JERES KOSOVSKOG MITA

UVOD

Ova knjiga nastala je u godini proslave 200 - godinjice roenja Petra Drugog Petrovia Njegoa, dravnika i
najveeg crnogorskog pjesnika. Na ideju da je napiem doao sam u trenutku kada je mitropolit crnogorsko -
primorski Amfilohije Radovi pokrenuo inicijativu za njegovu kanonizaciju. Inicijativa da vladika Rade bude
proglaen za sveca u Crnoj Gori izaziva vrlo oprene stavove.

Napisano je mnotvo studija o Njegou i njegovom djelu, moglo bi se rei, ta jo ima da se kae o svemu tome, a
da ve nije napisano. Svetosavlje je do nebesa diglo Njegoa i njegovo pjesniko stvaralatvo, sada pokuava da
ga prikuje za nebesa i kanonizuje kao episkopa tajnovidca. Nije to sluajno, rije je o dijelu ire i mnogo opasnije
kanonizacije kosovskog kulta, u momentu kada Srbija priznaje Vladu Kosova. Njegoem, po oprobanom receptu,
inspiriu narod na novu bitku za Kosovo i istragu sadanjih "poturica" u Vladi Srbije i Vladi Crne Gore koje
izdadoe Kosovo jer "na komade razdrobie carstvo" (pretpostavljam carstvo - SPC). Zato se ponovo uju kletve
nekih episkopa (poput Lazareve) i potee vokabular kosovskog mita! Zato sam duboko uvjeren da kosovski mit
treba do krajnjih granica dekonstruisati i dekanonizovati. Staviti ga pod svijetlo Hristovog jevanelja. To je, ini mi
se, naroito vano, zato to Njego nije tek neki neshvaeni periferni umjetnik ije bi se bavljenje vjerskim
pitanjima moglo relativizovati. On je bio pravoslavni episkop, i to u istorijskom trenutku, prelomnom za Crnu Goru.
Bio je istaknuti crnogorski vjerski voa i elni ovjek posljednje hrianske teokratije u Evropi. itaoci njegovih
spjevova doivljavali su ga kao duhovnog oca.

Bez obzira kako e se okonati proces kanonizacije Njegoa, njegovo knjievno djelo nuno je kritiki sagledati u
teolokom smislu. Kada je ko to i inio, nije radio sistematski, a posebno ne kritiki. Moja kuranost da to inim
temelji se samo na tome da sa kljunim postulatima Njegoevog djela i drugih tvoraca kosovske mitologije suelim
Rije Boju, koja je objavljena, poznata i lako dostupna. Mislim da nema veeg autoriteta nad ovom mitologijom od
Svetog pisma, na osnovu koga u polemisati sa elementima tog mita koju je vaspostavio Vladika Rade i neke
druge vladike poslije njega.

Ovo bi trebalo da bude (samo)odbrana fundamentalnih istina hrianstva. One su, po mom miljenju, napadnute
kosovskom mitologijom koju su utemeljili episkopi i dravnici posljednjih 200 godina. Ta opasna mitologija srasla je
ne samo sa kulturnim i nacionalnim identitetom,to je donekle razumljivo, ve i sa pravoslavnim dogmama, to je
mnogo opasnije. Svetosavlje kakvo mi danas vidimo protivi se svakom politiko-ideolokom projektu koji je
suprotstavljen srpskom nacionalizmu i klerikalizmu, a posebno crnogorskom nacionalnom i duhovnom preporodu i
slobodi. Da je istina ovo to tvrdim, dokaz je cjelokupna kampanja koja se vodi povodom beatifikacije Njegoa.
Teologija koju je nagovijestio svojim djelom, uvjeren sam, zasluuje kritiku analizu.

Vidjeemo da je teozofija Gorskog vijenca poput ribe koju treba paljivo jesti. Svakom neukom vjerniku koji se
susretne sa njom mogla bi zaprijeti kost u grlu, ako ne naui da razdvoji meso od kostiju. Ovo tim prije to je za
veinu pravoslavaca Gorski vijenac vrlo primamljiva i ukusna riba, koju je vrlo opasno halapljivo jesti. elim da
ukaem to je to i gdje je kostu kosovskoj mitologiji. Tvrditi da je taj mit Hristova nauka, jeste JERES.. To u
pokuati da obrazloim.

SVETOSAVSKI NACIONALIZAM

Svetosavlje je, u najkraem, pravoslavno hrianstvo srpskog stila i iskustva, utemeljeno na liku i djelu Svetog
Save. Rije je o novijem konceptu. To je ideologija vodeih crkvenih teologa Srpske pravoslavne crkve tek od 20.
vijeka. Neukom puku oni nastoje da predstave kako svetenstvo, na osnovu lika i djela Svetog Save, djeluje
vjekovima. Mada je pravoslavlje meu Srbima postojalo i prije Svetog Save, njegovi potovaoci smatraju da je tek
zahvaljujui njegovoj revnosti pravoslavlje proelo srpsko narodno bie i osposobilo ga za njegovanje autentine
hrianske kulture.

Termin svetosavlje potekao je od mlaih profesora i studenata Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u
Beogradu, a kasnije je uao u optu upotrebu. Korienjem imena osnivaa Srpske crkve Svetog Save, ime
naglaavan je etniki srpski karakter, nasuprot univerzalnom biu pravoslavne crkve. Na polju svetosavske
knjievnosti najvie su se istakli episkop Nikolaj Velimirovi i arhimandrit Justin Popovi, a u novije vrijeme i teolozi
Dimitrije Bogdanovi, mitropolit Amfilohije Radovi, umirovljeni episkop Atanasije Jevti i dr.

Nikolaj Velimirovi je uveo politiko-religijski koncept svetosavlja u pravoslavnu teologiju. Otac Justin Popovi u
knjizi Svetosavlje kao filosofija ivota tvrdi da je sav ivot Svetog Save bio neprekidno sluenje Bogu, jer je on
ovaj svijet smatrao za velianstveni hram Boji u kome se dogaa neprekidno bogojavljenje.

Meutim, mnogi savremeni naunici smatraju da je svetosavlje sofisticirana intelektualna konstrukcija koja ima
obiljeja sakralizacije nacije i nacionalizacije religije. Ono postavlja pravoslavlje u sredite srpskog nacionalizma,
zatvarajui tako prolaz nesrbima i nepravoslavnima u srpsku politiku sferu. Ima autora koji izbjegavaju rije
svetosavlje za opisivanje ove ideologije, zato to ona nema neposrednu vezu sa imenom i djelom Save
Nemanjia. Oni naglaavaju da je Nikolaj Velimirovi Svetom Savi pripisao nacionalizam kojeg kod njega nema.

