Danas se navrava 61 godina od smrti

Husage iia: Antifaista koji se do

posljednjeg daha borio za BiH i Bonjake
Podjelite ovaj post sa prijateljima... 134 0 0

Pie: Faruk Vele

Danas se navrava 61 godina o smrti Mostarca Huseina Husage iica, velikog bonjackog
politiara i intelektualca, antifaiste, iznimne linosti koja je dala peat ne samo mostarskoj nego
i ukupnoj historiji Bosne i Hercegovine i posebno Bonjaka u prijelomnim vremenima s kraja 19.
te u prvoj polovici 20. stoljea.

Dokazani antifaista

ira javnost svakako premalo zna o iiu, za to se ponajvie ima zahvaliti decenijama
nejasnog komunistikog preuivanja njegove velike linosti, a ponajvie, svakako, tradicionalni
nemar samih Bonjaka.

Rahmetli Husaga ii e u historiji biti zapamen kao na politiar bonjaki koji je u Titovoj
Jugoslaviji otvorio pitanje poloaja Bonjaka i Bosne u toj novoformiranoj dravi. On je tako na
Treem zasjedanju AVNOJ-a podnio amandman na novi Ustav Socijalistike Jugoslavije i jasno
istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda na ime Bonjak i BiH kao republike.

Naime, mada je BiH ula u sastav ondanje federacije kao jedna od est ravnopravnih republika,
Bonjacima na grbu te nove drave nije bilo mjesta meu buktinjama, koje su simbolizirale
broj republika bive Jugoslavije.

ii je, sve onako s fesom po kojem je bio prepoznatljiv, predlagao unoenje este buktinje u
dravni grb Jugoslavije zato to su Bonjaci, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonoca i
Crnogoraca, esta jugoslavenska nacija. No, tadanji ministar za konstituantu, a poslije disident
Milovan ilas iiu je odgovorio da to da li su Bonjaci nacija jeste teorijsko pitanje koje se
ne moe rjeavati jednim dekretom.

S obzirom na to da njegov prijedlog nije usvojen, ii je prigovorio Predsjednitvu

Ustavotvorne skuptine i s tim u vezi bio jedini poslanik koji je 1946. glasao protiv Ustava
Socijalistike Jugoslavije!

O ovom iievom amandmanu i glasanju protiv Ustava Jugoslavije doskora se nije nita znalo.
Tadanje vlasti su se potrudile da sakriju, prije svega, razloge koji su iia, iji su sinovi Husref
i Mithad dali ivote u borbi protiv faizma, pa mu se nije moglo prigovoriti da je protiv ideje
antifaizma i Jugoslavije, ponukali na ovakvu reakciju.
No, u svom dopisu Predsjednitvu Skuptine naroda Ustavotvorne skuptine od 18. januara 1946.
godine ii sasvim jasno istie nepravdu koja je nanesena Bonjacima.

Nama Bosancima, kao nesumljivom izdanku onih starih Bonjana, ostavili su pravo da se
zovemo muslimanima s prozirnom tendencijom da nam u znaku toga, u svim danim zgodama,
ospore pravo rijei u nacionalnim i dravno-pravnim pitanja nae ue otadbine Bosne i
Hercegovine navodi se u iievom dopisu.

Srpski nacionalizam

Protivio se stavovima da je BiH zasnivana ravnopravnosti Srba i Hrvata, istiui da BiH na

ravnopravnostima ta dva naroda, bez Bonjaka, nema izgleda za opstanak.

Husaga ii je jo tada ukazao na srpski nacionalizam:

Jer po srpskoj nacionalnoj ideologiji, naa ua otadbina BiH spada u ivotni prostor srpske
nacije, kao i jo mnoge druge nacionalno ne proiene zemlje, te se zato namee dunost
svakom nacionalnom Srbinu, ma gdje se nalazio, da nastoji, da bi se te zemlje i stvarno uklope u
svoj nacionalni matinjak, kao sastavni dio njegov istakao je ii, napomenuvi da Bonjaci
mirne due ne podnose da se na tako problematian nain progira ugled njihove ue otadbine
BiH.

