl klraljra Sitjep,aIIla Tomaa MletaIkJoj V11aidi o quem domina banI~ BOlSISiiJne et 'e1U1S :lJmi ISCIIIl[lIl" 10Sltelnd t
iSVIOm s1JUipanu na [pI1"li:jesltol!je IlIajboiUf! je :izraJen:a forma i smi- et ostendunt erga ciViiltatem Ragusi! etmeroatoras "" .. ,--"
SluJiIs....uemI'!liS,
" 142) l'< esusoem
~
~,1_
__
VWl~e odlliuJke dubrorca
u, "
"-'~:,t. V']J,eca
,v~W\llLll '," . . .Jn
o u;puCillVanJiU
sao ovog dJiiplomal1JslkJogaJkta: poto je, posebnrim rpilsmom, saop-
tiJo samu ilnjiemau prewJimarnti!a vlalS1li, kra1'j je :iZJraJZJio eilju ~os l aIJ!~a u BIOSIIlJU bliilio VIladaru lilli podedinim velmotJama , m-
da se [pIriOdue dOlmi SlUSd'erlisiki ,odnosi kakvli ISlU bil1\i i ill vriJjeme eene
a vsu r e ' lredolVl1O V10ltliTalIlliem ve6e l.l
e,golloIVIo '1' manjie. ' sV'Orte ' p'de
ndleg~a prethodn'iika.139) I u nOItifdikadiji Stjepana Tomaev:ia .cornn:. lUnlJlS za daJI'lOIVe klade j,e ,trebalJO da nose soibom l'
pr ed ."- -"- liVOIlJO:SIt'Ima kK:JiJliffia
!>"ru , lU liffie ,.villCIUII::, ., ISlU IU'YVI1 6-- "....... .
na<lll
."U'
il" J<.: t . 'J:"~ t:JBU, uu Demo
n.a. Op""ut eil"lIIl!l'Il iambaxatolI"es cum 'do"";'~ ~'" am'baxata
"......, il1llI.
135) 8. jula 1390. zakljueno jc u mletakom vijeu quod scriba-
taumk Cl,oms, N1SIU taJko e5,ti slrutaJ'<mvil' ",,'v da'. .."".' -""uk
"'" J. ru Ol,UJJ ' ama We

. , <o ruPU,fuvanjiU [pIOOI1JaIIlIS!tva u BOffilJU l<rrV\IYV'lnini

tur domino iTegl BosSine ... sospitatem atque felices successUS sere-
nitatis vestre ... leto corde suscepimus . , , que oobis consolationem a e Vl1aIde,
.aikJO ~'J:"~.'_.'i."u rl aoov/J. .J:.-

maximam attulerunt (Distine IV,282), Slian odgovor dat je 30.VIII i 1 .~ DJem ~~Jnicli,kad je tr1ebaWQ, niJsu omaNailii dia dJ~
Tvrtkovim poslanicima: Ad ptimam partem per quam ipse dominus p~alZJIllih ruikJu. Ri~etkJo su gdje zabliJljeeni. podaoi 'o dJamovima
rex communicavit nobiscum prosperitates suas cum carissimis ami-
cis suis ... (quod) regraC!iamur multum maiestatli suae de amicabi1i
et fraterna parmcipatione quam facit nobiscum de exaltatione co-
rone sue et status sui (Listine, IV, 284). ~~srt:ft~~C~a~~t:~\:~i~~::S c:i~[aC~:::J~t~t;~~~~~fse~u~~:ed t~~-
136) J orga, 79.
SlCU empore quondam sere' . . d . . ' . . , ViSI,
fuerunt (20. decembra 1443).sSlml omml patrUl SUl regIS BO!1sine
137) Listine, V, 45847: Respondeatur, quod bene recordamus qugd
icturs Tuerticus, olim rex Bossine et simiJ.:iter :lii1ius suus sunt no- , 146) Listine, X, 193-96; u od ovoru .
stri cives, et dietus Tuerthico fuit noster bonus amicus, Simi1iter f:Jionc et coronatione prefat1 s~renissi:ik:::i~ . , . ~~~~~e C~~gurma
pul
de isto rege Ostoya non possumus dicere nisi bonum et amorem, t amur cum celsitudine sua q t . ,' . -
et propterea super listis factis nos dicimus, quod nil aliud optamus caritate et amore nostro in ' .uatntum possumu~ pro smcerissima
nec querimus, quam bonum et pacificum statum regni Bossine. plitudi t . maJSS a em suam, CU1US honorem, am-
1I1)nem chomodum vIdere semper desideramus (str 195)
138) Isto, 39-41. v. Geans of , n. d. str. 42. ' .
139) Listine, IX, 178: Serenissmus dominus rex Bossine per suas 142) Mon. reg. V. 233.
1itteras nostro dominio amica1i1iter nuntiavit promotiionem suam

123
122
 Vian 100k:v:ima 'UIOJbiadlllle kur1Joaz:itje poslanici stralIlfu vlada,
'1' ~l-ozav uouena OiSIOlbliJto dubrovaki, dio.TIlOISiillli. ISlU u BO\SIliu p.okJ1Jone U lrobi j:1Ji I1IOV-
. . . anici boisiaJnSikih vladara 1 l veuuu -~ v "
koje su nOISIli pos1 . . , ., eitJkli dOV()ljnli su da pOik!am cu kojii au biliH mami'[enjeni lU druge, odreene svrhe i lkioa:JJm:etne
sbraruim cvl!adama ah, maik~ l mj ~''',,'i praktdne cilaerve. Davadi su sie Ille samo vLaJda;ro ,illIi pojedrl.niim.
. , ' . "~nlnfi. """"",to Jap takav UJJu ~...",
da Je l na IOvtOi] Sw.<1l '.l:"~~ , _ ' " "".... nniliJka:ma velmoama nego, JeJSItio, .i nD1movtim enama li. dinUgIi.m llicima
__I' OOJ1am!ICI dJOIIlu:>lJllll
_~l,n~ su .J,.""",-.re U lI"IamJIIU1l.lm ~-'
Ul",,"v v d ' v,
S1mwul P mliJSiIjle k!ojla }e ;imaJ1a a svrsi koda :su hiilla hliSkia d<vlOiI1U <ikioa eu, nabilLo kiOlili nJruliln, mogila
kako rprIhliJkom tOibi:~,. redovnetak>o li ~ ,izvanrednim zgoidama,
',V , '

hiti od 'koll'listi zahvtaJ1jrujui svom utUcadu. Ovakvi da!101Vii tirtnailii.

nekli odreeni poJiirtJrkll .:pOlS~O~ SltU!p9.nja na priijestol1je Hi kro- su nekad prJikJriven, nekad sasvim otvoren vid podmlilivanja
prilikiorn svadbe, Iio~J,a <SIm '0tSI1J . ci su prema uQbia:j,enom, ili nagrade Zla ve uinjenu konkire1m:iju ,W3I1ugru. Kad se radilo
n1SaIIl1 jta. U1:iaikv~m iplI"liiliiJkiama PdJU an:_",: zvaniOnog esl1Ji:tanja o il';jJeavanju plilJ;anj-a vanih po n:jiilioveekJ()lIlJQlInSlke interese
. ..._ , jj'ksimaIllom, re pUl:>J.l]e 1
\iako ne \SIUL',OIg<O ~ . , st 'aJ.' p nel'k!OIJllJ dana ul
n"'ko ,,,,u da dvore vsa- i obezbjeenje n,jimova posjeda lU .bWi:OOti i daljoj pozadlinIi grada,
lnT'ooavaili
....- darove li o aja l O . d ez"'''''';'Wl
dlI"lultvo II ' a !ll IlJev ,,"uuuu 'ralZ"'OV'O,mma
o' DubI10VaJIlii se nasu ustezaln da 1]JIOI1:iroe novac Ina pmdob~~iande
dara, tj. da mu prave ' ..... :lne ZVI"""'ine ,p!1egolVlore o aktuel- unicajnih Iinosti koje bi mogle neto pcidon:i(jeli ostvaIl"enju
. teren zae\V1enLlua <ou . ' .".-;
p1"1~:aJ~ . e n1a',obU;ooije, davaWi. u fJ~OO 1. .....~- pootav1jooih zahtjeva, NiadrugOjj >Stnani, dcod bosansldh vladara
nim pl!taiIllJ mma . D~Ovfi. .\SU vs, B~ teko mogilio dOI, pOll1laJJ- i velmoa kao \ik!od njihorvih d!VIOlrjaniJkJavladaila jepI1iJJi:na
etkoj iI'loibi do koje se mace u madar oosanSlkli ilJi pohlepa za ovakvlim damovfuma i pniJlina pI1ij:em1ltiiVfOsi Zla
J . . ee u goJ1JoVlom I!lIOVCU. v JJ
vae u tkanJm~, rJ . ' , kad d samd d:a Dubrorvani:ma na razne :oibil'ikekJO!TIUpcije ~oja je u 'alkumuJIacij'l njihova Linog
1P00jedmn ~elmoze znald ~u ~on~a ibii ~e1jeli da dobijU .!ka.o po- bogatstva odJig,ra1Ja ne mallu ulogu. Mnoge stvall'1i, :kOli'e su mae
ne[ci na!in. sta'Ved~ ~Ia , dlilli lI"Iaauna o I(}villrn ~e1\ilama. U zapdnjae, Dubrovani su svravadi ovim putem drei se prin-
k1oo,1(3) a DuibOOV:CIan~ S1uOlVi:olstizrule vunene ii svfullene tkaJJllinte, cipa sdo ut des. U tJOikru rpregJOiVfoJra s banom Sitdrapa:nom Ko-
BoSnlU su tako 'll vndu I ,a!1 .' l'i~~n';'J'I"[)Jsklih gNli<1orv!a ili S1a Le- tXiomani6em o Stonu ~ Srl:lollllSlkom Ratu, MOOo vijee jer:i;jeii10
diUie 'UV'ezene l'Z ~L.<:l-lJ.lli <o
razne v!11ite k a"
I;,
iL ~~. v ~""" btber l dlI"luge mwll0-
~I() V'oce iS aitJNJ,I1)'I, SOVOL,
(7. UWniUa!1a 1333) da se }}J1zvjesn:im banocVJim ve1moama (cel'tis
vanta, zal1fum J
oo

.'" . , a vina iuopte ,roba lroJ,a se

alids SUJrs bamonibus) dade pok101Il u V'II"IijedintolSlti do 200 per:peil"'a
ije.' s1a~a riba, :Via~~~a~~:~ao predmet tJ.'~oMine uViomla !pil"1O hwberndJo ... prd:viilegiJO et (piove1:ia de dicta Buncta.145) Kad
POOlzVlOdila.~ D';ri ',=ost 'dal1()Via odreivala se, ,~zgl~a, pre- su iIiadilli na tome da lOd liislUog bana dobiju Ploorednicu na Ne-
u Duhrovnfuk. ,J .. , ilialIliilk imao da obavlia1li il prema 11'Ietv!i i!lli dtrtuge zemJ;jle, s,elLa i mj<esi1Ja u qnomkraju, V'ijle6e
!p0's. pOlsiLa:nik upuen. Duorovanli,
ma vaIlJos1Ji poSJ.:a.kioU1l
t""""-'~.
k
~Rln.~,"I;u i va:ZmlClISl1:ti.llica oJem J~.
, ' , rUr"'oiVl1'n1 iS
B m li.maJii su ',l1ailma
OSIlJO, .
umQljenih bliillQ tie dOlIliijeLo od!1Ju:kiu (21. juna 1344) da se banu
ii, poseibIlJo, njeg1ov!lm vtelmtoama, Vlojvodii i drug.iJIn, uini po-
nadvie za11llteJ:'elSOva\IlU u .. b ' . ik1J ,. bOiSlall1lSikim kl1a11:j,e!V\ima Mon. u vrijedruOlSltli diO 600 perrPer,a da bii Ise 'll ,Qlvtorn pitanju
da budJu dare1ljiVli te iSlU nJl1ho":l \po, oni tome kJoitiikli su bi:lli positlig}O o\Sltva["'ene namjera Rejpruiblike (pm hrubenidlO Iintent.iJo-
., 500 diuikJatavri}ediIlJQlstI, V'eC premia .. ','
fulli li do . . ~RlitJikih i ekoruomskllh !kompenzaCUiJa. nem COlmmIUniiS); pokllon jetreba1IJo predati ,POIIOO ISIe POS!lI0 us-
izgledi na reail.~o'V,~],e 'pu'-', ~ rtli ueniim u BaSIllu pCll!lek~ pjlento ZlalVirli (veniEmdo lIlegloltium ad effectum) ; li, po1Jo sltvar
U Duol1ovrriJkiu Jie [piO,SI1anu;lma :Pl~'POViIlJU darloNia:koje ce rnje mogLa da bude privedena iklI"lrujU, :bila j,e 31. juLa 10000llV,a!rua
ma suma novca za ,~... . _1.'
odohravana pose, . !ii v rt!i''''''''a kJDlliiimla ISU upuenll. OV<l.i1'.v,l ra:n!i(jla odl1UJka 'o POOlaJIliSl1lVlU ii d:amovtima (quod dona et iaJIIliba:ssata
., pet'edartli 'enos.,. ~' 'k!
oni, u sVIOije ,1me, " 'zantaciJ'e samih pOlSJant a, ad donriJnJum bllIll\llIll BOISSiJne I1eV'ocen1Jur).146) BIOgtaIte daJl10rve
.J 1" u 'SII"IedstMa ll'epTe v u
daTOv'ti iSlPa~aJjl su '. " dob!1og !1"~p(J101~a pre- pll"imaili SIU tki!1ailj Sij,eipaJlll Ositloj.a ii Viojvtoda HrVIoje Vuki 1398,
aW da doprliinesiU st!JVaII"Ia!Il(jIU ko talkt
k!0Ja su 'lm. a . Th v sUi ii olakaju lini neposredntlJIi ,n v . ' lU Virlij1eme k.ad su se V101di.illii. IpregoVlolI'ti o !UJSllupanju oOlSaIl1sklQig
ma pos1aniJkio!VIOIJ eno.. ed ._1'1' ex par!te SlUJa n,a :IlIacm piI'Ii:moirja od KIUJr\iJa do S:1Jon1a Dub11Ovaakoj Reipubilici. 147) Pd-
sJiann.cIi su pr aV<m< , .'
Ovaikvte IdCJ.iIlOlve ,po , . od' .,' (pet'out IipsiiS me,lltUIS v\iidJebliJtUr
' J"~'l'zgledruo IlJaJzg mlJll ,
k OJI l:ffi ~,
expediJre).144) 145) Mon. rag. V, 374-5.
146) Mon. rag. I, 155-6; v. 157.
" I p -imjedbe str. XXIX. 147) Jorga, 73-4; 75.
143) Vidi, na pJ.-imjer, PUCIC, '8' IJorga 368, n. 3.
1014) v. Mon. rag. X, IV, 157, 22 , '
125
124
liiIkom preg<>1V'01ra o md:ru s BiOiSnlOm rupuen je, poetk!om sep-
tembra 1404. piosebm dubrovaOlm ipOlS1Janfllk Sandal1ju RrialOli6u
idia ga zam:o[i dia lisposwale mio: na osnovi sta!tus quo; vojvoda,
'SIe lirzg1edJa, ':iJnItereS~liaJO ta e dobi1li za oV'U dintervenci:jru te je,
mtiJm, pOOl!miJk loMlateln (6. septembra) da mu !obea j'roa
n
posjed ru nedaViIlJo sr\JeeJIllOm bo~aiIl:Slmm prlimo!l'jru kJOIjIi je nekad
prtijpadao Raidlilu SaIIlk!oMi.IU, zatim !wau u Du:bIl"ovni!ku, pravo
grI1aaiIllSllva ii1JailJi8!tV'O u VijeJU - sve to ~Oid ;USllovom . ~
[JiOISredUlje u s1cl.ia:ptanjru pIOlV!Ollijrtliog UiWOWl'Ia o mLrIU il da Repub1li-
ci U\Si1lu;pi ~om() selo lJi:s18JC. 148) Za v'l'Iijeme du,g0'1roajnlih prego-
vom sa RadiQlSUlavom PavilJo1V'iem o kupovlim:i 1Dli1~()'Va dijela
Kooavlia Dub!I'olVani iSU tplI'eklo je'dniQg SVlQg ()'Vjlk!a biJ.Ii u vezJi
skJne2'lOlIIl HraliWom 'I1eza[1()'Viem, dViOrjlani!kiom li si11beniilkJom
vojV1odind:m, te su mu, prema !odJludi Vii\je6a umoilijenili od 20.
sepltem'bI1a 1425, s1lav1jl1ili u iz~led novac ~ praIVO gIlaamswa
aiko bude poidJr~aiO pravo Dubrovana 'u IO:vJO!j StVla:rli.149) O
j!edlniom Bira:illiovom PIiISmrU 1'IasiP~avJJjiai1o Se u Vijeu .umoiJ.:j!ea:m
14. dkto'bI1ate~odinete je, moda ba Dianjeg()'V savJet, zak:1ju-
eno da ISe vojvOid\ilrroj ~elIl\i TeoolQlI'i dade poklolD. od 1000 duika-
ba iako DUl'bI1ovnilk dobije :K<onavilie.150) I neka RaidJosLaVl()'Va
vJiaJS!te1a dioibiivailia su sdarove da bi pomiogJ:a DubI1QfVIliiJklu u
ovo] krupovinli. Kiasnilj!e, jednom ~ril\ik~,.kald je s~ru: v~
davno S\VIl'ena, Sandiaajj Hrani pll"IlgOV10Ifu0 Je R~bhcl sto J.e
Rado'Silavljev dOO Konavla platftllia vti.e nego njlegiOv; da ga urna-
re DuhI1()'Vani SIU o1JV1O!l'entO l]lW1e'lii stvarne I1aWoge za ItO: Sto
se' 1Jie visoke ~'.ritiedinJo\Slti dWI'1ova, rekli oo da su ena Radios1a-
vova i nti~QIVa vJJaslteQa doib.iili (pOkiliOlIli sds bi ih RepiU?illilkJ.~ mIO:
glJa pmdoih1tii; nemau ndta P[1O!1fuv toga ~ i S8in,daJ.a~O() .~
dadu poklon od 1000 7i1Jaltmih dukata kao 1.RaldOlS1:avl
JeVio3,
~
iz dmgiih mo11iva, td. I~ ilR.lhaIVi prema ~en()m oc.u, bratu 1
precima, iai]i i iiz \OI'bziilra prema n:Jemu samom.151) U J>eS!elll 1422.
fkJada je mlei1lakli [piosiLaillliJk u BOISIllii Dan ori, ~a.ruputs!1l~
svoje vlade r!adliio, kako Iizgil.eda, prdti.v dUbrovakih Interesa 1
1~2) Isto, 206-207; 207-208; 2l0-2U Puci I Prim] XIX K
Dubrovanima dzgledalaopasnom 'po njihove !inte:rese ~kti~=
.
liko Je
na SIVe strane obeavao novac, Diulbrovani oo mogilIi da iOISlUljete ~ost. ov~g. mletakog poslanika u Bosni, vidi se iz njihova pisma
k!\iegove namjere zahva)]jujruii meu lQiStaillim li ,~aItim daro- j ralju Slgisrnundu od 15. marta 1423. kojim ga izvjetavaju quali-

vima kioesudieJ.!iilii u1licaj:noj VIl:aStCli i samom kralijlu TviI1tku ;1' orator Venet~rum per menses octo continues mansit in regno
II. NaJI1OiJllo SIU rt:adJa iaelni da!l'Ovima Sandail!j Hranli, braa
osr:e penes dommum Tuerthcum regem Bosnensem, a quo arduas
fontm~o.vardas multa~. res, negooia et pacta peciit contra hanc ves-
,ram CI1~ltatem Ra~usll que ad ipsius civitatis et nostri penitus
destructionem cedeoant (Dlplomatarium ragusanum 290)
liS3) Jorga 449-50. .
Isto, 104, 105.
__64~54) Truh~lka, Gl. Zem. Muzeja XXIII (Sarajevo, 1911) str. 62
148)
149)Isto, 227, n. 2.
150)Isto, na istom mjestu.
Ut) Isto, 250.
127
126
I~en darova u tr~aki ku:rentnoj robi, ne moemo ~
orbetti ubi5lku da oo Dubeovani IOVJim putem svjesno ilii li za tim '
oo za svoju robu tovfie zainteresuju mogue pabI10ae li. kup-
ce. BOI!aiti dal110vii doprlinoslill:i su 1'IaZV!iJjla:nj'll U1kJusa u jelu ti odi-
jevanju kod bosanske v lastele i d'VlOCj1aJIllika i pods:ticaWipo1.rebe
mjle ISU se samo maillim di;jeJiom mogle zadJoVIQilijtiilii. darovima ti
mitom, a mnogo vie Oioonom ikJuipovmoun, .prti emu su bosaa-
ska gospoda bIi.i1a upuena lpJ11Venstveno na dubr.ov:ake1lr[govoe.
Mailio se zna lO diall10lvfutna kioj;e ml bosanSki v1JaJdaJri i velmo-
eoovailii predlSltavtnliclima strarruih drava i Il(jlihovli:m poslani-
dima 'u Bosni, ,aili je lSilgulrno da je ti na OV'Oj strani postojeo
takav obliiad. K:ad je u MJ:elbadrom vijeu rjeavano (13. IX
1440) o darivanju poslanaka hercega Stjepana, zaJlclj'lleIlO je
.00 lim re dade dar o,ediniake wiijledn!ostikJao IOnaij looljli. su OIIli
sobom dOlIlJije>li (quod dietis olm\torfubiu.'s voyvode Stephani meri
debeart unum donum quod equiwalet i:l:li quod nostro dominio
P~eseI!ltaTlUIllt).155) 25. septembra 1458. herceg obaV'ijetava Mi-
Ianskog VJQij'VlOdu da mu /PO S'V'OIjlim poslani1cima aI1je nm mali
dalI' (per quos afuiqlUod munuscudum VestraeillustritaJtis mJi;ti-
mus ... fun sigman amOrIiJS).155a)
Riijettkii su podam iz kojih bi se moglo vidjeti ta ISU sve
booanslci .poSl1anJici u :ime S1V,o,ih gospodara nosiilii na dm pred-
stJa'VJI1iioima si1mal!lih drava. .Si:gurDlO je da 'su 'u obzir dl()~a2JiJ1i u
prvom redu (aikJo ne i isklljulivlO) idJomam proizvodri. Zlem1je. U
prvoj vijesti 'o torne, u pismu papina legata Tebadda banu Ku-
lIiniU z g. 1180, spornennzte su 'kUl!liJnekJoe kao pole1jalIl dar od
bosanskog b~.156) Kad se u dJubil10vakim spomenicima govo-
ri o daIrorvlima jz Bosne, mahom je Imje o darovima u lSI1looi (do-
num ainimali.um)157): radi se, tp<> svoj .prilici, o tovtl}enoj stoci ko-
ja se, ponekad, slala i pIl'Hikorn. blagdana; 28. decembra 1441.
rz;alkJ.j'll'ooo [e u Duibtro'VlIliJku da ISe daruje poslaniJk hercega Stje-
pana qrui portavit donum animailium faotullIl per dictullIl voyvo-
dam S1fupanum IdJoninio IllIOSWO ;jn hac festrl.vfi.'tate nativt1laibis dJo:-
minli nosl1lri.158) Poskmliik kJiI1alja OSItoje,moji j,e ti proljee 1402.
15~) Listine IX, 123.
asa) Makuev, Istor. spom. Junih Slov. II gl. S. U. D. XIV, 1882,
str. 116.
Fermendin, Acta Bosnae, 4.
156)
Jorga, 363, n. 2; 368, n. 3; 409, n. 1.
15'/) . .
Isto, 386, n. 2. Takve darove slao je herceg Dubrovamma 1
US)
kasnije. 18. januara 1459. Vijee umoljenih donijelo je odluku de
dividendo cervos et porcos missos in donum ... per cherzech inter
omnes damas nobilium. Dubr. dr. arhiv. Cons. rog. XVI, f. 8.
128
bio iUJpuen .Mletakoj vladi, predao [e kao dar pro parte do-
mmi SIU!i ~egfus jednog [ahaeg konja i [ednogsokola; idue go-
dine Ostojin poslanik Mleanima donio je kao dalI' dva soko-
ilia. 159) U januaru 1424.\I1oj\l1oda Sandalj poslao je po SIVIOOll po-
siLanliJIDu InelmilJikJo j1elena na dar Dubrovantma.tw) Vjell1OVatno
su ISe iz BOIS:ne sla11e na dar li droge stva.rIi od vrijednosti pro-
izvedene u zemlji, kao ito su proazvodd domaeg zanatstva [[i
kune Irad~no,sbi. Prema jednom podatku moglo bi se zakljui
ili da su se na dar slale srebrne posude, vjerovatloo li drugi
predmeta dzraemi 'u metalu; naJime, u [anuaru 1433. poslanik
VloO\l1ooe Radoslava Pavlovia stavtjao je Dubrovanima u iz-
gled nekii dar svoga gospodara kJoju e ih iznanaddtd: ne konje
ili srebrene pladnje - predmete, dakle, koji ISU se obino 00-
!V'ailJi na dar - nego bolje stvaen (non di cavalld, nedi taze
d'argento, ma d/i eose meglliloire),16i) KaJO dar slat je, naravno,
i novac. Dubrovanl su, poetkom maja 1433, preko svog po-
slamika savjetovali vojvoda Radoslavu, valjdarra njegov up~t,
da ugarskom kealju Srrgilismmndu poal1je na dar zlatne dukate,
001I' !kodi e mu najvie biti od kJoriJsti.162)
4.
o 1lianlolSltlima koje su u slubi bosanskih vladara lili vel-
moa obavljali diplomatske poslove u stranim zemljama ne
zna se mnogo. K!oWiko je est spomen bosanskih poslanika u
dubrovaldrn i mletakim spomenioima, toliko oo rtioeltkJi podaci
o njlihewirrn]i'IlJost!Jima i njihovom poloaju u tadanjem dru-
tvu, Ipak, od lonaja XIV stoljea u izvorima se sve potpunije
ocrtava slikanj!ihave djelatnosti te se kroz to dobiva :i neto
jasnija predstawa i o samam 1lianlOIStJima koje su d:jelovaJ1e u ovoj
oblasti dip10matske slube. Na OSIIlJO'vu poznatih podataJka. mo-
e se .kOIlJS1tatoval1Ji :da se d'~prJ.,amar1Jski zadaci na strani sve vie
povjeravaju odreenim [icima i sve ee domarlm tjud:ima
kJoUi su dJuiom SI1ubom u tom poslustek1i iskustva,ovladali
Itehru~kJom diplIOmaroskog s:oobra.aja i u mnogom po,gledu poka-
zali svodu SlpOlSlObIliOlSlt li. upotrebljiVlOlSt. Meu njiima esto naila-
159) Listine IV, 461; V, 3-4.
166) Jorga, 220, n. 1.
161) Isto, 314.
162) Isto, 315.
9 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
129
mmo na 1Q,udelroijli potjeu iJZ n,i>ih drutvenih redova li ,lroiji
su se dOlkJa~anim ~obnolStima lU diplomatskoj slnib! pmbHIi "
uired vlastele jj]Ji dOO1i dio vdih dvorskih zvanja obaJVljajud. i
dalje kad bi potreba zaihtijevalaposlalillikezadarske.
Jo lU XIV lS!toill}eIU, u i1oka:1nrlJm P'Og;l'IanlrnliJrn spoeovfma sa
Dulbrovn~kIOim, pregovore vode tamonja SlliSIi,edna V11JasteJ:a kao
opunomonioi bosanskog vladana.: U dubrovalcsm odlukama
iz igo 1347. (28. i 31. marta) spominju se Kragin ili Kraguj, ba-
nov pristav (presltaUIllirus dommi bani) koljli je tada,u b:an0v.0
ime ureivao SJPOtI1ove izmeu Relplub1i!ke li humske vlastele Nl-
kJoilia.163) U f,ebmuamu 1376, ovjek bana Tvrtka, Krasoje (l~o:jli
je lU 1378. vrio !SLubu ik;aw.1aca), vodio [e II DubroVlIlliku u ba-
novo ime pregovore s nekim predstavnicima TJ:1ebiirnja, obLasti
oko k'Qj,e se ban spoaiio sa urom Ba1IDem.1 64) P,oerbkJom no-
vembra 1379. boravio jie 'u Du:briO'vlI1Jilku, u poslialnstvru kTiaJdevu,
Tvrtko VLaevi koji je na povelji iz g. 1378. upisan meu svje-
docima kao sJta!Viii1ac;165) '110em\u je, ll. :februara 1380, u Konavle
U1Puen~z Dubrovnika G,edan emiear da saslna meko njegovo
saQptelnJe.l66) Inae je poeodaca Vlaevia pozneita !iz dva nalt-
pisa 1Iz V!laevine, u rogatikom kraju, gdje se nalazio njen Vila-
steoski posjed; odnose se na VlatJka VilJaevia,167) koji je, vje-
rovauno, sa Tvrtlmv1iJm stlarvtilcem bio u najbhiern srodstvu. U
iSpOmeltJlullolffi ipoolans:tlvu TWitJka Vwaevi6a iz 1379. naveden de
i Gruba, koji se 24. marta 1383. spomlnje kao Joradjev upan
'll Konavlu; 'On je kroz eJtiI'i~odine (1379-1383) povremen n,
kao predlS:ta,v;rui:k bosanskog kralja, vodio pregovore s Dubrov-
anma 10 raznim gnaMlIlJim sporovima; kao jedan lod kvaljev:ih
SI]uJbtt1i.ka u Novomradiio je, ilzgleda, P!101ti:V 1JrgoV1akih liIIlJtj~e
sa Dubrovana /te su onikaili ik["!ailjjevu ILnt&venctjlU pozdva-
juoi se na nedwv:no ~c1atu pOiVeiljlU. 168) N eke, ~nwle IlJepoZinJalte,
pregoV'olI'e s DUlb!l"lOiVwruima vodJ~o de u j'uilu i ,augustu 1383. knez
Gojak (oomes Goyach) kojli 'le tada niavoidi kao oomissa,riius
li !nuntJirus domiIlJi regilS Bosne et Rassie;169) to je, 'bez sumnje,
k!nJez Gnjla:k DI1agosaJii (ilLi DragosiLaVIi), dtvlolI'skii slubeniiJk
1113) Mon. rag. I, 258, 259.
164) Mon. rag. IV, 153, 184.
165) Isto, IV, 249; M. S. 186-90.
166) Dini, Odluke vea Dubrovake republike I, Beograd 1951,
str. 16.
161) Gl. Zem. muzeja XXVI (Sarajevo, 1914) str. 252.
168) Dini, Odluke, I, 317, 318.
16~) Isto, 236, 243.
130
Tvrtka I i Stjle(pall1'a Dame, koji je ma Tvrtkiowj povel\jd od 12.
manta 1380. i Dabiino] razejendei rauna od 6. marta 1392.
upisan meu svjedocima klao pnistav od dVlora.170)
Ima dosta pxtimj:enakojii pokazuju da su lokalna vilaiStela
kao I1IOsLoCli nekih javnih sWuhi 'll graninim podrruljlima iili kao
lm'alje'Vti dvorski slnibemlci vodIiJli, prema posebnom vladarevu
mandatu, pregovore s predstavnicima Dubrovake RepublliJkie
ili njihovdm ovlatenim opunomoendcima kad se rad1lJo ,o pi-
t<aJn:jlima vie lokalnog k:araktera. Za vanije pollbike pregovore
upotrebljavaju se iiiSlkilli'mlijli, u IQVJOj V1I'Sitli posla provjereni [duda
bez obzira na ndihoiv,o staleke porlljekLo ilJi paJk ljudi kioji su po
svom drutvenom poloaju iLi funkciji imali dovoljno Iinog
autoriteta potrebnog za ovakve pregovore, ,illi, katkad,Sltranci,
dubrovaki ili mletaki podantci u povremeno] ili trajnoj slu-
bd bosanskdh vladara. Kad je u ljerbo 1346. trebalo s Mleanima
vodJilti pregovore 10 pliJtaIliju ip<ll1Jajne earadnje protiv ugarskog
waIja, Std,epalll Koeromaru zaeraio je sam od mletake vlade
saglasnost da n,jieZl;JllJa podanika, trogirskog IkaiIlJOIIlika IJ.Iiju mo-
e UiZ<eltli kao svog poslanika za voenje ovih pregovora: ~ 1Q1ta-
da, sve dn poetka 1347. godine djelovao je ovaj ovjek vr10
ivo me lSwmo IkalO poslanfk banov u pregovorima s Mleanima
It]elgo li ikao gilavni njerg,OiV savjetmlk u konkretnom pliJtanju ta-
danje mletako...<bOlslalnsk:e saradnje u okviru poi1iJtike prema U-
gamskioj.171) U vanijim pitanji.ma slao je TVI1tko I kao poslana-
110) Wissenschaftltche Mitteilungen aus Bosnien und Herzego-
vina VI Wien 1899. (Faksimil, Tabla XVI); Stojanovi, Povelje i
pisma I, 1, str. 170, 171.
111) Listine II, 355; 379-82; 386--7; 406-7; 408;428-29. Ovaj Tro-
giranin imao je da svri jedan odreen zadatak te se poslije toga
vie ne spominje u bosanskoj diplomatskoj slubi. Dok je bio II
slubi bosanskog bana, on je, u isto vrijeme, sluio j interesima
Mleana te je, kao bm;anski poslanik, od njih 4. septembra 1346.
dobio poklon od 60 dukata pro suo Labore quem habuit in factis
nostl1\s (Listine II, 382). O Trogiraninu Iliji vidi i lanak M. Pe-
rojevia u sarajevskom Jugoslovenskom listu od 17, 18. i 19. apri-
la 1938. Uopte, strani podanici u bosanslwj diplomatskoj slubi bili
su ogranieni, vezani podanikim dunostima koje su ih obavezi-
vale da se u svojoj djelatnosti u slubi bosanskog kralja niim ne
ogrijee o interese svoje drave. 18. januara 1455. Dubrovani su
odobrili svom graaninu Tonku Stanetiu quod possit ire in am-
baxiatas pro domino rE'qe Bosne cum hoc tamen quod in ipsis am-
haxiati<; non possit aliquid diicere, facere aut tractare quod sit con-
tra serenissimum regem (sc. Hungariae) nec oontra sacrum regnum
Hungarie, nec centra statum civitatis nostre DubI'. dravni arhiv,
Cons. rogatorum XIV, fal. 123.
9*
131

Ire iJ.tjlUlde dz sV1O(je bil.:ie ~oUne 7Ja koje je mogao znaiti da stl.
dovoilijrrl!o upueni u dati problem i da raspolau potrebnim
auito~irtJetom mOlji 'je prozlazio li:z Inj1ihove funkCije u dravi. U
decembru 1382. djelovao je u DubrOVIniku kao njegov poslanik
Lo~olfet Vladojezaljedno sa vojvodom Vlatkom (Vukovtem) i
knezom MiLrklOm;172) u septembru sljedee godine Iogofet Vla-
doje ponovo se nalazi u Dubrovnli:rou lroao kraljev poslanik, ovaj
put u drutvu sa knezom Vlukai:nom. Nema sumnje da je Vla-
daju bila povjerena ova mislija zbog toga to je kao 1Jo,gofet
dobro poznavao poslove klraljeVle kancelarije i kao sastavlja
pove1ld,e najbolje se razurrri[evao u legalnu 'stranu problema
knji jletrebawo raJSiPI1a'v'ljalbi d u Isac1rJinu starih povelja o koji-
ma je bHoI'li:jei u J'latzgoVlorima poslanika IS Dublrovanlima.
Vojvoda Vlatko je jedan lOd najbJlilfJih Tvrtkovih saradnika i
dobro pozmataIdnost bosanske listor~je, koju emo jo jednom
sresti II vanoj dJilpiLom~tsrkloj misdlji. Kinez (Comes) M!ill"ko, koji
[e spomemzt u prvom od navedendh poslanstava, vje,roiVatno je
ilde~tlian s T'V'I"tkx)wm dvorskim knezom Mirkom Radojeviem
k,ojli je s tim zvanjem upisem na prvom mjestu kao svjedok na
povelj Dubrovanma od 2. decembra 1382..kojom SIe ukida
trg 5I01]i ni Novom. 174) U drugom poslanstvu, septembra 1383,
pored Iogofeta Vladoja naveden je i knez Vukain. Radi se,
po svoj p~i!licd, o knezu Vukalinu Mjlatoviu koji je na Tvrtko-
voj povelj:i Dubrovanima iz g. 1378. upisan meu vlastelom
s kJo:jom se k1raUj savjetovao prilikom izdavanja pove1Jje,175) Jo
jed''lom se susreemo s Iogofetom Vladojem kada je, u Ljeto
172) Dini, Odluke, 277.
Is to, 348.
173)
174) M. S. 202. Knez Mirko Radoievl i inae je vie puta upisan
kao svjedok na poveljama: Na Tvrtkovoj povelji Hrvoju vuktu
iz 1380. (Wiss. Mitt. VI, 1899), na Dabiinoj povelji keri Stani iz
g. 1395. ~ 0stojinoj povelji Hrvoju iz g. 1400. (na obje ove povelje
kao svjedok od Bosne - MS 225 i 249); na svim ovim poveljama
njegovo ime nalazi se na uglednom mjestu, meu imenima najmo
nije vlastele.
175) M. S. 189; i on je, zatim, vie puta naveden meu svjedoci-
ma, i to kao predstavnik Humske zemlje: 1380. (Wdss, Mitt. VI) 1395.
(M. S. ~26); na Ostojinim poveljama od 15. januara i 5. februara
1399. i od 8. decembra 1400. uz njegovo ime upisano je zvanje voj-
vode; ponovo se pojavljuje kao svjedok na Ostcjinoj povelji od
4. decembra 1409, ali ne vie kao vojvoda nego samo kao knez;
nema ga meu svjedocima na poveljama izdatim za vrijeme prve
vlade Tvrtka II.
132
1390, zajedno sa pl'dtovesl1Jijar:om Tnifunom(Buom) li drugtian
bio odreen kao krailjev povjerenik za razgranienje izmeu
Splita, IS jedne i Klisa, Omra i Poljica, s druge strane.176)
U pregovorima sa da1matiJlSlroim gradovima koji \su se po-
vremeno voddli u ,tokJu 1388. Ii kasnije, vanu je ulogu imao
vojvoda Vlatko Vukovi, kraljevopunomonikza ovaj posao.
Kao vojvcda bosanske vojske koj/a je tada vrila prrtdsak na
gradove wedln,je Dalmacije on je, svojim pnisustvorn u ovod
diplomatskoj misiji, Vrebao da oldava vojnu snagu peegova-
rajuestrane koju je predstavljao i da idavoj diplomatskoj rad-
njti dade naglliaJsak opomene i pI'Iijetnje. U poslanstvu, koje je
u martu 1388. trebalo da vodi ove pregovore nalazio se, pored
vojvode VLaruroa, li Stanoje Jelail 77 ) koji je, moda, s obzerom
na slubu kolju jie inae vrlo, bdo mkljuen u ovo poslanstvo
kaobehruiko lice. Nanme, dSIbi ovaj Stanoje Jelai (Jelascich)
s:1a t je u novembru 1381. Ii maju 1382. u Dubrovnik da primd
l
kraljeve dohotke; naveden je tada kao kraljev famdlnaris nun-
t~U1S et Pl1ocu~a:tO[';178) ni tada, u1li kasnije 1388. godine uz nje-
gO'VQ ime nije navedena mJiJkakVla vlasteoska titula; meutli:m
ill iS[)I'iav:i od 2. juLa 1390. koja se odnosi na razgranienjeizme-
u splitske optine s jedne, te Klasa, Omia li Poljica, s druge
strame, StaJnOlje Jelad, jedan od lanova kraljeve komisije
koja je mala da provede ovo rezgranienje naveden [e kao
knez (comes) , d:aikJ.e vLaSlteilin.179) Blio j:e ti u wlbd kralja Da-
Povelja od 2. jula 1390. - Listine IV 280-82.
176)
Lucio, Memorie de l1ragurio str. 335. Trogirska opina odo-
117)
brila je 19. marta te godine da se potrai 50 libara pro exendts
Vlatcho Voyvode et Stanoye Jelacich ambassiatoribus regis
Bosne venturis Cliss (n. mj.). I inae je u ovim godinama, kad je
snaga oruja bila najvaniji argumenat u pregovorima bosanskog
kralja s dalmatinskim gradovima, misiia pregovaranja bila po-
vjeravana zapovjednicima bosanske vojske (capitanei exercitus regts
Bosne - Isto, 335); u martu 1389. vojvoda Vlatko, u svojstvu zva-
ninog kraljevog predstavnika, traio je od Spliana da mu upute
svoje poslanike radi pregovora (Isto, 344); poetkom novembra (ili
neto ranije) 1388. boravili su u Kninu vojvoda Hrvoje Vuki i
r.jegov brat Vojislav koji su kao poslanici bosanskog kralja imali
zadatak da dalmatinske graane privole na privrenost Bosni (Isto,
343).
m) Corovi, Kralj Tvrtko I Kotrornani (Beograd 1925) str.
103.
179) Listine, IV, 280-282.
133
bie k-oi ga je 17. jula 1392. slao u DubJ:lOlVlDli,'k lU iStvaJlii doho-
dakia. 1SO)
U rpreg,oIVIOo.1iJma IQ 'Ustupanju bosanskog priimwja Du-
brovanime dijeliOVCliQ je k'8JO poo:1aruilk kralja OSltou,e nje-
gov Iogoet Stjepan 'koj'i je uestvovao u zavrnom
aktu 0V'e :radJnijle ikao (piis:aJr povelje od 15. j anuara 1399.
kojom kIia'lij navedeno podruje prodaje u posjed Dubrovniku;
otuda mamo da se porodlindm dmenom zvao Dobrlnovi.I-)
Stjepan (Dobrinovi) i kmez RiaIUlp, VIQjvode Hrvoja sluga, billi
su bosansk! de~egal1:li klQdfi au 'izmeu 14.:i 17. februara iste go-
dine dzvruli !pr,edaju I1lJSUuJPJijenezem:ljektomiJsiiji Viijea urno-
ljenih poto su prethodno IpiriJmlili zakletvu Vijea koja se vje-
rovatno odnosila na '.isIPunjavalne uslova ovog sporazuma sa
strane Republik'e.t 82) DubrovaIIli oo visoko etijeIlliJ\i U\jiiholV'e
usluge 'li ilta:vom ovom poslu ikad SIli tm ,odredlili dosta veillilkte
darove 'li iznQ/SIU od po 500 perpera IS'W1Ikom od rijiih ; posebno iSU
n:algradi[li Jqg10feta Stjepana time ibo oo, na njegovu molbu, pri-
m~li na ktollov,anje slina nd,egoVlolg neaka na troak grada i odre-
dJilii. mu u iJU ISVdllU pomo od 50 perperagodnle.l'") Logofet
Stjepan ostao je u sI1Juibi ikma:1)j ia Stjepana Ostode sve do kraja
njegove prve vlade, U drutvu sa Sil1jep:a[llom Sergovdem boo je
u onom Jwal1j-evom poslanstvu koje je poetkom [una 1403. Du-
brovakoj vladi izloilo kraljevu ultimativnu poruku ii. JPlOISta-
vilo zahtjeve u jedno.j formi koja je u stv.aJni :izg.leda!lia kao
naV!.ietJa:j rata i uvod u IlIeiPIri(jalteljISltv,a; zahtijevali su, maime,
da Dubrovand Ina svom gradu IiJzvjese kraljeve su~jeg,ove i prlz-
naju ga za svog gospodara kako su dosada pniznavad kralJa
Ugarrske. Njload IOId BOSll1!e nismo SI1uali ovake rdjel a:IlLli su
se Dubrovani Vlojv,oidJi HrVlolju.1 84) R3it ;s DUiblI1oVlIlikom doveo je
190) Stojanovi, Povelje i pisma I, 1, str. 175: ... poslasmo k
vama naega srdanoga slugu kneza Stanoja Ela1a .. ''.
181) M. S. str. 235: ... pisano od ruke Stipana Dobrmovla
kralevstva mi dijaka ...
182) Oremonik, Gl. Zem. muzeja XLIII (sarajevo, 1928) str.
121; Jorga, 76.
183) Cremonik nav. dj. 121-22.
184) Diplomatardum ragusanum, 117: Item 10 dito re Ostoia ne
mando per soi ambassadori Stiepan LogotE'th et Stanichna Sergo-
vich, digando et domandando che nui ne debiamo S'ottometer al
d1to re Ostoia et levar soe bandiere et cognoser1o per signor no-
stro come ha~emo habuto lo re d'OngaJ.iia. Ove rijei sta,vljene su
u uputstvo dubrovakom poslaniku koji je 13. juna 1~03: b~o UP1;1-
en vojvodi Hrvoju da mu se poali na postupak kralJa l n)E'goVlh
poslanika.
do svrgrsua kralja Ostaje; s '!lIjegovLm padom iglUbi se svaki
l
dalji spomen o dijelo'V'a1niju lOiVO<g~j,egIOIV'OIg ilngnf,eita i dli\Pilromart:e.
U jedinoj p.riizn.aIIlliCli od 15. januara 1399. kralJij Ostoja naziva
Stjepana metmom;lS5) po tome izgleda da je imao neko ko-
lavanje, a moda je bio i neki 'Uitelj na kraljevu dvoru ili se
inae negdje bavio 'tliim poslom prnje nego to j'e postao pmr,
liogofeit i drlipl'omaluSlkti PI'edistavnl~kkJrailijev. Svakako je znao vrd-
jiednoot lmJISllw<g obrazovanja kad se pobrtmnio da neakovog
sina smjesta u Inelku dJuib'!'!<rnaku kolu.
Od IPoet:ka XV stoouea funkcij,a posl,a:nLilm postade stalrsi-
jom te ISe sve ee susreemo sa Licima :kiojlirrIlJa se 'vie
puta i drum miz godlina pOVlj-ena;v,ao'u dii;ploma1JSlkli zadaci. Zahva-
ltilujlu6i mnogostrenorn "US1P01IliU drave kOlji je 'Q1S11Naren u pret-
hOidJnomstQ/ljeu, Bosna je priv,la:ila .panju bliih i daljih
susjeda koji su u n'C)j imali sv,oihpoli1J1ktihli ekonomskih :in-
teresa. 'Do je dovodiii1o dJr'3.'VIU uiv!ldli i siIJo~enida srpoJtjnopQlliitli-
iki saobrae] koji je, sada-zahajeveo vietskustva, vjetene i
stadnostd 'u diplomatsko] Slubi. Diplomatski zadaci povjera-
vaju se ilj!udima kO\j11 su po SIVOij!oIj fUlnJkc:tji !ima!li dobar uvid u
Ji:V'OIt drave i ,koji eu ilmlO rlverski s1ubenliCli 'ovisEE 10 lkJl'alj,u
i svcjom sI1IubQm slt1callii li uvrivald 11li}eglovo povjerenje. U
Vla2:ni,j!1m ,slruClIjeV'lmaktojle su nametale i ~o,ldane prtlike,
uzimajm se,kiao ponekad li rai!1lije,za poslanike ;lilji posrednlke
lj'udJi sa strane, iz DubI101V'nlika Iilli iz dalmatinskih gradova da
bi se !iJslkoirJ..s't1lo Djj1lihoV'o bolje pol'Zj:llaVlanje sVl~jeta, :prii!1iJkia ii 000-
aJj,a u zeml:i u kl()\ju su Uij;>UiJVllJIlIi.
Ve lod lP'o,SilJedJnjih godina XIV suoljea u odnosima Bosne
li. Dubnovnika esto sesI1eemo s :irmenom bosan:skiolg rproltove-
sl1:liija'l',a Zare Boikli'6a koji se u tom zValIlju rprvti PUlt spomilIlije
6. marta 139.2. 186) Zore Boki (ZOire de BO:lQa, de Bochsa), du-
brovaki gnaian:iln, pir~e negiOto j'e primio sJJubu [pmtovesti-
j.ama u BiosIIlli haJVlio se 1mg,olV:alkim i ,polS/nedruLkim pOiSlovlima te
je tako li. doaJo ru dodlllT s bOlSaI1JSikim d'viOtliOm gd:je jie znao da
18. Stojanovi, Povelje i pisma I, 1, 423---.24: >l poslasmo k
vam naega sranoga slugu metra Stepana i vojV'ode Hrvoja slugu
kneza Raupa .... Izraz metar imao je razna znaenja, a u prv()lffi
redu je oznaavao uitelja (magister) i uopte kolovana ili uena
ovjeka, lili majstora u nekoj vjetini ili zanatu (v. Maurani, Pri-
nosi - Zgb (1908); u starim franjevakim kolama u Bosni nastav-
nik se redovno zvao metaJr.
186) Cremonik, Godinjak Istordjskog drutva BiH, IV (Saraje-
vo 1952), str. 149, n. 2. 1.
135
steldne ii UV1mt1i povjerenje. Brvli put j,e spomenuto njegovo
ime 27. maja 1381. i zatim, vtiJe !pulta, i to u vezi IS trgOViiIl!prrtl
soli i ,oloV1a,187) 29. septembra 1382. dozvoljeno mu je da u
Dubrovniku nabavi neto robe za eaun bosanskog kirwlja183)
li otada poinju njegove trgovake usluge mojima je sebi otvo-
do put II kJ:"upn~je poslove s dV101"Offi i preko njih u dvorsku
Slubu. Pod TV1l'1tkom I drao je II zakupu caI1ine i komore
u BOISn:i.189) Na j,edill'Ojj [',a:zrjenlidraUlna kralja Dabie, 6.
marta 1392, upisao je meu svjedocima i gospodin Zore, na
vjenni li V1azJjubljeni protovestajar; ,iJstog dana izdano je jedno
kraljevo punomoje za Dubrovanna Dragoja Guetia za k'o-
je se u tJ'kstu kae da je pisano na Ceooni II dvonih reenoga
naega protovestdiara Zoreta ... .190) Iz same ove injenice da
je kmlji!zJdavao jedan akt u kui svoga slubenka, Vlidi se koli
ko je ve bio porastao drutveni ugled ovog spretnog trgovca. Za
itavo v.r!i;j.eme Dabiine vlade on je ostao II kra:]j,eVlo sWulli
dako nije prestao da bude dubrovald graaLnUn.1 9 1) 2. februara
1394. uputio ga je kralj Dabda kao svog poslanika u Mlel1ke
sa zadatkom da prema svom nahoenju uredi stvar bosansktb
galija kaje su s-e nalazlle u mletakim ar:senaJJil1ua. 192) Po Dabi-
ino] smrti zadrao je slubu IPr:01oovestijara li pod kralljicom
Jelenom ,am je, u isto vr'ijeme, svravao ponekad d POISi1JoIVle SV<l-
ga grada te je jednom, II pitanju carena II MwsliJnli i Slanom,
fllnglirwo i kao poslanik Republdke na bosanskom d'V1O'ru.19~
Iako je II Bosni dui niz godina V1l"io slubu protovestdjara li.
bio zakupnik carina i komora, njegove graanske obaveze
!prema Dubrovnrku rnsu se smanjile. 12. juna 1397. Viijee iUI1IllO-
lenih 'trailo je od njega da preduzme korake kod .kJraljice
J elene 'll stvani !potVlrde staJ:1ih prtirv:m.egij a; IPOI\T'OOom nekog n.ie-
go,vog SUkoba sa ljudima Radia Sankovi,a, Dubrovani su, :H.
aJugiUSta 1398, javljam Radiu da e pisat i zapovidjet ZQII'!U da
se 'vaih ljrudi ,ostavk 194) Bosljednji put ISe S1PiOmtnjle 20. j'Utna
Odiluke, 138 i dalje.
187) Dini,
Isto,
188) 250.
189) Povelje i pisma I, 1, 179.
190) Isto, 170, 171.
191) Isto, 176, 177, 179.
tn) Listine IV, 323-24: Dabiin protovestijar Zore pojavljuje
se ovdje pod l~tinskim imenom Georgius (v. Jireek, Die Romanen
in den Stlidten Dalmatiens II, str. 38: Zore = Georgius).
191) Povelja kraljice Jelene od 13. maja 1397, M. S. str. 229-30.
m) Jorga, 69; Puci, I, 16.
136
1399195) te je vjerovatno uslooro ,zaJtiilm i umro, Ostavo je ma
NilkOllukiodi j-e preuzeo mjegove poslova u Bosni, Nikola de
Z~ra (ili ~esto: samo pod oevdrn imenom ZOI1a) nas1idedJio je
oeevo povjerenje na bosanskom dvoru i nastwv,to da vri nje-
g101\T1U sJJubu. U dva maha, sredinom 1402, bio je 'u Dubr:ovniJkiu
Ir:adi l11Jel~ilh l11JaJbavkii za kLnailja Ostoju, a 8. [anuara 1403. spo-
menut Je kao hooal11lSlkli Pl'lOito:VlestiJja:r. Na dvoru je Istekao izvje-
stacr: ugled i uticaj, tle jie Vdjee umoljenih, 24. apl'li!la 1403, na-
reivado svom rposQ,wntkiu ill Bosni da nastoji obezbijedil1:li nj1e-
govu intmv,endiolU kod IkJrala :u pliJtall1ljlu (novih trg,oIva ,Sloli.196)
mae, ,DJ.i,egolvi 1JrgovaJkLi pOSllovli riisu, izgleda, uspijevali te SiU
ga dovela 'u Vleliike dJug10ve u Bosnd i II DUbrovniJku.197)
U novembru 1409, poto se kralj Stjepan Ostoja 'ponovo
b~o. UITI1stto na vlasti, u Dubrovnakn se rualaze Il(j~govli posla-
nlici, ik1nez Hrvoje U. knez Toma, kOljli S1U tamo upuend u stvari
mara li Isl1oge.198) Radiilo ISe o nOIV1om ugovomr ikoji bi obostrano
obuhvatdo i potvrdno S1V1e ranJij1e uzajamno date priivi1egije i
'Prava. Dubrovani su, PO svom kancelaru Rusku, lkioj[ je 'u tom
poslu bio upuen u Bosnu, potvrddll vse fi vsakoje povele koe
e uindl .j zapisal grad Dubrovnik kralevstvu mi, Sa bosanske
strane ranije privilegije potvrene su kraljevom poveljom od
4. decembra 1409. 'k1oju je pdsao logost kraljevstva mi To-
~a' B~aIlJiJnJin.1U9) Oba navedena bosanska poslanka, Hrvoje
'1 Toma, pomamrta su U povelj; duJbJ1'lovakeopine mal!ju Osto-
jliod 31. decembra 1410, gdde se u uvodu kae da je kva!l.j po-
SI1wo u Dubrovnik svoje .vtlaJslte1Je i poklisar-e, kneza Hrvoja Viilg-
njevia ;j kneza Tomaa Buaniae sa zadeitkom da, prema
kirCl'1j.eVlom ovlatenju, uspostava s Dubrovansma stare dobre
QiclJnIo1se ,kojiisu bili pomueni booamsk1o-dubI1oIVlakllimratcm g.
1403-4. 200) Ova Toma Buani j,e, bez sumnje, OstOjjlin logo-
fet Imai je na pomenutOlj po'Veldli d.z 1409. pogre&IlJO u\pifs,an kao
B:uaniJnin. U pregovorima, dwk1e, s jedne i s drnge Sltrane
ues'tV1Uju licakioja r:Uik1ol\T'ode kancelarijom, s bosanske 11()gQ-
f,et ':Doma, s dubrovaiIke &1ovenski kancelaJr Rusko. O Hrvoju
Vignjeviu nemalinae !Spomena ,osim na ov,om mj,es\1m. Kad
uzmemo ru OIhzilf da j,e WiJIIliOime V~ganj jedinstV1el11Jo u bosan-
195) .Torga, 66, n. 5.
196) Isto, na ist. mjestu; 90, n. 3.
197) Puci, I, 55-56.
198) J orga, 123.
199) M. S. 272; v. Puci I, Primj. XXXI.
200) M. S. 275.
137
sllcim spomendcima i dia se jiarvlja samo u iI1Jaltpi:su u Koerdnu,
doputeno nam je pretpostavljatia je ovaj Hrvoje sin kQe
rlnsikog vI1astelina Vigln)ja :MJiilJoeMi6a za kojeg se u spometIlluJlJom
!1JalupliJsu kae da de iSI1uJiJo redom svtirrn v1adaI'iJma od Sitjepruna
(Kotrornarnia) do Ostoe i dia je umro u vmil.i'eme Ostaljma swg-
nua 1404.201)
U ISM;apalnQlU hosamko-anJ1et:aikog Ug10VICllI1a 'od godine 1422,
koja je blio rezultat dueg djelovanja u Bosni mletakog po"
sllan:~ka Dan Dora uestvovao je 'tac1amjli kancelar (1o;gofet)
kralja Tvrtka II, Restoje. On je isa mletakim rposl~iJkom i nje:
govim notarom rsastavljao tekst 'I'vrtkove povelje od 21. XII [
Slam je napisao slovenski primjerak dokumenata.'") U I()~javi
ovog bosansko-mletakog lugovora oo 6. II 1423: ~a~e~en~ Je da
je slovenski primjerak sastavljen per mamim VtiiI'1 S~lentl\S Re-
stoe M~10!chna, oruncell1adi sereniJSlsimi dorrnllirui reg]s.203) Ota-
da, kI10Z dUJi :nJiz g1odJ1na, Restoje Milohna (Mt!onja) ostao j,e u
dvorsk:oj slubi vrei, pored ostailih, ,i razne dtpomatskepo-
slove. U prvod polovmii maija 1428. 1)10 je upuen u Veneciju
u iI1Jekoj,~na>e nepoznatoj, k:I1a!l.jevoj mk:liji to je dzazvalo po-
dOlz,I11vloIst Dubrovana u ,rolJikoj mjeni da ISU piJsal;i sv:ojim po-
slanicima u Bosnlida nastoje isp~taijji k:Qjli su r~i odadja-
nd,a OiVIO;g pQlS,lamlS,tVia. 204) Poetkom 1436. godine nata2'Jio. ~e u
kralljev,oj pratnji prmkJom njegovog boravka u UgaJrI9kJo~ lJ. to',
sada 'll svojstvu protovestijara ili komorrrika. Tada je, 25.1.
1436: k ir,aIl.g Tw1JkoII li!Zldao povelju boeanskim j)T'a:iI1Jj'evai~.a II
prusustvu ugaeskih vleQ~kaa i fbosalnlSlke v1aJSitele? m~u kojima
je naveden i kralj,ev l{jQrrn!Qlrm~ (camerartns) Hrdstoja de H1ev-
na. 205) 'DaikodJoiZna)jemo i za mjesto Res1JoIje'Va ;porij.e1k:1a. Godine
1441. IOlIllSe podavlljUljekJao IUvia:ena li lodg,ow:oooa '!ii'!Vost na dvo-
;fU kao slulbenJik koja ui~a puno povjerenje kraljia i sa Mle-
tamom vladomli!zrrnjemau:jle miljenJe punem liJzasi!Jrunika ik.oji gtO-
viom ne samo u k1raJ.jeiVIo lllieig10 li II njegnVlo ime. 206) Godine 1442.
Gl. Zero. muzeja, 1914, str. 235.
201)
Listine, VIII, 206.
202)
203) Isto, 217.
204) J orga, 242.
205) Acta Bosnae, 150-51. .
206) 21. februara 1441. dat je u Veneciji odgovor ~~kobu e.sti ,
Toogi.raninu qui huic venilt pro parte Restoe,. camerar1l seremSSlml
:r
domini regis Bossine. Radilo se, meu ostahm, ? p.redlogu bo~an
skog dvora da Mleani prime vlast nad Bosnom 'l nJome vladaJU. u
svoje ime. Mletaka vlada nije prihvatila ovaj predlog (J. S~farlk,
Srbski istoriski spomenici. Glasnik Drutva srbske slovesnost1 XIV.
Beograd, 1862, str. 41-42).
138
Rastaje je ve u staleu vlastele: Kral] Twl:JkJo II slao je 14.
decembra u Dubrovnik lIlelcl SVlOti depozit po lS1Juzi li pok1Ji'SaI1U
svomu po potenom vltezu po kinezu RestojIU.207) U sJlinlQlm
poslu slat je u Dubmvnik i u 'junu 1445.208) Slubu protove-
stiljlaI1a vrio jie li pod novim kraljem Stjepanom Tomaom te
je ve na njeg'olvloj povelji Dubrovanma od 3. IX 1443. meu
vlasteLom svjedocima UlP'iJsano li ReSltoj'ev,o lime (snaega kira-
levstva proOOIWstrur kmez Restoe IS bratioen). Sam :je i pisao
ovu ipovelju tplO zaipoVlidli gospodina mi iklI1ala 'Doma a .2011 U
svom djelJwanj'u ik.a'o,malIloe1ar li pirlQltmnestijla[' 0IIl je, u godma-
ma gonjenja heretika, ivo '11adli'O Illa unapreenju nteresa nim-
ske enkve u Besnd, losllrunu,aouli ISe, sigumo, ,i na SViOO U!ticaljni
pdl:oa:j na dvoru, pa de li u RiiIffilU va:10 kao oOlvjek mimlSlk'e ku-
nije, Njemu ,i IkJraJljlU Tomau papa Eugen IV p()(li}e1jlUje pot-
pumni induLgenCliO.u (30. IX 1446),210) a Nikola V uzdma Restoja
qui ... pro augrnento et conservatione fidei catholieae pluri-
mum laboravrt pod svoju zatitu (8. II 1448). ZatJilta se odno-
sli!1a i na Restojeve posjede (suna cum terris SlUiJs)211) koji su
morald lbiilti matnli ;}{Jad se u ovoj formi ovdje [2Jriillo spominju.
U maju 1448. preduzimao j,e Restoje, po 'kirIlJIUev.o!i naredbi, Ine-
ke mjere u Srebrendci na tetu dubrovakih trgovaca lImale su
sekosile ISa trgovakim prliv.i1eglijama odobrenim jo od krallja
Sigismunda i vojvode Hrvoja. Zahfijevao je od dubrowakih
graana da, u rabu izmeu "kraJi.jla Tomaa i despota ura po-
mau krall ja, da u 1Ncra~ sagrade kue li snabdiju ih oru-
jem. 212) Posljednja nama poenaaaelkuivnost Bestojeva u dlilpllo-
matskJoj sU.ubi u v~ Je sa pregovorima o LSaNleZU izmeiu Du-
bI1Ov1lna i bQlSRiIlIS}{Jo.g 1"kr.ai1j,a S1Jj~1Il1a 'Domaa protli'V hercega
S1Jj'epam.a V:ukli6a KOlsae. U jUnJui aJug1US1Ju 1451. Resj;l()ljle je
boravio u DubroVlTIiku k,amo je donio kra!ljevep1'ed[Qlge o sar-
Ve'2JU. 213) U samom dOIk:umeI1Jtu o u;gOV{)'ru, lizdanom lU Booo'VCU
18. decembr,a 1451, ResIt:oje je, rrneu ostalJim Vilastel1;om, n:a-
Vieden kaJO svjedlOlk i, na !kr,ajurtekJsta, kao njegov pisar. 214)
207) Povelje i pisma, I, 1, 518.
208) M. S. 426.
200)
210)
Isto, 428-29.
J orga, 420.
211) Acta Bosnae, 207.
212) J orga, 425-26.
213) Isto, 449, 454.
214) M. S. 450.
139
 Restoje MMonja, rodom U:Z Ldvria (de H1EWl1la), vrio je va-
ne /S1Jube na dvoru IkJr,atl:jla Tvrtka II li Stjepana Tomaa iIlJepl'e-
k~dll1JO knoz nekih nrideset godina (1422-1451). Poeo je kao
piser li sastavla pOIV'eld,a,~aolto@od'et illi kancelar Ida II toku
SiV'ode dUglogodlliJl!je siubezekorai na viu stepenicu drutva,
da ue u red vlastede, - Jonezova, posjednika plemente bati-
ne ,l da rutom S\"OD1sl1Jv:u II tiJme ~v,oDle II svoga bratstva :Jj1.lJ!1igUma kao
svjedok na vlaJC1a'I1S1k1im ipo\"eldatma II drutvu predstavnika sta-
mh vlasteoskih rodova; da, vrei dugd !lirz godina shubu pro-
tovestdjara, postane ugledna i l\lItica>j!IlJa lino/SIt na bosanskom
dvomu, dobro rpolZlI1atta sbraruim viadama IS I~ojtma j,e Bosna odr-
avala diplomatslo; saobraaj.
Manje je poenata llinost bosanskog kancelara (logoeta)
PavLa Jajanina (Paulus de Jayoe) koji je prvih datna marta
1445.kiaiO pOlsllan/i!k boravio II Veneciji gdje je mletakoj vdadi,
meu ostadim, litl!1o,mlQ 1kil'aJ1(j,erv predlog 10 savezu protiv vojvode
S,jjjepana Vulkia. Ovom vkealjevom dcancelaeu ri. ;poS11an:ilku:<
(cancelaeio et oratora serren:ils:siJmli domini regis Bossine) dalt je
odgovor kOljli je lU stvarii znaio odbijanje kva,~j'eV'ih predloga U
stvarti sarv 215) jer su MletalnJi, 1~a10 to je esto bivalo ru nji-
1eza
hovim odnosima prema BOrSI1Ii, na sporove na ovo] strani gle-
dalu isk1l'jIUtivo sa stanovtta s!V()tjih daa.jih lin1Jerresa.
U pregovonima izmeu bosanskog kralljra i Dubrovana u
vezi s kcnavosclm ratom Idl:i'el,ovao je 1431. kao krailijev POlS1a-
niJk Ivani GojikJoi jie II 'tom posbu vte puta odlazio 'll Du-
broVlI1~k cr. jednom primio dosta vlisoik poklon II vIiijednlO!s11i od
150 peI1Per1a. 216) Zadaa mu je bi.il1a da DubtrovtaJnilma staV1i do
manj a 'kJarko dzmeu ~mJdla Tw1:Jka II i Rad(}sLa~a PaVlovia,
kojli ije IpiI"Otiiv Dub['lolVlI1iJk:a vodi!O J:"iat, 'Pootoji puna ,saglaSInOISt
i da Iiz1ra:zli kJraljevo n~g1odovanj'e2lbog dralnj:a Dubroivana ti
OiV1om SpOII"U,217) te da naJStoji i'zglladi1Ji nesugl,ClJSice cizmeuza
vaen/ih strana j dIOvesti ih do uSipostavlj/a:nja miI1a.218)
MLetako vijee dalo je 17. III 1446. OIdgl0V101f pD'Silanicima
bosa:ruslkog kiraJlja,egre@iJo mili1li it medicine dootori domi..niO
215) Listine, IX, 215-216.
216) J orga, 302.
Diplom. rag. 9, 35.
217)
Vojvoda Radoslav, u svojoj povelji o miru s DubrovanJima
218)
(25. oktobra 1432) kae da je zamolio ~ralja Tvrtka da bi poslao
svoga vlastelina u Dubllovnik i tegnuo ih besjedom o miru meu
mnom i vlasteLi dubrovacjemi, :i po milosti gospodina naega kra-
lja Tvrtka posla knezu i vlastelom dubrovaejem vlastelina oi po-
kldsara svoga kneza Ivania Gojia - M. S. 367.
:140
Thomeet Lauremtdo de Stipos de 'Drragudo. Ond ISU dolii u Ve-
neciju 'll j'ed/'1Joo iOIS~etljliV1od mfus~ji gdje se rradtlo o pI~anjima
~{lQua iSlu prelazdla okvir neposredmdh mletako-bosanskih odno-
sa. MletakJo VilaJClii 'izl:oli1Ji su kraljevu poruku sastavljenu u
etiri take. Kralj je saoptavao Republici da je aI1aglonJSikJi 'kralj,
posredstvom dvojice franjevaca, nastojao da od njega doib1je
grad Drhjeva (Nan eneum) da bdloroz ovo pnistanite dobio pri-
laz u Ugar.slku na kojlU de imao dzvjesnah pretenzija, Bosanski
kJ:-al bii vomo da Drid,elva UJstu\pri Mleanima nego Aragoncfma.
Dailije, II vezi IS tim,al1agol1islk1i kralj traio je salvum oondu-
ctmm za ip1l1Oil:aZ kroz Bosnu njlegov:ih poslamska koe je namje-
ravao posILati ru Ugarelcuda se sastanu tamo s nekim njegovim
!prtistalicama. to se tie Dr'ijeva, Mleana nisu billi voljrn!i da
u tom momentu iplI1eIUZmU grad ti 19aVljeto~a]i ISU bosanskom kra-
Iju da ga sam zadrJi jer dok je 'll nj egovim rukamakao da jie
i 'li maim. U rpitan\ju slobodnog prolaza aragonskih poslanika
kroz Bosnu, meka rklrailj odgovori tPTema .sVOrITI naho-enju, ali
svakako neka pazi da riz ItOlg za njegowe rprij,a'1Je:l\jske susjede
ne frs'Pad{nle~akva nezgoda. itO Ise tie kraljeve ebje da mle-
takJitrgovai vlie zallaze u njegovu zemlju u lmd'od su Dubrov-
ani Sltek,lJi svoja bogatstva, odgovoreno je poslanicima da e
vilada piI1erpolI1'Ui:1Ji lSV'ojim 1:Jrgovdilma da dolaze u bosanska mje-
SIta. KOiIlJaIliO, na traenje poslanika da Republika posreduje 1.1:
uspcetavljamju dobnih odnosa izmeu Bosne li Turaka, dato
tim je obeanje da e Mletaka vlada, kad sama uSlpostaVli mir
s Turcima, nastojrali da neto uini li 2la BOSinU. 219) Obadva po-
siLanJika IkJoOri. su v,odJilli 1()tV1e r,azrglO lV1Olre u V,eneQ'~ji ,su ,stlramdi, an-
g1ao 1vatni, moma, li. soibzilI"om na ndlihove Line veze, za jedan
odreeni dilpllomaltski rposalO u datoj iPl1~1Jiai. O drolkitoro medii-
dlne Tomi ne znamo nlita van 'OiV1e Ino,eglo've milS/ije u Venecijli.
Nrjego1V drug II 100000m IPOISllatl1istv:u, Laurentius de StJiporS (Stipo-
Devi?), '.Dr.()g~rramn, liJmao j,e u g. 1450.'l1iekli spor sa dV1o,j:icorITI
ibe.'likih giraatna zbog ,SiVOlg :prosjeda u Suhom Dolu IkJO\jli. 'se
Ilia:lalZo1'O na g,ranJiJci iiJzmeoo ibeniLlmg i tmgilI"slkiog di'stmkta.220)
Meu IliatjlisltaJk:ntlJtlilj,e li. naj,a:ktirvnJije dJ~plo.ma!tske preds,tav-
n~ke Bosne ,ide NikoLa Testa, .sin Jakova, Trogi.rani!n, koji je u
pOlsJjedJnjqj decenl1di postQjlanj>a bOlSalnSke drave, u 'te'k!im pri-
lJ1kiama, kada je rturSlk!i pIiiJ1Jisak bivao srve veii, vordJ~o prre.glovore
Ilia raznim ISI1Jr,atnatma naJS;LoUlei rda zatinteresuj,e sltiran:e vlatde2'Ja
219) Listine, IX, 235-36.
220) Isto, IX, 322; 353; 358-59.
141
&udJb!i:nru Bosne ~ nae saveznike za borbu protiv 'Duraka, To
je, po svod pri1idi, iJsrtji iOll1Jalj ,knez Ni~kJola 'I1OOglirralnlin dJikar
senjskd s koOfun de Ikma,lj Stjepan Toma, na ndegov !predLog, 3.
II 1449. II Vll'aIIlidJuiku DJ8.ipJ'larvuJO ugovor da iiima pribiiv,ati u na-
em kJI'IalevstvJuza naega siliugJU ,i ulini1Ji s ID/almi IOIP6eno Itrgov,a~
nae. Ortaci, kJ'a:lQ li 1Jr;ogill"skii graanin, imalli SlU da rUJ10iIe rSlV,akti
po 6000 d:ukalta II ovo Ibl.lglolViakJo preduzee iprekJo kodeg [e tire-
balo da se odvija 'owav promet ISII'eJbra u zemJUi ci. dia Be dobiLt rod
ove :brgorvme dijeli na O'Eldinake rdJiijrel1ioVie. 221) Alko jekI'lail.jlervortak
1J:'Ian.i,e bio idlikar tj. dbkator (slkup1lja poreza), rnogao je u
novi posao u B~O\SInIi 'l.lIIli;jetli dobro liskiuJstvo. A da Ije li lI'aJIliiJj'e
fumao dobrih veza, vddi ISe Iiz pismagubernatora Ugarske Ivana
Hunjaija od 7. novembra 1447. kinjim Nliikolupreporuauje Mle-
takoj v1adi. 222)
S imenom Ndkole Teste susreemo se vli.e pruta II razerim
d1ipIJomaltlslkllm mLs/ijama u onimkretanim ,godiInJama ivota bo-
sanskedrave. U~'PI'Iiillu 1451. on, zajedno Isa ik!ne1Ziom St:i,epa~om
Kleiem, vodi pregovore II Ven'eailjli, meu ostaldrn, i 10 pita-
njima koja 'su se ticaLa odnosa Bosne 'Prema despotu u;ru i
'I'urcima. Mletaka \TIlad a, tada u prijateljskim odnosima s bo-
iSanslklim ,kraljem, dalla [e IPlors1anidima uvjeravanja da e 'u po-
gledu neutI'lallnolSltli ukraljevom SiPIOII'lU 's despotom poseupitd po
kr.allOreVio ei!dli li da e oo]tal!llU upu1Ji1Ji poslanstvo i iJnJterveli11i1S,ati
u smslu u>spootaV'lljaI1lja 1SII1i00llj,iJvih odnosa li~medu BOISIle i Tu-
raka. Udovcljeno je likraljevolj el:ji da jednolg mlieltalkog vla-
slte]ilIla IU2lmekao svog agoota (e,iJuIs negotiJoI'lUJm :~estorr'em) kOljli
e u Venecijli iSwavaM njeg,ove posLove {qui hic faciJat lagenda
SU.a).223) OVO je, lwJJiumznaJl11Jo, pI"VIi sluaj da ISe u BOtSIIli polkJa-
zaila pOi1Jreba :us]?<OISItavtljlarrlija slt8J1nid'e diJpliQlIIlats~e agenture u
Sltrano~ zemllj i.
Poetkom marta 1455. Nikola Testa ponoVio se nalazi u
Veneoiljli ikalo poslan/ik bosanskog rorarlj,a gdjle Je iznJio njegove
pTedJlolge 'o z,a(joonikiim mjerama kolje bi itrebalo predJuwti da
batina PeI1lra T,alovca u Hirvatls1kloj ne bi ,pala u rrU;ke UlJrihia
CeJ.jlsl{lOg.224) Ua[JlrIiI!Iu t. g.zals1luipao jie :kralja kod rimske l~u
rije lU iStValI'li 1Jetri1lolrij'a[ne iprtilpadnolS1Ji :Eramljevalkih manastiJI'Ia
221) Solovjev, Odabrani spomenici srpskog prava (Beograd 1926)
213-214.
222) Listine IX, 265.
223) Isto, IX, 377-78.
224) Isto, X, 46, 47.
142
na da1maltinstkJimotoci!ma. 225) Poetkom juna 1456. uestvovao
jie zajedno sa hvarskim biskupom 'Domom u poslanstvu koje
je Mletako] vladi ipriJkazalo teko etanje u kom se nalaziJla
Bosma pod neprestandm ItUlI1Slktim prliJtiiJslmm. Poslaniol 'su tom
plI'iililkom izJlolil!i sadrsf k.railQe<vie potrUke lU ~0Jj10lj ISU billa nagla-
ena ona irndesta gdje ISe 'ukazuj,e na opasnost koda prliije1Ji i sa-
moj Mletakoj Republici i njenrn posjedima s ovu stranu Ja-
drana 'u sluaju da Bosna padne lU ruke Turaka. 226) Vdeta 5iti-
lizacij a poruke uika0U'je na to da su j e ,sa:stalVllj aH iskusni, do-
bro IQ\barv'jel1JelIlJi :i obrazovani Ijudi, Vl.iietroViaJtno sam Testa iibd-
sikulP Tom a, kOOli je !kiao paplblllSfkli legatt due V'rijeme !pO'oveo u
Bosni i dobro poznavao priJliJke i odnose. U druge poruoi koju
suistdposlandcl tada izlom1i,skrenU!ta je panja Mletakoj vla-
dli na siJ1JuaCliou koj a 'bii mOgila da bude nezgodna, Ikalko za BOOl1IU
tako [ za V:al1leCliju, u siuaju da celjski grof ovlada Kninom i
drogimpoojlooima Petra Talovca .u Hrvatskoj. Znajte pod-
s1gurno - reeno je u 'POII'Iuci - da e on bez Imno.golo,kJi-
jevanja ipIOItmalilti naim. da Dalm:adnjii nanese tetu [ da je za-
posjedne, Ietaknnrto ~Ie, dalIde, ikJo!lliiko bi moglo biti neprijatno
za olbj'ezem[jj,e ,aJko bi preko TaJllolV'eV1ih IpOiSjeda dolo do srpa-
jiaiIllj:a :terlJuOII'ije dvojice saveenika; oe[jiSik'OIg grofa i hercega
Stjepana, susjeda vie nezgodnih za Bosnu nego ZJa Venee-
j'U. 227) Posbupajui ipO prastarom !pravilu svake d:iIP'10matJie, bo-
sanski poslandoi iSU setJrudiJJi da kod Mleana probude raeumd-
jevamje za 'saJradinIU IS Bosnom uo1lJju 'l'aJzbij'anja 101Vi0ig plana o
tell.'1torijalnOlm ~paj aJnliu d vlod ice moniih dinasta lmjii bi, iOV,aJk!O
'SlPoj,enli:, mOlg1i da budu loplisniza liJn1JerelSe j,edne li druge ISltr,ane.
U pmollQee 1457. bOlra:Vlio je u Bl.l'dimu jiedan bosanski po-
sllaJruik :koji je uglaJrslkolID Ikralju i1Jalmonjem pa:piInJolID Legatu,
(kalI'ldiJna'lu Kalrvaj 1a:lu) lizlomo rbeik:o stanje lU kojem se, zbolg
tUJI'lSkJog prliltiSIka, na1ae;Hia njegoV'a Z!emllja i zamo.J.liJo :Legalta da
Slam, zholg 'to,g,a, doe lU BOLSlnu 228)dJa bi ISe SJaiS1;ao s rkraQjem i
u!p'OI2lIllOO IS 'PI1il1Lilkama. Ovaj sastanalk die ZalilSIta i odran II prv,OIj
piOllorvmi juna 1457. u bOISa1ruskom gmldu Doboru. U rrazg:oViocima
koje Ije oV1de Viamo' !s llegamom ,i Isa mlet1laak1m pasWaIIlIiJkom II
225)Fermendin, 221.
226)Listine, X, 86-87.
227) Isto, 88-89: . inquirunt se appropinquari alter alteri
confinibus. Nam si obtinuerit prefatus comes Cilie dictam Croa-
ciam, isporum confini erunt coniuncti, uti cupiunt".
22B) Fermendin, 229.
148
Budimu kJojli Ise lIlJalliazto u legatovo] prannji,kra'lj je postavio
teJi!te na to da /pokae koLiku vanost tima Bosna za odbranu
zapadeuh zemalja ti I~oilitko ii sami Turci cijene mjen s:IJraJteg>ijSlk.i
poloaj u s'vQljd,m dalljlm planovima (eonsiderando diototurcho
questo regno lesser La pnincipal pQII'Ita de chrtiJSltJianJi). Mnogo mu
je biil:o stal:o do toga da se ea dugolVr.ajIllih priprema saveza pro-
ttv Turaka, rkodima j'e IrrukovodiJla rimska knmija, pree na kon-
kiretnuatkciju ukojo e i Bosna uzeti na sebe svo] d10. 229)
Nije zabi~jeeno drne bosanskog poslantka ikoj'i jie aranirac
olVaj sastanak. Mogao bi. to hitJi NliJkola Testa kojem je ovih
godena ikrralj povjeravao zadatke da sa mekim vladama na za-
padu pregovara 10 istim stvarima koti ,e su biJle predmet razgo-
vora u Doboru,
Moda u vezi sa zalkljucima sastanka ill Doboru bosanski
kralj je neposredno liza 'toga, 24. jula 1457, poslao Nikolu Testu
da pOlsdeJtJi neke evropske dvorove Pr'O nostris certis facbis et
negortJlIils ardulsslms. Izdao mu je preporuku za Ii1rnsilml kuri-
ju, za aragonskog lkira<l.a, za mletakog duda, za voivode mi-
lanskog li burgundskog i za meke druge vladare i op'ine.230)
Poetkom septembra Testa Ise, u ovoj misiji, rialazil u Veneciji
gdje je Mletakoj v1adli izloio prilike u Ikojiima se nalazdla
Bosna s obzirom na tadanje odnose s Turcima i tra2JiJo dozvo-
Lu da se u Dalmaciji prhloupljaju novani pnilozd i tmajmljuju
ballistari za potrebe bosanske vojske; uz piUJt je postavio li rpita-
nje batane Petra Talovca ukljuujui grad KnliIn koji je k,raLj
namjeravao da 2Japosjoone. 231) Iz V,ooecirj,e krenuo je ;u Milano
gdje se zadrao do kn-aja septembra liilJi do prvdh dana oktobra.
Tamo je kienim i 'rijeti1fun dzlaganjem (ornate copioseque)
upoznao milanskog vojvodu sa eljama bosanskog kralja koje su
bile sadrane 'llInjegoVlu ptsmU. 232) Krajem 'ok1JoIbr:a li prvih da-
229) V. Fraknoi, Cardinal Corvajal in Bosnien 1457. Wissen-
schaftliehe M:ittel1ungen II, 1894, 330-332.
230) Thalloczy, Studien, 413.
231) Listine, X, 113-115.
232) Thalloczy, n. d. 92-93 (nap. 1). Iz nepotpunog dokumenta
(pismo milanskog vojvode bosanskom kralju od 2. oktobra 1457) ne
vidi se konkretna sadirina razgovora koje je Testa vodiio u Mi-
lanu. Thalloczy (n. mj.) ovu Testinu misiju dovodi u vezu sa ra-
nije zapoetim pregovorima o enidbi Tomaeva sina Stjepana sa
jednom od keri milanskog vojvode. Mogue je da je i o tome bilo
govora. Meutim, kaklo se ovo poslanstvo vremenski uklapa u okvir
diplomatske akcije bosanskog kralja na zapadnim dvorovima u
cilju obezbjeenja od Turaka, mislimo da su se i razgovori u Mi-
lanu, kiao i u Veneciji i ou Rimu, vodili prvenstveno u tom pravcu.
144
na novembra nalazio se u Rimu gdje je sa JijiU!d!irna Ii!z k'UJI"'i:je
voio razgovore 'll vezi sa pnipeemanom akoLj'Om protiv Tura-
ka, a zatim, uz put, [ o jednom pirt;anju pall"Ohirjalne slube; pred
polazak u Bosnu uruena mu je porukaza kralja u lloojoj se
ovaj podstie da bude vrst i revan u preduzetom poslU. 233)
N1ije poznato da h je T1Sta poejetio i ostale dvorove ikiO'jli su
bili u planu njegove dJi.pll()ffiaJ1:ISike misije. Mogu6e je da je sam
tok stvatniprek!ii1l'l.IJo njegov daJ(j1i !put, jer, nii1i se iOO zapadu ilo
mnogo da.1je od IraJZ,gOV'OJra i preporuka, niti je boeanski kra~j
znao da II ovoj akciji bude konsekventan te da u dip10matskfum
i vodnim prupremamatette postavt iiSlkljiUiVlO na pitanje dd-
brane od 'I'UJnaka. Usred najvee opasnostd os te strane, on je
sav biJozookiup1den mrl:J.Ijill kako oo doe u posjed batine Ta-
lovaca u Hrvaltskoj pa se tim i rukovodio II SViojoj dipdoanatsko]
aktivnostl u goddmi 1458.
U jarruamu te godine '!'esta je u povjledjivoj miJSijli hiJo IUPU-
en u Veneciju da za kra1(jeve namjere lU Hiwatslmj 'OISigura
PO<:lJrlW lili baremb1'agonaiklonost Mletake v1ade. Ovdje je
lizloJ1o iklral(jev plan o 'tome i nastojao, kao i lU milSlijli. 1456, da
rOIV'U krallievu namjeru predstavi doao rjeenje korisno i za sa-
mu Republiku; kralj eli da zaposjedne hrvatskil banat da ne
bi pao u rukezajednikdh n'jptr'i:jatelja (ne aid maIlJUS liinJimi.co-
,1"UJID suorum .ert; mostroeum IPElrvener!iJt), il"'a21urnfujevajuipod za-
jooniklinnn.epIiij.atel:jima na prvom 'mjestu hercega Stjepana,
<a'li i Ugarsku; traio je da i Mleani uestvuju u podjeld Talov-
evtih posjeda li nudio tim jedan Lli vie .utvremh gradova u
Hrvatskoj - taiko je trebao 'OISirgurati moralnu i rna1Jeri~jaJaw
podrku 'reptubld!ke u ovom poduhvanu. No Mleal!lii se misu dalli
'Uvui u ovaj nesiguran pasao i iOdgov:orlili eubosanskomposla-
nli.ku da ele oo ive umimu i da su zadovo1dnli. s lQI!l/1m to lima-
jU.234 ) Iz BOlSne je ,polIlJwljen isti predl1Jog u j:Uiliute goclfune. Iz1o-
iJo ga je satda Stijepan 'Desta, novo lJice u bo5'aiIlSlkIOlj driJp1Jomat-
skOlj sLubi !roje se ovdje iP!'vi li ipOISIljednji !pUt plOj,aVlljruje kaJO
poslanik lbo.sansk<Otg Ik\ra1ja.235) lISItakao je da d Ugrrii IiJmajlU na-
mjeru da zaposjednu TaJiOiVelVie 2Je!ID'1ije, a OiDli ne bi ,bIiJli dobri
s'UsdedJi lIlJi za Mlealne uli za Boonu. MlealIlJti sU,kao d. ranije,
Fermendin, 235.
23:1)
Listine, X, 125-26.
234)
235) Isto X 131-32: 10 Stepano Testa orator de la maesta del
serenissimo signor re de Bossina ... <c. Vjerovatno je, sudei po istom
porodinom imenu, blii srodnik Nikole Teste koji ga je, moda, i
doveo na bosanski dvor.
10 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
145
dal! odgovor kiojliih ruiJje nJi. na to rOtbavez/WalO ostav:lj'aJju6i ~l'\a
!(jIU da sam o tome odJ1JulUje; samo su ilStakllii da grad Kai!S sma-
traju podrujem 5V1ojlih ruih imIteresa.
Posljednji je pult SjpOmetrllUto lime NiJkioLe Teste, u vezd s nje-
govom diJpllomaJtsiktom slubom u BosnJi, 8. oktobra 1458. Tada
se nalazio II bosanskom poSll;msIt\71u ugarskom lwailjjlu kode ,SU,
1OSim. mjega, sainjavali brtaJ1; kralja Tomaa Rrudiivoj i fratar
Malrilll. 'I1I1aillJi SlU da ugaJI'fSiki .kll"altj !ispuni liJzvljesne uslove, pa
e se 10000da li. na ooSlal1llslroj str,all1Ii iSltvarli iv!lti'e piO,krenuti. Bo-
slanlci su, prema savremenom D.lZVj,e,t1liju, dobl1i SVe to SlU :tm-
2Jiilli.236) PO svemu to je kaSlnJijre iSilijlooiJ10 izgl100a da SlU poslamdci
ovdje iznJij,eili pmbanje iSiP'a01arnja srpske despotovdne s Bosnom
to bii se, s'dimastiOkog gledliita, U!tVlI1dii1o enidbom Tomaeva
sina s kerli umrI10g despota Lazara, i da su Ito ,bi/lli ond uslovi
na lkioje je uglaJrSIkli. ktraltj odmah lPo:tiIsitlao. Vder.ova!tno je truda s
:poSl1aJnJicima utvreno da se bosaIllSkIi kI1aJ.(j pozove na saboe u
SegediJnJ kiOli~ je Itll"ehailn da se oidir!i u decembru 'o NliJklQllj1dranu;
tu ibi se limaILa r:a:sprralVliJtli [}le samo lIl!eka lIJIii1Jall1I.i:a granica nego
li. .rueIke vie ISltVllllm kra:ldeVlstva (non solnim in f'acJto metanum,
verum :in 'ailibiJOll1i!bUlS rebus lI1eigni).237) Sastanak d'vtodrire kmiljeva
odran je u Segednu u ianuaJI1U 1459. godiIlle. lli je, konano,
utveen spoeaeum opitallljlU srpskedespotovine iu smisilJu ho-
sanslkiilll plredfliog,a;sa u,glaa"iSlke strane data je obaveza prlUalQjia
pomoli 7Ja odbiI1anu Bosne old TUI1aJkia. 238)
Nijle poonialto litme IbosalllJSk,OIg pOlS1antkJa Ikoji j,e,kJrao,em IlIO-
vembra 1461. iz1'agao Mletakoj vladi neke elje kralja Stjepa-
naTiomaevlia u pOlgJ1erdu njegove 1Jiine sigurnosti II sil:ualju
portmebe li knjli. die dao zv,an~no :SaJCliptienljle 'o nljlegJo\71u rk.inunilSa-
II1IiIU. 239) listo Itako nisu po~niaJta imena LaIl!o\a polSiltjedJnjeg bo-
samslktog poslalllJSJtva Vie!llecili, febI1Uar;a 1463. k,oje je,ll'o,li same
propasti drave, u11niiJ.o posljednji na!pnr da se od Repuibl:ilke
dJ()ibiiije ISItv.amali. ef~ktalSllJa !pomo. 'Dada su diznesenJi wgumentll
koji posadirraj'u iaikceJTh1Ju mnogo podsJeau Ina 'One koje je
'.Desta :iJz1agaJo lU lS'VIOOiJm mrisliljam1alte ,m:je nimalo iJslcl!jiueno da
je on iplrod:Vloidliio li ,orvo rposlalnSitvo oi 'V1ooiJo g[,avnru xlide lU lI1alzgo-
volI1ima. UkJI'IaJ1jevoj pomeli, k<Jliu ISlU posila1n!icii i 'UlSmeno li:zilJo!irli,
Z86) Fermendin, 237.
287) Isto, na ist. mjestu.
288) Thalloczy, 100, 101.
239) Listine, X, 139-96.
146
s.milj1eno su nag['OOelIlJeI'lijeli kojiima je trebado ubijedJi1li Mle-
ane da o SlUd'bdnti Bosne lom i njlihovasudb!in.a i dia je pitanje
~dJbrallle od furaJka zajednika sevar jedne li. druge zemlje; jo
jednom Ole pozvana S/ialtilollii(jia da razmdsli 10 namj'eJvi Turaka dra
UJn!ite B()I~l1lU to bi, Ilia IkJrajlU, znailo propast za samu MleltakJu
Re 1publlliku. 240) To je bila posljednja diplomatska rnlisija srednjo,
vjekovme Bosne. Bosanski vladeni O\71og vremena niJsIU billli u
mogunosti da na it~1U diJpl1om1art:lSkih pregovora stave li neku
svoju zn~ajrnlilu 100000u2JaJI1IU snagu te su stoga li napori, :Imjli su
kroe nekli:h petnaest godina iintienrl. da se 'nau lSav'ezn!ic!i za od-
branu zemlje, 'OISi1Jali bez rreZlU1lta1Ja. MOIglUi saveznici lwjii su
dola1zilri lU oIbzirr", WeilaJllJi i Maiami, nisu !p!oikaZJi'Va1i\71o[je da
~vojlirm snagama s!p'ffiSaVlaju bosanslou dravu; pI'iObitanije :ilm je
IlZgliedaiO dia, posl1Ji(j,e njenog rasula, pokuaju da za sebe loItkm'U
ponekd dio wml{jQ1g plijena.
U optem meteu koji je stvorio turska napad, Nikola Te-
sta, kao i mnogu drugi dlVl()lqj'anici, '11IaJP'UlSltfuo je Bosnu da potrai
slIUlbu na dIl"ugod sltiralni. Poetkom septembra 1463. n.aJ.'aJZ'w se
II Veneciji kao poslamkene hrvatskog bama Pavla Speran-
ia; pregovarao jie o zajmu 'kJoji de ball1liCli blito potreban za
ot1kurp njenog mua iz tumlmg Il'IO/Pstva. 241) . Kasnije je, !izgleda,
preao lU swubu mletake uprave u Zadani te je 5. 0lklt0l1Yro 1464.
spomenut u pliismu zadarscog ImeZJa Luke Maura mletakom
poslanikm u Buditmu.242 ) Otada mu se gubi dailljli trag.
*
**
NooVlisno o hooans:koj dravi li njenom vladaro odvijala
se diplomatska d.oe,lartJnroiSlt na dv,nI1ovtlma mOllIl!ih booanskli.h i
ihurnslkih velmoa. Ve u XIV vli.jeku, u dO/ba relatiivno jake
centraliI1Je V1a1Slbi., IUJpuli.va1e su pojedlirne velmoe SVIOije posllalIlli-
ke u Dubl'QlVnik i lodatle primalJJi pOlSl1anstva da iureuj<u 'razna
240) Isto, X, 237-238: Per tanto excelsa principe voia intendel'
la illustrissima signoria vostra, quanta ruina pensa far el Turcho
al mio regno, et per consequente al stado vostro.
241) Isto, 271.
242) Isto, 313; Mauro javlja poslaniku: Da Venecia non altro
da novo oltra quello vi scriss1 pocho avanti per miser Nicolo Testa.
147