Kada poetkom 19. vijeka, paralelno sa procesima modernizacije i sekularizacije, koje u Evropi i na Balkanu rue
stara srednjovjekovna carstva i njima svojstvenu politiku kulturu i ideologiju, stvara se nacionalizam koji postaje
primarni, ujedinjujui i normativni inilac u formiranju kolektivnog identiteta, preuzimajui tako brojne atribute
religije i dajui joj potinjenu ulogu. Nacionalne tradicije se stvaraju, izmiljaju i transformiu, uz obilato korienje
naslijeenih religijskih sadraja, vrijednosti i simbola. Akademik Milorad Ekmei, ak, smatra da osnovna podloga
nacionalnih pokreta kod Junih Slovena pripada samo crkvama. S jedne strane, nacionalna kultura nikad nije
izala iz okvira pojedine vjere i crkve, a sa druge, crkve su u kljunom momentu postale putokaz drutvenog
organizovanja, gubei vjerski karakter i preusmjeravajui svoju ulogu prevashodno na etnika pitanja, kulturu i
socijalnu organizaciju drutva.

Iako nijedna od jugoslovenskih konfesionalnih institucija nije dosljedno nacionalna, dobijale su u istoriji taj karakter
zbog napora crkvenog vostva da svoje stado jasno razlui od druge vjere, inei tako da na junoslovenskim
prostorima religija postane inkubator nacije. Ovako stvoren junoslovenski religiozni" nacionalizam, kako ga
definie Ekmei, odlikuje izraeni iracionalizam koji svakodnevno pothranjuje vjene i nepremostive razlike
meusobno izmijeanih narodnosnih zajednica, zatim mitologizacija istorijske svijesti i robovanje istorijske nauke
mitovima, provincijalizam kulture i ekstremistiki pristup politici, kao i izraena vjerska netolerancija koja lako
postaje podloga vojnog i politikog okupljanja u asovima velikih istorijskih kriza.

Aleksandar meman je dobro konstatovao da u nacionalnom sloju naeg predanja, sloju koji se skoro potpuno
odvojio od sutinskog predanja crkve i ak postao dovoljan sam sebi, nalazimo uzrok nae sadanje crkvene krize.
Nacionalna dimenzija treba da slui crkvi, a ne da je podredi sebi samoj. Ipak, vjekovima se dogaa suprotno.
Izvorni pojmovi nacije i crkve, u hrianskom kontekstu, ostaju suprotstavljeni jedan drugom. Nacija je uvijek samo
jedan proizvod podjele i komadanja jedinstvenog ovjeanstva.Nacija dijeli ono to je na poetku bilo
jedinstveno.Crkva, suprotno od toga, sjedinjuje ono to je prethodno bilo razdijeljeno. Pravoslavlje se nee
sauvati sabiranjem napora za ouvanje helenizma, ili rusizma, ili srpstva" ve upravo suprotno
prevazilaenjem nacionalnih podjela u crkvi.
Krtenjem smo priznali Hrista za svog cara, odrekli se sebe i prihvatili krst Hristov. U kontekstu crkve i izbora da se
ivot ivi hrianski, onaj koji bilo koga - ak i oca i majku ljubi vie nego Hrista, ne moe se smatrati njegovim
sljedbenikom (Mt. 10, 37). to se nacije tie, Bog ne gleda ko je ko, nego mu je iz svakog naroda mio onaj koji
dobro ini (Dap. 10, 3435). Ovdje treba traiti odgovor na pitanja u vezi sa crkvenou i nacionalnou.Sve je u
tome moe li vjerovati da e hrianin postati tek ako se odrekne svog "srbovanja" ili "crnogorenja" (jer, pred
zasjenjujuim likom Hristovim sve drugo blijedi i gubi na znaaju), i da e ovjek tek kad postane istinski hrianin
moi da budu i pravi Srbin ili Crnogorac, samo to tada do toga neemo puno drati .... Isus Hristos je iznad nacije,
iznad svega. Ako nije, onda nije ni Hrist ni Bog.

Niko od nas nije birao ni roditelje, niti zemlju, niti narod u kojem e se roditi. Svojim roenjem postali smo lanovi
zajednice najprije svoje porodice, samim tim i graani konkretnog drutva ili pripadnici odreenog naroda. To je
ono na ta nijesmo mogli da utiemo, ono to nijesmo mogli da biramo. Ali, neto drugo jesmo birali, i jo biramo:
svojim roenjem odozgo (Jn. 3, 37), drugim roenjem, postali smo podanici jednog carstva koje tek treba da
doe, itelji nebeske otadbine. Jevanelje iskljuuje nacionalistiko favorizovanje jedne nacije, kao to to ini
Stari zavjet sa Izrealom. Ono poziva sve narode u crkvu, porodicu djece Boje. Novi zavjet je poziv hrianima na
sluenje svim narodima do kraja zemlje, a ne na irenje judaizma, srpstva, crnogorstva i proirenje teritorije i
otimanje oko svjetskih stvari , vlasti i novca.

U dananje vrijeme, meutim, svetosavlje se esto svodi na nacionalno-politiku ideologiju, spoj srpskog
nacionalizma i klerikalizma. Svetosavski nacionalizam kao ideologija nastao je 30-ih godina prolog vijeka. Razvio
ga je Nikolaj Velimirovi (1880-1956), episkop SPC, iji politiki stavovi do danas izazivaju podijeljenost javnosti.
Tokom 30-tih Velimirovi je bio glavni glas hrianskog nacionalizma u Srbiji. Zalagao se za uspostavljanje drutva
na pravoslavnim hrianskim tradicijama i srpskom obliku religioznog nacionalizma i monarhizma. U predavanju
pod naslovom Nacionalizam Svetog Save, na Kolarevom narodnom univerzitetu u Beogradu 1937. godine, on je
iznio kontroverznu tvrdnju da su vrijedni panje pokuaji Adolfa Hitlera o stvaranju njemake nacionalne crkve.
Navodno, Hitler je kao ovjek iz naroda uvidio da je nacionalizam bez vjere anomalija, jedan hladan i nesiguran
mehanizam. Nakon toga, Velimirovi zakljuuje da je Srbima taj posao svrio Sveti Sava jo prije 700 godina i
otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi. Nikolaj Velimirovi je propagirao odbacivanje "svih
stranih obiaja i povrnih zapadnih tradicija", ukljuujui demokratiju, jednakost, individualizam, religioznu
toleranciju i druge vrijednosti modernizma i prosvijeenosti. Ipak moramo naglasiti da je, za razliku od Ljotia koji
je imao slinu ideologiju, Velimirovi odbio da sarauje sa nacistima tokom okupacije, zbog ega je odveden u
njemaki logor Dahau, krajem 1944.godine, gdje je proveo nekoliko mjeseci.