Ustavom iz 1963. godine, kada je promjenjen naziv drave u Socijalistika Federativna

Republika Jugoslavija, dravni grb je sauvao u osnovi prethodni izgled, s tim to je dodana
esta baklja. Ali ta esta baklja nije znaila da su Muslimani-Bonjaci priznati i prihvaeni kao
narod. Zajednika vatra est baklji predstavljala je bratstvo i jedinstvo est republika bive
Jugoslavije: Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije, Slovenije, Hrvatske i Crne Gore.
Muslimanima je priznato pravo na opredjeljenje, dodue, po vjerskoj odrednici, sa velikim
slovom M, tek osam godina kasnije, na popisu 1971. godine

Jedan od dugogodinji istraivaa i vrijednih boraca za afirmaciju djela rahmetli Husage iia,
jeste profesor sociologije iz Mostar,a Enes Ratkui. On smatra kako je, u kontekstu ukupne
borbe za nacionalnu i politiku afirmaciju Bonjaka i BiH, iiev doprinos izniman. Ratkui je
jednom prilikom ranije zapisao da veina dananjih bonjakih predstavnika u vlastima nije
dostojna ni da spomene njegovo ime, a kamoli da se s njim poredi.

On smatra da je Husaga bio dobrano otvorio put borbi Bonjaka za nacionalnu afirmaciju, ali da
znaajan broj bonjakih politiara i intelektualaca, kao i danas, nije bio dosljedan Husaginom
put.

Posebna pria su politiari, ali i intelektualci koji su doli nakon Husaginog politikog
sklanjanja, od vladajue komunistike garniture, koji su rjeenje tzv. muslimanskog pitanja u
to vrijeme vidjeli iskljuivo u srpskom ili hrvatskom opredjeljivanju. Veina ih nije bila dorasla
vremenu u kojem su ivjeli navodi Ratkui.
Poznati mostarski knjievnik, rahmetli Alija Kebo piui o liku i djelu Husage iia naveo je
da su njegova stajalita, otvorenost, objektivnost i britkost smetali ljudima uskih pogleda i
afiniteta, raznim zavidnicima i smutljivcima koji su htjeli i hoe da bonjaki narod bioloki
istrijebe s ovih prostora.

Otjerao Pavelievog Dafer-bega i generala Abrosija

Ono to iievu linost ini iznimnom jeste da nije postojao nesklad izmeu njegovog
intelektualnog i moralnog stava s jedne strane i praktino politikog angamana, s druge strane.
Nacionalna samosvijest i borba za prava Bonjaka nije ga nikada ograniila. Sa simpatijama je
40-tih gledao na okupljanje antifaistike omladine i ilegalaca u njegovoj kui.

Bio je jedan od inicijatora Mostarske rezolucije kojom su bonjaki intelektualci osudili ustaka
zlodjela. Vlasti NDH su ga uzalud pokuale pridobiti. Dafer-beg Kulenovi, Paveliev ovjek
za muslimanska pitanja pokuao ga je vrbovati, ali ga je ii otjerao iz svoje kue.
Neobavljena posla se vratio i roak talijanske kraljevske porodice, general Ambrosi, koji ga
je 1942. godine, takoer, uzalud elio privui na stranu faizma.

Hapen, pritvaran, interniran

Husaga ii je roen 15. decembra 1878 godine u Mostaru, gdje je proveo i najvei dio svog
ivota. Izuzetnu panju je pridavao linom obrazovanju. Prilazi Pokretu za vjersko prosvjetnu-
autonomiju Bonjaka u vrijeme Austro-Ugarske vlasti, kojeg je pokrenuo Ali-efendija Dabi.

Zajedno s prijateljima je pokrenuo list Musavat gdje se istie izuzetno otrim lancima protiv
austrougarskih vlasti. Formirao je i stranku Muslimansko demokratsku organizaciju.

Zbog svog pisanja je bivao hapen, pritvaran, a potom u tri navrata interniran na Bivolje Brdo
kod apljine, u Biha, te Arad. Tokom Prvog svjetskog rata je bio mobilisan u Kanjeniku
jedinicu era, a potom u IV bosanskohercegovaku regimentu sa kojom je ratovao u Italiji gdje
je ranjen.

Bio je predsjedavajui Gradskog vijea Mostara, pa predsjednik Opine Mostar, predsjednik

Vakufsko-meafirskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te lan III
zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a.