sporna piJtan:}ave6inom Iokalnog ~aJl'1aktel'a. Drukiju je Vli1d
[mala slPold,I1IopoiliLtliik'asluba veliikih feooalnih dJirn,alSlta XV vd-
jllka, u. prvom X'eIC1IU Kosaa, gospodara Hums!ke zemlje, kOjli SIU
tada ibliJlJi (l'Ia'WlOlPr~vaiIl [lioili:tilki JiiI1IiJlac ne samo u Indihiovom
odnosu prema drugum velmoama nego i u odnosu na bosan-
sku dravu :i mjenog vJadaJm. Njiillrova teritOlI'i:ja i!lli. drava
rano jebii1a uvuena u kimI.g poilliJtliikih tintWe3a mo6rui:jih sila
klao to su !bile 'l'1ursika fr Mle!ta!ka RepiUb1liJka, pa filin je ta si-
tuaci!jla i nametala potrebu da dosta pan] e posvete diplomat-
sUroj slubi. I ovdje su, kao \i. JJJa bosanskom dvoru, vaniji d!i-
plomatsk!i zadaci povjeravarri odreenm ljudima kiojli SlU du-
gogtod!i,IIlIj1om slubom znailii da slbekJnu potrebno iskustvo 1i00si-
gll:l'aju PO!V!joerenje svojih gospodara,
Vie od tmi decenije d(jleJOVlao je na dvoru Kosaa Pribislav
Pohvali (HJi Pohvallica) ruzdJiui se postepeno u slubi [ drai-
tvenom uigll.edu. Poda:vJjuje se prvi !P'Ut 4. maja 1406. kada je
kao sluga banice Anke, .tate Sandai]ja Hrania, udovdee ba-
na Vuka Vukia, donlio u Dubrovnik vei plOikl1ad kotili su ova-
mo poslali SaII1JdJail:j, njegova tata li J)jjegtov,a ema Kat~ilna.243)
Sljedeihgodinaesto se spominje u vezi s ovakvim i Slinim
poslovima u Dubroremlou. Tokom tog vremena suicao jie sve
vie povjer,enja kod svojih gospodera pa se 6. maja 1413. pojav-
ljuje sa vlasteoskom tlituLom kneZ'a. 244) U januaru 1419.bomvio
je kao Sandaljev opunomoenaku Duoeovntkugdie je voddo pre_
govore o ustupanju Republici njegovog dlijeLa Konavla,245) te
je, u SV100Sltvru d~dia!ka, i !Il.aplisao SaJIl!dail:j evu POlVe!l.ju () IltSItUIPatnju
ovog podrucja (24. jUJl1Ja 1419).246) Kroz .sljedeie dvije gOldiine
bOlflwio j'e V1iJe pllLta u DUibl'OVillIiiku ~a'o SaII1JdaJ.jev poolanik i
tamo vodl~o PII'ElgJo!\nolre 10 us10vimapmeuziUmwnj a UlSltrupld,ene zem-
[Ole. 247) Oidlenei, bez sumnje, njlegovru okiremoot kodu je poka-
zlilvao u !P'I'egOVlOrima s DruJhrovniJk'OlIIl, njegov goopod~ lPov!jera-
VlaJO mu je OltaJda ti krupnije d!iipwomatSke ~aJtke. U janu~u
1421. hiJo jie upuen u Vienecii(ju te je u DUibr'OViIlIliku1lraio pre
lporUku iZa kapetatrl'a brada kojIiim je trebaLo da Oitputuje. 248)
Sljedee ,godine, krajem januara, predvodio je Soo!daljevo rpo-
2(3) Stojanovi, Povelje i p!isma, I, 1, 333.
Isto, 358.
2(4)
2(5) Jorga, 170, n. 5. Vidi i Resti, Cronicha di Ragusa-Zagreb
1893, str. 218.
2(6) Mon. serb. 288-91.
241) Jorga, 191, 192, 198.
2(8) Isto, 198, n. 1.
148
slanstvo Ikoje je bilo upueno Mletakoj vladii.241l) Radilo se si-
gumno o onom poslanstvu koje je pomenuto u odluci Mletake
vlade 'od 28. ~pri[a 1422. Pored os1JwldJh stvara, p.oslalI1JSltvo jie po-
n.OViO polStaiVIiJlo piIta)nJjoe Kotora (ikoje je bilo pokeenuto jo u
martu 1421) i obnovalo Sa!Ilida!ljoevu ailibu ;zJbog mletake ,Oiku-
paoije ovog grada. Vlada Republike dala je odgovor na liIs'ti na-
liin. Ii istim riljeli.ma Joao li godlnu dana ratnlij,e: KiQi1Jo1r sa njeigo-
vim podrujem ~sjelJi 'SlU Mdeani .na1ma~I1ije samih IIWltolr-
sklih graana da bi im oibeztbiljed:iilii zatiJtukoju mm nJiIj,e mogao
pruJiJti vojvoda SiandaJti; njiemu e, kao otetu,osliJgn.uralti pri-
hode koje je lt'amJi(je imao od ,Kioitol1a.250) Ne znamo ~oJ~ko je
P!illbilSl1av uestvovao u Swnda::I:jeVlim pregovcrrna o Kioltoro sa
mletalcim posrankom Dan Dori]em koji je u tom poslu u
tokm 1422. i 1423. ta-i !pIUIta dolazso na VlOovOldJin dV10T i konano
postigaoea objestrane mnogo eLjeni sporazum. 251) Sljoedeih
godana SaJnda!j ga esto ailo'e u Dubrovmdk u stvarii depozita i
drugih siVloj'ih ilionJiJh posJov,a. 252) 11. augusta 1428. odobreno mu
je u Dubrovniku da se na dravnom brodu preveze 'Il Veneciju
ikiamo je ib!io piOlS1ta!t od Sandalja sa nekim driae nepoznatim za-
d..a1JkJom. 253) Pohvali Ise za OVO Vorlijeme ve laJfimmillsao 'Il redu
vi1alsltele te se u dtolkumentima '~01Ii se odnose ma tadanju nje-
govu aktlrnniom mz nd,egiovo lime navode li 'aJ1JrIiJbuti kriez, vla-
stelin, vdtez i plemenati ovjek.
Kad je poeo konavoski rat Dubrovani ISU ivo nastoj.ali
oko toga da protsv Radoslava Ra;Vi1ovtica Obmll:mlju savez ou koji
bii uld Sandalj HI1an:i li tbosansklikI"a1j. Samdalj je ibio sk10!Il
da Se u tome ang,auj,e te je, vjelI"OvlaJtmo !PO ~ljli Dubl1Ovana,
ti junu 1430. posLao na bosanski dvOlr Pr!iib.iJSI1wva Piohva:1Ji6a da
pomogne nas1tojamti:a diub['ovaikog pioS1La:nHm ou pmiidobiij'anju
~raljaza 'ov,aj pilan. KiraJ.j TvI'ltlro II nii(je u ovom SIlLkoiblU bio
naklonjen Re}>ublici, te je 'trebalo da Prihisl:av uime sVlo.ga go-
2(9) Isto, 202-203. Sandaljevi poslanici najprije su svratili u
Dubrovnik gdje su zatraili li dobili preporuku za dubrovake gra-
ane kojti su ivjeli u Veneciji; zamoljeni su tamonji Dubrovani
da Sandalj eve poslanike smjeste u svojim kuama za vrijeme nji-
hova bavljenja u Veneciji.
250) Listine, VIII, 165-66; vidi i 73-75.
251) Sandalj eva povelja od 1. novembra 1423. (Mon. serb. 325-
-328); vidi i Jorga, 209-10; 212.
252) Puci I, 169 i Primjedbe XXVIII; Jorga, 224, n. 3; 224, n.
5; 256, n. 1; 321; Mon. serb. 356--358; 358--359; 360; 364; 372.
253) Jorga, 244, n. 5.
149
 }
spodara preuzme ul'ogu posredrnka. Pregovori, puni obrta, ra-
zvuJki1i su se i u sljedeu godimi a da SandaiJjevposl3ll1lik mje
uspdo da stver privede kraju onako kako se u Dubrovniku
e!lje1o.2l>4)
Boolij,e Sandeljeve 'SltIliI'lt:li Pohvai je ostalo u Slubi njego-
va na.sJliec1nilka Sitgepa,na V'uikia te ve 28. marta 1435. sastav-
!ljja u Du:bwlVniJkiu ug,olV1olI" o depozitni za svog novog gospodara:
tamo je zatim, u s.1Ii.6ruim poslovima, vie puta IUipumv.an u toku
tegO!dline. 255) U maju 1436. bOl'aJvd/o j,e,zajedno ISa hivlim San-
da1j'evIDm slugom Gru;pilrom, kao poiSI1a1IlJi1k v,ojv\OIde Stj,epana
u Venedijii gdje je vodio pregovore o pi/tam.j'ima V!ojvoomih
prava u Koitom, nasltjeenih od SamdaJlja. PooIlamd SlU tada
!kod Mletake vlade lJsposlovali potvrdu povlastica da'tfih San-
da'lju, tj. pravo na kJu!U u K!otorr-u i dohodak od 600 dtuikata go-
dJinje od koltJolrskJilh sal ana pod UisllJO'wma pod lkJojima j'e ta pra-
va u SivQlj:e wi.(jeme uivao li vojvoda SaIIl!dailJj.256) UslkJOII"iO poslije
toga Br11:xiJsiliav je pao u nemilost zbog nekog ubilStvafjpro CMU
homicliJddli oceursi), 'ilJi, prema Restim, zbog neke dn1rige na dvo-
!flU, rte se morao slkiliomiiIti u Dubl'QlWlli/k. Zahvaljujui zauzimanju
Dubrovake vlade stvar je bila ,izglaena te je 30. juna naree
no dubrovakomposlaodku da u lime Republike zahvali Vlojvodli.
za uvdavan posIt!Upalk ptre:ma .Pirii!bislIJaVIU li njegoV!i:m sinovi-
ma. 257) Prema Restijevnr kJa2iiV1am.OIU, vojvoda g,a je pnimio eon
diilSltinzli,oi!lle i postavio ga zja svoga prvog sl1uoonilka (000
prmo mfunistro);258) POltVT'dJu za to nalazimo i u odJ1ucii Ma1JOg vi-
jea od 29. jiUlrua 1438. kJojom je odobren POlkJ'OO. dvojici voj-
vodirsih !fJIO'SI1anika et Pricdssavo, caricellamio dioti VJ()yvo-
de ;259) do tog stelpena ulzdigao Sie ov:a;j sluga pOil"odIice Kosaa
u toku svoje dug'ogodJilnje 'slube. OVIO je posljednji 'Podatak (j
djeloIVanjIU :AriJbiiSO.aV'a Pohvali6a; 27. maja 1439. spomenUJt je
bo pdkJOIjlI1li. 260)
U s1rUJbi ~ooaila hto je i PI'Ii:biSlJavov sin VlatkJo Iroj/i je,
sigulrnopod 'ruJlrovoe[)(j,em svo'g',a oca, sticaJa prva liskJusltWl u
254) Jorga II, 268, 269, 277-78, 289, n. 4; v. Truhelka, Konavoski
rat (Gl. Zem. muzeja XXIX, Sar. 1917), str. 177 i d.
255) M. S. 379-80; Jorga II 326, n. 3, M. S. 384.
256) Listine, IX, 88.
251) .Torga, II, 338; v. inapom. 2. Resti, 268.
2.8) Resti, na i. mj,
25Q) Jorga, 351, n. 1.
260) Isto, 363, n. 2.
150
pOiSJlnvima vojvodske kJanoe1a'rije. Prvi PUlt je 1SpI00000eIllUlt 12. ma-
ja 1429. lU Sandadjevo] iPOItVlI'ldli o primitku dohobka od llililjewikle
carine, lw}u tie Iruapl1SaJO rokom svojom Vlatko Pohvali, sin
kneea ~,ri:biist1Ja.IVla PohVlaJJta.261) I 'OIJ1 [e, kao ii otac mu, !posl\i~e
San!daiJJ]'evle smrti. iplI'eao u Sll'U:bu vojvode SitjepaJI1la 'te se 22.
februara 1438. i 24. decembra 1439. spominje /kao njegov po-
slanjk Dubrovnou u inae nepoznatom poslu. 2'32) U Stjepane-
V10m poslaoetvu, koje je poetkom ,augu:slta 1440. bdlo upueno
III Veneciju naveden je, poredgore pomenutog GrupIka, i knez
Vllatlm bez naV!oo'elI1lj piol1Odimog !.imena; SliJg'UII1ntO ser.adli 'o
1a
VlaJ1Jku Pohvadu skoj/im emo se srestd 'i u Jednom kJa5lld-li'em
poslanstvu Veneciji.Ovaj !put ISlU se poehamici 2ladI'a:Ii u Du-
bil1(YwJ1iiku gdje de u Vije6u umoajOOlih 9. aJUgu:s'ta Zaik!.tiuoeno da
ISIC izvrepripreme za njl1hmr prevoz u V:eneoiju.263) To je, VJje-
rovatno, ono 'isto poslanstvo kojem je Mletaka vlada 13. sep-
tembra 1440. dala 'odgovor na vojvodinu portslcu: Odbila }e da
podri njegov mamjeravand ra1JnJi poduhvat protav bana Petra
Talovca i da mu povrati Kotor; pristala je da ga preporui
kod 'I1um'ka i da nz svojih zemauja UJki10nli preojegle bunltolV'lIlJilke
koji surovarrli protiv V1ojVlode. 264) VI1atko Pohvali nalazio se
u vojvodinu poslanstvu u junu 1445. godrneko]e je sve do 2l.
~g1U~ta s Mletakom vladom vodilo pregovore 'o miru i prd-
)ate13ISt vu . Izgleda da poslanlct nrl!su limalli Pl'OIPiSlIl!og o:vllatenja
za zakljuenje definitivnog ugovora. Dorrijeli su ga u augu-
stu265) to je i komstatovamo u oluci vijea od 19, tog mjeseca
(... venernmt ad nostram presentaam ostendentes sindcatum
et m.a~da1Jum ~m1?'}Ii!Ssimum domini mi). Sada se tek m{)gl'~ri
'stUpitI sa!StavJ:]an]iU ugO'vorr-1). koji j,e Ji. salinjoen 21. Ii oojavl:jen
23. augulSlta. U ime V'oj"J1ode Stjepana primiH su ga njegoVIi po-
slanici kojli 3u li vodiH p,regov,ore: J'uraj (Goo1rg'iIus), vOijVloo1in
dvorski knez, za,tl!Jm Ivan (Johannes), Vlatko Pohva:li i Grup-
261) Povelje i pisma I, 1, str. 331-2.
262) Jorga II, 351, n. 1.
263) Isto, 369 (nap.).
264) Listine, IX, 122-23.
265) U dubrovakom Vijeu umoljenih raspravljalo se 21. jula
1445. o tome da se da jedna barka pro Venetmis et Apulea za
Grupka, poslanika vojvode Stjepana, te je mogue da je Grupko
bio onaj lan poslanstva koji se vratio da donese traena ovlatenja.
(Jorga, 409, n. 1). Ovlatenje je izdato u Sokolu 20. jula (Listine
IX, 227).
151
ko. 266) Slovensku kopiju ugovora (iln idioma sclavonico) sa-
inlo je 'Vjerno (de verbo ad verbum) dragoman poslanstva
Johannes de Pace mae berberin (barbjtonsor) 'i valjda ldni
ljekar vojvodin. 267) Pohvali je jo jednom, 10. januara 1449
spomenut kao Stjepanov povjerendk u nekom trgovakom po-
slu s Verueoi.jom26S) i otada mu SIe gubii dallijli trag. U januaru
1456. boravio jie lU Dubrovniku, kao opunomoenik hercegov,
Radoje Pohvali sa zadatkom da 'Sa dubrovakom vladom ure-
di neki spor oko prava naplaivanja calmna. 26Sa) SigurnI) je i
on blo iz Pribislavove porodice, moda njegov drrugi sin ili
unuk.
Ostali lanova poslanstva iz godine 1445. mogu se utvrditi
samo sa dzvjesnom sigurnou. Georgius, magister curie, koj:
je oznaen kao miiQes to bIi. odgovaralo bosanskoj vlasteoskoj
tituli i!mem, lako bi mogao biti knez Juraj Cemerovi koji se
[emom, !ll maju 1451, pojavljuje kao prvi lan poslanstva her-
cega Stjepana V.eone<:ijli sa punim WeIliom (comes Georgius Ze-
mcrovtich).269) Vrlo je vjerovatno da je i onaj eonte Georgio,
jedan od dvojice Stjepail10iVIih poslanska napuljskom dvoru ko-
ji su u fubnuartl 1444. v.od\illJi. pregovore sa kraljem Alfonsom,
'irleanioon sa knezom Juraem Cemerovi6em.270) OVICI zaklju-
ujemo ne samo 1ztoga to ga i inae susreemo u Kosainoj s istom ili slinom slubom u izvorima se uz ovo ime pojavljuju
dipomatsko] slUJbIi. (g. 1451), nego i po tome to je na njego-
vom dvoru zauzimao mjesllx> uglednog vlastelina te je upisen
1 kao svjedok noa hercegovoj povelji G mirovnom ugovoou s
Dubrovnikom ad 10. sprl.iJa 1454. godine. 271) Drugi lan po-
!G8) Ustine IX, 227. "... spectabilis et generosus miles dominus
Georgius, magister curie... magnifici domini Stefani, ac sapiens
vir Johannes ac egregius vir Vlatcho Pochnaliza(!) et Grupcho co-
emptor suus, honorabiles oratores, sindici et procuratores prefati
magnifici et potentis domini Stefani ... , O toku pregovora v. Li-
stine, IX, 222, 225-26, 226-29.
237) Listine IX, 226-29.
288) Jorga, 434, n. 1.
268A) Odluka Vijea umoljenih od 27. januara 1456. Dubr. dr.
arhiv. Cons rogatorum XIV, fal. 250.
289) Listine IX, 380. Ovo poslanstvo imalo je zadatak da za
hercega obezbijedi podrku Mleana u njegovom ratu protiv Du-
brovnika. Misija je uspjela utoliko to se mletaka vlada obavezala
da e preduzetd mjere za osigursnje prometa na Jadranskom moru
koji su, na tetu hercegovu, ugroavahi dubrovaki naoruani bro-
dovi (Isto, 381).
270) Thal1oczy, Studien, 356-360.
271) M. S. 468.
152
slanstva od godine 1445, sapiens wr Johaones, vjlerovatno
je knez Ivan Vardi kiogti jie meu 'Poslanicima z godine 1451.
spomenut sa pU~imoEnOlffi kao comes Johannes ViaJrd!ich
ti lrojli je, takoe, u,plisan kao svjedok na hercegovoj poveliji iz
g. 1454.2 7;2) U IpOOI1a1Il!SItV!u od godline 1445. ,lro;je je imalo da ~
~j'lli meudravnd l.tg1OIV!OC, kneZJOIVi JiUirla(j Cemerovi. .i. Ivan
Vardi fungwaiH su, vjeJrovClJUno,kao predstavmdci vojvodina
dVOJ:,a li njemai poltitnjeI1le vlastele, dok su Vlla1Jko PohlVaJ1i i
Grupko bili struna lica ii!z vojvodine diplomatske shibe.
Grulpko,273) ,klalO i oba Pohvalda, probli-jao se od niih sll1lbli.
na dvoru Kosaa do poloaja poslanriJka ikropnilj[h dipi1omat-
skih zadataka. RrVli put se spominje Ipod limenom Grupko Do-
brievi 4. jamuara 1423. kada je lU Dubrovmou za vujlV'Odu
27~) Pored Ivana upisan je kao svjedok i knez Radovan Vardi
(M. S. 468). Ne znamo stepen njihova srodstva. Jedan od Vardia,
knez Vukac, spominje se 26. juna 1411. u slubi vojvode Sandalja.
Tada je dolazio u Dubrovnik poslaniem gospoe banice Anke i go-
spodina voevode Sandalj a i gospoe Katarine Sandaljevice- da pri-
mi neki njihov poklad (Stoj. Povelje i pisma I, 1, 351-52).
273) U kratkom razmaku od 13 godina (1423. do 1436) i u vezi
tri razliita porodina imena: Grupko Dobrievi (1423), Grubico
de Pruchienich (1436. -i Gruppico Popovich (1436), Prvi put u do-
maem dokumentu (Povelje i pisma I, 1, str. 368), drugi put u mle-
takom (Listine IX, 88) i trei u kotorskom (Solovjev, Odabrani
spomenici 203). Teko je pretpostaviti da su l i tako kratkom vre-
menu, u istoj slubi i kod istih gospodara bile dvije, ili ak tri
razliite osobe s istim linim imenom. Stoga smatram da se u sva
tri sluaja radi o istom ovjeku. Grupku Dobrieviu. kako se sam
upisao u Sandaljevoj priznanici na podignuti depozit 4. januara
1423 u Dubrovniku (Povelje i pisma I, 1, str. 368). U objavi mirov-
nog ugovora izmeu Venecije i Bale Stracimirovia od 26. novem-
bra 1412. stoji i ovo: . facimus manifestum, quod cum magnificus
et potens dominus Sandalius ... misisset ad presentiam nostram
spectabilem vlrum dominum Grubaciom Dobreaveg, honorabilem
suum ambassiatorem ad tractandum et concludendum pacem inter
nos et dominum Balsam ... (Listine VII, 26-28); u Balinoj pove-
lji od 30. januara 1413. kojom se potvruje mirovni ugovor, ovaj
Sandaljev poslanik spomenut je pod imenom Grubaz Dobranichi
(el spectabele et egregie homo meser Grubaz Dobranii.chi, Listine
VII, 68). Mogue je da su pisari u Veneciji, odnosno u Baru gdje
je izdata Baldna povelja, pogreno naplsal slovensko 'ime Dobri-
evd kao Dobreaveg, odnosno Dobranich; nema nikakve druge
osnove za uspostavljanje neke genealoke veze izmeu ovog San-
daljeva poslanika Grubaa i njegovog kasnijeg sluge Grupka Dobri-
evia, iako je ona mogua.
153
SandJallja prriiImilO iz depozita neke turske aspre fr napisao priz-
nanieu lSvojom l1UJklom.274) U potvrd o primicllkutog novca
od 27. decembra 1423. S<lllIldal~ ,k.ate da [e III itom pOSllIU 'SI1!ao u
Duh:wvniJk lSrlJuglU naega mete ukunje Gwpka.275) Tada je,
daJk1e, j:Di spadao u kninu posluge, moda i 'Il startJusu neslo-
bodna ovjeka. Sljedee, 1424. ,g<Jldiill'le, i lka:snJije 'Pojavljuje
se kao carriilnik vojvode Sanrlallja.276) U d1plom,altskoj ISII'UbIi pi1'Vi
iPIUIt ga susreemogodine 1436. ikada je zajedno sa PrrlibiSllavolffi
Pohvaldem zastupao interese V1ojV1Ode StjepaiI1a Vukli6a kod
Mletake vlade u pd:tanju njegovah prava u Kotorru.2 77) Otada
se vie pruta ~omiJnj,e Ikalo V1Qijvoddn poolalnJilk mletako] vLadi,
esto 'll drutvu sa Vlatkom Pohvahem, Poetkom jula 1441.
d~.lbro:vaklo Vij ee IUmoiljenlih looOib1'lilo mu je !P1'eV1oz na drav-
nom brodu u Veneciju,278) te jestoga vjenovanno da je Gnupko
bilo onaj poslanik 'kOlji je Miletakoj vIladi izlOlilo ne/ke zahtjeve
vojvode Stj'epaJIlJa u pelt ~aka.279) Sve do igodilIle 1449. u Du-
biroMntiku je esto spominjan Gtl'lUip!kov odiezak 'Il V:eneciju u
mae nepoznaaim poo.Iovima. 280) Bosljednji put je spomenut 1.
marta 1451. kao lan [ednog poslanstva hercega Stjepana Du-
ooolVD1i'kru Ik!oje je, meu ,oota,lJim, .~ma,}!() da se poali rna neke
carinske morupotrehe. 281)
Vj:emv,aJtn,o je sin Grrupikov Radi Grupkovi~oj:i se 6. ju-
na 1443, a zatim vie puta sve do 1470. spominje klao opuno-
moenik S~j~aiI1a VUJkia li, ikaJS[)Iije, njegrOVih (sinova u wezi
sa n:jihovlim novamim pOlSi~OIVlima IS DubOOV'IliJ~om.282) Od go-
dine 1468. uz njegovo ime staVllja,jru ise a1Jrtilbuti )}vlaJSlteilin ii
lklIlleZ. U ljeto 1457. na;laz1io ISe sa Hrebeljanom Dabliiiem u
hercegovu pOSllaJl1lSltVlu napulSlk,om k!rlaljlU A1fonsu. Ova diplo-
matska mlislija imala je, meu !osotallim, i taj Z:aidaltaik da za her-
ceg,Qf\re potrebe doblije neto V1Oji11Je pomoi - ",aljda u vem sa
POV. d pisma I, 1, 368-9.
271)
Isto, 374.
275)
278) v. D. Kovaevi, Razvoj i organizacija carina u srednje-
vjekovnoj Bosni. Godinjak Istor. drutva BiH VI, Sar. 1954, str.
240.
277) Listine IX, 88.
278) Jorga, 379, n.
27") Listine IX, 145.
280) v. n. pr. Jorga 368, n. 3, 389, 417, n. 5, 425, n. 3.
281) Jorga, 444, n. 4.
282) Povelje i pisma I, 2, str. 58, 62, 86, 180, 181, 190, 191.
154
optom aikc1jlom koja se U to V1r.iQeme pniprernaJla protiv Tu-
raika. 283)
Ugledno mjesto u ,dl1pJJomaltskoj SllU1bi vojvode li hercega
S1;jlepana zamzdmao je knez Pribislav Vukoti, 1iinlOlStt dobro
poznata i ci,j.enj'etlIa na dvorovdma s kJOIj'ima je humskli di1naJSt
odravao pot1l1tilke veze. Na hereegovom IdVlQIr:U ~auz:imll!O je
!poLoaJi :fuomoomiilka (caanerarrus, camerlengo) to bi iOIdigolV,a.r,a'lo
os1Jubi prlOtoVlSl1:lij,alra lU koju StU ISPadali finan:sJiJjlSlkli ,polSlliow. U
tom manju, koje je zadrao sve dio hercegova !Smrti, prvii put
se spomdnje godine 1455,a zatim vie puta. Sluei. hereegu
nije zaboravljao m svoju Iillnu korist te je pred smrt testa-
marrtom !O'sta.rvliJo zamaan liJmetak u novcu li drsgocjenoeuima.
U diplomatskoj slub! eusreemo ga prvii purt 23. augusta 1445.
kada je u Venecilj[ kao 10[JIUnom06eniJk svogagospodara tpXlisu-
stvovao potpdsivsnju mirovnog ugovora dzmeu vojvode i Mle-
take Vilade.284) U malU 1451. bdo je sa J1urjem emeroviem
li IVlaiI10m ViaJrdliem u poslanstvu Mleamma koje je s vladom
!Republike vodjlo pregovore lU vezi sa hercegovimratorn protiv
DUibrovnilka.285) KJmjem marea 1455. blvo jekao poslialll'iJk upu-
en u Napu:lj da tamonji dvor zvaniJmJo obavtjesti o enidbi
hercega li njegovdh smova li da dozna za namjere kJmilj,a AlfJcm-
sa lU pogleda; odnosa p!1'ema TUJrcWma kako bi i herceg mogao
uskladini svoje ddaJlllie sa akituewnomklr,alj'V1om pol\iltik<Jlffi;
hercegu je dat pUsmelOli rodgOlV1ol1' sa saoptenjem da 6e ga 10 tom
podrobnije 10havjjjestiJtli njegov pQlSl.a!l1'ik 'klOljernu je SVJe u raz-
govoru Izloeno (CIUIi ommda verbo de!texriJmus).286) KJrarjem sep-
tembna PrliJbisilav jie ponovo iao III Napuljk.alO hercegov posla-
nlik sa njegovom porukom, ~jia sadr2JiJna nije poenana; u krat-
kom odgovoru ,od 3.0IktoibQ1a 145'5. lreeI1lO je ra e herceg 'll to-
klu ,'1"azgQoV1ol1'a biti /Oipliumije obaVliijle!\ten od pOSllaJnika PiO 1I10ego-
V1ompoiV'l'atklu (super 'omniibus ei res!polDidiJmus quemadimlOldium
i.pse cum ,ad vos redrlJerit, l<Jng.iulS vO/biJs refer:re poterlirt).287) U
283) Thalloczy, Studien, 414. - 16. oktobra 1450. spominju se u
Napulju hercegovi poslanici Niladenus(!) et Radliz. Vrlo je lako mo-
gue da je ovaj posljednji Radi Grupkovi Isto, 385).
28!) Lis1Jine IX, 229: "... Actum Venetiis ... present:ibus ... ct
prudenti viro Prebisano de Vuchota et aliis testibus ad hec voca-
tis ... . V. i nap. 269 i 270.
285) V. napomenu 273. U istom pitanju herceg je slao u Veneciju
poslanike (ija imena nisu navedena) u augustu (:Ustine IX, 398),
novembru (isto, 403) decembru (isto, 410), u martu 1452. (isto, 411,
413).
206) Thalloczy, 403---404.
287) Isto, 409.
155
proljee 1456. nelkli enovljsn su oplJije:nIiJ.i e/dlatn brod. na .~:
jem je putovao Rrrl!biSl1aIV, vjerovetno .pOiTh()IVIO u nemJ m1i'Sll(Jl
preko mora. Zadrali su 'ga nasv~ ibrodu. te se Iherc;,g n:0l'aO
O!bmtiJti Dubrovanama da posredarju za I1J,egovo pus1JanJe na
slobodu. Poto dubrovaka intervencija nije l\lISPd'eilJa, herceg je
UII1Cl[)1I'1i:jed podgao dohotke na i11Iloeni novac u Dubrovnaku da
bi rnogao p1aJtIiJtJi 'Otkru:p za SIVoga rpOlSl1anika. 287a) U ap['l]1u 1457.
oio je upuen u Flirencu da vladi Republike iiJzlraJZJi odanost sv!og
gospodara i utvrdi obostrano prli.jlateljlstvo.288) Od septembra
do decembra 1461. boravio je u Venecij[, gdje je, prema herce-
~OVIOm UJPu1JStvu, opurno wI:o~io teko stanje u kJojem se iI1~i
n;j,egov,a zemlja ! \iizndJo najhiJ1Jnlije po1Jrreb~U P<QgleidJu ,!"OI!Ilo~ s
OIb7limom Illa S1VIe vei prlitisak Turaka. Njegova ,taidal!llJa ,a1cilv-
nost bila [e, barem vremenski, u~Laena Isa d:je1ov;aIIlIjem po-
,Silan/ilka booanslkogkJllaJ1)ja klodi se u odnosu Ina Turke tada nala-
zio 'll dsto !taJOO tekom poloaju. RrdIbiJs1av je, u skladu sa do-
bivenim iUJPutsitvima nastojao dai, utosu OV'ih razgovora, dobiije
saglasnost Republike za hercegova namJ'~ ~a. zauzme K~>is ik?-
jli je drao hrvarbslkli ban Pavao SiperamiClc,alJi Je u tom Pllj;aIll]~
bio odluno odibiijeln.. O svemu je pismeno izvijestio hercega k,oJ[
je, u pismu Mletakoj vladi, izrazilo svoje uenje zbo~ tak!V1~g
odgovora koj li nJiJkakJo nije oek[voo.2 89) Imena poslanika, .kOlJ e
je herceg slao u Venecrl!ju u novembru 1462, u februaru 1 no-
vembru 1463, te u februaru li marsu 1466, rrlJiJsu navedena. Ipak,
RriJb:iiSllavova diplomatska iaiklthT'Ilost 'u godini !pi1"Opas1Ji bosanske
drave hilla je u Veneciji osobito zapaena. U ispravi Mletake
wade od 4. septembra 1463. kojom se Pribislavu ViUJkolt'i:6u da-
je prdvdlegiija mletakog graaodna de intus s pravom J.1Ia-
sljedstv:a u njegovoj pOr'Oldlik:i dSitalknuto je ida je on u rposljed-
nje vr.iljeane !u Venedi;jli djelQlV1aJO kao poslanik hercega Sitljepa-
na (qui IIlUper apud nos :fUli-t OIf,atQlr .ii11Jusl1JrIiJs dom'iJni d'llcis Ste-
fll!nli.).290) Stoga ,se moe pretpostavlilt1i. da je li ouuelSltvova'O u
287a) Dubr. dr. arhiv. Cons. rog. XIV (1456): 3l..marta, fal.
277YO; 2. aprila, fol. 278YO; 3. aprila' fol. 279; 6. aprila, fol. 280; 7.
aprila, fol. 282.
28q) Fermendin, 230.
289) Listine X, 193: .. e assai me son maravegliato, per. che
non E'xpectava simile risposta, specialmente de castello de Chss,';
v. i str. 188-196.
290) Listine, X, 270.
156
pomenutem misdjama u novembru 1462. i februaru 1463, a vje-
rovatmo i u orruim u gOldlinli 1466. Posljednju silJubu za hercega
izvrio je kada je ndlegov !tesbament Ji.bogaiu oetavtanu donio
u DtUlbrovrnk. 291)
PosJJi.je smeti hercega Stjepana sve su prtiJldlke u 2jemiltii na-
govjetevele skoro i sigurno rasulo i propast. Prdbislav Vuko-
tli napustdo je zemhju i sa porodieorn ttrajno se nastaato u Ve-
neciji gdje je ve ol1Jprli.jeimao dobrth veza. Tu je priJmlio dme
Laneilago, '.Du je, sLomlJjen boileu, 21. IOOIrta 1475. napssao te-
stamenat koja poinje rdjeima: 10 Lanzslago dick> Pribdslavo
Vuchotch chalVlai1iJer de Bcsima. Iz ovog dokumenta doenajemo
n',1Jo vie kako o porodici Pribislavovoj, tako li o LiJnim veza-
ma kojle je IQivalj naarednjovjekovmi diplomata 2mJaO da 'U!SlPO-
stavi sa razrsim vlOOarima za veijeme ISVIOje dJugogodinje SLu-
be na d~OiI1U humskog-gospodara. Meu predmetima kJOIje je
testamentom ostavio sV!ojoj eni Doroteji nalaze se i nekl1 po-
!kLoni Ug.~OIg, napuljsilrog i IkiJP3lI"~OIg kralj.a. ad prveene
(nepoenatog imena) dmao je jednog silna, od druge, Doroteje,
koja je, izgleda, bli1a iz Bosne iz neke ugledne poredice (de
bon parentade), dva sina i 'trli. kerti. Iz popdsa njegoIVe ostavti-
ne 1ID000e se zakiljiUiJtli da je ivio pr1i!liIlJO udobnim :mvo1JOI!Il.
Izgleda da die i sinove kolovao, te IJe onom od njih, kodi bi
postdgao stepen doktora tilJi kavaljera, testamentom OISIba~iJo svoj
ma, mamuze i poj,as. 292) I do taikvlih se, dakle, ve potreba do-
Laz110 [POd Ikmj srednjeg videka 'llpoI1odtidi jednog dvorskog
slubenlka naeg podruja koja u to vu-ijeme moda li nije bi:1a
osamljena u osjeanju vanosti !potpunijeg obrazovanja,
Manj!eIg znaaja i mandeg obima rola je spo~jnorpoilii1;li<:kJa
sluba na dvorovlima dinuglih dvilju V!laSlte:oskiih dJiJna's1Jija, Hrva-
tlitnd.Ia u DoojJm Kjrajev!ima i J'aJbl!aJllia - Hwill()vi6a II 00-
SanJSllmm Podmnju. Na,je;naadnij:i njlihovi pI'edstaVlnlici, Hrvoje
Vuk!i li Rard!Olskw PavJ!ovi ni u doba njliJhave iIlJajveOe moi i
utioarj,a ne potlmZluju u 'odinoslima prema vanj.skom &vci(jeltu SIa-
mOlSita!Lne inJiJcilj,,,'bive klona bi bliJlla odmjerena prema njlih:ovoj
stvamoj snaZii li mo:gu6nosltiJma te se, vie ka>o iOI'Iua ~ljnjilh
faikrbora, IUlPraJVJtjaju prema priliJkiama koje lim nameu spOl1jne
okolnOOl1li. Ne osjea se Ikon1rlinul1tet ni u nji~OIj poWi.tici ni u
llilI1l00tima kOlje SiU je idlirp!Lomatskimputem trebale dia sproVlOde.
DiplomarlJsikii zadaci povjeravaju se, povremeno, ljUJdlima.koji
291) M. S. 496.
29") Thalloczy, Studien, 222-230; 436-439.
157
su se u slubama druge vrste pokazali kOlriSlIllim i vjetlimiWi pak
IUglJe.dinIim :IIjIUdima van vlasteoskog dvora koj,i iSU, po SiV!ojim
vezama, mogilii. da budu od k10lrisrtJi ikao pOiSI'ledni:di.
Hrvoje Vuki kao herceg splitski li gospodae srednjodal-
matinJsk.ih oto ka ,1mudio se da ov,wj posjed, steen stdcajem s.pollj-
nih okoJooSltii, uinJi trajnijIim, lalli ale biJo suvie rslJa;b da bi sVlod
1P0[oaj u Dailmalcli:jli rnogao odrraJti ik!olebajuOi ISe iJ:mneoo Na-
[pUIJJja, Budima i V'ejnleClije. A kad je i sam osjetilo da ib~, lpio.sllle
napu1js:ko-mlet8lkog sporazuma od g. 1409, tI1(jegoV1a wlast na
0IVI0Im ptOll:lirjJU (Lako mOg1lJa d!oli lU pliJtalIl!je, onje p!oie1JkJoanwprti,la
1410. 'UiPlUitliio u Veneciju poslsnstvo sa 'SlPlIitskian nadbitsmlliP!Qil1l
ma elar da se kod Mletake vlade lo:bavli:jes'ffi: I() njenim na-
mjerama poto se ve jwVlIlo groVlorti.(quia IpUbllice divulgatur)
kamo hi ona eljj,e[a da doe 'll posjed 'Svih daimetinskih grado-
va ii otoka kao li ooltallih pramorskrh mjesta ~ utvrda. Sada su
mu jo Mleani dali umd:r:ujuli odgovor, ali su mu jasno stavli:li
do znanja da vodi rauna o njihovim pravima na Dalmaciju
koj'a su SItekIli k1JiPtO'vliinoan. 293) No kad jte Hrvoje de:()jnitlirvllio pao
u lllemJiilJost ikod ikIr:Ci!1j1a SiIg11smJunda (1413), uzalnidna SIU bila
!IJ)jeg.of\nalPooiLai!lJSItv1a V,eneC!itji ma,a su ovdje tr,aJila POldcr:-kJu za
svoga gospodara; salda SIU M1eOalIlii. hilli IDitvoretnJitili ft ocill>tjla1i su
da se ma koWilk:o zal!ole u lSiPasavlalIliiu propal1og hercegovog po-
l!0,~ajta.294) Za,nlinnljj:i:vo jie istai da 'll godinama 1405-1407. Mle-
ani ,pcr:-,imaju pojedina poslanstva kJo!ja preclisl1lavl1j.ajlU bosan-
skO!g kcr:-aJ.ja i Hrvoja lli 1m'aiLja Ladislava ti HrvIQljla.295) Na dru-
grod SJtl1anU, klad su Dubl'oviJaltli u decembru 1404. traJIj;lii Did Bo-
l:me !potvrdu svojlih ,r1lllijilh Iprlivilegrija, upuivalli su ,S\o"oje pOSlla-
nik'e da funJsitsltl1raJu na ,tome da im se izda poveljj,a svakIalro u
ime k~alija i helrceg,a lkvoda. 296) Sve 0'\110 Utpu'\lij'e nato da je
HrvlOj,eiV namjeslllltJki pol1oaj imao nekog, mrem :DocmailJruog,
zmaaJa u tadam,lim Slpoljno!Po)jrtikilIn ono,sima Bosne.
Nillsu poznata limena HrvojevID rposlalIllilk.a Mletakoj Re-
publici te se ille moe 2Jaklj'llivam ,kiolJiko su pojedine linosti
V1rlille diiplomatskJu S.hlJbu u due-m tbrajanjiu li kloil'ilklo S1U u t0iffi
293) Listine VI, 78--82.
294) Listine VII, 127-28, 137-38,200-201.
295) Listine V, 63-64, 107-110: .. quod respondeatur ora-
toribl1s serenissimi domini regis Bossine et magnific:i domini Cre-
vole ... ; isto 78-79; 80-81: .. quod detur responsio ambassiato-
ribus serl1'issmi domini regis Ladisiai ac maqnifici domini Cra-
voye ... .
2lle) Jorga, 106.
158
poslu postdgle ~ZVjie&liU s1kuIl1.oSit po rkoi'oj bi se mogli mjerti.ti
sa nekim poslanicima ibIoiSansrkih 'kral1j,eva lillli hUJInJsklih gospoda-
rao U Hrvojewu saobraaju s Dubrovnkom dzmeu 1400. i 1403.
vie puta je Joao p01slaJnlilk spoenemnt IlIjegov Vilwslte1Jiln i SI1Jugax
Ratko Mianovi kqjlemu !SIU tada iPO'vjeraivan:i ne mnogo Vlani
zjadaci.297)
B['Ioanlijli SIU podacl o s/P'oljnopolitiklQij slJubi na dvoru Pa-
vlovia IkJojli iSU posvonim posjedrma na dubrovakim gramdca-
ma im:aJi s Republikom b1lil:ih do e&ih dodiJra,a1Ji li. te2Jih zapleta
koji SIU ponekad nametailli potrebu ddlJufI1jiJJe ditp[omatske 1iIIl1Jen:'-
venoije. U njihovim poollialnlSiWima najee se nalaze 1(judi ve-
zani za v Iasteoski dvor diu~omSllJU1hom lU raznJim poslovma
fiJIlwnsli;j:l:lkie prr11I1oide, nall1oi'to carfinskm.
V'ie od etllirfi decenfuje bio je II slubd love vlasteoske po-
rodice BrajIo Tezalovi iko,j.i se po ocu Mihoju zvao i :Mi11JOlj ie-
vi. fuva put se spomliinj'e 8. felbrlUara 1399. kao cwiJnliik (doa-
nerus) kneza Pavia Radenovia u Lederricama, a zaltim 18.
marta ilSlte godne kao jledaJn od sv'[edoka koji su lU Duhl'lOiVnJillro
prisustvoval l~imanlU poik11ada kralj,ioe Gl~be.29B) U augustu
1411.'slPorrnelllUt jie kao ,proltl()vest1jlacr:- kneza Pavla, u jra!lJuwru i
aprilu 1412. kao [edan od zakupnika Sandaljeve drjjevske ca-
rine pod zakon ikako je bio za protovestijara z.oreta.299) U
aUiglU!S11Ju 1415. nalaziose lU ptvatn'i 'kne2a Pavla <kad jie ova iao
u SlutJesku na neko lSa~j'eJtOiVaIIllirekJod iklratja Ostoje koje se
zavrslo meOOViom po,glilblijom; tada le i HVajjlo blo uhvaen ~
zatvoren Old PavLovih illelPrij,atela.300) U jaJlJUialrU 1419. diolJazlio
je u Dubl'lovrnikkao pOlsllanliJk kneza Petroa Rav1JQJV1ia 'i tru umniJo
nekie predJLoge lU pi1Jwnju KJOltla:v'1a,301) valljda prve ipIOIIludie o
us1Jov:irrna prodaje. RQISlli,e PeDr'OiVe smrti ostao Je u sI!Jubii nje-
gOV:Oig brata Radoslav,a li JelSto bivao njiegov OIpunomoenJilk u
posLo'v\irrna s DU1b:r:oiVnilmm. Na dVlOII'U vojV1ooe RadosLava SltJe-
kao je :z;nataJn iU:gLed li ulttcaj a odraV1wo je veze li IS DU1broV!ani
ma lwjli mu se 27. jlanuar.a 1421. OIbl1awju pilSmom lkJao SiViom
poetnom Ipr'ij!albeJijlU li pre!po:r:uIU!j!U mu svoje ,poslaJnike ~oid
'VIoj'VIooe Rwdosi1aiVa jelr imamo uzdanje u tvodu Ljubav ko'1tiJloo
da bi jedJaJn cd nalS.302) U dugO'tr:l:jlniJm IPregiO'V100'.irrna o pliJtanjlU
297) V. Povelje i pisma I, 1, 449, 451, 453, 455.
298) .Tireek, Spomenici srpski (Spomenik SAN XI.) str. 103.
299) Puci I, 106, 110, 112.
300) Isto, Primjedbe XVI.
301) Jorga, 173, n. 4.
302) Puci I, 151-152.
159
prodaje Radoslavljevog dijela Konavla Dubrovandma, Brajlo
de, od samog pOeI!1ka, igrao izvjesnu ulogu i kao predstavtndk
svoga gospodara i kao pooredl,1li1k dzmeu dviti'U zainteresovanih
strana, Kad eu se, lU dI1UgOjj poJovthlJi 1425, pregovori poeilii pri-
bJiaNlaJti kraju, on [e :bilo ttajklQljJ. je Dubrovane obavjetavao
I() 'VI01}vodiinom p1"omjen1ji~om raspOl1o~enju za ovai posao, i ko-
jemu su !billii saopteni dubrovakn 'I.1iSllQvi za ovu lml:po(p:l"looaj'U.
Dubrovand su ga smatrali svojim ovjekom Ikojli dm moe biti
odkonisti 100 oo mru 20. septembra 1425. obea~lIi dtuib!rovako
graanstvo i movami magradu ako njihove usll(),ve podrli na
vojvodinu dJVO[1l i alko Se pitanje Kio.nlW'la povoljno irli[jei. 30S)
Kad je posao bio svren, Radoslav je, 31. decembra 1427, Du-
brovandma izdao povelju o UlSltupaJIltju Konavda na kojlOlj je
meu vojvodinlim svjedocima upisem ii Brajlo, sada prvi put
sa1i1:lu1om :k1lJeza;304) moda j'e do 'Ove vlasteoske 1:iitufle do-
ao ba zahvalijujlUli svom uspjehu u ovim pregovorima koji
.su, nema ISlUm:nje, zawelni na zadovoljstvo vojvode Raldti:slava;
jer, za usl1lUp~jene ~lje dobio jie znatno vie nego u svoje
vrUU,eme Sandala za svoj duo Konavala, Brajlo Tezatliovli bio
je jedan od Radioo1aviljevtih poslsnjloa kodi su, limi dan kad je
izdata povelja, pnmlili od Dubrovake vlade ugovorenu Slumu
'Od 13.000 dukata i lod toga odmah ostavli1i 6.000 dukata u
komnm na dJobdlt uz 50/0 kamata sa otkaznim rokom od dva
mjeseca. 30S)
Bred sam poetak konavoskog rata, OkJO 20. apr'iila 1430,
Radoslav je Ulpufu lU Duhrovnilk poslanake, da dznesu njegove
zahtjeve u pogledu SIPOO'llihpitanja. poslaJnli.ci oo, sigurno pre-
ma uputstvu svogagospodara koji je traio formalnti povod za
Tat, pred Malim vijeem i ikmezOlffi nastupili s prdjetnjarna, uv-
redljivo i OOO\l"Il'l!O, postavljajui zahtjeve u ultima!ti!Vn!O formi
i elei svakako da orili budu .od'bijenli.306) Imena ovih poslanfka
nisunavedena alli. ISe moe pretpostavljatt da Brajlo Tezalovi
meu njima nlilj!e bio, jer mje vjerovatno da bi se ovaj stari
prijatelj Dubmvana ionaiko uVlrec1']jivo ponaao pred tnaljvdlim
preds.1lavnidma Republike. Ni na POI1"tU nlije RadO'slavslao Braj-
La nego drrugog ovjeka, Ostoju Patrovia, koji je tamo pOtkru-
303) Jorga, 227, n. 2; Puci I, 154-58.
304) Mon. serb. 341.
305) Isto, 350.
306) Jorga, 266; Diplom. rag.: 345; Truhelka, Konavoski rat str.
150.
160
ao da metom i faJJslifd:lm'van!iIm dokumentima ubrjedl odgovorne
faktore u opravdanost vojvoddnih zahtjeva i postupaka prema
Dubrovniku. N:iJje li li sam Brajlo naao nekii povod da izbjegne
neprijatnu ulogu aOObem u jednoj, oigledno nepravedno}, ak-
ciJjli protiv Dubrovana s kojiima je bio vezan li ldndm i poslov-
nim vezama? Tek kad su, od proljea 1431, stvard poele da
se razvijaju dJruklije nego to jIe elio vojvoda Radoslav, kad
se, maime, pokazalo da ne moe raunati na oekivanu tursku
podrku, PO!javljlUlj.e se Brajho 'I'ezalovi kao njegov predstav-
ni:k i opunomoeruik da kao nekompromitovana hinost U1SPO-
stavi kiontakt s Dubrovakom vladom i ispita mogunost uspo-
stavljanja mim. Kad je poetkom maja te godme stigao u Du-
brovnsk, brno je zvanino primljen sa hladnom utivou kako
je zahtijevao obiaj primanja poslanika koji su Ip!'1eds1Javljali
neprijateljsku 'stranu. Zadrao se u gradu vie od mjesec dana,
'illooda sa povremenm odlaenjem vojvodi da ga obavlije:SI1li. o
staNU Dubrovana. Jo 5. juna vodio je pregovore alJi nije po-
stigao uspjeh kodli bi mogao zadovoljiti njegova gospodara,
Dubrovana, uzdajui se u izvjesna obeanja koja su njihova
poslanici dobili na Portd, 'Postali su nepopustljivi lj traili otetu
meu ostalsm li u vidu ter'itor ijalriog proirenja na raun Pa-
vlovievtilh posjeda. 30 7) Neprijateljstva su nastavljena, 'a~i nisu
obustavljemi posredni diplomatski dodiri. U pregovonima koji
su se sljedee, 1432. godine vodim i na dvoru bosanskog kralja
u Sutjesoi i, zatim, u D'Ubrovru~k'U,308) ne uestvuje Brajlo Te-
zalovi, alJi je vjerovatno bio jedan od glavnih vojvodnih sa-
vjetnika u sastavljanju uputstava poslanicima li konanom :!lor-
mulisanju mirovnog ugovora koji je zakljuen 25 oktobra 1432,
na osnovu stanja kakvo je bilo prije poetka nepnijateljstva,
Na Radoslavljevoj povelji o miru upisano je meu svjedocima
i njegovo ~me.S09) Isto tako i u potvrdi ove povelje 25. marta
1433.310) Otada se krozcLue vrijeme ne susreemo 's njegolVlim
dmenom. Spomenut je ponovo 5. novembra 1436. kao RaclJtSlla-
VOIV poolanik Dubrovndku gdje je tada vodio li neke tane p,re-
govore IQ uSltupanju graninog krajla Povri, valjda bez manja
li. ovliatenj.a Isv,oga gospooara.Sll) Jo j,ednom se spomitnje u
307) Truhelka, n. d. 190; Jorga, 302, n. 2.
30B) J o.rga, 308; 309,
n.
309) M. S. 370.
310) Isto. 376.
311) Jorga, 338, n. 2.
II - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
161
slubi RaldJolS[]]a:vla P,aJV11ov!i16a kalda j-e 11. januara 1437. u Du-
brovmkuzajedno sa jo dvojicom piOiSLantka deponirao nj!e~orv
inJOVlac.312) Na Rad!OIs,l,aw,j'Elvom dokumentu od 19. aJUig'U1Sta 1439.
kJoljlim se po>tlV1ru:je i~uzimaJnje de!poZJita kao rui na .pov~ltj[ n~e
gova Slina Ivamla 'od 29. septembra 1442. meu uprsamam SV1J~
docima nema B[',aj1JQlVla imena. 28. jlanuara 1446. spomenut Je
'u DubrovnJLk'll kao pokoj.nli. 3i3)
U di:pLomaJt:slkoj Sl1ubi Bawolvlia susreemo sevre puta i
kroz dui 'niz godina s ime.no,ffiikJrstj,anina Vlatka Tumarlia,
patarena, osobito kad se radblo 10 sLuajevdma. mill'eI1Ijl~vi uspo-
sltavJ:jianja prlijalteiljsiklih odnosa. Ovaj redovrnk herebike bo-
Slamke crkve prva /put Ise ISlpominj,e 17. :sep1Jembr,a 1403. kada se
kao poslanik kiradja S~je!pana Ostoje na:1JarziJo u DUlbrovnl1ku gdtie
de vodio pregovore o rniru izmeu Bos~e ii R~ublike.3:4) Izgle-
da da O.e posiije Ostojima .svrgmJUa presao traJ\l1Jo II slnibu kne-
za Pavla Radenoviia li. njegovih sinova. Kad jie Pavle u augusou
1415. dao na sav}etovanje 'na dvor u Sutjesku, V1JaltkJo se na-
lazio u IlIj,egoVloj praJtnjli ibo !Svjedok njegove pOIg1i'blije na. Pa-
renoj pol] ami, a ZJaltl:m se pobrinuo dia .!Se .mrtv:o <1Jijeillo kne:vo
prenese lU Vrhbosnu. U j,elsem. 1420. bIO iJe zajedno IS Ostojorn
Patroviem u poslanstvu Radoslava Pavlovia .koje jie s Du-
brovarrima pregoV1alral-o o sklapanju ugovora o Iprijaitel-jstvu i
d.zJ:oi1o vojvodfunu elju da Republlilk!a preuzme ulogu :posrednJi-
lm lU UlsIPoSitaVilj>alOljJU mira lirzme:u njega li Sandalj a Hrania. I
uskoro zatam, kad je Radoslav poeo pokaaivati namjere da
pogazi tek ZiakljueniugoVlor, DIU:bI10VlaJnJi Sluga u pismu od
12. januara 1421. podsjealfi rua rijei ovdh rnj>ego,v!ih poslanka
ik!oj!i. vie reeni poslli' doad k mam s vae strane s nama
312) Mon. serb. 399. ., . . . . koba Patrovia i njihova gospodara; 20. XII 1419. Vijee umoljenih
313) Jorga, 417, n. 5. Bradlo Tezalov,lc Ima? Je .~va ~m~, Rad~nJ~
i Radoslava, koji su umrli bez pot<?m~tva, i. ~';'IlJe kceEI, Jelacu l
Vladislavu; prva je bila udata za Mllosa UtvI?ICa u FOOl, <;lruga..~a
Ivania Pievia u Dabru. Mlaa njegova braca, VUk~s:'lv l Bogia,
zvani Hval (Hvao), zajedno su s njim slu'ili i dvorili na dVO.~ll
vojvode Radoslava; Vukosav je umro. .mlad be~ poto.mstva,. a Bo~!?a
Hvalovi ostavio je tri sina od kOJIh se najmlai, J'uraj BOgISi,
iza g. 1466. pojavljuje kao jedini potomak i batinik SVOg~ odavn~
umrlog strica Brajia Tezalovia (M. S. 5~4-45). Na P?VeIJI. Petra l
Nilmle Pavlovia Dubro<vanima od 15. Jula 1454. upIsan Je meu
svjedocima i knez Radoje Tezalovi (M. S. 472) mod~. je to tre~i,
inae nepoznati, Brajlov sin ili jedan od pomeI?-ute d:'OJ:lce,.RadonJa
ili Radoslav ija su imena mogla da budu napIsana 1 u oblIku Ra-
doje.
314) Jorga, 98, n. l.
162
mnogo poteno
li. raaunmo o vsem govorie i opravljae, li. vsa-
ku potenu ljubav i ;prijazen vjenu meu nama zapisae i
utvrdie ponovie ii usl1JaJnorvliltie zapovjediju gospodstva tJi.315)
Zajedno sa drugdm jednim patarenom, krriStja\l1Jino<.ID Radlnom
kodli je tada bio u sI1ubi Pavlovda, radi'o je na izmir-enju SVlO-
ga gospodara sa Sandaljom Hrannem, adsto 1JakJo na izgl<alilv:a
nju nesugasica sa Dubrovndkorn; lU oba 'sluaja postgmst je
zadovcljavaiui sporazum, to je istaknuto u poveljama \kIOljle
se na to odnose, dJu!brovakJoj od 15. februara 1423. ii Radoslav-
lJjeVlod od 7. aprala IiJslte godine. 3i6)
U toku d!i:pl:omatske alktivnosti u vezli s konavoskllm ra-
tom, u Dubrovniku je bilo mnogo rijei o Ostoji Patroviu
koji se kao diplomatsld agent vojvode Radoslava zamjenio
Republici Ille manje nego njegov gospodar. Mnogo ranije, Osto-
jia je bio u naOO1j 'iJm odnosima IS Dubrovanima te je 23. okto-
bra 1419. POSItaO li njihovim graanliJnom.3 i 7) 'Dada je jo, kaiko
izgteda, bio vI1astell.m Sandalja Hranda kao li nijegova br:aa.3 i >!)
315) M. S. 306; Puci I, 150-51.
316) M. S. 319-21; 322-25.
317) Jorga, 174, n.
Vlastela Patrovii, braa Aleksa, Radi i Ostoja, bili su,
318)
kako izgleda, najprije podanici Sandalj a Hrania; to se sigurno zna
za Aleksu, vjerovatno najstanijeg od njih; njemu je Sandalj darov-
nicom od 15. juna 1409. darovao selo Cricena draga in comitatu
Ostrovice. (Thalloczy, Studien, 352); g. 1413. slao ga je Sandalj
Irao svog poslanika BaUH Stracimiroviu (v. Radoni, Arch. f. sl.
Phil. XIX, 1897, 436, n. 1). Krajem 1419. predao je Sandalj u svoj
grad Bijelu (juno od Konjica - upor. Radoni, na istom mjestu)
i za to kao otetu dobio od njega posjed sa 130 kua (Puci I,
146-47). Mora da je sredinom decembra 1419. dolo do nekog su-
dalo je, naime, ovlatenje knezu i Malom vijeu ordinandi ista facta
nunc denunciata inter voyevodam Sandalium et Alexam Pastrovich
(Puci I, Primj. str. XX), a 21. tog mjeseca odobrena je u Dubrovni-
ku jedna barka knezu Aleksi radi sigurnosti njegove porodice
(Puci, Isto, XX; Jorga 174, n.): 24. januara 1421. data mu je nov-
ana pomo u iznosu najamnine za stan u Dubrovniku (Jorga, 190,
n.): ll. augusta te godine spomenut je u Dubrovniku kao poslanik
bosanskog kralja (isto, 190); od njega je preao u glubu Radoslava
Pavlovia kod kojeg se ve od ranije nalazio njegov brat Ostoja.
Na Radoslavljevu dvoru stekao je znatan ugled i uticaj te je na
njegovim poveljama od 25. X 1432. i 25. III 1433. upisan kao jedan
od svjedoka. (M. S. 370; 376). Kad su ve zakljuili ugovor o miru
s vojvodom, Dubrovani su se obraali Aleksi Patroviu da bi
preko njega dobili jo neke za njih vane ustupke; u januaru 1433.
stavljali su mu u izgled pravo dubrovakog graanina i novanu
11*
163
Krajem 1420. pojavljuje se kao ovjek Radoslava Pavlovia
kada je sa Vlatkom Tumarldem predstavljao vojvodu 'u pire-
govonirnasa Dubrovnikom.t") Poetkom 1424. bio je u slubJ
bosanskog kralja: 13. februara te godine slao je kralj Tvrtko II
Dubrovmik vlastelsna naeg kneza Ostoju Patrovia sa vje-
rovnm Estom i priznandcom da primi dohodak srpski.320)
U vrijeme konavoskog rata ponovo se nalazi na dvoru vojvode
Radoslava kojli ga u naroitoj misiji upuuje na POI"tu da tamo,
ne bira\jrui sredstva i bez mnogo skrupula, dokazuje opravda-
!lIOISt vojvodina napada Ina dubrovako Konavle ci. da obesnal
uporno nastojanje Dubrovana da vojvodu kompromftuju kod
Turaka i dzoluju od njegovih susjeda, O Ostojinoj djelaitnostd
na Porti obavijeteni smo IiiskljuJlivo posredstvom duJbI"ovaokih
dzvora kodi nisu nimalo objektivni kad govore o tadanjim od-
nosima izmeu Republike i njenog silovitogsusjeda. Uskoro po
izbijanju neprijart!el.jstava Radoslav je uputio Ostoju Patrovi-
a na Portu sa zadatkom da itav spor predstavu tako kao da
sporno podruje Konavla u stvari pnipada vojvodi i da Du-
brovani na njemu nemaju ndkakvdh svojinskih prava. Pri to-
me su i poslanik li njegov gospodar polazli1i od naivne pret-
postavke da Dubrovani nisu sauvali dokumente o kUlpoV'1nii
Radoslavljevog dijela Konvala lilJi su to moda pretpostav-
ljaH na osnovu nekog pogrenog obavjetenja;32t) ili je pak
Radoslav kao turski vazal i potpuno turski ovjek svoi
poloaj na Porti smatrao toliko vrstim da jeoV'dje u
svakom sluaju mogao raunati na pomo li podrku bez
obzira na to kolliko su njegovi zahtjevi bili zasnovand na
nekim pravnim principima i pisanim ugovorlma. Takvim shva-
tanjem bilo je odreeno li itavo djelovanje Ostoje Pat-
rovia na Porti lU toku 1430. i 1432. godine, Sluio se,
prema !i'zvjetajima dubrovakih poslantka sa Porte, i mi-
tom, i Iandrn dokumentima i klevetama, i time navukao
na sebe omalovaavajui preaic Dubrovana koji nisu birali
:rl.i,jei da OiVOg diplomatskog predstavnika vojvode Radoslava
peikaai u to nunqjim crtama. Na Po:r'1Ji je, u prdsustvu du-
nagradu ako isposluje da se kazn'i osljepljenjem Radoje Ljubii,
neugodni susjed, koga su u Dubrovniku najvie optuivali kao ne-
posrednog uzronika smutnji koje su dovele do rata (Jorga, 314).
319) P. nap. 315.
320) Povelje i pisma I, 1, str. 511; v. J'orga, 222, n. 1.
321) Jorga, 276.
164
brovakih poslanika, pokazivao nelouIaru; povelju (poveglJi.a
facta Con grande falsita e 1Jr!is1Jicia) da bii dokazao da Dubrov-
and Konavle nisu kupili nego samo uzeli pod najam; klevetao
je despota ura, kralja Tvrtka, Sandalj a Hrania i druge
velmoe i tvrdio ela su oni dnteresima povezani s Dubrovnikom,
da tamo !imadu kue li 'odatle pnimaju dohotke; vezdri ne treba
da vj,eruju nakom osim Radoslavu koji nema drugog gospodara
do sultana i koji se samo ddi sudtanova skuta, Svoje rijei
potkrepljivao joe rmtom li obeanjem veih svota, No u ovoj
vrsti argumenata koja je, izgleda, bila odluujua, Dubrovall1Ji
su bili mnogo izdandji znajui dobro da e pobjednikom ostati
onaj ikio vae pOillwdL322) Oni, isl1lina, u zavrnom dijelu ove di-
plomatske 11grenlisu dobiln ono to su, ohrabreni turskim obe-
anjima, oekivalii i um:i]i, ali 'su :ipak uspj,erIJi da sauvaju ne.
okrnjen posjed Konavla onako kako su ga 'll svoje vrijeme
kupilIi od RadoSl1'ava. 323) Poto su ugovorom o mlLVU konano
ureena granina d druga sporna pitanja i uspostavljeni nor-
malni susjedski odnosi izmeu Dubrovnlka d Radoslava Pavle-
via, gubi se u izvonima dalji spomen Ostoji Patrovu. Mo-
da je i on uvrten u md onih zlih ljudi na koje je vojvoda
ill SViOjOj povelji o uspostavljanju mira svaljivao odgovornost
ZJa lizazivanje jednog oiJg,l'edno nepravednog rata li koje je sada,
poto pokuaj nije uspio, brebado ukloniti iz javnog djelovanja
da bi se nekako, barem u slPoJjanjem vidu, spasila ast nji-
hova gospodina.
Istakli smo imena najznaajnijih dliipllomatsikJih predstav-
lIlika bosanskih vladara i. velmoa koji su u dlplamatskoj
slubi djelovali u duem kontinuitetu ili kojli sru u povre-
menom djelovanju obavljali poslove od veeg znaaja za
spoljnopoldtike odnose. Kontdnuitet njihova djelovanja u
jednoj odreenoj gramJi spoljnopolitikIih poslova pokazuje da
je diplomatska sluba u posljedndm decenijama bosanske drave
poela da dobiva odreenija i stalniji oblbk d da se najee
povjeravala ljudima koji su u tome ve pokazali dzvjesno
dskusbvo i vjetinu. Cinjenica da su neki lod njih l1z niih
322) 23. februara 1432. pisali su svojim poslanicima na bosan-
skom dvoru da kralja upozore i na ovo: ben sa et cognosse la
maiesta vostra le costumi di Turchi : ogni cosa fanno per denari
e chi piu da, quello e vincitore - Jorga 306. '
32~) O djelovanju Ostoje Patrovia u vezi s Konavoskim ratom
v. Jorga 268; 276; 272; 293; 306; upor. Diplom. rag. 336 i dalje'
Resti, Croniche di Ragusa, 242 i d. Truhelka, Konavoski rat. '
165
drutvemh redova uli u red vlastele pokazuje kioliJko se estJiJtarnja ii J!ijepe elje bosanskomvladaru. ?ov~vim pril~
cijenila njihova sposobnost li koliko se cijenila sluba u koju !kama svravali su se li vani politiki poslovi. Svoje stupanje
su svoje sposobnosti ulagali. na prijestolje vladari su saoptavald stracr:im vla~~~zvani
nom notifikacijom koja je ponekad sadravaia :1 elju da se
produe pIiijateljs.ki odnosi kakvi su blilli za pre~~og ~la~
dara. U oblikedilplomatsk:e kurtoazije 'spadao Je l obia]
ZAKLJUCAK uzajamnog danivanja. No darovi koji su slati U B~u, naro~~~o
.velmoama, limali su esto prikriven Hi otvoren vid pod~Cl:
1) Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj BOSl1Ji je jedan, vanja. Bez ob~ra na neposrednu namjenu, darovi u pOitr~noJ
od vidova u kojem se manifestovala oorgamzaeija drave, lro,bi doprmosi1li su razvoju viliih potreba JJiJooJOog mvota
:U poetku jednostavna li neposredna, ona s vremenom, sa u gornjem, vladajuem drutvenom sloju.
razvdtkom drave i proirenjem spoljnOlpoJliltike prakse, do- 4) Funkciju poslanika u pibanjilma graninih i drugih
biva ,staJ1n:ije forme koje se priilagoavaju rustadjerrnn ddplo-
lokalndh sporova vre u poetku lokalna vl~'~~el~ ka? ()IP.~o
matskim obiajima Irazrvijenijih dravnih organizema, prven- moeniei vladara. Kasnije, u krupnijim pohti,klm pitanjima,
stveno Dubrovake i Mletake Republike. Odellrdesetlih sluba poslanika povjerava se nosiocima vanijih dvorskih
godina XIV vijekadirplomatsk'll slubu u spoljnopoliitikom
tzJV1anja !kao to su bili logofet, protovestdjar li d~'OIl':sIkliE:nez,
saobraaju vre za 'to odreeni poslanici (posli, poklisari:
lali i pojedndm uglednim velmoama, katkad ll. strooc.~a.
ambaxatores, nuntii, oratores), ija funkoija vremenom postaje
Od kraja etrnaestog vijeka sluba poslanika postaJ.e.stal;tlJ~
sve stalmdjorn. Od ovog vremena uobiajene SIU u Bosni
d, mogli bismo reoi,struuij,om; otada moe:n0 'P:~tlt7 pOJe~e
pismene poruke nosioca vlasti koje se putem poslanka upu- hnosti u nj-movom poslanikom djelovanju dui nnz godina,
uju stranim vladama; bez rOlbzitra na njihovu I1ronkretnu
pa i nekolnko decenija. Ima sluajeva da je ovu dipLo~atsk.u
sadranu ove poruke po svojoj kompoziciji obiljeavaju
funkciju preuzimao sin poslije smrti svoga oca. ~eu. hcno~tl
postepen napredak diplomatske kulture kao jedan 'od vidova makoje su due vrijeme vrile povremeno slubu poslandka
kulturnograzvirbka uopte. nalilazimo i na ljude Ikoji pOltjeu iz niih drutvenah redova,
2) Spoljnopohitiki poslovi usredinjovjelk1O!VD'oj Bosn rbilli moda ak ,iz reda neslobodnih 'ljudi. Nem 'Old Illjliih SIU uspjeli
'Su 'koncentrtsani na vladarevu dvoru. Iako je vlasteoski sabor da se zahvaljui svojim zaslugama u slubi na dvoru, prebiju
Imao dzvjesne ingerencije i izvjesnog uticaja ma donoenje u red vlastele li da postanu feudalni posjedrsici zemlje.
odluka, dvor je blio ona ustanova gdje iSU se V!OId!il'i diplomatski
pregovori i zakljuivali ugovoru i gdje se obaviljao sav Radovi Naunog drutva BiH. Knj. 5. Sarajevo,
!tehnli.kJi posao jedne diplomatske radnje. DV10r 'tl lpoil.i:tikom 1960.
smislu (dvor kraljestva m:i., curia domini regis) sainjavaju
vladar koji u pitanjima spoljne pohtlke ima odluujuu rije,
zatdm lanovi ue vladareve porodice, odabrana vlastela i
nosioci glavnih dvorsldh zvanja. Sva ova lica sainjavaju
vladarev dvor - 'll~i savjet Ikoji se-sastaje povremeno, 'Prema
potrebi. Iako ovo t!ijelo nije imalo pravo jodluivanja nego
samo savjetovanja, ono je ipak vrilo znatan uticaj na
vladareve odluke.
3) I na bosanskom dV1O'l'U, kao i drugdje.bile SIU uoib\iajel1le
forme diplomatske kurtoazije koje su naroito dolazile do
dzraaja u razliitim sveanim zgodama, kada su strane vlade,
bilo pismeno, bilo p.utem sveandh poslanstava, izraavale svoja