Tokom devedesetih, svetosavski nacionalizam je postao dominantna struja unutar Srpske pravoslavne crkve. U
Crnoj Gori to se poklapa sa momentom dolaska Amfilohija Radovia na mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog.
Sve glasniji savremeni kritiari u pojavi svetosavskog nacionalizma unutar pravoslavne crkve vide etnofiletizam,
koji je na Carigradskom saboru 1872. osuen kao moderna jeres.

Pojava nacionalizma u crkvi postala je predmet kritike, ne samo laike javnosti, ve i pojedinih episkopa SPC, koji
ovakvo djelovanje ocjenjuju kao gradnju graevine raskolnikog duha. Tako vladika Grigorije podsjea da
skrivanje iza ideje srpstva, svetosavlja i uvarke narodnog bia pokazuje nespremnost i nesposobnost za
pastirske izazove vremena, odnosno nesposobnost da budemo Crkva. Ovo posebno ima smisla za Crnu Goru,
u kojoj je svetosavski nacionalizam postao sablazan i kamen spoticanja za napredak istinske hrianske
duhovnosti meu crnogorskim ivljem.

Umjesto svjedoenja jedinstva u Hristu, pravoslavni su u svijetu poeli da svjedoe podjelu na nacionalnoj osnovi.
Nacija je postala idol kojem se rtvuje ak i crkva i njeno jedinstvo - jer to bi se Srbin, ili Rus, ili Crnogorac
mijeao u crkvi sa drugima, kad moe da ima svoju crkvu? Crkva se rtvuje naciji, odlazi se na klanjanje idolu
nacije. Pojedinani elementi, preko kojih se vezuju ljudi u svakoj konkretnoj oblasti, instrumentalizuju se da bi ljudi
bili odvojeni od drugih u regionu. A kada se apsolutizuju takvi elementi, oni se pretvaraju u idole tako da se
nacionalizam lako podudara sa idolopoklonstvom. Sluenje nacijama, odnosno idejama srpstva, crnogorstva,
helenizma, panslavizma itd., dovelo je do nastanka nacionalne crkve, uvarke narodnog bia. Koncept
nacionalne crkve je dokaz nesposobnosti hriana sa ovim prostora da budu crkva bez obzira na svoj jezik,
porijeklo i narod. Nacionalna crkva je neuspjeh prihvatanja jevaneljskog ideala budueg carstva i izgradnja
zemaljskog tvrdog grada. Kao to Berajev ree, nacionalizam je neprevazieno mnogobotvo unutar
hrianstva .

Nacionalistike tenje, oliene u jeresi etnofiletizma, kako rekoh osudio je pomjesni sabor pravoslavne crkve u
Konstantinopolju 1872. godine, jer zagovaraju podjele ljudi sjedinjenih u Hristu. Ipak, i pored ove zvanine osude,
etnofiletizam je boljka savremenog pravoslavlja na naim prostorima. Srpska pravoslavna crkva propagirajui
narodnu crkvu kao "izum" Svetog Save, ulazi u zamjenu teza kada pokuava da negira to isto "pravo"
crnogorskom ili makedonskom narodu. Ali, bez obzira na ljudske slabosti, na smutnju koja preplavljuje dananja
tranziciona drutva i odraava se na crkvu, crkva svoj identitet crpi iz carstva Bojeg i na njemu zasniva i gradi
svoju vidljivu strukturu. To znai da ona, kao budua zajednica svetih, gleda na sve, bez razlike, kao na
potencijalne svetitelje, nezavisno od njihove boje koe, nacionalne pripadnosti, politike ili bilo koje druge
opredijeljenosti. U prirodi crkve je otvorenost, a ne nacionalizam: etnofiletizam nije svojstven crkvi i mi kao hriani
duni smo, ne samo da volimo svoj narod, ve i sve ljude, poto je to zapovijest Hristova; tavie, duni smo da
volimo ak i one koji nas ne vole. Dakle, ne smijemo zaboraviti da je crkva jedna, otvorena za sve narode. A to to
djeluje lokalno u Crnoj Gori, to je da slui svim graanima. Pa ako je apostolska neka episkopi Srbima budu Srbi a
Crnogorcima neka budu Crnogorci, samo ako bi kako mogli nekog pridobiti za Hrista, a nikako sablazniti svojim
etnofiletizmom ili ak ovinizmom.

Utemeljenje crkve na zemlji nije nacija, ve liturgija okupljanje crkve u iekivanju carstva Bojeg. Sveto priee
sjedinjuje hriane bez obzira na njihovo nacionalno porijeklo, a crkva nije organizovana na etnikoj osnovi, ve
lokalnoj. Hriani nemaju otadbine osim carstva Bojeg: u ovom svijetu su kao stranci i doljaci (1. Pt. 2, 1), a
opet su narod Boji ne zbog svog roda, plemena i jezika, ve zbog Hrista koji ih je okupio u crkvu.

KOSOVSKI MIT

Kosovski kult temelji se na mitologizaciji Kosovske bitke iz 1389. godine. Iako je Moravska Srbija u to vrijeme bila
kneevina, jedno od temeljnih vjerovanja kosovskog kulta glasi da je "srpsko carstvo" propalo na Kosovu polju.
Knez Lazar Hrebeljanovi, nazvan sveti car Lazar, navodno je svjesno rtvovao svoje zemaljsko carstvo da bi
zadobio carstvo nebesko. Milo Obili je uzet kao uzor svetog ratnika koji daje ivot u borbi za pravoslavnu vjeru
protiv muslimanskih nevjernika, postajui tako stanovnik nebeske Srbije. Nebeska Srbija je predstavljena kao
nacionalno nebesko carstvo u koje nakon smrti odlaze poboni Srbi koji daju ivot za vjeru i za Kosovo, poput
Lazara i Obilia.

Tokom istorije, kosovski mit je postao simbol krvave osvete svim "Turcima", odnosno muslimanima uopte, koji su
oznaeni kao osnovni uzrok srpskog "pada". Vremenom se sadraj ovog kulta mijenjao, pa su nakon sloma
Otomanskog Carstva dotadanju ulogu Turaka preuzeli Albanci koji su oznaeni kao uzurpatori Kosova, srpske
"svete zemlje". Uloga kosovskog mita u politici smatra se fatalnom, jer taj mit njeguje iracionalne pojmove o rasnoj
specifinosti, promovie mirenje sa sudbinom i fatalizam, zagovara nunost rtvovanja, obeavajui "carstvo
nebesko" i favorizujui smrt nad ivotom. Kosovski mit predstavlja jednu od glavnih prepreka prijateljskim
odnosima Srba i Albanaca i ugraen je u same temelje srpsko-albanskog sukoba.
Savremena srpska istoriarka Olivera Milosavljevi podsjea da kosovski mit nije stvorio narod, nego elita, da bi
njime manipulisala. Jo je Ilarion Ruvarac u 19. vijeku pokazao da dobar dio kosovskog ciklusa uopte ne ine
narodne pjesme. One su nastale u crkvi i dio su crkvenih propovijedi, koje su pjevai kasnije na svoj nain
uobliavali.

U tom uobliavanju posebno vanu ulogu odigrao je Njego. Ratniko-politike konotacije kosovskoga mita, koje
su dobile pjesniki oblik u Gorskom vijencu , prerastanjem u narodno iskustvo iskazivale su istorijski pozitivnu
ulogu tokom svih crnogorskih borbi sa Turcima do konanoga povlaenja Osmanlija sa ovih prostora. U podvige
sa Grahovca, Fundine, Vujega dola i drugih okraja s osmanskom silom, utkan je kosovski mit, a Gorski vijenac
je na najefikasniji nain ponudio taj mit kao oslobodilaku ideologiju. Tu se zavrava pozitivna misija kosovskoga
mita koji je u crnogorsku svijest naselio Vladika Rade.

Profesor Novak Kilibarda objasnio je u svojoj knjizi "Amfilohije i kosovski mit" kako je dolo do toga da se Vladika
Rade saivi sa tom mitologijom. Nakon kolovanja u Maarskoj i Njemakoj, Sima Milutinovi Sarajlija krajem
dvadesetih godina 19. vijeka dolazi u Crnu Goru, gdje postaje uitelj budueg vladike i slavljenog pjesnika Petra
Drugog Petrovia Njegoa. Tamo navodno uje za "narodnu pesmu" o "istrazi poturica" u jednom dijelu Crne Gore
i ugrauje je u svoja djela "Dika crnogorska" i "Istorija Crne Gore". Na osnovu ove lokalne legende, Njego e
kasnije stvoriti nacionalni mit o "istrazi poturica" u vjerovatno najuticajnijem djelu crnogorske knjievnost. Njego
se miri sa pokoljem poturica kao s politikom nunou, to je nespojivo s hrianskom etikom. On ni u primisli ne
postavlja pitanje temelja ljudske linosti i dostojanstva, niti uvia krenja prava na slobodu savjesti i
vjeroispovijesti. Utemeljuje se jedan potpuno nepoznati stav : " Ko se danas poturi i lanu vjeru primi, da se za
Turina dri." Time je Njego proglasio sve islamizirane sunarodnike za Turke, ali ne zato to ih je smatrao etniki
razliitim ve zbog njihovog politikog distanciranja od stvaranja srpske nacije.

Da se u Njegoevom stavu ogledao nacionalni oslobodilaki zadatak, a ne samo vjerska mrnja jednog vladike,
govori i drugi njegov ep epan Mali, kroz rijei arhimandrita Teodosija Mrkojevia: Svaki Srbin koji se prevjeri
/Prosto vjeru to zagrli drugu / No mu prosto ne bilo pred Bogom / to ocrni obraz pred svijetom / Pa se zvati
Srbinom ne hoe. Naravno, skoranje igosanje Njegoa kao arhi-ideologa genocida koji od tada dominira
odnosom srpskih nacionalista prema Bonjacima, svakako je nova krajnost. Neki autori izvlae tragine
implikacije, zanemarujui vremensku distancu i kulturno-istorijski kontekst u kome je Njegoevo djelo nastalo. Ipak,
sve to ne oslobaa nas u Crnoj Gori od obaveza da danas Njegoev ep, kao i narodno predanje i kosovski mit na
koji se oslanja, dekanonizujemo i dekonstruiemo na temeljnim principima Hristovog jevanelja. Tako bi se
knjievna vrijednost Njegoevih spjevova sauvala od politike, a posebno vjerske manipulacije.

Savremeni kosovski kult nastaje u 19. vijeku na temelju pomenute kosovske epike. Na nastanak mita o Kosovu
vie su uticali religija, folklor i knjievnost nego istorijske injenice. U vrijeme nacionalnog romantizma i nastajanja
drava Crne Gore i Srbije, kosovska legenda postaje vaan element njihovih nacionalnih osjeanja, neto to
homogenizuje narode i razlikuje ih od drugih naroda.