166 167
 STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNE
BOSANSKE DRZAVE
PRILOG OBJASNJENJU PITANJA RAZVITKA
NACIONALNIH ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI
Vrijeme, koje je 'sobom donijelo uslove za formil'lanje
nacija na prostoru Balkanskog poluostrva, zateklo je stanov-
nitvo Bosne i Hercegovine razbijeno u tri poldtdkd odvojene,
po shvatanjima dosta odreeno de:ffilll!isane grupe, ije su
dravno-politike tenje, makar jo mutne i nejasno izraene,
bile usmjerene u tni razliita pravca i tekle tU trli razliite
struje kojima je boju raspoznavanja uglavnom davala pri-
padnost jednoj od triju postojeih vjerslcih organzaoija.
Citav splet istorijskih uslova doveo je do toga. da su se
vjerske zajednice mogle u toLikoj mjeri UIIlJijetii lU narodm
ivot i u tolikoj se mjerd nametnuta kao formativnJi faiktoor
u procesu formiIranja politikog miljenja da je vjerska
prdpadnost opredjeljivala, uglavnom, li dravno-polbtiku
orijentaciju svake od triju grupa stanovnitva posebno, a
kasnije, u vremenu formiranja nacija. i nacionalno~o~tJi:k?,g
miljenja odreivala automatski i nacionalno opredjeljivanje.
Ovo je, sumarne uzevi, opte poznata injenica koja se u
svojim izdancima li danas djelimino oituje prilikom popu-
njavanja kojekakvih rubrika o nacionalnoj pripadncsti.
Ovdje se sada postavlja pitanje kako je vjersko-konfe-
sionalni faktoT mogao da prigui i neutralizira, ili 001'001
da oslabi djelovanje drugih faktora koji su kod etniki
jedins1;venogSltanovnitV1a, koje [e u s:~.~nje:n ~j.ek? ivjeLo
u zajednikoj dravi, mogli, udrugacIJIm IlStoI1lJskim \liSJo:
vima da stvore li razviju zajednika osjeanja pripadnosti
[edno] cjelini i otvore mogunost da se na tim. osjeanjima
168
izgrade li zajednike ill1a di.lOnamo-<pol1 tJike tenje tlroje bi
otupjele, ako ne i ponitdle, razjedinjavajue djelovanje
vjerskih organizacija. U traenju odgovora na ovo pitanje
treba uzeti u obzir mnoge komponente. Jedna od njli.lh
nalazd se, po mom miljenju, u injenici da se u svenjO!
vjekovnoj bosansko] dravi mje mogla da ostvari vra
teritorij alno-poldtika jmtegracf a nj enogetnllki jedinstvenog
stanovmtva, pa se stoga nJije formdeala nIi dravno-pohitika
ltradicija koja spaja i ujedanjuje Ji koja bii onda, udatLm
uslovima, oslabiia iJli neutradizrrala snagu anog faktora koji
je djelovao u pravcu rastvaranja irazjedJinjiavanja. M:n:ogi
evropski na/rodi su i!zLJi iz svog <srednjeg vijeka sa jako
u~onijenjeniJm osjeanjem dravno-politike ejelline koje [e
onda :ka,o faktor djelovalo i u njihovom daljem razvitku.
Sto razvitak srednjovjekovne bosanske drave rnje doveo
do ovakv1i:h rezultata, razlog treba tramti meu ostalim li u
njenoj teritorljalno-polauiko] struktun.
Govorei u optim razmjerama, srednjovjekovn feudali-
zam je, osobito u SV100n razvdjenom oblnku, li. pored svojih
unutranjih protivurjenosti, [ pored jako naglaenog anta-
gondzmadzmeu dv,ije glavne drutvene klase, vre povezivao
dravnu teritoriju razbijajui zraruiju izolovanost malih teri-
!to1rtija1nih cjelina. Vazalna vjernost prema vladaru feudalne
drave, I~oj-a se najizrazitije pokazala !ll slubi orujem,
povezivala je feudalce mnogih oblasti ii dk:UJPlj,ala ih oko
vrhovnog predstavnika feudalne drave li feudaine ldase.
Odredbe darovnih povelja, iako se izdaju u ,koI1ist pojedunaca,
obezbjeuju, naelno, prava, privilegije i interese feudalne
klase Ikao cjeline. Feudalce Illa itavoj dravnoj terli:tolI1ijli --
pored svih suprotnosti meu njima - povezuje jedinstven
interes, jedinstven klasni mentalitet i nain ivota. Na drogoj
strani,eksploatisani slojevi itavog dravnog teniJtlOlr:i}a 1JI0Ive-
zani su meusobno podjednakim obavezama li. teretIima pll'ema
feudalnim gospodarima ii prema feudalnoj Id!ravli. U fazi
svoje relativne konsolidacije, 'lJ uslovdma feudalnah odnosa
i u ogranienjlma koja !Ji odnosi nameu, drava se ukorje-
njuje' u svijesti svojih podanaka kao vrhovnli normatnvni
faktor u bitndm tokovima njihova ivota [njihoV1ih meusobnih
odnosa. U poveljama i knj'ievlIlim djelima se dstde sakralni
karakter li mistini iZV10r vlastrvladaoca kao vrhovnog pred-
stavnika dravne cjeline u kojoj se utapaju plemenske i
regionalne pojedinosti. Vladar nastupa kao zakonodavac ije
169
se odredbe proteu Illa cijelu dravnu teritoI1i.j'll. StJalbilJizovana
dravna tenitorija - tU uslovdrna i >Oigranielllj~lma feudalnih
odnosa - omoguuje 'll veim razmjerama nego to je [,>aIllije
bilo da se ubrza li proiri razmj ena proizvcda na veem prostoru
to jebii.tno uticalo na ubrzanje procesa spajanja i ISlbaipam.ja
stanovnitva ["aznilh oblast; i podruja. Feudalna drava
ugovorima li. garancijama o bezbjednosti stranaca omoguuje
ivlji i obimrrijli trgovaki promet sa stranim zemljama ii. prO.';-
laii tU veem broju strane interesante koji dolaze 'll 00<111"
sa domaim stanovnitvom, te se ti. na taj nJaim. WkOJrj,ellljlUje
li rlISIpunjava lron~retnimznaenjern pojam domai i stram.li.,
a osjeanje pripadnosti jednoj dravi, a ne drugoj, pojaava
se kQlI]k,retnJim i neposrednim dnteresom. Sve SIU to elementi
na kojli:ma su, u uslovima normalnog razvitka, moglli. da se
kod stanovnltva feudalne drave stvore uslovi za :llormiJranje
trajne i stabilne svlijestJi o peipadnostd jednoj etJruiJlkoj cjelJi.~
obuhvaeno] dravnim granicama, svlijesti koja se ikao tradi-
cija i polibika snaga odrava i onda kada se Iii2m1iijene
dra vno-politiJki O!kwrO..
Proces razvitka srednjovjekovne bosanske drave '11Iije
iao ovalkvim tokom i nije doveo do ovakvih rezultata. Ovdje
se proces sklapanja dravnog tel'litoOC'i.ja neta veeg opsega
odvlijao SpOTO li u takvim {)llmlnootJima da se za itavog
trajanja drave kod njenog stanovnitva nije pravo iI1Ii osje-
ala njena teritalrij'alma cjeldma, ni u poJ.liJtikom lIlIt u ekonom-
skom smislu. Oblasti koje su u razliitim istorijskimokoQ-
InostJima i u razliitm vremensma ulazile :u Sklop drave
IiStlI1gnute su iz ranijiihdiravnio-,politiklih veza, pa su se ii dalje
l1'azvij,ale vie u znaku neposredne vlasti. nj'IDovih feudalnih
gOlSpooora, nego u ztIlalku optetdravno,g autOllii.te1Ja. Pioloaj
vladam :izmeu nezaviJSnos'm i vazalstva prema UgaJIISkoj bilo
je suv1ie neSliguran da bi se na njemu mogao izgraditi
stabli[an [ trajan ,autOIritet vrhovne feudalne vlalSiti. kloji bi se
podjednako 'Pl"otezlao na itavu araVtnu teritcl'!1ij:u li kOlhermVlllo
djelo'V'alo na njene sastavne dijelove. Nesrl!gumostdiravne,
odnosno vladaoeve vlasti u ulI1lUllranjlim odnoSIima osje6a se
i pod IOnUm vladarima koji !su, mae, 'PostJiglli v~e ~ljne
US1Pjehe, pod Stj,ep1anom II ti Tvrtkom I KjOl1:lromalIliima. Nji-
ho'V'e dar,ovne poveLje jalSlI1Io pOl~a\?JUjlU kolikJo jie njiiliov:a mo
billa 'UISl1ovljena V'Oilij1om VelImo,a i koill~kJo su, lU odnosima V'a'Zlar-
]iteta, bIiIle 'oIbi.ilmne prli'VfiilJegije f,eudalaaa, a looJ!iJko su mail.e i
170
neenatne !prerog.altiv;e i .ingeren:cij e vladara na vlasteosldrn
terltordjama. Dadji razvitak feudafmih odnosa samo je ubvirli
V3,\0 podvojenost ,oblaJsti, udaljavao ih IQd draV'I1Je cj,ei1ine i
vodio lih uzajamnoj iZJowOV'aJI1JostJi to ;jel'ezutliJral:o lU konanom
formiramjiu velildih vlasteoskih tel'liJtol'li}a i]1,i drava od kojih
su meke - kao na primjer HumsIka zemlja i, rnanje wZlramuo,
Donji !KralJevi - 'll sastav bosanske rrave 'Ule sa svojim
posebnim regionalnim tradicijama koje su se onda praksom
feudelne vil:asti da!ljleuUv,rilVJal,e i samlirnmim spreavale dia, se
kod njimoN101g SiuaJI1Jolvnitva l'Iazvlije lalsjeande drevne cdell~ne.
U tom pravcu se razvijao odnos i dnugdh vlasteoskih teritorij.a
!prema dravi, suavajui njenu neposrednu li. stvarnu kom-
!petenciju na relativno malo centralno podruje,
Brvi, neto halje poznati banovU. Bosne, Kuhin i Matej
iN'lil!1Joslav, u S1V'ojoj zvaninoj tdtulaturt ne spomsnju nIi. jedne
druIg!e obwasit\i. IOSim matane zem1)j1e Bosne.vte se ,jedaJn li drugi
nazivaju samo: Ja ban bosanskn (g. 1189, 1234, 1240, 1249).
Dra:va tada jo obuhvata samo bosanske upe, dok SIU druge
oblasti u to vrIlijeme blille lU drugim draV1no-polli:t1iJkJimvezama,
te se l1Jek u trecoj deceniji XIV stoljea de:BiJnitliJV'fio iUlkJ1a[)au
u bosansku dravu. U nedatdrano] p'QlVelji Stjepana Kotroma-
nia ~o,kJo 1325) prv put Sie u banovoj tiJ1JU1'l1ri navode, jedna
pored druge, glavne ob1>aISI1li bosanske drave: Tu bosanski
vladar prvli prUlt nasbupa kao gospodsn vslrn zemlam bosan-
skfm, i Soli i Usori, iDolnJim Kraem, i Hlmskezemle gospodm,
otada e se ove oblastd, uz druge manje znaajne, staloo
zadraIti u vladarsko] t11JuJla:1JuJri. Svaka 1SIe od njlih mzvfuj:ala
dotada u drugim draiV1I1O'""'Pol:rtlikimoikvilrwali bez nelm
znaajnijih meuscbnih veza li. uZlaj'amnih ut1ioaJja.
Od navrooen'i.h oblasti Humska zemlja je imala lnajjlale
iZlIiaJene mite isarnos,talnog r,azvtiJtkJa. Ona je, :prema lls1:lQIIiijs!kim
podacima kodlimaI1aiSpOWaemo, kala ,tetrti!1Jorij,aJl.ll1Jo-poilJitikii po-
jam, jednako stara kao li BOSlI1a, a prema d.nteresukojJi joj po-
klanj.a PorfiJmgendt u svom spisu iz sredi.llle X V., ona je 'tada
i v,a!.tnliJja od BOISne. Dok on, naime, samo s[pomi:n:je bosansku
Z1emlju u skliOlpiU SrMje, na ZahU!mlju (Humskoj zeml1Jjli) zadr-
ava se vie, daje njegove gran/ice, spominje vei broj nasta-
njenih graJolVia, IiJsJtile gla kao posebnuarhicmlllidu oo v;laid:ala
kom di:nasti(jlom, te Zahuml:janJima odreuje .i e1mliJlro pdpad-
nost ubrajajui ih u Srbe. U Por:lliJmgenitovim podacima
:se istiu, dakle, ve u X sluOl1deu .grLavne 1Iljjlenl1ce kloo,e zemljii
171
Zahumljana dajlUOISIITo1V'l1ia ohli1}ei.ja ranog dravnog orgaruz-
ma i terdtorijalno-polntdke cd eline. U Dukljanskoj kronici, u
vezi s ustankom u Zeti ecrdesetdh godina XI stoJIjea, sporne-
nuta eu naporedo aepan Rake, ban Bosne i knez Humske
zemljie (pninceps regionis Chelmaniae), sva tr. kao vizarrtijski
vazali. Bo~liije raeula Dukiljanske doraljevdne, Humaka zemlja
je nila sreddnom XII stoljea ni sastav Rake (S,rbi:jla), gdje jie
zadrela ve izgraeni status posebne tefliitolr~jla1JITo-ipo.lJiltike
jedlimiice. Ovdje oko sto godina vladaju lanovi sporedne linije
Nemanjine dlinastwje, Nemanjm bnalt Miroslav i rujegmni ddrek-
trni potomci. Te:riitolI'ija!1Jno-po,utiki pojam Humske zemlje se
1JoJr1ko ustaio da Ise on neprestano pojavljuje u titulailluri nje-
nJih neposredruh vladana i u geografsko-politikom nazivu
tljj.emJog stanovnntva, Sin kneza Miroslava, Andrija, u povelji
Dubrovaruima (1247/9) naziva se velikim knezom humskm
i navodi limena svode vlastele Humljana kojrsaklee kao
.sv;j>edoCli li. jamci kmeevdh obaveza. Njegov sdn Radoslav, kodli
Ise vie ne naziva knezom nego upanom, u ugovoru IS Dubrov-
nikom (g. 1254) poziva Sie na stari rzakon kod jest medju
dubnovaki grad i medju knestvo hlmsko.
IstQ\viijlska zbivanja druge po[\o!VIiJrue XIII s1Jol'jea,koja su
se u ovom naem podruju odvijala u znaku ugarske prevlasIti,
dovela su u Humskoj zemlji, kao li u Bosni, do usltnjavanja
v'raslti :i teniJtotriije, do izbiljianja na povri.J1Ju Lokalne vlastele
kI1UpnJ~jeg [ :sitnijeg ranga, do slabljenja osjeanja jae vla\SltJi
z bdlo Ikog/a centra. Kad je poetkom dvadesetih godina XIV
stoilje6a u Srbijd a.zb~ilJa dinastdka kriza, Humska zemlja je bila
s ove strane, kao sasvim zaboravljena, to je bosanskom banu
Stjepanu Kotromaniu ii dalo pogodnu priliku da zakorai II
OVIO podruje. Oko pedeset godina kasnje, u drugoj [edno]
kJnizi srpske drave (iza 1371), Tvrtko I proirfo je bosansku
Vilast na aiitarvu Humsku zemlju zajedno sa nj.enim prostranm
okvtarnirn podrujem.
Stanje vla1iS\1Ji i odn:OtSa na podruju HuffilSke zemlj-e lU vre-
menu njenog uklaJpalnja u bosansku dravu oSitavlja~o je bo-
sanskim vladarima dosta mogunosti da ovdje uspostave jlai
dr~avni autolI'itet. Raniji goopodari su biLi uklonjeni, a njiho'vi
si1Jarrl.ji v'aZlali vemnom su se stavtiJd na stranu bosanskih vla-
dara i !pomogli im prililwm zauzimanja zemlje, aime se li
mo'e loIbjasnitJi injenica da je zauzimanje prol!o bez znaaj
nijih horbi. Ovdje nij,e ZJalteeno nJita to hi 1ii1o na neku
172
[eddnstvenu vlast koja 'bii, ma i nominalno, mogla predstavljati
iltav1 0 podruje. Ipak, ni bosanski vladari, kao IllJOVli gospodari i
Humeke zem1je, nisu mogli prei preko iJnjenioe da [e tradi-:
oi}a o teritorijalno-politikoj cjeliini ove oblasti bila 'Ve vrsto
ukorijenjena kako u svijesti savremendka, tako i u ;plisanim
spomenicima vremena. U prvom ugovoru Stjepana Kotroma-
nica s Dubrovnkom (g. 1332) nail,aZii se posebna k1auzuila za
Humsku zemliju, koja le istaknuta u riJjeiJma da Dubrovane
ivu Humskom zemLom u ndh zaklonu u prvom, Dime su, sigur-
no na traenje, Dubrovana, formalno priznate ranije ugovor-
ne obaveze vtadara Humske zemlj-e kaoferrtorjadno-poletike
cjeldne. Njeno mjesto u Si1Jrukturli bosanske drave odreivao
je, uz SiudjlelLovanje drugih faktora, ,i njen posebni razvitek
klojli je, do uspostavljanja ove vere, trajao !puna et1rii stoijea.
Drugi po vanosti sastavm dlio bosanske drave bila je
oblast Donjih Krajeva. Ona je, prvobitno, predstavljala samo
geografska pojam, ahi je s vremenom, pod vlau svojih feu-
dalnh gospodara ,iz porodice Stjeparria-Hrvatimiaikao tenito-
rijalna cjeldna dobivala i poilitiki sadraj. Prvi podatak 0, dosta
nejasnim, vezama ovog podruja IS Bosnom potjee iz XIII
stoljea (1244). KIlaIjemtog stoljea kad su Bosnom zavladali
beibirskl Ulbii, Donje Krajeve, kao njihov vazad, dri Hrvatin
Stjepand sa svoj-om braom i sinovima. Kada je poetkom
dvadesetih godina XIVSItoljea izbio sukob dzmeu Mladena
ubia i njegovih brojnih vazala koje je pomagao i ugamskli
kralj, Hrvatdnovi sinovi su napustili svoga dotadanjeg gospo-
dara i stupili III vazalmi 'odnos prema bosanskom banu zadra-
vajui na svom podruju iroka irmmntetna prava kakva su
imali li. pod ubiima. U nedatirano] povelji Stjepana Kotro-
mania (oko 1325), kojom Vukosavu Hrvatiniu daruje dvije
upe na ovom podruju za njegovu vjernu slubu, ere
ostavi hrvatskoga gospodina, prvi put su u banovoj titula-
tum 'izrii'1lo navedeni Donji Krajevi kao :sastavni diobosans,ke
,drave. Opseg ovog podruja se moe samo pl'ib1iJno odrediti.
U pomenutoj povelji se kae da je Vuikosav sin kneza
Hrvatina Kljtikoga, te bi iz toga Ii.zlaZlHo da je .glaVlI1o upo-
rite gospodara Donjih Krajeva bilo u gradu KljUU, sreditu
upe Ban-ke. Pored to,ga, ova o'blast je Qlbuhvatala tada
itav pmstQ\r od Vrbanje do Sane, aH se kasnije, zajedno sa
vla,u njenllih gospodara, proini.vala u svim pravcima na vei
broj susjednih ii daljih upa.
173
 Oblast Donj1iJh Krajeva mje, kao Humska zemlja, Ula u
sastav bosanske drave 'sa nekom dravno-poldtdkom tradi-
cijom, alJi 'se njen razvitak dotada odvijao uglavnom odvojeno
od Bosne. I kasnije, pod neposrednom vlau Hrvoja Vuk-
ia, 'ova je oblast imala malo zaji<IDikolg sa bosanskom
dravom, Ona je, kao teratordjalna osnova, pDije svega imala
da poslui ostvairlivanju1i,rtih feudalnih ciljeva ovog feudal-
nog dinasta, bez obzdra na dravnu po1itlilku i njene mogu
nosti.
Oblastd Usore i Sioilii biile su povezane e bosanskom
dravom isto tako nesigurnrn vezama, nesigurndm ak 11 onda
klada su, od dvadesetnh godlina XIV stoljea, trajno zauzele
svoje mjesto u titulatur'i bosanskih vladara. Do tog vremena
ovo je ipodmuje vie lputa bilo uvlaeno u sporove izmeu
ug'aI1s1kJiJh i ,sI'!pSkfuh vladara, a ponekad je sluilo i kao sred-
stvo meusobnog pogaanja. U drugoj polovini XIII stoljea
USOII1a i Soli, pod nesumnjivom dorndnacijom Ugarske, povre-
meno se spajaju s banovtnom Ma:vom. Godine 1273. spomdnje
se posebni ban Usore i Soli pored bana Bosne, a od 1284. ovo se
podruje nalazi u posjedu srpskog kralja Dragutina. Od vre-
mena Stjepana Kotromania Usom i Som stalno se spominju
kao sa,stavn!idJio bosanske drave, a njihova vlastela ka:o
svjedod na vladarakim poveljama. Ali i sada, a osobito u
XV stoljeu, ovi su krajevi esto bivam uvlaend u rpo,litike
kombinacije ugarskih kraljeva, to je ometalo njiihJOvovre
urastamje u !bosansku dravu.
Konano, u nizu tertito,riijaln!iJh sastavnih iijelova bosan-
ske drave, treba istai zemlju PavloV1iak1oja se poslije
mnogih promjena stabilizovala na podruju dzmeu srednje
Dume li. Vrhbosne, sa sjeditem lU gradu Boru u dstoimeno]
upi. Ova oblast mje mnije imaa neki posebnferdtordjalno-
-pollitiki razvitaJk, te na mjen ipoloa] u dravi i nije uticala
neJka posebna tradicija ove vrste. U vladarsko] tatulaturl
Ine s:pomliJnje se 'DJi:kacl kao posebna teritortja, la ime [ednog od
njenih najmondjih gospodara, Pavla Radenovia, upisano je
na nekim poveljama meu tmenima svjedoka od Bosne,
Njen poloaj u bosanskoj dravi bio je vzasnovam ,isldjulivo
na moi njenih gospodara iz porodice Jablaeua-Pavlocfa.
pod nepoSIrednom vlau vlada!raOlStal0 je pocliruje Slre-
dinjeg dijela drave lUZ gomju i srednju Bosnu Ji njene
prritoke, odakle seSlteralo prema Krivajli, gOJrnjem VI1baSlU,
174
Rami i gornje] Neretvi. OVIO se podruje, podli\jeljeIllo u vei
broj upa, u stvani poklapalo sa zemljindm posjedom porc-
ilice Kotrcmanna, te ga i TurC!i., u prvo vrijeme :SV1O\je vlasni,
nazivaju Kraljevom zemljom,za razliku od zemlje Pavlo-
via, Kovaevia itd. Neposredna 'vLast nad !podrujem ikoje
je zauzimaliocentJralaJn poloaj u dravi, u kome BU se,
zahvaljujui rudarstvu, biilli razvtl! ii neto znaajIllijligl'laldovi,
mogla je, u drukijim uslovima Ji u drukijoj terdtorfiabno-
-politnko] strukturi drave. da se jae li:zra:zi u pravcu
PBtvarirvaJnjaVTe !integracije cjelokupnog dravnog rteri-
toJ:4ij,a i njenog stanovnitva. Do takve integraciije lnije nikad
dolo. Naprotiv, tendencija razvitka li!la je u suprotnom
pravcu i kO'I1JanlO dovela do :Ilomnli:ranja posebl1lih vlasteosknh
:te.I1i:toriija ooi ddJavalij!i je odnos prema vladarevoj vlasti
sve vie &aibiio i ikod snanovnatva gasio svako osjeanje
dravne cjelirne.
'I'eritoeijalno-pohitakastruktura bosanske Idrave je bi;La
odire-ena kako posebnim isto:rtijsldm razvrtkom pojeddnih
oblasti, taiko li karakterom feudalne svojine IIlIa njihoV1olm
podruju. Ve u doba najveeg uspona bosanske drave pod
'I'vrtkom I poinju da se formi!l1aju velike vlasteoske terito-
rije li da se postavljaju temelji moi 1l1!ekolliko glavnJih vlaste-
oskih rodova. Njihova ekonomsko-drutvena .i poliuika snaga
bila je zasnovana na njlihiovim plemendtim batinama kao
[edmom obliku feudalne svojine, Plemenita bauina svakog
od ovih rodova uveavala se vladarskim darovnicama i drugim
sredstvima, 'a da se Illa drugoj strarri, ito jest na strani cjelsne
feudalne drave !i njenJolg vladara I11ije mogla razvliti nJiJka:kva
drutvena snaga koja bi maraslu mo velmoa mogla uJSmjeriti
u 'Pravcu affirmiranja cjeline. Plemenita batdna, u koju
SiU billi ukljuend kako nasliijeend, tako li darovnica:madiobii-
Ven/i posjed, bdla je osnovom ekonomske moi velikiiJh vla-
steoskih roooV1a,a opseni JimuI11iteti, koji ISU liiskljuivali
gotovo svaku ingerenc.iju vladara na njihoV1oj zemlji, utvri
valli su njlihovu pohitiku samostalnost. Iz nekoliko pnimjera
u darovnim poveljama vidli se da je vlasteoska baulna, bez
obeira da li naslijeena lim darovnicom steena, bila nepovre-
diva .i nedjeljiva. Pa dako je vladar naelno mogao da u
sluaju nevjere vlalstelinove oduzme darovanu zemlju, on se,
iU stvarti, vrlo rijetk'O sluio 11fun praV1om. S ,diruge strane,
,mamo za IPl"limj'el1e da sluaj nev}e:re nije povlaio za sobom
175
gublitak posjeda. Ovo je najja:sn.ije kazano u Tvrtlko'VOj povelji
iz g. 1380. kojom Hrvoju Vukiu daruje 1:rni sela u upi
Lavi: Ako bi Hrvoje ili netko od njegovih nasljedndka
uindo kakvu nevjeru zbog ega bi mu se mogla 'oduzeti
ona tlm sela, da im 'se za to ne 'Uzimaju nego da plaa onaj
koja. zgnijei glavom svojom ili blagom, a ostali da ostanu
u vjeri ii u dranju reendh sela ,i u ostaloj svojoj plementdni.
Ovdje Istakmuto naelo nepovredivosti 1 nedjeljivosti batinske
svojine, koje se u praksi preutno i dmplleitno primjenjivalo
'i. na 'druge velmoe, Kosae ii Pavlovde.vana je injenica
koja doprinosi objanjenju 'Poloaja krupnih vlasteoskih
rodova prema vladaru ii drava, Na odreivanje ovog odnosa
manje SlU uticale smJiljene mjere vladara, a mnogo vie
svijest velmoa 'o neogranienoj sigurnosti njihovog porc-
dinog posjeda
Ve se u XIV stoljeu utvruje vlast velmoa 'Illa njliho-
VIim tenitordjama sa vidnim tendencijama ka to veoj samo-
stalnost]. Njena osnova je plemenita batina koja ISe od prvo-
bitnog porodinog posjeda darovndeama i drugim feudalnim
sredstvima proirivala i imunbtetdma utvrivala da se, kona
no, pretvori II prostranu vlasteosku domenu ilJi vlasteosku
dravu, snabdjevena pravima koja su iskljuivala gotovo
svaku, u nekim sluajevtma ba svaku vladarsku dngerenciiu.
S takve osnove mogla su najmondji meu velmoama,
Kosae u Humskoj zemlji, Hrvatlnii u Donjim Krajevima ii
Pavlovii u istonoj Bosni, da po svojoj volji i prema svojim
dnteresima odreuju svoje odnose s jedne strane prema
bosansko] dravi ii vladaru, a s druge strane prema ndoj,
o njima ovisno] vlasteli i prema irokom sloju svojih obinih
podanika. U poveljama ovih velmoa govoril se a nao]
vlasteli, o naim slugama plemenitim Ijudem, o ljudii.ma
koji nessuaju na podruju njihova gospodstva, njiho-
va vdadanja, njihove drave, gdje moremo sel, na svoj
teritorijt gdje ive svake vrste ljudi kojd nas sluajue.
Ve od kraja XIV stoljea u njihovim zemljama 'se esto
spominju njihovi naredbenicle, vlasniole, upamli, eani-
nici, katelanJi. lill prosto ljudi kao organa vlasteoske
uprave li carinske slube ili kao zapovjednici gradskih posada
ii vlasteoskih o.ruarnm lodreda. Fo ugledu na k:ralja, li. oni
svojoj funJkcij1i daju slakralnii karakter, svoju vlast irzvode
!iz mistilnog Iizv:Q1l'ia i u svoju intiJtulaciju uvode fOlI'ffiulu po
176
milosti bojoj. Onli svoje mnogobrojne sitnevazale dre pod
svojom vlau vre ii neposredmje nego to su sarmi bili
drarui od Ikl1alja. Na podruju nji!hoviJh drava iJzgrauje
se u toku prve polovdne XV stoljea orgarnzovana vlast
koja pos,toj1i paralelno sa vlau bosanske drave li ,koja sve
vie, do granica potpunlosbi,apsol'hira funkcii,je drave. GOSIpO-
dari Humske zemlje, Donjlilh Krajeva li zemlje P.avloiVIiJa samo-
stalno pregovaraju sa stramm vdadama, daju 'Privilegije
stranim trgovcima, postavljaju <i ubiru carine, dre u !rukama
itavu ekrmorniku svog ,podruja. Njihova podanici osjeaju
samo vlast ovih ,svojlih neposredndh gospodara, iko!joa se nepre-
stane ii neposredno uplie u njihov ivot, te u mjilhovo]
sv'ijes,tli ne ostaje mjesta za oSIjeanje drave. RazviLtak, koji
se u nek1m od 'ovih vdasteoskih teri torija nadovezivao li na
odavno ukoriijenjenu tradiciju - to je IOSlobliJto dolazilo do
izraaja u Humsko] zemlji - tekao je u pravcuudaljavanja
od d'ra:1ve,a .ne 'Ll Ipravcu pr1bliavanja dravi li spajanja
II njoj. To je - ostavljajui na sbranu druge faktore koji
su u tom pravcu djelovai - rezultar 'Slame struktnre bosanske
drave i mjenog razvitka u takvoj struktuni. Regdonallizam
je presvodio osjeanja dravne cjeliine li u toliko'j ga mjeni
prtiguiio da u slrednj'OvjeikovnJoj bosanskoj dravii nije u
narodnom sjeanju i predanju ostalo nita ito hi okUIPlj1ailo
i IkT'ea'tlivno djelovalo na forrnirande zajedJrrwkih po1i1J1lkih
miljenja li shvatanja njen'og stanovnitva. Poeldje iPl'iopasti
drave nije ostalo ni traga od nekezajeidnilke dravno-
-rpolJ~jjike misli koja bi pcvezavala podjarml] eni narod i po-
kretala ga kala ideoloka snaga na zajednike 'akcije. U od-
sustvu svakog ,drugog kohelz,ion'og faktora, lmnfesiiJonalrne
organizacije 'su mogle Iako da postanu 'krtisialli:zacliolllJa jezgra
i da se nametnu kao politike snage koje SiU onda etrnli:lki
jedinstven narod mogle da povedu u razlddtm smjerovima
kaI1a'zH\iltlim dravno-pohtikdm cidjevilma.
Pregled, Sarajevo, 1961, br. l, 1--8
12 -- Iz istorije srednjovjekovne Bosne
177
 SREDNJOVJEKQVNI HERETICI
EV.rDiP,skli srednjo. v/ijek - u kome se, Ikako je ~a:to,
itav javn1i pa iprivratni liiVolt Ikretao pod ~tom ~J~m
i lrvJrstom ,stegomcrkfVle ,ii crkvenih shvatan] a - olnlJezen
je i jednom otrom crtom koj,a iUlpardno odudara old :Qplte
duhovne \konstI1Ukcije na k!ojoj je ar1kV1a stoljeima neurncmo
radila ullaiui'i u Ito meizmjerna sredstva duhovne ii mate-
mijalne moi. ~a!crrtali 'su je sl'eldJnjovjelkJo:vni~etreitJi~polk:retli
tiOiliilkio .SII1JaI1lo itiolfuko duboloo da je crkva svtm 1SIV00J'liIIl sred-
~tV1ima nilij e mogla ii'~briSlati ,ii !U'kllom:iiti. JiJZ sVlij esti sredn] 0-
vjekovnog ovjeka. Ona se kl'oZ itav srednji ~jek P:rl~.OIsnO
odravala kao prijel1Jnja li negacija svega onoga sto se 'd1rzalo
da je '~~brie, kao rpoZiiv za otpor pI'?tiv urr:lifo~nja.~salPii
nj!anja ljudssog duha, kao teka b:r'lJga koja 1Illi'~a~o mje p~'e~
stadala da nelI~viiJra veli:kod!os.tojJ1liike i vlastodrce lU crkvi 1
draV1i inae nllV'ikle na apsolutnu li shijepu poslunos. U[pIrI1ros
ilI1kv~zicionJrn procesima, lomaama ii Ikir:s!1JakJim lPJOhoidmna,
uprkos amatemisanjima i oibimnim sveJI1Ij.iJffia 3JntiJheretiikih
spisa, srednjovjekovna se hereza upormo odravala ikao snano
stablo Ikoje se pod jalk1m Ivjetrovima naprija'teilj.slke mrnje ne-
prestane lPovijal10, tako da mu je ci. ,S3Jmo povijamje postalo mo-
no sredstvo sarnoodorane ii sarnoodranj a.
Ova, u mnogim pOIgledIima neoibilr1a liJstJooiijsika pojava
IOdavnlo je irzaz!i.valJa IradJoiznalost Iisl1JraivaJla!i. iI1Jametala im
pi'ljanja: iz kakvog je kOlrlijena ~rasla sI1ednjO'V'jeroovna hererza,
Ikakvi :su listolrli:j~ki uslorvi lomOguiJ.i dia sera~g:rlana na 'ogrom-
nom PII1ostOI'U od Calrilgrada do Tu1uze li da ~ \()~l'i .-bez
osLona na Wo k3Jkvu materlijalnu :snagu? KialkVlo Je ibIiJlJo nJEmo
.uenje da je, uprkos neprestan'im 'g1onjenjiima, ptJivlaliIio 'ljude
ii ,ini101h SIPremnim :na rtve li. od!rt1canja? I, !kiOlIl:aJno, ka!kvo
178
mjesto da damo 'here,tJi'kim ,poIkretima ill optem kiretanju
ljudskog duha ka savreu1li'jiim oblicima mliIljenja i shvatanja?
Takva pitanja su odavno zaokupljala interes iislJra~V1aJa, te j-e
u posljednjih stJo.gold1ilIJJa (po prti:lici) o raznm vidovima here-
tikih pokreta napisana ii objavljena tolWkooibfunma ilIitsmtwra,
da je jedva mogue sagledati je osim onoga 'tlo je ill njoj
majbitruije. Pckuaemo da na osnovu dostupne lliterature,
kao li vlaSlt:H;og uvida u savremene iJstOlrijslke izvore, damo,
ako ne konaan odgovoir, barem nnna oba'V'jetenja oprta-
njima kioja su ovdje postavljena,
Heretika vjerska uenja su pooli!kla iz krti:t~ke IhDiSanske
crkve, kioja se pojavljuje, moglo bi se rei, OIIJJO!g momenta
kada je, krajem IV vdjeka, crkva postala zVamJ~lfia vjerska
ustanova urimskloj dlravii ti kad 'se, iJzg:m!divli svoju crkvenu
vlast lih!ijerarhiiju, biila 've znatno wdaljlilaod [plrvoiblitne
organzacijo ranih hr,i6anskiiih opma, Osl~anjaj!u:i se Ilia
dravrn; vlast, erikva je sebi priisvojlila pravo da aluto'rlita,tliV'Ilo
tumai Izvore ihrti:anstva i da svoje tumaenje, snagom
,v::rhoVlfi!og i apsolutnog autoriteta, namee vjernicIima. Prvo-
biitne hnianske zajedrrice, koje su nekada svoje vjermJiJke
okUlplja!le na osnovi bratske sohdarnosta u uzajamnom poma-
ganju, ustupale SIU mjesto sve monijoj crkvenoj oirgarnzaeiji
koda je vjemike pretvarala u podamiike ii vie ih vezala
propdsima, obavezama ii sredstvima vlasti mego osjeanjima
branske ruzajamnosti. Prvohitna dobrovodjnost pretvarala se
postepeno lU dunost, mjesto :rani:jiih !prllioga za tizdI1avanje
siJramanli:hlan,ova hraanskih opina, '~,a,VlOId:ila se sadaerk-
vena desetina, stalna dabdna koju oo moraili iPl'aatJ. sVli
hriani, i koja je postala prvaosnova bogaenja crkve, Sarad-
njasa dravom je s jedne strane pnibliavala crkvene velli!ko-
dostojnike svjetovnomlivotu li. Sive ih vie 1zjed1naav,aIla sa
gospodaoima ovoga sV'!i.j.eta, a s druge strane je davala 'vrhov-
nJoj crkvenoj vlastu marerajalna eredstva prinude, da hi pomou
njm svoje vjernike dovela u pobo'a:j poslunth podanika 0-
optereenih materdjalnim i duholvniJm dunostiIma, a bienlih
prava da ,sVIoje hri'6ansko vjeI10vanje izraavaju (prema svoj!im
vJasti:tiJm lII1Jo'l'a!lnim losjeanjima.
U sara:dnj!i ISa d!I'aV'om crkva se poikazala ikao vrlo
podesnoSlredstvo da ,se iblUnltovniJka raspoloenja p01t1a e:n:ih
k1asa IrIimske imperije kanalii~iJrIaj;u u vj erovaJI1lj e u ib!oljliivot
kiOj!i !postije .smrtli oeikuje sV'e one 'moji posluno ii slJI'!pljiiV'o
nose ja'ram nepravde inaSlilja. Blago g1aJdnima iiednlima
12*
179
pravde jer e se nasi.titi; blago onima koji su Iprolgonjeni
pravde rali jer je mjihovo carstvo nebesko. - Ovakvim li
sllindm li'z'rekama, uzetim i'z evanelja i drug!iih hrli\ansikih
tekstova crkva je (onda dcao i danas) stiavada nezadovo'ljstvo
potlaenih i uspavljiviala volju za borbenom akJtivnou.
Razumljivo je, stoga, to je rimska Itmpeni}a, V'erasrtJolen~
tekom unutranjom krzom, pruila hrlianskolj crr"kv.i svu
podrku u vrenju njenih duhovnih i crlkvem.o~ol'i:ttlkih
funlk:cija. A crkva, oslonjena na dravnu vlast ii povezana s
njome i:SDovjetnim materuj ailnirn i !politikim interesima, po-
ela je uskoro sa .g1olnjenjelffi {)1I1Ji'h koj1 su j,aV1I1loi!zr.a.avah
drugaija miljenja, suprotna shvatanjilffia vrhovm.ecr\kvene
vlasti. Prvi, u ']zV'orrtma plQIsvjedoiemJi sluaj poig1Ulbljenj.a here-
tika zabiJljeen je u godiini 385. Otada su se ne samo mnoile
osude ii smrtne kazne pro-iliv heretika nego ISU ovakvd \postupai
protiv vjerSlkJilh shvatanja, kJoja je crkva oglasila kao !knvo-
vjerstvo, nalazili opravdanje li u teoretskim raspravama naj-
viilh predstavnka crkve.
to se hrianska crkva vie utvrivala u poloaju drav-
Ine crkve, to su jOlj se vie otvarale mOigu:ooosi11i da se :kOlri:slti
matemijaJnim dobnima koje joj je obezbjeivala drava, to se
temeljitije njena viselka hijer:arhija po nainurvota IUidalj'a-
vala od ,s'krOlffinliJh 'Pa.no!hI1ianski'h obiaja. V1iSiOlki Cirkveni
poloajt misu samo davallJi aUltol:r\iitet u p1irtJam.jlima vjere 'i mo-
rala nego su donosili li oibilne 1i'zvore bogatstva ,i iQ\beizhjeli.vali
udoban i raskoan ivot, klao ti ugled li ultlie:a:j u v,~solkolffi drutvu,
Kao 'u drUl:tvu niopte, .tako su <se i 'u podr-uju or.kvonog ivota
posebno, stvarale suprotnosti li iproidubljivao jaz liJzmeu 'vrhova
hiijera:rhije s jedne strane i orbinilh vjernlika IS dJrugest,rane.
A ma ovo] drugoj strani - po drmtvenom poloaju, InaJlinu
ivota ti mental'i\1Jetu - InaJ1aiZiila 'se ~ masa .s:veltenJStva 'najnieg
hijerarhijskog reda, pall"lohijsikoig ti, oSlolbii10, Iffiiomtlmg sve-
tenstva Ikoje je, u veini, do,laZlilo iz nU'ih drutveniih sLojeva.
U sistemu li ol"ganizlaciji crkve stvarale su se - na materij.al-
IImj IOls:DJoV'i - suprotnosti koje se :DJdsu mogle Ini oibjasltl!tti ni
pravc1a.'ti nikakvlirn izrelkama evane,lja i drugiih hrdJa:nSlkiih
tekstova. One su se, naprOltJiv, kalO koitlJkreltna sitvamOIst,
s:klaldno uklapale u dokaznu g~au d;ua1'ils1Ji:kiJh hereVika, kada
su crkvu kao i itav matel1ij1alnli svije't predsitavljali Ikao djelo
zlo'g tvo~ca lili 'Siotone.
180
Heretike sekte se pojavljuju onda, Ikada se osnovrui
stavovi hrianskog vjerovanja, nejasno i'zloemli u tekstovma
evanelja, poinju da rOl1lffi1uliliu u Ikrote vjerske dogme,
kojima se onda davao karakter nepnikosnovennh, nepromjen-
IjiviJh li za svakog obaveznih 'vjerskih 'istina. Iz neslaganja
u zamrenim li nerazmrsivim pitanjima hmanske missike,
iz uneh polemJilka o naravi Kristovoj, 'i'2ldvajal;a iSU ,se
sektarska miljenja li uenja koja SIU po svom sadraju bila
sasvim daleko od shvatanja i interesa Ob!iJlIlIOlg 'ovjeka 1
sasvim !Lrelevan1mla za njegov pooa] JU drutvu, pa li Zla
njegove vjerske !predstave. Zbog toga heretike sekte, iz-
rasle iz ove osnove, nisu bile ni dueg trajanja ni lilreg
zahvata - izuzevi monofizitsku li, osobito, arijansku sektu
ije je uenje, po izvjesnim racionalistdlcm crtama, hilo
blule shvatanjuobdnog, 'zdravog razuma.
Iako su raspravtjanja apstraknruih teolokih !p11tanjla, iz
kiQjih 'su nastajale prve heretike sekte, hil:a daleko od
stvarnog ivota 'i interesa mase hr1ianslklih vjemdka, lipak SlU
doprmoeila da ,se uzdrma vjera u autoritet zvamdrie crkve
ii da se ipou'avna 'put dUJali~s:tiikim her:ei1Jilklimpolkre1tima -
onim poilnetima koji su udarih toEkio vldan peat srednjo-
vjekovnom miljenju li vjerovanju ('i Ikojli li jesu predmet
ove nae .teme). Jer, heretici..dualliiSl1Ji mJisu se ir,aspl,injavalii
u pustim .teolokirn disputacij ama, nego su preli na stvarnu
kritiku lmlIlik:retne crkve. I ne samo na krii1J1k1U njenog
vjerovanja nego ii njene orgaarlzacije, Ipa i same ustanove
crkve kao alUtolrtita'tivne cnkveno-pol'itake slile. Dualistdki
heretiki poklretJ nisu se ograniavali 'na 'ZaitViOlrerliO podruje
intimnog vjerovanja, mego su prelazili na aktivnu i borbenu
propagandu li na osnivanje vrstih vjeiI1S1kilh zajednca kode
su uspijevale da svojim djelovanjem za:hVialteh"fOlke lPllXl!Sl1lore
na poldruju k:ako C1a1l"1igradske (istone), ,tako i 'rimske (Zia-
padrne) crik:veno-poLi1:i'1ke sfere.
Do/k su gore spomenute hereiIiIke sekte pI'OIitzJ.azi1e iz
nesllagarnj,a ui'sto teo.IiOIklim piltarnjirma, duall'istfuko sihvaltanje
lO !porijeklU (kOSffiIOlg0IIliji) svijeta je pIolDJiildo iz kol!lklI'etne
drutvene stViarnos:ti kolja 'Se U mnorgiJm svoj dm Iffiia,nifestaci-
jama polkaziivala u :voja;&om, dUiallnolffi viidu - u vlidu oitI1i!h
pro.l1;livurjelnos'tli s kojima se'Ovjek neprestam.io slUsretao u
svalkiJdanjem 1ivotu. U tadanjim USlovima, u tadanjlim ogm-
nfuemJOSi1Jima mi:ljenja i !i:skustVla nUje ih mogalo ni znao
181
objasnitJi drugaije nego kao dznaz !&Oills'kJih, ~esplOjli'V'm:,
neizrnlirdjlvih supno1molsiui !izmeu dobra li zla. DvoJ1a!kJost SV1-
jeta \iSIUIPQ"otnosti koje vladsdu u njemu pIOka~Vlale~u ,~e ~a
svakom koraku: u odnosu izmeu klasne drave il nJenJih
bespravnih podanika; !i'ZIneu moiboviasnika li njihmr,ih robova;
izmeu bogatstva li blijede; izmeu hnianskog uenja l
ivotne prakse -crkvensh ve:Li'kodolstojni:ka. Ovakve protivu-
:rjellJOlsti, koje je u seibli. nosio konkretnu 1h7101t, tPre~e5e~e 'u
\Oblast ,relig;~jskolg miJljenja nuno su nametale iPli:tan] e o
porijeiklu i svrsi ovalkVlog sIvijeita. Za nain mJi\ljelnja tada-
njeg ovjeka nita nJije maglo bliti pri!rodnJije nego da sl;!
konkretnu matenijalm'i sV1iljet, pun zla, nepravde, nasIiljia 1
iitznaJhljliva~ja odvoji ood onakvog 'boga - tvorca [kakv.og je
hriansko vjersko uenje predstavjalo svojim vj erni dima,
to [est od boga tvorca kojli. je u hrianskon IpreidJstJaV1i liisipunjen
svim najboljim li najsavreniijim kvalitetima. Zdravom razu-
mu li Ipni'rodnOlffi raaulvamju logiJiIlo se nametalo <'lakljuak,
da savreno dobro bie nije moglo da stvori izlo u svlije'tJu,
da savreno razumno bie nije moglo da stvonl eierazumne i
nepravedne odnose u drutvu ,i idacrlkva koja takve 'odnose
podrava i titi ne InIO'e biltfi. ho!j,a, hr.ilaInJ~acnkV1a. I poto
se sva 'z1a pojavljuju u konkretnom materijalnom sv!ijetu
kao njegov dzdanak, logino se nametao dalji zakljusk, da
je materijalni sviijet, ea sviim svojim odnosima [ ustanovama
slile i nasilja, djelo nekogzIlog tvorca lili ISObone 'k.Jogli vlada
svijetom, kojli postavlja zle zakone i nepravedne odnose ..
tSU'P'I101JI1IO volji boga, tvorca duhovnog, nerriatenijalnog sv\1jeta
li svega to je doibI1o >ll njemu. Ov,alkv'a se tOisjeaJDJja li r,aSlpo1lo-
enja n:ilsu, naravno, u '1Jadian.j;im ruslIolV:ima mogla dl~li.je
IizraJziJti do u ,okviru ,religijski!h pmdistava, pa SJU se ru tlom
okV!iTu i tmila obj1alnjenja pmtivmjeinosl1li \kIode !su idoiInlini-
Irale ikonkretlnimJivobom.
Drualisttko shv<ltanje sV!ijeta nalo je vei u IprViom sto-
ljeu nae ere sV1oju:f)iLozof.sku formulaCIiju ikoidgT'kih 19nolstika
ik10ji su tvorlaikOlm bOIaI1lstvu srupnotstavljal[ malteI1iju i sm!ilsalo
ii'vota nalazil,i u borbii. du'hazla losloboenje od olkov-a matertije.
No loMik vjerskog lUenja sa h!Iiiam:skom sadrillOlffi dao mu
je Persijanac Mani l(iH Manicheus) sredinom 'tmeeg stoljea
n.e. i time po,stavio temelje smalnom heretJilkiom pokretu
koji je poimelllu SVOigla 105nJi!vaa Ina'zv-an m'arnlihelizmom. Mani-
hejsko je uenje dalo sV10j peat ISVtim dualisltliooim he,retlilkiim
182
sek~alma sa-ednjeg Vlijelka kako na :ils1Jolku, tako ii ma ~aIPaJdu,
te su imenom mandhejaca naZliViainJi d1ualisltiikJi. heI1e'tU ci razld-
1
ito nijansiVram!h smjerova, meu ostalim, ponekad li bosanski
." klnStjani.
Prema ma'I1liihejslklOm uenjru, od iskolI1JaplOlStoje diva 1Um.-
[amno nezavisna tvoraka 'Poela: Jedno je bog-troorae idJu!:l'ov-
nog sVIijeita, droga je 'zao tvorac, demdurg :ili ISIOtJOn.a od
koga potie 'svijet materije. To su dVlije, jedna tdrurgoj suprotme
naravi kao svjetlost li tmina, kao dobrot zlo, kao dva suproena
elementa koji se meusobno bore il. uzajamno IPOIbij1ajiU, alii.
ISU u fkJonklretJnom svijetu ipak 'spojeni u jednu !slU[pIStaJnoiju
rtl IkIO'Oj se neprestano odvlija proces borbe lizmeu dvaju
sU!pootJnlih elemenata.
I ovjek nije nita drugo nego umanjena sIlika cj,e[JJo'kiu(pnog
svijeea. U 'lovjeku IpotStoje pcmijeand elemerrti duha :i
matell:lije, i u II1jemu ;se neprestano voda borba IiJzmed\u dlv'ije
suprotne 1Jelnje: 'tenje 'ka dobru :kao' ostvarenju pobjede duha
i tenje lm zadovoljenju ;poitreba kloje proielaze d!zprilI"OIde mate-
nijalnog elementa u ovjeku. ovjek, prema manihejslkom
uenju, nije bio svjestan svoje dvojne, dualne [pIr~nOlde sve
dok Ii:z sfere duha li svjetdostd mije siao meu ljude K!rmt -
emanacija boga - koji je samo prividno uzeo lilk ovjeka
dia bli ljudima rnogao u!kazaui na boanske elemente Ikojli se
u njlilma kriju, utamnieni u1Jijelu - matertji. 'SVlrha 'lOiVje
kova postojanja jeste ru tome da voda borbu 'za osloboenje
duha I~Z okova tijela, to znai da savladava tijel10 [ pr\iigruluje
tjelelSlD.e potrebe i nagone koji 'i jesu 'izVIor svega zLa li Ikojli
samo slue snagama tmine ,i zl'a. OValkvo lsihvatanje, dosljedno
uzeto, vodilJo je uapsolutn:i as1kJe1JiJzam li, u iklra,jnjoj liilIl!iji, u
negaoiju sV1alkog progresa jer, prema marrrliJhejsilwm ru'eIlju,
sV'aklOnasbojaJnje na poboljanjU materijalnlilh IUIslm>;aiv{)!ta
znai arfirmac~jlU i [pII'Od'uienj,e vlaisti zlog Itvolrca i gOlslPoda'l"a
sV1ijeta.
Nio Inemogu:6e je hHo ovako :S1tro/ge zahtijeve postavJjRiti
S'V1im pI1istalicama li iSI1jedlbelDliclima. Kao sv,aJlm .re1liIg1ij1a, tako
je li manihed'zam morao Jda pravi k!omtProm~se ISla stvalm~m
~votom, ako je'elHo da s :uspjehom iramvij.a ,svoj 'Ut~caj. Stoga,
ve 'll samom ,po1e'1Jku, 'Manihejeve rpristaJl'ke dije1ille su se na
dvije meusobno OId:vojene kategorije: na jed.!I1Joj iStr:arn.i billI
su onJi vjernlici kioj,i su u poitlpUllJootJi uSiVojliilli ueIllje i billi
spre:tltDli na ,sva odricanja, te su stoga naziv;Rin'i ~a1bI1anim,
183
savrenim, pravedmim; na drugoj strani billi su ob\iJrui vjerrrici,
sluai koji, Iako oo Ispadali u maaushejsku zajednlicu, nli,su
bili obavezni da Ise :prlildr~avajlu sVliJh ~stI101~ih propisa u pogledu
odricanja; njima je hilo puteno na volju da ive normalrdm
ivotom, onako IkJak,o su liJm pmilike doputale, ali je i njlih
vezala moralna dunost da nasto] e ;sV1OjiV1olt dovesti u sklad
sa nuajviim oilljeV'ima da bi jednom 'i olni mogIli :blim primljem
u Ted savrenih vjernika.
Matniiheli!zam se brzoralimo, osobito lU po/druju Sredo-
zemlja, te je ve poetkom 4. stoljea timac pristalica i 'u
samim metropolama rimske ~pelI;ije i hrdanske crkve, u
Caragradu i Rimu. U vremenu teke unutranje IkJrize 'aJntli:lmig
sviijeta, u vremenu varwarskih provala i seoba, pustoenja,
razerranj a li opte nesigunnostd, lU telnom vremenu kad su se
pred oima savremeniika SUll'OVO sudarae iS!u')J!l'Oltnolsltii u sv\im.100b
lastima svalkodnevmog JiV10'ta kada je iiJz,gledal0 nemogue od-
bnaniJti se 'Od nesrene 'SudbiiJne, rnanhejsko dual:Jiislt1~lko obja-
njenje svdjeta lako je sjedalo u glave ii srca mnlolg1ih kojima je
teka nvotna stvarnost nametala duhovnu potrebu dia lU oblastt
rdiJgtije 'trae odgovor na pitanje o porjekllu dobra ,i zla.
U odgovoru, koji je na OiVO piJtanje davalo maruhejsko uenje,
bilo je sadrano vtie nego prosto lrel'iJglijskooibjanjenje ko-
smogomje, pa je li sama 're]i'gija izlazila iz okvdra 'I1stog
duhovnog razmatranja li zalazila u podruje konkretnog'
ivota, Ako je rnaterijalmi svijet djelo sotone - ta su onda
vlasnici materdjalnih dobara, vlaooicli iblO<galtsltva, Ipo!S:jeidni.di
vlast! li materijalne moi u crkvi i dravi? ta su drugo, to
mogu bdfi drugo do, takoer, tvorevdne sotone, 1:z:raz njegove
moivdzvrioci njegove vlasti u 'SVijetu li neposredan uzronici
zla, nesree, bijede 'i ugnje,ta:v'anj,a. Pa aik10 su to Itv:oJreV:iJne so-
tone 'iizvirioc1i njeig'ove vla!S:ti u so'tonlski nepI1avedno :ure,e
nom svijeltu, onda i prema njima t:l'eba okrelIllu1Ji otriou mr;bnje i
prelzi:ra kao i p:rema njlihovom tvorcu. I to je ImanJilhejslko
uenje - pUitem mnogobnojiI1liih heiretli1kih Iseiki,a Ikoje su
nastajale Inla njegoVloj oSlnovli - V:iie liIo uiJrinu,toSle sve
vlre guhio njegov mistiikti okvir, a u prVli plan je dolarzlHa
njegova socijalno-moralna sadriina koja je 'privlaJiiLa glaV1n!1
interes olbi,mih sIJjedihenlika, ,i dava:lla vitaJlnu sna@u 13rednjo-
vjekovnim helretii'lkim poikre!tima uope.
Na osnovama maniheuizma n,aJstajale su od 4. do 10. sto-
ljea brojne heretdJke dualis1Jike sekte na IpodI1uju Male
Az\ije, S~l1ije, Egipta i iiJstonog BaIJkJana. Z,alirenje duaHsti-
184
kih uenja dalje na zapad najvei znaaj su Imae sekte
pavI:ikijiana ii, osobito, bogumila. Prema jednom pouzdanom
svjedoanstvu lliz srednne 13. viijeka, Old njh potjeu sve osta-
le iheretikecr:kve - medu ostellim i crkva bosanska,
Drogo jedno svjedoanstvo - PIO rpvilii!C'i iz istog vremena -
kazuje da su neki Franouzi, koj;j su uestvovaji u drugom
krstakom crabu (1147-1149), iz Carigrada prenijeli u Fran-
cusku heret!jlU;:a shvatanja, koja ISU se onda bimo proinila u
Francuskoj i sjevernoj Italiji pod imenom IkatharSlke hereze
prvi IpU!t spomennna prod timia:r1elnom 1163). Kasniji 'izvori
o ovoj najbrojnlijoj heretsko] tsekti na zapadu daju dobra
i IpouZJdana obavjetenja o sadraju njenog uenja; [z njliJh
nesumnjivo ipl'1di:ZI,az\i da SIU ka:t!haJr:i do S'Vo:jtih vjerS1k1ilh i vjerS1ko-
-moralnih dualistskth ubjeenja dolli posredstvom balkanskih
bogumila, te se njlihovo uenje u zapadnim ,iJzvOiI'liJma esto
naziva bugarskorn herezom (-Bulgarorum haerels!lls'--). Ima
vie podataka kcji govore 10 vezama 'izmedu zapadmifi heretnka
- kathara, patarena j albigenza - sa njihovim vjerskam
li~s!tO!IDtiljeI1Jicim,a na istokJulroje su smaerald Ikompeteln!tlnJim u
spornim pitanjima vjerovanja ,i organizacije, G. 1167. NiiJketa,
starjema caJrligradsik:iJh heretika, boravio je u Lombardijt
'radi usklaivanja shvatanja dvaju tamonjih heretikilh enka-
va, a zatm je ,preao u Francusku, gdje je rukovoiio savje-
tovanjem tamonjih !kathara u Sen-Feliks de Kamarnanu
(Sarnt-Felix de Camman),i, zahvaljujui autoritetu crkve
koju je predstavljao, barem pnivrerneno, uspio da ostvari
jedinstvo heretiikiih crkava u junoj Francuskoj i Lombardiji.
Bogumilskog je p:ol:rlijekla li. uveni vapokrdf Kmjiga svetoga
Ivana (Uber samcta Johanns) koju je ,iz BlUg,a1rslke (Makede-
mije), u slovenskom rukop1S1u, !biog'U!IDIHsk'i :sta:rjel[,na (epi:SkOlP)
Nazarlije u drugoj polovIini 12. stoljea prenio u LombardijU
gdje je, u latliln\9kom prevodu, slu~ila ,kao jedan Old glavnih
iizVlOira he.ret'i'kog vjerovanja. ~a!snlije je i crkvla bosanska,
koja se krajem XII stoIljea ve 'Pojtavljuje 'kao iorgaln:iz1ov3ina
heretika zajedn!ica, za zapadne hereltiike IPl'eds,tavlj'a1aautolI'Iltet
u pHJalnjim:a dualist:i.'ke vjerske do'kltnilne. Pre'ma jednoj V:ijestJi
iz 19. 1223, tilZgleda da je ovdje Itih godina boriavio glaVIIli s\taJrje-
ina helretikih albigen:Sla ,k,oga 'su u katoll;l1klim kirugovima nazi-
VlaM heretiliklim Ianttilpapom. Iz objavljeniih s:pIisla inkvi:?Jid,j~kog
suda u Tor:inu vtidi se da SIU lizmeu 1347. Ii 1382. [)ojedilIlii
helretlici i,z grada KijeI1i (ChietI1i) VliJe puta billi iUpuiivani u
BOISIDJu da bi ,o'Vdje potpuno i 'savreno nauili rdolktmnu od
185
uitelja kojli tamo borave, Nije li se, u ovim vremersirna,
u kirugu crr:kve bosanske bila na osnovama hogumi:l:sikiOlg here-
Ititikog uenja cralZwla crkvena ikJul'uura veeg obama li inten-
lZiteta nego to bii Ise moglo zakliuivata iz osloudnih (fragme-
nata isredJnj'O'vjekow1i1h bosansknh 'rukopisa? liIJij,eniJca da je
Bosna JU 14. vij eiku mogla da privue !interes heretka iz
dalekog grada Khijerda u ntahijanskom Pijemontu, c1JopUlta
da postavimo ovo ,pIitanj e uako mismo u mogunosta da na
IlljegJa damodokumentovan 'odgovor.
Ako su dualistaka enandhejska 'shvatanja na zapad pro-
dela posredstvom balkamskdh bogumila, ako su, 'dlakle, unesena
azvana, ona su tamo mogla da se ukorrjene, ojallaju li IraJzrastu
u manje Hi vie vrste i trajne herebike orgardzaci'[e samo
zato to su ovdje naila na duhQV11110 pnipremljena, lialko jo
nejasno odreena raspoloenja, koja su odudarala od shva-
tanja li, osobito, od prakse zvanine crkve ii IIljenJilh pred-
stavnika. Nastajala su ii oidravala 'se u latmoorfeni zamanih
ekonomskih preobraaja XI li XII stoljea do lmjlih je doveo
dosta nagao razvitak gradske privrede i novanog :prolmeta
sa sviim popratmim pojavama u oblasti socijalnih odnosa na
podmuja; grada ii sela. Obimnijim strujandem novca u :priv-
redni ivot i, uopte, u meuljudske odnose, jae su se nagla-
avale i ottrije d:slticale socijalne raZ:]ike, a nepomiJrlj.lvost
dzmeu bogatstva i siromatva pokazuvaila 'se sveouglednije u
svirn oblastima Ikonkretmog ivota. Da bi Ise u irokom opsegu
ovog problema :iJpak drali okvura vjerskih Ipokreta, istai
emo da je ba u XI viijeku naeoito cvjetala csirnon'[a, tj.
predavanje i kupovanje arkvenJh, prvenstveno viJslolkiiih i
unosndh zvanja 'Za novac, da su crkveni vellikodostojnict
feudahmim dobrima li IprivJilegijama vie :biili vez:ani. za svJe-
tovni iV'ot i poslovni svijet nego za vjer~s1ke dunosti, da su
se ml1io<g!i malna\S'tJi:I'Ii lo!1Je]i :svakoj kOlnl\iroli li sve Vie poputali
u:ade mDlIlake diiscipliine, dok ISU opet neki dI1Uigi :sa zalbr!iln:u-
tau gtledalli kako sve v:~e blijedi hri!anska, vjerskla:liunkcija
crkve, kaJko rtu funkciju neprestano 'potiskuje svjetoVlIlIi,
materijalni ,mteres i 'kaiko bogati maJna'sm'ni li lunosniaI1kveIlll
poloaj:i prelaze lU ruke monih feudialnJi'h porodilca. Od refDII"m-
nog pokreta, :kioji je po!tekao iJz 1l11Ian:aJs~iJra KJJimiijla (Cluny)
i Illjegovih fiHj.ala, ti iji je pmgr'am papa Grgur VII pIiThvatio
kao 'o:sInOVU svoje pa.lliltike, oekivala se u lI"ediovima donjih
drutvenih SilJojeva ne S1amo reorgaJnli!zaclija cI"kve u smisiu
186
Ulspootav:ljam'j,as1:JI1oije discipline nego i meratorna ie:hkasna
osuda svake zloupotrebe bogatstva li mom na tetu slabih i
nezatdendh, pa i samog bogatstv,a kao izv{l\I1a i uzronika
svih zloarpotreba, u prvom Irediu u samoj crkvi. Ovakva su
oekiJvaIllja dala ipodstreka midamskoj ,paltar.ijli, tbuni siromanog
stanovnitva gradske pel'iferije protiv svoga nadbiskupa,
prot:ivniika crkvene reforme i nosioca vlastd u ,gradu, - lbum
koja se jo odvijala u okviru reformnog pokretavals koja je
ve tada r(10:56 , 106 16) pokazivala tendenciju da se iziI.ije
preko okvira zvanine crkve li ida se okrene temjama koje
crkva nJije mogla daodobri. I kad se crkvena refoirma konano
svetla na 'kompromisno ureenje odnosa dzmeu crkve li drave
i na unutranl[u reorganizaciju crkve na osnovi 'strogehJijerar-
ihijske suborddnacije, ikad se itav :reformnii 'pokre/t unutar zva-
nJim.ecl1kve konanJO slegao u marnu klolQiteliilnu samoeadovolj-
mg uavanja 100bez!bijeelIliih privli:legtja, ostade SJU Vian ovog :boka
Z!ive struje nezadovoljstva i razoaranja, koje ISlU zahvatile
na Iprvom mjesnu siromane stanovnike gradova, ,aIii i nde
redove iP<troihijlskog i, osobito, manasekskog .sveterrstva, Iz
'ovJiihSlrediina izlaze zaneseni 'Pil1oipovjedniid Ikoji ea mnogo
samoodrioanja putuju sviijetom da, pozivajui se na evanelje,
pOldli~u glasprotiv bogatstva, da velfajuskromnostkaJO j!deal
'Pra~1h hriaria, ali i da nemilosrdno kirit1ilkuju one predstav-
neke zvarnne crkveiji je nehraansld, sablanjiv ~iVlOltgrulbo
odudarao od iijei koje su gOVlori'lli i funkcija koje !su vrili.
Kritika konkretnih sluajeva vodila je daljam konsekvenci-
jama i ,izazivala pttamja: da lii nedostojan svetenik moe
vr:itJi funkciju koju 'mu je crkva povjeri'la? Kakvu vrijednost,
i da ili uopte imajuvrijedeiost sakramenti koj,e on podjeljuje?
Kako moe odrijeiti Old grdjeha svetendk koji je sam ogreeao
u ,gI1ijes1ma? Zar jednom Iai/ku, obii:<nom lovjeku ista mo-
rala, '!lie pdpada vee pravo da ipTloplOvijetda evanelje prema
svom unut'ranjem hI'ii'anskomnaJdahr1lUou, nCJgio jednom
zareenom, kianOlIllslkIi oVlllatenom sveten:iku ,iji je ipr.alktlini
iV'o!; prava negacija isto;g onog hI1iJanslkolg mO!l1ala koji
propovijeda drugima? Pii:tanj.a su se, !po jedl1io!j lOigli~nO'j l1iiti,
admKJ.t!avala !Sve dalje, da se,esto, jave i u 'O'WlikVlOJ fm1l1lU-
!aciji: Kakva je to crkva koja nedostojnim tljiUdima daje
vlast da v!'e 'OdgovorIIle vjerske :funrkciije, 'Imj.a takve ljude
podrava i Miti li koj,a svojIim al\.lJ1Jolritellom pokiriva li saJn\kci-
onie njiJruove vje:rsikeakte? I, :konano, Z!aII" Ise CI:rIk!va, sa
sV'O!jlim silnim bogatstvom, sa svojlim materijaln:ilm liinteresli:ma
187
i svjetsko-politikim pretenzijama nije odvojila od iP'I'Vlobiltne,
k1iPo'Sluo,lske crkve, otuiila old pravog hrianstva ii nj.elgtoVliih du-
hovnih potreba li svoje :imterese pomijeala Isa interesima
nosioca bogatstva i svjetovne moi?
Dok se krrtika slobodmih propovjedndka odnosila na
!pojeiline sablanjive sluaj-eve, nije dzazevala Oisobiltu pod!olZlr'i-
vost crkve. Zazorna i opasna je posta/la onda 'kada je poela
da osporava vrijednost sakrarneneta k!oje podjeljuju nedostojni
svetenici, a pogotovu kada je ovu nedostojnost prOIteigla na
svetenstvouopte: Godirrue 1077, Ibio je u Kambreu (Cambrai)
spaljen kao heretik jedan niJi svetenik zato1Jo je [avmo
rekao da k10rumpiraillli li. nemoralni svetenici ne bli smjeli da
,aIle misu 'i da aid njih ne treba iprJmaJti sakramente. Poetkorn
XII stoljea jedan raeoarani monah, Heimricus dz Le Marisa,
koji se kasnije prouo meu propovjednacima apostolskog
iv1Cita, privukao je na sebe mrnju crkvenih vlasti 'kad je
javno tvrdio da dananji svetenici nemaju opravdane vlla31Ji
da veu i razrjeuju - (sacerdotes huius 'temponilS mon
habent potestatem Iigandd et solvendu). - Sredil1lJom XII
stoljea iz kruga Arnolda od Breije (Brescia), moda i od
njega samog, po tekla je reenaca: Zbog pokvarenostd svete-
ITlIi!ka treba dzbjegavati crkvene sakrarnente - (Pro maliltliia
clertoorum sacramenta ecclesie esse vi,1Janida).
OVi primjeri obiljeavaju gn-adaciju razvdtika jednog, u
poetku jo ortodoksnog vjerskog pokreta na Liniji Ipostepenog
udaljavanja lod zvanine crlkve, sve d<:>kruije ,praogranicu
na kOlj'o,j se nepornjrljivo dijele ortodokslja i hereza. KJrit~ka
konkret:ndJh sveteauicih zloupotreba-dovela je doanti:kleri
hng ISlt'~va, a u daljim konsekveneijama dostavljanja 'll pdtain.je
crkvenih dogmi, !pa i same crlkve kao bi,rokratsko..JhijeI1a!rhijske
institucije. Svetenik treba da bude unoralno savren,
inae nije nd svetenik Ini hrianin - govorild su heretici.
Sveteniki red rulje stvar linog morala nego stvar 'Prava
--:- ~'alcerdotium res i.ur1i's es:t - odgovarali su Injli:hov'i prort:Jrv-
UllCII s druge s11I1aJne granJvce. Tu su se sukobljavaJa dva
nepoanidjiva shvatanja: heret1lko, zasrruovaI1lo na pI1incilpima
morala i drugo, zvanine cr'kve, z,aSnJovaniO Ina pr\iinClipima
kanonskog prava li. crkvenog zakona.
U XI vijeku - vie od jednog stoIljea prlije nego to
se pojavljuje dUMistiiko uenje u zlapadnoe'vrOlpsk:im zem-
ljaJma,bli10 je veih ili manjih heretikih gnupa koje su se
188
okupljaleoko pojedinih uitelja ii propovjednika. Najbrojndje
su bdle zastupljene 'll podrujima sa razvdjenijorn gradskom
priivredom - u Lornbariiji, Junoj Francuskoj, l!'landr.ijli,
pa ak li. u paniji. Sto je dualastko uenje, koje je od
sredine XII stoljea poelo da prodire u ove zemlje, moglo
da se 'tako brzo ukm1i.jeni li. ratiri, moe seOlbjasnn.ti samo
injenicom to je ovdje nailo na ve priiP1'emljeno tlo, na
iroko rasprostranjeno aJntdklerliko li an1JiekJlesijastlikJo raspo-
loenje, n:a brojne opozicione, vjerske grupe li ve :l1o['miJra-
ne heretike 'sekte. Mandhejskn dualizam je donosio, u vjerskom
smdsl u, radikalan odgovor rua pilt:alllja vjere li. morala, dabra
ii zla, ikoja su odavno muila dobre hmane :i davao, u g:rani-
cama Tel1igijskog miljenja i osjeanja, lloginu, dogmatsku
forrnulaciju cjelovdte koncepcije sviijeta li ivota.
Manihejske dualistiko uenje od sredine XII vijeka naglo
se iriilo u zapadnfm zemlj ama ;i, 'Pod dmenom kamharske
hereze, brzo apsorbiralo najvei bno] 'ralllijih heretikiJh sekti.
U pomenutom ant~lheretJiJikom spisu dz sredine XIII stoljea
kazuje se da je nekad bflo mnogo heretikih sekui, ali da
su gotovo sve propale. Ipak su ostale dvije glavne (due
pr.iIl'lJClilpales) Old Imjcrh se [edna zove limenom kathara lili pata-
rena, a druga [menom leonista illi ]ioill'islkih siromaha. -
Ova druga nikad 'nije ip'relazHa granicu koj'a [eualllste neplo-
marljivo odvajala od hriianske oirtodolkaije, li. uvdjek je,
uprkos bezobzirne] krirt:Jicli koja je na sektu navlatla rteke
progone, drala otvorena vrata za izmirenje s crkvom, dmje
nica da leon'isl1Ji nisu iLi dalje ,odkrit'ike konkretne crkve
li da niSiU ulazila u 'religij,ska oibjainjenja porijekla dobra li. zla,
moda 'i jeste razlog to ova sekta ruije mogla da doe do
vee snage i irticaja i to su mnoge Injene pr1i.staJ1ice, OSOIbltTIO
II Lombardtji prtilazile radikainijo] li dosljednijo] ikatharS1koj
sekti. Kathari nisu ni u jednom plitan."lj'll vjere i- morala \htjeli
da znaju za :lwmpromis sa katoHolmm crkvOim: Dok SiU TanllJi
kriUi.ani svoje napade usmjeravali na pojedine Ipredstavnike
crIkvie i Ina 'ralz:ne zllolu/potJ:rebe kao na akciJdentalne pojave, kalt-
hari ,su, u Ikri,tici, i~li do k,rajnj'ID Ikolliseikvencija.Ka'tohka crk-
va, govodVi .su, ne mOie ibiti ip'rava onkva. Njeini ,plodovi su zli
pllodoV1i. A po1Jo, po rijeima evanelja, dobIlO drvo ne moe
da raa zlim plodovima, {)lIla se prije mo~e 2Jvati crkvOlffi
sotoninom nego crkvom bojom. I, brzo se pokazalo da
ovakve radikalne i besllmmpromiJsne rijei jae Ih~a'zivajJ.
189
radoznalost i vise privlae pristalice nego prosto p1'OIP0iVlije-
danje apostolskog i'vO'tai raeotkrvanje pojedinsh nevaljalih
svetenika. Jedan savremeni crkveni pisac, monah Cezarije
UIZ Hedsterbaha kod Kelna, sa zabninutou Ig1OiVo::rii kalmo se
novi enamiheizam, to jest katharska hereza, do lkiraja XII
Istlolje6a 'razvi~o takvom brzinom, da je ve taidaimao prista-
Idea u blizu 1000 gradova i, kad se ne bii preldiUlZe\]e mjere
da se maem iSlk1orlieni, preplavio bi itavu Evropu. I stvarno,
kaltharii su sa svojim neomandhejskim, duallistdkian uenjem
i organieacijom wnijel! u heretirIka raspoloenja OIIlU lalktJi:vnu
snagu Ikoja lih jie sikupila u polklret, toliko dinamian i ekspan-
zi-vam. da je erikvu mogao da sitavi pred VIl'i1o dz!l:)i]jiI1e brige
i da je dovede do stanja Ikoje su savremenidi uporervali
sa najteim krizama kroz koje je crkva u svojoj istoriji
prola.
Na zapadu, 'pod imenom tkathara, bilo je jaiiJm iiJlli .slaJbijim
vezama spojeno vie dualistikiih heretik:ilh 0aijedmlica koje
se od kraja XII vijeika nazivaju crkvama. Osim kathara
II uem smislu (tako su se nazivali heretici osobito iU NjemaJlkJoj
- otuda Ketzer - heretik), u zajednicu ovog imena spadali
su i italijanski patereni, i junofrancuski albigenzi, i lom-
ba:rdJ1jslki siromasi kJoji SfU se odvojih od leondsta, :Meiu njima
je 'bIiJo nebdtnih eazlaka u vje:t'lOVanju li oibreditrna,alti liih je
vrsto sj edinjavaflo dualiSitiicko~a:psulutno 11:]i umjereno)
shvatanje svijeta, nE:lpomirl1jiv odnos prema ikatohko] crkvi
ti, kalO spoljna sjedinjavajua snaga, mrnnj.a Iklojom dh je sve
bez razlike crkva progonila i zatirala.
O vjerovanju i organlizadiji heretdkih kathara ostaha su
brojna svjedoanstva u viduanumereti:kih spisa, akata su-
dova inkvizioije ii maliD sauvanih tekstova kojii !potljeu iz
krugova samih heretika. Ne ulazei u pojedinoSItii - 'kloje
ne mijenjaju mnogo 'optu s]iku ove Ii:stJoriilSlk:e pojave -
dstai emo neke bitne, svim katharima 'zajedntllkecrte oi onu
stranu njihova uenja zbog koje lih je crkva IOSO!blitO gonila.
1 - Sotona je stvorio ovaj svijet i sve s110 se u njemu
nalazi, Dosljedno tome, crkveni sakramenti, !poto se vre
materdjalnim sredstvma, nemaju vnijednosti i lIlliIsu !n.ista drugo
do avoLska prevara i i!zmiJljotina crkve, Otuda tplrlQizJazi
i odbacivanje svih matenijalmdh vjerskih SI~bola (kJrst,cr.kve,
il{]Qne - koje naz,tvaju !idolima).
190
2 - Krist nije postojao 'kao ovjek nego je samo prividno
uzeo Lik ovjeka (dicunt eum habusse corpus phantastli:cum
et aereum), prividno je podnosio muke, privdno umro i
uskrsnuo, Sve to se u evaneljima prrila o iI1ljelgOlVlim ude
sima :ima samo alegorino znaenje; nikalkvih 'udesa u stvari
n.ije bU'1o. (Priu, npr. kako je Krist sa 5 kruhova nahranio
5000 lj!udi 'tumaili su heretrici Ij;alko da 5 kruhova predstavja
fi :svelt!iih knjiga, 'tj. 4 evanelja ii ] knjliga Djelaapos1JoJ:slkiih.).
Doketizam - pnividnoet ovjejeg lika Kristova - jedna je
od najbitnijih crta uenja kathara (kao i bogumila i bosanskih
:k.1!'Stjana).
3 -- Heretici ISU najotrijim izrazima osudvah zvandnu
crkvu, i zapadnu i istonu, i smatrali dato uopte nisu
hrianske crkve nego ustanove sotone. Ka1Jhari su katoliku
crkvu nazdvaili smagogom sotone, a njen kler varaldcama
i licemjerima. U jednom tekstu se kae, da rimski svetenici,
poput farii:zeja, tovare na ljude teke terete, 'a sami nee ni
prstom maknuti da im pomognu. Kato\liJlka crkva ukrauje
oltare ne sa stranje strane kamo nitko ne Z<liwruje, nego
sa prednje ... Slui se dugakim molitvama da fbi se domogla
rmovdne udovica i da :bi seba obezbijedila desetsnu: zaJhtLjeva
rPrviJne od Iplodova i 'Stoke; ukratko, iJni nnpravo onIOzbog ega
je Krust osuivao farizeje i krijigoznance.
Zbog toga i jesu dualistiki heretici, i na istoku i na
zapadu, tako dosljedno isticali i u svako] !pI1ild:ai naglaavali
svoje hrian.stvo kao jedinu pravu Kristovu vjeru tkJQja je
jediiJna ostala dosljedna i vjerna apostolskm tradicijama.
Stoga su svuda sami sebe nazivali hrianimae (chrlstianl,
tl Bosni krstjana), dok 'Su vjernicima ort!odoik.snihcnka,va
osporavali pravo da se tim imenom na~i:vaJju.
4 - Jednako, 'iako ne tako otrim rijeIima, heretiel su
osudvali i svjetovnu, dravnu vlast. Poznato je mjesto j,z
Besjede prezbitera Kozme, iz X stoljea, gdje se bogumili
optuuju to svoje vjernike ue da re me pokoravaju vhastdma,
da mrze cara, da se izruguju starjeinama, da !vr1jea,ju bo-
Ijare. Zapadni kathari SlU osudvali svjetovnu vlast li njeno
pravosue ikao ustanovu sotone 'i pozival1'i svoje vjernike da
im se me IP'O!lwravaj'U:KJrajevi iVl1Jasti nisu postavljeni od
boga (non sinlt a deo OI1dJiJnati); naJpr:otilv, 001 iSU protti:v !boga
i Ikad god ;iz.rriu presudu, griij'ele smrtno, jer SIlI._ !pOstavljeni
od ovog 'svijeta Ikoji nije boji nego SIOtO\nfun sVlijet.
191
 5 - Podjela vjermrka na savrene ('perfeC'lli) i olbi~ne
vjerm'ike (eredentes, ,a'uidito.res)zajed:nika je za sve du~liS1~e
i u tome se 'pogledu kathari nrsu ralzlii!kiorval1Ji od \prVObll\tnlh
manihejaca. Time je napravljen komprorrsis izmeu z:a>h.tjeva
strogog asketizma koji je dosljedno proizlazio iz duah stikog
shvatanja SVijeta 'i zahtjeva ivota i ivotnih potreba.
Zbog progona i stalne opasnosti, heretici su vrlo hrtilljivQ
Ip'ri!krivaE svoje uenje, osobito one take 'ki~je suunogle
v
da 'iJh izloe gondelIlju. Stoga su samo savrsenn, 'to Jest om
koji su primili duhovno krtenje (consolamentum), bili upu-
eni u pun sadraj vjerovanju dok su obini vjermdci poste-
pena i V'r10 oprezno uvoeni u to. Prema jedn~ savlremen'O~!l
svjedoanstvu, kathari su znali da 15 godina posmatraju
i lisrp;iituju riove pristalice i da kroz itavo to vrijeme pred
mjirna dre u tajnos/bi glavne take svog uenja. Zbog straha
od gonjenja znali Slll da se prilagoavaju prdlikama i da se
u svemu ponaaju kao ortodoksni hrtiamli. Kad SIU IpriHke
'za>htJijervale _. pohaali su crkve, cjelivali krst ii [!kione, pnimal i
priest - iako su sve to smatrali avolskim poslom. Vjetina
prilagoavanja im je pomagala u njihovoj propagandi, .t.~ su,
zahvaljujui tome, esto uspijevali da ortodoksne hriane
privuiklu ria svoju straeru.
....*
U kakvlim su socijalnim sredinama djelorvali heretiki
uti'te.Jji
iiz '~ojiiih su drutvenih slojeva pr,i~dolaIZIiH njihovi
sljedbenici za koje jedan izvor iz kraja XII stoljea - pretje-
rujui po srednjovjekovnom obiaju - kae da svuda vrve
kalO pijesak u moru? Savremena svjedoanstva su isaglasna
u konstataciji da su na zapadu gradovi nHi najea, a~'O
me 'i jedina uponita heretdke pI1Opag,an:de i sjeidi:'ta njliihovlh
crkava. Iz sudskih spisa rimske .inkvizicije wd!i se da SlU uz
njih prisltajalli vellikiOlID veinom - iako Ine iskljuivo - mali
ljudi najvie zanatlije I~oje su radile u svojim lilli tuim
radi~nli'cama. Dalmatnski heretici, Matej li Aristodije, bili su
po zanimanju zlatari.
Pisac XII stoljea, opat Ekhert, u jednom od svojih
govora proti'v kathara,za heretiJke u Kelmi ii 'I'uluzi kae
ida su se osobito ugnijezdili u tkalakim radicnaeama gdje su
192
slobodno IrazgJOvaraLi o stvarima 'Svoje vjere, dok SU se vani
u gradu u svemu ponaali kao katolici. U svojim radionicama
ISlU se osjeali, dakle, Sigurni old svake opasnosni. Iz Oiwh i
slinJih podataka ne moemo, naravno, iZVlOldiJ1:Ji sumaran za-
kljuak o izrazito klasnom Ikllir,a:kteru srednjovjekovnih here-
tiikiih pokreta, ah, isto tako, ne moemo :por,eimnjeniou da
su oni svuda gdje su se pojavili prvenstvenoprtvlailtdonje,
u ovom ili. onom vidu ii'Zra:bljivlline i ponlaene drutvene slo-
jeve. Sluajui heretiku propagandu, u njlihOV'iim usima sna-
nije suodjekivalli oni stavovt koj'i osuuju bogatstvo i boga-
tae, koji pozivaju na neposluh prema vlastima i PD'sjednddma
boganstva, kojli crkvu nazivaju ustanovom sotone, a njene
svetelIllike varalicama i sakuplj aima desetine, nego .OOCIIi koj i
se odnose na magiJ.ov'i,ta :pitanja vjerske mistIilke, kosmogonije,
kristologije i askeze. Apstraktna antiteza bog - sotona nala-
zila je u heretildrn masama vrlo kon!kretan odraz u anti:tezi
gospodar - sluga, bogata - siromah. Mrmjla !P'liOltiiv sotone,
koga nitko nikada nije viddo, k<on.roreti:zJiralla se u mrnji na
njegove vidljive i teko podnosive tvorevine koje i jesu uz-
,rOlnJi:ci svakog zla, na posjed.I1Jike bogatstva i V!last;i u crkvi
'i dravi li na ustanove koje iiJh podravaju i ti!te. Pa alko
srednjovjekovni heretiki pokreti i jesu izrazito vjerske
pojave, oni su ipak predstavljali tokove u koje se slij~ala
i klasna mrnja izrabljivanih drutvenih slojeva koja im je
[ davala snagu ekspanzije i ir1ave otpornosti.
KaJkvo mjesto da damo dualistikim heref1:iliikim pokre-
1fima u optem >istoniJslrom razvitku?
Njihovo propovijedanje apsolutne askeze, koja je, dos-
ljedno provedena, ila u negaciju samog sebe i, u krajnjoj
liniji, u negaciju ljudskog roda uopte, a zatim isticanje aske-
Itizma kao $edstvaborbeprotiv 'zla -- Ulije moglo sluiti
niemu drugom no usnrtvjavanju IvoJj,e za ivot, zaustavljanju
progresa, teoretskoj osudi i negaciji progresa uopte, jaanju,
dakle, [edne, sa gledita listorijskograzvitka negamivme reaik-
oioo.ametendelIloije. Alii, vidjeH smo, da su heretici znali
i da naprave komprom:is izmeu teoretskog stava i 1k000000retnih
potreba ivota i da toleriu neophodnost da ivotna praksa
zasjenJi njiihO'Ve teoretske, apsolutne pnincjpe. Ono to je
pl'logresivn:o u njihovom pokretu jeste nepomirljiva kritika
nametmrtog auaorsteta crkve i drave koj,a je uzdrmavala
vjeru u nepovredivost i nepromjenljivost postojeeg stanja.
13 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
193
Na tom podruju heretici su, u najmanju ruku, olakavali
pojavu buna i ustanaka ipotlaenJi.h klasa, li, nesumnjivo,
iPripremali tlo za pojavu reormatorskih pokreta Viklifa,
Husa i Lutera, u kojima su, veinom, konano li nali svoje
ue. Njihova se kritika crkve pretakala neprimjetno u pera
kasnijih, misaono bolje opremljenih mislilaca koj,i su je znali
efektnije izrazim i bolje obrazloiti li od nje napraV'itli mono
oruje u borbi za slobodu miljenja. Svakome je poznata
Volterova buntovna izreka Ecrasez l' iilnfame koja je nada-
!leko odjekivala kao poziv da se !kidaju okovd II koje je crkva
stoljeima sapinjala ljudski duh. Treba da je jo ;poznatije
da su je davno prije Voltera izrekli i esto ponavljali srednjo-
vjekovni herefioi i mnogi zbog toga izg,orjeLi na Iomaama.
Relli~jska naslaga njihova uenja davno se raspala. Ostalo je
ono to ljudima nije dalo da se uspavaju u srednjovjekovnom
mraku i to ih je neprestano podsticalo da ne zaborave na
svoja Iljudska prava. Stoga, kad govorimo o razvitku slobod-
Mg miljenja koje samo po sebiobtiljeava pUlt na lJiIniji BOSANSKI HERETICI
progresa, ne treba zaboraviti da su i srednjovjekovni heretici
u uslovima vsvoga vremena izgraivali SVO-JIU dlitonicu puta
Ik,a CIiljevima duhovnog napretka.