Njego, kao to emo vidjeti, u Gorskom vijencu ide dalje i na osnovu elemenata kosovske legende formulie
razraen sistem i arhitekturu mita. U nastavku ove studije vidjeemo da je mit konstruisan na poznatom
starozavjetnom konceptu vjere. Prema takvom Njegoevom obrascu, srpski srednjovjekovni lideri poinili su smrtni
grijeh raskida zavjeta, razdora i nelojalnosti. Bog ih je, navodno, kaznio porazom na Kosovu, nakon ega su Srbi
pali pod tursku vlast, to predstavlja nacionalnu paralelu biblijske prie o padu, po kojoj je ljudski pad kazna za
prvobitni Adamov grijeh neposlunosti Bogu. Da bi se Srbi iskupili pred Bogom nije dovoljna, znai, vie Hristova
rtva na Golgoti, ve navodno Bog trai jo neke rtve vitezova i nacionalno jedinstvo voa. Glavna prijetnja tom
srpskom jedinstvu nije osvajaka turska vojska, ve otrov u samom srpskom narodu, tzv. poturice, odnosno
domai muslimani koji su prihvatili neprijateljsku vjeru.
Ipak, kako istie Novak Kilibarda, "kosovska mitologija ne bi se tako cjelovito uselila u duh jednoga naroda,
odnosno ne bi svoj pozitivni istorijski profil harlekinski zamijenila genocidnim profilom, da nije Srpska pravoslavna
crkva uzela stvar u svoje ruke. Utapanjem autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve u Srpsku patrijariju 1920.
godine, kosovsko martirstvo posluilo je karaorevievskoj crkvi kao najelitnija propaganda Patrijarije, koja
obuhvata sve pravoslavne prostore Jugoslavije, drave na ijem tronu sjedi kralj kroz ije ile protie krv voda
Karaora i pjesnika Gorskoga vijenca! Njegoevo djelo glorifikuje do krajnjih granica, a sa njime i kult Obilia
Pravoslavno-srpski ideolozi, prvenstveno Nikolaj Velimirovi, Gavrilo Doi i Justin Popovi, proturili su
propagandu da su Srbi nebeski i Hristu najblii narod zato to su vie vjekova razapinjani na krstu ropstva koje su
im prigotovili Kuran i Turci. Miloa Obilia kao borako-oslobodilako boanstvo iz Gorskoga vijenca, Srpska
crkva uzdie na nivo Hristovog dvojnika, martira prvoga reda, koji se borbom za srpsku slobodu upravo izborio za
hristoliku rtvu. Takva svakodnevna crkvena apologetika kosovskoga podvinitva najvie je uticala na masu, a
ostavila je utisak i na one koje nije dohvatio Gorski vijenac. Vjerujua pastva, koja nije sposobna da razlikuje
umjetniku od istorijske i antropoloke istine, prihvatila je lokalne siee Gorskog vijenca i govor likova u spjevu kao
kanone koje je propisao Vladika Rade. Sve to pravoslavni likovi izgovaraju u Gorskome vijencu slivalo se toj
pastvi u bibliju svakodnevne prakse. Antiislamski naboj, koji je evidentan u Gorskom vijencu, prihvaen je kao
pjesniki krilata istina i moralno-politiko uputstvo kome nema prigovora, jer dolazi od najvieg dravnikog i
vjerskog autoriteta. Vladika Rade zapovijeda da luna i krst mogu sljedovat samo rijekom krvavom, treba lomit
munar i damiju da bi se istrijebila guba iz torine, neka se krst i topuz sudare, jer smrde ove poturice, oltar
pravi podie se na kamen krvavi, udri vraga, ne ostav mu traga, a borbi naoj kraja biti nee, do istrage turske
ali nae"...

injenicu da je sve to se pripisuje kosovskom mitu skorija crkvena konstrukcija, potvruje i to da je u Srbiji je sve
do polovine 19. vijeka Vidovdan bio gotovo nepoznat praznik i nije postojao u zvaninom crkvenom kalendaru.
Lazarev kult slavio se jedino u Manastiru Ravanici, njegovoj zadubini, jer manastiri njeguju kult svojih osnivaa.
Tek krajem 19. vijeka zapoinje nacionalno-vjerska proslava Vidovdana i potencira se kult "svetog cara Lazara".
Srpska pravoslavna crkva uzima za svoj praznik 28. jun, dan Svetog Vida (koji, gle uda, ima ime kao paganski
bog svjetla u starih Slovena). Taj datum zatim postaje jedan od glavnih elemenata srpske nacionalne mitologije.
Od kraja 19. vijeka, kosovski mit igrao je bitnu ulogu u srpskoj politici i stvaranju moderne srpske drave. Za njega
je vezivana ideja "osvete Kosova" i on postaje temelj itave nacionalne strategije koja se oslanjala na kosovsku
mitologiju.

Kneevina Srbija i Knjaevina Crna Gora, krajem 19. vijeka, po zvaninim politikamai koje su vodile, bile su dvije
pravoslavne drave zasnovane na kosovskom zavjetu. U vrijeme kada je kosovski mit postao "srni nacionalni
mit", uz njega e ii i borbena krilatica "Za krst asni i slobodu zlatnu" ili "S vjerom u Boga, za kralja i otadbinu".
Od kraja 19. vijeka, pa do danas, kosovski mit je znaio poziv na oruje. Nikola Prvi Petrovi Njego je 1867.
godine, dok je bio knjaz, napisao pjesmu Onamo, 'namo u kojoj govori o oruanom zauzimanju Prizrena i
protjerivanju "vraga" odnosno "kuge" odatle:

Onamo, 'namo
Onamo, onamo... da viu Prizren!
Ta to je moje - doma u do'!
Starina mila tamo me zove,
tu moram jednom oruan po'.
Onamo, onamo... sa razvalina
dvorova carskih vragu u re':
"S ognjita milog bjei mi, kugo,
zajam ti moram vraati ve!"
Kosovski kult je naroito cvjetao za vrijeme Balkanskih ratova, kada je Kosovo pripojeno srpskoj dravi, a Metohija
crnogorskoj. Poslije Kumanovske bitke 1912, koja je proglaena za "osvetu Kosova" Vidovdan je upisan crvenim
slovima u kalendar Kraljevine Srbije, kao jedan od devet zvaninih dravnih praznika. Kosovski mit je tako iz
konteksta narodnih pjevaa postao dio zvanine dravne ideoloke konstrukcije.

Taj mit ponovo je iskorien za formulisanje srpske politike prema Kosovu osamdesetih godina prolog vijeka,
kada je realnost na samom Kosovu bila ve odavno promijenjena. Srbi, koji su tamo bili manjina, osjetili su se
ugroeni od tamonjeg veinskog albanskog stanovnitva. U tom periodu, u Srbiji dolazi do ponovnog oivljavanja
kosovskog mita. On esto ide zajedno sa priom o genocidu koji nad Srbima sprovode Albanci u Autonomnoj
Pokrajini Kosovo. Strah od nestanka srpske drave postaje vodea tema meu srpskim intelektualcima i neka
vrsta psiholoke mobilizacije za rat. U tamonje poremeene meunacionalne odnose ubrzo se ubacila Srpska
pravoslavna crkva koja smatra jednakim srpske probleme na Kosovu i jevrejske u Palestini. Tako mitska povijest
Srba poinje da se izjednaava sa jevrejskom. Tu tezu ubrzo usvajaju i neki politiari, poput Vuka Drakovia koji
1985. godine izjavljuje: "Srbi su 13. izgubljeno i najnesretnije pleme Izraela." Kosovo, u skladu sa tom paralelom,
poinje da se naziva svetom zemljom.

Srpska elita nastoji da Srbe prikae kao balkanske Jevreje (vjeite rtve), a propaganda se uskoro okree ka
Hrvatima koji postaju genocidno nastrojene ustae (kao nacisti za Jevreje) i muslimanima koje nazivaju Turcima.

Pokuaji izjednaavanja Bonjaka s Turcima i prizivanje vremena turske vladavine proli su prilino hladno u
samoj Srbiji, ali s uspjehom meu bosanskim Srbima. Tvrdilo se da bi stvaranje nezavisne bosanske drave
rezultiralo podvrgavanjem tamonjih Srba fundamentalistikom islamskom reimu. Usljed politike manipulacije,
"srpski strah od nestajanja" i ponovna dominacija Turaka" postaju izvor agresivnosti i ideoloka osnova koja
dovodi do tragedije u Bosni i Hercegovini .

Kosovski mit jaa kao narodni religiozni kult, poinje da obavlja ivotnu ulogu religije i postaje moralna kima
narodnog i duhovnog vitaliteta. Sva lica, pretkosovska, kosovska i pokosovska stupaju na zajedniku scenu
simbolskoga Kosova. Istorijsko, vremensko pada, a idejno i spiritualno pobjeuje.

STAROZAVJETNI KONCEPT MITA

Da je kosovski mit utemeljen na starozavjetnom poimanju rtve, nesvjesno priznaje i mitropolit Amfilohije u
etvorotomnom izdanju posveenom Kosovu i Kosovskom zavjetu. U knjizi asni krst Hristov i kosovski zavjet,
nakon opirnog propovijedanja o nastavku starog zavjeta izmeu Boga i Avrama, kada je Avram posluao u vjeri
Boga i odluio da rtvuje svojega sina Isaka na brdu Morija, na ispravan nain povezuje tu prasliku Hrista i
Njegove rtve na tom istom brdu Morija (kasnije nazvano Golgota). Kao to je Avram pokazao spremnost da
rtvuje sina, tako je Otac Nebeski rtvovao Sina Njegovoga Jedinoroenog za spasenje svijeta. I poslije ove divne
besjede mitropolit bez ikakvog teolokog osnova i hermeneutike paralele sa Avramovim rtvovanjem djeteta i
Hristovim raspeem, sve povezuje sa Lazarom i njegovom pogibijom na Kosovu, ime se navodno uspostavio
zavjet, odnosno "ugovor izmeu svesrpstva i Boga".

I onda, zakljuuje mitropolit crnogorsko-primorski "mi Srbi jadan smo od rijetkih naroda evropskih i svjetskih koji
ima u svojoj istoriji na specifian nain ovaploenu tajnu toga zavjeta i Staroga i Novoga saveza sa Bogom. U tom
pravcu usmjerio nas je ve Sveti Sava. Ve je svojim opredjeljenjem za poslijedak -eshaton, na ono posljednje ,
vjeno i neprolazno, postao putokaz svome narodu. Ali, to to je Sveti Sava izabrao u svoje ime i u ime svoga
naroda jednom za svagda, to je velikomuenik kosovski Lazar potvrdio i svojom krvlju zapeatio, muenikom
krvlju posvjedoio. Na taj nain je kosovski zavjet u istoriju i biu srpskog naroda posvjedoeni, potvreni Stari i
Novi zavjet."

Dalo bi se polemisati sa ovako izreenim stavovima o Svetom Savi koji je "u ime svog naroda" izabrao, ali sad
samo elim skrenuti panju na ovu vrlo perfidnu izjavu koja se provlai kroz cijelu knjigu da je kosovski zavjet
zapravo rtvovanje kojim se ovaplouje i Stari i Novi zavjet. Kao da su u pitanju dva ravnopravna zavjeta ili
nekakva mjeavina? Toga je prepuna besjeda ovog profesora Bogoslovskog fakulteta koji upravo predaje Stari
zavjet. A Sveto Pismo je neumoljivo kad kae da je Hristova rtva na kojoj se temelji Novi zavjet UKINULA
starozavjetna rtvovanja! Hrist je a ne Avram, Sveti Sava ili Lazar, svojom krvlju nas zapeatio za Carstvo
nebesko.

Pokuali su Galaani i Jevreji u vrijeme prve crkve da kombinuju starozavjetne rtve i rituale sa hrianstvom, pa
su od apostola Pavla bili otro ukoreni. Apostol naglaava da je Isus jemac mnogo uzvienijeg saveza. Isus je
svetenik po redu Melhisedekovu (koji je blagoslovio Avrama i kome je ovaj dao deseti dio od svega). Sam Isus je,
znai, nas pozvao u mnogo uzvieniju slubu, s obzirom da je posrednik jednog boljeg saveza izmeu Boga i ljudi,
jer je taj savez uzakonjen na boljim obeanjima. Da je prvi savez bio besprijekoran, onda ne bi bilo potrebe za
drugim. Stoga u Poslanici Jevrejima , posebno u 8. glavi, apostol kori svoj jevrejski narod:

Gle, idu dani govori Gospod kad u sklopiti s narodom Izrailjevim i s narodom Judinim novi savez. To nee biti
kao savez to ga sainih s njihovim precima, onda kada sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz Egipta, jer oni nijesu
potovali savez sa mnom, pa sam ih zato zanemario govori Gospod. Nego je ovo savez to u ga sklopiti s
narodom Izrailjevim poslije ovih dana govori Gospod: u um njihov staviu svoje zakone i zapisau ih u srca
njihova, i biu njihov Bog, a oni e biti moj narod. "

Govorei o novom savezu, Bog je onaj prvi proglasio starim, a kad je neto staro i dotrajalo, ono e ubrzo i
ieznuti. Ne moe se ustanovljavati jo jedan "noviji" zavjet od Hristovog, koji bi bio neka kombinacija Starog i
Novog. Isus kae da se ne stavlja novo vino u stare mjehove, jer e se mjehovi razderati i vino prosuti. Niti se
stavljaju nove zakrpe na staru odjeu, jer e se poderati. Jasno je da nema osnova da kosovski mit, uzima za sebe
starozavjetni koncept vjere, jer ga je Hrist obesmislio. Pa i vladika Nikolaj slikovito odgovara na ovu temu
studentima, kad kae da je Stari zavjet kao lampa koja osvjetljava dok ne doe dan, ali kad je svanuo dan Novog
saveza u krvi Hristovoj, potpuno je bespotrebno da drite lampu upaljenu.