Pregled, Sarajevo 1962, br. 3, 141-153.

194
 I

UVODNA OBJASNJENJA

od ~raja xn 'Stoljea - upravo od g. 1199. - u savre-

menim dokumentima, koji su nastajali na podruju zapadne i
istone hrianske crkve, dosljedno se govori o Bosni kao zem-
lji heretika. Od tada ipa sve do propasti srednjovjekovne bo-
sanske drave - dalIde kroz vie od 250 godina - neprestano
l1l'afiJazimo na tmgove hereti'kJog uenja tt djelovanja u ovo]
zemljii. Nalazimo dh '\l ,raznim crkvemm i drravnlilm aktJiima,
u antiihereti&im spisima, i\l obrednim tekstovima i zapisima
ii u drugim piSanim spormeinlicima JOInJOg vremena koji su nastald
lralZH:itim povodlima li na raznim stranama jedlI1log li. dmgog
eTkveoog podruja. Prema svjedoanstvima iz sriddine xm
vijeka, bosanski heretici imali su ve odavno svoga episkopa
,i !SVoju cnkvenuorg8!I1dzacij:u koja je - danes o tome vie
nema sumnje - iidenti!lna sa cl'Ikvom ibosanSlrom kJojl8 se
pod tlitm nazivom prvi !pUt spomlinje u jednoj d'OllllatOj poveTj'i,
izdatojok.og. 1325. U izvorima koji potiu friZ kruga zatPadne
illi istoI:ne crkve, pr.iJpadmCli crkve bosmSke nazi'Vaju se
patalrenima, m8llllihejima ili 'katha'l1ima, za11i:rn lbalbuJnlima,
lwdugerima m, prosto, bosanskim heretiidima. Samo u jed-
nom podatku koji se ,odnosi na ogranien prostor narzvand su
bogumilima; u jednom od rukopisa biografije despota Stevana
IJazaTeviaod KoIl9tantina Flilo.zom kae se, naime, za sta-
novndke bOS'a.n'S1lrOg gl'lada Srebren.iJce da su m [eresi bogo-
miUske. Sv.! ovi n~vi <>maI'Uju srednjOVj.etkOV1lle iheretike
na prostranom podruju 'ok! j'i.Wle FranC'UiSke do Male A7Jije,

197
 koje je, i pored razlika u nebi1lnJim pojedlnostdma, ujedimja-
valo zajedniko, dua'lJi.:st1iJlro uenje o ponijeklu svijeta
(kosmogomjl) koje se, kao nepomirljiva suprotlm:JL.9t, bitno
razlikovalo od shvatanja li. uenja jedne 1 druge ortodoksne
crkve.
No 'n!isu samo ovi nazivi davali peat heretinostd bosan-
skom stanovndtvu i njegovoj crkvi. U mnogim li.zvorima
navedenog porijekla moemo nai dosta iZ'riOitih li. jasno
fovmulJisaJnJih podataka ikoji direktno ill indirektno svjedoe
o zaista heretikom karakteru orkvebosanske, o njenom
uenju d organizaciji i o njenim doktnmarnsn i org~aci
onim vezama sa drugim heretikim crkvama onoga vremena
Ovakvi podaci sadrano. su, prije svega, u aktu odnioanja
iz g. 1203, a zatim li 'll izvjetajima koje SIU iz Bosne slahi u
Rim papin! izaslaniei (legati), dnkvizitlori i starjeine f,ra.njeva-
ca; u popisima z a b l u d a bosanskih heretika koji su rnkvi-
zitorima slu2Ji:li kao 'Podsjetnik u pobijanju njihova uenja;
urazndm anJbi:heretikim spisima; u anatemama koj,e je srpska
pravoslavna crkva izricala protiv heretika bosanskdh i hum-
Skih. Podaci ovih Ii.zvoratolJiJko su jasni li. meusobno toliko
podudarni da ne 'OStavljaju nikakvu sumnju u to dia je
srednjovjekovna crkva bosanska bila zaista heretika i, kako
po svom dualistikom uenju, tako j po organizaciji, srodna
sa srednjovjekovnim ih!=!Te1l1kimc'I1lwama patarena, lka1Jhara
i alblgenza na zapadu, maniheja, .pavlikijana i bogumila na
IiJStoku. Smoga i jeste dosljedno napadana li. od listone .i,
osobito, od zapadne crkve, koja se nije ograniavala samo
na teoretske oS1JJde li proIkIlinjanja illego ju je i gonila sred-
stvima inkvizicije i ugarske vojne sile kad god su joj to
doputale darte 'Okolnosti.
DO'ffiJai,iriJ.S!ki spomenici, nastali na 'tlu Bosne !illi u
krugu same orkve bosanske, mnogo su oskudndj] podaesma
o sadraju njenog vjerskog uenja i o njenoj unntoanjo]
cmgaDtizaCliji. Podaci domaih spomentka govore, istlma, o
starjeinskom redu crkve bosanske koji se u hijetJ:1alI'lMjsikim
stepenima podudara sa starjeinskim redomzapadnih here-
tikih crkava; o njenim pravim vjernicima koji se, kao iu
zapadnim heretikim crkvama, naztvaju krstjantma (ohrd-
s1li.'aa'lIi.); o podjeli vjernika Ina savrene lilJi prave IkJrstjarne
koji grjeha ne ljube i obine vjernike ili mrsne ljude,
to takoe odgovara slinoj podjeltikodzaipadnli.ih heretika.
198
AlIi., s druge strane, lU domaim spomencima mna lj takvih
podataka koji, alko se uzmu sami li. izoIovaJnO od svih kompo-
nenata koje 'Su u spletu istorijskih uslova ualcale na fOlrtrnli-
ranje mentaliteta srednjovjekovnih heretika, mogu da izazovu
sumnju lU iheretriki karakter crkve bosanske. Ovii podaci
pokazuju, naime, da u krugu crkve bosanske nije Ib'ila :is:klju-
ena upotreba znaka kria, upotreba cMava, svetakih 'slika,
relikvdja i drugih nekih spoljnih znakova hrianske pravo-
vjernostie ikoje su i zapadni i ist:oni heretici naelno odbaci-
valli. i preziraLi. Oigledno je da su podaci ove vrste u protivu-
rjenosti sa onim latinskim izvorima u kojima se pripadnici
crkve bosanske optuuju i osuuju meu ostalim i zato to
preziru materijalne crkve, slike, iJkone i, osobito sveti kri.
Ovakve protivurjenosti i nepodudarnosti u izvorima dale su
povoda da se ispitivanje problema crkve bosanske ve od sa-
rnog poetka kretalo u razliitim pravcima i dovodilo do sup-
rotnih zakljuaka o njenom karakteru, uenju i organizaciji.
Nauna polemika, Ikoja se protegla do nailh dana, u sut:ilIli
se svela na pitanje: je li crkva bosanska bila heretika ili pra-
vovjerna? Za prvu pretpostavku bilo je potrebno dokazati
vjerodostojnost antiheretikih dokumenata o crkvi bosanskoj
i njenim vjemicima ti, zatim, u domaim ,izvorima pronai
elemente njene heretdnostd i objasniti one koji su u suprot-
nosti sa heretikim uenjem. Za drugu pretpostavku nametala
se potreba da se dokae tendencloenost, prema tome i nepo-
uzdanostantihere1Jilkih izvonnih tekstova te da se na rnate-
cijiaJlu Ilmj,i daju domai bosa1I1ski izvori ~radi SliJka ove
crkve.
Osnovno djelo o crkvi bosansko] i njenim vjernicima
koje do danas nJije prevazieno predstavlja opsena rasprava
F1ranje Rakog, objavljena 1869-1870. pod naslovom Bogo-
miLi i patarenie. U ovom svom radu Ralki. je !pr:ihvatio
latinske Ii.~vore kao vjerodostojne, te je i svjedoanstva doma-
ih spomenika nastojao da uskladi s tim izV'O'I1ima. On je
doao do sligurnog zakljuka da je crkva bosanska 'billa
heretika crkva, da je po svojoj dogmatskoj sadrini, obreddma
i hijerarhiji dualistika te je, po tome, spadala u neomani-
hejske heretika crkve, da je po orgarnd21aciji i uenju srodna
sa heretikim crtkvama na zapadu, patarenskom d ikatharskom,
da je, tavie, jedno vrijeme igrala i znaajnu ulogu crkvenog
autoeiteta meu zapadnim hereticima. Prema Rakom, neo-
manihejsko bogumilsko uenje kretalo se prirodnim putem
199
iz Iistonlih krajeva Ballkaina (Bugarska, Ma'kedonija, Vizantija)
u srednji Balkan (Srbija) i odavde u Bosnu. Iz .ilSItili izvora
jproliri!o se heretlilkli pokret, moda drugim putem, na zapad,
u Italiju i junu FrtarI1lCUsku.Na irokom prostoru od jiU7me
Francuske do Carigrada dualistiko manhejstvo bilo je OO
sredine XIII stoljea organizovano u esnaest herebiJkih
crkava, meu kojima se nalazila !i. cll'kVJabooanJslka. Ralki,
!Iroj.i je na pitanje crkve bosanske gledao u irem dkvi11U
heretikih pokreta u tadanjem SVi.ijetu, dao je, dakle, jedinu
rzaO!kl11Uenu 'Sliku povezane argamJi.z,acije b.eretiJlk.ih crfkava u
kojoj je i crkva bosanska oola jedan lan. Ovo jedinstvo
vie se dzraavalo II jednakom stavu heretika prema zvani
nim crkvama, rimske] i carigradskoj, a manje u dogmattslkoj,
doktrdnarno] strani gdje je meu njdma bilo zna1:JnJiJh mesla-
ganja, Ikakva su, na pnirnjer, postojala i'ZIlle:u strogih i
umjerenih dau1lislta. One elemente u domaim spomenicima
koji ukazuju na hrdansku ortodoksiju crkve bosanske,
Raki OIbjanj'ava time ilo je ta crkva prolazla kroz postepenu
evoluciju, prilagoavala se ortodoksnim crkvama koje su
je okruivale i ublaavala u praksi svoju prvobitnu dualls-
tilku dolktriJnlu.
Spomenuli smo dia u domaim Izvomima ima podataka
koji sadre neke clemente pravovjemosti 'crkve bosanske
i kJo1ci. u tom pogledu stoje u supmtnostd sa optuoama za-
padne i dstone crkve protiv bosanskih hereti!ka. Od Uh
podataka polazihi su onli. aUJtoiri ko'jli su, suprotno Rakom,
zastupali stanovite da crkvabosaIllska nije !biLa here1liJk1a
nego pravovjenna. No u pokuajima defiJnJisanja njene
pravovjernostd miljemja i sthvatanj'a su se rmJHazila i svoje
predstavniIke dovela do l"azliitih zakljuaka i koncepcija.
Za dalje .ispitivanje ovog problema imam su veeg znaaja
radovi V. Gluca i' J. idaka, objavljeni izmeu 1924. i 1953.
U njima se najjasnije ocrtavaju dvije razliite koncepcije o
pravovjernosti crkve bosanske.
Gluac je svoja ispitJi:vam.ja usmjero na to da dokae
da je srednjovjekovna crkva bosanska bila pravoslavna
crkva koja se ni po uenju l1Ii po obredima ni po U!IllurtJralnjoj
organdzaciji nije razlikovala od srpske ili ma koje droge
pravoslavne crkve onog vremena. Da bi svoju postavku
mogao odrati, 0Il1 je sve izvore ~ojigovore o heretinostd
crkve bosanske i, uopte, o heretikim pokretima u balkanskim
200
zemljama odbacio ikJa,O nevjerodostojne i llli7m.e. TvrtliIo je da
je sve 000 to se u latinskim dokumentima kazuje o bosan-
skim hereticima prosta izmiljotina papske kancelarije; da
su podaci u izvonma iz kruga srpske pravoslavne crkve,
u !kojima su sadrana proldetsnva bosanskih i humanih here-
tJilka, prosta kaluerskia mistifikacija; da svjeoanstva 19t1"k.ih
an1lilheretiilrih spisa nemaju vrijednosti. [er 'su podaci o
hereticima u njili unoeo samo zato da bi se uveliao ivot
;pojedinih careva i episkopa i da bi se istakle njlibove 7J3!slu.ge
u brizi i borbi za istotu vjere. Iz domaih izvora, IlIastailiiih
na podruju na ko,jem je djelloval'a crkva bosanska, Gluac
Je izvadio one podatke koji, uzeti sami za sebe, govore protiv
pretpostavke o dualiiS1JiJkoj herezi u BQISlni. Na njama su
zasnivane i ram.ije teorije o pr!avO'Slliaivlju crkve bosanske sa
veim ili manjim uticajem bogumilskih heretika ili sa para-
le1Jnim :postojanjem manjeg broj'a heretika uz pravoslavnu
crkvu, Gluac dh uzima kao tkonauri dokaz o llisk'ljuivom
pravoslavlju crkve bosanske !i o potpunom odsustvu here-
lti'llcih elemenata u njoj ili pored nje. Ali, lU oIbjartjaV'anju
svoga Shvatanja V1iJe se sliUio prostim tvrdnjama i jedno-
stranom interpretacijom podataka nego naunom analizom
i svestranim uporeivanjem svih izvora i izvornih podataka
koja ISe odnose ll1Ia dati 'problem. U 'log,jinom nliJzu njegova
dokazivanja ostalo je diosta 's1Ja'bih mjesta, dosta loginih
skokova, uprotenihanailogija, povrnog zatkljJUivanja a pre-
utnog prelaenja prellro ia'ljenlioa Illa koje je kniiti~om '0010
upozoren. ovi i drugi nedostaci u Gluevo] dokaznoj grai
nikako ne doputaju da se iz nje izvedu onako kategorini
zt1lkJlj:UJci ka,ma ih je 0J1 izvodio.
J. Sida:k, u svojim ranijim lJ'adoV'im'a, taik.oe je zastupao
mii1j eIlijle da oosanska crkva mije bila heretika nego pravo-
vjerna. Ali u odreivanju mjene pravovjemostii on seraz.i1azio
sa Glucem utolikotIO je smatrao da crkva bosanska mje
bila pravoslavna nego samostalna hrianSlkia crkva koja nije
billa ni u emu manje ,praVJOvje'ma odzap3!'dnei1i liistone
crkve koje su je 11IalPadaQe kao heretiku. RrlirnIska mrija
tretirala je crfkvu bosansku kao hereti''kuza<to to je ona
odIOOjala da pri.7lIla papu kao SVIOlg whOlVl1'Og starjeinu li
uporno se otimala da se podvrgne pod starJeinstvo Rima.
Dok je GJU!ac pravoslavne izvore 'koji govore o bosanskdrn
hereticima [ednostavno proglasio kaluerskom miJStli:fiikaci-
201
[om, Sidalk im Ille porie vjerodostojnost nego iz nj:ih izV10di
(Zakljuak da je i srpska pravoslavna crkva jednako kao ti
nimska u vjernioima crkve bosanske gledala heretiike diako
za to nije imala opravdanja. Iz izvora poteklih iz kruga pravo-
slavne crkve koji sadre prokletstva bosanskih heretjka ion
drzvodJi zakljuak o puno] 'samostalnosti crkve bosanske !prema
pravoslavlju kao i prema katolicizmu. Sto se tie Iatdnskih
amltihell"eti!kih 'spisa ona, ukoliko se odnose na BOSIl1U, nemaju
dokazne vrijednOSIti. Sastavljeni su sa odreenomtendencijom
da se bosanski IkrstjanJi prikau kao heretici pod. svaku
cijenu 'Ile na osnovu nekog njihovog konkretnog' uenja nego
prema unaprijed sastavljenim formularima, popisima zabluda
i optim formulama odricanja, jednakim uglavnom z;a sve
heretike sekte. U svojoj koncepciji SdJdak je polazio lod
toga da je crkva bosanska od ranih vremena do tridesetih
godina XIII stoljea teritonijalno pripadala podJI1Uju ~padne
crkve, ali je zadrala 'Slovensko bogosluje i po obredima
se pribliavala istonoj crkvi. Kad su g. 1232. iz Rima predu-
zete odlunije mjere (Za undfi:kaciju crkve i za sprovoenje
jeddJnlStvenog laiooskog obredavbosanska eekva nije se poko-
rtla tim mjerama, otpala je oo Rima i ofonnilia se kao
samostalna hrianska crkva i takvom ostala kroz itavo
trajanje srednjovjekovne bosanske drave.
Ovo objanjenje moglo bi ISe uzeti tk'a'Ol'!w;l,og zato je
II"ilmSka kurija optuivala Bo!SIl!U kao zemlju heretika i zato
je na nju upuivala krstake vojske: Rimu Se moglo radim
o tome da zemlju kojia je od njega otpala d crkvu koja ju
je u tom otpadnitvu podravala pokori pod svaku cijenu
i da, u tom cilju,iQ:misli bosanske heretika kao podesan motiv
za polkretanje krstakih ratova protiv Bosne. Objanienje je
logino, 'ali nije u tolikoj mjeni j konkretno dokumentovano
da bi :se moglo uzeti kao dokaz o tendeneioenosbi, prema
tome ti bezveijednostd svih onih dokumenata kioji govore o
postojanju heretika u Bosni. JeIl", bosanski !heretici Ille spa-
mimju :se 'Samo u :aiktima rimske kurije niti samo lU spisima
koji su od kurije ibilidrirektno tinslpiJri:sani. Prva vijest o poj'aVli
herebikog uenja u Bosni nije potekla iz Rima nego Old
duklja>nSik,otg :kneza Vukana, ,stalrijegsi.na Stevana Nemanje;
zatim, na podatke o bosanskim hereticima nailazimo u raznim
izvj'etaj'ima, u spisima pisanim na raznim stranama i,
osobito i ne ,I'Iijetko, u odlukama, pismima i uputstvdma
202
dubro~aikJiJh vijea kao i u drugim laJktima svjetovne ,i crkvene
provenijencije. Nemogue je pretpostaviti da su svi OVI
podaci, koli se kroz dugi period od 250 godina na raznim
stranama od Budima do Dubrovnika, Splita i Torima nepre-
stano ponavljaju i saglasno svjedoe o heretinosti srednjo-
vjekovne Bosne, proizdli iz jednog jedinstvenog propagandnog
plana. Uostalom, sve kad bi pretpostavili da su svi ovi podaci
latinskih izvora samo odraz [edenstveno smiljene, jedin-
stveno i dosljedno sprovoene propagande li da ISU insp,i:riSlaIllIi
jednim jedinim motivom, ostaje jo uvijeik neobjanjeno
zato je srpska pravoslavna crkva vosuivala i proklmjala
izniito bosanske i humske heretdke. Motivi iz ko'jiih bi mogle
dia nastamu lane optube Rima protiv Bosne ne mogu se
uzeti i kao motivi 'istone, posebno srpske pravoslavne crkve,
Ako je crkva bosanska bila pravovjerna iUi, Ikako je tvrdio
Gluac, pravoslavna, 'onda bi bilo prirodno 'oekivati da joj,
u njenom otporu prema Rimu, srpska pravoslavna erikva
;prui barem moralnu ako ne i matenijalnm podrku. Ali
nigdje u fzvortma nema ndkakvog traga o saradnji 'Ove vrste.
Naprotiv, dobro je poenato da je srpski kralj Stevan Dragu-
tin, kao gospodar [ednog dijela bosanske teritOlIuje, saraivao
s Rimom na iskorjenjenju heretika opaine Illa ovom pod-
ruju i xa to dobio priznanje ti pohvalu od srpskJog8ll1hiepiS'-
kopa DaJIlIi1a, svoga biografa.
Potrebno je bile tlJkJratko izloiti navedena ShVlatanjla ~b()lg
toga to su ona u stvari izazvala potrebu da se ponovo uzmu
u razmatranje argumenti na kojima je zasnovana !koncepcija
o heretdnostd crkve bosanske kako ju je izloio Ralki. Rezul-
tati nOViijd;h ispitivanja dali su jasniju sH!ku 10 ovom 'Problemu
i otklonili neto od protivurjenosti izmeu latinskih izvora
lidnmaih spomenika.
od g. 1947. oibj1avio je A. Solovjev vise kraih sastava
o pttanju crkve bosanske i glavne rezultate 'sikJu.pLo u 'raspra-
vama Vjereko uenje bosanske cnkve (1948) ti Svedo-
anstva pravoslavnih izvora o bogomdlstvu na Balkanu
(] (153). Osobitu je panju posvetio domaim izvordma, naroito
onim iz oblasti crkvene knjievnosti uzimajui u obzir teks-
tove za koje je nesumnjivo utvreno da su bosanskog
rzorijekla, U njima [e naao elemenata :koji se podudaraju
s uenjem koje 18lbi.!Ilski 'antiheretik:i spisi pripisuju bosanskim
krstjanima, a isto tako sa uenjem i obredima drualisroiOki.lh
203
heretika raznih neomanihejskih sekta, osobito bogumila na
Balkanu i kathara na zapadu. AnaJ..izom :izV(>lra sa poidJl1uja
istone crkve o hereticima na Balkanu Solovjev je utvrdio
lnddihovu vjerodos:tojnost, a time, ,indirektno, barem ;relativm:u
pouzdenost iatinskili an1ri:hererf:ilik~h spisa. Iz'1"lZu1tata sV'Olj.iih
ispdtivanja on je <i1zveo zakljuak da je bosanska crkva bila
od kraja XII do XV V1ijeka zaiJsta heretika lito !boigomiiLska
i d!a su ug1Javnom toIIneoptuibe Troje S1U iznIOIS1ili probiv nje
srpsld arhi'epLs!kopli i crkveni sabori, rtmske 'Pape li frtaJnjeVlaki
redovnici li. da te optubeodgovaeaju pravom IStainju stvari.
U:tvrdvaJnjlU heretli.&og ikarakteira crkve bosanske dopri-
mo je li Mihailo DinIii svojom raspravom J edan prilog za
istoriju patarena u Bosni (1948). on je podvukao dva mo-
menta, metodoloki vana za ispitivanje problema crkve
bosanske. Prvo, naglasio je da je nauno cjelishodno da se
prdstutpli. ralavandu pojediniIh 'PitaJnja li da se na taj naim.
doe do vrlih oslonaca 'Illa 'OOInOVU kojih bi se mogli liJzvoditi
opti ~akljlUci li, drugo, ukazao je na potrelbu Ida se teme-
ljl1bije ispita odnos izmeu predstavnika crkve bosanske i
nj enih prista'1!ica ,skren'Uvi Ipri tome Ipaenj:u Illa taj odnos
kod francusklli kiatha:ra, gdje je II1jihoVla crkva bilLa wIo
\popustljiva prema svojim pri:stal:ilcama i Igdje su uvari prave
doktrine bili u stvari samo lanovi hijerarhije. Upozorenje na
ovu injenicu je tim vie korisno to se u polemici o pro-
blemu cr!kve bosanske preko OVQlg momenta UltJke prelazile
te S1U se tako ~ljn:i ZII1akOv!i iht'li.~aJIlJske pravovjemosti,
saJdr8!I1li. u domaim spomenicima, mogla da i,mOSle kao ISilgumi
dokaz da je crkva bosanska bdla li.sta old sVialke here1Jiillre
primjese. U razjanjavanju jednog od 'Pojedinanih pitanja
Dini je uspio da dokae da je jedno 'old tvrenja ,att1JtiJhetre-
tikih spisa o bosanskim krstjanima, naime da oni odbacuju
zakletvu, zansta is1JinJito. On je iznio lIleJkoli:ko vremenski
'OIdv:ojeni:h podataka, koji se odnose na sluajeve Jl1azUi.te
prirode iz kojih se vidi da su Dubrovani, kad god je trebalo,
od bosanskih patarena, to jest OO predstavnika crkvebosan-
ske, dosljedno traili. ne zakletvu llle,go 'P()Isebno 'OIbeainje
prema llljihovu ol1Jiiiaju ~ojli je Du!brova:nJilma lbio dobro
pmmat. Dini je ovdje skrenuo pa'nju na ilIljenliou da SIU
fralIlcuSki tka1Jhari priJliikom stupanj,a ured savr'enrlIh davaH
ovakva oib8II1j'a (a ne zakletvu) da e .se strogo pridravati
propisa svoga vjerskog uenja (to znai da se prije stupanja
204
u red .savriendh ntisu morah pridravati Uh propisa). Poda-
cima koje je iznJi<o u ovoj rsspravt utvreno je Slada <da je,
ItO se zalkletve tie, slino bilo i kod lanova ibosanske crtkve.
U '1"asvjetljavanju problema crkve bosanske znaaien
!doprinos predsllav1ja k!I1jtitga D. Kirui:valda Vje~j!Illo~t
latJrnsllcih iZVlOiI'a o bos8lI1Skim tkJ:lStj8lI11ma (1949. Kndvald Je
poao old stanovita. da u ocje~~liv~1U an~er~~~. spisa
i u ispitivanju njihove upotrebljivosti kao lst~rlJ~klh lZVO:~
treba pristupd.ti 'anaItim svak!og pojedinog od njih l us~oV1ti
ta se iz '!ljih moe uzeti kao vjerodostojan poIdata:k il ta. se
odiniosi. na k101I1lkretlI1e pri1li.ke u BOlSIIlIi.. on je ovakvu analizu
.izvrilO li, IUporeujui latinske ,izVOIre 'koji se odnose lI1Ia~
sa sl!inJim izvorima o zspadnirn hereticima, d0i8IO do zaik!J,lukla
da crkva bosanska predstavlja jakuorga'!l~aci:ju neomsnd-
hejske sljedbe, u bitnosti jednake onoj koju su n.a zapadu
.zvali katarima ili pataJreIllima. Pvi pvoS1UivalIl.JiU vjero-
dostojnosti antiiheretikli.h spisa treba U1Zebi lU dbz:iir :i to, da
oni n:iJSU sastavljeni na osnovu nelke ,ilZm~Ijene hereze nego
na OSIlIOVU izvjetaja koje su u Rim 'slBili m!isiOlI1ari li tin.kvi.zi-
tOIri. kJoji su djelovali u Bosni li dmaH ptrlil1ike da ma SlaJm~
bosanskom tlu, na podruju sarme crkve iboSlaJnSk'e, 'Upoznaju
njeno uenje.
Iz ovog to je izlOienlO vidi se da je u pOlSljednje v:rijeme
ostvaren znatan napredak u dokazivsnfu heretdiI1lOstIi. crkve
bosanske. U dokaznu grau ugraeni su novi 'PodaJCi iz~o
maih 'Srpomenik'a i nov reZiUl~'bi iispitiva?,j.a st~, '~l~
latin:sldh izvora. A ako u domaim spomemcema 1. ama S'pO'IJna:h
znakova :~oji nisu u skladu sa heretikim lUenjem, objanjenje
te pojave treba traiti u samoj ivotnoj praksi srednj.o-
vjelrovnih heretika koja nije mogla biti.. strana 'Illi !b.o~lm
su lU heretikim crkvama srednjeg VI1Jeka vladahi 1iZme~u
hereticima, I D1ni: i KJniv.aI1d istakJ.i su da lU Irazma'1lraJnJ~
IOVIOg proiblematreba uzeti uobe.ir i na~Iilte ~~d:n~e kOJ,l
pravih predstavnika heretikih crkava, to Jest njihovih sa-
VI'enih lanova i mase oibilI1.i1h priJsta~d.ca ili vje<rnli.lm. Samo
su prvi biti oIbavezni dase -strogo 'Pri'dra~aj~ pro~a 5VOlg~
vjersiko,g uenja, dok su ostali s tim uenJem.billi ~ezam
vrlo labavim veooma i teJk iSU postepeno uvoetIl:l u njegovu
pravu sadriinIU. Kao van:IU injenicu u .ovom p~~jlU Ria'ki
je IlJaveo jedno svjedlQl!llI1Stvo iz sredine XIII V!lJJeka prema
!koj>em svih resnaest iherebtkih crtkava zajedno :nisu maJe
205
vie od 4000 pravih d.1isavrentih lanova i da je oo toga Rezultati novijih ispliJtivanja utvrdili su. nesumnjivo one
na sve 'etirti crkve ma Balkanu (ukljuuju; ltu i cIlkV'u argumente koji dokazuju da je srednjovjekovna crkva bosan-
Sklavonije koja je identina sa crkvom bosanskom) otpadalo ska zaista MLa heretika crkva, da je dspovijedala dualdstiko
blizu 500 takvih lanova, Crkva bosanska imala je, dakle, neomandhejsko uenje, da je po svom porljeklu ii. slovenskom
mali broj savrenih lanova, 'a ma'SIU njlIliiih vjemi!ka, kao obredu bogumilska i da je idejno bila povezana sa zapadnim
i udrugdm heretikim crkvama, sainjavah su ob.iJIlli sljed- heretikim crkvama OIOog vremena. Polazei old ove utvrene
injenice, potrebno je da crkvu bosansku kao dstcmijsku pojavu
bendei koi ndsu bili obavezni da se strogo rpr~dravaju propisa
.svoje vjere, a naroito ne u pogledu spo,ljlOiJhznalmV1a.' Savre- sagledamo u istorijskim uslovima u kojima je nastala li trajala.
mena svjedoanstva dz kruga istone crkve saglasno dstiu
znaajnu injenicu da su heretici, posebno bogumili, u vjer-
skoj propaganrlJi.biLi toliko oprezni ela su svoje uenje, nami-
[enjeno novim vjernicima, sasvim usklaivali sa ortodoksnim
dogmama i moralnim shvatanjama zvanine crkve; ili su tako
daleko da su iz straha pred ljudima pohaali c:nkve i cjelliva1i
kl'st i 'i'kOlOe, da su uzimali uea u obredima zvanine crkve,
da su se znald prieivati, krtavati, podizati crkve, sLikatli
dkone i izradvatl krstove. Zna se, s druge strane, da 'su fran-
cuski heretiki kathari posjeivald crkve, prisustvova'li misi
li naoko se drali kao katolici kad suto prilikezahtijeV'ale.
I kad se sve ovo ima u vidu, moe se, s pravom, postaviti
pitanje da li izvjesni ZiI1iaIk:ovi u bosanskim spomenseima
zaista pobijaju pretpostavku o heretinosti crkve bosanske
dH, :naprotiv, potvruju jednu od bitnih crta heretdke poseb-
no bogurnblske praJkse, to jest krajnju prilagodljivost prdldkama
li. uslovima opstanka. Moglo bi se, istina, na ovo pnirnijetdti
ida u BOSlOi nisu postojali razlom za ovakvo pretvaranje i
pnikrivanje svoje vjere poto je crkva bosanska bila dravna
crkva pa stoga i njeni vjernici nisu morali iz straha da taje
svoje vjerovanje i da ga maskiraju spoljnem mJafkovima
hnianske pravovjernosti. Istdna je da je cI1kV1a bosanska
bila usko povezana sa dravom, ald je veliko pitanje Ikoliko je
bosanska drava bila mona i koliko je bila u stanju da svoju
crkvu i njene vjernike stvarno zatiti od estih pohoda ugar-
ske krstake vojske i od pritiska rimske inkvizicije koja je u
Bosni djelovala pod zatitom ugarske drave; i 'mliko SIU
bosanska vlastela bila voljna da u svakoj prilici brane svoju
crkvu i svoja vjerska ubjeenja i Zlato stave Illa kockusvoie
.b1i'emtel'ese, a koliko su, s druge strane, vjerndci crkve
bosanske voljell da se sarruzatduju oznakama pravoviernih
hriana i simuliranjem pravovjemosti koje im je moglo PtreIi.
i u naviku bez tete po vjeru koju su u sebi illJOsilli.

207
206
 II
PORIJEKLO HERETICKOG UCENJA
KritiIka hri.lanske crkve pojavljUje se, moglo ibi se lrei,
onog momenta kad je ona, lrnajem IV stoljea, postala zva-
minom crkvom rimske drave i Ikad se, izgraujlUii svoju
crkvenu vlaJst i hijerarhijU, ibHa ve enaeno udailjiila od prvo-
ibitne o11ganWacije TalIllib hrial!lsk!ih oip'ilna. Oslanjajui se
'na dravnu vlast, crkva je sebi IPrls~ojila pravo da lauJto.mta-
tivna ltumali izVlOre hranstva i da svoje tumaenje snagom
,whovnogautordrteta namee vjernicima. Prvolbirtne ihrdanske
zajednice, !roje BU svoje vjemi1ke nekada omplj1a1e Illa 'OISnoVli
bratske solidarnosti i uzajamnog pomaganja, ustupale su
mjesto sve mo6ni.joj or'kvenoa organdizacijd ikoa'a je vjernike
pretvarala u podanike i vie ih vezala propisima, obavezama
,i sredstvima vlasti nego osjeanjima bratske uzaj'atmnJOS1li.
PrvOlbitnJa dobrovolinost pretvarala se postepeno u dUinost.
Mjesto raJniijtih priloga za Izdravsnje ISiimmaIllih lanova
hrianskih opina zavodila se sada crkvena desetina, stalan
!POl'ez kojd su morali p1aaJti svi hrdafi li kojd je postao
prvom osnovom bogaenja crkve i njenog postepenog pret-
varanja u ekolIl'OllllJS'kd i poldti'kli monu organi'zaciju. Saradnja
isa dravom davala je vr:hoVlI1loj crkvenoj vlasti potrebna
maiterijalnasredSltva prinude da bi pomou njili sViOIje vjemike
postepeno dovela u pcioa] poslundh podanika, optereendh
materijalnim i duhoVll!iim dunostima i obavezama, la liemh
prava da svoje hrdansko vjerovanje izJraavaju prema svojilffi
vlastitim moralnim OIsjeanjima. UsaraJdnjli sa drlaV10m crkva
se pokazala vrlo pode&nJim sredstvom da se ibuntovniJlkJa ras-
lPol>ooenja potlaenfh kli8lSa rimske 9.mpenije kanamiraju u
208
vjerovanje ubo'1ji ivot koji posHje smrti oekuje sve one
kodi strpljivo i posluno nose jaram tekog ivota i nepravde
klasnog drutva. Blago gladnima i ednima pravde jer e
se nasititi; blago onima koj,i su progonjend pravde radi jer
je njihovo carstvo nebesko, - ovakvdm i slinim .izrekama,
uzetim iz evanelja i drugih dzvora hrdanstva, crkva je,
onda kao i danas, stlavala nezadovoljstvo potlaenih i uspav-
lj'ivala volju za borbu d revolucionarnu alotivnost. Razumljivo
je stoga to je rimska imperija, ve rastoena tekom unu-
tranjom krizom, pruila hrianske] crkvi snanu podrku
u vrenju njenih duhovnih i crkvenopolrtikih funkcija. A
crkva, vrsto oslonjena na dravnu vlast i povezana s njome
istovjetnim lffiaterijaiLnim i politikim interesima, poela je
uskoro sa gonjenjem onih koji su [avno izraaVia1ddirukija
vjerska mdljenja,suprotna shvatanjima vrhovne crkvene
vlasti. Prvi, u izvordma posvjedoend, sluaj pogubljenja here-
t1ika zabiljeen je u godiini 385. Otada su se Ille samo mnoile
osude i smrtne kazne protiv heretika, nego su ovakvi postupci
protiv vjerskih shvatanja koja je crkva oglasila kao krivo-
Ivje~stvo, nalazila opravdanje i u teoretskim raspravama
najviih predstavnika hrianske crkve.
Sto se hnianska crkva vie utvrivala u poloaju
dravne crkve,to su joj se vie otvarale mogunosti da se
bogati i k:oris:ti materdjalndm dobrima koja joj je obezbieivala
drava, to se temeljitije njena visoka hijerarhija po nainu
ivota udalj avala od skromndh ranohrianskih obiaja. Visoki
crkveni poloaji nisu samo davali autoritet u pitanjdma vjere
i morala nego su donosila ti obilne izvore bogatstva i obezbje-
ivali udoban i raskoan ivot kao i ugled i utica] II drutvu.
Kako u oblasti ivota u klasnom drutvu uopte, tako su se i
-~ oblasti crkveno-vjerskog ivota posebno, stvarale suprot-
nosti i produbljivao jaz izmeu vrhova hijerarhije s jedne
strane i mase obinih vjernika, II koje se dobrim dijelom
moe svrstati i svetenstvo najnieg hijerarhijsk10g 'reda, s
druge strane. U sistemu d organizaciid crkve stvarale su se
Illa materijalnoj osnovi suprotnosti koje se nisu mogle ni
objasniti ni 'pravdati nikakvim izrekama evanelja i drugih
izvora hrianskog uenja; one su se, naprotdv, kao konkretna
stvarnost skladno uklapala u dokaznu grau dualistikih
heretika kada su crkvu kao i itav materijalni svijet pred-
stavljali kao djelo zlog tvorca ili sotone.
14 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
209
 U prvim stoljema h:l1ial!lstva jo ruje 'biJa u pumj
mjeri uspostavljena centralizovana organizacija crkve. U veli-
kim gradovima nimske imperije, u Rimu, Carigradu, Aleksan-
dr~j!i i Antiohiji lIlallazila su se sjedita glavndh episkopija
(dtijeceza) i,ja se crkvena ju:rlisidikcija protezala na pl1os1lralIla
podruja i obuhvatala itave 'PI1Owncije. RiiVlailstvo iiJzmeU
episkopa ovih ddjeceza, osobito dzmeu Rilm:a li Carigrada,
esto je dolazilo do izraaja na optim (ekumenskim) konci-
lima prilikom razmatranja i raspravljanja teoretskih pitanja
iz oblasti hrianskog vjerskog uenja. Nejasne, esto i pro-
tivurjene formulacije u t~stovima NOVlOig zavjeta li crkvenih
otaca ostavljale su svakojake mogu'nostiza irarzldli1Ja, pa i
suprotna tumaenja i shva1tanja o raznim p!itanjliima ]z Oiblasti
hrrl.aIIlS'ke mitologije: Je Li ~nistt Jmao lbOOaII1JSku i ovjeju
narav, lili pak samo ovjeju, kakio je uio :a[LeksandrijSJki
presbater Adje, ,ni samo boansku, kako su IUillJi. monOlfizi1Ji;
predstavljaju li dvdje ~riJstove naravi nerazdvojivo jediitnJstvo,
ili su 'oo meusobno odvojene naravi, boanslca i ,ovjej:a,
IkaJko je uila anmiohijska kola, ije je shvatanje OId1U1no
zastupao i carigradski episkop Nestorije, dok nije ibio OIS1Uen
kao heretik (431). Konani dShod ovakvih i sUIIlm, esto
unih i dugotraJjcruiih rasprava eavisio je lU kirajlIlijoj lilIliji
od stava nosioca univerzalne dravne vlasti koja .se old KOIIl-
stantina Velikog sve vre ustaljivala na istoku, u Carigradu,
da poslije diobe drave (395) i, konano, poslIije propasti
zarpad!norimskogca1rstva (476) potpuno pree u ruke dstono
rimskih imperatora. Raspravljanje se zavravalo autoritativ-
nom formulacijom zvaninog miljenja koje je onda dobivalo
karaJkter pravovjerja (ortodoksije) i isto tako autoritatdvnoen
osudom suprotnih shvatanja koja su oglaavana kao krivo-
vjerna ili heretika; ona su, iako bezobzirno proganjana, na-
stavila da ive u brojnim heretikim sektama koje su, prikri-
vajutsvoje vjerowanje, esto :u~ijevaJ.e 'Ille samo da ISe odre
nego i da znatno proire broj vjernika i podruje uticaja. He-
retike sekte privlaile su pristalice primjerom skromnog i-
vota, gotovou svojih vjernika da 'se rtvuju za svoja vjerska
ubjeenja, ali i dzvjesnlim :I'iaciOlIlalli.sti~k.im elementima svoga
uenja \kojdo se kod ;njiIh naziru i pored sve mistike vjerskog
zanosa, Arrl.jevo uenje, na prlrnjer, ~oje je negralo ibOlaiIl!Sku
narav Kristovu, bilo je blie zdravom razumu ti. oibilnom,
prirodnom nainu miljenjia nego neSlhvat1jtiVli, lapslUlI'ldtlii
210
pojam bogoovjeka, koji je dogmom ooakOlIllilJ:a zVaJninacrkva.
I ova raciona1isJliika crta, pored dnu'gilh faJk1Jol"a, moe da
doprinese obj'a1nje'Ilju zato SlU itavi va~v~nsiki. germanski
naroda primilii hrianstvo u~rijanlSkom 'obliku I zato su ga
lU ovom obliku stoljeima zadrali Goti i Langobardi doazei
time u nepomirljiv sukob sa uenjem rimske crkve. Arijanstvo
je, uopte, ostavilo dubok trag u hrianstvu ranih stoljea
srednjeg vijeka te se ponekad njegovim imenom oznaavalo
heretiko uenje uopte.
Iako ~1.\ raspravljanjia ovihaps1Jraktnih tM~o!k!ih pitmja
bila sasvim daleko od stvarnog ivota i interesa masa hiri-
anskih vjernika, ipak su ona doprinosila da se oslabi veza
izmeu vjerenika Lzvanine crkve, da se uzdrma vjera u
autoritet crkve do da se time poravna put duallilsll~ktim here-
'tikim pokretima koji se nisu uputali u PVaiZIl teoloke
dtsputaclje nego su preli na stvamu kI'litlilm ikolllkretlne crlkve;
li ne samo na krttiku njeno1g vjerovanja nego i njene organl-
a:ooije, pa i same ustanove crkve kao 'autOO1itaJtiVlIle politike
sile koja svoju volju i miljenje namee vjernicima i od
njih zahtijeva bezuslovnu poslunost, Dua11srtliki here1JiJi1ti
pokreti nsu se ograniavali na zatvoreno podnuje !intimnog
vjerovanja nego su prelazili na aktdvrni iool'lbenu propa-
gandu i na osnivanje vrlSl1J~h vjerskih zajednica Ikoje su
uspijevale da svojim djelovanjem zahvate iroke prostore na
podruju kako carigradske (istone), tako i rimske (zapadne)
crkvenopolitdke sfere.
Dok SIU gorespomenute hereeike sekte proi!ZlazUe iz
neslaganja u miljenjiima o isto ,teo1o~iIm pitanjima, dua-
listiko shvatanje o porijek~'u svijeta (koomog1Oltl!i.jli) polIliklo
je dz konkretne drutvene stvamosti Ikoja se u mnogiimsvojlrn
manifestacijama pokazivala u dvojakom, dualnom vidu, to
jest u vidu otrih prottvurjenostd s kuj:ima se ovjek nepre-
stano susretao II svakidanjem ivotu, 'a \koje, u tadanjim
uslovima, nije rnogao niz:n'ao objasntd dirukije nego kao
izraz iskonskth, nespojivih suprotnost! izmeu dobra li zla.
Dvojakost svijeta i suprotnosti Ikoje vladaju u njemJU poka-
21iv:ale su ise na svakom koraku: u odnosu iimneu klasne
drave i njenih bespravnih podanika: izmeu nolbovltasnika
i njihovih robova: izmeu bogatstva li bijede; izmeu hri'aI!l
skog ueni-a do ivotne prakse crIkvenih velikodostojtrlJilm
Ovakve pr.otiVlUrjetnoS'ti koje je u sem nosio konkretni 'mvot,
14
211

prenesene u oblast religijskog' miljanja, nuno ~ nJ~~t~e
!Pitanja o po'rujeklu i svrhi 'ovakvog sV1ijeta. Za ~~liIl IDl1lJenJa
1:adanjlg o~jeka nita nije moglo biti prdirodJnlJe nego ~~ S~
konkretni, materijalni svdjet, pun ~la,lIl!epravde, nasilJa.~
izrabljivaInja odv'ojliod onakvog boga - tv~roa kakvog J~
~rlianSlko vjersko uenje predstavljalo \SvoJim vJ ermeema,
to jest od boga-tvorcatispunjeno>gSlvim :tl?jboljim ,i najs:av;r~
nij.im .kvaliitetima. Zdravom razumu i p:lrodIliOlIIl IraiSU.&v~J.u
Iogino se nametao zakljuak da savrseno dobro b~e 1Il~~e
moglo da stvori zlo II svrijetu, da savreno razumno bie In1Je
moglo da stvori nerazumne i nepravedne :?~ose II drut~~
t da crkva koja takve odnose podrava li stItI ne moe blt!
bo~ja, hrianska crkva. I poto 'se sva zla pojavljuju ~
konkretnom materijalnom s,vlijetu, logino se nametao dalji
zakljuak d~ je materijalni svijet sa svim svojiJ? odnosima .~
ustanovama sile i nasilja djelo nekog zlog tvorca Ili sotone kOJI
vlada svijetom, koji postavlja zle zakone i nepravedne ~nose
_ suprotno volji boga, tvorca duhovnog, nematerijelnog
svlijeta li svega to je dobro u njemu.
Ovakva 'raspoloenja nisu, naravno, u tadanjim ~o~i~a
mogla dovesti do svjesne iak1Jivne borbe .~a 'mJJenJ~anJe
materijalnog svijeta, nJiti su mogla da se uoblie u aktivnu
ddeolokusnagu osim u okviru religijiSkih osjeanja, U tom
okviru traila su se objanjenja pm1Jivurje'1l11osti koje su
dominirale konkretnim ivotom.
Dualdstiko shvatanje porijekla svijeta nalo je ve II
prvom stoljeu n. e. svoju filozofsku f~~ulaaiju..k~g~kiJh
gnostika koji su boanstvu suprotstavljali materiju l smls.~o
ivota nalazili u borbi duha za osloboenje od okova materije
!iZla sjedinjenje sa boanstvom. No oblik vjerskog uen~a sa
hr:ianskom sadrinom dao mu je Perzijanac Mn (sredsnom
treeg stoljea) postavivi temelje snanom heretikom po-
kretu koji je po 'imenu svoga osnivaa nazvan manihedzmom,
Mandhejsko uenje dalo je osnovna peat svim dualJistikfum
heretikim sektama srednjeg vijeka, kako na istoku, tako i
na zapadu, te SI\l dmenom manihejaca nazivani dua1istikri
~etici razliito nijansiraJndrh smjerova, meu ostalim, pone-
kad, oi bosmski skrstjam.
Prema Manijevom uenju (u kojem je vidan uticaj gnos-
flka) od iskona postoje dva uzajamno mezavlsna poela: jedno
je bog, tvorac duhovnog svijeta, drugo je materija, tvorevina
21-2
jdetrililUrga ili zlog bia. To 'su dvije, jedna drugo~ suprotne
naravi, kao 'svjetlost i tmina, kao dobro i zlo, kao dva
suprotna elemanta koji se meusobno bore d. uzajamno pobi-
jaju, ali su u konkretnom svijetu ipak spojeni u jednu sup-
stanciju u kojoj se neprestano odvlija proces borbe d:zmeu
dobra i zla, svjetla i tmine, duha i materije. Elementi duha,
svjetlosti i dobra nalaze se kao zarobljeni trmatenlji koja ih
spreava da postoje u svojim savrenim, to jest boanskim
kvalttettma. Do takvog postojania mogu doi ako se oslobode
pr.itliska materije i iziu iz svoje tamndce lU kojo] Irobuju
materiji i materdjalndm potrebama. I ovjek ,nJije nita drugo
nego umanjena slika cjelokupnog svijeta; li 'll ovjeku postoje
pomijeani elementi duha ii materije, i on je proizvod dviju
suprotnih tvoraksh' sila. Covjek, prema manihejskom uenju,
nije bio svjestan svoje dvojne, dualne prirode sve dok meu
ljude nije iz carstva svjetlosti siao Krist, emanacija boga,
koji je samo prividno uzeo likovjeka* da brt Ijudirna mogao
ukazati na boanske elemente koji se u njima kriju, utamni-
eni u tijelu - matertijri. Svrha ovjekova opostojanja jeste
lU tome da vodi borbu za osloboenje duha iz okova tijela,
to znai da savladava tijelo i priguuj e sve tjelesne potrebe
i nagone Ikoji i jesu izvor svega zla i koje samo slue snagama
tmine i jaaju njihovu mo. Ovakvo shvatanje,dosljedno
uzeto, vodilo je u apsolutau asketizam, u odricanje Old svega
to potie od tvorca tmine i materije dakle i od hrane !koja
potie od ivotinjskog tijela, pa i od branih veza jer se
kroz njih produuje tjelesno trajanje ovjeka, pa prema tome
i sva zla koja proizlaze iz tjelesnih ljudskih potreba. .
No nemogue je bilo ovako stroge zahtjeve postavljati
na sve pristalice i sljedbenike. Kao svaka !I'eligija, tako je
[ mandheizam morao, da pravi kompromise sa stvannim ivOItom
ako je elio da 'I'azvija svoj uticaj. Stoga, ve u samom
poetku, Mamijeve pristalice dijelile OO se na dvlije, meu-
*) Manihejsko shvatanje Krista je izrazito doketistiko (izraz
doketizam uzet je od grke rijei dokein - priviati se, initi se):
Krist nije ovjek nego je samo prividno uzeo lik ovjeka; Marija
nije rodila Krista nego je on na mistian nain ,.iz nje azaao
kako stoji u jednom bosanskom bogumilskom rukopisu; on je samo
prrvldno umro I: samo prividno uzaao na nebo. Pored dualistikog
shvatanja svijeta, doketistiko shvatanje Krista je osnovna crta
manihejskog uenja kao i svih heretlkih sekta koje su proizWe
iz maniheizma.
213
sobno VliJdJno odvojene kategorije: na jednoj strand biN su
IOni vjeI1Iliici koji su u potpunosti usvojil! uenje d bili spremni
ma sva odricanja te su stoga nazivani uiZabranim, savremm
i pravednim; na elJJ:'IUjgoj strani bili su vje'mici <ili sluai
koji, iako su spadali u manihejsku zajednicu, nisu bili obavez-
ni da se pridravaju svih strogih propisa odricanja. Samo su
ieabranl smatrani pravim li istim vjernicima, 'samo je njima
bilo strogo zabranjeno da stupaju u brane veze, da uzimaju
hranu koja 'potie od 1hnotlin ja i da uliV1aju opojna !pia.
Od obinih vjernika nisu se traila ovakva odricanja; njima
je bi'la puteno na volju da ive normalnim ivotom, onako
kako su lim prilike dozvoljavale, ali je i njih veeala morama
dunost da svoj ivot nastoje dovesti u ,sk!lad sa najv:iriJln
ci'ljevima da bi jednom i lonii mO/gli biitli pDidjeni u red savre-
nih vjernika. Najvei broj heretikih sekta dualistikog
mmthejskogsmjera doputale su postojanje lovakvllih razlika
izmeu savrenih i obinih vjernika. Ovu crtu njihovog
praktinog morala 'treba imaiti u vidu kad se uzima u raz-
matramde teoretsko uende ii votna praksa :bosansklilh heretika
li kad se madlazi na protivurjenosti u svjedoanstvima o
crkvi bosanskoj,
BrvohitnJi. manlihe~am brzo se 'rairio >tl podruju Sredo-
zemlja te je imao prista1JiJca li u samim metrQI)oI1Jama 'rimske
imperije i hrfanske crkve, lU Caeigradu li Rimu. U v,rem.e~
teke unutranje krize antikog svijeta, u vremenu veliik.ih
seoba varvarskih naroda, velikdh pustoenja, razaranja i
opte nesigurmostd ivoIta ,i drnovtne, II tekom vremenu kad
su se !pired oima savremeneka sudarale suprotnosti u svim
oibla,stimasvakodnevlIllOg Jivota, manJi!hejisko dua1lis1lil'ko
objanjenje svijeta lako je .sjeda~o u glave li srca mnogih
kojiima je stvarnost ivota nametala duhovnu potrebu da u
oblast relilgije trae odgovor na pli;tanje 10 porijeklu dobra li
zla. No u razliitim kirajevima svoga djelovanja li u iWmije-
njenim istorijskim uslovima, maniheizam je doivio izvjesne
modi:flikacije, osobito u smislu jaeg naglaavenda SV'Oje hri-
6atnskesadrine i :u zauzimanju borbenlijeg stava probiv
zvanine hrianske crkve. Iz prvobitnih osnova nastajale
su od IV do IX stoljea brojne heretike dua1istlike sekte
na podruju Male Azije, Sirije, Egipta i Istonog' Balkana.
Za dalje irenje dualiis1:ii'ke hereze u ovako i!Zmftjetnjenol1ll
ob[i!ku, u vidu neomaniheizma, najvei maaj mala je sekta
214
pavlikijana koja je u mnogim crtama dala osnovu bogu-
mdlskorn uenju.
Pavlikijanska sekta nazvana je po imenu svoga osnivaa
i prvog uitelja Pavla iz Samosate (grada na gornjem Eufratu),
ali joj je prave temelje postavio Konstantan JezmenJiin, koji
je u rdrugo] polovmt sedmog stoljea djelovao na podruju
vi'ZantijSlke Jermenije. Ve je U njegovom praktdnom djelo-
vanju vidljiva tendencija prilagoavanja'PI1iJJiJk'ama li. usdovirna,
koja e ostati kao karakteristdnacrtadJwalistli.k!ih heretlikih
sekta ka10z itav srednji vijek. Poto su prista1ltee manlliheizma
u Vie;mtiji strogo gonjeni i kanj,avalIlli. SI1ll!l"U, KiOtnstalIltin
je isticao na prvom mjestu hrtanslot vid svoga uenja
lj objanjavao ga istim izvorima hnianstva Ilmjdm Ise silruila
i zvanina crkva u objanjavanju svojli.h vjemlriftl dogmi;
poz:iivlao se na knjige Novog zavjeta da bi dokazao opravda-
nost dualstikog, to jest maJnJibejskog shvatanja svijeta.
Postavljajui teite svoga uenja na hrianske izvore, on
je svojo] seiktidavaJo iZlI'lmti VIiJd hrianstva li tako je, s
jedne strme, uinio manje upadljivom gonii,teljlima, a, s droge
strane, lake pristupanom li za same hriane, U heretikim
sektama koje su proizlile ~ pavlikrjanskog rraaniheizrna u
tolikoj je mjeri li.stioa:ruo i naglaavano njihovo <hrianstvo
da su se njihovi vjernici nazivali hrianima uopte (za za-
padu c'hnisrt;iliall1Ji, u Bosni krstjanie) i da su samo svoje
crkvene opine smatrali pravdm hrianskim crkvama, dok
su na istonu .i zapadnu evantnu, ortodoksnu crkvu giledali
Umo na ustanovu soton:ea ne K:rlisfJa. Otuda 'su i rimtslki
inkvizitori pod imenom hrianin (christianus) obino ra-
zumiijeva1i dualdstikog heretika. Kad je IgodilIle 1203. papin
legat od predstavnika crkve bosanske zahJ1JijevalO da se
odreknu here tikog uenja, traio je, meu ostalim, izriiIto
da se meu sobom vie ne nazivaju krstjanlilma nego h1"aOiIIl.
Prema savremenim svjedoanstvima dz IX vijeIka, osnova
vjerskog uenja pavltkijana je strogi i apsolutna dualdeam.
Izvodlili SlU ga dskljuivo dz lIlovmavjetnJi.h iknjliJgagdje na
nekim mjestima ima dJualistli:ilci!h elemenata, OSlOibli,to u sta-
vovima gdje se gov,ori >o odnosu izmeu boga li mateimjamog
sv:i:jeta li osili materdde kojla djeluje suprotno volji bojoj.
iKojli hoe sviije1lu prijatelj da hude, 1IlpI'1ijate~jem bojdm
posttaje - kae se >tl Jakovljevoj poslanici (IV, 4); ,i jo
jaSl.lllije duald:stliki smlisao izbija iz ovog 'stava u posllJainic,i
215
apostola Pavla Korinanima (II, 4, 4): Onimak1ojii ne vje- Nisu polaJgali vanost na asketski i'\"ot i tjelesna odricanja
ruju bog ovog vijeka (tj. svijeta) zaslijepio je razum da ne bi niti su 1JZriito isticali raallku Izmeu savrenih i obinih
mogLi vidjeti sjajnu svjetlost evanelja o slavi KI1Lsta koji vjernika, u emu su se unekoliko odvajali od manihejaca
je slika boga. Izgleda, da prvi uitelji hrdanstva, ljudi iz [ srodnih dualistikih sekta. Ipak su, vjerovatno iz obztra
naroda, nisu bili sasvim naisto s pitanjem da li svijetom predostronosti, obinim vjernicima saoptavali samo teks-
vlada jedan ili dva, vie Hi manje ekvivalenbna, 'PO naravi tove evanenja dok su onima, koji su ve bild uvedem u tajne
suprotna tvorca. Apsolutna monoteizam Iizgraivala je crkva njihove sekte, uz tekstove izlagali li. dualistdko tumaenje
postepeno na monarhijskim principima na kojima je izgra- pojedJilnli.ih stavova. Ovakvu praksu vjerske propagande pre-
ivana i njena hijerarhijska organizacija; zato je bilo potrebno uzele su od pavldkijana li. druge dwalistdJkesekte, meu
izvjesntim stavovima novozavjetnih knjiga dati autorttaslvno ostalim li. bogumilska. No, kolikogod je Ipavaikijanizam II
tumaenje u monoteistikn - monarhijskom smdslu i svim praJksi bio elastian, prilagodljiv i sklon pretvaranju Ji pri-
sredstvima suzbijati heretika miljenja koja su u gore vsdnom konformizmu, toliko je, u iz:mJijenjeI1Jim uslovima,
navedenim i drugim slinim stavovima na<lazila 'llIl'gumente znao da bude aktivan i borben, oanzivan linepomi.rlj,iv
za dualistiko objanjenje svtjeta. prema ortodoksno] erkvd Ji vlasti !kJoja ju je titiila. Jermenskt
pavlikijani, koliko god su pokazivali gotovost da prihvate
Prema pavliJkijanskom uenju bog ovoga vijeka, o
sve to su od njih traile v,iz8lIltJijske crkvene li dravne
kojem govori spomenuta poslanca apostola Pavla, j-e zao
vlasti, znali su, u pogodnim -SIPoljno1poliJ1li,kim okolnostama,
tvorac, demurg koji je stvorio svtiet i koji njime vlada. da se poveu s neprijateljima Vizantije, osobito sArabljanima,
Tvorac neba, to jest duhovnog svijeta, neto je drugo i
Ji da naoruani napadaju viz8lIltijske posade, razaraju crkve
ovome suprotno; to je bog iji glas nikada niste uli, iji i obeauju simbole pravovjemih hriana, Ovdje se samo
lik ndkadarriste vidjeli (Ev. po Iv. 5, 37). Citav Stari zavjet IpO sebi namee uporeenje sarlr8lIljem bosanskdh heretka:
je demiurgovo djelo i zato pavlikijani odbacuju proroke i
nazivaju j,h varahcama, ahi one stavove iz gov-ora prorokih
lOm su se g. 1203. bezotpora odrekli 'SV'Oga uenja i pnil1wllitili
sve to je od njJh traio legat nimske kurije; sliltlJihodri
u kojima je sadrano neko nagovjetenje Krista uzimali su
canja bilo je i kasnije. Ali u pnildkama koje su za njih blle
Ikao listinu. Odbacivali su sakramente (svete tajne) jer su tvam poV'O~jll1tije nisu se ustruavali da protiv nasilj:a iUlPotI1ijebe
loojima se vre ovi obredi, to jest voda, ulje, kruh, wno,
bruje i da trae pomoi tamo gdje im je izgledaLo najzgod-
djelo demiurga. Krtenje su shvatali ne kao oienje od iskon- IIldje; u maju 1459, kad je ve poela agontijabosanske drave,
skog grlj,aha nego kao stvarno usvajanje evanelja i pavli-
!kralj Stjepan Toma alio se da se ne moe sam borrlJti :protiv
kijanskog uenja. Stoga krtenje nisu obavljali odmah poslije
Turaka jer da njegovi podamci mam:iiheji mahom !prilaze
roenja djeteta, nego u zrelijim godinama, kw ovjek postane
Turcima,
sposobndm da shvati sadraj vj e-re i poto se svojlim liV'Ottom
pokae dostojnim da ue u zajednrou hrana. Sam obred
nije se vrio vodom nego polaganjemruku na glavu krtenika.
Sebe susmairali jedinim pravim hrianima dok su u obje
ortodoksne crkve, u rimskoj i carigradskoj, gledali ustanove
:izopalenog hrianstva. TekstoVIi njihO'Vli.lh crkventiJh 'mjlilga
ndsu se razlikovali od onih koje je upotrebljavala IiJStona
erkva, samo su 1an davaLi svoje, duallstdko tumaenje. Otuda
su dolazile krajnje tekoe u raspoznavanju pavlJikiijana od
ortodoksnih hriana koje su se poveavale i time to su
pavlikijan:i bez moralndh skrupula uzimald spoljna obiljeja
zvaninog hrianstva kad god bi ih prillke na to natjerale.