Generalno, ispravna i iskrena bi bila pria mitropolita i drugih zagovronika Kosovskog mita da Srbi, ugledajui se
na Lazara, prestanu da budu zainteresovani za carstvo zemaljsko. Naalost vidimo u praksi neto sasvim
drugaije. Episkopi su itekako zainteresovani i motivisani za dravu, njenu teritoriju i crkvu srpsku sa svim
manastirima i objektima na Kosovu i dr. Veliajui Lazara koji je plemenito prezreo zemaljsko, ovi propagatori mita
na elu sa vladikama, pozivaju sunarodnike da brane zemaljsko carstvo, pa stvaraju lik Obilia, viteza koji ubija
vou osvajaa, ne bi li inspirisali sve potonje generacije na ustanak i oruanu borbu. Njegoev Obili postaje idol
ratnika i ideal kako treba ouvati "carstvo zemaljsko", a obeana "plata" e, kau Njego i potonje vladike, takvim
"herojima" biti vjena slava i "nebeska Srbija".

Ranohriansko opredjeljenje za budue carstvo a ne za neku zemaljsku dravu bilo je istinsko i ono to je od
hriana nainilo so svijetu i hriansku Crkvu posijalo po itavoj rimskoj imperiji i svim drugim dravama
ondanjeg svijeta. Hriani su u svemu slijedili obiaje kraja u kojem su se zatekli govorili su jezicima koje su
koristili ostali ljudi, slijedili navike u ishrani i odijevanju, bili pokorni vlastima, sluili vojsku i plaali poreze. Sve to je
bilo mogue upravo zahvaljujui uvjerenju da prolazi oblije ovog svijeta (1. Kor. 7, 31) i da ovdje nemamo
tvrdoga grada, nego traimo budui (Jevr. 13, 14). Dogaaj Pedesetnice, nastupanje eshatolokog doba (up. Joil
2, 2832) u kojem se itavo ovjeanstvo sjedinjuje u jedno tijelo tijelo Hristovo crkvu liio je rane hriane
bilo kakve dileme o problematici vjere, politike i nacionalnog pitanja. Duh Sveti izlio se na crkvu sjedinivi u Hristu
mnoge narode. Apostoli su krenuli meu neznaboce, ne samo meu narode Rimskog Carstva, ve i one u Africi,
Aziji i Evropi, pozivajui sve ljude u jedinstvo, u zajednicu buduih dobara. Apostol Pavle podvlai da u Hristu
nema Judeja, Grka ni Skita, ve su svi jedno (Gal. 3, 28; Kol. 3, 11). Prema ovim rijeima apostola Pavla, u crkvi
se ostvaruje boanski plan spasenja i u njoj se ve okua eshatoloko ostvarenje jedinstva svih naroda i
uspostavljanje sveopteg mira. Hrianstvo je podvuklo jednaku vrijednost svakog ljudskog bia, a ovo je
podrazumijevalo nemogunost subordinacije meu ljudima i narodima.

Meutim, na stranicama Novog zavjeta itamo o raznim pokretima koji su postojali meu Jevrejima onoga
vremena. Izmeu esto pominjanih jevrejskih stranaka, fariseja i sadukeja, nalazimo i nekoliko aluzija na jevrejski
zilotski pokret, premda se on ne pominje konkretno. O zilotima i drugim jevrejskim religiozno-politikim pokretima
sauvana su svjedoanstva apostolskog savremenika Josifa Flavija, znamenitog Jevrejina i istoriara iz prvog
vijeka.

Ziloti su aktivno uestvovali u politici borei se protiv rimske vlasti, kako bi na taj nain uspostavili jevrejsko
zemaljsko carstvo. Oni su iekivali obeanog cara-mesiju, koji bi orujem i borbom sruio rimsku vladavinu nad
Jevrejima i poveo jevrejski narod ka nacionalnoj obnovi. Ziloti su bili nadahnuti etniko-religioznim mesijanizmom
usredsrijeenim na ovaj svijet i na istoriju, koje je nastojalo da obnovi prijesto Davidov i propalo jevrejsko carstvo.

Slika duhovnog mesije, lienog svake moi u ovom svijetu, koji nemoi nae uze na se, i iznie kao korijen iz
suve zemlje, kod kojeg ne bjee niega ega radi bi Ga poeljeli i koji nije elio da se umijea u nacionalno
pitanje osloboenja Izrailja, slika mesije koji je pozivao na obraenje, pokajanje, ljubav, ak i oprotaj neprijateljima
(!), i koji je doao da objavi carstvo Boje, sasvim drugaije od carstava ovoga svijeta, bila je za zilote strana i
bogohulna. Takav mesija za njih je bio izdajnik. Meu zilotima je postojala i frakcija takozvanih sikara, koji su dobili
ovaj naziv budui da su se u ubijanju stranih okupatora sluili specifinim noem zvanim sicus, Rimljani su ih zbog
toga zvali sicarii, to znai nosai maa ili ubice.