216 217
 III
SIRENJE HERETICKOG UCENJA MEDU BALKANSKIM
SLOVENIMA
Vd:zalntijska drava, u vremenu kad je sa mnolglilh 'SItI'lalna
MIa ugroena od Arabljana, nije na ovako oojetljdiViattn gra-
ninom podruju kao to je bii!la Jermenija mogla ostaveta
ta] nesiguran heretiki elemenat. PreseljaVianje pavUJkJijana
dulblje u unutranjost zahtjeIVali iSU koliko dravni razloet,
tQ!liko i vjerski iruteresi. Od srediJne VIII stoljea vrena su
stoga u vie navrata masovna preseljavanja jermetr1iSlk~h
:pavliklijana, u manjo] mjeri i drugih hereuika, masallijaJIlJa
li mono:ffilZita iz Sirtije li drugU} ug,~endh oblasta. OVIO here-
t!i'iko stanovndtvo naseljavano je najveim dije~om u Traikiljli,
gdje je upotrebljavane u gmarr:uiaimkoj Islubli na grandci
Bugarske. Kad su Bugari, poetkom IX stoljea zauzeli Tra-
kiju, pavlikdjand, izmijeani sa drugim hereticima, nalli. su
se u novim prilitkama ,k!oje SIU blUe Vido pogodne m irenje
njihova uenja. Bugarsko-slovensko stano;VIIliltV'o ovog V'I'Ie-
mena joo nije bilo oQ:bi1jlIlli:jezahvaeno hrliaJI1iS!kom vjerom
u ortodoksnom obliku. Grki hnianski misliornaJl'li, IkJojli su
ovdje djelovali, susretali su ISe sa dvostrukdrn tekoama:
s jedne strane s nepovjerenjem vladajuih 1S'1ojev,a tadanjeg
bugarskog drutva prema vjeri, koja se prenosila iz tue,
v:ve Ili manje neprijatelj-ske, drave, s druge strane sa pavld-
kijanskom propagandom koja je sa svojim dualstikim
objaiinjenj'emsvtjeta h~la :bili:a ipa,gan:Slk~ SlhvlltaJ1llj~a Slo-
vena i Bugara. Kada je g. 864. Ilia bugarskom dvoru zvanino
Iptrtimlje,n:o hranstvo - ne 'bez pritiska ViJzaJl1l1frje - pr>iJJiJke
se nisu mnogo izmijenile. Crkva, orgamlzovana prema grkim
218
hijerwl'Ihijs'kim. p'J:lincilpilllla, prenesena je u eI~no.msldi j~
nerazvijeniju zemlju gdje je [obic vrsto ukorIJenJen ptwtrll-
[arhami mentalttet d. gdje su, i pored klasne podv:ojel11oSti~
jo uvijek u svm 'slojevima daleko preovladavah jedno,stavnl
obldoi ivota kakvd su li odgovarali izl'azi'to naturalnom ikililralk-
Item privrede. Sa oll'lganlilZJacij.om crkve u Bugarsku su poele
da prodiru 'i:Eolrme vizamtijske admmistracsje -:-Skupe admi~
nistracije koja je otro odudarala od ekonomskih mogunosti
;z;emlj.e. Kada su se ma prostranom podruju Jtadaln}e bugarske
drave lPoel1e brno osnavatd ih1'O'jne episk!opij,e sairokirn privi-
legijama u pogledu posjeda i imunbtetnih prava, postajalo je ja-
sno da se uvidu onkve !pojavilo movi pretendentna zemljilni po-
sjed :kojli [e ugroavao IkaJk!o pretenzlje boljara - cfleudallalca, ta-
ko ineposredne interese ilrakJih seljakih masa. Ve Ito je moglo
biti dovoljno da izazove suzdrljivost i nepovjerenje prema
crkvi i njenim predstavnicima, pa i prema njenom uenju. Ja-
anju i irenju ovog nepovjerenja doprinijelo je i kratkotrajno
povezivanje kneza Bomisa sarimSlk!om o!'lk'vom (866-870)
upravo u onim godinama kad su izbile na povrinu nepomir-
ljive suprotnosti u dogmatskim i orgaruzacionan piltanjliJma
dzmeu rfimskog pape li calrfiigradskog pa;brijarlha. 'Dada su
otvorena vrata u Bugarsku latinskim mis!ionaimma :koji su
razvili bezobzirnu propaganda da u oima naroda kompro-
mituju grku crkvu. A klada je Bugarska g. 870. definitivno
tprek\ilIliula IS Rimom i ponovo ula 'll SiklOiP \iosltolne crkve, njeno
stanovnitvo, jlO sirovo u vjeri, tkako se kae 'll jedinom
savremenom dokumentu - biilo je Slada i1zlOi~eno suprotno]
propagand. Ogorena polemlitka izmeu jedne i druge ihni-
anske crkve, od tkojilh je svaka pretendovala na Itskljuivu
pravovjernost, nd.je mogla da 'mod naroda ne ~azove krajnju
pometnju i <sumnju u autoritet jedne rruge. Jedva se mogu
zamdsltd pogodnd.jii. uslovt 'za 'LrenjeI'laz1ii1llh heretiilkih
uenja i jedva je moglo biti povoljndjih drzgleda na IIljilhov
uspjeh. Zaista, Intenzvno djelovanje heretika u ovm we-
memima upalo je u oi savremenicima te je 'll [ednom doku-
mentu iz g. 886. i zabifjeeno kako dolaze 1Il1n000i liiZ Irazlliiiltiih
mjesta te govore mnogo i il'azli:ito. Meu njlima iSU se
morali istaii pavHkijani, aktivnija i botrbenijli od drugih.
SikTomaJIl, jednostavan iV10t i nepretencioeno dralnje pavld-
kdjana pribliavali su ih masama d. davali snagu uibjed1j,ivDsti
njtiJhovoj :kritici zvalIl!ilI1!ih crkava; a njdlhovo dualdstiko
219
objanjenje SV'ijeta i uenje 'o' 'suprotnosti izmeu dobra i zla
lake je lijegalo u glave sluatelja nego dogmatika nadme-
tanja i cjepidIaenja rimskog i grkog klera.
.vreme~ski se u ove dogaaje uklapaju i poeci djelo-
vanja uenika slovenskih uitelja hrianstva Cirila i Meto-
dija, koji su, poto su 885. g. bili protjerani iz Moravske nali
lijep prijem kod tadanjeg bugarskog kneza Mihaila Borisa. On
Je pokazao puno razumijevanje za njihovo nastojanje da na
podruju bugarskih i makedonskih Slovena postave temelje
slovenske pismenosti i slovenske rijei u djelovanju hrianske
crkve.. Gradovi Pre~lav. u Bugarskoj i Ohrid u Makedoniji
postaji su pod B01r.IsoVlIm nasljednikom Sirneonom sredita
slovenske crkvene kulture koja 'Su zraila po itavom Balkanu
pa i u ostalom slovenskom svijetu i u kojima se brzo razvi-
j~la bogata crkvena knjoieV'Il!ost na slovenskcm jeZJiku. Pro-
d:vranJ~ slo:renskog jezika i pismenosti u orkvetrlJD-vjerslkJi
Ivot Il? Je naruku hereticima koji su, sigurno, i ranije
upotrebljavah slovensku ivu rije u vjerskJoj propagandi.
Sada su sa slovenskim crkvenim tekstovrna, ikoj:ima su
dodavali komentare i tumaenje u 'skladu sa svojim vjerskim
uenjem, dobim novo sredstvo koje im je omogu6iJJo jo
uspjendje djelovanje.
Pavlikijanska propaganda na podruju tadanje bugarske
drave pripremala je tlo za pojavu kasnijeg bogumilstva.
No pored pavlikijana djelovale su ovdje u isto vrijeme i dru-
ge dualistike sekte, od kojih je sekta masalijana imala neto
vie znaaja za razvitak.idocnijdh vjerskih prilika cr. odnosa.
I masalijara su nas:i.'1JnJim preseljavanjem [z maloazijskth
oblasti dospjelli u Tr-ak:iju i odavde u Bugarsku i Makedoniju.
Njihovo uenje podudaralo se uosnoVJI1Jim crtama sa pavlli!ki-
danskim, samo to je kod njih suprotnost ~zmeu duha i
materije shvaena u neto ublaenom obiliku utoLiko to su
vjerovali dase ovjek asketskim ivotom i neprestanom
molitvom moe osloboditi od satanskih sUa materije i doi
/do savrenstva kada ga vie nikakav grdjeh ne moe vratiti
u stanje 1()Iv1.snostJi o zlim silama; 'Ovo uvjerenje znalo je da
!ih zavede u kojekakve razuzdanosti i njihovom moralu dade
jednu crtu koja je ll' otrom kontrastu sa njihovim askefizmom
i bogomoljstvom i ;lmj;a im je davala 'ilzvjesnu boju liicemjer-
stva. Za razliJku od pavllldjana, masa']ijanli su pokazivali
sklonost ka monakom ivotu, ali se nisu podvrgavali nekoj
220
~ro'ij'Oj manastrsko] stegi; ~zbjegava1isu svaki
.rad i ivjeH
uglavnoenod-rrulostnje koju su skupljali putujui od naselja
do naselja i uz put propovijedali svoje uenje; znali su dase
smjeste i u manastire bugarske crkve gdje su, esto s uspje-
hom, meu kaluenimanepriJmjetno li nenametljivo, pod
spoljanjim vidom pravovjennog hreanstva, irili svoja
duallstdka shvatanja.
Dualistika heretika uenja, ikako 'se v1idi dZovog preg-
leda, bila su u Bugarskoj poznata i prije pojava bogumilstva.
U zemlji gdje su jo vladale sasvim <nejasne predstave o
ihrianstvu iorkvendm dogmama, gdje su se dvije ortodoksne
crkve meusobno estoko pobijale unosei jo vei haos u
vjerske predstave stanovnitva, heretika uenja 'laika su
mogla da privuku panju svih onih drutvenih elemenata koji
su imali razloga da budu nezadovoljni zvaninom crkvom
- a takvih nezadovoljnika bilo je ne samo u masi vjerniJka
nego i u redovima nieg svetenstva. Njihovo pnistajanje uz
heretike vde je znailo dssolidardsanjasa ilZvjesnim. pojavama
u crkvi i dravi, koje su im izgledale nehrianske, negoli
svjesno usvajanje here1Jikog dualistikog vjerovanja. Uosta-
lom, ako dzdvojimo uzak krug vieg klena i zadrimo se na
masi laikih 'i svetenih vjernika, jedva se u njihovim duho-
vnim predstavama moe govorttt o nekom suptdlnom '1"azLi-
kovianju li. str-olgom razgranienju pojmova o tome ta je u
hrianstvu pravovje:mo a ta heretikoj ovakvo 'razlikovanje
bilo je tim tee to su heretici dosljedno prikrivali sutinsku
sadrinuisvog Uienj,a li uvij,ek i Ina prvom mjestu 'isticali
svoje hrianstvo i na njega u propagandi postavljali svu
teinu. U optoj pometnji pojmova neizbjena je bila idejna
fluktuacija na planu religijskog miljenja kao to 'su neiz-
bjeni biH lj uzajamni uticajdfi.zmeu pojedJiJruih heretikih
sekta, ali isto tako li izmeu ortodoksnog li heretikog vjero-
vanjla. OVlO ukrtavanja uticaja dovodilo je do mijeanja
i stapanja razhiuh, aLi po osnovnom duaLis1likJom stavu
istovetnih heretikih sekta ili do izvjesnih modifikacija u
uenju i pr-am u smislu ij;)1'ibEiavanja ortodoksnom ihrti6an-
stvu IiJstoooe oI1kve.
I bogumilska uenje proizilo je iz ovih meuvjerskih
strujanja li dodira na podruju tadanje Bugarske ,i Maikedo-
nije. Samo uenje - jo ne pod imenom bogumilstva - spo-
menuto je prvi put izmeu 940. Ji 950. g. 11 jednom piJSmu
.221
cartgradskog patrijarha 'I'eofilakta, gdje je oznaeno [{.a,() stara injeniJh drutvenih slojeva, u prvom redu ooljaika kojli, u
a u isto vrijeme i nova hereza, kao maniheizam pomijean ovom periodu, pod pl'i!tliSkom SilIe Hi ekonomske nude dolaze
sa pavlikijanstvom, dakle ipak kao novo uenje Ikoje je u poloaj ovisnosti o feudalnom gospodaru ili o crkvi ;,
nastalo k!aorezultat odabiranja oi spajanja iJzvjesntiih eleme- njenJiJm ustanovama sa svem uobiajenim i ilZvall1JI'ledniJm tere-
nata preuzetih az dviju heretikih sekta, Iz svega to je u tima oi davanjima. Bugarska crkva ipod SiJmeon()lffi postepeno
pi$mureeno o njegovom sadraju vide se jasno uticaj~ se pretvarala u glomaznu organi'z!adju ikoj,a se utolku X
masall}aIIliStva kao ,i liizvjesnatendencija UlblaiJaVianja dualls- stoljeatloliko razgrsmala da je imala oko 40 'epi:sk'O\piLja,
tilke suprotnost; li prti'b1iOOvanja hrianstvu dstone crkve, ve]iIk broj msnastira i mnotvo kaluera. U svakodnevnom
Prema Besjei presvtera Kozme, najvanlijem savremenom dodiru s narodom predstavljala se, jo vlie nego drava,
svjedoanstvu o bogumilstvu X stoljea, novu vjeru o kojoj kao sila koja isorpljuje njegove materijalne snage.
govori pomenuto pismo propovijedao je, kako po svemu
izgleda, sam pop Bogumil, ije ime patrlLjamu Teoifi!laktu Neposrednopos1'iije Smeonove smrti (g. 927), IPod nje-
jo lnije bilo poznato. U uvodnom dijelu Besjede kae se govim nasljednikom Petrom (927 - 969) mkljuen je 's
naime: Taiko se dogodi (da) II bugarskoj zemljii, u Virijeme Vizantijom mir kojim su ponovno bila otvorena vrata grkom
IPdli:tli'kom i crkvenom uticaju. laJko je ii daljeostala 'bugaI1Ska
pravovjemoga cam Petra (tj. izmeu 927. i 969..g.), bIjae
pop imenom Bogumil, a IilStinu govorei bogu ne mdJI, koji pa1Jrijarija, ona je neevaaunirn putem ipak bila podreena
prvi poe uiti jeres II zemlji bugarsko], Iz olnogato pre- eargradskorn pabrij arbu. GI'fki kler ponovno je poeo da
sviter Kozma dalje izlae o bogumilstvu vidi se da je to za'llzlima vie poloaie u bugarskoj crikvi, da unosd ,gI'fke
zaista oma nova vjera o lmj!oj govori patrijalI1h TeorfUa;kt. uticaje, obiaje i svjetovne manire u ivot ibugalnslkolg vieg
svetenstva i da postepeno pOItiskuje sloverusIlci jez'1k liz onkve- .
Okolnosti koje su omoguile naglo irenje bogumilstva mh Obreda. Sve je to doprmosilo udaljlaJ'li'anju 'cIl"kve od naroda
pod vladom cara Petra stvarale su ste ve u doba njegovog i ograivanju vieg klera old mase vje~a inrl:ih IsvetenJikli!h
prethodndka, cara Simeona (893-927) 'i II godlinama posldje redovakojima je preputena briga o paJroihlij'skoj ISIluJbli. Mnogi
Poto je u ratovima s V'izantijom i n.jenim saveanioirna svetenici, ostavljeni sami 8eIbi, nedovoljno obrazovars i
smrti ovog najmonijeg bugarskog vladara svih vremena. premalo 'siigurrui i vrsti u svojm vilastitim vjerskim ulbjee
Srbima postigao velike teritorijalne uspjehe, poto 'Se'Pl'o'gllasio njima, bez podrke i pomoi odozgo, a pored svega !pritisnuti
carem Bugara i Romeja (GI1ka), poto je uspostavio posebnu li vlastrtim porodinjm bnigama, lako su guibiLi vjelrsku
bugarsku ipatrijaTiju i od CaJrligrada nezavisnu crkvu, ovaj orijentaciju i moralnu ravnoteu ii. esto se putJaJ1-i !Struji
vladar zanosio se ambicijotm da dravi, kojlom je vladao ivota da !ih nosi uivanjima koja je ivot mogao da im
kal()samodrac, barem uspoljnjem vidu dade 'olbliljeje i prui, slijedei u tome primjer viih starjeina. Mnogi od
sadraj carstva. Cesta li dugotrajna ratovanja, nUlmo praena lPaJrohijsk1hsvetenl1kana:putali su parohije ti s'V'oje porodice
opadanjem proizvodnje dovela su zemlju i narod u IstaJnje i /SklanjaLi Ise u manastirs, gdje su se, kao ti. ostali ikalueI'li,
u kojem se bez velikih odrdcanja cije rnogao podnijetli teret osloboeni 'svakodnevnih briga, odavali lagodnom, svjetovnom
kojli je nametala 'izgradnja drave i crkve prema v11Izantij- iivotu, ne vodei mnogo rauna o manastilr'Slkcil1Il li opte
skom uzoru. Suprotnost izmeu spoljanjeg' sj!a>j,a bugarskog moralntm 'Pravilima li obiajima. Pio svom svjetovnom, pre-
carstva i bugarske crkve, s jedne strane i neznatnih ekonom- malo ihr1ianskom 1ivoiu upadali ml uoi ne samo iheretlidima
skih mogunosti, s druge strane, odraavala je istinsku sliku nego i onim pojeddnim lanovima klera kQlji slU,kaJo 'Pomenuti
protivurjenostl u tadanjem bugarskom drutvu. G0l"l1j1i feu- presvter Koema, imali prema orliodoksnojorkvti najbolje
dalni slojevi, koji susa vl1adwrom predstavlja:Li dravu i ,crtkvru, namjere i biJli dskrenozabrinutd za njen ugled. Pojave TaJZUZ-
teili su da se u svemu izjednae sa gornjim slojem vizantijskog dalIlJosrti bi:1e su osoibti:1Joeste ,i rasirene meu !kaluerima, koj-,i
drutva. Z'a zadovoljenje ovih aJmbicija jedva su ima'1i dru- su SV10jim sablanjlivimlivototm dava'1i here1JiJoima dovoljno
gih matel1'ijalnih iZV1011a ostim nepo!Sl'edne ekJ$ploataoije pot- materijala za kritikovanje crkve uopte i manastira posebno.

222 223
 Oni su - kae na jednom mjestu Kozma - u stvari uzrok
mrnje koja se sruuje i na najbolje meu njima, na one
Ikoji se pridravaju !p:ravila svoga reda. 2ivlim ,i slikovitim
,rijeima prikazane su u Kozminom spisu razne nepodoptine
neobuzdanih kaluera: Onise POtJliO'Se svojim lijepim ode-
dama i epure se na elu pratnje konjanika ... Tko da iskae
sva nasilja koja od njih podnose slabi? ... Ne mogu se izbrojiti
njihove gozbe i veselja; na njihovim trpezama nai ete mno-
tvo razliitih jela, sasvim kao i kod bogataa koji ive u svi-
jetu; vidjeete kod njih mnogo raspojasanosti i uti neprilinih
,rijei; ljubav prema bLinjemu oituje se kod njm uvidu
lz'azJU:zdanosti; jer svau prekidaju da hi se baoihi na pie
pa se mire i bratime u vinu a ne u bogu ... Ovakve
i sline pojave bile su vjeran odraz neurednog stanja u
bugarsko] crkVli., posebno u njenim manastbrdma, ali Isto tako
i prirodna posljedica nesigurnih prilika II buga,rsk!oj drav;
X stoljea, - 1storijsroim okolnostdma dal:l~h prilika koje su
obinom ovjeku ostavljale malo ili nimalo izgleda i nade II
budunost. Poslije naglog uspona pod carem Simeonom, koji
'su pratile sve nevolje ,isc,rpljuju!ih ratova, Bugarska je dola
pod snaan utkaj Vi~antije Ikoji je nosio sva Obiljejia pold-
tlLke i crkvenopoldtike prevlasti; oko sredine stoljea zemlja
je vieputa bivala poharana upadima Maara i Peenega,
la izmeu 969. i 972. postala je popritemrusko-Vli.z.a:ntijSlkiih
'ratova i, konano, od 972, palla pod vliz,antij'slku okupaciju.
U ovim vremenima, punim nasilja, nesigurnosti i straha, bilo
je dosta naputanja domova i bjeanja 'll nepoznato, bilo je
prisilnog preseljavanja stanovnitva iz jednog !kraja drave
u drugri, bilo je unitavanja dmovine, bilo je Isvakoj;ak'ifu nasilja
i drugih nevolja ikoje su 'sobom donosilli Iratovi u vlastitoj
zemlji. Eksproprijacija seljakog posjeda nije se vma samo
putem obinog procesa feudalizacije nego li spoljnim faktorom
rata i prisilnim mjerama domae dravne, iili strane oIkupa-
etone vlasti. Dola su zla vremena, govorili su savremenici
presvitera Kozme kad ih je opominjao da se okane poroka.
INemogue je, govorili su, u dananjavrajema biti onakav
k,aJkvi 'su nekada bili svetitelji; . .. nemogue je spasiti se
ive! u svijetlu jer j'e !potrebno da se brinemo I() eni i dj-eci;
pored toga, duni smo dia sluimo gospodaJrimazemlje, da
podnosimo sve nevolje i nastillja poglavarae, Ne samo heretici,
nego i pra~ovjemi hniani ~sticali su, dakle, da mjet, poro-
224
dica, sluba gospodarima, nasi'lja vlastJi predstavljaju smetnju
pravom hrianskom ivotu. Tekoe mukotrpnog ivota po-
stajale su izrazitije i osjeale se tee 'll ratnim i poratnim
prli.Iika:ma te je sama ivotna stvarnost nametala pitanja:
otkuda zlo u svijetu. Mnogi od naih, kako ujem, govore:
zato je bog avola pustio na ovjeka, kae presviter
Kozma, Njegov odgovor, da su sve nevolje rata i sve nesree
Ikoje prititu ovu zemljupoSlljedioa grijeha ljudskih lIlIije,
:razumli.je se, mogao bati dovoljno ubjedljiv za one mnogo-
brojne vjernike koji su te nevolje i nesree stvarno podnosili
,i osjeali na svojim leima. Jer, ovakav odgovor odmah je
izazivao druga pitanja na lkoj.a cnkva, ka/ko onda u X stoljeu,
taiko ni danas poslije hilj'adu godlina, nije mogla da odgovori
a da ne doe u sukob sa prirodndm i loginim rasudvanjem
[ da ne otkrije nerjeivu protdvurjenost u svom vlastitom
moralnom uenju. Ako su, name, nesree kazna boja za
grijehe Ijudske, zato ta kazna obino najtee pogaa
one koji nisu greni, i zato redovno ne pogaa grendke
koji uivaju blagodati svijeta i uvijek nalaze naina da
se od nesree zatite? Zato bog doputa da pravedni ,i slabi
stradavaju zbog grijeha zlih i monih? Zato i:h ugnjetavaju
gospodari zemlje i poglavael koji dre vlast u rukama?
Savremenici ti sugraana presvitera Kozme nisu, naravno,
mali da odgovor na ovakva pitanja potrae van okvira reli-
:g:ijslmg razmiljanja. A u tom okveru njihov interes privla-
ilo je IUlenje rbo'gumi1ski:h heretika, po kojoemsvijetom ne
vlada bog nego sotona 'roao njegova suprotnost i negacija.
Prema Kozmmom svjedoanstvu, tadanji bugaeslel kler
nije bio dorastao zadatku da uspjeno radi na uvrenju
pravovjernog hrianstva u prilikama koje su ile naruku
rastrojstvu ,i moralnom propadanju crkve. Na vie mjesta
on zamjera predstavncima zvanine crkve to svoju uenost
zadravaju za serbe i to svoje znanje ne ~Oil1iJste praktino
JU cilju vjerskog pouavanja naroda, Zato zatvara put
spasenja pred oima ljudii skrivajui pred tvojom braom
rijei boje; nisu li one napisane da bi ioni nali spasenje,
a ne da ih izjeda plijesan i nagrizaju crvi? Ovakvim pita-
njima obraa se Kozma bugarskom sveteniku i samim
pitanjima konstatuje jednu mjenicu koja je prolzllaeila iz
stvarnih prilika. Nije li u ovom i slinim prigovorima sa-
drana 'a'luZlij>a na znakove birolcratialranja i hijerarhijske
15 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
225
ukoenosti slovenske irilometodske crkve i njenih veliko-
dostojnilka Ikoji su, povodei se za visokouenim grIkim
'klerom, ivu i plodonosnu rije zamijenili praznim !i samo-
dopadnim teolokim razmatranjima lo.dvajajuli Illa taj nain
i samu slovensku 'pismenost oo onog naroda kojem je u
prvom redu hrla namijenjena. No tJim vie i tim la1ke su
slovenska '!'lije i slovenska pismenost 1P00000ale sredstvom od
neocjenjive vanosti u djelovanju bogumila koji su se njima
plodonosno sluili u propagandi svoga uenja meu masama
!bufgal'lSkog li. makedonskog stanovndtva,
U vrijeme kad je presviter Kozma sastavljao 'Svoju Be-
siedu, tj. neposredno poslije vizantijSke okupaclje Bugarske
g. 972. uenje popa Bogomila ve je bilo uzelo to,lIiJkog maha
da je ve predstavljalo ozbiljnu opasnost !P'O 'bugarsku lpr,avo-
slavnu cr'kvu. Kozmin spis je li nastao iz aktuelne potrebe
da se nekako stane na kraj heretikoj propagaodi koja je,
:kako izgleda, postizala nagle uspjehe aJk ii meu neukim i u
prtltno] mje:fli nezadovoljnim niim svetenstvorn bugarske
crkve, osobito meu kaluerima nad kojima je crkva bila
izgubila svaku kontrolu. Ve prve nabaene oznake bogumila
pokazuju njihovu srodnost sa pavlikijanima, masalijanima i
drugim hereticima u pitanjima praktnog morala. Po :spolj-
njem 'ilZgledu, kae Kozma, aVli heretici 'su prijalZni,s'kI'omni
i utljivi; ne govore prazne rijei, ne smiju se raskalaeno, ne
zabavljaju se prostakim alama; nastoje da ne upadaju u
oIi i ine sve da se spoljanjim dranjem ne bli ,l"IalZliiko,vatli
od pravih hriana, Svojim iSkToml1JimivotJom i prijaznim
ophoenjem s Ijuddma upadno su se razlikovali 'od prosjenog
svetenika bugarske crkve i lake nalazili put ka osjeanjima
obinog ovjeka. Svjesni svoje moralne nadmoi, oni su
samouvjereno dobacivali pravovjemm predstavrsicima crkve
Ako ste posveeni kao to govorite da jeste, zato ne iJvUte
onako kako vam je propisano? Otkako postoji crkva pa sve
do naih dana svetenici su svojim ivotom davah povoda
da se postavljaju ovakva pitanja, ali na njih ruikad mje bilo
zadovoljavajueg odgovora.
Bogumilski heretici privlaili su panju masa prvenstveno
pnimjerom vlastitog ivota koji je bio u skladu sa njihovim
:rije!ima. Iza njih nije 'stajala nikakva vlast, Illi crkvena ID
dravna, pa su tim vie bili bliski narodu i njegovim svako-
dnevnim nevoljama koje su, dWrektnJo Hiindtirektno i dolazdle
226
od tih vlasti. Presviter Kozma optuuje bogumile da ue
svoje pristalice dase ne pokoravaju vlastema: onl vrijeaju
'bogatae, mrze vladare, podruguju se starjeinama, napadaju
!bolj-are, smatraju da StU mrsld bogu svi 'oniIDoji rade za
cara; ol1ii preporuuju slugama da ne rade za svoga gospo-
dara. Nije li u ovoj optubi - bez obzira na to koliko
je 'Ona bila osnovana Illa stvarnim injenicama - !iz~aena
bojazan crkve i vladajue klase da se bogumilskl heretici
ne poveu sa narodnim masama ne samo na pitanjima vjere
nego i na piltanjiima koja su neposredno zadirala uOSIlove
drutvenih odnosa? Nisu ;Ji heretici svjesno .kremnli putem
suprotnim od onoga kojim je ila crkva da 'bli na taj nain
stekl] povjerenje naroda i otvordli vrata svom vjerskom
uenju? Ako bogumilski heretici i nisu, moda, ovako direktno
izraav'aJd svoj prezir prema nosiocima vlasti i bogatstva,
ovakav stav jasno je proizlazio iz samog njihovog uenja
~ rotpteg shvatanja svijeta i ivota. Ukazivanje na konkratna
zla i nepravde kao na izraze vlasta sotone nad svdjetom, nije
se moglo o'besnairtfi poeivanjem na rijei svetog pisma, jedine
'aIr?umente koje predstavnici hrianskih crkava i danas po-
tezu kad treba da opravdaju posljedice !klasnog poretka.
Tako je posoupio i presviter Kozma kada je, pobijajuci
ovakva shvatanja bogumilskih heretika, kao jedini argumenat
navodiorij.ei apostola Pavia: Svatko dma da se poko1rava
vlastima, jer nema vlasti koja nli.je od boga; i: Sluge, sa
strahom i strepnjom sluajte gospodare svoje kao samoga
Hrista, ne samo radel rna oko da bi ugooi1li ljudima, nego
kao sluge Hristove vred od srca volju boju, Iosl'alIljajui
se na ove autoritativno kazane rijei, Kozma, u ime crkve,
!izrie prokletstvo nad hereticima 'k1oji su crkvu li bogatstvo
smateali djelom :i izrazomsotonin,e vlasti nad svijetom:
Onaj iko 'smatra da crkveno starjeinstvo nije 'Ustanovljeno
oo boga i apostola da je proklet; i: onaj ko vr'ijea boga-
tae kojli pristojno nose svilene haljine dia je proklete. Nije
teko razumjeti da ovakvim praznim rijeima i autoritativnim
prokletstvima nije btlo mogue ozbiljno pokolebati panju s
kojom su mnogi pratili uenje bogumila. Vie nego rijei
li prokletstva mojim su se sluili predstavndci zvanine crkve
II suzbijanju hereze, privlaio ih je lini primjer bogumilskih
uitelja, jo vie njihova spremnost da podnose progone za
svoje ubjeenje. Mnogi, kae Kozma u svojoj Besjedie,
15-
227

stvari ti ne znaju ta predstavlja ova hereza; oni misle
:lI>U
jda hi ljudi (tj. heretdci) trpe za pravdu i da od boga primaju
nagradu za okove i tamnice koj.ima SIU izvrgnutd, Prokletstva,
okovi, tamnice i svakojaka druga gonjenja mogli SU 'Samo
da potlaene slojeve priblie bogumilima i da poveaju inte-
res za njihovo uenje. U njemu su mogli da potrae barem
religtisko objanjenje svojih nedaa,iako ne i stvarni izlaz
iz jednog mukotrpnog stanja. Sama injenica da su bogumili
bogatstvo, vlast i gospodstvo igosali kao djelo sotone i da
su konkretni svijet, pun nepravde, predstavljali kao sotonino
carstvo, mogla je hihi dovoljna da istakne nepomieljivu pod-
vojenost drutva i, s druge strane, da izazove bojazan u
vladajuim krugovima crkve i drave da relig1ijSlki herehiki
pokret ne 'krene putem neke stvarnije borbe protiv carstva
sotone, putem nekog, makar i <pasivnog, otpora protiv stvar-
ndh gospodara svijeta, protiv stvarnih nosioca vlasti u orikvli
i dravi..
Vjersko uenje bogumila bilo je, u svim bitnim crtama,
osnovom vjerskog uenja dualistikih heretikih sekta koje
su se u toku XI 1 XII stol lea rairile u zemljama Balkana
i Mediterana, meu ostalim ii II Bosnli. PrdIkazano je dosta
iscrpno i vjerno u Bestedd presvitera Kozme, koid ie stvari
gledao oima savremenika i svoje znanje o uenju bogumila
stir.~o II neposrednom dodiru sa samim herebiclma i nithovim
uiteljima li propovjednicima. Prema njegovom prikazu, koji
treba dopundti podacima drugdh, vremenu bliskih, antihere-
tilcih spisa sa podruia stone crkve l, osobito, podaelrna
neto kasnijih bogumilskih tekstova, bogumili su, jo vie
nego pavlltkijanJi, svoje dualisbiko uenje pribliili hrian iatko samo prividan karakter dm'aju muenje Ji raspee Kris-
skim shvatarrlima te ga i na taj nain uinili pristupanijdm
ma-sama ihriansldhvjernikia. Prema njihovom uenju,
tvorac duhovnog 1 tvorac materijalnog svijeta nisu oddskona
dva ravnopravna, meusobno nezavisna ,i vjeno [ednako
mona faktora. Tvorac materjalnog svijeta je jedan 'od dvaiu
sinova bojih koji se, kao rasipni sin iz alegorine prie
II Lukinom evanelju, odmetnuo od oca i stvol'liosvoje carstvo
kojim kao sotona (sathanas, diabolos) vlada i upraVl1ja neza-
visno od boga. Njegov poetak je, dakle, ogranien u vremenu
te je ve Ji po tome njegov tvoriteljski kvalitet po stepenu
nni od bojeg. U biu samog ovjeka odrava se nepomirljiva
suprotnost izmeu dviju tvorakih sila i njihovih tvorevina,
228
duha i tijela. Da bi pomogao ovjeku da se oslobodi okova ma-
ter~j'e ukoje ga je sapeo sotona, bog je poslao svog drugog sina,
Krista, da pokae J.j!udima put spasenja. Prema tipino bogu-
milskom uenju, Krist je kao duh uao u Mariju - anela
i :iz nje iziao uzevi samo prividno lik ovjeka. Marija nije
bogorodica nego samo privienja anela i'li gonnjli Jeru-
salem iz kojeg je !i'ziao Krist da bl mogao izvrlihi svoje
poslanje. Borba protiv sotone - tvorca materije i zla koje
iz nje proizlazi -'- zahtijeva negiranje materije'i odricanje
od svih potreba koje proizlaze iz tjelesne prirode ovjekove.
KOInal1!~ ~hod ove borbe jeste osloboenje duha, unitenje
sotone l njegove vlasti. lovim stavom bogumilskog uenja
dzraena je ogranienost sotonine moi i njegova inferiornost
u odnosu na boga, ime se bogumili takoer pribliavaju
hniansktm shvatanjima,
Doketistiko uenje o privldnostd Hristovog ovjejeg
bia mnogo je otrije odvajalo bogumile od zvanine crkve
nego njihov dualizam. Ne samo ovjeji li!k nego i itavo
djelovanje Hristovo kako je prikazano u evanelju ima,
prema bogumilskom .uenju, karakter !prividnosti i alegorije
la ne stvarnog zbivanja k~o je uila (1 ud) zvanina crkva.
U Besjedi se o njima kae: Ne vjeruju da je Hrist inio
udesa; nije dao vid slijepima, ntije lizbijeio hrome nije
nikoga uskrsnuo od mrtvih - sve su to samo prie bes- li
mislice; u stvari, izlijeenje od grijeha evanelisti su predsta-
vlli kao izljeenje od bolesti. Oni ne vjeruju da je Krist u
pustinji mnotvo ljudi nahranio sa pet kruhova nego kau
da pod pet kruhova treba razumijevati pet svetih knjiga, to jest
etiri evanelja i Djela apostolska kao petu knjigu. Isto
tovo Ikao i njegova smrt ti. USkrsnue.
I Dosljedno sprovedeno dualistiko ubjeenjeodreivaloje
stav bogumila 'll p1tlmjima morala, 'V'jerskiih obreda l odnosa
prema zvaninoj crkvi. Moralna dunost ovjeka jeste da ne
ininrl.lla to bi moglo da doprinese [aaniu moi sotone
i produenju njegove vlasti nad svijetom, nita to bi moglo
da spreava ilJi usporava osloboenje duha i produava robo-
vanje materiji. Stoga su bogumili, kao i manihejci, naelno
osuivali one koji se povode za nagonskim tjelesnrl.m potre-
bama ti. asketski ivot postavljali kao ideal pravog hnianina,
Ongovore - kae se u Besjed, - da je sotona zapovje-
229
dio ljudima da uzimaju ene, da jedu meso ,i piiju vino,
jednom rijeju, izruguju se svim naim ljudskiim zadovolj-
stvema. Preeirali su bogatstvo, rasko, razmetljivost ,i nad-
menost Ji na sve to gledali kao na 'i.Zlraze 'Sotonine vlasti
i znakove sluenja 'sotoni. No bez obzira na vjersko-doktrinenm
izvor ovakvog shvatanja, bogumilski stav prema bogatstvu
i posjedu dobara savreno je odgovarao stvarnom raspoloenju
izrabljivanih masa i izraavao njihovu mrnju na posjedndku
klasu, kojoj su iskljuivo pripadala sva bogatstva svijeta,
sva sredstva uivanja i razmetanja, dakle sve OIIlO to su
bogumili predstavljali kao tvorevinu sotone.
U skladu sa dualistikim vjerovanjem bogumili su odba-
civali i izvrgavali preziru sve materijalne predmete hni-
'anskog kulta kaoto 'su krst, ikone i svetake TelilkVlije
(mota). Heretici - kae presviter Kozma, - oijepaju
krstove i od njih prave orua; Ine potuju ilkone Ji nazivaju
ih idolima, ... ,~smijavaju nas kad vide da pobono kledrno
i molimo se pred svetim reljkvijama da bi nam bile lIl'a
pomoi. Crkve su smatrali kuama licemjerja i stanovima
sotone te su pozivali svoje vjernike da se (shodno rijeima
Matejeva evanelja) mole bogu d:za zatvcrenih vrata, skriveni
od svijeta. No, po-novo treba naglasiti, bogumili su, kao i
drugi dualisti, znali da izmijene svoje dranje prema wim
hriansksm sveti:njama kad bi ,ih opasnost na to pl1i1s1ilila.
Oni ne potuju ikone - veli na izvor - kad su sami
meu sobom, aJri zbog straha od ljudi pohaaju crkve, cjehivaju
krst i ilkane; to nam kazuju ond izmeu njih kojli su se 'obratili
na nau pravu vjeru. Svetlo, kau, inimo Zlbog Ij:udJia ne
od srca; nae vjerovanje uvamo skriveno od [avnosti.
U pogledu mjera opreznosti koje su imale da ~ zatite od
opasnosti gonjenja bogumili nisu bili nimalo vie skrupulozni
nego manihejei ili pavlilkijani.
Nepomirljivu mrnju zvanine crkve :navuUtU su na sebe
'diTektnom i konkretnom krltdkom same crkve i njene 'hiQe-
rarhije. 'Do je bio neposredni i glavni ~rOIk gonjenja Ji ana-
temisanja bogumila i njima srodnih heretikih sekta kako
na podruju istone, tako i na podruju zapadne crkve. Ova
kritika mije 'P'roizlaZlila samo iJZ vj-erskih, dua.listikih ubje-
enja li dogmatskih stavova heretilkdh uitelja. Upravo stoga
to je bila zasnovana na konkretnim li trajIlliJm,svakome
vidljivim 'POjavama sabl.aljdvog ivota visokdh predstavnika
230
crkve, ona je dirala u najosjetljliVlije mjesto itave zgrade
hrianstva, uspjeno razarala autoritet i uticaj klera i podri-
vala temelje rnaterijalmsh interesa crkve. Ko' te je postavio
da nam bude u!itelj , !pitao die heretik presvitera Kozmu,
izraavajui ovim p~ta:njem opti stav svojih istomiljenika
prema erkv! i njenoj hijeraThiji. Heretici ISU s pravom preba-
civelipravovjernrm svetenicirna da ne ive prema proplsima
hnianskog uenja, da se opijaju, pljakaju li da su puni
svakojakih prikrivennh poroka te da stoga nemaju prava
da se zovu hrianima a kamoli uiteljima hrianstva. I kada
su svetenike zvanine crkve nazivali slijepim farize'jima,
'zmijS'kim porodom, slugama mamona, imali su u vidu
nj'ilhove ilwnkTetne poroke koji su svakome 'bili Vlidljlivii koji
su hereticima mogli da poslue kao oigledan argumenat da
je i sama crkva kao ustanova djelo sotone, da je to sotonaia
erkva, baZ'ilrl!ka avola ili sirragoga sotone, te da llIi po
emu nema prava da se naziva hranskom crkvom. I dos-
ljedno ovakvoj ocjeni, bogumiri SIU odbacivali sve obrede,
slube i molitve koje su se obavljale u crkvama smatrajui
to avoljim poslom ii praznim mnogoglagolenijem. Od moh-
tava Cl:ad'ra1i su samo Oena, III Ikojem je billo u osnovi
sadrano itavo njihovo vjerovanje. Krtenje vodom, tajnu
ispovijed, pr:ie6e ikruhomi vinom, !pomazanje 'uljem kao i
druge crkvene sakramente smatrali ISU bezvrijednim ,aktima
kJOji ne vode spasenju, jedno stoga to se obavljaju pomou
materijalnih sredstava, la drugo li zato to ih obavljaju
svetenici Ikoji su zbog svog 191rijenog ivota nedostojni da
budu pcsredmcl izmeu ovjeka li boga i da, li semlgrrjenici,
odrjeuju :ljude od gdjeha.
Iz savremenh svjedoanstava ne moe se v~dje1Ji dia li su
prtstal1:ice bogumi\lJsike sekte ve lU X stoljeu bili udrueni
'll zajednicu 'prema starjeinskom principu sa dzvjesnm oba-
vezama li 'Odgovornostima njenih lanova, Na jednom mjestu
svoje Besjede presviter Kozrna osporava :bogumilima pravo
da se nazivaju hrianima jer, kae, on,i lIlemlaju 'svetenika
Jro'jibi fuh krstili. Izgleda da u ovo prvo vnijeme sekta
n:~jeimala nekih odreenih i ovlatenih starjeina iji bi po-
loaij odgovarao pOll!oaju zareenih svetenika ortodoksne
crkve; jo manje neku organizovanu zajednicu :koja bi svoje
vjernike vezala vrim vezama i odreenim dunostima. In-
teres za dualdstlko uenje i, osobrto, 'otra kritika zvanine
crkve i svega onoga to je ona II feudalnom OlI1utvu pred-
231
stavljala, ,()ikru.plja1i su mase oko bogumilskih propovjednika,
ikojii su se Isticali linom vrijednou i skrommm 7JiNotoIn i
koji su anali da vlrust]t~m 'Primjerom, spremnou na rtve ii
odricanja i ivom rijeju uzoude osjeanja i povukuza sobom
sluatelje. Nisu dmali stalnih sjedata, ni odreenih podruja
djelovanja, ni. odreendh mjesta na kojima bi OIkupljali one
kojO. su eljeli da uju njihovu rije. Putovali su 00 kue do
kue i u neposrednom dodiru, u slobodnom razgovoru izo-
bllavati crikvu, bogatstvo i vlast i objanjavali djem evane
lja u svom dualdstlkom smdslu. Izmeu sljedbendka bogumil
ske sekte i njenih uite1ja, skromnih i siromanih kao to su
:bile ,i mase kojima su 'se obraali, cije [o uovo vrijeme bilo
ni traga od razlika u socijalnom poloaju kakve su u vrlo
zraaitomobllku postojale izmeu vieg klera zvanine crkve
~ mase Injenih vjernika. Ubogumilsiroj zajednici IlJi.je bilo
nfkakveodozgo nametnute stege i IlJikakV1ih strahovanja od
bilo kakvih sankcija. Ne organizacija, ne potiJnjenost niih
V1iima, ne strah od sankci] a lilJi izgledi na rnatenijalnu korist,
nego osjeanje pripadnosti jednom uenju koje je u vjer-
skom ri. drutvenom pogledu odgovaralo raspoloenju naroda
ujedinjavalo je vjernike ii prdstaltce i davalo snagu ovom.
heretikom pokretu -takvu snagu da je ona ozbiljno zabrl-
njavala nosioce vlasti u crkvi i dravi.
Ve u doba kada je presvi.ter Kozma sastavljao svoju
Besjedu, bogumilstvo je brojem i prostorom Wo zauzelo
iroke razmjere. Njegov nagli uspjeh bio je zasnovan prven-
stveno na kritici crkvene i dravne vlasti ijli su odgovorni
nosioci bili pouzdani eksponenti vizan:t!ijske dominacije u
crkvenom i dravnopolitikom ivotu. Mogli bismo rei da je
latentni otpor potinjenog slovenskog stanovnitva Makede-
ItlJije i Bugarske protiv viza:ntijskih gospodara i protiv tereta
koje mu je nametala strana vlast dolazio do snanog izraaja
upravo u bogunulskom heretikom pokretu. Koltko je ovaj
pokret davao snage velikom ustanku makedonskih Slovena
pod Samuelom ne moe se, istina, utvrditi dzvornim podacima,
ali se s pravom moe pretpostaviti da je III borbi protiv
vizantdjske drave, koja je drala III rukama crkvenai i poli-
tiku vlast, heretiki zanosdoprdndo SV'Oj dio uspjehu ustanka,
pa su utoliko li pobjede ustanika bez sumnje doprinosile
moralnoj afirmaciji bogumilskog heretkog uenja u masa-
ma slovenskog stanovnitva, U novoj dravi, koja se u tOikJU
ustanka formirala pod carem Samuilom te se iz MakedoIlJi.je
232
proi.ll"1la daleko na zapad.,oogumHisu dobjli veu mogunost
li .iJI;i prostor kretanja i dj elovanja. Mogue je, daJko za ito
nema potvrde u dzvorima, da je u ovm uslovima njihovo
uenje poelo da prelazi preko sjevernih granica Makedonije
i da se s ontU stranu Sar-plaOClline pojavljUje i III susiednam
srpskim oblastima.
Kada jeg. 1018. ponovo uspostavljena vizaJntijs~a vlast
uramijem opsegu, izmijenili su se iz temelja uslovi cjelo-
kupnogivota njenih slovenskih podanka, Postepeno, na
podruju MaikedJOnije i Bugarske svi Vla2mJij'i poloaja u cl1lwii
>i. dravnoj upravi prelaZlili su u ruke vri.zaJnJtJijskdh ~UilllkcioiIlie
ll'Ia koji SUSIe ovdje ponaali kao predstavnci osvajake vlasti
upokorenoj zemlji. Ne samo marod nego !i. IlIiie seosko sve-
tenstv'obi1Ji su izvrgnuti preziru vtiJsoke crkvene gospode,
Ohridski arhiepiskop Teo>filakt, koji je oko 1078. doao Illa
ova] poloaj iz sredine visokog carigradskog drutva, gorko
lse u svojim pi.smima alio ito ga je sudbina odredJilla da ivd
'U ovoj prljavoj movari, meu ovim udovltdma kakvim
je smatrao svoje slovenske podanake ija je sama narav,
kaJiko kaearhiepiskop, majka svakog zla. Crkveni li dravna
nameti, a pored toga gramzivost vizantijsikih inovnliJk1a (koju
ne krije IlJi. pomenuti arhaepiskop u svojIim pismima) dovo-
Idili 'su nekolko puta u toku XI stoljea do narodnih ustanaka
koji su se zavravah porazirna sa itekim posljedicama. Mrnja
protilV Vizantije injeniJh predstavnika u crkvi li. dravi,
nemona da doe do dzraaja u otvorenoj borbi, mogla je,
)tadanjim uslovima, da nae svoj prirodan tok u bogumilskom
pokretu i da u njegovu aktivnost ulije novu snagu. Stoji,
svakako, utvrena ,iinjenica da je u ovdm vizantijskim pro-
,viincijama, osobtto lU Makedooliji, bogumilslkd rpakret u XI
i XII stol1jell znatno ojaao, i da je u OVOlIn periodu dobro
i neke stalnije konture vjerske organizacije. S druge strane,
vizantijls~om okupacijom bugarskog i makedonslrogtenitolI1i.ja
li.z!bliisana je dravna granica te je sada bogumilskom uenju
prostorno otvoren P1Ut U ue Vlizantijslko podruje pa li lU sam
Carigrad, gdje ve li raIlJi.je ima spomena o< dualistliikim
sektama razliitiiJh smjerova, Ovdje se od sredine XI stoljea
vie puta spomJilnje djelovanje bogumila, a u poetak XII
stoljea pada li prvi za:biljeenli proces protiv jednoog od
lIljihovih starjeina koji se zavrlo ,njegO'Vli.m spaljivanjem na
Iomad (oko 1110. g.). Na proirenom prostoru, u novlimsredi-
233
 naima bogumilsko uenje susretalo se Sa Tla:z1Jil:ttilm itl1adiicijama,
rta:z11it'im kulturnim i socijalnim uslovima gdje SiU neizbjemvi
biM uzajamnJi. U1ticajli koji S1U se oitovali ne samo utakttkom
prilllig'OaV1anjusredin.i nego i u izvjesnJi.m modifikacijama
u pogledu vjerovanja li organizacije. Iz podataka XII i poetka
XIII stoljea v:idJi se da je u bogumilskim vj,erskJim opinama
lili crkvama, kakJo ih nazivaju savremeni latdnski dzvord, ve
bilo uspostavljeno starjeinstvo, da oo se vjersld obredi
'U!stalili i dobsli odreerrije forme i da su vjenndci ;prema
svojim vjerskim 'OiPtinamabiilJi vezaJn.ivrim moralnim
obavezama. Razumije se da uticaji 'ClI1UgliJh dualJiJsti:ki:h sekta
ili ortcdoksnog hrtanseva nisu na tajko velkom prostoru
mogli djelovati [edsnstveno i ujednakonn ab1I1kiu na itavu
.bogumiIsku zajednlcu i na sve njene opine liIliorkve. Ostale
su nejednako nijansirane razlike u dualistikom objanjenju
~ijeta 'koje 'Odraavaju jaiCi i]i slabiji uticaj dJrUiglih dua1iiStI1lkih
sekta, odnosno ortodoksnog hnianstva. Osobito je bila nagla-
avana razl1ika 'izmeu crkve bugarske (ecclesia Bulganiae)
i. ,CIl1k'V1e ragovike (ecclesia Dugunthiae). Prva rairena
na podruju Makedonije, sa [airn sreditdma u Me1rui!klu i
iMoglenu, zastupala je umjereni dualizam, tj. vjerovanjeda
tvorac materdjalnog svijeta nije jednak IbOlgui da mu je
djelovanje vremenom ogranieno; druga, rairena ma podruju
'slovenskog plemena Dragovia u 'I'rakiji, stajala je Ilia stano-
JV:iltu strogog, apsolutnog dualizma tj. smatrala je da su
tvorac duha i tvorac materije od iskona dva ekvivalentna
bia; kod prve se osjea uticaj ortodoksnog hrianstva, kod
druge radikalnog pavlikijanstva. U jednom latinskom spisu
iz sredine XIII stoljea navedeno je poimenino esnaest he-
retikih crkava, rasutih na irokom prostoru od Carigrada
do Tuluze, a (latim se, na kraju, 'kae da sve potiu od crkve
bugarske i od crkve dragovike. Kod zapadnih heretika po-
stojala su u pogledu vjerovanja i obreda razmimoilaenja
u kojima se ogleda razliitost njihova porijekla od jedne
illi druge bogumlskeorkve. ALi i 'Pored svrh, u sUltinli manje
'Vanih .razLoga, iJpak susve bogumdlske opine i, uopte, sve
dualistike sekte razliitih imena i razliitih nijansa u poje-
dmostdma dogmatskog i anoralnog uen]a, IbIle jedinstvene
u apsolutnoj nepomirljivosti prema objema ortodoksnim cr-
kvama, koja je drastino bila izraena u negiranju hrian
skog karaktera ovih crkava. U ovoj heretikoj zajednici ugle-
234
dno mjesto rpripadalIo joe !bQgumi:lskilmOipina:ma na ~o~r:uj'\1
Makedonije i Trakije, gdje se od XII stoljea spominje ne-
kollkc jalih bogumilskih. sredita.
Iz Makedonije zrailo je heretiko uenje po okolnim
slovenskim oblastima te se, u drugoj polovini XII stoljea,
pojavljuje i u Srbiji pod Stevanom Nemanjom. Pojava je,
dosta nejasno, opisana u Nemanjinoj biografiji od njegovog
sina, kasnijeg kralja, Stevana Prvovjenanog. Lukava je-
res o kojoj se tada raspravljalo u dravnom saboru (izmeu
1172. i 1180. g.) osuena je i odluno suzbijena: srpski vla-
dar, po zakljuku sabora, preduzeo je protiv ovih heretika,
koji su, kako se u biografiji navodi, ili 'za u.enjem~ezu~
nog Arija, brze i stroge mjere: Jedne popali - <kaze nje-
gov biograf - druge raznim kaznama ~azni: tree ~rogna
3.'Z drave svoje, domovine njihove i sve imanje SaklUipllV \raz-
da gubavdm i ubogim. Uitelju li naalniku njlihovu jezitk
ureza u grlu njegovu - a knjige njihove neastivespali...
I na sve strane iskoreni tu prokletu vjeru da se i ne spomi-
nje nikako u dravi njegovoj. Ipak se spominjala. Ako bo-
gumiJlsIki heretici (o njima se, naime,s1guI'lnQ ovdje radi) i
nliJSIU uspjeli da se usrednjovjekovno] Srbij!i odre ka'~ oJ:"~a
nieovana vjerska zajednica, ipak su ponekad zadavali brige
predstavnioima csrpske pravoslavne crkve koja ih podiJm~
nom babuna.bogumila illi., uopte, heretika osuuje i POOilclJi,..
inje. Jo sredinom XIV 'S1toljea smatrala se patrebn~m bud-
nost prema djelovanju heretika te su stoga i u Zakoniku cara
Duana predviene kazne igosanja i izgnanja za heretike
koji ive meu hrianima ,kao i za one koji ih prikrivaju,
a posebne Ikazne za svakog :ko ieree babunsku 'rije. U~bi
ajena mjera koja se u Srbiji primjenjivala lprotiv heretika
bila je kazna izgnanja iz zemlje. Tom mjerom posluio se i
Stevan Nemanja u pomenutoj prilici. Samo po sebi namee
se pitanje nisu li se neki od prognanika sklonili u Bosnu
gdje je 've IbHo IIl.jiihoviih ,istomil1}e.nika i gdje iSU se, !kalO Ito
se zna, pod kraj XII stoljea sklanjali heretici prognani iz
dalmasinskth gradova? Iz onoga to je poznato o heretikom
pOtkiretu lU Bosni l1Joga vremena proizlazi kao sigurna injenica
da je Bosna u posljednjim decenijama XII stoljea bila pri-
vlana za sve one <koji su zbog svog heretikog ubjeenja
bili gonjeni iz svoje vlastite zemlje. Ovdje su mogli, jo ne
ometani, da se nau zajedno i dalmatinski heretici, koji su
235
donosili uticaje zapadnih kathara i patarena u pogledu orga-
IV
i~~ija i ob:~, kao ti bogumili, koji su iz Makedonije, preko
Srbije, prenlieli slovenski obredni jezik i, vjerovatno, 810-
venska heretike knjige. Prema onom to lilL kt/lSlIllijiih poda-
ta~a .~ I() h~retilko1 crkvi bosanskoj, u njoj su se spajali
uticaji s Jedne l s druge strane da se onda izraze II jedin-
stvenom vjerskom uenju sa preteno bogumiL1.Skim sadra-
jem.

POJAVA HERETIKA U BOSNI

U jednom nedavno objavljenom antiheretikom spisu

iz druge polovine XIII stoljea govori se na jednom mjestu
kako su neki Francum, koji su poli II Carigrad (radi seo
drugom krstakom ratu 1147-1149. g.), tamo upoznali i usvo-
jili manihejsko uenje. U nastavku pripovijedanja kazuje se
dalje u tom spisu: Zatim neki iz Slavonije, to jest iz zemlje
koja se zove Bosna, il1i su u Carigrad radi trgovine: kad su
se povratili u svoju zemlju, rpropovijedalisu (naime manihei-
sko uenje) i, kad su se namnoili, 'postavili su sebi episkopa
koji se naziva episkopom Slavonije ili Bosne. Ako se oslo-
nimo na ovaj 'Podatak, onda bismo prvu pojavu lhereH'kog
uenja u Bosni mogli smjestiti u sam poetak druze polovine
XII stoljea, a neto kasnije ti organizaciju heretike optine
sa episkopom na elu. U drogom jednom izvoru, pod f.{. 1167,
spomenuta je pored drugih heretikih crkava na Balkanu i
crkva Dalmacije. Iz drugih, sasvim pouzdanih podataka
znamo da je izmeu 1185. i 1200. g. bilo heretika u dalma-
tinskim gradovima, osobito u Splitu i Zadru, i da je izmeu
njih i njihovih istomiljenika u Bosni odravan saobraaj.
Na posljednie ~odine XII stoliea odnosi se podatak da je
spliits1ti InadbfiJskUip izagnao iz Splita i Trogiiira ne malJi broj
patarena koji su onda nali utoite i zatitu u Bosni. Za-
darski graani, inae rodom iz Apulije, braa Matej i Ari-
stodije, po zanimanju zlatari, boravili su tih godina esto u
Bosni u poslovima svoga zanata. Crkvenim vlastima bili su
poznati kao aktivni heretici, vjeti. latinskoj i slovenskoj
knjizi. Prema dobro OISnJOVanom miljenju A. Solovjeva ovaj

236
237
 Aristodije identian je sa Rastudijem, koji je u jednom bo-
sanskom rukopisu iz g. 1393. naveden kao prvi u nizu star-
jeina (djedova) heretike crkve bosanske, i da je to isti onaj
Rastudije bosanski koga u XIII stoljeu srpska pravoslav-
na crkva proklinje zajedno sa drugim krstjanirna li krstja-
nlcama. Bosna je, dakle, ve u drugoj polovini XII stoljea
postala privlanom za heretike sa raznih strana koji su ovdje
imali povoljne mogunosti djelovanja bez straha od gonje-
nja. Ovdje se, do Ikraja tog stoljea, na irokoj teritorijalnoj
OSIlJOv'i staloilo heretIika uenje, bogumilskopo dogma~oon
sadraju i slovenskom obrednom Jeziku, sa uticajima 'zapad-
nih duaIista, kathara i patarena, II pogledu organizacije i
obrednih forma.
Zetski knez Vukan, stariji sin Stevana Nemanje, izvije-
stio je g. 1199. papu Inocentija III da je heretiki pokret u
Bosni ve bio osvojio vrsta uporita. Neemo da vam kri-
jemo - 'kae Vukan u svom pismu - da se u 'zemlji ugar-
skog kralja, to jest u Bosni, razvija hereza ne malih raz-
mjera, i to u tolli/koj rojem da je i sam ban Kulin, poto je
sa svojom enom i svojom sestrom, udovicom pokojnjeg Mi-
roslava humskog, i sa vie svojih srodnika bio zaveden, pre-
veo u onu herezu vie od deset hiljada hriana. Dalje se
ovdje kazuje kako je ugarski kralj, ogoren Mog ovoga, ne-
ke od heretika otpremio papi da ih ispita; oni oo se zatim
vratili sa lanim pismima i tvrdili da im je papa odobrio
njihovo uenje. Iako broj od deset hiljada hriana prevede-
nih u jednom mahu u heretiku vjeru izraava pomalo sred-
njcvjekovrnr sklonost ka pretjerivanju, ipaJk V;ukano'Vo pismo
nesumnjivo pokazuje da se heretika uenje u Bosni ve bilo
toliko rairilo da je moglo predstavljati ozbiljnu opasnost za
interese rimske crkve u ovojzemlj'i - tim vie to je bilo
nalo put do samog vladara i njegove porodice. U Rimu je to
i shvaeno kao ozbiljna opasnost te su odmah i preduzete
Ta'zllilite mjere da se pokret u Imrlijenu presijee, Nopekazalo
se da su bosanski heretici u stanju da prue jai i ustrajniji
otpor nego to se oekivalo i da su u otporu njihove snage
samo jaale. Istorijska situacija Bosne, u vremenu kad se
u njoj pojavljuju heretici, predstavljala je, ikao i u Bugar-
skoj u X stoljeu, pogodno tlo u kojem je njihovo uenje
moglo da pusti vrsto korijenje i da se razvije u monu mo-
238
ralnu snagu koja je hranila heretiki otpor kroz vie od
dvjesta pedeset godina.
Od 'svih zemalja jugoslovenskog etnikog /podruja u
istorijskim izvorima najkasnije se pojavljuje Bosna ikao dr-
avnopolitika injenica; a i onda, kada poinje da se spo-
minje u izvornoj grai, podaci su o njoj, u poreenju sa dru-
gim naim zemljama, jo dugo vremena rijetki i oskudni.
Ve je ta injenica dovoljna da pokae koliko je dugotrajna
bila relativna izolovanost Bosne od spoljnih istorijskih zbi-
vanja. Hrianstvo je ovamo prodiralo sporo, slabanim toko-
vima, koji su esto bivali u opasnosti da presahnu, Glavna
ibtiiga lOIk:o pokrtaJv,aJnja slovenskog stanovntva 'i oko orga-
nizacije crkve na bosanskom podruju pala je u dunost kle-
ru splitske crkve koja je naslijedila staru salonitansku crkvu
ija se jurisdikcija jo iz rimskih ranohrianskih vremena
protezala duboko u dinarsko planinsko podruje. Tragovi
misionarskog rada s ove strane sauvani su jedino u oskud-
nim ostacima uglavnom malih crkvenih graevina iz VIII
.dIO XI stoljea, '01bino rprilZiidanih 'uz ostatke zklJina IsIninih
graevina iz rimskog vremena. Nikakvi pisani 'spomenici o
ovom misionarskom djelovanju nisu ostali te se s prilinom
sigurnou moe pretpostaviti da ono i nije bilo naroito
intenzivno. Tek sredinom druge polovine XI stoljea formi-
rana je nekako bosanska biskupija koja se, od tada, navodi
i u pisanim spomenicima, ali jo dugo gotovo samo po ime-
nu. Nita nije zabiljeeno ni gdje joj je bilo sjedite, ni ko
su bili njeni biskupi niti ta su radili na organizaciji crkve.
Tek kod dubrovakih pisaca XVI i XVII stoljea navedeno
je poimenino nekoliko bosanskih biskupa koji su taj poloaj
zauzimali negdje od sredine XII stoljea nadalje. Svi ovi
biskupi imaju slovenska imena i sigurno su bili domai ljudi.
Za jednoga od njih, Radogosta, hroniar Resti kazuje da je
u vrijeme bana Kulina dolazio u Dubrovnik da primi posve-
enje od nadbiskupa Bernarda; i, poto nije znao latinski
niti koji drugi jezik osim slovenskog, morao je da svom
metropolitu poloi zakletvu na slovenskom jeziku. Ve i iz
ovog proizlazi da je u Bosni vjerska crkvena sluba vrena
na slovenskom jeziku prema slovenskim liturgijskim knji-
gama koje su mogle da se ovdje udomae putem djelovanja
'kiJ1ometodsikie crkve, Nita nije poznato 'o tome gdje su .se
kolovali ovi 'bosanski biskupi i kakva im je bila priprema
239
za ovo odgovorno zvanje, ali moemo sa sigurnou pretpo-
staviti da kod svojih starjeina u Splitu i Dubrovniku nisu
mogli traiti mnogo pomoi niti oekivati da e visoka cr-
kvena gospoda ovih starih crkvenih metropola posvetiti neku
naroitu panju njihovoj ne mnogo privlane] zemlji. Iako
po crkvenoj organizaciji vezana za Split, odnosno Dubrov-
nik, bosanska biskupija bila je preputena sama sebi, odije-
ljena od svog vieg starjeinstva ne samo terensko-saobra-
ajnim tekoama, nego i svojim slovenskim obredom i pa-
trijarhalnim obiaiima na ikoje se iz Itornjih redova dalma-
tinslrog IkJera IgI1eda:lO s visiJne. Ne moe se oekivati da je
teoloko obrazovanje tadanjeg bosanskog svetenstva prela-
zilo granicu najoptijih znanja i da je omoguavalo ne'ko si-
gurnije snalaenje u zamreno] hrianskoj dogmatici. Stoga
se jo manje moe pretpostavliati da je bosansko sveten-
iS'tV1O bilo u !Stanju da sa vje1Ji:m hereticima na ravnoj nozi
raspravlja o tome kg/ko treba shvatiti pojedine alegorine
tekstove evanelja ili da sa ubiedliivou znalaca pobijaju
Zlamam1j1ivo dualistiko olbjanjienje svijeta. U stvan, u Slamom
poetku svoga djelovanja u Bosni, heretici su u postojeoj
crkvi naili na slabu branu koja se u dodiru s njihovim
uenjem lako mrvila i lomila. Teoloki nedovoljno i povrno
obrazovano svetenstvo nije moglo da se snae u pitanjima
koja su postavljali heretici, niti da argumentovano brane
zvanino stanovite, niti da raspoznaju ta je u obianjava-
nju tekstova heretiko a ta ortodoksno stanovite. Kad ima-
mo u vidu izvanrednu sposobnost prllazoavanja heretika,
osobito bogumila, kOIj!a je toliko puta ilstaknu1ta u savremenim
izvorima kao jedna od njihovih bitnih crta, kad imamo u
vidu njihovu vjetinu da svoje uenje predstave kao pravo
hrianstvo i sebe kao prave hriane, nee nam biti teko da protiv heretika preduzme potrebne mjere; i ako ban ne
razumjeti to su uspijevali da se izmijeaju sa pravovjernim
svetenstvom, da se udome u postojeim redovnikim kua li!manjoe, kralj treba da d bana i heretdke progna ne samo iz
ma i da gotovo neprimjetno nametnu svoje uenje i shva-
tanje neukim redovnicima. Jedno pismo pape Gregorija IX
iz g. 1232. najbolje ilustruje 'koliko je ve bila preovladala
heretika atmosfera u vjerskom ivotu Bosne i koliko su
heretika shvatanja i uticaji bili prodrli i u najvie redove
zvanine crkve. U pismu se kae da tadanji katoliki biskup
II Bosni ak nije vjet ni pismu, da javno zatiuje heretike,
da je do biskupskog poloaja doao pomou nekog poznatog
240
heretika, da u crkvi ne vri slubu niti dijeli sakramente,
da ne zna vriti ikako treba obred krtenja, da boravi u ne-
kom selu meu hereticima i da je njegov roeni brat neki
starjeina heretika. Biskup se izgovarao neznanjem i time
najbolje pokazao koliko je njegova crkva bila nedorasla da
se odupre iskuenjima koja 'su heretici unosili u njene re-
dove.
Sve do pomenutog pti:sma zetSktog kneza Vulkana, m u
Rimu ni u Splitu nije se pojava heretika u Bosni uzimala
ozbiljno iako se o njoj i ranije moralo znati. Sve do tada
heretiki pokret mogao je nesmetano da se iri, da osvaja
pozicije II redovima slovenskog klera bosanske biskupije i
meu njenim redovnicima i da se konano pojavi u vidu
organizovane heretike crkve sa svojim starjeinama, redov-
nicima i redovnicama - krstjanirna i krstianicama koji
su ivjeli u bratstvimae prema ,oibiiajima monakog 2Ji!\'lOlta.
'I1e1k: je Vul~ai11JO!Vo pismo slkrenu10 panjurtimslklilh crkvenih vla-
sti na snagu heretika i opasnost koju predstavljaju za inte-
rese rimske crkve u Bosni, i tek od tada rimska kurija po-
inje da preduzima mj-ere 'protiv ove heretike 'zemlje, slu-
ei. se esto krstakim ratom i oruanom snagom ugarskih
k,raljeva. Ve 'slIjede/e, 1200. g., papa se obraa rpiismom ugar-
skom kralju Emeriku i trai njegovu intervenciju u Bosni.
Bana Kulina prikazuje Ikao ovjeka koji je ve sasvim otiao
na stranu heretika: dao je sklonite ne malom <broju pata-
rena koje j,e splitski nadbiskup protjerao iz Splita i Tro-
gira; iskazuje im ast 'kao katolicima, pa i vie nego katoli-
cima nazivajui ih hrianima 'kao da im je to zvanino ime.
Papa je odluno 'zatraio od kralja da pozove bosanskog bana
protjera sve hereti:ke rz 'Svoje zemlje i ne oduzme im sve
Bosne nego iQ; cijelog ugarskog kraljevstva i da im svuda,
ma gdje se nalazili, zaplijen! njihova dobra; i, ukoliko se
ban drukije ne moe vratiti na pravi put, da protiv njega
primijeni pravo dravne sile. Sve ovo trebalo je preduzetl
ne samo zbog Bosne nego i radi toga da ova bolest, ako se
u poetku ne SUZbije, ne zarazi okolne zemlje pa da se i po
ugamom kll'la1jevstvu ne razvlje njena poast-e. Ovim je
poela bliska saradnja Izmeu rimske kurije i ugarskog kra-
16 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
241
ljevskog dvora protiv heretike Bosne, saradnja izmeu
a i maa koja se vie nije prekidala.
Opasnost krstakog rata izbjegao je ovaj put ban Kulin
time to je odmah pokazao svu pripravnost da u pogledu
vjere prihvati sve to [e kurija od njega traila. Pravdao se
od op1Jmbe time to, ik~o je izjav,i'o,nije znao da razliJkuje
heretike od katolika; izjavio je 'spremnost da primi svaku
pouku i zamolio papu da u tom cilju poalje u Bosnu svoga
izaslanika koji e o stvarima vjere ispitati njega i njegove
ljude. Njegova elja, izreena pod pritiskom prijetnje krsta-
kim ratom, uzeta je u Rimu u obzir te je u Bosnu upuen
ovjek papina povjerenja, dvorski kapelan Ivan de
Kasemaris (Casemaris). DObiveno uputstvo, prema kojem je
imao da postupi u ovoj svojoj misiji, podudara se sa utvr-
enim principima koji su se tih ,godina primjenjivali prili-
kom voenja slinih istraga protiv 'kathara i patarena u
Italiji i Francuskoj: najprije e pokuati da heretike prevede
na put istine: ukoliko se 'Ile odazovu njegovom pozivu, po-
stupie protiv njih prema propisima koje je izdao papa.
Papin legat stigao je u Bosnu poetkom aprila 1203, te
je sa starr:jeinama lkrstjana, <li prisustvu bana Kulina,
odrao sastanak na Bilmom polju pored nijeke (na podru-
jrU Zenice). 'LspitJi.ivanj,em Ipni'Sultn~h ustanovao je dia su iIlJjlillrova
vjerska shvatanja i obredni obiaji u bitnim takama su-
!pf1o:tni uenju katolike C'I'!kve i zvarunog hrtanstva uopte;
zatraio je i dobio izjavu kojom starjeine (priores) onih
ljudi koji su dosada sebi posebno uzimali pravo da se nazi-
vaju luriandrna i(dhristi:ani), 'Usvajaju dogme irimskectkve
odriui se time pojedinih taaka heretikog uenja. O tome
je, 8. aprila 1203, ispostavljen dokumenat ikoji su u prisustvu
papinog legata po'tpisa!le prisutne starjeine bosanskfih krstia-
na, ban Kulin i, kao svjedok, dubrovaki arhiakon Marin.
To je dobro poznati akt odricanja (abjuracija) na Bilinom po-
lju u kojem se mogu 'konkretno sagledati glavne take vjer-
skog uenja i vjerske prakse 'bosanskih heretika. Poto je
!Svr\ilO posao 'll Bosni, legat je poao u Ugarsku da ii s te strane
utvrdi bilinopoljska utanaenja. Sa sobom je 'poveo banovog
sina i dvojicu heretikih starjeina, Ljubina i Bragetu, koji
su pred kraljem, kalokim nadbiskupom i drugim velikodo-
stojnicima u i:me sve svoje brae i samog bana Kulina po-
novilizakletvuda e se pridravati svih datih obaveza. O
242
kri- tom je izdat i banovom sinu uruen dokumenat sa kraljevim.
peatom i nalogom banu da preduzme to je potrebno da se
primljene obaveze, kao i ostalo to bi u vjerskim stvarima
traila rimska crkva, potuju i sprovode od svih njegovih
ljudi. Posebno je predviena globa od 1000 maraka srebra
ako bi ban svjesno podravao i titio heretrke; od toga bi
polovina pripala rimskoj kuriji, a polovina kraljevoj bla-
gajni.
Sam akt odricanja nije predstavljao nita drugo do tak-
Uki IPOltez koji je nametnula opasnost k1rsta\ikolgraJta.i mrnost
samoodbrane. I ovdje se, dakle, radilo o taktici prilagoa
vanja koju su, kako smo vidjeli, bez dvoumljenja primjenji-
vali manJihejslki heretiici,posebDlo bogumili, kad god eu se na-
li u opasnost i amd god SIU to naroite prtiliifkezahtijevale. A
prilike u vremenu kada je sastavljana bilinopoljska izjava
nagovjetavale 'su sa svih strana blisku opasnost ne samo
za bosanske heretike nego i za bosansku dravu. U to vrije-
me poele su ve da se vrlo vidljivo ocrtavaju posljedice
IOdiaJD.:Ziiivllle aktivnostJi rimske kunije pod Inocentdjem III (1198-
-1216) koja je imala za cilj uspostavljanje crkvene prevlasti
Rima na itavom Balkanu. G. 1202. uklonjen je pomou
ugarskog kralja sa vlasti u Srbiji 'mlai Nemanjin sin Stevan
i na njegovo mjesto doveden njegov stariji brat Vukan, koji
je svojim ranijim djelovanjem u Zeti dao dokaza da e i sada
kao srpski veliki upan voditi brigu o interesima rimske ku-
rije. Tih godina jaao je uticaj Rima i u Bugarskoj, te je
1204. lronanowraen u uspostavljanju papske vrhovne
vlasti :nad bugarskom crkvom, Slalb[jenjoe Vi:zantije u po-
sljednjim godinama XII stoljea praeno je nastojanjima Ri-
ma da i ovdje doe do dominacije nad istonom crkvom bilo
u vidu unije, ili u vidu prostog potinjavanja. Kad su latin-
ski krstai g. 1204. osvojili Carigrad i kad je tu postavljen
latinski patrijarh kaosufragan rimskog pape,izgledalo je da
je Rim vrsto uhvatio u svoje ruke kontrolu nad vjerskim
ivotom i ovog matinog podruja istone crkve. Pod uti-
skom, koji jie ostavljalo naglo jaanje papinskog uticaja u
balkanskim zemljama, prijetnje iz Rima upuene Bosni pri-
mane su u ovoj zemlji ikao neto to je opasnije i neposred-
IIli1j.e nego obdnd pokuaj zastraivanja. U takvim prilikama
bosanski heretici nisu imali drugog izlaza no da javnom de-
16-
243
klaracijom o usvajanju zahtjeva rimske crkve privremeno
zatite i prikriju svoja vjerska ubjeenja.
Papin legat Ivan Kasemaris u svom izvjetaju od g.
1203. naziva bosanske obraentke bivim patarenlma -
imenom kojim su crkvene vlasti nazivale heretike dualiste
u sjevernoj Italiji, a zatim ga i kasnije esto upotrebljavale
za oznaku bosanskih heretika, Iz samog pak 'akta odricanja
vidi se da je njihovo vjerovanje bilo zasnovano na manihej-
Iskioan uenju 'klao j vierovanie botgUJmll1a ii zapadnih here1likia.
Sami SlU selbe l1Ia1z~V'aI1i hranma (u docnIijim domairn spo-
menicima kJI1Stj,ani) kao boigumilii li drngti herefm,cli mani-
hej skog smjera na istoku i zapadu. Time su isticali da su
oni jedini i pravi hriani, jedini istinski uvari Hristova
uenja, to im je naroito zamjerala i istona i zapadna zva-
nina crkva. Stoga, je, prilikom raspravljanja na Bilinom
polju, papin legat izriito traio od heretika da se vie me-
usobno ne nazivaju hrianima nego braom da se onim
posebnim imenom (tj. imenom hriana) ne bi nanijela ne-
pravda ostalim hrianima. Iz akta odricanja vidi se, dalje,
da su ve u to doba bosanski heretici imali svoje starjein-
stvo i vjersku organizaciju koja se u jednoj nedatiranoj po-
velji Stjepana II Kotromania (izdata je oko 1325) prvi put
javlja pod nazivom crkva bosanska. Od tada se u bosan-
skimspomenicima uvijek navodi pod tim imenom. Meu
tim, kao to je ve reeno, u jednom antiheretikom spisu
iz druge polovine XIII stoljea spomenut je heretiki epi-
s'kJop SlalvlOnijie m Bosne koji je, ikaiko izgi1eda prema ovom
izvoru, ve u drugoj polovini XII stoljea morao biti u ovoj
funkciji. Prema tome bi i crkva bosanska bila formirana
mnogo ranije nego to je prvi put spomenuta u domaim iz-
vorima.
244
v
BORBA ZA SAMOODR2ANJE
Izjava starjeina bosanskih heretika izg. 1203, kojom
se odriu SIVoga ueni a i prjhvadaju dogme i obrede rimske
crkve, bila je nudom nametnuta mjera da bi se izbjegla
opasnost progona ili unitenja. Ni papin legat Kasemaris
nije bio osobito siguran da je njegova misija postigla trajan
uspjeh. Iz Bosne je otiao sa ravom slutnjom. Ponio je uti-
sak da je korijenje ikatoHke crkve u ovoj zemlji slabo, da
se crkva ne moe osloniti na slovensko svetenstvo koje je,
kako se pokazalo, bilo vie sklono hereticima nego Rimu.
Stoga je predlagao da ISe na mjesto umrlog bfilSk:u!pa, klOijd je
bio Sloven, postavi jedan Latin i da se broj biskupija po-
vea na tri ili etiri. Ovaj predlog nije, zasada, bio uzet u
obzir i stvari su ostale onakve kakve su bile i prije 1203.
Obaveze !roae su pnimili heretici nfusru bile obeebijeene ni-
kakvim unutranjim promjenama nego samo 'spoljnim sank-
cijama. A sankcije su mogle djelovati samo toliko da he-
retici svoje uenje privremeno zataje i pr~kriju ili da ga pro-
povdjedaju 'sa vie opreznosti; j samo dotle dok ISlU postoja!le
mogunosti da se sredstvima sile stvarno i primijene. Takve
mogunosti nisu mogle biti trajne.
Ugarska, na Ikoju se u Rimu raunalo da e biti izvri-
lac papinih planova na Balkanu, bila je pod Andrijom TI
(1205-1235) suvie zabavljena svojim unutarnjim i spoljnim
za'P1etajima a da bi s dovodjno snage mogla da se posveti
brigama o vjerskom stanju u Bosni. Na drugoj strani, sva
panja rimske kurije bila je tih godina okrenuta pitanju he-
retika u junoj Francuskoj, gdje su bili ugroeni ivotni in-
245
 teresi katolike crkve. U takvim okolnostima, i rimska ku-
rija i ugarski dvor morali su se zadovoljiti samom izjavom
bosanskih heretika, a sve ostalo prepustiti svome toku. I ne
dugo \poslije ibilinopoljSke 1zjave heretiki pokret ponovo
izbija na povrinu u punoj snazi. U jednom papinom pismu
izg. 1221. istie se da heretici u bosanskim krajevima ...
javno propovijedaju zablude svoje opaine na veliku tetu
stada gospodnjeg. Javno propovijedanje heretikog uenja
bilo je mogue jedino uz pretpostavku da je imalo podrku
ne samo u narodu nego i u vladajuim drutvenim slojevima
i da je naillazilo na pasivnost, ravnodunost pa li na sim-
patije meu slovenskim svetenstvom zvanine crkve. Iz-
gleda da su takve pretpostavke u Rimu li uzete uobzi.r. Ta-
mo je, naime, rije'elIl.lo da se ne samo .pI1otfuv herel1Jilkia nego i
protiv svih onih koji ih primaju i tite preduzmu sada
otre mjere, drukije od onih iz 1203. Sada se ilo ne na is-
pJt:ivanie 1. pri:dobij.anje nego na iskorjenjenje heretlilk\a si-
lom. Odreen je, g. 1221, novi legat za Bosnu i Ugarsku sa
zadatkom ~ uputstvom da propovijeda krstaki ;mt ;proltiv he-
retika i njihovih zatitnika. Da bi mu posao olakao, papa
je posebnim pismom pozvao kra'lja i kler Ugarske da mu
pomognu rprtilikom verbovania krstaa za pohod protiv Bo-
sne. Ali itava ova akcija doma je u nezgodno vrijeme. Ugar-
ska se tada nalazila pred graanskim ratom koji j,e izbjeg-
nut samo time to je kralj Andrija II Zlatnom bulom 1222.
g. feudalcima dao toliko opsene privilegije da je kraljeva
vlast postala sasvim ovisnom o njihovoj volji. U takvim okol-
nostima, i pored svih nastojanja papinog legata nije se ni-
kako mogla skupiti krstaka vojska niti nai podesna linost
koja bi je predvodila. Da bi sa sebe skinuo brigu i odgo-
vornost, kralj Andrija je g. 1225. predao Bosnu, Soli i Usoru
u vlast kalokom nadbiskupu stavivi mu u dunost da se
sam pobrdne da se ove 'zemlje 'oljste od heretika. OVla lera-
ljeva odluka dobro je primljena u Rimu. Iste godine papa
hvali alokiolg nadbtsloupa ito je hrabro prilpalSlalO kll1sta-
ki ma i to je preduzeo da goni heretike u Bosni, Soli i
Usorl, Da bi pak - kae papa 'll pismu nadbiskupu - pre-
duzeti posao mogao to potpunije izvriti, treba da u onim
zemljama pnopoviijeda ,kll1st,a,kii rat podstiui vj.emiike pro-
tiv nevjernika (fideles contra infideles exhortando). Tre-
balo je, dakle, uspjeh obezbijediti raspirivanjem neprijatelj-
246
stva i mrnje meu pripadnicima istorodnog naroda - sred-
stvom koje je ve bilo isprobano u primjeni na heretike ju-
ne Francuske. No sve ove mjere nisu bile dovoljne da po-
krenu ljude u 'krstaki rat te je i heretiki pokret u Bosni
kroz itavo vrijeme ovih priprema oigledno jaao. Od g.
1232. na vilast je doao ban iMaltej Ndnoslav, za !kojlE!lg se ZiIlaJlO
da je bio iz heretike porodice kao i onaj biskup nepozna-
tog imena ~oj[ je 1233. brio smijenjen. Desetgodinje na-
stojanje rimske kurije nije donijelo nikakvog r~ultatakoji
bi ma koliko izmijenio odnose u korist katolike crkve. Na-
iPlIO'tiiv, heretika crva je, ki~o lPo svemu izleda, ou 1()'VOm
deceniju definitivno uvrstila svoj poloaj u Bosni i proiri-
la svo] uticaj i na susjedno dblasti. tavie, kako prema je-
dnoj V!i:jesti !iJzg. 1223. ~gleda, ovdje je tih ~OIdina jedno
vrijeme boravio starjeina zapadnih dualista, heretiki an-
tipapa; njemu su prema toj vijesti, ovamo dolazili i neki
heretici jz j,une Francuske, da se s njima savjetuju,
Godine 1225, pored Bosne spomenute su i oblasti Soli
i Usora kao podruje zaraeno heretikom opainom. Novi
papin legat, kardinal Jakov, poto 'se upoznao sa stanjem II
zemlji, poslao je u Rim izvjetaj (1233) 'll kojem je stanje
katolike crkve prikazao u crnim bojama. U zemlji, gdje su
stanovnici veliklm dijelom pristajali uz heretiku uenje
djelovao je kao b.skupoo'vjek koji je, mjeSilJo da bude vo-
di drugima, zapleo povjerene mu due u nerazrjeiva oko-
ve, Sto je legat smatrao kao jo gore zlo bflo 'je to to je
dubrovaki nadbiskup, ija se nadlenost tada protezala i na
Bosnu, sve ovo trpio iako mu je bilo poznato da je taj bosan-
ski biskup sklon hereticima i da se u crkvama bosanske
b[S!kJupije ne vri sluba boja. U DubrQlVJ!1Jriku su, dalk1e, rav-
noduno gledali na tekoe katolike crkve u Bosni te nisam
nadbiskup nije pokazivao volje da se mijea u crkveno-vjer-
ske prilike njemu 'Podreene bosanske biskupije. I,zgleda da
su i sada, kao i kasnije, trgovaki interesi Dubrovana bili
prei od crkvenopolitlkih te da su i crkvene vlasti, u skla-
dusa politikom Republike, Izbjegavala Ida se suvie eksponi-
raju u osjetljivom pitanju vjerskih odnosa da time ne bi
kvarile druge, za Dubrovane vanije poslove. Papin legat,
koji je stvari gledao drugim oima i postupao sa drugog sta-
novita, osudio je nebrigu dubrovakog metropoltta i smije-
nio bosanskog biskupa. I, nemajui vie povjerenja u doma-
247
e ljude, on je, po ovlatenju pape, na taj poloaj postavio
jednog stranca, Ivana Teutonca, rodom iz Njemake, \Novi
biskup pripadao je redu dominikanaca koji je bio osnovan
1220/21. i kojemu je, kao prvenstven eadatak, bilo povjere-
no da suzbija heretika uenja. Kao uspjeh, iako sasvim pri-
vremen, mogao je legat da urauna i to to je ban Matej
Ninoslav napustio heretrke i pribliio se katolikoj crkvi. Iz-
gledalo je da je sve ureeno i da su, barem sa formalno-or-
ganizacione strane, obezbijeeni 'interesi rimske !kurije. Ali,
stvarne drutvene snage, bez kojih organizacione mjere nisu
mogle dovesti do trajnih rjeenja, ostale su po strani ovih
poslova, i, kada je trebalo da se donesene odluke sprovedu
u djelo, te su se snage isprijeile kao ozbiljna smetnja. Iste
godine, 1233, mada se pokorio Rimu, Matej Ninoslav alio se
papi na neposlunost svoje vlastele: dok su njegovi preci -
kae ban u svojoj albi - po starom obiaju davali upe i dati. Ali, vlastela su odbila da steene posjede ispuste iz
sela kome su htjeli i oduzimali ih kada 'su, prema svom na-
hoenju, htjeli, sada njemu, Ninoslavu, koji je nedavno sa
heretike preao u katoliku vjeru i poeo da goni heretike,
draoci onih posjeda uskrauju poslunost, 'kre stare obi-
aje i samovoljno zadravaju one posjede protiv njegove
volje, Potaknut ovim obavjetenjem, papa je zatraio od
hercega Hrvatske Kolomana, sina ugarSkog kralja, da pre-
duzme to treba da bi se u Bosni odrao onaj stari obiaje
na korist vjere a na propast heretike opalne; jer - kae bro dola kao prirodni saveznik protiv svih snaga koje su
papa u pismu hercegu - ne bi trebalo pustiti da Ninoslav
(sad kada je preao u katoliku vjeru) bude u gorem poloa-
ju nego to su bili njegovi preci koji su bili zaraeni here-
tikim IkrivoVjerjem.
U Rimu se, dakle, mnogo polagalo na to da bosanski ban
zadri staro pravo raspolaganja zemljinim fondom jer su,
sigurno, od toga oekivane materijalne koristi za katoliku
crkvu u Bosni. listina, do ovog vremena nije sauvana ni je-
dna darovnica u Ikorist katolike crkve, ali se iz povelje
ugarskog kralja Bele IV iz g. 1244. vidi da je i prije Nino-
slavova doba bosanska biskupija bila nadarena posjedima
na itavom bosanskom podruju sa svim uobiajenim feu-
dalnim privilegijama. Na ovoj 'injenici mora da je dolo do
sukoba izmeu bana Ninoslava i njegove vlastele: katolika
crkva pojavljuje se ovdje kao pretendent na zemljini 10-
sjed i na privilegije vezane uz feudalnu svojinu. To je tre-
248
balo da poslui kao materijalna osnova za' crkvenopolitikti
prevlast Rima i u tome se nazirale !preimustvo katolike
crkve koja e ga moi upotrijebiti na propast heretikog
krivovjerja (pravitatis hereticae detrimenturn), Ali bosan-
ska vlastela u tome su gledala ogranienje i ugroavanje
vlastitih pretenzija na zemljini posjed kojih se nisu htjeli
odrei u korist nikakve crkve. Nepovoljan poloaj, u kojem
se katolika crkva u Bosni nalazila u drugoj i treoj dece-
niji XIII stoljea, ini vjerovatnom pretpostavku da su bo-
sanska vlastela u tom vremenu prigrabila one upe i ze-
mlje koje su iza 1203. Ibile darovane katolikoj biskupiji.
Sada, poto je rimska !kurija napravila sporazum sa banom
Matijom Ninoslavom g. 1233, i poto je postavljen novi, la-
tinski, biskup Ivan Teutonac, trebalo je, na korist vjere
(in favorem fidei), ove posjede vratiti crkvi, a moda i nove
ruku dovodei time u pitanje ranija prava vladara, zasno-
vana na 'SI1la:rom obiaju. U ovakvom ISVOI111 ISIta'V1U vlastela
su sigurno mogla da ruanaju na podrku heretike crkve
bosanske koja sama nikad nije pretendovala na to da po-
stane feudalni posjedrrlk zemlje, Stoga je godina 1232/33.
bila odluna ne samo za dalji razvitak heretikog pokreta u
Bosn, nego i za dalje odnose iZmeu vlastele li vladara kao
iza odnose izmeu vlastele i heretika crkve koja im je do-
iznutra ili izvana mogle da ugroze njihove feudalne interese
i pretenzije. A heretika crkva sa svoje strane pribliavala
se vlasteli iako je naelno osuivala svaku tenju za stica-
njem mater'ij;alnJilh dobara, daklle i feudalnih posjeda. DOk
Su, prema svjedoanstvu presvitera Kozme, IbogumiilJi X sto-
ljea propovijedali mrnju prtiv vlastele Tboljara), za bo-
sanske heretike to se nikako ne moe rei - barem II izvo-
rima nema traga o sli'nomstavu. Heretika crkva bosanska
uinila je ustupke moralno-teoretske prirode da bi dobila
podrku lruajmonije d!rutvene adase u borbIi proltliv kaJbollii!lke
crkve moju je smatrala svojim glavnlm li neposrednim Ille-
prtij'atelljem.
Z,ada:lji razVIiitak vjerskih odnosa u Bosna <JIdluIle su
bile ove, 1232/33. godine izvrene promjene:
1. Rimska kurija prekinula je sa dotadanjem praksom
da se na poloaj biskupa postavljaju domai ljudi, te je sa
249
strane doveden Iatlnski biskup, dominikanac Ivan Teuto-
nac, Kao pomo u vr'etnjiU Illje,gOlVe mliSitl<e 'trebalo je ida mu
poslui nekoliko redovnika dominikanskog reda, takoer
stranaca, koji su kao inkvizitori imali prvenstven zadatak da
djeluju na iskorjenjenju heretika.
2. Bosanski ban Matej Ninoslav, vjerovatno pod priti-
skom iz Ugarske, preao je na katoliku vjeru, a zajedno
s njim i njegov roak Prijezda; kao garanciju da nee od-
stupiti od rimske crkve Prijezda je dominikaneima morao
predati svoga sina ikao taoca. Rijeeno je, takoer, da se u
BOtSIllIiS1a:gradfi. biskupska katedralna crkva ito je liJmalo da
doprinese podizanju biskupova autordtita i uvrenju Qr-
ganizacije biskupije.
3. Briga o zatiti interesa katolike crkve ostavljena je
ugarskom kralju, bez ije Ise oruane podrke navedene pro-
mjene ne bi mogle zamisltti. O tome koliko je Ugarska bila
u mogunosti da se s orujem angauje lU Bosni zavisila je
u 'stV'aIl"i dalja sudbina ovog vj etaki stvorenog stanja, Izvr-
ujui mandat koji im je povjerila rimska kurija, ugarski
kraljevi su potrebu borbe protiv heretika esto uzimali kao
zgodan povod i izgovor da nametnu i uvrste 'svoju vlast
nad Bosnom. Stoga je i u Bosni pitanje odbrane heretike
crkve dobivalo dravnopolitiki znaaj.
Organizacione promjene, sprovedene odozgo, nisu kato-
!IlLJko,j
crlkvi.otv.orile lPUit uire slojeve naroda li plemstva, gdje
se nalazila snaga heretika. Naprotiv, postavljanje stranca za
biskupa u Bosni i dovoenje stranih redovnika dominikan-
skog reda da vre slubu inkvizitora moglo je samo da Ulije
novu snagu u heretiki polkret. Vrlo je mogue - iako u iz-
vorima nema za to direktne potvrde - da su sada u veem
broju prilazili hereticima i oni svetenici i redovnici sloven-
skog obreda koje je rimska crkva ubrajala u svoje iako nije
mnogo 'Cijenila lll.inJj,vh inJi njihovo teoloko znanje. Ve Slije-
dee, 1234. godine, obnavljaju se pritube iz Rima, sigurno
zasnovane na Izvjetajima iz Bosne, u kojima se vjersko sta-
Inje u '01J'oj zemlji opet p!l"ikazuje u crnim bojama. U jednom
papinom aktu iz te godine kae se da je u Bosni i u susjed-
nim oblastima naraslo mnotvo nevjernika; da je sva ze-
mlja zarasla u trnje i koprive: da je postala leglom zma-
jeva i pasitem grabeljivih ptica. U Rim je dostavljen iz-
vjetaj da je i ban NiIlloslav ponovno prdao heretleima liJ da
250
je heretiki pokret zahvatio i susjedne oblasti meu kojima
se izriito navodi Slavonija. Pokazalo se da je stanje stvo-
reno mjerama iz prethodne godine .bilo zasnovano na slabim
temeljima te je ponovno uzet uobzr krstak! !!.'iat kalo [edino
sredstvo da se savlada Boona i da se od same Ugarske ot-
kloinii. OIpaSI1JOISit koja se prliblliavala. Novom bosanskom bdsku-
pu povjerena je iz Rima zadaa da u Ugarskoj propovijeda
krstaki rat protiv bosanskih i slavonskih heretika; s tim u
vezi dato mu je ovlatenje da daje oprost od grijeha i dru-
ge povlastice svima onima koji stupe u krstaku vojsku i po-
u u borbu za unitenje heretika, Cak i palfkuama i si-
Ieijama kojli su digli ,l"Ulku na crkvena Lica obezbijeen jie
oprost od grijeha ukoliko se svrstaju u redove krstaa. Po-
sebne prvilegije date su hercegu Kolomanu, koji je bio pred-
vien da rukovod krstakom akcij.om na cjelo1kupIlJOm pod-
druju koje je bio zahvatio heteriki pokret. Uspjehu akcije
trebalo je da doprinese i odluka ugarskog kralja, s kojom se
naknadno saglasio i papa, da se bosanska drava stavi pod
neposredrnr hercegovu vIlaist, ibo je u stvan !znaiilo uk]anj a-
nje domae dinastije.
Izvrene su, dakle, svestrane pripreme za krstaki rat
od kojeg se oekivalo da e definitivno utvrditi sve one pro-
mjene ikoje su bile izvrene u crkvi i dravi. Trebalo je da
krstaka vojska uvrsti poloaj latinskog biskupa, da obez-
bijedi djelovanje inkvizitora i da konano iskorijeni here-
tiki pokret. O samom ratovanju, koje je poelo 1235, malo
smo obavjeteni. Zna se da herceg Koloman mje mogao po-
stii uspjeh bez velikog napora i da su tekoe ratovanja
bosanskog biskupa dovele dotle da je ve u prvoj godini rata
traio od kurije da !bude razrijeen dunosti. Ipak je Kolo-
manova ikrstaka vojska konano postigla barem privremen
uspjeh te je g. 1237, na osnovu primljenih izvjetaja, uRimu
konstatoVlaloda je Boma,QIienaod hereze, li da je ovo
ienje obuhvatilo i Humsku zemlju, koja ranije nije bila
spominjana kao nere1JJkia. No, uprkO'S ovo] ikioin!sta'tlaci:jJil, us-
pjeh ni izdaleka nije bio potpun, jo manje trajan. Pojava
strane krstake vojske ujedinila je, kako rpo svemu izgleda,
glavne snage zemlje u otporu prema zavojevaima koji su
ugrozili ne samo opstanak heretika crkve nego su dovodili
'll IpIitanj.e dravnu samostalnost i, osobito,vlasnilka prava
vlastele i ostalog stanovnitva. JeJ.",zapljena lmanjla bila je
251
.urobliajena mjera kioja 'se redovno primjenjiivala proti'\' hereti-
ka, a izgledi na pljaku i plijen bili su zavodljiv mamac ko-
ji je mnoge privlaio u krstaku vojsku, Ve je g. 1200. papa
zahtijevao od ugarskog kralja da bosanske heretike, ukoliko
ne odustanu od svoga uenja, progna iz zemlje i zaplijeni
sva njihova dobra. A kad se radilo o tome da ovakva ovla-
irenje sproVlodi 'kl'iSlta\~lka VIOjs:~a, SlaStavljetna doibriJm diije-
lom od ljudi eljnih pUjena, onda se nije moglo oekivati da
e se, u grabljenju tuih dobara, mnogo paziti na to da II
ona pripadaju prijatelju ili neprijatelju.
U Bosni je, kak!o i!zgleda, olVaj rat shvaen ~ao ~ki'uaj
da se oruanom silom uniti dravna samostalnost i da se u
zemlji uspostavi neposredna ugarska vlast to bi moglo do-
vesti do posljedica Ieoje bi izlazile iz dravnopolitikih okvi-
ra i mogle da zadru u ivotne interese stanovnitva. Takvo
shvatanje ovog lJustakog rata mogla je da izazove i inje
nica da je ugarski kralj, g. 1235, vlast nad Bosnom prenio
na svog sina hercega Kolomana i time formalno svrgnuo
bana Ninoslava. Ratom S!U, da'k1le,bli1i ug;ro~enli ikiorrli~o !here-
tici, toliko i posjedniki interesi vlastele i dinastiki intere-
si bosanskog bana. Stoga je ova krstaka akcija, pokrenuta
uci1ju iSltlrebljenja 'hereltfuka, ustvari ujedlin:na u ottiporu li he-
retike i vlastelu i vladara. Kad je ban Matej Ninoslav bio u
Riimu IOpltuen ida je poillJOIVno oitiparo od ka'toH.ctlzma i priao
hereticima, on je optubu odbio i izjavio da je samo iz ne-
volje primio pomo heretika protiv svojih neprijatelja, Za-
hvaljujui slomom otporu, uspjeh krstaa nije mogao biti
t~ajan. Vojska je prola kroz Bosnu i Hum:sku zemlju, '1'1"0-
111a mnogo krvi i odvela veliki broj heretika ija je dalja
sudbina ostala nepoznata. Kad se vojska, po svrenom poslu,
povukla, stvari su opet ubrzo krenule starim tokom. Briga o
rz:aitlilti interesarlmsik,e crkve preputena je n1adbislku\p!u Kia-
loe, ikoji [e ill Bosni podigao 'Vie tV'M,ava,radi 'Olbrane cr~
kve ti vjetre i taidiistlrebljett1joa heretJi.lka. U .tvravama je,
vjerovatno, bila smjetena ugarska posada. Odavde su, izgle-
da, vreni oruani ispadi u okolna podruja jer papa, u jed-
nom kasnijem pismu, hvali ikaloke nadbiskUlpeto su ne
bez ovelinrolg proJlijevranjakrv1, gubIjJtka ljUJd!i i troka veIDiiki
dio zemlje (bosanske) bili osvojili i odande odveli mnogo hi-
ljada heretika. Ali, pored svega, jedva se moe govoriti o
kakvom osjetnijem slabljenju snage i uticaja heretike erk-
252
veo. Biskup Ivan Teutonac i dalje se osjeao nesigurnim u
Bosni te je 1237. ili 1238. definitivno napustio svoj poloaj.
Na njegovo mjesto postavljen je drugi jedan stranac, domi-
nikanac Ponsa, kome je izriito stavljeno u dunost da dalje
radi na iskorjenjenju heretika u podruju svoje' biSkupije.
Kao i njegovom pr:ethOldinlLku, 'tako je i biiSkiUpu P:OIIl1S1i rtl :tu
svrhu stavljen na raspotaganje jedan broj ugarskilh dlominlika-
naca. Iz Riima su ga upuivali da iz Ugarske 'za!trali pomo
ik:mta!ke vojske kad god mu bude trebalo, a bmkupi Ug1aIrSke
SIU pKXlV1a:n:i da mu u tome ~au u susret. I, da bi poija'a/o malte-
rijalnu osnovu bosanske biskupije - poto njeni posjedi II
Bosni nimalo nisu bili sigurni - herceg Koloman darovao
je g. 1239. njenom biskupu zemljine posjede s onu stranu
Save sa gradom akovom.
Sve ove, kao i ranije, izvana preduzimane mjere nisu
mogle da puiS'telk'OI'iijenje u bosanskom Hu. Ovdje su se stval1i
i dalje odvijale nezavisno od odluka rimske 'kurije i ugar-
skog dvora. Matej Ninoslav, kojem je odlukom ugarskog kra-
lja 1235. bila oduzeta vlast, opet se, 1240, !pojaV'ljuje kao ban
'1'0 milosti bojoj i, u prisustvu svojih velmoa, u Dubrov-
IJlIi:ku zakljuuje !Ugovor sa RepubLikom te se,tavfi!e, obavezuje
da e mi,titi Dubrovane ukoliko hi zlllrati!li sa ,raliki~m kra-
ljem. Najezda Tatara 1241-42. g. zaiOiku.pila je SVIU bI1ilgu ugar-
sklOlg klI'laljia te se ni u Bosnd, bar za neko VInijeme, nJije 1:Tebalo
bojati novih krstakih akcija. Bosanski ban osjeao se toliko
monim da je na poziv grada Splita, koji je tada bio u ne-
prijateljstvu s kraljem Belom IV, s jaom vojskom oomogao
Spl'ialll!ima u TlaJtu pl'lOitJi'V kJrialju odanog Trogilrla (1243-44).
Uzdajui se u njegovu pomo i moguu zatitu bili su ga,
tave, d2iaibral'i d za svog gradSkog kneza.
Vjerski odnosi u Bosni nisu se promijenili ni onda kada
je Bela IV u prvoj polovini g. 1244. prisilio bana Ninoslava
da mu se pokori. Tada je, 20. juna te godine, kralj, u banovu
prisustvu, izdao povelju u korist bosanske vbiskupije 'kojom
je potvrdio njene ranije posjede i privilegije na podruju
Slavonije i Bosne. Posjedi na podruju Bosne bili su razasu-
ti po mnogim upama od Usore do Neretve i od Uskoplja do
Prae; zajedno sa posjedima u predjelu akova, bosanska
biskupija imala je u rukama dovoljno bogate izvore nepo-
srednliih feudalnih prihoda kojli SlU, u za nju povoljnim us-
lovima, mogli da budu sigurna materijalna osnova za uvr-
253
enje njene organizacije i slube, No takvi uslovi nisu se
mogli stvOII'i1Ji.Uiza1udna je bila odluka Rima (1247. flJi 48) da
se bosanska biskupija stavt pod jlUrisdikciju i pod zati,tu Ika-
loke nadbiskupije u Ugarskoj. Nisu mnogo pomogle ni tvr-
ave koje je radi odbrane vjere podigao u Bosni kaloki
nadbiskup, One su, kao i utvrene zidine, podignute za za-
tliltu crkava, bile neprestano izvrgnute napadma i opsjeda-
njima te su konano i propale. Iz Rima se, od g. 1246, ob-
navljaju zahtjevi, sada upueni kalokom nadbiskupu, da se
protiv Bosne povede novi krstaki rat i 'da se zemlja, koja
bude oteta od heretika, podijeli pravovjemim hrianima,
to jest pristalicama Rima i bosanskog biskupa. Izostao je,
meutim, i rat i zapljena zemlje ikoju su drali heretici. Na-
protiv, zemljini posjedi koje je Bela IV 1244. g. bio potvrdio
bosanskoj katolikoj biskupiji bil! su, kako po svemu izgle-
da, ugroeni Hi barem nisu davali one prihode koji su se
mogli oekivati. Iz jednog papinog pisma ugarskom episko-
patu iz g. 1247. doznajemo naime da je bosanski biskup to-
Iiko osiromado da ose pokazala potreba sakupljanja I1IoiVaI1Jih
priloga u zemljama Ugarske za izdravanje njegovo i nje-
gove crkve. Biskupov poloaj postajao je sve teim te je na
kraju, prisiljen aktivnim i pasivnim otporom stanovnitva,
morao da definitivno napusti Bosnu i da svoje sjedite pre-
nese u akovo, gdje se g. 1252. prvi put spominje dvor bo-
sanskog bislkupa. Otada bosanski biskupi upravljaju svojom
dijecezom iz sigurnijeg mjesta s onu stranu dravne granice,
a u Bosnu se vie ne navraaju. Zanimljivo je, uzgred, istai
da je, nekako u isto vrijeme, i pravoslavni episkop Huma,
ije se sjedite nalazilo u Stonu, napustio ovo mjesto i pre-
selio se u manastir svetoga Petra na Limu. Ne znamo da li
su i koliko su alktivnosti humskih heretika doprinijele ovoj
odluci.
Uprkos svim pokuajima rimske kurije li ugarskog dvora
da ugue heretiki pokret, u Bosni se ba u to vrijeme konano
afirmisala heretika crkva bosanska. Ona se, u odbrani od
kJrsrt:ak!iJh akcija, sve ee povezivala sa bosanskom vlaste-
lom koja su, udruena sa heretikom crkvom i branei je od
spoljnih neprijatelja, branila u isto vrijeme i svoje feudalne,
zemljoposjednike interese i svoj politiki poloaj u zemlji
od nasrtaja rimske crkve i ugarske drave. Saradnja u sa-
moodbrani bribliavala je vlastelu vjerskom uenju hereti-
254
ke crkve, ali i crkvu svjetovnim poslovima vlastele, Cvr-
sta povezanost sa vladajuim drutvenim slojem obezbjet
vala je heretikoj crkvi opstanak u najteim okolnostima,
ali je iz ovih veza nuno i neopazice nastajala sklonost ka
poputanju u pogledu, inae strogih, vjersko-moralnih prin-
cipa i njihove primjene u praktinom ivotu.
Sasvrn ismo medovoljno obavijetend o tome u lkaJkvim je
okolnostima u drugoj polovini XIII stoljea uspostavljena
ug1a
in51kia vlast nad Bosnom, Jedan podatak 'iz kraja 1253. g.
Ikaizuje oda je tada jedna vojska kralja Bele IV vodila barbu
protiv heretika u Bosni. Ne zna se koliko je ta borba traja-
la ni s kakvim je neposrednim rezultatom zavrena. Izglea
da je kralj znao da ~!21alzove ii !is:kori..s ti <neiki razdor u bosan-
skoj dinastiji. Ban Matej Ninoslav ne spominje se vie iza
.1249. g., a njegovtroak Prijezda preao je ve sasvim na
stranu ugarskog kralja 'koji mu je 1255. potvrdio jedan po-
sjed u 81avolJ1iiji istrl.lUi tom p1ii1likom nje~ovuvjernlotS!t. Nije
li, moda, ovaj Ninoslavljev srodnik ovu svoju vjernost po-
kazao u vidu pomoi ugarskoj vojsci prilikom njenog rato-
vanja protiv heretika? Poznato je toliko da su ugarski kra-
ljevi od tih godina za due vrijeme raspolagali bosanskom
zemljom i davali je na upravu ljudima svoga povjerenja.
Prijezda, praotac dinassije Koteomania, kao odan ,k:l'aljev pri-
stalica, dobio 'je sredinju bosansku oblast, dok su Usora i
Soli izdvojene Ikao posebna banovina i davane na upravu ra-
znim linostima ibWisk.im ik'I'aJ]j,ev;SIkom dvoeu. Kad je u Ugar-
skoj krajem XIII stoljea izbila teka dinastika kriza, po-
javljuje se od g. 1299. kao gospodar Bosne bribirski knez
Pavao ubi, koji je ovdje kao namjesnika i bana postavio
svoga brata Mladena.
Oskudni podaci o ovom vremenu ne govore nimalo za
to da su, pomije svih ovih promjena, vlasti pojedinih dina-
sta na bosanskom podruju fumkcionisale vrsto i sigurno
- svakako ne toliko vrsto da bi mogle omesti crkvu bo-
sansku II njenom djelovanju, S vremena na vrijeme Obnav-
ljaju se iz Rima ve stereotipne optube i pozivi na borbu
protiv bosanskih heretika, ali bez nekog vidnog efekta. Zna
se, meutim, da je u jednom sukobu s njima 1304. g. poginuo
i ban Mladen ubi. Neto uspjeha Iimao je, dzgleda, srpsk!
koralj Stefan Dragutin, kiojt [e od 1284. drao USIOJl'IU li Soli
kao vazal ugarskog kralja. U njegovoj biografiji kae se, na-
255
ime, da je mnoge od heretika obratio na vjeru hristijansku
i kll'Stio !ih. lZl'1az tnJOOIgli U srednjovjeJrovnim b:i:Qlg'l'la:Lija-
ma ima vrlo relativno znaenje i nikako ne kazuje ni pri-
blino koliki je bio stvarni obim ovog uspjeha, a jo manje
koliiilm je OVIO obraenje ibiJ.o stvarno a Ikciliko je paJk ima1:o
samo da privremeno prikrije intimno vjerovanje heretika
pred spoljnim pritiskom.
Za dalju istoriju heretikog pokreta i za ra'zvitark vjer-
~klih odnosa u BosnJiw!Ilij,a je bila druga jedina micijatliva
koja je potekla od Stefana Dragutina. Na njegovo traenje,
naime, rimski papa obratio se 19. 1291. starjeinama franje-
vakog reda u Dalmaciji i Slavoniji da u Bosnu upute dva
franjevca koji su verzirani u pismenosti i vjeti jeziku one
oblastd. Ovo je prvi znak da se 'll Rimu shv,aIti1oda je po-
znavanje jezika stanovnitva u ijoj se sredini vrila propa-
ganda protiv heretika jedan od biJtnih uslova za 'brlo kakve
izglede na uspjeh. I ovo je prvi spomen frarnjevaca u vezi
s Bosnom. Postepeno, oni preuzimaju funkciju dominikana-
ca i u antiheretikoj propagandl primjenjuju drukije meto-
de nego njihovi prethodnici. Nisu se ograniavali samo na
inkvizitorsku slubu i na pritisak silom - iako ni to nisu
zanemarivali - nego su, pored toga, ustrajno nastojali da se
priJbllie lIlIatrOOU i, s droge strane, da obezbijede trajnJijli uticaj
na vladara i njegov dvor. Od treeg decenija XIV stoljea .
Bosna postepeno postaje samostalnijom u odnosu prema
Ugarskoj i ulazi u ire meunarodne veze koje njenim v'la-
dardma esto nameu itakve obzire i obaveze koje se nisu
podudarale sa interesima heretike crkve. Ali, s druge stra-
ne, nisu se mogli, 'bez tete po vlaarev poloaj, zanemariti
ni obziri prema heretikom raspoloenju zemlje; naprotiv,
ovi obziri nametali su vladarima potrebu da vode rauna o
postojanju heretike crkve i njenom ugledu i da joj, preut
no, u praktinom djelovanju priznaju mjesto koje je sama
sebi obezbijedila u drutvu i dravi pa da se, prema potre-
bama, i koriste njenim ugledom i uticajem. I, uprkos inje
nici da je rimska crkva otada postepeno utvrivala svoj po-
loaj u Bosni i putem franjevaca esto odreivala smjer vla-
dareve politike, heretika crkva jo uvijek, kroz due vri-
jeme, nije i2Jgubila nita od svoje ranije uloge u ivotu bo-
sanskog drutva niti od svoga ugleda koji je stekla meu
zapadnim hereticima.
256
VI
UCENJE I VJERSKA ORGANIZACIJA
BOSkNSKIH HERETIKA
Za poznavanje vjerskog uenja i crkvene organizacije
bosanskih heretika upueni smo prvenstveno na izvore koji
potiu iz kruga rimske crkve. Poslije ve pomenutog akta
odricanja iz g. 1203, u kojem su indirektno sadrane osnovne
take njihova uenja, nastalo je, u toku XIV i XV stoljea,
nekoliko drugih dokumenata u kojima su ove take formu-
lisane jasno i nedvosmisleno. Tu se, uglavnom, radi o tek-
stovima u kojima se nalaze popisi zabluda bosanskih he-
retika sa uputstvima kako da se te zablude pobijaju ar-
gumentima katolike dogmatike. U njima je,gotovo u pot-
punosti, sadrana vjerska doktrina crkve bosanske i njen na-
elan stav prema ortodoksnom vjerovanju i praksi zvanine
crkve. Manje su sadrajni izvori kojd poitJLu !iz kmga ~e
pravoslavne crkve ali i u njima ima podataka o vjerovanju
bosanskih heretika koji se potpuno podudaraju sa onima iz
latinskih izvora. Najmanje podataka _sadre oni iJZvori koji
su nastali u krugu same heretike crkve bosanske. To su ri-
jetki preostali fragmenti crkvenih tekstova ikoji su bili u
upotrebi u heretikoj slub! sa vrlo znaajnim zapisima uz
tekstove koji su sluili 'kao njihov komentar.
Iz ovih izvora sasvim razliitog porijekla moe se re-
konstruisati dovoljno jasna sliJka o vjerovanju koje je zastu-
pala heretika crkva bosanska. Osnova ovog vjerovanja je
manihejske uenje 'kao i kod ostalih 'dualistikih heretikih
crkava na zapadu i istoku. U popisu zaJbluda bosanskih he-
retika (errores hereticorum bosnensium),. koji je sastavljen
17 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
257
oko g. 1357. na osnovu poznavanja prilika u samoj Bosni,
izriito je navedeno da bosanski heretici vjeruju: da postoje
dva tvorca, to jest stariji bog (maior deus) koji je svorio
duhovni, nevidljivi svijet i mlai bog ili lucifer (minor deus,
scilicet lucifer) lkoji je stvorio sve to je materijalno i vid-
ljivo; da Krist nije bio ovjek nego je samo prividno uzeo
lik ovjeka (corpus fantasticum); da njegova muka, smrt,
uskrsnne i uzaae na nebo nisu nJikralkv:a sltVlau-n:a zb!ilVaIIlja
mego srama Iprfrvidna; dia je ntmslk!acrkvra moa idloi1a '1 ida ISU
idolopoklonici svi oni koji pripadaju njenoj vjeri (ydola ado-
rant qui sunt de illa fide); da su oni (heretici) prava Kristo-
va crkva i pravi nasljednici apostola te je jedan od njih
(tj. starjeina crkve bosanske) sebe smatrao Kristovim na-
mjesnikom i nasljednikom apostola Petra (dicit se vicarium
Jesu christi et successorem sancti Petri). Nisu vjerovali u
uskrsnue tijela te su tvrdili da nikad ne moe uskrsnuti
lij-eLo koje je umrlo, nego samoduh k!oji se tom smru oslo-
bodio. Osuivali su smrtnu Ikaznu i svako prolijevanje krvi.
Grenim su smat I'iali upotrebu svake hrane koja poitliJe od
ivotinja; onaj koji je poinio takav grijeh nije se, prema
njihovom vjerovanju, mogao spasiti ukoliko ne bi primio du-
hovno.ki-tenje po njihovom obredu. Crkve i druge kultne
graevine smatrali su sinagogama sotone u kojima se vri
ido,lo!PlOlldoinJstrvo ite ISU, do,s}ij,oononOlme, osuivaili kao ido-
latrijutovanje krsta, ikona i relikvija. U ovim takama sa-
drane je, naelno, teoretsko shvatanje bosanskih heretika o
osnovnim stavovima hrianskcg vjerovanja. Kao 'to je ve
ranije istaknuto, kod bosanskih heretika kao ni kod drugih
duatlsta nisu u praksi bila isk!ljruena odstupanja od ovih
naelnih stavova.' Pod pritiskom opasnosti i prijetnje znali
su, bez mnogo skrupula, da prihvate spoljne znakove zvani-
nog :hri:aIl!slJva, tavie, da de!kJrumtivno odustemu i od
naelnih stavova svoga uenja samo da bi izbjeglig'onjenja.
O vjerskim obredima bosanske heretika crkve sauva
no j.ema/l0.i.to!P.retenoi!ndi.relkitnih iPodatalk.a. Svaksko, po-
to znamo da su heretici odbacivali i !prezirali crkve, crkvene
ukrase, crkveno pjevanje i sve to je bilo sraunato da utie
na matu i ra21vija kult crkve i klera, moramo pretpostaviti
daeu njrihov'i v:jemki olbl1edlr bild do kmjnoStii. j,edJnosta:vlIl:i. j
skromni. To potvruju i oskudni podaci o ovoj 'strani nji-
hove vjerske prakse. -
Z5.8
Obred krtenja bitno se razlikovao od istog obreda u
zvaninom hrianstvu Ille samo po obredno] radnji nego i
po shvatanju njegovog simbolinog znaenja. Bosanski here-
tici, kao i ostali dualisti, odbacivaii su krtenje vodom jer je
voda kao i svaka materija tvorevina sotone, te stoga rie moe
biti simbol primanja ovjeka u zajednicu pravih hriana.
Smatrali su besmislenim i vjerski bezvrijednim krtavanje
male djece 'koja su van svake moi da shvate znaenje ovog
akta. Stoga su u zajednicu heretike crkve aktom duhovnog
krtenja primani samo odrasli ljudi, sposobni da samostalno
odluuju i da sa punom svijeu i sami uestvuju u obredu
njihova primanja u zajednicu hriana. Sam obred vren je
na taj nain to bi jedan, svakako od uglednijih lanova he-
retike crkve - bez obzira je li u njoj imao neku hijerarhij-
sku funkciju ili nije - u prisustvu drugih vjernika, krte-
niku na prsa stavio knjigu evanelja i potom poloio ruke
na njegovu glavu. Knjiga evanelja na prsima krtenika
izraavala je simboliki njegovo usvajanje vjerskog uenja,
a polaganje ruku njegovo primanje u vjersku zajednicu. Sa-
mo ovakvfm rkrtel!ljem ovjek se oslobaa SIVliili !I':amje po-
injen\ih Igrijeha; ukJQll:iko bi i posldje vtoga zgI1i:je~o, mora o
je, poto bi se javno pokajao za poinjene grijehe, da bude
ponovo krten, Zapadni heretici saglasno su isticali d. ruglu
izvrgavali ne rijetku pojavu u rimskoj crkvi da su svetenici
glrij1elIla i saib[alIljiMai'votl;a V1l'i!Li !vjerske obrede i razrje-
avali od grijeha druge iako su i sami bili greni. Osuujui
ovu pojavu heretici su smatrali da nema vrijednosti obred
krten] a koji je izvrio grlj eam ovjek. IT Rl~musu Ikao j.ednu
od zabluda bosanskih heretika isticali i to to su uili da
sv,e'tost li vrijednost krltenj-a proiz1aZli iz zasluga 1000000ga Ikloji
krtava i koliko puta sagrijei onaj koji je krtenje podije-
lio, toliko puta treba da se ponovno krsti onaj koji je takovo
krtenje primio. I u ovom pitanju dolazile su do izraaja
nepomirljive suprotnosti dvaju moralnih shvatanja: rimska
crkva stajala je na stanovitu da je bitna funkcija a ne moral
funllroilonera, dolk su bOlS:anski (Ii drugi) heretdci 'Uili da vri-
[ednost funkoije ovisi o moralnoj vlI1ijedllJOSti onoga kojliJ tu
funkciju vri.
Ispovijed je sastavni dio obreda duhovnog krtenja. Pri-
je akta polaganja ruku, koji je znaio formalno primanje u
259

zajednicu vjernika, krtenik je [avno priznavao da je kriv
Iz;a sve swde grijehe, i rnOOo oprotenle '00 roga li od vase
(tj. od svih prisutnih vj:rn~ka). Jav~ karakte: i .jednostav~
oblik ispovijedanja pojedinaca, u cemu na IZVjestan na~n
uestvuju svi prisutni, doprinosili su i~timn~jem .zb1i~vanJ~
vjernika i pristalica heretike crkve i Jaanju ~~Jean.Ja pr~
padnostl istoj vjerskoj zajednici. Prilikom ispovIJe~anJa: gtl:
jehe ne oprata nikakav ispovi:jedni'k. ?ego. SVI prisutni
vjernici koji u tom momentu predstavljaju vjersku zajed-
nicu i u njeno ime preutno preuzimaju moralnu. odg~~rno~t
za budue postupke njenog lana 'koji je aktom ispovijedanja
javno priznao svoje grijehe.
Obred lomljenja kruha predstavlja izviesnu analogiju
slube boje - liturgije. ili mise - ortodoksnih crkava iako
se Ipo formi i po simbolici svog sadraja od nie bitn.o raZli:
kuje. IBosansk>i heretici kao lIli ostaH. dua1isti Im~ ~I'1JZiI1Ja'Va~
sakramenat tr:ansupstancijacije te ni obred lomljenja kruha
nije predstavljao pretvaranje kruha u tijelo .~ristovo nego
je simbolizirao rije boju koju je, prema njihovom tuma-
enju evanelja, Krist na posljednjoj veeri u vidu kruha
podijelio svojim uenicima. Ovaj obred vrio se u vidu .za-
jednikog objedovanja. Poinjao je zajedni~im izgovaran~em
molltve Oenaa, a zatm hi jedan oo Sltarijdh lanova zaied-
nice izlomio kruh i podijelio ga prisutnim vjernicima; uko-
li:ko bi bilo prisutno vee mnotvo, iz1omi,o bi i podijelio vie
kruhova. Vaan sastavni dio obreda biio je itanje, vjero-
vatno i tumaenje u obliku propovijedi, poetka Ivanova
evanelja u kojem su heretici naroito nalaztli potvrdu svo-
ga dualistikog vjerovanja. Pored pravih vjernika koji su
primili duhovno krtenje, obredu su mogli prlsustvovatl i u
njemu uestvovabi li Qbi11li vj'eumlioi li pristal'ice li, U!op'te, svi
koje je sklonost privlaila vjerskoj zajednici. Stoga je obred
lomljenja kruha jae od svih ostalih povezivao pripadnike
heretike crkve sa svima onima 'koji su pokazivali interes za
njeno uenje i sklonost da postanu njeni lanovi. A okuplja-
nje na zajednikim objedima davalo je podesnu i estu pri-
liku da se vjersko uenje propovijeda i objanjava i mimo
strogog okvira samog obreda 'i da se tsko pristalice poste-
peno uvode u sutinu dualistikog vjerovanja. Ovo je bilo
olakane i time to kod vrenja obreda nije bilo nikakve
hijerarhijske ograde izmeu onoga 'koji je obred vrio (jer
260
!to: je mogao birtli sVIm stariji lan crkve) !i oib[!nill1. vjemika
koji u tome uestvuju. U tome se herretika crkva sutinski
razlikuje od ortodoksnih crkava gdje se pri obredu slube
(mi:se ili ]i:tlurgije) mnogo polae na to da IL uspoljInjem vlidu
doe do izraaja uzvtenost svetenika iznad mase vjernika.
J ednostavnost obreda lomljenja kruha omQlguil:a je ida on,
u jo uproenijem obliku, pree u rasprostranjen obiaj j
da se u lk!ru!gu poeodice ponavlja rprrtiiliiklonn uzi:mlanjla jela
osobito prilikom veere kad je itava porodica na okupu.
Bosansld kao ii d!rogi here1lici odbaciVlaJJis:u i prezJiira1li sve
kultne graevine, i crkve smatrali mjesitJima i!do]OIpdki1ons1tVa i
sinagogama sotone. Svoje vjerske obrede vrili su u obinim
kuama, u jednostavno opremljenim prostorijama bez ika-
kvli:h ulkirasa ill Ilia Oitv'OII1e1!llOID prostoru nedaleko od naselja.
Tako se i sam obred unosio u obini ivot vjernika i prista-
lica povezujui ih intimno sa njihovom crkvom na jedan ni
najmanje nametljiv nain. Kroz vjerske obrede crkva je
unosila svoje uenje u kue obinih ljudi, ulazila u njihov
ivot i zadobivala njihovo povjerenje.
Organizacija herretike crkve u Bosni postojala je i prije
vremena u kojem se pojavljuju prve vijesti o pojavi here-
tikog pokreta u ovoj zemlji. Pomenuli smo podatak iz druge
polovine XIII stoljea koji doputa zakljuak da se ve u
drugoj polovini XII stoljea formirala heretika crkva kojoj
je rna 'elu istrujao episkop (episeopus Selavonie sive Bossone),
Predstavnici bosanskih !heretika ikoji su se g. 12.03. na Bilinom
polju 'od!rekJli svoga U1enja sarnd 'sebe na 1zlv,ajustaJrjtelinama
(priores) bosanskih !kJrstjana. U domaimtavorlmaecrcva ibo-
sanska prVl1 put je spomenuta u jednoj nedaeiramo] povelji
bana Stjepana Kotromania (oko g. 1325); tada je ova here-
tika crkva ve imala svoju definitivnu organizaciJonu fizio-
nomiju koju je zadrala do kraja svoga trajanja.
U pogledu unutranje organizacije crkva bosanska imala
je mnogo slinosti i podudarnosti sa drugim dualistikim cr-
kvama ikoje 'SIU se ralZlvtile .'iJz osnova bogumilskog uenja. KO'd
zapadnih heretika postojala su etiri stepena ili reda u
srta!rjelinlSltvu pojediJnii.ihcI'kava, li to: 1. erpisklop, 2. sltar:ijd !sin
(filius major), 3. mlai sin (filius minor) i 4. akon. U crkvi
bosansko] poznata su sigurno tri stepena: 1. episkop ili djed,
2. gost d 3. starac. U Iizv10rIima je samo jedlmiPUlt ('oIko 1325)
naveden naziv gost veljki i, isto taiko samo jedanput (g.
261
1446), naziv did kon dida. U literaturi je postavljeno pita-
nje nije li nazivom gost veliki oznaen poloaj onog star-
jeine koji je u hijerarhijskoj ljestvici zauzimao prvo mjesto
iza djeda i bio predodreen za njegova nasljednika kao to
je kod zapadnih heretika stariji sin redovno bio predodreeni
nasljednik episkopa. Mogue je da je ovaj starjeina ranije
imao naziv gost veli'ki, a kasnije, da bi se jo jasnije ista-
klo njegovo pravo na najvii poloaj u crkvi, nazivao se did
kon dida (tj. djed uz djeda), to ibi, po samom ~alenjlu dzra-
za, odgovaralo funkciji djedovog zamjenika ili pomonika.
Red je, napokon, da se ovdje spomene jo i ovo: Kao jamci
povelje brae Pavlovia, Petra i Nikole, Dubrovanima g.
1454. navedeni su strojnici gospodin 'gost Radosav Bradije-
vi i gospodin starac Radosav unuk, Ovo je u izvorima je-
dini sluaj da je uz hijerarhijske zvanje starca dodata i ozna-
ka unuk. Iako se iz ovog izoliranog podatka ne mogu izvo-
diti nikakvi, ma i priblino sigurni zakljuci, ipak ne moe-
mo preko njega prei a da ne postavimo pitanje: nije li u
nazivu starac unuk sadran neki hijerarhijski in i, moda,
neka analogija sa nazivom mlaeg sina (filius minor) kod
ZJapadnJiih heretika? Na alost i OViO, ka/O i mnoga druga ,piita-
nja u vezi sa crkvom bosanskom, ostaje neobjanjeno.
Djed ili episkop bio je najvii starjeina crkve bosanske,
koji se smatrao namjesnikom i nasljednikom apostola Petra
oo svom ;pooroj'll. On lS'1Joji na elJu CI'lkve boj.e liJlli sonkve
Kristove koju predstavlja pred vjernicima, pred vladarom
i pred vanjskim 'Svijetom. Dubrovani ga, u jednom pismu
iz g. 1405, nazivaju gospodinorn i duhovnim ocem vae cr-
kvebosanske, Izgleda da nije imao stalnog sjedita to je i
shvatljivo kad se uzme u obzir daje crkva, ne rijetko, mo-
rala da prikriva svoje djelovanje. Samo za jedno zvanino
pismo djeda crkve bosanske iz g. 1404. znamo da je napisano
tl Janjiima (kod Zenice), ali iz toga jo ne moemo zaklju-
iti da se njegovo sjedite, ma i privremeno, nalazilo u tom
mjestu. Prilikom izdavanja ve pomenute povelje Stjepana
Kotromania, djed se, okruen uglednim starjeinama crkve,
zajedno sa banom i njegovom vlastelom, nalazio u Moitri
(kod Visokog) u hii gosta velikog Radoslava, Druga nje-
gova povremena boravita nisu poznata.
Nije dovoljno jasno kakvu su crkvenu funkciju imali
gosti i starci. Jedni -i drugispada1i se u red strojnika u ko-
262
jem lSItar:ci zauzmatu nili a gQlstli vii stepen htjell1a1l'1hlije. Ova-
kva podjela potpuno se podudara sahJijeralrhlijslrom s1Jruk-
turom u heretikim crkvama na zapadu gdje su nosioci ste-
pena nii od episkopskog, tj. stariji sin, mlai sin i akon,
spadali u red uitelja (magistri). Iz 'Ove podudarnosti moe-
mo zakljuiti da su se i po sadraju podudarale funkcije
bosanskih strojnika JizapadnJih heretikiiJh uitelja. Prema
tome, u dunost strojniika crtkve bosanske, tj. gosta i staraca
spadalo je, prije svega, da budu uitelji i iritelji vjere, da
aktivno propovijedaju evanelje i daju mu kompetentno tu-
maenje u skladu sa dualistikom doiktrinom. U okviru ove
dunosti imali su, vjerovatno, i tu zadau da vre nadzor
nadzajedJnli'kim domovima u kojima su, na naClnn sIl'i:an re-
dovnikom, ivjele pojedine grupe pravih ili savrenih vjer-
l11Jikia. Ovakve dunos'bl upuivale su ove u1Ii\telje Iiiz reda
strojnika da se udublju[u u razmatranje crkvenih tekstova
i dualistikih spisa; njihovo znanje i poznavanje druali:stike
vjerske doktrine bilo je poznato i van Bosne te je izazvalo
panju i interes i u krugu hereti!ka u sjevernoj Italiji.
Kod zapadnih heretika, a isto tako i kod carigradskih
bogumila pominju se dvanaest odabranih uoiJte1j:a k>ojriza-
jedno sa svojim episkopom rukovode crkvom kao njeno
zvanino i meritorno predstavnitvo i \koji, svojim poloajem
i ulogom, odgovaraju poloaju i uloz! dvanaest apostola u
prvobitno] hriansko] opini. U jednom izvoru XII stoljea,
koji se' odnosi' mi zapadne.heretlke, 'kae se da 'izmeu oda-
branih imaju njih dvanaest 'IDO je, kao da su apostoli, nazi-
vaju uiteljima. Izgleda da je i u crkvi bosanskoj postojala
ova ustanova od dvanaest odabranih strojnika koji su sa
svojim episkopom predstavljali crtkvu u zvaninim odnosima.
To se moe naslutiti iz ovog podatka: kad je herceg Stjepan
g. 1453. izdavao povelju o izmirenju sa enom i sinom, oba-
vezao se da ubudue nee protiv njih preduzimati nita do-
kle god' je ne bih obiskao i obnaao pravo i cielo i istino
gOLspodinom djedlom crkve bosanske i 12stToliin:iJlwma ... Ko-
l!illro god je,QIVaj podatak osamljen i stoga nedovodjan dIS. se-
iz njega izvede siguran zakljualk, on nas ipak upuuje na
pretpostavku da je i u ovom pogledu, kao i u mnogim dru-
gim, 'postoj.aiLa slinost :u organizaciji 'izmeu bosanske i d'I"u:g~h
srodrrih heretikihcrikeva,
263
 Strojnici, hijerarhijski podijeljeni na dva stepena, goste
i starce, zajedno sa episko,pom (djedom) predstavljal; su .star-
jeinski red u crkvi bosansko]. U nii red spadali su SVl oni
vjernici koji su, poto su svojim i~otom. i djelovanj~m po-
kazali nesumnjivu privrenost crkv! i njenom uenju, pri-
mili duhovno krtenje i postali savrenime lanovima crkve,
~ !im je samo !PO sebi davalo odreenu fUlIl:kciju li. obavezi-
valo ih na naroitu vjersku revnost. U ovaj red mogli su da
uu i muki i enski lanovi crkve. U izvorima se redovno
i dosta esto spominju pod nazivom krstjani (christiani),
mnogo rjee krstjanice (christianae). Veinom su, kako. po
sauvanim podacima izgleda, ivjeli u zajednikim domovima
(hiama) na' nain koji bi se mogao uporediti sa monakim,
ali bez nekih propisanih pravila. Ve se iz Bdinopoljske iz-
jave vidi da su ivjeli u zajednicama (conventus) u .poseb~im
kuama gdje nije bilo nita to bi Uilo na bogomolju, U Jed-
nom dubrovakom saoptenja iz g. 1433. kae se za bosan-
ske redovnike da ive bez uredbe i pravila. U drugim du-
brovakim spomenicima u vezi sa Bosnom nailazimo pone-
gdje na izraz kua patarena (locus, domus patarinorum),
gdje rije spataren, ovdje kao, i inae u dubrovakoj upo-
trebi, uvijek znai isto 'to i krstjanin. Zna se da su t~ve
zajednike kue patarena ili krstjana postojale u predjelu
Ljubskova u bosanskom Podrinju, u predjelu Gorada i u
upi Ne.reitvi kod KOll1jlioa - no nemaSUlIlmje da 00h je biiIo-
i II drugim predjelima Bosne i Huma sve dok nisu poele
neStajiati uslied ve1dkih lg'Onjenjasredlinom XV stoljea.
Malo se zna o unutranjem poretku i nainu ivota u
ovim redovnikim kuama; isto tako o njihovim starjeina-
ma i njihovom poloaju prema ostalim lanovima redov-
nike zajednice. Bilinopoljska izjava iz g. 1203. ostavlja uti-
sak da su starjeine (priori) krstjana, na sastanku sa papinim
legatom, predstavljali ne samo svoje redovnike zajednice
nego i cr.k:vru u cjeili:ni. Zauzimallisu, dakle, UigilOOal!l poloa]
u hijerarhiji i predstavljali istaknut red II cjelokupnoj orga-
nizaci:ji crkve te su se U rukovoenju redovnikim zajedni-
cama. mOigli OISl:o!ni1:Ji kako 100'svoj lliJni ugled, 'tako li na'lpIQ1o-
aj koji su zauzimali u crikvi. Prema drugom jednom' podat-
ku iz g. 1466. ~ iz vremena kad je heretika crkva bosanska
bila ve pri kraju svoga trajanja ~ i~gleda da je p'oloaj
starjeine krstjanskih zajednica tada bio mnogo skromniji.
264
Tu se spominje u upi Neretvi neki Radisav pataren, jedan
iz zajednice Bjelosava patarena (unus de societate Bjelo-
ssaV!i pathareni). Prema ovome, pataren (k!rstjal11lin) BjellOlsav
bio [estaejeina ove redovnike za] ednice krstjana koja je :bila
poznata !PO nijegovom limenu i koju je om predsltavlljlao. I kalo
starjeina imao' je samo naziv patarena (krstjanina) kao i
ostali lanovi zajednice te bi po tome izgledalo da je, barem
u ovo vrijeme, u zajednikim kuama krstjana vladala hije-
rarhijska jednakost i da su, moda, sami lanovi zajednice
birali jednog izmeu sebe i povjeravali mu starjeinske du-
nosti.
U svojim zajednikim kuama krstjani su bili podvr-
gmutJi nepisanom lObiaju ti traldJidijlom ustanovljenom redu
koji je od njih na prvom mjestu zahtijevao da se, u skladu
sa uenjem crkve, strogo pridravaju moralnih principa, da
esto obavljaju uobiajene molitve, da itaju evanelje i da
primjerom strogog ivota djeluju na druge vjernike. Kao ni
lanovistarjeinskog reda crkve, nisu se ni lanovi redov-
nikih zajednica po odjei razli!kovali od ostalih ljudi. Papin
legat zaihtjevao je g. 1203. od njtih:ovilh iSllil!rjeina da zavedu
dugu, tamnu gornju odjeu kakva je bila propisana za mo-
nahe zvanine crkve. Ni ovaj, kao ni drugi 'zahtjevi koji su
tada bili privremeno prihvaeni pod pritiskom prijetnje,
nije 0010 ostvaren, Likovii neklilh hemtikJih starjema, kako
SIU prikazan! na kamenim spomenicima, ne pokazuju nika-
kve naroite razlike u nonji izmeu njih i drugih. Nosili su
jednostavnu gornju odjeu koja je dopirala do iznad kiolje-
na, u pasu stegnuta pojasom u 'obliku pletenog 'konopca; iz...
rez oko vrata sezao je do sredine prsa, bez ovratnika, kako
se i danas izraUju obine koulje od grubog platlnakod
seoskog stanovnitva u Bosni.
I enekrstjanice mogle su biti lanovi redovnikih
zajednica. Izgleda da je meu ovim krstjanicama, starijim
enama, bilo i takvih koje su se istakle u revnom propovije-
danju here tikog uenja te su po svojoj aktivnosti izile na
glasi van kruga crkve bosanske. Meu imenima bosanskih
heretika nad kojima se izrie prokletstvo u jednom obred-
niku srpske pravoslavne crkve ('ll prepisu iz kraja XIV v.)
nalazi se i nekoliko enskih imena. Njihova aktivnost mora
da je bila znatna kad je mogla da izazove toliku panju i u
265
svetenikom krugu susjedne Srbije da su i njihova imena
upisana u tekst sveane anateme.
Od sauvanih tekstova crkvene knjievnosti sa podruja
SIl"ednjovjekovne BQiSIle, vei d!iio portJie iiz kruga arlke ibo-
sanske. Na nekirrrod ovih tekstova upisano je i ime prepisi-
vaa - krstjanina koji je ovaj posao radio po narudbi ne-
kog velmoe Hi nekog od starjeina crkve bosanske. Uz tekst
esto se nalaze lijepi ukrasi i alegorine slike u bojama. Uz
tekst ItzV. Batalovog evanelja, od kojeg su sauvana SYelgla
4 lista, zapisano je da je ova knjiga bila lijepo povezana i
opkovana zlatnim i srebrnim okovom. Tekst je g. 1493, po
narudbi svoga gospodara, poznatog velmoe tepije Batala,
prepisao njegov dijak Stanko Kromirjanin, vjerovatno pri-
padnik reda krstjana. Za vojvodu Hrvoja, hercega splitskog,
prepisao je krstjanin Hval evanelje i druge neke crkvene
tekstove (1404), a krstjanin Radoslav, u doba kralja Stjepana
Tomaa, prepisao je obredne molitve za krstjanina Gojsava.
Znamo, dakle, da su se klI'lstjanJi. baVlilJi pretpiSivllinjem erikvendh
tekstova, prvenstveno evanelja. Ovaj u manjem vlijeku ni-
malo jednostavan posao zahtijevao je sredstva koja nije mo-
gao obezbijediti sam prepisiva. Mnogo sloenog posla za,
htijevala je izrada pisaeg materijala, u emu se moralo an-
gaovati vde UCla. Stoga predpostavljamo da SIU u nekim
od ikua krstjana bile ureene skriptorije na slian nain
kao i u manastirima istone i zapadne crkve. Tu su se, u
pismenosti dobro izueni kl'stjani, dobri poznavaoci crkvenih
tekstova, bavili prepisivanjem i ilustrovanjem crkvenih !knji-
ga koje su bile u upotrebi u crkvi bosanskoj. Tu su svoje
znanje, vjetinu i ukus prenosili na mlae poslenike koji su
im inae pomagali u ovoj l1'aid'ruji. Odavde, vjerovatno, polti:Ju
mnogi od brojnih dijaka - pisara koji su djelovali na dvo-
irovdma vladara i velmoa kao sastavljai povelja i dlI'lUgih
akata, a esto i u drugim poslovima koji su zahtijevali iz-
vjesnu vjetinu u pismenosti.
U emu se sastojala materijalna osnova i odakle su tekli
izvori egzistencije krstjanskih zajednica i heretike crkve
UiOJp'te? S'ilgu'l"nO je da crk1vahooon:skla, kao nJi druge heretdke
crkve; nikad nije od svojih vjernika zahtijevala niti ubirala
lllIi:kaJkV'ih dabtina jer :bii ovakva praksa bila u dirasmll1iOj
suprotnosti sa bitnim osnovama njenog moralnog uenja.
Poznato je i to da ne rploollojli nijedna povelja 10 dartivlanju
266
zemljinog posjeda crkvi bosanskoj, ili nekoj od njenih za-
jednica ili pojedinim lanovima nj-ene hijerarhije; nema ni
indirektnih podataka iz kojih bi se tako neto moglo naslu-
titi. Ona nikad i ni u kojem obliku nije bila feudalni gospo-
dar kao to su u srednjem vijeku i kasnije bile katolika i
pravoslavna crkva. U svjedoanstvima o duhovnim srodni-
cima bosansldh krstjana, bogumilima i nekim za1p8ldlnJim 'he-
reticima, nailazimo na tvrdnje da su prezirali fiziki rad i
da su se izdravali idui od sela do sela i uzimajui ono to
su im vjernici i pristalice davali od dobre volje. Time su na-
glaavali svoje siromatvo i odricanje i dolazili do najnu-
nijih sredstava za ivot. Sva je prilika da su tako radili i
bosanski heretici i pri tom naroito raunali na dareljivost
svojih pristalica meu vlastelom. Ipak, jedva se moe pret-
postaviti da je to bio jedini ili glavni izvor njihove egzisten-
cije. Mnogo je vjerovatnije da su najvei dio sredstava za
izdravanje obezbjeivali vlastitim radom, prvenstveno obra-
ivanjem zemlje koja je pripadala njihovim zajednikim ku-
ama, kao to su in'i:lli i drugi rediovniici II prvim rstolje.ima
monatva, Mogue je da su pojedimi mokosni vjernici, kad bi
pod stare dane postali savrenim lanovima crkve i uli u
redovniku zajednicu krstjana, svoju batinu unosili u za-
jedniku svojinu. A nije nikako iskljueno ni to da su poje-
dine kue krstjana uzimale i dijelove vlasteoske zemlje da
je obrauju u kmetskom odnosu i feudalcu daju uobiajenu
rentu.
Vjernici crkve bosanske, kao i njeni redovnici, zvali su
se takoer optim imenom krstjani (christiani) - nazivom
koji je bio opti i zajedniki za sve dualistika heretike, Nji-
me su isticali ubjeenje da su oni jedini pravi hriani, hri-
ana II 'PI'IaV/om stmlis1u rijei, jedini. kojd s pravom nose to
ime. Njime je istaknut stav prema vjernicima ortodoksnih
crkava, ije vjerovanje nisu smatrali hrlanskim. Ovo se
u rimskoj crkvi uvijek osjealo ne samo kao heretika za-
bluda nego i kao vrijeanje crkve i njenih vjernika. Zato
je na Bilinom polju g. 1203. papin legat od predstavnika
bosanskih heretika zahtijevao da se vie ne nazivaju 'krst-
[anima nego braom da isticanjem onoga imena ne bi
naIn!ijel'i nepravdu drugim hrl6a1Il1ima. No naziv kJrSltjalllli.
za vje,rnilkecrlkve bosanske ostao je i d:aI1je u optoj upotre-
267
bi te se, kroz izvjesno 'vtnijeme, OIdmavao :i po~ tursk!om yla-
u kada je ve bila iezla crkva kao orgamzovana zajed-
nica.
Ve se i ranije pretpostav'ljalo da u pogledu podjele
vjernika na obine (credentes) i savrene ili izabrane. (per-
fecti, electi) nije bblo razlike izmeu crkve bosanske .1 d:U-
gih dualistikih heretilkih crkava. Kad j.e ?' 1911. obJavlJen
v
testamenat gosta Radina, uglednog starjeine crkve bosan-
ske, ova je pretpostavka dobila nesumnjivu potvrdu: U o,,:om
dokumentu je jasno i nedvosmisleno istaknuta podJel~ vJer~
nika crkve bosanske na obine vjernike ili mrsne Ijude l
savrene ili prave lkrstjane i krstjanice koji .grije?a ~e lju-
be koji su prave vjere apostolske. Samim hm to. ~e
ovdje 'PI'Iavli krS'tjarui koi grijeha ne ljulbe sup:tlOlt5ltavlJaJu
mrsnim ljudima reeno je dovoljno jasno d~ su. samo ~a
!pI'Ive postaviljani Sbl'Ogi Z1ahtJ}ev.i <u pogleda '~dn;~nJa od. tJe-
lesnih potreba; od njih se trailo da skro~mm ZlV'Oto~ l po-
naanjem djeluju na svoju okolinu i privlae cr~l o~~le
koji se jo nisu uzdigli do <tolikog savrenstva ?a bl, oie
ni od svakog materljalnog interesa, mogli dostoJn~ pr~stav
ljati zajednicu pravih Kristovih Sljedbenika. I?ru;g~~a Je, ?a-
rem preutno, bilo doputeno da budu mrsm lJ.udl,. tOJ~st
da, prema datim mogunostima, ive n?rma:lmm .1Ju.dsk:m
ivotom. Sa crkvom ih je povezivalo pnsustVlovanJe l uce-
stvovanje u obredima i jae ili slabije razvijena tenja da
se priblie onom savrenstvu koje je crkva svojim. moralnim
uenjem posItJav1j!ala kao ikrajnj~cilj hl'lialIlSk!OIg 7Ji~. ~~
ki su tek pod stare dane ili pod kraj ivota, ika.d .t? vise n~Je
ni bilo teko, usklaivali svoj ivot prema najviim zahtje-
vima vjere, primali duhovno krtenje i ulazili u red pravih
ili savrenih krstjana. Mnogi nisu nikad stigli do tog stepe-
na. BezoiV'a!kVilhlk1olnooslija :plr'ilro(m'im ljudskim nagonima
ne .bi se mogla razumjeti injenica da su u crkvi bosanskoj
nalazila mjesta i vlastela koja, 'sigurno, ni u izuzecima nisu
ivjela isposnikim ivotom niti su se odricala uivanja bla-
godati koje im je davao njihov privilegovan poloaj u dru-
tvu.
U ovoj podjeli na dvije kategorije vjernika iste cr!kve,
na jedne, malobrojne, koji su ibili okrenuJtika~oralnim pri~
cipima vjerskog uenja i, druge, koji nisu mogli d.a se odv?Je
od materijalnih, nagonskih potreba ivota, nalazila se ikhca
268
protivurjenosti izmeu uenja i prakse - protivurjenosti
Iroja se ni u ovoj kao ni u jednoj vjerskoj zajednici nije mo-
gla rjeavati drukije nego kompromisom na raun prmclpa
i koncesijama prirodnim za:htjevimaivota. Trebalo je da
pravi ili savreni krstjani svoj'im saveenim moralom,
odricanjem i skromnou privlae ostale, obine vjernike i
da ih primjerom uzdiu do stepena vlastitog savrenstva. Ali
je i druga strana, strana mrsnih ljudi, vukla k sebi i ivo-
tu i uticala na svoje uitelje unosei kolebanje u njihov stav
prema moraWni:m prmclpima, M:nogipravi ikrstjalIlJi 'Proveli
su dobar dio ivota u slubi raznih gospodara, velmoa i
kra'ljeva, obavljali za njih poslove svjetovnog karaktera u
diplomatskoj, pa i u carinskoj slubi, dolazili u svakodnevni
dodir sa spoljnim svijetom te postepeno primali i navike svje-
tovnih ljudi. Zamani razvitak trgovine i robno-novanog
prometa koji se OOtvariV!a10 u Bosnli prve po1lOViiIIle XV sto-
'ljea n1je ni ugledne ~rstj;ane OISItiaiV!i.loraVlIlodUnlim prema
ma1tecijaln:im dobmna. Jedan tOid njili, gost Radin, Ikoji je
lVIiie od 40 godfna proveo u sluMJii' RavlOiWa ti KOiSaiia,
ostavao je rtesltalment!om poeamaan imetak u v:rdIjednosti
od preko 5000 dukata samo UgortOiVU novcu. Imetak je
nagomilao me samo redovnim putem nego i lod darova, po-
kkma i mita koje je esto 'Primao od DuIbl'Iovana da bi Iza-
stupao nj1ihove interese, ponekad ~ na tetu svoga gaspoda!ra.
I gost Milutin Crnianin (iz Crnice u Foanskom ikraju) u
svom nadgrobnom natpisu ostavio je lU ovom pogledu zanim-
ljiv podatak: kao da se ispovijeda i trai oprotenje lod po-
tomstva, on tu kazuje kako je ivio U asti bosanske go-
spode i kako je primao darove od velike gospode i vlastele
i od grke gospode. Njegov liik Iprikaroje ga u prosto], kao
pokornike] odjei; meutim, na ostacima odjee u ikojoj je
sahranjen vidi se da je bila izraena od skupocjenog broka-
ta i ukraena bogatim vezom. I drugi 'Ugledni k1rstjani, iako
SU spadali u one koji ,grijeha ne Ijube, lprimali su, ne rijet-
kb, old Dubrovana darove u novcu liLi u tkaninama. Slu:!be
:koje su ih dovodile u vezu sa dubrovakim trgovcima i po-
slanicima, putovanja u raznim svjetovnim misijama i 'bora-
IVak na V!lrosteoskiian dV'OI'iO'Wma - sve to mje mogloa da ne
ostavi traga II njihovim ivotnim navikama i da ih ne uda-
ljava od strogih moralnih principa njihova uenja. A time
je li orkva, ikojIU su !P'Vedstav1jaili, morala da glUibi na rnors-
269
nom ugledu i UItlicaj:u na periferni 'k<nug SV1Oji!h vjermJika j
pnistalaca. DOIk je, name, kritli'ka sablanjIivih 'pojava u. ~
sk~'j crkvJi. magla da bude po\tkI"ijepljlIlla S!tr()~m~e~,.i
vatom heretikih Uirtelja, dotle je mogla da dJelUJe UlbJedI1jillVO
ii da priivlai. 'pl'li'Stallice heret'iClkoj crkVfi. _~1i ~d su s:
stavnici 'te crkve poeli ,000000000al1li. za mata!I'\l] aJ.!nIim d'Oibrnma, ikad
su se svojim ivotom 'poeli da pribliavaju, ?a. ak i izje~
nauju sa 'Svjetovnom gospodom; kad ~ po,:eh da rpost~J~
diplomati, carinici i posrednici u posloV1ma Imaoca vlasti l
bogatstva; kad su, jednom rijeju, prestaj ali da .~udu a~o
stoli i postajali starjeine - onda je interes za nJIho:,o u~~
nje poma.l1o hladio :i. nwsjetnlo se pretva'I1ao II irezJi!gnalCilJU
i ravnodunost. Izmeu starjeinskog sloja i nieg reda ikrst-
jlana li vjerm'ika stvairalo se odstojanje koje je dJ~d~o do
izraaja ne toliko u unutarcrkvenim odnosima koliko u raz-
liitom socijalnom poloaju jednih i drugih. Na jednom ru-
kopisu evanelja, koji je nastao u B?sni, negdje na ~relazu
iz XIV u XV stoljee, ima zapis lU kOJem se .pisar, valjda ne-
ki tlibo,gi Ik~SItjatnJin, ovako ali:Pre;podobnejli Raljj~O, daj n;i
da ruam, gladni siromah. U literaturi o bosanskim her~tl
cima spravom je postavljeno pitanje nije li u 'Ovom zapisu
sadran prigovor siromanog i gladnog pisara na raun nje-
govog naredbodavca, heretikog starjeine rprepodobnog Rat-
ka za koga je pisar radio ovaj mukotrpnr posao prepisivanja?
I nije li u ovom prigovoru sadrana sumnja u moralnu ispra-
vnost starjeina i uitelja, koja se poela pojavljivati u mi-
slima pojedinaca iz niih redova? Podatak je suvie neodre-
en ada bi 'se mOlgla'o urzeibi. kao sigurna, makar ' osattn1jenia,
potvrda jednog logiki lako objanjivog Irazvitka.
Prema b!rojlnim izvOl11nim !podadma veWi!k dio bosaJnSlke
vlastele pripadao je heretikoj crkvi. Vidjeli smo i ikoji su
bili odluujui motivi njihovog vjerskog opredjeljenja. Ma-
nje smo sigurni kad treba da, ma i priblino, utvrdimo ka-
kvo su mjesto u crkvi bosanskoj stvarno zauzimaH, gdje je
bilo njihovo mjesto u redovima brojnih vjerni'ka i koliko su
se pojediJni izmeu ,njdh rp.ri:bli:iH. viim zaht}evima V'jer-
skog i moralnog uenja crkve kojoj su pripadali. Svakako,
u razmatranju ovog pitanja treba poi od injenice da su
srednjovjekovna bosanska vlastela uglavnom bila ravnodu-
na prema vjeri uopte, i da su vjerske predobe kod njih
bile jako zasjenjene konkretnim i neposrednim ivotnim in-
270
teresima. Stoga ,se vlastela u istoriji heretike .crkve bosan...
ske od poetka do kraja pojavljuju u prvom redu kao njeni
zatitnici i saveznici u borbi protiv pretenzija rimske crkve
pa se utoj ulozi najee i spominju u savremenim izvorima.
li pred- Mnogo se manje zna rkoliko su pojedini pripadnici vlasteo-
ske klase uestvovali lU ivotu crkve kao aktivni vjernici.
Ne vjerujemo da S'U ptrdisustvova!l!i obredima II OIbI~ ku-
ama gdje bi mogli doi u neeljenu priliku da se mijeaju
sa svojim kmetovima, ali je vrlo osnovano pretpostaviti da
su, barem ponekad, dollca'zIil:i u krue uglednij!ih heret1ilkJiJh star-
jeina da uestvuju u obrednim molitvama. Isto tako izgleda
sigurno da su se, barem povremeno, neki obredi vrili i u
dvorovima heretika vlastele, a svakako obred lomljenja
kruha pIii1JilkQ.tn zajedm~krolg objedovanja uz vjerOlVartnJo ue
e onih krstjana koji su Ikao kuani bili u slubi dotinog
v1Jasltelfun:a :i spadah u !krug njegove dvortdnee. Bez sumnje
su i u..tu 'SIVIl'Ihu :pojed.liJnli feU!d!awi crlIaro]valli kod vjetIih pi-
sara hlepe prepise evanelja i drugih crkvenih tekstova.
Dijak Stanko Kromirjanin napravio je g. 1393. ovalkav pre-
pis po narudbi svoga gospodara tepije Batala, poznatog
:relmoe koji je drao posjede lU upama Lavi i Sani, koji
Je spadao u red najmonije vlastele svoga doba i koji bie ...
~ogo slavan dobrolm k'l'ls1tijam (krstjarrima): kJrstjamJiln Hval
Je g. 1404, u dni gospodina djeda Radomira, prepisao jedan
zbornik razliitih vjerskih tekstova za svoga gospodara voj-
v?du Hrvoja Viukia; nedavno je pronaen jo jedan ruko-
pl1ls evanelja koji je napravljen za vlasteldna Ddvoa Tiho-
radia, poznatog iz povelja Stjepana Kotromania Dubrova
nim~ iz g. 1332. i 1333, 'gdje je umisan kao jedan od svjedo-
ik'a, lJ. to na jednoj od njdh u fUllllkc:ijJ banovog ptI1ma,va. Vjero-
va!1mlo je bilo li vie ovakvih knjiga, Sluile su i u obredne !SV,r-
he :i kaoiti.vto koje se italo sluaocima u krugu vffiastOOSikog
dV01I1a, te su i na Ibaj naliJn vlastela povezivana ISa uenjem
heretike crkve.
Samo jedan siguran Iprimjer pokazuje da je meu ibo-
sanskom heretikom vlastelom bilo i takvih pojedinaca koji
!SiU se Ji laktivno :isltdca1i kao reVlIlli vjerntioCli crkve bosanske. U
Deanskom rukopisu jednog sinodika pravoslavne crkve, ko-
ji nam je poznat samo po objavljenom izdanju iz g. 1864,
navode se pojedinano imena nekih bosanskih heretika nad
kojima se izriu prokletstva. Meu njima naveden je (u po-
271
menutom izdanju) i' Vlah Dobrojevi. Oigledno je da je VII
izdava OVOlg, kasnije zagubljenog rukopisa pogreno proi
tao to mjesto i u svoje izdanje unio ime Vlah mjesto Vlaj
(Vlai). Ovdje se, bez ikakve sumnje, radi o dobro poznatom
vlastelinu Vlaju Dobrovojeviu koji je izmeu g. 1353. i 1367.
vie puta upisan kaosvjedoik !I1a poveljema bana Tvrtka. Ci-
njenica da se njegovo ime izriito navodi meu drugim he-
reticima nad 'kojima se izrie prokletstvo pokazuje da je ovaj
;yllasitle1Jin u ivotu crkvebosanske lig-nao i ~VnIU !Ulogu, Vi-
u i znaajniju od uloge obinog zatitnika.

CRKVA BOSANSKA I ZAPADNI HERETICI

Heretika crkva bosanska bila je jedna od esnaest dua-

listikih heretikih crkava ije se podruje djelovanja sre-
dinom XIII ,sto1lj'ea protezalo II ,oibrlasti Mediterana od Cari-
grada do Pirineja. Uslovi djelovanja i opstanka OVIh crkava
IblWisuv'I"1o razli'iiti 'll p!ojedlilIliim zemljama -i II piojedii!nlim vre-
menima. Svuda, gdje je dravna vlast bila jaka, svuda gdje
je i kada je organizacija 'zvanine crkve, istone ili zapadne,
bila vrsta i zasnovana na duoj tradiciji, heretici su bili iz
Y-l1gnJUtli stalnm pl1OgOiIlwa,1j[ je ~ezultat ovtslo o ,s1licaju
drugih istorijskih okolnosti. U srednjovjekovnoj Bosni, gdje
je vladarska vlast uvij-ek, vie lili manje, ovli..sti.:la o volji mo-
ne vlastele te se morala povijati prema njihovim eljama i
interesima ili se upravljati prema odnosu snaga meu njima,
1:>1110 bli za vladare suV:ie o\patSlnlo uputlalti se li. u vjerska gonje-
nja. S druge strane, organizacija katolike crkve bila je, ka-
ko smo vidjeli, suvie labava i bez 'sigurnog oslonca u svom
vlastitom k~eI'U, ill 'kIamooii u narodu, a da bil u bO!l'bi protiv
heretika mogla raunati na ineki trajniji uspjeh. Isti je slu-
aj i sa pravoslavnom crkvom 'koja, odvojena dravnom gra-
nicom od svoje matice u Srlbiji, nije mogla predstavljati ne-
ku vru snagu za borbu protiv heretika. A i sama injenica
to se crkva bosanska odrala kroz itav srednji vijek - dok
su druge heretika crkve nestajale ili sasvrn oslabile - go-
vori za to da je uivala mnogo veu slobodu i mnogo vee
mogunosti djelovanja nego druge srodne crkve na istoku
i zapadu. Iako je i ona bila izvrgnuta povremenim progoni-
ma, koji su dolazili vie izvana nego iz same Bosne, iako je,
usljed toga, morala ponekad krorz: dUeiillli krae vrijeme da
18 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
272 273
prikriva svoje uenje i prima spoljne znakove pravovjerno-
sti, ipak je uspjela da do kraja sauva svoju organizaciju i
da svoje uenje i djelovanje razvija u neuporedivo povoljni-
jim uslovima nego druge heretike crkve te da, stoga, stekne
i izvjesni autoritet koji je i posvjedoen ukoliko se radi o
odnosu prema zapadnim hereticima.
Treba prethodno ponovo naglasiti da se u 'latinskim iz-
vorima u vezi 's pitanjem heretika uobiajeni izraz Slavo-
nija (Sclavonia) ili crkva Slavonije (ecclesia Sclavoniae)
gotovo redovno odnosi na Bosnu i crkvu bosansku. Ponegdje
se - kako smo vidj>e1i - oi\lia dva pojma izijledruai"Uju i iQ:ri-
ito. Ovo treba imati u vidu pri razmatranju grae o odno-
sima crkvebosanske i zapadnih heretika.
Koliko se iz oskudnih izvora moe vidjeti, Bosna je za-
padne heretike 'PrivlaiJla 'll prvom redu kao privremeno sklo-
nite u vremenima opasnosti i gonjenja, a zatim i kao zem-
ljagdje su ivjeli i djelovati heretiki uitelji, dobri pozna-
vaoci dualistlkog vjerskog uenja. Ve su bana Kulina u
Rimu optuivali - sigurno na osnovu dostava iz Dalmacije
- da prima i II zatitu uzima dalmatinske heretike. U jed-
noj taki Bilinopoljske izjave starjeine boaansldh krstjana
morali su se obavezati da ubudue nee u svoje kue primati
ni jednog manihejca ili ma kojeg heretilka - to nesum-
njivo znai da ml njihove zajednike kue bile otvorene he-
reticima koji su u njima 'traili pribjeite i zatitu.
Prvi, dosta nejasan, podatak o vezama zapadnih, preko-
morskih hereItika s Bosnom mn;OSIi se Illa !V1rijeme iiJZ dvade-
setih godina XIII stoljea. Tada je, naime, jedan savremeni
hroniar pod godinom 1223. zabHjeio da je nekako u to
vrijeme antdpapa helreJt1Jkiih al'hige!llZa boravio negdje1U
predjelu Bugarske, Hirvatske i Dalmacije, pored (zemlje)
ugarskog naroda. Kako se iz ovog vidi, sasvim je nejasno
odreena zemlja u kojoj je tada boravio ugledni starjeina
hel1eti!ldh alibiJgenzai. AlJi iz dobro poznatih okolnosti onog
vremena moemo s prilinom sigurnou pretpostaviti da
se naJdi upravo OI BOSIIlii. J er ono to k~OIIlfula!r dalje Ik.a:zuje o
ovoj stvari, potpuno se podudara sa nekim pojedinostima ko-
je nalazimo u pouzdanim dokumentima rimske kurije o vjer-
skim prflikama u Bosni tog vremena. Kroniar, naime, gore
navedeno kazivanje nastavlja ovako: U tim krajevima ona
zabluda (tj. heretiko uenje) toliko je ojaala da je ak: bi-
274
(skupe i mnoge druge u onim krajevima privukla II svoju
opainu. Ovo se ne bi moglo rei ni za jednu drugu zemlju
navedenog podruja nego samo za Bosnu. Treba samo da se
'podsjetimo na papinska pisma izmeu 1221. i 1233. - dakle
ba iz vremena o kojem govori kroniar - gdje se vjerske
prilike III Bosni prikazuju na isti nain kao i u kronici na na-
vedenom mjest1U. Sjetimo se da je g. 1233. !PiO odluci RJima bio
smijenjen jedan bosansIki 'biskup ba zato to je, prema oba-
vjetenj,ima koje je Rim 10 lIljeml\l imao, vli!e pil'Iistajlaio uz here-
l;tilke nego uz rimsku crkvu i to je time povjerene mu due
zapleo unerazrjeive okove. I u ovoj pojedinosti podatak iz
kronike podudara se sa stvarnim stanjem te se jedva moe
sumnjati da je ona neodreeno navedena zemlja 'll koju se
bio sklonio heretiki antipapa zaista bila Bosna. Dalje hro-
niar pripovijeda, navodei odlomak iz pisma jednog papi-
nog legata u Francuskoj, da su ovom svom starjeini (dok se
nalazio u Bosni) dolazili heretici albigenzi da se s njim po-
savjeltujl\l. on je, 'dakle upravljao pool!OIV!iJma SV1ojeonkve 'iz
daleke Bosne i s njome odravao vezu putem povremenih
sastanaka sa njenim predstavnicima koji su preko mora do-
lazili da ga posjete. U 'literaturi je iznesena zanimljiva pret-
postavka da bi ovaj heretiki antipapa mogao biti isti onaj
Belizmenec koji je u sinodicima pravoslavne crkve stavljen
na prvo mjesto u nizu bosanskih heretika nad kojima se iz-
riu prokletstva. On bi, dalje, po istoj pretpostavci, bio iden-
tian sa Belesmansom, episkopom heretike crkve u Veroni,
uz koga su, prema savremenom svjedoanstvu, izmeu 1200.
i 1230. godine pristajali svi !kathari i albigenzi. Mogue je,
kako se dalje pretpostavlja, da je ovaj ugledni heresiarh,
!Zbog ip'IiOlgOOla koji su vreni protiv heretika u Verom, napu-
stio Italiju i privremeno se slclonio u Bosnu gdje je 'bio pri-
mljen i potovan meu bosanskim hereticima. Uenje nje-
gove ,ookve podudaralo se sa uenjem erkve b'OlSat!llske te je ov,aj
stranec mogao 'i u njenom okvtru da dj'elui'e ,kao aktivan here-
:tiki /Uitelj ime je mogao da na sebe navue paDJjlu i ama temu
ip'l1a V!OISliaIVInecrkve.
Konkretniji su podaci o vezama izmeu bosanskih i za-
padnih heretika II XIV stoljeu. Tada se crkva bosanska ve
defdJnitivno ,M,i["mi.sala m zerndji i u sreenim priJilkarrna hila
kroz dui vremenski period zatiena od opasnosti krstakih
akcija iz Ugarske. Oko g. 1325. ona se prvl put u domaim
18*
275
izvorima 'Pojavljuje kao ustanova koja uestvuje u donoenju
zvaninog vladarskog akta. Ona postaje privlanom ne samo
kao Ultlorl:te ipmgonJem.h heretilkia, nego ii Jmio autlO'r\i!tet u pi-
tanjima vjerskog uenja 'za one heretike crkve koje su joj
po uenju,obred~ma i organizaciji bile najblie.
Obavjetenja o ovim vezama sadrana su usauvanom
zapisniku inkvizicijskog suda u Torinu 'iz g. 1387. Ikoji je
objavljen i u literaturi o bosanskim hereticima esto kori-
lten.. Pome!ll\u'tegodine 'Isas:luan je pred sudom liJr&viiZao~je u
Torinu neki heretik, Jakov Bek (Bech) iz grada Kijeria
(Chieri, j. i. od 'Ilorina). Na sasluanju optueni je izjavio da
'Su ga oko g. 1377. priveli u heretiku sektu dvojica graana
iz Kijerija i neki ovjek iz Slavonije (de Sclavonia) ije mu
ime nije poznato. Dalje je izjavio, da ga je iste godine je-
dan old onih kodli su ga uveli 'u oo~tu, neki Petar Patrficio,
poslao u Slavoniju da ondje potpuno i savreno izui vjer-
sko uenje kod uitelja koji tamo borave u mjestu koje se
zove Bosna (in loco qui dicitur Boxena). Za trokove puto-
vanja dobio je 10 florina. Jakov Bek poao je na put, ali
nije stigao u Bosnu jer ga je na moru uhvatilo nevrijeme.
U svojoj izjavi pred inkvizicijom isti optuenik rekao je da-
lje da su i prije njega neki heretici iz Kijerija odlazili u
Bosnu u istu svrhu, tj. r:adi uenja vjerske doktrine (pro dicta
doctrina adiscenda). Navedena 'su i pojedinana imena svih
heretika: MO'I'eltusRalbeiJJlator de Balllbis odlazio je u Bosnu
!Pfrl'je nekih 40godina (tj. oko 1347); Johannes Namro i Gra-
nanus Bencius oko 1360; Petar Patrrtii oko 1377; njegov brat
Jalkolbin oko 1382; i, Berard Rasoherius oko 1380. Qptu~eni
Jakov Bek [o je rekao da su mu navedeni heretici sami pri-
ali o njihovom boravku u Bosni i to onom prilikom Ikada
su njega i druge graane Kijeria pouavali (razumije se u
heretikoj vjeri). Bie da ISU za uspjeh svoje propagande sma-
trali korisnim da istaknu da su boravili u Bosni, u zemlji
gdje se heretika doktrina mogla najbolje upoznati.
Kod koga SU uili ovi italijanski heretici i kaJko su se sa
'Svojim uiteljima sporazumijevali? Ko su bili ti uiteljl
koji tamo (u Bosni) borave? Jesu li to bili neki bjegunci
iz Italije koji su ovdje, u Bosni, nali sigurno utoite gdje
su na miru mogli dase u nekoj od kua bosanskih krstjana
posvete !izuavmju evanelja i botgumilskiiih ten.<sroV'a :illi su
to bili domai ljudi koji su neko vrijeme proboravili meu
276
hereticima u Italiji i tamo Ise uputili u jezik sporazumijeva-
nja? Da li je bilo nekog sistematskog prouavanja i uvoe
niau dublju sadrinu heretike doktrine kakvu je zastupala
crkva bosanska ili 'su je strani heretici upoznavali na pri-
mjerima koje su im njihovi bosanski uitelji davali svojim
~ivoltom i djelovanjem? Naalost, u ovajzamJimljiv>i problem
mogue je zagiledati saano u vidu ovakvih :pitaIlJja na :koja
emo, barem II do Slada poznatiim 'izvorma, uzalud traiti cd-
govor koji bi, ma i priblino, zadovoljio nau radoznalost.
Ono to se o crkvi bosanskoj u njenim odnosima prema za-
padnim hereticima sigurno moe rei jeste to da je ona, ba-
rem u XIII i, osobito, u XIV stoljeu, uivala poseban ugled
u krugovima zapadnih dualista i da je u tim krugovima sma-
trana istinskim uvarom dualistikog vjerskog uenja u vre-
menu kaidsu bogurrlske crkve, b'tlga1rSlka1i dragovika, bile
ve izgubile svoj raniji znaaj.
Iz kasnijeg vremena nisu ostale nikakve vijesti koje bi
neto kazivale o meusobnim odnosima bosanskih i zapadnih
heretika. Inkvizicija, pomognuta i djelovanjem prosjakih
redova, osobito franjevaca, uspjela je u velikoj mjeri da su-
zbije heretike pokrete i razori njihove crkvene organizacije
u zapadnim zemljama. Na drugoj strani, u Bosni, od dvade-
setih godina XV stoljea jaao je, u sjeni spoljnopolitikih
okolnosti, uticaj franjevaca na dvoru bosanskog vladara te
se samim tim mijenjao znaaj i uloga heretike crkve u jav-
nom ivotu. U strahu od turske ekspanzije, i ugarski dvor i
'r:ims:ka kurija trvlailli su sve vie li Bosnu u svoje antiourske
planove i u okviru ove politike vrili pritisak na njene vla-
dare da unutranje prilike u zemlji u odnosu na heretike
usklade sa potrebama pripremanja krstakog 'rata protiv Tu-
raka. U takvim uslovima crkva bosanska nije vie mogla
imati onakve mogunosti djelovanja kao u prolosti niti je
bila u stanju da prui sigurnu zatitu hereticima iz drugih
zemalja. Sto je vie slabio poloaj heretikih crkava i na
zapadu [ 'tl Bosni, to su se sve vie gubile i veze meu njima
Iz ovog vremena ima neto podataka o vezama bosan-
skih heretika sa husitima na podruju Srijema. U jednom
dokumentu iz g. 1437. kae se da 'su ovdje neka mjesta za-
raena sektama bosanskih heretika i husita, U jednom pri-
kazu husitskog vjerskog uenja na ovom i susjednim podru-
277
 VIII
rna dz g. 1461. navedeno je vlie taoaika nililhovA viero~a~nda
k~je se !podudaraju sa nama ,pomatlim~aJ;i'SJtii!c:kim~\elnJem
i moralnim ,shvatanjima bosanskih herebka. Nedostaje g,:"aa
koja bi mogla blie osvijetliti ove ~~~atke .te ~e sto~a l ne
mogu iz njih izvoditi neki konkretnIJI zakliuci o ovim ve-
zama.

HERETICKA CRKVA I BOSANSKA DR2AVA

Uloga koju je crkva bosanska imala u funkcionisanju

bosanske srednjovjekovne drave ne moe ISe n!i u emu iz-
jednaavati sa ulogom koju su u dravnom ivotu, svaka na
svom podruju, imale dvije zvanine crkve, istona i zapad-
Illa. Crkva bosanska nikad mje udravli zauzimala takav
poloaj koji bi je stvarno uinio dravnom crkvom sa svim
u\t:v,ren.im i primaltJiIm p,reTolgativ!ima koje :iz ta:kV101g poloaja
proizlaze. Glavno obiljeje dravnopravne funkcije zvanine
crkve sastojalo se u njenom priznatom pravu da obavlja akt
'krunlsanja vladara te da na taj nain daje crkvenu posvetu
ii vladarevoi IlinolSn li vlasti kojuon vri. Time je crkva oba-
vezivala vladara da svoje postupke u vrenju vlasti uvijek
usklauje sa interesima crkve. Ovakvo pravo crkva 'bosan-
ska nikad nije imala, niti ga je ikad traila ili na njega
pretendovala ni u ovom niti u ma kakvom analognom obliku.
Ovakva dravnopravna funkcija bila bi, 'Uostalom, u gruboj
suprotnosti sa osnovnim principima njenog moralnog uenja
i opteg stava prema vlasti i prema knezovima ovoga svi-
[eta. I koliko p,tod je uloga crkvebosanske u liv:otu srednje-
vjekovne bosanske drave vidljiva i znaajna, ona nije pro-
izlazila iz nekog zvaninog poloaja dravne crkve, nego
iskljuivo iz moralnog ugleda koji je sama Izgraivala i, tako
rei, Ill,apodije>ljeno uiiVlalla ill oima naroda i vlastele. Ne na
konvencijama i sankcijama nego na moralnom ugledu bio je
zasnovan njen uticajan poloaj u dravi i drutvu, Nije ga
osvajala, niti ma kome nametala, nije ga branila niti na nje-
mu insistirala i nije pravila prigovor ukoliko bi bila zaobi-

279
278
ena. Zainteresovani faktori u dravi (a i van drave) sami
su eljeli i traili njeno prisustvo u obavljanju dravnopoli-
tikih radnji ili njenu intervenciju i arbitrau u unutranjim
li spoJjnJim sporovima kald god oo smatral; ipotlrebnJim i kori-
snim da mjen autoritet; dade potrebmivrstinu itr,ajlt1JoISlt do-
nesenim odlukama. Stoga se ne moe govoriti o nekom fik-
siranom i obiajnim pravom odreenom poloaju heretike
crkve u dravnom mehanizmu niti o njoj kao dravnoj crkvi
U'oJb1iiajenClm smlilSlu '!'ijeM. U ,toj iUlo~ ona se poj.avljuje od
sluaj'a do sluaja pa Sie njena fu:nk'Cija uliVloltiu dJl11ave i
moe prikazati jedino na pojedinim primjerima u kojima
se ona pojavljuje kao dravnopolitiki faktor. Slijedei ove
primjere, moemo konstatovati da se crkva bosanska u dr-
avnopolitikom ivotu pojavljuje u ovim glavnim funkci-
jama: prvo, Ikao garana vladarevih darovnlh ipoVIelja 'i u nji-
ma sadranih njegovih obaveza prema vlasteli; drugo, kao
posrednik i arbitar u sporovima izmeu vladara i vlastele; i,
tree, kao garant postignutih ugovornih utanaenja i uvar
o tome ispostavljenih dokumenata.
U funkciji dJr1aVlI1opoillitlThlwg fakiloIra C'l'Ikva IblOiSIaIl1ls'ka
PM put se pojavljuje u nedatil'lalt1JOj po,veljii ko'ja je izdata olklo
g. 1325. Tu Stjepan KOItl'lOmam li I1ljego!V ibrart V1aiddisilav po-
ty,ruju Vrq:kQlSlaJVIU Hrvadfiniu prava i pnivlHegi1je u 7mlpama
koje oo mu blile ran'ij'e darovane, U teksItu !povelje posebno
je Istakmato da je ~data u gosta vel<ik!og hi~ u Raido\91ava
i da su ban i njegov !bIrat dali vjeru knezu Vukoslavu pred
s;ta>l'Ijei:namacrlkve bosanske, pred djedom velikim Radosla..
vom i pred gostom ve1litkim Radoslervorn i pred starcem Ra-
domerorn .i unbororn i ~IIlk'om i pred sV'O!morlkvom oi pred
Bosnom, Here!tIiJk,a crkva i Bosnae (rto jest vLaISltela kao sta-
Ieko predstav,niJtvo'iltave ,z,emll}e) pojavbjuju se ovdje u
vladarevom a'ktu darivanja kao ravnopravni garanti, kao
dva fak!tolt1a koji Ultoliko o:granlilavaju vlada'reviU -oolj,u to. ga
svojim ueem u ovoj IPJflaVlnOj radnji, ohavezuju da dri
poveljom da'turdj,e. Time j~orkva preuzela i odgovoenost
da ebHu potovana jxava vlasltelfuna !kJo1a je darovnom po-
veljom stekao,
U drugoj jednoj povelji iz istog vremena ban Stjepan
Kotromani daruje knezu Grguru Stipaniu pet sela i izjav-
ljujeda mu darovane posjede u sluaju neke njegove kri-
vice nee porei to ga ne bi opitala crkva bosanska, Pu-
280
nih 120 godina kasnije, 1446, kralj Stjepan Toma u darov-
noj povelji brai Dragiiima dao je obavezu da se darovani
IPolSjedJi ii !p'rivliieg1ije ne mogu porefinli rpOItVlOri<ti Ini na ma-
nje donestl nii 'za [ednu neviru nJi zgri'hu kraljevstvu naemu
to ne bi ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom
i dobrirni Bonjani, Kad se herceg Stjepan izmirio sa .e-
nom Jelenom i sinom Vladislavorn izdao je povodom toga 19.
jula 1453. povelju gdje se obavezao da e se drati ugovora
o izmirenju i da im nee uiniti nijedno zlo ni nepravdu ni
nemilotu . .. dokle god je ne bih obiskao i obnaao pravo
i cielo i istino gospodinom djedom crkve bosanske i 12 stroi-
nikom .. , U 'svim ovim 'sluajevima heretika crkva pojav-
ljuje se u uloet ,alI"b!itlI1a [li, ltavie, suda u sporovtma kojl
hi mogld nlastalffi. izmeu vladara i iIljeg:O!Vog vazala fuli Idmuigiih
lica iz feudalnog reda, pa po tome i kao uvar pravnog po-
retka lU 10lkv.iru feudatnih odnosa. Jedan primdier iPOIkal2luje
da je crkva bosanska stvarno vrila ovu funkciju koja joj
se daje u ,pov,e[}ama, da je, mairne, zaista ispitivalIa kOllilko
su opravdani razlozi zbog kojih je vladar 'Postupio na tetu
vlastelina: Kralj Stjepan Ostoja bio je, ne zna Ise iz kojih
razloga, oduzeo posjede vojvodi Pavlu Kleiu koji se onda
sklonio u Dubrovnik. Na to je episkop (djed) crkve bosanske
uzeo da ispita spor izmeu kralja i vojvode. Naao je da do
vojvode nije bilo krivice te je, 8. januara 1404, u Dubrovnik
poslao svoje .stno'jnike i krstjane po vojvodu Pavla da prMe
opet u svoje jere najdosmo gospodina kralja da mu opet nje-
govo vrati jere mu je bflo bez krivice uzeto. Odluku djeda
crkve bosanske kralj je primio kao meritornu. Strojnici i
krstjani, koji su doli u Dubrovnik da svre ovaj posao, iz-
javili su da ih je poslal kralj Ostoja i gospodin djed da
uzmu vrh sebe gospodina vojvodu Pavla Kleia i da ga iz
svoje ruke postave u sve njegovo.
Ima primjera koji pokazuju da je crkva bosanska uzi-
mala IUlogIU neposrednog zatitnika pojedliJne vlastele i njliiho-
vih prava. U pomenutom sluaju vojvode Pavla Kleia,
kralj Ostoja, poto je prihvatio navedenu odluku djeda crkve
bosanske u ovoj stvari, pristao je da ovog vlastelina preda
gospodinu djedu i njegovim stroinikorn i svoj crkvi bosan-
skoj U njih ruke i u njih obarovanie(tj. u njihovu zatitu).
Radilo se o vlastelinu koji i poslije poravnanja s kraljem
nije bio siguran u svoju bez:bjednost pa je bilo potrebno da
281
ga cr1wa uzme li svoju neposrednu zatitu. U dVije da.rQWle
povelje iz razliitih vremena, jednoj, nedatiranoj, bana
Tvrtka i drugoj, kralja Stjepana Tomaa iz g. 1446, nada-
rena vlastela zajedno sa dobivenim posjedima, pravima i pri-
vti.legti.jama stavlj'aju se liIz'r1iito pod 7Ja!tliitu crkve, u Tomae-
voj povelji ovim rijeima: 1 s timi sa vsim vie pisanim
pridasmo ih (tj. nadarenu vlastelu) gospodinu didu Miloju i
didu kon dida u ruke crkovne.
Pored ovih sluajeva u kojima se crkva bosanska po-
javljuje kao ustanova koja preuzima jamstvo za vladareve
obaveze prema vlasteli, ima i drugih primjera darovnih po-
veiIjagdje se ona u OIV'oj ili u ma kakvoj d1'!UglOj fu!I1kciji
uopte se spomJilnije. Ova mjena funkcija nlije, Idakle, bila re-
dovna i stalna, i nije slijedila iz nekog utvrenog, pravnim
obiajima odreenog poloaja heretike crkve u organizaciji
drave. U ovoj funkciji pojavljuje se crkva samo u pojedi-
nim sluajevima gdje prua jamstvo i zatitu pojedinoj vla-
steli, moda na njihovo izriito traenje; i moda se radi ba
o onoj vlasteli koja su s crkvom bila blie vezana i imala u
nju naroito povjerenje.
Iz bosansko-dubrovakih odnosa moe se poneto do-
znati o ulozi koju je crkva bosanska, ili njezini istaknutiji
p.redstavmci, imala u meudravnom saobraaju, U Dubrov-
niku je bilo dobro poznato koliki je moralni ugled uivala
ova heretika crkva na dvorovima vladara i velmoa i koliko
se tu uvaavala njena rije. Iako su povremeno, u stanju
~etprij'aJtell.jS1Na sa Ikrailjenn ili pojedimirn velmoama, Du-
brovani znali da u pismima ugarskom kralju ili rimskoj
kuriji, najpogrdnijim rijeima govore o bosanskim heretici-
ma, ipak su uvijek u odnosima s Bosnom nastojali da prido-
biju i sauvaju naklonost uticajnih heretikih starjeina i
da obezbijede njihovu intervenciju u svoju korist. Cesti su
primjeri iz prve polovine XV vijeka gdje dubrovaka vijea
odobravaju poklone - katkad i od vee vrijednosti - po-
jedinim uglednijim lanovima crkve bosanske kao nagradu
za uinjene usluge ili kao sredstvo da se takve usluge obez-
bijede. Pri tom su i na jednoj i na drugoj strani materijalni
Interesi zasjenjivali inae nepomirljive vjerske raJzlike. I
jedni i drugi ostavljali su po strani svoja vjerska ubjeenja
da bi dali mjesta realnim interesima koji su ih uzajamno
zJb.liiJavaU.
282
U odnosima izmeu Dubrovake Republike i bosanske
drave heretika crkva ili pojedini njeni lanovi pojavljuju
se u ulozi ipo,sredJnrika i mi.rrte1Jj,a, zatim i jamaca postigmrtih
utanaenja. U jesen 1403, kad su se zategnuliodnosi izmeu
bosanskog kralja i republike, u Dubrovnik je doao krstjanin
Vlatko da izloi kraljeve zahtjeve i pokua da na miran na-
in uredi nastali spor. Poetkom decembra bonavjlo je tamo
u istoj stvari kraljevo poslanstvo, sastavljeno od patarena,
kojima je tom prilikom Malo vijee odredilo poklon. U ja-
nuaru 1404. pisao je Dubrovanima djed crkve bosanske u
stvari vojvode Pavla Kleia te im je u pismu preporuivao
da poalju kralju svoja dva vlastelina jeda biste koi sklad i
mir nim uinili ere bi nam drago da biste u miru prebivali.
Kada su u martu iste godine obnovljeni pregovori, Dubrov-
ani su poslanicima koje su uputili kralju dali uputstvo da
meu ostalim trae potvrdu starih trgovakih povlastica od
kralja, kraljice, velmoa ipatarena prema obiaju. Kad je
zbaen kralj Ostoja (u maju 1404), voeni su u martu 1405.
pregovori o uspostavljanju normalnih odnosa sa novim kra-
ljem Tvrtkom II. Kad je ve sve bilo pripremljeno, vojvoda
Sandalj Hrani ustezao se da potpie ugovor sa Dubrova
nima s kojima se sporio oko nekih sela. Oni su mu stoga
:u;pUl1lN.i SV10,g poslanika da l1lIJU '})l1ediloi posredovanje djeda
koji je gospodin i duhovni otac vae crkve bosanske, Nije
poznato da li je vojvoda prihvatio ovaj predlog, ali je sva-
kako znaajno da je ova inicijativa dola od Dubrovana koji
su svojim predlogom pokazali da imaju puno povjerenje u
starjeinu bosanske heretike crkve. Kad je stvar s Bosnom
bila ureena, Dubrovaka vlada poslala je svom poslaniku
koncepte ugovora na uvid !kralju i vojvodi SaI11dal1ju; ovla-
stila ga je da moe primiti neke nebitne izmjene; i, poto
ugovor bude primljen i s kraljeve strane zakletvom potvr-
en, moe ga pohraniti kod djeda dok ga ne prime i zaklet-
vom ne potvrde i Dubrovani.
I tl drugim, manje vanim, poslovima Dubrovani su,
kad bi stvari zapele, traili intervenciju djeda crkve bosan-
ske ili drugih njenih starjeina. G. 1428, povodom nastalog
spora oko izvoza srebra, pisali su svojim poslanicima na bo-
sanskom dvoru da zatrae intervenciju djeda poto pregovori
sa kraljem nisu doveli do uspjeha. U ratu sa vojvodom Ra-
doslavom Pavloviem (1430-32) Dubrovani su se trudili da
283
protiv ovog svog neprijatelja obrazuju savez u koji bi uli
vojvoda Sandalj i kralj Tvrtko II. Poto se kralj odupirao
ovom planu, Sandalj im je savjetovao da gledaju dobiti na-
klonostistarjeina crkve bosanske; u Dubrovniku su ga po-
sluali te je, kao prvi prijateljski dodir, djedu i nekim go-
stima poslat poklon od nekoliko kutija slatkia. Nije poznato
da li je s njihove strane dolo do neke intervencije u ovoj
svari, ali se zna da dubrovaki plan o savezu nije bio ostva-
ren.
U posljednjim decenijama bosanske drave, njeni vla-
dari, pod pritiskom spoljnih okolnosti, tjenje se oslanjaju
na Rim i ugarski dvor. Podrka s ove strane - mada samo
u vidu obeanja - bila je uslovljena maksimalnim koncesijama
rimskoj crkvi koje su omoguile franjevcima i papinom le-
gatu da se pomalo nametnu kao kraljevi nezvanini savje-
tnici i da njegovu polttiku usmjeravaju prema intencijama
rimske kurije. U odsudnim godinama bosanske drave rije
heretike crkve sve se manje sluala na kraljevom dvoru.
Ulogu, koju je ranije imala u javnim poslovima, od tride-
setih godina XV stoljea preuzimaju, postepeno i sigurno,
starjeine franjevakog reda koji djeluju prema uputstvima
i u saradnji sa papinim legatom. G. 1447, kralj Stjepan To-
ma traio je i dobio pristanak Rima da dvojicu franjevaca
moe uzeti kao svoje dvorske kapelane i slati ih kao posla-
niiktepo svojim .i dravmdm potrebama. Dubrovani, 'll di-
plomatskim poslovima s Bosnom, ne trae vie posredovanje
djeda crkve bosanske nego se obraaju papinom Iegatu i
kustodu franjevakog reda. U pregovorima s Dubrovnikom
1451. o savezu protiv hercega Stjepana, kralja predstavljaju
hvarski biskup Toma kao papin legat i kustod franjevaca
Marin. Obavezu sklopljenog ugovora kralj je sa sinom Stje-
panom potvrdio zakletvom prid otcem ligatom, bikupom
hvarskim i prid otcem kutodom i kapelanom Marinom.
Ovaj dokumenat, izdat u vrijeme kad su velika gonjenja he-
retika bila ve u punom toku, obiljeava jasno kraj uticaja
koji je nekad, i ne tako davno, crkva bosanska imala na
dvoru bosanskih vladara.
Jae
i trajnije nego na vladarevu dvoru osjeala se ulo-
ga heretike crkve i njenih pojedinih lanova na dvorovima
velmoa, koji su u stvari i bili njeni pravi i trajni zatitnici.
Optube, koje se u Rimu od poetka XIII stoljea podiu
284
protiv onih koji primaju i zatiuju heretike, odnose se ma-
hom -na velmoe te Se sa pohvalom istiu linosti koje u tome
meu njima ine izuzetak. Vojvodu Radoslava Pavlovia l
hercega Stjepana Vukia Dubrovani su, kadsu bili 'll za"
vadi s njima, na sve strane optuivali da su okorjeli heretici;
a vojvoda Hrvoje Vuki sam je, potkraj ivota, izjavljivao
da je ivio kao heretik. Na njihovim dvorovima djelovali su
u razliitim poslovima i diplomatskim misijama ugledniji i
obrazovaniji lanovi he re tike crkve bosanske s kojima su i
Dubrovani, kad bi to smatrali korisnim, odravali prijateli-
ske veze. Kad su sredinom XV stoljea, pod kraljem Stjepa-
nom Tomaem, preduzeta odluna gonjenja heretika, izgle-
da da je itavo njihovo starjeinstvo zajedno sa djedom pre-
lo u Humsku zemlju pod hercegovu zatitu, gdje je u jav-
nim poslovima zadralo onu ulogu koju je nekad imalo u
bosanskoj dravi. Spomenuli smo primjer gdje je crkva bo-
sanska preuzela jamstvo ugovora o izmirenju hercega sa e-
nom i sinom. I u razliitim pitanjima koja su proizlazila i!z
odnosa pojedinih velmoa i Dubrovake Republike heretika
crkva pojavljuje se u ulozi posrednika i jamca. Kada je u
martu 1451. izbio neki spor oko hercegova depozita, na koji
SU polagali pravo i herceg i njegov sin Vladislav, dubrovaka
vlada je predloila da spor presude starjeine krstjana (do-
mini christianorum maiores). A kada su sinovi Radoslava
Pavlovia, vojvoda Petar i 'knez Nikola, 15. jula 1454. izda-
vali Dubrovanima potvrdu ranijih povelja naveli su kao
jamce ugledne predstavnike heretike crkve ovim rijeima:
... nai mnogopoteni stroinici, gospodin gost Radosav Bra-
dijevi i gospodin starac Radosav unuk rekoe po svom redu
riju kako hote biti dobri i poteni stenici meju nami ednoi
strami i .ar1ugi ... . <Dubrovani su, dakle, i II godinama ka-
da su se bosanski kralj i katolika crkva svom estinom vjer-
skih gonjenja okrenuli protiv heretika, jo uvijek smatrali
da nije bez koristi u sporazumijevanje sa pojedinim velmo-
ama uloiti i ugled heretike crkve koji je na njihovim dvo-
rovima jo trajao.
Djelovanje uglednih heretika u javnim poslovima poste':'
peno ih je odvajalo, a s vremenom i otuilo od njihove crkve
i njenih moralnih principa. Njihovo uee u poslovima no-
sioca vlasti vremenom se pretvaralo u Iinu slubu svome
gospodami pa de In;molva j,avna funkcija sve manje billa ogra-
285
niena i kontrolisana svijeu o obavezama prema crkvi. IX
Neki od njih proveli su dui niz godina u sll\l~bi jednog go-
spodara, drugi su svoje usluge i iskustva stavlja<1i na raspo-
laganje i drugima. Krstjanin Vlatko Tumrli bio je g. 1403.
u slubi kralja Ostoje, a zatim je, poto je ovaj 1404. g. bio
zbaen, preao u slubu vojvode Pavla Radenovia i, onda
njegovih sinova Petra i Radoslava; spominje se sve do g:
1423. u vezi sa njihovim poslovima i odnosima sa Dubrovni-
k,0!1l1. Drugi [edan ugledan lal11! crkve bosanske, Radiln But-
kovi, bio je, jo kao krstjanin 10 godina (izmeu 1422.
i 1432.) u slubi vojvode Radoslava Pavlovia i uestvovao u
njegovim poslanstvima i pregovorima sa dubrovakom vla-
do~. Kasnije je preao u slubu humskog velmoe, vojvode OPADANJE I NESTAJANJE
Stjepana Vukia Kosae, gdje je napredovao i u milosti HERETICKE CRKVE
svog novog gospodara i u astima crkve kojoj je pripadao.
Od g. 1437. spominje se u asti starca, od g. 1450. u asti
Sa propau srednjovjekovne bosanske drave gubi se
gosta. Od tog vremena gost Radin djelovao je na dvoru
trag 'o organizovano] heretiko] crkvi bosansko]. Kao nje.zJiIlli
vojvode i hercega Stjepana kao njegova najpouzdanija li
posljenji izdanci spominju se, tu i tamo, meu ostalim i u
nost sve do hercegove smrti 1466. Cesto je dolazio u dodir s
tursk!im spomencma XV i XVI stoljea, ibos:aru;kii krstnani
uglednim Dubrovanima i meu njima stekao i prijatelje. :1.... "il ,
osobito na podruju dstone i srednje Bosne i u Hercegoveni.
Dubrovani su mu, svakako zbog usluga koje im je inio, iz-
Odravaii su se u svojoj vjeU1i po trra!dicfuji i obiajiima bez
lazili u susret vie nego i jednom od predstavnika bosansklh
meusobnih veza i bez oslona na ma kakvu iOIrgalll!izovalI1u
dinasta i obezbijedili mu u svom gradu najire gostoprim-
~.jeI1Sk:u zaj.etdnicu. Izgleda nam 'stoga, na .prvU. pogled, da je
stvo. Njegov testamenat, napravljen u Dubrovniku 1466,
ZIvot heretike crkve Ikao organizovane zajednice naglo pre-
svjedoi ne samo o velikom bogatstvu koje je stekao u her-
kilnut i isto tako naglo izbrasan iz narodnog preldmj.akao
cegovoj slubi, nego i o nainu ivota kojim se pribliavao
. ivot bosanske drave, Meutim, ako razmotreno sve dlrol-
ukusu velike gospode. Okruen slugama i pratnjom, ovaj nosti, spoljanje i unutranje, II kojima je ta crkva trajala
pozni velikodostojnik crkve bosanske malo je liio na here-
u posljednjih nekoliko decenija 'svoga opstanka, njeno nesta-
tika koji je prezirao bogatstvo i okretao glavu od knezova
jlmje tizgledae nam manje naglo i iznenadno, la vie kao
ovoga svijeta. I ako bismo istorijsku pojavu gosta Radina
logian zavretak dueg procesa koji se odvijao pod pritiskom
uzeli kao tipinu za starjeine crkve bosanske njegova vre- sloenih iLstorijskilh 2ibdJvanja.
mena, onda bismo njome mogli obiljeiti krajnju granicu u
udaljavanju njihove ivotne prakse od teoretskih moralnih Krstaki ratovi prot/iv BOiSIIle i njene heretike crkve
principa njihova uenja. Na tom putu udaljavanja prakse IlJ~SU, kako smo vidjeli, oslabii.N poloaj hereteka ~i:ti su
od principa crkva je pomalo gubila od svoje privlanosti, katoliko] CI'!kvi stvoril! uslove da se lU ovoj zemlji uvrsti.
suavala svoju drutvenu osnovu i pribliavala se svome Naprotiv, 0Il1Ii su oj!aa1i poloaj crkve bosanske, rpodli'gli njen
kraju. ugled i ue je povezali sa vlastelom, Stvari se lt1IiJSrU IilZJIllijenile
ni time ito je Timska kuriJa 'u Bosni rpostavlj ala i1atiJns/ke
biskupe, to je uvela slubu iJnkviztictije, to je bosansku
iJJds,kupiju podredila pod ugarsiku n:adbiskupiju u ~alolli li to
je kail.OOki nadbiskup podizao u BoSlI1i tV!ravena obram;
vjere. Uprkos svemu, katoliki biskup morao je sredinom

286 287
XIII stoljea da napusitJi Bosnu i da iz Da\lrovta, svoje nove
i ffilgurnije rezidencije, nemono li rez:igwa:no gleda kako se
heretika crkva sreuje i stie ug!l.ed i 'll zemljii li kod zalpadlndJh
heretika.
Ovakav ,rezultattrideset!goidiThjeg nasilja pokazao je
konano i u RJimu da nasilne mjere nisu dovoljne da bi
obezbijedlle prevlast katolike crkve. Metod pnitfusika silom
nije, istina, ni poslije sveg Isleustva naputen te se iz Rlirna
i dalje povremeno preporuuje i zahtijeva od ugarskog dvora
da protiv bosanskih heretika 'Postupi dravnom silom.
I dalje se osvajalcl pohodi ugarske voj,ske na Bosnu pravdaju
njenom krstakom misli.jom. Ali, pored IOVlaikvtilh dliJrektniJh
mjera, u Rimu se od kraja XIII stoljea potIinju da uzimaju
u obzir i druga sredstva, mlimij,a li blaa,Ii,je je d,jelovanje
bilo 'sraunato na dui rok. Teite se postavljalo na dva
podruja: na misdonarsko djelovanje u narodu i na 'Po1lDtfiJko
id,jeloVl&nje na vladarevom dvoru. Iza jedno i za drugo
podruje djelovanja billi su potrebni lJudi koji poznaju prlilJike
i. 'obiaje zemlje i ko,jli e biti u mogunosti da s narodom
dodu II blii dodir. Stoga se, g. 1291, papa ,olbratJio starjein-
stvu franj evakog reda slovenskog podru]a da lU Bosnu kao
!inkVlizitore poalje dvojicu fratara koji oo vjeti knjiieJi li
.lmjipomaju jezik one zemlje. Ne znamo da h su 'ond.
franjevci ve tada otpoeli sa 'svojim djeil:oVlanjemu Bosni.
Zna se da sag. 1327. iz Bosne definitlivno povuem domini-
kanci,a inkviZliltorska li misionarska sluba povjerena isklju-
ivo franjevcrlJma. Oni su, vie nego nj'ihovi prethodnici, znati
da se priblie stanovnltvu i dvoru, da oClijene prdlfke li prema
njima udeavaju svoje djelovanje i da, pornognutli Ii:z RJima
i Ugarske, POhlJ1tO ipos.tepeno potliskuj:u iUtlicaj heretika,
Od dvadesetih godina XIV stoljea, pod Stjepanom II i
Tvr1J~om I, Bosna. je razmalda granliceod Save do mora, od
Cetine do Drine, dola u dodir sa srednjodalmatinskim gra-
dovima i ula u ire smeudravna odnose kojli su jo1 sa
neizbjeivom nunou nametali li takve olbaveze ,i obzare
:koji 'll mnogom pogledu niSIU bili !Uvijek u skladu sa njenlim
dravnopolitikim tenjama. U okviru spoljnopolitikihokol-
nosti treba gledati koncesije Ik:ioew 'ovi li~alSlIlJiji vladari
.inlili rimsko] crkvi i franjevcima, iako jo nisu nil pomiljali
na to da m!il1l1'O'il:aze heretiku crkvu i mjene utdeajne pred-
stavnike. Jer koliko god su morali voditi rauna o spoljno-
288
polli1:llikim obziTfima, isto toliko su morall pa2Jiti da ne !Ulcme
nilita to 'bi okrnjilo ugled heretike crtkve i ptOvilijeidiloosjet-
ljJi.<Vost lI1jeniih zatitnika meu vlastelom. Otada se II ;poJJitidi
bosanskog dvora mogu pratiti dvije struje ikoje paralelno
teku J. s vremena na 'VII'li'jeme se sudaraju ne ostavljajui
vetiih tragova u iJVlOtIU drave. Da ne gOV01rlmO o SIPoljnim
faktorima koji su katolikoj crkvi davali ve1JiJka iplTelimU!ostva,
crkva bosanska bi~a je unepovoljnijem polol'ajuU!toliiko
to sa svojom dosta laJbilnom iQII1ganizacijom nije mogla 'da
se mjeri i da na kraju odoli vrstoj org,lIDiJzJaidiji 'rimske
crkve koja je II ovom razdoblju sV1ojeootiJheretrlike aiktiv-
nJoom znala da se smiljeno i me1Jodiikli ~oris:ti i!skiustvima iz
proteklog stoljea. Sada se vie nije radilo o frontalnom na-
padu naheretiku crkvu niti o namjeri da se jednJim 'udarcem
unite heretici. Metod priitlislka li zastraivanja kombirniovan je
sa smiljenim i sistematskim radom na iplOIdriVlaljru njenliJh
temelja i na uvrenju vlastite organizacije. Sav ovaj
posao povjeren je fr,mjevC!ima, Ikoji su i na drtlllg!im stranama
pokazaJli da merode svog rada enaju rprlilagoditi priJlJiIkJama
u !Zemlji u kojoj su dj relovallL
Od starjeine (vikara) franjevakog reda u Bosni stizali
su u Rian izvjetaji o stanju vjersklihodoosa, o IPrilJikama i
raspoloenjima u zemlji, o uslovima u kojiima se odvijala
mlisliQIlarSka propaganda. Stizali su i predlozi 10 mjerama
koje je trebalo preduzeti da bi se uvrstila organizacija
crkve i da bi se zadobilo povjerenje stanovnitva. U Rimu
je, na traenje franjevaca, g. 1344. odobreno da se prhod od
desetine na podruju Bosne upotrijebi :iskljuiw 2Ja podiZane,
opravku i opremu crkava; i, zatim, da se ne uvodi posebna
desetina u korist biskupa u akovu jer bi, prema OIbmzJmenju
ovog precHoga, ovakva nova doobfun:a mogla da bude lOIZibiljl11a
smetnja mirSiJOnarskim nastojanjima.Vrlo aiktJiVlni V'ik;a/T fm
Peregran Saksonac, koga susreemo i 'll driplloimatskittn misi-
dama bana Stjepana Kotromania, ,shvatajui iprilike,oibliJaje
ti OOn'OiSe u zemlji, uputio je 1347. slubeno preko banove
kancelarije rimskoj kuriji vie predloga: da se povea broj
Ilrjegovlih saradnika jer da 5:h lima malo uodnosu lI1IaJ zama-
nost ipo,sla i mno71Lnu stanovneka: da mu se tOIddbl'li da u
Bosnu moe dovesti li druge redovrsike kOIji nJmU nevjeti
slovenskom jeziku ilJi barem koji ~SU SlPOiSQIbnii da ga 111IaIUi'e;
da se odobri frmj'evcima da, dok borave li idje]uju u Bosni,
19 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
289
mogu odravati veze sa ljlUJdJi'ma koji su kao heretici Iistklju'en:i
,iz crkve kao to Im je ma.e doputeno dok djelujlUu zem-
ljama nevjernika (in partibus infidelium); da pojedine
obraene heretika (neofite) moe smjestitd u manastire SlUS-
jednih franjevakih provinoijia gdje bi se pouavali u latin-
sko] gramatici li u uenju rimske crkve. U ovum IpredlQ1Z1ima
~Jio je u osnovmm crtama, sadman jedalllrukci!on:i program
kojli. je uglavnom bio i usvojen i koji se, dopunjavan li drugim
mierama, dosljedno sprovodio kroz itavo jedno stoljee,
nekad sa veim nekad sa manjimuspje!hom. Treba istai
da 'se itava ova akcija nlije odvijala bez otpora Ill/aroda i
njegove heretdke crkve, otpora koji je lU datan pl'mkruma
znao da uzme velike razmjere. Od ezdesetdh godina XIV
stoljea franjevci bosanske Ipl'o'V!iIlloije Ii.maH lSU svojih mana-
stlra i u susjednrm zemljama, u Dalmaciji li UigaI'Slkioj, u koje
su se sklanjiali kad bi .im opstanak u Bosnu !bilo ugroen
(aid qUOlS, dempoee persecutdonum, c'Ol!lifugeve solene), da se
opet vrate kad bi se prilike ,iimllijen:ile.
U ovom vremenu osnovano je na podruju Bosne vie
Ifmnjevakih manastira od kojlli se g. 1435. izriiito iSPO'mlinju
manestun u Deevicama i Fojnici, rudarskim ,i1Jrgo1vakim
mjestma gdje lSUse nalaziile [ae koloo!i:je DUlbrovruna i
meto drugih stranaca. Na :i:zni:itzahtjev ruga:l1s1k1og kll1alja
Sigismursda, sve frandevake manastire bosanske provmcije
uzeo je pod svoju osobitu zatrtu kralj Tvirtmo II poveljom
koju je izdao 1436. prd.l!Llrom svog boravka na Ulgavslmom
dvoru. Time jesiarjein.i franjevaca ilndi:rektno :pI'l1Znat li
zvamiiam poloaj u draVii pa li formalno otvoren put in;j,iihovom
svestranom utdcaju, Od tih godina wratlilvalJa ISe smiljeno i
ubrzano org,an:'iza'Cija k:avoilJike crkve, poveavao se ibmj fra-
nievaea, nj'illlOVliih manastira i erIkava; ill irrunjeva'kired
ukljuuju se li sinovi domaeg stanovntva poto SIU pret-
hodno u manastirima u Bosni, ili u Dalmaciji i Ugarskoj,
pripremljeni za misionarsku s1u7Jbu 'll sVIOjoj ~emlj!i. Katolii'ka
.c rkva u BOISIlli 'ovog vremena, oslordena na vlastitu organiza-
ciju u zemljii, jQI V1ie na svoju monu maricu u Rtimru koja
ju je podravala ii. materijaI.n:i.m i polJitiJlkim sredstvima,
!Sve se vie ,afii.rm:1sala kalO poI:itilkaSlIl!aga, koj1a je ihevetiJku
crkvu postepeno ii. sistematski potisktivala sa :njenJi!h :poiZi:cija
na dvoru i u javnom ivotu.
290
Heretika crkva ovog vremena nije vie bila u stanju da se
ovakvom razvntku stvaraodupre onako uspjeno kao lU prvoj
polovni XIII stoljea, dakle nelcih dvjesta godina ranaie,
Spoljnopohrike vokolnosti, stvorene nadsranjem 'Duraka, dle
su, bez sumnje, naruku rimskoj crkvi u sprovoenju njenih
vjel1S~fh ii politli.:kii.h planova u Bosni. Ali nije to jedini,
a moma ni najvamiji faktor Ikoja je vezao jraike !heretlikO(j
crkvi i umanjivao njene mogunosti da Ise tli.m planovima
'odupre si onakvom snagom kakvn; je pokazala onda kada se
s uspjehom odupirala ugarskim krstaldm akcijama li. kato-
li'kim inkvizitorima. Uzrok njene nemoi sada se nalazlo
i u njenim unutranjim slabostima koje su se gomilale od onog
momenta kada SlU njene starjeine i redovnei-krstjam poeli
da se vie ti stalndje 'alIligalluju u slubi nosioca vlastd ii. bogat-
stva, dase kao njrihove sluge bave svjertoV1n1iim poslovima,
ida stiu a:metak ii. drutveni poloaj li. da usvajaju ivotne
navike vlasteoske gospode. I to se meu heretiJkim U!itelj:iJma
Vie pokazivao dnteres za materii.ja1nu stranu l2J1vota, to je
,we i njihovo moralno uenje gubilo na iubjedljtiivOSlt1i u
masama vjernika i prdstalca. Propovjednici skromnostd i
odricanja, kritiari svijeta sotone koji su, kao gost Milutin,
uivali u asti bosanske gospode i od njih primali darove,
koji su se odijeval! u skupocjene haljine, koji eu, kao hercegov
gost Radin, stlcali velik imetalk, okruivali se rsLugama ii.
pratiocima i brinuli se vie o iSVOjlGj blioj 11O'db:iJna. nego ,()
crkvi, nisu vue mogli da na svoje sluaoce 'Ostavljaju Utli.'Sak
ida dim je mnogo stalo do moralnih principa ;kloje ISU propovi-
jedali. Primjer vlastitog ivota mje vie mogao ida 1P0000ese
sluaoce i da lim ulijeva onaj ,borfbeni zano/s lwj!i je u ranijim
vremenima vjernike povezivao u vrstu zajedinJi.Cu i na Ikojem
se ii. zasnivala snaga ihereti'kecrkNe. Ova njena Il1JlllUtmnja
slabost, koja se nije mogla nadomjestiti nikakvom iSlpoiljln!om
snagom, olakada je franjevcima orad na uvrenju orgam-
zacije Luticaia katolike crkve, tim vie to su u ovim nasto-
janjima uvijek mogli raunati lIlJa punu podrku Rima, ugar-
skog dvora ii. svojih vlastbtih filijala u susjednim zemljama.
Tako su se li u samoj zemljii pripremale li stvarale mogu
lI1'osti za katoliku crkvu da se nametne kao politiJklifa.mtor,
da potiskuje uticaj heretike crkve bosanske u javnom ivotu,
idia pOlstepeno, komk ,po korruk, zauzima njett1Jo mjesto lU dravi
li. k!l"aljevu dvoru a. dia politiki priJpremi njelIlIU naslillliU li!k:v:i-
19*
291
 da~iju. Od tddeset~ g~din.a :X:V !Stoljea starjeina 1iranje-
vackogreda u B~~ 'P'OJaylJluje se lU ponelkom 'aktu dmavnOlg
kar.~tera u UlOZI Jamca l uvara vlasteoskih prava i privi-
~eg1lJa, a g. 1451. kao jedan ad jamaca ugovora 10 savezu
~me~u B.ome i. Dubrovnika. Papin legat b!io je glaVlI1ii savjet-
~k kralja Stjepana Tomaa, koji se ipO.tIpUinO pretPiUJS"ti1O
njegovu uticaju, I meu vlastelom nalo se pristalica politike
Rima te su im odavde kao nagradu za zasluge upuivana
!poselbna pil'iamallJj,a, a n1!mo.v,e privilegJjei posjedi !staV'ljani
pod maroitu zatitu crkve.
Krajem etrdeseth godina XV stoljea - neto vde oo
jedne decenija pred propast bosanske drave - ka1JolJiika
crikva osjeala se u Bosm ve tollikoSlll!atmom, ida je mogla
Ida ;pristupi pripremanju odlunog udarca IProtiv heretli:ke
crkve bosanske. I dz Rima ti. sa ugal'lg,k)OIg dvora VTen je
pI"itisak Dia kralja da prot!1v heret!ika primijeni sredstva
dravne sile. Stavljeno mu je jasno do manja da '1Lk<ili.ko
eli da rauna na ma kskvu podrku s tIiJh strana protiv
Turaka, on mora da maem, ognjem i smru 1UIklOlni heretdke
liz svoje zemlje. Godine 1449. ili 1450. kralj joe, pod nepre-
stanim pritiskom, 'PriiiStU!~oopsenilm ,gonjenjiJmamani:he-
[aca, to jest vjern~kac11kve bosanske, Prema dasta mejasnim
V'ijeistima o ovim dogaajima, oko 40 starjeinacrkvebosansks
moralo je, pod udanom sile, napus1Jiti BQSI1lu i 1s:k1lonltli. se pod
zatitu hercega Stjepana. Mnogi su, prema dstim V!ijestlima,
D 'Za opstanak, preli, 'barem ortvidno
II . strahu .~ , u katolikiu
vjeru. rugi su se sklanjiali na posjede n.ekti!h 'velmoa kamo
nJije dosezala kraljeva ruka illi su se stavljali rpOld rzaltitu
Turaka li uz (lJjjihOlVU podrleu ;pokiuaVlali - kako li:zgleda
Ine '~ez. izvjesno,guspjeha - da proe otpor kraljevoj Siilli..
Gonjenja u veem obimu nastavljena su i kasnije te su
g. 1~60. ibo.~anSiki 'P~Sll.'a1nici Iffiogilii da u RiJmu daju lUiVj.el"avanja
da Je kralj opasm narod patarena istjerao sa itavog pod-
:ru'ja nad kiojim 'se protee n.jegov,avlast (quod ;pemiciJosam
patarenorum gentem ex 0I1IlnJi: diitio,ne sua expulerat), Podruje
!IillJdkojim se tada protezala kI'laljeva vlast nije ni Ib]izu
obuhvatalo SV'U Bosnu pa je za :progonjene herel1li:ke jo
luvijek ootajllJ10 dosta prostora dia ISe skLone iddl1e 'Pod okri-
ljem pojedinih velmO'a. AH I!ljii1hova crkVla b'ila je :razbijena
ikao ol"ganizovaiDIa zajedniica. Jafi godine 1453. nalaz~o ISe u
hercegovoj zemlji djed crkve bosanske sa dvanaest stroj-
292
nika; poslije te godine njegovo djelovanje vie se ne spominje
niti se osjea, Pojedine starjeine bosanskih heretika, vie
kao hercegovi slubenici nego kao poglavari crkve, ostali su
na njegovom dvoru, gost Radin sve do kraja hercegovaivota
((466). Posllije smrti svoga gospodara, ovaj neka!dalnji her-
cegov dvorjanin i njegov glavni savje,t:nik preao je u
Dubrovnik i odavde od Mletake vlade zatraio dozvolu da
se sa 50-60 lanova svoga zakona i svoje sekte prebact u
Dalmaciju. Nije stigao da se kodsti mletakim prstankoen;
umro je u Dubrovniku 1467. godine.
Prije nego je nestalo bosanske dil"~a1ve (1463) gubi se u
isto~j!skim i'Zvorima spomen 10 crkvi !bosanskoj kao organi-
zovanoj zajednici. Pod turskom vlau, jo u XVI stoljeu,
odravaju se ponegdje njenJi. vjemic'i poo :iJmenom 'knsltjlal!la
oo podruju istone Bosne (u zemlji Pavlova i lUzemljli
Kovaevia), srednje Bosne (u Kraljevo] zemlji) i Herce-
:g'oviJne. Nalazimo ih, dakle, li II ono] oIbQa:sti ~oja je, prije
turske okupaJcije,SlPadala u podruje neposredne kraljeve
vlasti odakle su u godinama vel!ikilh gOlnjenj,a billi. protjerani;
sada, sa Turcima, vraali su se svojim 'ognj:itlima. Ponegdje
su ovi krsti1allli nastavali itava sela, Samo dv,oj:tcazaibiljeena
su pod nazdvom gosta, kiojinaz!iv, vjel1"ovatnJo, sada vie Inije
sadravao neku vjersku funkciju nego je ostao samo kao
pridievak od navike: i ovi vgost kao i ostali krstjainJi :urpfusaJrui.
su u 'tumke zemljine knjige kao seljaci na SVlOjlOj 'ba1Jinsk'O'j
ili na :spaihijskoj zemljii. Nigdje, meutim, preostali heretdcl
nisu produili tradiciju crkve bosanske ni u kojem vidu.
'Tul'ska okupacija suvie je duboko zaorala kroz korijenje
ustaljenih tradicija, UI!1'ijeLa je suvie jakih potresa u 7.h710t
stanovnttva, a da bi 'se u svim tim pre1Julrlba!cijlama ti preo-
braajima mogla odrati [edna heretikavjera liena vLastij:te
organizacije i svakog oslona na biHo kakvuznaajniju \9Eo1ljtlJU
snagu koja bi u njoj mogla podravati ma kakvu nadu u
obnovu i regeneraciju. Odluan i brz udarac koji je prilikom
turskcg osvajanja zadet bosanskom plemstvu Iito [ebosanske
heretike Injihovi!h starih zatli.t:ll!iJka pa je i na toj strani
iznenada presuio izvor odakle su mogli oekivati kakvu god
ipomo' i podrku. Odsjeeni ,Old svih veza, od :SViIh ii~ora iz
koj.i'h 'bi mogli crpitJisnagu :ila sVIoje dalje traj1aJnije, ongani-
:zacionol'laiSUti i naputeni, otni su lake i ibl"e nego prlipad!nrci
drugih hrianskih konfesija prilazili islamu i Turcima s koji-
293
ma su se zbliavali u vremenu vehkih vjensk.iih IgtOlIljenj-a u vima i kretala se u okviru religijskiIh predstava, 011118. je,
Bosni. Kasnijlm procesom islamizacije obuhvaen je majvel nesumnjivo, iralS'klimavala vjeru u IllpI'likJOiSIIl!oven<>st li lDJeIpO-
broj preostalih bosanskih heretika. vredwost autcriteta zvanine crkve, a posredno i u nepro-
mjenljivost postojeeg stanja koje je crkva sV1oj!ilrn autoritetom
U godinama vjerSlkihgtonjll1ja a zatim i u prelaznom
pokrivala i ,tMila. I bez obzira na motive i dljeve, heretici
vremenu kad su se II Bosni smjenjiJvlailii. gospodara, jedan,
oo knitdkom zvanine 'crkve makar i nesvjesno doprinosili
moda ne maH,broj heretika i trljjjhOlVih starjeina rasuo ISe
raskivanju okova u koje je ona sapinjala ljudski duh;
i po susjedinim slovenskim vzemljsma, neto po Dalmaciji,
i njihovo djelovanje, uzeto u objektivno-tstoeljskom vidu,
vie po Srbiji odakle su neki dlQlSpjeli :i dalje, u Makedoniju
'doprinooil!o je rnel'ioraoiji duhovnog tla na kojem je onda,
pa ak i u Bugarsku. NOiS1ilJi. su sobom. i svoje slovenske
u izmijenjenim istorijskim uslovima, mogla da nikne i da se
vjerske knjige, 1iJsip'i'sane na pergamentu irJlskilrn pismom;
razvije racionalnija, stvarnije motivisana kritika nasiljem i
ispiSii:vaE su ili u Bosni domai pisari :iz 'reda krstjana. Neki
vjetinom izgraenih autoriteta. Na podruju, na kojem su dje-
od ovih rukopisa pronaeni 'SIU trla poomju SI1b'ije d. Make-
lovali bosanski heretici, istorijske okolnosti nisu doputale da
donije, Jo sredtnom XVII stoljea zabiljeeno Ij,e da su ove
njihova kritika crkve u ovom smisluoplodJ ~ljenje i da
bosanske knjige, kojeSIU jo i tada bile u <upotrebi 'kod
doe do trajnijeg Jzraa'[a u jednom pozi:tiVIlJijem vidu. Ali
bugarskih pavlikijana, donesene SliJgumo od hosansk1ilh :izbjeg-
ako Ina ovom prostoru heretikacrkva biosaIlJSkaJ nije ostavila
lica. Ovdje, u Bugarskoj, naIri. su se rpOiSlj eidnj i Ibooanski
ovakvih tragova, ()I11a je u svom vremenu li lU O[pIte!i\S1Jori:jl~om
heretici sa svojim davnanjim vjersk!im srodnicima.
razmjeru svojim djelovanjem osjetno pojaavala snagu here-
Heretika crkva bosanska lnije ostavila nikakvog tl"ajnijeg tilke kritike li time trajno IQbilje~a svoje mjesto lU li.c;,bomji
traga u 'ivotu stanovnitva Bosne i Hercegovine <osim, moda, srednjovjekovnih duhovnih kretanja. Ona je, po tome, vie
u mekim navikama i obrednim 'obiajima. U narodno] tradi- nego ijedna druga istorijska pojava u ivotu srednjovjekovne
ciji nije se vodraio nikakvo sjeanje na njeno djelovanje Bosne ovu zemlju lU odreenom vremenu !povezivala sa
koje je ipak trajalo dva ri. po stoljea. Tragove njel11/og crkveno- svjetskodstordjskim zbiva:njdma.
-knjievnog rada brisali su organi katolike crkve sa 'istom
gorljivou kJojomsu 'gonili u svoje vrijeme njene 'vjernike,
tako da md na 'ovom podruju nije mogla os1iavitli. plodonosne
sjeme iz kojeg bi se razgranala bogatija iJ1llZlIlJOwSlnija kmji-
evna djelatnost. ~bolg svega toga, heretika crkva bosanska
izgleda nam kao izolirana istorijska pojava, odsjeena od
kasniiegu-azvttka i bez ma kJaJkv!Og uticaja na njegov dalji
tok. Ipak, i ovako tzdvoiena i bez svog 'iJstorijlskorg produenja
u ma kojem vidu,onll, kao 'ilstorijs:ka pojava 'l101dreeiIlJom
vremenu, opravdano privlai nau panju i d.nte1res. Treba je,
naime, posmatrati ne samo uzatvo,renomokviru bosanske
istorije nego i u sklopu itavog srednjovjekovnog heretikog
pokreta koji je, ,pmsto'rnJo razbijen po rrnlnJogim zemljama,
sjediJntjavll'o vjernike li Istomiljenke u kritici. 'zvanine crkve,
prvenstveno rtmske crkve, sanelo ,razo1Jkrivao njenu ulogu
i ukazivao na njeno mjesto u svijetu koji vrvi zlom i meprav-
idom. A u ovoj knibiei glas booaJnskilh heretika nije, kako
smo vidjeli, nikako bio na:jsla;biji. Bez 'oIbziJra na to to je
heretika kritika crkve bila zasnovana na reliigijsikim moti-

294 295
 NAPOMENE
O UPOTREBLJENIM IZVORIMA I LITERATURI
UZ TEKST BOSANSKI BERETICI
A. IZVORI
1) H. Ch. Puech - A. Vaillant: Le traite contre les Bogomi-
les de Cosmas le pretre, Paris, 1945.
Francuskom prevodu Kozmine Besjede- A. Vajan je dao
pouzdan istorijski uvod Igdje su dobro objanjen] istorijski uslo-
vi postanka i razvitka bogumilstva. H. Puech priloio je odlinu,
na uporedne] osnovi napisanu raspravu o bogumilstvu kojom
smo se koristiH naroito u uporeivarriu uenja li orgamzaciie cr-
kve bosanske sa uenjem i organizacijom dru-gih dualistikih se-
kta. Pojedine izreke ir.?: Kozmine Besiede, koje :su pod navod-
nim znacima unesene 'll teiks:t, uzlmali smo iz ovog francuskog
izdanja.
2) I. DOllinger: Beitrage zur Sektengeschichte des Mitielal-
ters. I-II, 'Miinchen, 1890.
U I knjizi ovog djela dat je obiman prikaz istorijskog raz-
vitka dualistiikih uenja d. njihovog prostornog irenja, U II knji-
zi (str. 1-735) donesena je obilna izvorna graa koja se odnosi
na heretika crkve na zapadu. Od osobitog iSU znaaja protokoli
istrandh organa !inkvizicije o procesima protiv heretika. Tu S0
nalazi i podatak riz g. 1387. 10 sasluanju Jakova Becha, gdje se go-
vori o tome kako su rpojedini heretici iz Italije dolazili u Bosnu
da ovdje dzue heretiku doktrinu )'00 uitelja koji tamo 'borave.
(II, str. 268).
3) D. Kniewald: Vjerordostojnoslt latinskih izvora o bosan-
skim krstjanima, Zagreb, 1949.
U OV1Oj rasprav:i D. Krrivald je, pored drugih dokumenata.
objavio tekst Sume inkvizitora Rajnera Sakonia okatharima
prema jednom od najstarijih rukopisa (Summa fratris Reinerii de
ordine fratrum predicatorum de catharis et deonietis ... ). Autor
ovog antiheretikog spisa, Rajrnerije Sakon] (Sachoni) 'bio je 17
godina heretik, preao je zatim ma katoldcizam i stupio u red
dominikanaca; oko sredine XIII stoljea vrio je slubu inkvizi-
tora u Lombardiji i g. 1250. napisao navedenu Sumu, Kao du-
gogodinji bivi heretik i kasniji inkvizitor dobro je poznavao
uenje i organizaciju heretikih crkava koje ISU tada djelovale
296
11 sjevernoj Italiji. Za pitanje bosanskih heretika znaajno je to
to Rajnerlje nabraja poimenino 16 heretikih (katharskiih) cr-
kava njegova vremena; tu je, medu ostalim, navedena, kao ~rva
po redu meu crkvama koje su djelovale na Balkanu, i eccle-
sla Sclavoniae (str. 104), koja je, bez sumnje, isto to i hereti
ka crkva bosanska (v. Izvori pod 4). Znaajno je takoe, to
Rajnerije izlae poglede o 'Uenju i organizaciji :koji su zajedni-
ki svim katharima, to jest dualistlktm hereticima (De commu-
nfbus oppindonlbus catharorum - str. 8(}-102), pa prema tome i
bosanskim. Telmt Sume KJnivalid je popratio uporeenjem sa
drugim izvorima koji se odnose na,. bosanske heretike i njihovu
crkvu i istakao zajednike crte u uenju d organizaciji.
4) A. Dondaine: "Le Tractatus de heretdcis d' Anselme
d' Alexandrie. Archivum Fratrum Preaedicatorum XX, Roma
1950.
Podatak ovog spisa koji se odnosi na bosanske heretike,
saoptio je A. Solovjev u GLasniku Zemaljskog muzeja, Nova
serija, sv. VIII, Sarajevo 1953. str. 329-334, odakle srno ga i mi
preuzeli. I ranije ise pretpostavljalo da je ecclesia Sclavoniae,
koja je navedena u Rajnerovoj Sumi, identina 'sa crkvom bo-
sanskom. Anselmo Alesandrijski (iz Alesandrije u Lombardiji),
koji je od g. 1267. do 1279. vrio slubu inkvizitora u Lombar-
diji i, prema tome, mogao dobro da poznaje prilike i odnose u
heretikim seletama, izriito identifilkuje Slavoniju sa Bosnom l
tamonjeg heretikog episkopa naziva eplskopom Slavonije ili
!Bosne (s episcopus Sclavonie sive Bossone). Prema podacima
ovog izvora, heretiko uenje preneseno je u Bosnu uskoro po-
slije drugog krstakog rata (1147-1149), dakle moda ve u pr-
vim decenijama druge polovine XII stoljea.
5) Thomas archidiaconus: Historija salonitana. Izdao F. Ra-
ki, Zagreb, 1894.
U ovom spisu, koji je nastao ~rije g. 1268, ima podatak o ve-
zama dalmatinskih heretika s Bosnom :krajem XII stoljea, po-
sebno o boravku zadarskih heretilka Mateja i Aristodija u Bo-
sni (str. 80).
6) JunU RestU: Chronica ragusina. Izdao :N. Nodilo, Zag-
reb, 1893.
Dubrovaki hroniar Junije Resti (Basti, 1669-1735) do-
nosi vIle pouzdanih podataka o pnil ikama u srednioviekovnoi Bo-
sni :i o bosanskim hereticima; tu je, 'pod 19. 1189, zabiljeen po-
datak o bosanskom biskupu Radogostu i njegovom posveenju u
Dubrovniku.
7) T. Smiiklas: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalma-
tiae et Slavoniae (Diplornatikizbornik),II, III i IV, Zagreb, 1904,
1905. i 1906.
Pored ostale grae, ovdje se nalaze dokumenti vatikanskog
arhiva koji se odnose na crkvene 1Priliike u Bosni od kraja XII
do sredine XIII stoljea; preuzeti su, najveim dijelom, iz rani-
jih zbornika A. Theinera (Vetera monuments hictorica .Hunga-
dom sacram iJlustrantia I, Rim, 1852. :i Vetera monumenta Sla-
verum meridionaliurn I, Rim, 1863). U Smllklasovom Zborniku
297
nalaze 'se podaci o hereticima u Dalmaciji krajem XII stoljea
(II, str. 192), o protjerivanju heretika iz Splita i Trogira i njiho-
vom sklanjanju u Bosnu (II, 350); zatim pismo dukljanskog kra-
lja Vukana papi Inocentiju III iz g. 1199. gdje se prvi !put izri-
ito govori o pojavi velikog broja heretika u Bosni (II, 333-34);
pismo pape Inocentija ugarskom kralju Emeniku iz g. 1200. ko-
je obiljeava poetak antiheretlke aktivnosti rimske kurije u
Bosni (II, 350-52); dokumenat o odricanju (abjuraciji) na Bi-
ljnom polju g. 1203. (III, 24-25); pismo pape Grgura IX iz g. 1233.
u kojem se govori o neurednim crkvenim prflikama u Bosni i o
tadanjem bosanskom biskupu koji je bio pod uticajem heretika
i zato bio smijenjen (III, 361-62). Ovdje su, u III i IV 'Svesku na
hronolokt odgovarajuim mjestima, objavljena papiriska pisma
kralju i kleru Ugarske, hercegu Kolomanu :i bosanskom biskupu
u vezi sa pripremanjem i izvoenjem krstakih akcija i drugih
mjera protiv bosanskih heretika od g. 1221. do sredine XIII sto-
ljea. Tu je, meu ostalim i, u mnogom pogledu znaajna, darov-
nica .Bele IV bosanskoj biskupiji dz .g. 1244. (IV, 236-40). akovo,
kao sjedite bosanskog katolikog biskupa, prvi put je 'spomenu-
to 8. maja 1252. ( ... in villa que vocatur Diaco et ante domum
in qua habitabat episcopus Bosgnensis ... ) IV, 494. Tu se nalazi
i podatak iz g. 1223. koji govoru o boravku heretikog antipape
in fimibus Bulgame. Croacie et Dalmacie, iuxta Hungarorum
nationem- (III, str. 227).
8) F. Raki: a) Prilog za 'povijest bosanskih patarena, sta-
rine I, Zagreb, 1869.
b) Dva nova priloga za povijest bosanskih pa-
tarena. Starine XIV, Zagreb, 1882.
Ovi prilozi sadre najznaajnije iJzvore za \poznavanje vjer-
skog uenja bosanskih heretika. U Starinama IRaki je objavio
dva Latinska rukopisa, jedan iz poetka XV, drugi iz druge polo-
vine XIV stoljea. U prvom, :koji nosi naslov Hic sunt omnia
puncta principalia et auctcritates extraete de disputatione Inter
christianum romanurn et patarenum bosnensem (Starine I, str.
109-138), iznesene su, u obliku razgovora izmeu rimskog hrda
nina i bosanskog heretika, glavne take dualistikog uenja; u
drugom, nalazi se popis zabluda- bosanskih heretika (IPod na-
slovom: Isti sunt herrores, quos communiter patareni de bosna
credunt et tenent- (Starine I, 'str. 138-140). U !Starinama XIV,
kao prvi od dva priloga, donesena je Rasprava kardinala Ivana
Torkvemade protiv bosanskih patarena- (Symbolum verlitatum
fidel pro informacione Manicheorum - str. 5-21). Povod za ovu
raspravu- doao je iz Bosne: G. 1461. kralj Stjepan Toma po-
slao je u Rim trojicu heretika manihejaca- koji su u njegovoj
zemlji uivali znatan ugled ( .. tres viros, Mandcheorum errare
obcecatos, qui apud regnt sui populos pluris erant estimati-
onds ... ), da bi tamo dobili pouku u nirnskoj vjeni i odreklli se
svoga heretikog vjerovanja (str. 5). Ova zadaa povjerena je
kardinalu Torkvemadi, koji je u tu svrhu i sastavio 'Svoju raspra-
298
vu. Na osnovu obavjetenja koja je dobio iz Bosne o vjerovanju
bosanskih heretika postavio je 50 osnovnih taaka heretikog ue
nja i, u cilju njihova pobijanja, suprotstavio im odgovarajue sta-
vove vjere rimske crkve. Na toj osnovd vodila se rasprava izmeu
Kardinala Torkvemade i trojice bosanskih heretika. Rezultat je
tio taj da su se heretici odrekli svoga uenja i dabi obeanje da
e i sami djelovati na prevoenju manihejaca, u prvom redu
bosanskih, na katoliku vjeru (... prornittimus, quod omnes,
quos manicheorum erroribus excecatos noverimus, potissime Bo-
snenses, ad romane eccelesie fidem et doctrinam, quantum com-
mode poterimus, revocabimus et inducemus ...str. 20; uporedi
Knivald, navedeno djelo, str. 64-71).
Drugi prilog u Starinama XIV objavljen je pod naslovom
Rukopis bosanskog krstjanina Radoslava (str. 21-29). Iz ovog
slovenskog crkvenog teksta, koji je pisao Radosav Krstjanin Go-
isavu Krstjaniinu ... u dm gospodina krala Tomaa li dida Ratka
(dakle izmeu g. 1443. i 1461), Raki je ovdje donio onaj odlomak
koji sadri obredne molitve bosanskih heretika i pokazao da se
one po sadraju i rasporedu podudaraju sa obrednim molitvama
zapadnih heretikih kathara.
9)Lj. Stojanovi: Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh
bogumila. Starine XVIII, Zagreb, 1886.
Ovdje je objavljen fragmenat tzv. Batalovog evanelja koje
je po narudbi svoga gospodara, poznatog velmoe tepije Batala,
prepisao njegov dijak Stanko Kromirjanin g. 1393. (str. 230-232).
Od svega je najznaajniji zapis sa dva spiska imena; vjerovatno
se radi o imenima lica koja 'su vrila starjeinske funkcije u
crkvi bosanskoj do g. 1393; na neka od njih nailazimo i u drugim,
ranijim izvorima. (Vidi o tome Solovjev: Vjersko uenje bosanske
crkve. Zagreb, 1948, str. 28-34).
10) C. Truhelka: Testamenat gosta Radina. Glasnik Zemalj-
skog muzeja XXIII, Sarajevo, 1911.
U ovom znaajnom dokumentu iz g. 1466. nalazi se podatak
koji nesumnjivo govori o podjeli vjernika bosanske heretike cr-
kve u dvije kategorije kakva je bila i kod svih drugih dualistikih
manihejskih sekta.
11) E. Fermendin: Acta Bosnae ,potissimum ecclesiastica.
Zagreb, 1892.
Iz ove zbirike koristili smo naroito one dokumente koji se
odnose na ulogu i protuheretiko djelovanje franjevaca u Bosni
kao i na veze izmeu bosanskih heretika i husita na podruju
Srijema. .
12) M. Puci: Spomenici srbski l. Beograd, 1858.
Ovdje su objavljena slovenskim jezikom napisana pisma koja
je dubrovaka vlada izmeu 1395. i 1423. upuivala raznim dina-
stima susjednih zemalja; dosta pisama adresovano je bosanskim
velmoama i kraljevima. Tu je i podatak iz g. 1404. koji govori
o mirtteljskoj ulozi djeda crkve bosanske u sporu izmeu kralja
Ostoje i vojvode Pavla Kleia (str. 50-51; v. i Stojanovi, Pove-
lje i pisma I, 1, str. 434-35). Podata'kao ulozi crkve bosanske u
299
dravnom ivotu ima i u Primjedbama Ikoje su dodate na kraju
knjige, a sadre uputstva poslanicima i odluke dubrovakih vijea.
13) F. Mikloi: Monumenta serblca. Viennae (Be), 1858. U
ovoj zbirci objavljeni su slovenski spomenici sa podruja Sr-bije,
Bosne i Dubrovnika. U bosanskim i dubrovakim ispravama ima
podataka gdje 'se spominju poneke starjeine crkve bosanske i
njihova uloga u dravnom ivotu. U naem tekstu spomenuta po-
velja Stjepana Tomaa brai Dragiiima iz g. 1446. nalazi se na
str. 438-440. ove zbirke,
14) L. Thalloczy: Istraivanja o postanku bosanske banovine
sa naroitim obzirom na povelje Kovmendskog arhiva. Glasnik
Zemaljskog muzeja XVIII, Sarajevo, 1906.
Uz lOVU raspravu dodate su kao prilog bosanske povelje koie
su izmeu 1322. i 1367. g. izdavali banovi Stjepan II i Tvrtko I.
Ova rasprava objavljena je i na njemakom jeziku sa istim pri-
logom u Wissenschaf1iche Mltteilungen aus Bosnian und Her-
zegowina XI, Wien 1900. i u knjiZi Studien zur Gesohichte Ser-
biens und Bosniens im Mittelalter, Miinchen, 1914. Sluili smo se
izdanjem u Wiss. Mitteilungen, gdje su doneseni izvrsni prepisi
pomenutih povelja. Tu se nalazi povelja Stjepana Kotromania
(oko 1325) gdje je prvi putspomenutacrkva bosanska (Wiss. Mitt.
str. 243); tu je i prvi domai podatak o hijerarhiji njenog star-
jeinskog reda i o njenoj ulozi u dravnom ivotu (str. 241.).
15) Lj. Stojanovi: Stare sprske !povelje i pisma I, 1. Beo-
grad - Sremski Karlovci, 1929. i I, 2, 1934.
Najvei dio dokumenata ove zbirke nalazi se u pomemrtim
izdanjima Mikloia i Pucia, U dokumentima koji se odnose na
Bosnu ima podataka o crkvi bosansikoj, o njenom starjeinskom
redu i o njenoj ulozi u dravnom ivotu. (Ugovor o izmirenju her-
cega Stjepana sa enom d sinom g. 1453, I, 2, str. 61; prepiska o
sporu kralja Ostoie i vojvode Pavla Kleia g. 1404, I, 1, str.
434-35). . cepciju Rakog o heretinosti crkve bosanske. Sluili srno se na-
16) Geleich (Djeli) - Thalloezy: Dlplomatartum relatdonum
reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae (Diplomatarium ragu-
samim). Budapest, 1887.
Ovaj zbornik uglavnom sadri uputstva dubrovake vlade
svojim 'poslanicima koji su izmeu 1358. i 152,6. upuivani u Ugar-
sku, Bosnu i druge strane; ima neto poda/taka o hereticima II
redovima bosanskih velmoa i o krstjanima u njihovoj slub].
17) N. Jorga: Notes et extraits pour servir a l'histoire des
croisades II, Paris, 1899.
U II knjizi ovog djela ~u svemu 5 knjiga) sadrana je naj-
veim dijelom graa iz Dubrovakog arbiva koja se odnosi na
per'iod od 1396. do 1453. g. To su, velikom veinom, uputstva
dubrovakim poslanicima u kraim ili duim dzvodima d, pored
toga, brojni podaci iz odluka dubrovakih vijea sa dosta vijesti
o bosanskim hereticima, osobito o ulozi pojedinih njihovih star-
jeina u odnosima izmeu Bosne i Dubrovnika. Tu se, u jednom
dokumentu iz g. 1405. (str. 106-108), bosanski djed naziva go-
spodinom i duhovnim ocem crkve bosanske (... lo diedo che El
300
signor et padre spiribuale de la glexia vostca di Bosna); tu je i
pismo dubrovake vlade od 5. oktobra 1433. Ivanu Stojkoviu Du-
brovaninu, jednom od !predst,a;vnika rimske kurije na Baselskom
koncilu, gdje 'se za bosanske heretike (patarene) kae da ive bez
vjere, reda i pravila,ime je, svakako ipretjerano, istaknuta la-
bavost njihove crkvene organizacije (str. 318); na istom mjestu
navedeni su stepeni hijerarhije heretika crkve bosanske onako
kako su ih tada u Dubrovniku shvatali.
B. LITERATURA
1) F. Raki: Bogornill i patareni. ,Rad Jugcslovenske akade-
mije VII, VIII i X. Zagreb, 1869. i 1870; 2. izd. Beograd, 1931.
Iako je ovo djelo objavljeno prije gotovo 100 godina, ono do
danas nije ni najmanje Izgubilo od svoje naune vrijednosti. Na
osnovu 'tada poznatih izvora Raki je izloio razvitak i pro-storno
kretanje duahisbikog uenja, posebno bogumilstva, da bi glavni
dio svoje opsene rasprave posvetio pitanju bosanskih heretika
(patarena) i njihove crkve bosanske. Neke pretpostavke, koje je
Raki postavio na osnovu tadanjeg stanja nauke, potvrene su
kasnijim sigurnim podacima.
Koristili smo se ovim djelom naroito II prikazivanju obreda
crkve bosanske.
2) L Dollinger: Beitrage I (v. A. 2).
3) D. Obolenski:'11he Bogomils, A study in Balikan neoma-
nichaelsm. Cambridge, 1948.
U ovom znaajnom djelu dat je vrlo dokumentovan prikaz
porijekla, irenja i postepenog transformiranja manihejskog ue
nja i njegovog grananja u razliite dJUalistike sekte od Ikojih je
bogomilstvo najznaajnija; bogomilstvu i njegovom irenju na
Balkanu posveen je vei dio knjilge. Pitanje bosanskih heretika
Obolenski je dotakao samo uzgredno usvajajui bez ograde kon-
roito onim dijelovima ove knjige gdje su priikazani istorijski
uslovi irenja manlheizma i bogomllstva.
4) B. Ch. Pueeb - A. Vaillant: Le trait ... (v. A. 1).
5) V. Gluae: a) Srednjevjekovna oosanska crkva, Prilozi
za knjievnost, jeziJk, istoriju i folikilor, IV, 1-2, Beograd, 1924.
b) Istina o bogomilima. Beograd, 1945.
e) Problem bogomilstva i pravoslavlja crkve bosanske.
Godinjak Istonijskog drutva Bosne i Hercegovine V, Sarajevo,
1953.
U ovim (i drugim) radovima Glurac je zastupao stanovite
da u Bosni ina Balkanu nikad nije bilo duallstikih heretika i da
je srednjovjekovna crkva bosanska u stvari bila pravoslavna cr-
kva. Da bi svoje miljenje uinio vjerovatnim, on je podatke oda,
birao jednostrano i poricao 'vjerodostojnost svih onih izvora koji
nesumnjivo govore o heretinosti crkve bosanske i o postojanju
heretika u srednjovjekovnim balkanskim zemljama uopte. Mnogi
istorijski podaci, meu ostalim i oni ikoji potlu iz !kruga srpske
pravoslavne crkve, potpuno obesnauju GJJUevo miljenje.
301
 6) J. Sidak: a) Problem ibosanske crkve u naoj istorlo-
grafiji od Petranovia do Gluca. Rad Jugoslavenske akademije
259. Zagreb, 1937.
b) Crkva bosanska i problem bogomilstva u Bosni. Zagreb,
1940.
e) Pitanje crkve bosanske u novijoj literaturi. Godinjak
Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine V, Sarajevo, 1953.
I idak je dokazivao da srednjovjekovna crkva bosanska nije
bila heretika nego pravovjerna hrianska crkva sa sloven. odnose na razliite sluajeve te se iz njih vidi da su DUbrovani,
skim bogoslueniem i vlastitom organlzacijom, potpuno nezavisna
kako o Rimu tako i o Carigradu. Pratei kritiki noviju litera-
turu o ovom pitanju i 'U!kazujui na praznine i tanka mjesta u
argumentaciji o heretinosti crkve bosanske, Sidak je mnogo do-
prinio da se 'll novije vrijeme ponovno pristupilo ispitivanju ovog
problema. Upravo u polemici sa njegovim stavovima izneseni su
novi nauni argumenti koji su utvrdili koncepciju Rakog o here-
tikom, dualistikom karakteru crkve bosanske te je i sam idak
pod utiskom ovih ["e:l!ultata kasnije napustio svoje ranije stario-
vite.
7) A. Solovjev: a) Vjersk0 uenje bosanske crkve. Zagreb,
1948.
b) Nestanak bogomilstva i islamlzaclja Bosne. Godinjak
Istorijskog drutva Bosne !i Hercegovine I. Sarajevo, 1949.
e) Fundaj aj iti, patareni i kudugeri. Zbornik Vizantolokog
instituta SAN. I Beograd, 1952.
d) Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Bal-
kanu. Godinjak Istorajskog drutva Bosne ri. Hercegovine V. Sara-
jevo, 1953.
e) Novi podaci za istoriju meomanihejskog poloreta u Italiii
i Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja. Nova serija VIII. Sarajevo,
1953. (v. A. 3).
U ispitivanju problema cnkve bosanske Solovjev je postavio
teite na izvore koji su nastali na podruju djelovanja bosanskih
heretika, a zatim i na one izvore koji potiu iz kruga istone, po-
sebno srpske pravoslavne srednjevjekovne crkve. Analizom i upo-
reivanjem doao je do rezultata koji pokazuju blisku srodnost
bosanske heretike crkve sa bogumilstvom i sa zapadnim duali-
stikim heretikim sektama, Solovjev je !postavio i nekoliko na-
uno osnovanih hipoteza koje otvaraju uvid u neka, dosada nejasna
plitanja organizacije i strukture crkve bosanske. Iz svojih analiz:a
i rezultata povukao je sumaran zakljuak da je bosanska crkva
bila od kraja XII do XV v. zaista heretika, i to bogomllska,
8) D. Kniewald: Vjerodostojnost latinskih izvora ... (v. A. 3).
Uz tekstove latlnskih izvora Knivald je u znaajnoj raspravi dao
i njihovu analizu i utvrdio nesumnjivo heretike crte u organi-
zaciji i uenju crkve bosanske. Iz analize latinskih izvora doao je,
kao i S oloviev, do zakljuka a crkva bosanska predstavlja jaku
organtzaclju neomanihejske sljedbe, u bitnosti jednake onoj koju
su na zapadu zvali katharima ili patarenima,
302
9) M. Dini: a) Jedan prilog za istoriju patarena u Bosni.
Zbornik Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta I Beograd,
1948.
U Iatinskim izvorima, u kojima se nalaze popisi zabluda
bosanskih heretika, tvrdi se, meu ostalim, i to da oni odbacuju
zakletvu (negant iuramentum) kaoto su inili i zapadni heretici.
Iz grae Dubrovakog arhiva Dini je objavio nekoliko vremenski
odvojenih podataka koji pokazuju osnovanost ove tvrdnje i utvr-
uju vjerodostojnost Iacinskih izvora u ovom pitanju. Podaci se
kad god je to trebalo, od bosanskih patarena, tj. od predstavnika
crkve bosanske, dosljedno traili ne zakletvu nego posebno obe-
anje (promlssion) prema njihovu obiaju, koji su obiaj Du-
brovani kao najblii susjedi dobro poznavali.
b) Dubrovaka srednjovjekovna kanavanska trgovima. Jugo-
slovenski istorijski asopis III, 1-4. Beograd, 1937.
Odavde (i iz JJreekove Istorije Srba) uzeti su podaci o ku-
ama patarena u Bosni, na karavanskom putu koji je vodio iz
Dubrovnika prema Srbiji,
10) Vl. Skari: Grob i grobni spomenik gosta Milutina na
Humskom u Foanskom srezu. Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI.
Sarajevo, 1934.
Skari je ovdje opisao grobnicu i 1.1 besprijekornom itanju
objavio natpis na grobnom spomeniku jednog od starjeina crkve
bosanske. Iz ovog - kao i iz testamenta gosta Radina - najbolje
se vidi koliko su se starjeine bosanskih heretika pribliavale
svjetovnom nainu ivota.
11) T. Oki: Les Kristrans (Bogomiles parfaits) de Bosnie
d'apes des documents turcs inedits. Stidost-Forschungen Bd. XIX.
Munchen, 1960.
U grai arhiva <ll Carigradu i Ankari Oki je pronaao do-
kumente sa podacima o posljednjim tragovima heretikih krstja-
na na podruju stare bosanske drave; tu se jo u XVI vijeku,
pod turskom vlau, spominju njihova pojedinana imena.
12) M. Sunji: Jedan novi podatak o gostu Radinu i njego-
voj sekti. Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine XI,
Sarajevo, 1960.
Ovdje je donesen podatak iz kojeg se vidi da je gost Radin,
g. 1466, traio II dobio od Mletake vlade dozvolu da se sa 50 do
60 pripadnika svoje sekte moe skloniti na njenom teritoriju.
13) Gl. Stanojevi: Jedan pomen o krstj anima u Dalmaciji
1692. g. Godinjak I. D. BiH. XI, Sarajevo, 1960.
Autor je iz dzvjetaja mletakog namjesnika saoptdo znaa
jan podatak koji govori da su jo pri samom kraju XVII stoljea
pored hriana latinskog i grkog obreda, postojali i pripadnici
jednog treeg oblika koji se nazivaju cristiani (tj. krstj ani).
14) A. Babi: Noviji pogledi u nauci o pitanju srednjevje-
kovne cnkve bosanske. Pregled, 2. Sarajevo, 1954.
Ovdje su 'sumamo izloene ,tri glavne koncepcije u istorio-
grafiji o pitanju crkve bosanske. Tekst ovog lanka koriten je
303
u Uvodnim napomenama, mjestimino i u ovom pregledu osnovne
literature.
Pored navedenih koritena su jo i ova opta djela:
15) D. Prohaska: Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bo-
snien und der Herzegovina.. Zagreb, 1911.
16) J.Jeleni: Kultura i bosanski franjevci. - I-II. Saea-
jeva, 1912, 1915.
17) K. Jireek: Istorija Srba I-II (2. lzd.), Beograd, 1952.
18) VI. Corovi: Historija Bosne, Beograd, 1940.
19) G. Ostrogorski: Geschichte des byzantinischen Staates,
Miinchen, 1940.
20) M. Beer: Allgemeine Geschichte des Sozialismus, Berlin,
1924.
21) H. Grundmann: Eresie e nuovi ordini rellgtosl nel secolo
XII. X Congresso Internazionale di scienze storlche. Vol. III,
Firenze, 1955.
22) C. Schneider: Geistesgeschichte des antiken Christentums.
l-II. Miinchen,1954.
23) F. L. Cross (i saradnici): The Oxford Dictionary of the
Christian Church (2. izd.). London, 1958.
(Izdavako preduzee Svjetlost, Sarajevo 1963)
304
FRAGMENT IZ KULTURNOG ZIVOTA
SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
Dobro su poznataona svjedoanstva o 'izraajima at'llltur-
nog razvitka srednjovjekovne Bosne koja su sauvana u
:kamenim, ponekad reljefima 'Ukraenim, spomenicnna, u
urnjetndkim rukotvorinama domaeg zanatstva, u preostalim
spomenicima pismenosti, u tekstovima povelja, pisama i raz-
t11:ihd'itplomatskih akata kojti i samom formom kompozicije i
vje1linom izraza govore o postepenom i konstantnom napretku
dobrog ukusa, manja i opte kulture njihovih sastavljaa,
U ovim spomenicima ubiiljeene su trajne crte jedne strane
drutvenog ivota onoga vremena koje duga stoljea nisu
mogla izbrisati. Na njima i jeste zasnovana naa opta pred-
stava o kulturnim dostignuima feudalne Bosne 'i o onim
oblicima kulturne djelatnosti koje obino uzimamo kao mjerilo
ikada hoemo da odredimo mjeSIto jedne zemlje i jedne epohe
u opteistortjskom razvitku.
Drugd jedan o:'b1Jik kulturnog izraza li doivljaja, nami-
jenjen neposredno zabavi i razonodi, pa tako ii primam, nije,
ve po svojoj prirodi, mogao iza sebe o&taVli1li ovakvih tajnih
tragova koj!i bi samim postojanjem privlaila panju i pozivali
na istraivanje, Rije je o djelatnosti artiista koj-isu, koliko
doznajemo iz oskudnih dubrovakih vijesti, na dvorovima
velmoa i vladara srednjovjekovne Bosne izvodili svoju vje-
l11inu muzikim sredstvima, pokretima ili mimikom, kao to
je bilo uobiajeno d u ostalom tadanjem svijetu.
Petnaesto stoljee, to jest posljednih est decenija bosan-
ske drave, doba je mnogostrukog privrednog napretka,
akumulaclje relatlvnog bogatstva i razgranatih veza sa stranim
sV1ije1lom. To je d doba kada se u ovoj zemlji ocrtavaju stalnije
20 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
305
konture raznih oblika !kulturnog ivota koji vidljivo izrastaju
iz opteg privrednog napretka i zadravaju se, prvenstveno,
u krugovima glavnih korisnika proizvodnje rada, IDa dvo-
rovima vladara i velmoa. U tim sredinama s vremenom
nastaje potreba da se monotonija svakodnevnog ivota,prelci-
dana gozbama, lovom ~ megdanima, oivi li drugim oblicima
zabave i razonode koja bi mogli da zadovolje i neto 'I'IatZvijenije
potrebe dokonog feudalnog drutva. N eemo rei da i u pret-
hodnsm vremenima ovakvi zabavljai nisu svraali na dvorove
vlastele i ovdje budili interes za svoje umijee; meu njima
je, vjerovatno, kao i drugdje, bilo i narodnih pjevaa koji
'su uz pratnju gusala pjevali o junakim djelima i dogaajima
iz prolosti. Ali tek od XV stoljea moe se govori;1:)i o' gru-
pama Hi ekipama artista koje su stalnije bile vezane uz
velikake dvorove i koje su sluaocima i gledaocima pru-
aJe laganije i vedrije umijee nego to je bilo ono narodnih
pjevaa - guslara.')
Od poetka XV stoljea, u odlukama dubrovakih vijea
sve ee se na bosanskim dvorovima spominju iJZvoai
raznih zabavnih vjetina koji su svojim muziJQim,oogler
skim, mimikim li slindm produkcijama uveseljavali dvorsko
drutvo. Za njih znamo odatle to su ponekad, najee u
danima svetkovine svetog Vlaha u vrijeme 'poklada, gostovali
li u Dubrovniku pa im je tom prilikom odlukom V!ijea
odobravana ii neka sitnija nagrada u novcu, rjee u tkani-
nama iN drugim poklonima. Meu njima navode se frulai,
trubai, Iautari, doboari, zatim lakrdijal - izvoai 'svako-
jakih neobinih vjetina koji se optim imenom nazivaju bu-
foni, histrioni ili ongleri (ioculatores). U Dubrovniku su obino
nastupali u kombinovanom sastavu.
Produkcije ovakvihartJista odavno su bile poznate u
evropskim zemljama gdje 'su jednako privladJ.e interes gra-
ana, puana i plemstva dok nisu postale optom potrebom.)
U Dubrovniku se spominju jo u prvoj polovini XIV stoljea,
a vjerovatno su bile tamo udomaene i ranije. Prdvlable su
svijet iz okolnih krajeva od ega je i opina imala koristi
te 'su stoga dubrovake vlasti davale razne olakice svima
'koji su eljeli da dou u grad prilikom svetkovine sv. Vlaha,
1) U.porediti: Arnold Hauser, Socialgeschichte der Kunst und
Utteratur I, Munchen 1953, str. 172 i d.
!) Hauser, na istom mjestu.
306
kada su se ta:kve tigre najvie i odravale, Godhne 1314, 21.
[anuera, bilo je, putem gradskog glasnika, objavljeno da sva
lica, koja to ele, mogu doi u Dubrovnik na svetkovinu sv.
Vlaha, da mogu ostati tri dana pred sve1lk:oV'iJnu i tri dana
poslije; njima se, za to vrijeme, garantuje svaka sigurnost od
goojenjla (zbog eventualne poinjene krivice) sa Izuzetkom
onih koji su izvriH neko krvoprolde ili poinili neku krau
lU crkvama ili posveenim mjestima.) Ovakve obiavaponav-
'ljale su se ikias:nij,ih godina, a 30. januara 1347. date su
garancije sigurnosti od gonjenja /l1k i OII1'im uesmclma u
svetkovini koji su biH dunici opine 'ili pojedmih privatnih
Iica.s) Naroito su, kako izgleda, bile privlane kojekakve
igre koje su se izvodile pod maskama (ludi carbonosid) koje
su ponekad znale da preu granice dozvoljenog. Odlukom
Malog vijea od 22. februara 1347. bilo je, na primjer, zabra-
njeno da se ubudue odravaju ovakve igre,5) ali je ve
,15. marta iste godine odluka bila povuena i veselje pod ma-
skama dozvoljeno, ali pod strogo preciziranim uslovima.) Vidi
se da je dubrovakim vlastima, kolikogod su pazile da se ne
poremeti uobiajeni red i zabave ne preu u ekscese, ipak
bilo stalo do toga da se graanima i puansma :ne uskrate
omiljene povremene razonode koje su dm barem od vremena
do vremena ublaavala tekoe svakodnevnog ivota. Zbog
:toga,a1Ii d zbog drugih razloga, u Dubrovniku su odavno
drali li stalne svirae i davali im za njihov posao stalnu
nagradu. Godine 1345, 21. maja, spomenut je neki Bernardus
trombator, kojem je pored stalne nagrade odobren jo i
dodatak za stanarinu u visini 31/ 2 perpera,") U julu 1361. g.
dubrovake vlasti gledale su da pronau i angauju dva
dobra sviraa (duos bonos tubatores) i bile voljne da svakom
od nj'fu plate po 25 dukata, da im daju kuu za stanovanje,
odjeu i posebnu nagradu kad budu izvodili svoju vjetinu
(et Iucrum quando facient de Ipsorum arte).8) Od osamdesetih
godma u Dubrovniku se vie puta spominju plaeni svirai
koji su svoju vjetinu izvodili na razli:iJtim instrumentima:
a) Monumenta ragusina. Libri reformationum I, Zagreb 1879,
str. 57.
4) Isto, str. 214.
5) Isto, str. 255-6.
6) Isto, str. 257.
7) Isto, str. 201.
8) Mon. rag. III, str. 97.
20*
307
 tubatores, comicines, fisbula'tO'res, zucholarti.) Kao u drugim
potrebama, Dubrovnik je li u ovoj stajao u oiJstom redu sa
razvijenijim evropskim gradovima onog doba i iao ukorak
sa-svojim vremenom,
Teko je rei koliko je vjetina ovih artsta iz Dubrov-
nika osvajala panju ususjed!lJim zemljama,pa i <ll Bosnt,
a koliko je pak u njima bila samonikla pa se onda pod
uticajem Dubrovnika usavravala i bogatila oblicima, ukusom
d izraajnim sredstvima. Ako d nemamo niJkakv.ih, ni neposred-
nih ni posrednih podataka o tome, moemo ipak sa sigurnou
pretpostaviti da su se i u bosanskojzemlji od davnih vremena
mogli uti zvuci svirala, gusala i drugih narodnih muzikih
instrumenata i da su najvjetiji svirai bili rado sluani i na
pukim skupovima i u vlasteoskim kuama; a isto tako moe-
mo pretpostaviti i to da su posjednici bogatstva upoznati, ovim
ili onim putem, sa dubrovakim zabavnim produkcijama,
osjeali potrebu da sluaju finije !izvedbe majstora svirke i
ale. Zna se, na primjer, da je tadanji gospodar istonog
Huma i Konavla, knez Vojislav Voj!inoV1i, inae esto ljuti
neprijatelj Dubrovana, traio da mu se iz Dubrovnika poalju
svirai pa je Malo vijee, 3. februara 1363. odobrilo da mu se
poalju ukoliko sami pnistanu da pou na njegov dvor
(tubatores concessi fuerunt eomiti Voyslavo, si ,ipsi ire
voluerint de eorum voluntatej.w) I kasIllije su Dubrovani
'll raznim prildkama slali svoje sviraa na dvorove bosanskih
i humskih dinasta. A s vremenom se onda uobiajilo da
jk'raljevi d velmoe li sami na svojim dvorovima dre ovakve
majstore, koje su ponekad, najvie !1:Z svetkovine sv. Vlaha,
slali u Dubrovnik da tamo, sa ostalim ovakvim grupama,
IPQIkau svoju vjetinu. Razmjena artdsta izmeu Bosne oj Du-
brovnika ula je s vremenom u dobre obiaje kao jedan od
znakova uzajamne naklonosti oj prijateljskih susjedskih odnosa.
Koliko je nama poznato, a'r1:Jisti Jjz Bosne prvi put su
spomenuti 15. novembra 1408. g., kada je u dubrovakom
Malom vijeu rijeeno da se da poklon dvojici onglera i
lakrdijaa bosanskog kralja (de donando duobus cugulariis
et buffOiI1ibus domillld regis Bossdne).l1) Ovaj datum nj,mova
9) M. Dini, Odluke vea Dubrovake republike I (Beograd
19511ci str. 317 196, 370, 371. II (Beograd 1964), str. 139, 146, 186, 330.
) Mon. rag. III, 248.
11) N. Jorga, Notes et extraits, II (Parts, 1899), str. 116.
308
spomena ne mora znai!ti. i poetak 'nj'i:hOV'Og dje1JoV'anja u
Bosni, abi 1'Pak mislim da je njihova pojava u samom poetku
XV stoljea bila jo nova ti. ne toliko ukorijenjena i rairena
kao u kasnjem vremenu. Jer u prva dva decenija ovog
stoljea bosanski artdsti, i 'oo samo kraljevi, spomitnju se u
Dubrovniku u veim vremeIllSlkim razmacima, u manjem broju
li jednostavnijem sastavu. nego u kasnijim godinama.
Godine 1422, 29. januara, dubrovako Veliko vijee odo-
bilo je kraljevim artistima (histrionibus seu pulsatoribus
regts Bossine) izuzetno velsk poklon I\l odjeCi i iveu u
vrijednosti od 120 perpera.P) U istoj odluci Velikog vijea
kae se za ove kraljeve majstore da su doli u Dubrovnik
da iskau ast gradu i kraljevoj zemlji ( qui venerunt
honoratum urbem eft seu [suum?] domdsnium).13) Otada se
prdsustvo bosanskih artista na dubrovakim sveanostrna
ee spominje. Dolazili su, upueni od svojliihgospodara,
sa kraljevog dvora li sa dvorova znaajnijih velmoa, obino
u vrijeme svetkovine sv. Vlaha, koja se spajala sa pokladnim
veseljem, ali i u drugim prilikama. Otuda i sastav njihovih
grupa postaje raznovrsndji i brojnijl, po tome i repertoar
bogatiji. U dubrovakim izvorima jedinim izvorima o ovoj
vrsti umijea kod nas - bosanski artisti imenovani su latin-
skim nazivima prema instrumentima i vrsti igre i mi ne znamo
kako su ih tada nazivali u Bosni.
Od velmoakojl su svoje arttiste s1:alIi 'll Dubrovnik spomi-
nju ,se .kue Kosaa, Pavlovia li, samo jednom, Zlatonosovda,
dakle one vlastele Ikoja oo i inae mnogim poslovima, i poilJi:lJi-
kim i trgovakim, bila vezana sa Dubrovnikom. Nismo, u
ovoj vezi, nailli na spomen veldkog vodvode bosanskog Hrvoja
Vukia ni:lJi njegovog baillinlika Jurja Voj'sallia;njihovimati-
ni posjedi sa njihovim dvorovdma nalazild su se daleko Gd
Dubrovnika, na Vrbasu i Sani, pa oo ih i komu,nikacije li !inte-
resi vie upuival na S;pliJt i droge gradove srednje Dalmaci-
je nego na Dubrovnik.
KiOiliJ{)o oo esta bila gostovanja u Dubrevnku raznih artn-
sita iz Bosne i Huma, koliko SIU bile brojne njihove ekfupe na
dvorovima velmoa i vladara oj koliko je raznovrstan bio nji-
hov sastav - vddjee se, barem pni.b1ilnO, liIZ 0V10g sumarnog
12) Isto, 158.
13) Isto, 207, n. 1.
309
 pregleda odluka dubrovakiih vijea 'o odobravanju poklona u 5. febrowra 1442: (ioculatoees et) piferi,30)
vremenskom razmaku od mekih 50 godin/a. Tu su, u tom vre- 4. februara 1445: ioculatores et piferi,3l)
menu, spomenuti 0Vfi artilSti:*) 4. februara 1446: ~oCUJlatores,32)
4. februara 1449: pif,eri,33)
a) Sa dvora Kotromania: 4. februara 1450: tubetae et pifelii,34)
4. februara 14'54: gDli,acharond,35)
15. novembra 1408: cugulari!i et buf1iones,14) 1. maja 1454: pilari et .gn~acharini,S6)
19. aprila 1417: ioeulator.t) 8. Oiktoibra 1455: buf1iOiItUS,37)
29. [anuara 1422: Hystniones seu pu1:sa1)()lres,16) 4. februara 1456: gnacharin, piffari et lautJaJries,38)
8. jula 1432: plirfari,17) 3. februara 1457: sex p'ifari et gnachariJni,39)
4. februaea 1440: quattuor ystriones et plifJia:r:ili,18) 5. 1iebruaa-a 1459: quinque chergotae, pifad et gnacha:r!ilrui;
4. februara 1441: toeulatores It piferi,19) sex pliC!tJi piLari et gnachardni olim voyvode SalIldaliJs,40)
7. februara 1442: ioeulateres et piferti.,20) 3. februaIlia 1460: piffaTi, gnacharini et 1nlbetae,41)
4. februaa-a 1447: pifferi,2l) 4. rebrual1'a 1461: gnachann et tubioLnae,42)
4. februara 1450: lautariUJS,22)
4. februara 1452: piffari,23) e) Sa dvora Pavlovia:
2. jula 1453: gnachari et piffalliiJi,24) 5. februara 1428: pfI:farii,43)
4. februall'a 1456: gnacharini et piffaJri!i,25) 4. felbruara 1434: ioculatores et piferi,")
5. februara 1459: quattuor gnacharini et piffarii,26) 30. juna 1439: piffetrti et ystric:mes,45)
4. februara 1445: i!ooulatOlI'es et pifari,46)
1! februara 1450: pifart et gnachari,47)
b) Sa dvora Kosaa (Sandalja Hrania i Stjepana Vuk- 6. j'w1Ja 1450: pU8Iri,48)
ia):
4. februara 1451: plifMii, gniacharini et tubltae,49)
6. februara 1430: pliferti,27) 4. iebnuara 1454: gniaehacind,50)
4. februara 1434: doculatores et piferd,28)
4. februara 1441: ystriones, ioculatores et piferti,29)
ao) Isto, 391.
S1) Isto, 409, n. 1.
.*) Navodimo ih uvijek u nominativnom obliku i sa latinskim 82) Isto, 417, n. 5.
nazivom, 38) Isto, 434, n. 1.
V. nap. 11.
14) 34) Isto, 437, n. 2.
Jorga, 158.
15) 85) DAD, Cons, rog. XIV (1454), fol. 16.
Isto, 207, n. 1.
18) ao) Isto, fol. 53"
Isto, 308, n. 4.
17) 87) Isto, Cons. rog. XIV (1455), fol. 216.
18) Isto, 268, n. 3. 88) Isto, XIV (1456), fol. 254.
19) Isto, 376, n. 2. 39) Isto, Cons. rog. XV (1457), fol. 92"
20) Isto, 387. 40) Isto, Cons, rog. XVI (1459), fol. 14 ,1 14"
ll) Isto, 423, n. 3. 41) Isto, Cons. rog. XVI (1460), fol. 104", 108"
U) Isto, 437, n. 2. 42) Isto, Cons, rog. XVI (1461), fol. 219.
18) Isto, 461, n. 2. 43) Jorga, n. d. 243, n. 2.
14) Isto, 496, n. 2. 44) Isto, 327, n. 3.
H) Dubr. dr. arhiv (dalje DAD), Libri reformationum, Consi- 45) Isto, 363, n. 2.
hum rogatorum XIV (1456), fol. 254. 40) Isto, 409, n. 1.
28) Isto, Cons. rog. XVI (1459), fol. 14. 47) Isto, 437, n. 2.
27) J orga, n. d. 281, n. 3. 48) Isto, 438.
18) Isto, 319. 40) Cons. rog. XII (1451), fol. 10.
2t) Isto, 376, n. 2. 110) DAD, Cons. rog. XIV (1454), fol. 16.

310 311
 1. jlULa 1455: gnachaJ1"iIIlJi.,51)
4. februara 1456: gnacha.r'in:i,52)
3. februara 1457: quattuoe pifarri et gn:achillI1ini,53)
5. februara 1459: quinque piffari, gnacharini, 1Jubioen,54)
3. februara 1460: piffami, gnaeharsni et tureta'e,lili)
d) Sa dvora Zlatonosovia:
14. maja 1423: piferi sive oon.a~ores.56)
Nee biti bez ilnlteresa da na haju kaemo ito da su i
tueske vojvode - krajin'ieti i prlijle konanog osvojenja Bosne
ponekad slalii SV'Oje Mrae u Dubrovnik povodom sveanih
zgoda, pa i prilikom proslave sv. Vlaha. 19. septembra 1452.
g., ne znamo kojim povodom, odobren je poklon ioculatori
teuoro,57) a 3. februara 1457. r1jeeno je u Vijeu umoljenih
da se dade nagrada pifariJs ert gnachecinis quattuor voivode
Issabech . " qui venerunt honoratum festum sanctd Bla-
sld ...58) Istim povodom nagraeni su Isak-begovi gnachard-
ni i 4. :fleibiflUa:ra 1461.59)
Naveli smo dosta primjera 'o ueu bosanskih artesta na
sveanostima u Dubrovrsiku - toliko primjera koUko je do-
~ljno d~ se poka: u ko1im je razmjerdma ova vrsta zabavnog
ivota bilaodomacena na dvorovima feudalne gospode pos-
Ljednjlih nekohlko decenija bosanske drave i do koje se
mjere bila razgranala u i:m->aajlnJw sredstvima i oblicima i u
mnoini izvoaa. Sama injenica da je g. 1457. na sveano
stima u danima sv. Vlaha u Dubrovniku uestvovala 14, 11
g. 1459. 16 artiSIta 12 Bosne i Huma, pokazuje >k.oHko je i tl
ovim zemljama bio ovladao interes za njihovo umijee i
koliko su feudalni dvorovi bili postali pogodnom sredinom
za njihovo djelovanje.
51) Isto,
Cons. rog. XIV (1455), fol. 177'"
52) Isto,
Cons. rog. XIV (1456), foI. 254.
53) Isto,
Cons. rog. XV (1457), fol. 92'"
54) Cons. rog. XVI (1459), fol. 14'"
Isto,
55) Isto,
Cons. rog. XVI (1460), fol. 104'"
56) Jorga, n. d. 214. Ovo je, koliko smo nali, jedini sluaj da
se navode svirai ove vlasteoske porodice iz srednjeg Podrinja koja
se o~. g. 1430. u izvorima vie i ne spominje. Vidi: M." Dini, Za
istOTl3U rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i BOsni T (Beograd 1955),
str. 40-41.
57) Isto, 461, n. 1.
58) DAD, Cons. rog. XV (1457), fol.92 YO
50) Isto, Cons. rog. XVI (1461), fol. 219.
312
Iako su bosanskikraljeV'i i velmoe drailii na 5V'O'jim
dvorovima vlastite ekipe zabavljaa ipak SIU, u n!aroiJti.m
tlgodama,zna~i da od Dubrovana zatrae i njihove majstore
da i oni svojim umijeem obogate ui:tak slualaca i gledalaca;
a ponekad je i dubrovaka vlada iz vlastlitepobude slala na
bosanske dvorove gradske svirae (kao to je, u sluajevima
potrebeznala da ailje i Ijekare) da bi Itaka pridobila ili uvrstsla
dobru volju i 'Prijateljsku naklonost kralja [ uticajnim velmoa
koji su uvijek mogm da hudu od koristi (m <ld tete) IZa neki
dobar posao Republike ili njenih graana. Spomenuli smo
slua] kada je, g. 1363, u Dubrovniku odobreno da se 'Poalju
svirai knezu Vojislavu Vojinoviu. Kasnije, gostovanja du-
brovakih sviraa kod bosanskih ~ humsklh dinasta postaju
ea i vezana su redovno za neku naroiJtu zgodu. Na svad-
bene sveanosti u kuama Kotromania, Kosaa i Pavlovia
Dubrovan, pored svearrih poslanstava, o:bli:no alju i svoje
vee ili manje ek>1pe sviraa, Kao li raznovrsni. pokloni,tako
su i ovi zabavljam imalli da svojom vjetinom razmekaju
raspoloenje nosioca vlasti i olakaju posao diplomatskim
predstavnicima Republike. Prilikom svadbe kralja Tvrtka II
(1428) Dubrovan su, pored bogatih darova, posiali na bosan-
ski dvor i dva svoja frulaa (duos piphetaros nostros) da i
oni doprinesu svadbenom veselju,60) i, istim povodom, pisali
su svojim 'Poslanicima na kraljevom dvoru da gledaju uhvattti
pogodan momenat kad kralj bude potpuno obuzet zabavom
i veselim raspoloenjem {matto de piacer e d'allegrarsi),
pa da tada od llljega zatrae da ukine naredbu obolanju
srebra koja je bila nepovoljna za dubrovake trgovce.')
;J Illa svadbu kralja Stjepana Tomaa (1446) :iz Dubrovnika
eu, zajedno sa sveanim poslanstvom, bild upuerui ti svirai. 62)
U isto vrijeme, 23. jula 1428, kada je odobrilo da se poalju
Mrai na svadbu kralja Tvrtka II, Vijee umoljenih rijeilo
je da se obadva gradska grka sviraa (tubicinas nostros
graos ambos) upute vojvodi Sandalju,6S) k'Oj:i je, moda,
timao namjeru dia ih povede na ,kraljev dvor i da seosobitlm
umijeem ovih grkih majstora li sam istaikJne meu uvae-
nim zvancama na svadbeno] sveanosei. Kasnije ise esto
60) Jorga, n. d. 243, n.2.
61) Isto, 242.
62) Isto, 418.
63) Isto, 244, n. 2.
313
 spominju dubrovaki svirai na dvoru Kosaa, veinom maj-
stori na razliitim vrstama frula (pipheri, tubicines, tuba-
lIae).64) U jednom sluaju iz 1452. g. izgleda da se radilo o
stalnijem angaovanju jedne grupe dubrovaldh sviraa na
dV10rU Vladislava Kosae, sina hercegova. Te godine 9. aprila,
Vijee umoljenih rijeilo je da Vladislavu ustupi etiri gradska
sviraa ci jedan par doboara (duos pifaros et duos tubetas
nostros et unum par de nacharis), koje moe zadrati
:da budu na ast njegovu gospodstvue (possendo eos habere
pro honorando iJpsum domi'nium).65) U Viijeu umoljenih jie
9. maja 1455. donesena odluka da se povodom pripremane
trostruke svadbe u hercegovoj porodici, na njegov dvor poalje
pet dubrovakih 'Sviraa (de mittendo ad nuptdas Chereegh
et fi1iorum tres piffaros nostros et duos tubetas).66) Sveanost
mje ispala sasvim Ionako kako je bila zamiljena, Svadba
hercegovog starijeg sina Vladislava obavljena je kasnije, tek
u jesen, pa je i tom prilikom, 6. septembra 1455, Vijee
umoljenih rijeilo da na sveanost poalje dubrovake frulae
li frulaice (de mittendo 'ad nuptias OOmiJ1liS Vladlissaui ...
duos tubicines et tres tubioinasj.")
Dubrovaki svirai spominju se, iako rjee, ii na dV1Or'l1
Pavlovia u gradu Boru, Na svadbi vojvode Ivanliia Pavlo-
via g. 1449.68) i, kasnije, njegovog brata, vojvode Petra g.
1455.69) bili su pnisutnd dubrovaki gradskl evira;
Naveli smo vei bro] zabiljeenih 'l1Zajamnliih igOOltav:anja
bosansldh i dubrovakih artista da bismo, 'll nedostatku ma
kakvog opisnog podatka, iz samog spominjanja njihovog
prisustva na jednoj d. ina drugoj strani mogN dJoibli1Ji neku
predstavu o mogunosti uzajamnog uticaja lroji je u oV1Oj
oblastd kulturnog ivota onog davnog vremena rnogao vriti
Dubrovnik na Bosnu, ali i Bosna na Dubrovnek. Kada imamo
u vidu da su srednjovjekovni artisti uopte bili eljad bez
drutvenog korijena, elemenat deklasiran ii neoptereen.
tradtcijom, promjenljivih uslova egzistencije i mga sklon
promjenama i novinama, nee nam biti teko raz:umjetli. da su
jedni od drugih laloo primali svaku novanu koja je njlilhovo
64) Isto, str. 371, n. ,1; str. 389.
65) Isto, 476, n. 2.
66) DAD, Cons. rog. XIV (1455), fol. 160'"
67) Isto, Cons. rog. XIV (1455), foJ.. 203.
68) Jorga, 434, u. l-
69) DAD, Cons. rog. XIV (1455), foJ.. 168.
314
umijee mogla da uini rpnivlanijim, li. koja je nalazila odjeka
u njihovom vlastitom osjeanju ukusa, izraaja i manira.
A d njihovi kruhodavci nisu bili ravnodum 'prema tim novi-
nama !~oje su njihovi zabavljai wnOlSli1d u repertoar, u sredstva
dzraavamja, u tehniku izvoenja; jer itava ova ekshsbicija
vjelline i opreme dvorskih artista bila je nramlijenjena ne
samo neposrednom uitku iz:abavi nego je, razumije se,
dmala 'i tu svrhu d smisao da na svoj nain istakne drutveni
rprestli. posjednika moi i bogatstva. Velmoe su stoga sigurno
gledale da ekipe njihovih zabavljaa budu i zansmljlve li
gizdave pa da im i svojom pojavom i svojim produkeijama
sauvaju to iri i Mo trajIlJiji spomen.
U Dubrovniku, koji je dmao prostrane veze po itavom
Mediteranu i bio otvoren. svakojakim uticajima, mog]i su
bosanski artisti prilikom svojih gostovanja o svetkovini sv.
Vlaha da vide i uju poneku novinu i da je usvoje; a i
bosanskim velmoama mogao je da zapne za oko poneki
detalj u opremi dubrovakih majstora SJVIi.rke i podstakne
elju za Imitiranjem. Jedan podatak kao da i kazuje neto
o tome: G. 1448, 9. oktobra, vojvoda Ivani Pavlovi ;poruio
je kod jednog Dubrovakog majstora dvije zastavice za dvije
trube (pro duabus tubis); tralo je da zastavice budu ukraene
zlatnim vezom, dobro i Hjepo izraene (deauratas et laboratas
bene et pulchre),po uzoru na OJIle koje su bile u upotrebi u
Dubrovniku; na njima treba da hude dzraena sliJka svetog
Vlaha ali tako da svetitelj ne drill u ruci dzvezeIlJi model
grada Dubrovnika, nego onaj grada Bora, starog dvora
porodice Pavlovia (ad monstrum marom Oommunis exc~to
quod Sanctus Blasius debet tenere dn manu Bora~).70) Radilo
se, vjerovatno, o signalnlm trubama koje ISU se upotrebljavale
u raznim zgodama, pa i u dvorskim sveanostima; i moda
ih je vojvoda Ivani i poruio da budu gotove za njegovu
svadbu koja je obavljena u proljee 1449. god. 71) Ne moemo
propustli.lli a da ovdje ne spomenemo i ovaj, 'inae dobro poznat,
podatalk: Meu mnogim vrijednijim stvarima koje se g. 1466.
navode 'll testamentu hercega Stjepana kao njegova zaostav-
tdna, spomenut je i [edan organi s cjevmi od srebra,72)
I>igumo male rune orgulje (portatdv), vrlo tOtmiljen instru-
70) J orga, n. d. 426, D:1. l-
71) Isto, 434, D:1. l-
72) Miklol, Monumenta serbica (VJennae 1858), str. 498.
315
menat li na evropskim feudalnim dvorovima.t) Ka~ ]. odakle
je ova muzika sprava dola na hercegov dvor, da lli je od
nekog poklonjena kao cijenjen p'nija'teljskii dar, ili je poruena
i nabavljena poto je bila zapaena kod dubrovakih ili moda
kod nekih drugih stranih svuraa - o svemu 'tome ne moe se,
oslim nagaanja, \kazati nita. Svakako je ovaj sloend instru-
menat predstavljao veliku novinu koja je pruala nove
mogunosti obogaenja izraaja i muzikog ukusa.
Da li su se u Dubrovniku osjeali ovaJkw Ultticaji iz
BOiS11e - o tome, u nedostatku podataka, moemo samo pret-
postavljati. Pod optim nazivima pifari, tubicines, tube-
tae, pulsatores itd, mogu se podrazumijevati razliite srodne
:kategonije sviraa i njihovih mstrumenata meu ko,jdma je
moglo biti i domaih [ednostavnh.is vremenom li usavravanih,
muzikih sprava kao to su razne svirale, dvojnice, gajde ili
gusle, ili instrumenata koje su Turci, i prije okupacije, sa
~st1Olka unosili 'll Bosnu. Srednjovjekovni majstori 'sv1r!ke nisu
bdld ogranieni nikakvim etnikim, dravnsm ili stalekim
granicama; njihovo umijee bilo je svakom razumljivo pa se
stoga lako prelijevalo preko svih granica i lako udomaivala
u svakoj sredind, No uzaludno hi bilo trait; li odreivati
uticaje koji nisu ostavili ba nikakvog vidljivog traga. Za-
draemo se stoga na onome to je o ovoj djelaJtnosti na
bosanskim dvorovima mogue dzvaditi iz podataka koje smo
naveli o gostovanjima bosanskih artista u Dubrovnku,
Prema rn:avedenim podacima,artisti koji su djelovali na
srednjovjekovnim bosanskim dvorovima, mogu se podijeliti
lU dvije skupine meu ,kojima nije bilo strogih granica,
U prvu SkupiDiU spadaju oni artis'ti kojli su mdmikom ili
~amim lakrdijakim pokretima zabavljalli gledaoce. To su
bufonl (buffones) spomenuti u naim podacima samo dva puta
(1408. li 1445); zatim histnoni (ystriones) spomenuti etiri
puta (1422, 1439, 1440, 1441); li ongleri (ioculatores) spomenuti
devet puta (izmeu ]417. i 1452). Ovi artistIi, dobro poznati
u itavom srednjovjekovnom svijetu, kako na 'istoIku tako
i na zapadu, raeldkovabi su se meu sobom viJe po riazdvima
nego po formi i sadraju njihovih predstava. Oni su, sklju-,
!ivo, bili lakii zabavljai i uveseljavali oo gledaoce vie ili
manje ustaljenm, ne osobito bogatim, repertoarom, ali 'i
73) V. J. Andreis, Historija muzike I (Za~eb 1951), str. 135.
316
slobodnim rmprovizacljama iz kojih je mala da bljesne i
poneka satiinina otrica.P) Svoje izvedbe ponekad su pratili
vlastitom svirkom i time dava~idtam [ akcenat svojim
pokretima; srednjovjekovni ongleri esto su 11 sav:remeruim
crteima predstavljeni sa lautom ijim su tonovima pojaavali
govorni ili mi!!I1liki izraz. U jednom sluaju, godine 1422.
Dubrovani nazivlju artsste bosanskog kralja histrones
seu pulsatoress.t) to bi znailo da im je jednako pristajao
jedan i drogi naziv jer je 11 jednoj osobi nastupao i laikrdijail
i svira na nekom uda/rakom 'instrnmentu sa icama, vjero-
vatno na Iauta Hi na sLinoj spravi; izlazilo bi !iz toga da se
bosanski artdsti ove skupine nisu razllkovall od svojih evrop-
skih sudrugova osim, moda, po kvalitetu izvedbe. Iz odluke
:\Ti:je6a umoljenih od 8. oktobra 1455. g. saznajemo li ime
jednog od nj\ih: tada je, naime, biiloIiijeeno da se nabavi
odjea 11 vrijednosti od 50 perpera za nekog hercegovog
Iakrddjaa koji se zvao Mrvac (de vestiendo Meruaz ...
buffonum cherzeghi)76) - nosio je, dakle, nesumnjivo domae,
slovensko ime. Visoka cijena njegove odjee (oko 18 dukata)
govorfla bi zato da su barem neki od ovih lakrdijaa nosili
giedavu opremu Ikakva je odgovarala njihov.oj igri.
Druga skupina bosanskih artista obuhvata majstore svirke
na 'razliitim instrumentima; ona je 'll izvorima ee spome-
nuta i brojnije je zastupana. U dubrovakim odlukama
spomliJnju se ovi svirai pod mnogim nazivima od kojih ne-ld
sjedinjuju razliite ali 'ipak srodne vrste preteno duvakih
instrumenata. Najee su spomenutisviraa na raznim vrsta-
ma svirala ni frula iji nam pravi oblik nije poznat. U naim
[zvomma obino su navedena pod imenom pifari, a uz ove
spominju se jo [ tubetae, tubicines, sonatores. Svaknod
lov,th naziva moe da obuhvata vte urtista sa razliitim, aH
srodniim dnstrumentema kao to je i vde naziva moglo da
oznauje istu vrstu artista ili instrumenata.
Od artista sa udarakim i!nstrumen1tima najee se navode
'bubnjari ili doboari (gnachar, gnacharini) i to, gotovo re-
dovno, zajedno sa frulaima (piferi) pa izgleda da su zajedno
i nastupali - .jedni da frulom izvode melodiju, drugi da
udaraniem u dobo daju takt [akcenat i itakiO pojaavaju
74) V. Hauser, n. d. str. 173.
75) V. str. 5, nap. 13.
76) DAD, Cons. rog. XIV, fol. 216.
:H7
efekat. Vjerovatnio su li ovi artisti. poreddoooa u:potrebljavali
i druge, dobou sline' instrumente razliitih tonskih visina.
Moda je i u izrazima gnachari i gnacharini sadrano neko
razlikovanje u instrumentima kojim su se sluilii. jedro i drugi,
Vnijedida se istakne da se doboart kao lanovi bosanskih
ekdpa u Dubrovnku spominju 'tek od g. 1450,dOik su druge
vrste sviraa poznate iz mnogo ranijih godina. Do sredine
!XV stoljea bosanski feudalci bili su se ve prilino navikli
na prieustvo Turaka i turskih vojvoda u bosanskoj zemlji
pa je lako mogue da se odavde li ova] :iJnstrumenat udomaio
na bosanskim dvorovima kao sastavni dio malih kapela.
CiJnjenlica da se bosanski doboari od pomenue godine gotovo
redovtto spomdnju zajedno sa frulaima navodi nas na pomisao
o efektno] kombinaciji zurle i defa, ovih dzrazlto onijentalnih
instrumenata.
Majstori udarakih mstrumeneta sa icama spomenuti su
jednom (1422) pod OIPtdm limenom pulsatores li dva puta
pod posebnim nazivom lautari! (1450) li lautares (1456).
Sto se lautari posebno spominju tek od 1450, li to svega dva
puta, ne mora nikako ZiIlIaHJi da njihov dnstrumenat, lauta,
nae esto upotrebljavan u evropskom ,svijetu, li ranije nije
bio poznat u Bosni. Lautom ili lauti slinim muzikim instru-
mentom pra1Jili su izvoenje svojih igara ongleri i histrioni
koji se mnogo ranije pojavljuju; mogue je da su se ranije
vie sluili nek/im domaim instrumentom sa icama dok ga
pm sredini XV stoljea ,niije potisnula prava lauta.
U dubrovakim odlukama bosanski artisti uv6.jelk se
navode sa imenom feudalnog gospodara ijem su dvoru pripa-
dali, kao ljudi bosanskog kralja, Kosaa, Pavlovia ili Zlato-
nosovia pa nam po tome izgleda da se radilo o tako rei
profesionalnim artistdma ija je djelatnost uglavnom bila
vezana uz feudalne dvorove. Tu su djelovali kao vie ili
manje stalne, uigrane ekipe ili druine pa ih jednom u
Dubrovniku i nazivaju tako: 7. februara 1442. Vijee umoljenih
odobrilo je poklon sviraima Stjepana Vukia Kosae li tom
prilikom u odluci su spomenute dvije druine frulaa
(societates pifferorum), 'i to jedna que est de curia voyvode
Stli;pallii i druga md de Chergotee.P) Ima jedan primjer
77) Jorga, n. d. 387. Jo jednom je zapisan ovaj izraz chergote:
5. februara 1459. u Vijeu umoljenih odobren je poklon quinque
chergotis, plfaels et ,gnacharinis cherzechi (Cons. rogat. XV [1459],
318
da je ovakva druina i posl1ije smrti svog feudalnog posle-
davca nastupala !pod njegovim imenom. Istom, naime, odlukom
Vijea umoljenih od 5. februara 1459. o nagralivanju sviraa
hercega Stjepana odobrenje ,i poldon sex pictis pifaris et gna-
charmds olim voyvode Sandal!is.78) Mogue je da su ovi svirai
jpOOlije Sandaljeve smrti. (1435) napustili dvor njegova nasljed-
nika Stjepana i onda nastupali kao samostalna drntna. Ovo bi
se moglo nasluivati iz &njenice da su istom odlukom nagra-
em odvojeno od Stjepanovih sviraa 'kao posebna ekipa.
Svaikakio je znaajno da je ova druina nastupala pod Sanda-
ljevimhnenom jlOI i 24 godineposlii.je njegove smrti.
U naim podacima mema spomena da je u bosanskim
9Jrtisti!kimekipama bjlo i enskih lanova. Ali samo jednom,
6. septembra 1455, zabiljeeno je da su se u jednoj dubrovakoj
trupi,u:puenoj na svadbu Vladislava Kosae, pored dva
frulaa nala:zile i tri frulalce.l'')
Zbog potpunog odsustva 'izv'OII"Uih podataka nije nam
mogue da imalo osvjetJlima p:it8lnje koliko je umijee bOS8In-
skih lltrtlistJa ulazilo u iru publiku, u kojim oibliioima i u kojim
prilikama, pa nam ne 'ostaje drugo nego da, naosnovu optih
predstava o opteljudskoj prijemljivostd za spektakle ove vr~te,
pretpoSltavti.mo da igre bosanskih srednjovjekovnih artista msu
bile ograniene samo na vlasteoske dvorove i dubrovaka
pokladna veselja. Zongleri ii histrioni, svirai li oboari bili
su i ovdje, kao li. svuda u svije-tu, sigurno rtraend i rado
viani i sluani u TazUitim z,godama, na razliitim skupovima,
~dje bi se nalo vee mnotvo svdjeta, Tu su u svojim izv ed-
bama mloglli da uzmu vie slobode nego njihovi sudrugovi na
dvorovdrna, mogld su da se vie priblie narodnim shvatanjima
i raspoloenjima pa i da, moda, svojim slobodnim irnprovi-
zacijama lzraze poneto to se Ille .bi rado slualo u krugu vla-
stele,
fol. 14). Nikako nisam mogao Iznal ta zapravo znai ovaj im-az.
U prvom sluaju (1442) kao da oznauje neku osobu pod ijim je
imenom nastupala druina Drulaa; u drugom (1459) jednu od kate-
gorija sviraa pored drugih.
78) DAD, Cons. rog. XV (1459), fol. 14
00
Rije koju sam po
smislu proitao kao pictis nejasno je napisana u zapisniku Vijea;
ako je moje itanje ispravno, radilo bi se o artistima koji su na-
stupali ili naminkani ili u arenim odjeama ili SJU se sluili
jednim i drugim sredstvom da bi pojaali efekat svoje izvedbe.
79) V. nap. 67.
319
 o Iinostdma srednioviekovmih bosanskih artista 'ne znamo
nita. Imenom je naveden samo onaj bufon hercega Stjepana
koga smo spomenuli, ali ni to golo ime ne kazuje mnogo.
Nita ne moemo rei ni o tome koliko su njihove druine
~ile sastavljene od domaih ljudi, nadarenih samouka, moda
l kme~ova, vLastitih ili odbjegldh od nekog drugog gospodara;
. a koliko su se pak popunjavale putujuim zabavljaima
iz bijelog svijeta, ljudima bez domovine i domieila koji su
se~~~ravali tamo gdje su mogli nai dobru prou' za svoje
umijee. Kao i u ostalom tadanjem svijetu i u Bosni je nji-
hovo djelovanje ostalo anonimno, a onda i zaboravljeno.
A ovi ljudi nepoznatog imena, porijekla i ivotne sudbine
izrasli iz donjih drutvenih slojeva, unosili su u surovi
ivot vlasteoskih dvorova barem neto od smisla za
fjnije ljudske potrebe li pribliavali ih viim oblicima kultur-
nog ivota makar u ovoj jednoj njegovoj grani. Istorijski
uslovi nisu dozvolili da se iz umijea bosanskih srednjo-
vjekovndh artista na vlasteoskim dvorovima zametne li razvije
klica neke vrste scenskih igara. Korak koji je u evropskom
svijetu bio odavno uinjen, u Bosni je bio zakoen na due
vrijeme. Ovo malo podataka o bosanskim srednjovjekovnim
artistima to je preostalo kazuje nam samo da je i Bosna
onoga doba u kulturnom ivotu disala dahom svoga vremena.
320
PRIJE 500 GODINA
(1463-1963)
Ova, XIV, ikJndLga Godinjaka, k.oj.aizla:zisa znatnim za-
kalnlj ooj em, iPfI'iJprem8lIla [eza g. 1963. - godlmr kada se na-
vrilo pola milenij-a od propasti srednjovjekovne bosanske dr-
ave. Taj davmd istoIritiski d.laltuirn dajepovoda da se osvrnemo
na sam dOlgaa Ikolji je bitno izmijoenio tOIk Irazvitka naroda
Bosne lj Hercegovine i da sagledamo spoljne i unutranje isto-
rijske 'USlove lU kojima je, pr;ije 500 godina, i:ezJ1a 'jDi jedna
naa srednjovjekovna drava poslije svoga trajanja od neko-
liko stoljea.
Poloaj srednjovjekovne bosanske drave u sklopu meu
dr8lVnih odnosa u vremenu nagle curske eksp8lnzdje IpO ball-
kanskom prostoru bio je, p'1"ije svega, odreen talCi,anjilrn na-
stojanjima rnomijih silla da svoje - inaevrlo razliite i e
sto 'Virilo suprotne - nJterese z'atite na 'Prostoru Ito .udalje-
nijem od vlastitih granica i uz to manje ulaganje vlastitih
materijalniiih lj ljludsikili. snaga. '.Daj 'Prostor Ipredstav.ljalla e
kroe due wij,eme Srbija. od 'Poetka etrdesetih godina XV
stolje.a, ikada su 'I'urci odlninije poeli da suavaju njen
opseg i da se opasno pribliavaju ugarskom odbrambenom po-
jasu na DuI1IaViU, Bosna :poiiruje da se ee poj-av,ljuje u 'kom-
hinacijama zainteresovanih .siIla Ikao eemlja koja ;bi, barem !P'I'i-
vremeno, pri-milla na sebe svu estinlu opasnih talasa i .kolfko-
-toliJko usporila brzinu lliiho'Va kJretanj1a, a moda ioSJ.aJbi1a
ndihOViU udaonu snagu. Pa iJako se lU susjednim zemljama dobro
znalo da su Turci ve odavno isprovadjival! ovaj ibedem slabe
unutranje kOlIl.st'1"Uikcij-e i da se njihova bujica ve 'PrilLno
snano 'rezlijevala dolinama ,bosanske zemlje, jo uviU,ek nije
nestajalo nade da e se ovdje moi neto IUoiJn~ti, ~alko lIlJi~ta
21 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
321
 dmigo, barem odgoditi odLuujue bitke sa ncvdrn osvajaem
do momerrta kad e se one moi primiti pod povoOl'j'11i(jim uslo-
vima. Stalkvim nadanjima morala jie i Bosna - klad ve Mje
biJlo iZIgleda na meki sigJu'!"11iji d:zJlaz - da usklauje svoju spoJij-
nopolitiku 'aktivnost, i to u jednom vremenu kada je na tezulju
pregovora sa potencijalndrn saveznicima mogla da stavi vrlo
malo i Ikada je nj ena dmieijatdva :kao iaraz vi1astitiJh i nepo-
srednih potreba mogla da ima sasvim sporedni rznaaU. Lkada
se plribiliio odluni momenat Ikoji je sobom nosio p:ittanje nje-
illJO'g daljeg opstanka, 'bosanska drava nala se u ,talkvom me-
unarodnom 1P'()I1o~aju da jie njena vlastita vo1Jja hilla para-
lizovana suprotnim pogeddma ondih ,sila na koj,e je raunala
kao na sav,eZlniJkie i zaiti.rt:nike.
Meunarodni poloaj jedne zem[jeuvijek je 'bio odreen
na prvom mjestu stepenom mjene unlUlurainje vrstine. Bosna,
u pOlsljednjim decenijama svoga <postoj!llnja nalazila se u uibr-
lanom procesu feudalne deeintegracije, u kojem je drava Ikao
predstaiV\nik ulcupnostt feUlda1ruiih interesa sve l\I:ie gUlbila od
svoje ingerencije u :korist najmonijih velmoa..VjernaslUJ-
ba vazala prema wdadaru, !koj,a se u prethodnom stoljeu vie
puta spominje u tlmruk:retnim sluajevima, u XV vijeku pada
u zaborav, a u praktino] primjeni gubi gotovo svako znaenje.
U feudalnoj Bosni jo se misu bille razvile nove drutvene snage
u ItoliJJmj mtieri da bi mogle da zaustave ovaj proces i da, :kao
u drugim, iPr1vredno i drutveno razvijenijim zemljama onog
vremena, postanu nosiocem novih oblika dravne organizacije.
Nemajui pred sobom DJiJkak:ve dnutvene prepreke, I11JiJkakve
ekomornskopolbtike nunosti koda bi im nametala neke OIp.M1je
obzire, moni feudalei, starjeine velikih vdasteoskih 'rodova,
tl0vi.:ali su se datim istomj:Slkim priliJkarrna imajui :uvijek pred
oima samo neposredno pitanje ta se, iskljuivo sa gledita
vlaststog iJIlJteresa, 'u datoon momentu moe dolbfrti illi sauvati
ili ta se mor,a 'JI1tvovaJti da .bi se izbjegao ,vei gubitaJk. To je
piltaJruj,epTedsta;ViljaJlo dom.in!llnJt!lln sadrati u mora!lno~tiikim
pretlstavama bosanske v[astele i odreiJVIal10 njihove ;pos1lu~e
11 meusobni!m odnosima Hi 'u oldnooima prema dravi ili spolj-
,nomsv~j'etu. NiJkal1w,aideo~olka snaga nije ih koila da I\l
ob~bj,eJ'vanju vlastite nepooredJl:e IkOlristitme saveznike ili
zaltitniJke ili pootl'ednike !bilo u rzemllji illi van zemlje bez obziTa
;na lIl'j'iJhove priJkI1ivene iJli ,o.wo<rene namj!ere Iptrema dravi.
Nikakive mOI1alnopolitike skrupule nisu ih ometale da na lbo-
322
sanskog vIladara, predstavnjka dreve.vgledaju kao i na svakog
drugog viladara 1Skljuli!vo sa gledita :kolilko im moe pomai
ili odmoi u uW'ivanju illi proirenju vlasti na vlasteto]
domeni. Iznevjerlfi 'SIe etmmom vladaru je isto ItaJko znaajna
(ili isto taiko beenaadna) k'rivirca ikao oi .iznevjenitfse vladaru
bosanske drave. Gospodar HUlIDSlke zemlje Sandalj Hrani
miil.ou !bojom veLiki vojvoda bosanski, u svojo] povelji
g. 1420. o 'IlS1mpa:nju svog dijela Konavila Dubrovniku spominje
da je za nau sl'Ubu p<rimio ,millosti, gradove i upe i zem-
Ije ... od !kraljevswa bosanskog: 1.1: dstoj povelji, maJ1.Q dalje,
DVa;j veliJki vojvoda bosanski kae dia se u ustup,I~enom !po-
druju nalaze i neki posjed; 'koji su ramije prspadali vojvodi
Pavlu Radenoviu i njegovom sinu Petru, a zatim, milostju i
darom ibojim i velikoga cera suhtama Mehmed bega prie u
nae TUke.. . I\l to vrijeme kada se Petar Pavlovi iznevj eri
caru sudtanu, ri. ubi ga Isak carev vojvoda s carevom vojskom,
a meni ViJe reencm vojvodi Sandalju i mojoj bratiji Izda grad
Soko u Konavlju i p upe Konavoske, to je bilo Pavlovo i po
~ mu sina Petra. Sandajev DJasljedmiiJk, herceg Stjepan,
godine 1453, takoer u javnoj ispravi, izvodi svoje gospod-
stvo i svoje naslove iz milosti :bojei gospodara velikoga
go~potdina mi cara AmiT sultana Mehmet bega i ob<a'vezujoe
svoga sina Viladisl!llVa da e ... biti 'vjer!lln polag mene gospo-
daru velikomu. Primjera .ova!kvo,g shvatanja lojadnostd koje
je iJJJO do potpunog [gl11o'fisanja vlastite drave hillo je meu
feud'aJ1.cilffia onog vremena dosta. A meu feudalce spadao je
ivlladaTmaJO' jedan od ;njiih si tom TarzliJkom to je 'vladar i dra-
;v<u smatrao ikao svoju ibati.nSku svojinu i u njoj Ibio vie za-
Interesovan ikao ipOSjjedn:iJk nego kao odgovorni predstavnik
opte Ikoristi. I !tu susinme i neposredne brige zasjenjirvale dalje
vidike. Kad je izbio rat izmeu hercega Stjepana i Dubrovnika
(1450) IkiI1aJ:j se dao laIko nagoworitt da se .kao save:zmlilk prid;rulli
DUlbrovanima sa jedinom ogradoou, .naime, ukoliko ne bude
imoo teklQle :aJli voj,Slke turske na sebi; nije Z!lIZir,<l'O datom
prililkom DuIbI1ov!llnima obea UJp'll Dr!llevicu sa nj enillm 'Pri-
morj:em i sa Ig,rado;vJma (Herceg) Novim i RiSlnom - ter.itori-
ju, dialkle, ikoda je, iako u rukama hercegovi:m, pra'vno jo uvije\k
biJlasalStavni dio bo:sanske drave; ostavio jie Dubl'ov,al'11Dma da
biraju iI1'aJiIn 'katkoe 'doi u posjed ovog teritorij.a aM s pO'ftom
tUlrslrom, aWi iS p1nezoon, ali s moju :svojom ali iniih, ali po ikoji
god~re nim drago <I1Iail'll.
21*
323
 Kroz mnoge pukotine uLaziJ1a je u Boonumrrs:ka mo da
posreduje, intervenie i izvia, da vladajue slojeve i njihove
podani/ke naV'1kav,a nasvoje prisustvo, ida se ;ugrauj>e u svijest
stanovnitva ,kao neizb] eivi faktor u nj egovom egZlistiI1aJnj'll.
Proces :fleuJdall:ne deziJntegracij.e sa svim njenim dir.avnO\PoIliti-
kim Qronselwendj1ama Ulkoio de u najveoj mj1eri mogunost
svakog OZIb~Lj,nijeg otpora sa i~gledOiIl1 na neki makar do .djelomi-
ni 'USlpjeh. Takva mogunost!bHa je, !bai ill kriti!n~mgodinama,
svedena Illa rninimanu mjeru mesrenom, iz Rima dzmuenom
odlukom kralja da preduzme gonjenje heretika i time do kraja
otui narod od drave.
Sve je to mIo dobro ,poImJla1to .stranim 'V1ladama 'koje su u
Bosni ua;imme u obzir kao mogui t~vord. kakve ,takve pomoi.
Znalo se da Bosna zajedJni~oj ,akciji ne moe priloiti gotovo
nita vie od IkmaLj:eve dobre 'Volje i da od ,tUIrskiih namjera
vie strahuje IkJraJlij nego njegovi podanici kojli su odavno i-
vjeJi u uV'j,erenju da smjena rospodara ne mijenja njihovo
stal11!j.e. GodilIle 1461. - uoi odlunog turSkog lI1IaJPada -a-
liJi su se bosanski posleniei na papinskom dvoru na turSku
.agt'tacijlu Ikoja je kod seljaka mailaaila na odziv: gwortH 'su
ikako seljaci naputaju svoju gospodu koja zbog toga msa
mogla da odre neke svoje gradove. Kad se jo ima u vidu
injenica, da su Turci odavno drali vana uporita u samoi
Bosni,stika njene memoi postaje jo vidinJija. lPoisljednji bo-
sanslkd kralj, Stjepan Tomaevi, nije zaista imao 'u Irokama
mdta ime bi, sa izgledom na uspjeh, mogao da djeluj'e na
u1Mri'Vmje meunaeodnog poloaja svoje zemlje sa 19i1edilta
njene 'V1lastite istoriti,Ske situaoide. PoloaJj su jlQljodireivafli
stram.i faktori i davali joj mjesto u svojim, me 'u IIljelIliim plano-
vlrna. A II kriJtinimgodillna:ma, u Budimu ;i Veneciji, gdje je
bosanski kralj traJiosavezn:ike i zatitnike, nije se sigurno
znalo da li je bilo vie u njihovom irsteresu da se Bosna od'11i
ilJi da nestane ikao draJVa. Ptrema njihovom dI1anjIU u danima
odil'uonog t!U'rSkOlg inapada i :neposredno poslije 1JoIgia mO'gilo !bi
izgledati da dm je vile bilo .stalo da se Qkoriste n.jenim ~a
sul'om nego da de svod'ilID 'UJogoan ,odre na ivotu. :Aapin:i apelli,
u:puiva'IlJi .stram.im diVoI'ovwa, sraunaiti da piOikreIlilU hriraJn
Ska osj.eanja ,i zaJinjetrlJi m.iJ.ita\IlJtinim krstakim pa'r,()I1arrna, pa-
dali su lU prazno i djelovali kao slab, nemoan odjek davno
prei'Vjelih ov;remena Ipa od IO'jth ntt1ko, vjer,ovatno ni SaJm papa,
nije oe!kii'Vao neki stvarniefeka.t. U vijeku Irenesam.se dll'av-
nom politikom dominiI"aj'lldrugi interesi i drogi motivi pokre-
324
u lI1IjeIlilU aJk:ti\Vnost. Bosna nije ulazila 'u krog Itih inlter:esa lU
toli/koj mjeri da 100 amgiaovanje na :njenoj .stI1a1I11i biilo i~ativo.
VOIIja njilhovd.h ,zatitIliika odreivala je unueranju !pOlitiku
posljednjih bosanskih kra'ljeva koja je otuila narod i od
njih i od drllave. U odsudnom momentu Bosna senala i !belt
unurtJrailllj,e vrstine i lbea; ~aIti!te spolja. Za il1IekoLi!ko IIliedje]j.a
-Ikao u nekom modernom ratu - postala je plijenOiIl1novog
gospodara.
TurSka olropadja,; !bitno je izrnijendla tok razvitka Bosne
i Hercegovine. Razvijajui se u sljedeim stoljeima "ll spolja
nametmstim, istO'rd.jski neizibjei'Vi1m okvi!rima, :naJroo OfVOg po-
druja pr:ilagioav,ao se stvorenim uslovima i uslove rprilago-
avao OOOO, nekad strpljivim s~iV11javalIljem sa prirIlilltaJma, ne-
kad buntovnim 'Pokuajima da prilike izmijeni - ne polazei
nikad od onog stanja kakvo je bilo ,prije godine 1463. Lne tra-
einikad llliIkiu bew1liVlIllU in.sp:ill1acijlU u injenioi da [e nekada
na ovom proston; postojala ii dwoo nekoliko stoljea Ikontialu:i-
rmotra,aJla ibosam:ska drava, sn:aibd;jevena svim Ibi1lnim Mri.,
butirna samo:stal1Illosti, ponekim i maoima stvarne 'Veliine.
Mwlo ima primjera u istoI'liji da j~ j,edna drava Jtak.o brzo
potpuno 'iJezla iz svijesti i ItIDadidje narodne ikao Bosna. I
nij'e dovolpno 1lr~iti o:bjaln:jenje ove neobine OiJnjeniiCe samo
u korjenitim promjenama koje je kl;aa;vala Iturska okupacija, ili
u novo] idnllhQlVlIloj orijentacioi velL~kog !broja bosanSkog sta-
novnitva ili u wliJkim miJgracij.ama i etni!kim mijeanjima
na 'bosanskom prostoru 1\1 narednim vjekovima. Izgleda nam,
lnaiiiIl1e, da je lj u srednjem vijeku pojmovna 'Predtsta'Vla o dra-
vi bosansko] u svijesti stanovnttva billa dosta Iblijeda, a da
je u posljledlIljilhpet ill est decenija billa sasv:im pomraena
sve [aorn 'afirrnacidom vliaisteosikih Iteritoni~la1mh domena sa
isklj1\1i'VlOlID Vilatu Tljiihov.iJh gOiSpOd:a'l',a .....,. vlau Ikoja se nepo-
srednije unoeila lU narodnl ,ivOIt i u svi'j~sti st.aIIl:oV1ndbva po-
stepeno gasila osjeanje dravne vlasti, .pa i same drave; sa
njenim nestanloom g. 1463.;gubilose i nestalo sjeanje na
nju, pa joj i nije ostaLo nimalo mjesta u na,;todnoj tradiciji.
Trehalo je da proe mnogo .vremena da nwka pone da
~j;tuje i sreuje laThiv:skIUg,rau li da se pozabavi spomenicima
materijaLne kulture srednjovjekovne Bosne ipa ,da onda rekon-
struie lSiliiku ove, IPO lS!Voim 'UJniuJtrainjim :protiV1urj.el:nostima
toliko zanimljive, srednjovjekovne drave.
Godi:njak drutva 'istoriara Bosne i Hercego-
vine, godina XIV, str. 5-10, Sarajevo 1964.
325
 Anto Babie

IZ ISTORIJE SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

SADRZAJ

Srednjovekovna Bosna u delu Ante Babia 5 Izdava:
Neto o karakteru bosanske feudalne drave 9 SVJETLOST., IZDAV ACKO PREDUZECE, SARAJEVO
O odnosima vazaliteta u srednjovjekovnoj Bosni 15 Za Izdavaa:
VLADIMm KNOR
Noviji pogledi u nauci o pitanju srednjovjekovne crkve bo-
Tehnikiurednik:
~anske 34 HILMO HADZIC
O pitaIlju formiranja srednjovjekovne bosanske drave 49
Korektori:
Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni 81 ZINETA PESTO
NATALIJA KULIC
Struktura srednjovjekovne bosanske drave 168
Stampa:
Srednjovjekovni heretici 178
NIP .OSLOBOENJE-, SARAJEVO
Za iltampariju:
BOSANSKI HERETICI FIKRET DAUTOVIC, dipl. in!.
Uvodna objanjenja.
Porijeklo heretikog uenja 208
Sirenje heretikog uenja meu balkanskim Slovenima 218
Pojava heretika u Bosni 237
Borba za samoodranje . 245
Uenje i vjerska organizacija bosanskih heretika 257
Crkva bosanska i zapadni heretici . 273
Heretika crkva i bosanska drava . 279
Opadanje i nestajanje heretike. crkve 287
Napomene o upotrebljenim izvorima i listeraturi uz tekst
Bosanskl heretici 296
Fragment iz kulturnog ivota srednjovjekovne Bosne 305
Prije 500 godina 321