U savremenoj biblijskoj nauci postoji miljenje da je Juda Iskariotski bio pripadnik pokreta sikara. Naime, brojni
eksperti za Bibliju i istoriari smatraju da nadimak Iskariotski ne moe da se odnosi na mjesto Judinog porijekla, jer
u Palestini nikada nije postojalo mjesto koje nosi ime Iskariot, Skariot i sl. Iskariot izgleda kao iskrivljavanje od
sikariotis ili sikar. Juda nije izdao svog Uitelja samo zarad 30 srebrnjaka. in njegove izdaje je zavretak dugog
procesa kolebanja, sumnjanja u Hrista, nestajanja poetne oduevljenosti Uiteljem, jer Mesija nije inio ono to
su Jevreji od njega oekivali. Hristos objavljuje budue carstvo, koje nije od ovog svijeta dok ovaj svijet u zlu
lei (1. Jn. 5, 19), i njim vlada sam avo (Jn. 14, 30 itd.). tavie, Hristos jasno kae da se njegovi vojnici ne bore
za ovaj svijet ili kakvo zemaljsko carstvo (Jn. 18, 36), i kroz itav Novi zavjet stalno naglaava eshatoloku tj.
buduu stvarnost svog Carstva koje tek treba da doe. Zbog ideoloke vjernosti mesijanskim idejama teokratske
dominacije nad svijetom, koje su tada preovladavale meu Jevrejima, Juda razoaran Hristovim nezauzimanjem
za jevrejsko nacionalno pitanje preuzima inicijativu. Tajno se ujedinjuje sa jevrejskim vjerskim voama i izdaje
Hrista predajui ga u ruke rimskih vojnika. Juda je izdao Hrista zato to on nije poveo narod ka nacionalnoj obnovi,
nije podrao ustanak protiv rimskih okupatora i nije udovoljio nacionalistikim tenjama Jevreja. Juda nije bio
usamljen u svome izdajstvu on izdaje Uitelja prvosvetenicima i glavarima: Hristos nije bio nalik onom
izbavitelju kakvog su zamiljali i ekali Judeji. On je za njih bio lani prorok carstvo koje nije od ovoga sveta
njih nije zanimalo, a Hristova propoved im je izgledala kao zbunjivanje naroda i opasno lano uenje.

Do etvrtog vijeka identitet hriana nije dolazio u pitanje, dijelom i zbog toga to je crkva bila odvojena od drave i
progonjena. Meutim, hrianstvo se tokom vjekova, tanije od onog trenutka kada je postalo dravna religija,
nalo pred novim izazovima i iskuenjima. Hriani su postepeno zanemarivali svoj eshatoloki identitet i stavljali
su se u slubu zemaljskih vlasti i ideologija, sakrivenih pod platom utopije o hrianskom carstvu. Od vremena
svetog cara Konstantina mnogo hvaljena simfonija crkve i drave esto je zapravo bila ratimovani orkestar,
kojim je dirigovao car. Hriani su ne malo puta bili ugroeni tiranijom hrianskih vladara: carevi su sazivali
vaseljenske sabore (kao i one razbojnike) i predsjedavali im, neki su podravali jeresi, u vremenima
ikonoborstva progonili crkvu. U srednjem vijeku, novi hriani, roeni iz misionarskog rada vizantijske crkve,
naselili su Balkan i istone djelove Evrope. Od Vizantije naslijedili su ideju hrianske imperije, primijenivi je u
novom istorijskom okruenju. Stvaranje prvih slovenskih kraljevina i carevina ruskih, srpskih i bugarskih nosi
peat ovog uticaja.

Ideje nacionalizma uticale su i na shvatanje crkve i hrianskog identiteta. Pod naletom evropskog nacionalizma,
crkva u Srbiji tokom 20. vijeka mijenja svoj naziv. Od nekadanje ike arhiepiskopije i Peke patrijarije, nastaje
Srpska pravoslavna crkva koja svoj vrhunac uticaja doivljava izmeu dva svjetska rata. Jedna velika kraljevina
junih Slovena, pod upravom jednog monarha i to srpskog, sa jednom srpskom pravoslavnom patrijarijom, bila je
gotovo ostvarenje istorijskog srpskog sna.

Nije udno to se posljednjih decenija u Srbiji budi neki nacional-romantiarski pokret meu intelektualnom elitom,
koji knjigama, filmovima i propovijedima vraa istorijska sjeanja nacije upravo na ovaj meuratni period kada je
srpstvo bilo na vrhuncu, a Kraljevina SHS uvaeni vojni saveznik Engleske i Francuske. Sve se to danas prikazuje
u idealnom svijetlu. Slave se tadanja monarhija, vlastela, oficirska i svetenika elita, a partizanski i antifaistiki
pokret stavlja u zapeak istorije. Mi u Crnoj Gori znamo da nas u tome nema, da su tada Crna Gora, autokefalnost
njene pravoslavne crkve i nezavisnost izbrisane sa politike mape zapadnog Balkana.

Hrianski identitet prestao je da bude vezan za pripadnost jednoj liturgijskoj i eshatolokoj zajednici i postao je
ukras nacionalnog identiteta. Ono to je Isus odbio da uini Judi i zilotima da postane jevrejski nacionalni
oslobodilac na krajnje preobueno ruho neke nove nacionalne ideje o crkvi, prihvaeno je i danas se sa
ponosom predlae narodu. Protivno Hristovom jevanelju ide se ak dotle da se od toga pravi znak vjernosti
pravoslavlju i crkvi. Tako je poziv na spasenje i osveenje svijeta i kosmosa zamijenjen sakralizovanjem i
posveenjem nacije, dok se crkveno predanje, iva stvarnost u Duhu Svetome koji sve obnavlja..." iskvarilo u
neku vrstu muzeja-groba naeg foklora, rizniara nacionalnih tradicija i istina nacije. Stiglo se i do poklapanja
crkvenih i dravnih jurisdikcija. Svakoj naciji odgovara njena crkva. To je naputanje ranohrianske prakse i
pravoslavne eklisiologije.

Opravdanje svega ovoga tvorci mita vidjeli su u Izraelu kao Bojem narodu na zemlji, u njegovom izabranstvu, u
teritoriji Palestine, kao obeane zemlje, kultu hrama i krvnom savezu. Na osnovu ovog koncepta stvorili su novu
"srpsku vjeru". Sve to pokazuje kako se Stari zavjet moe pogreno tumaiti. On jeste znaajan dio Biblije i esto
moe biti kljuan za nau vjeru. Veoma je vaan za nas, ali samo onda kada se razmotri kako treba i kada se
tumae valjano njegov sadraj i poruka. Jer, sve stvari su naprijed napisane za nau nauku a napisane da kroz
trpljenje i utjehu Pisma imamo nadu (Rimljanima 15:4).

itati Stari zavjet na pogrean nain moe biti veoma opasna jeres. Slinmo kao kod zilota, svjedoci smo da se
ova jeres iroko rasprostranila u Srbiji i nala upravo inspiraciju u kosovskom mitu, odnosno svjetosavskom
nacionalizmu. Stari zavjet postavlja temelje uenjima i dogaajima koje nalazimo u Novom zavjetu. Biblija je
progresivna objava. Ukoliko preskoite prvu polovinu bilo koje dobre knjige i pokuate da je dovrite, bie vam
teko da razumijete likove, radnju i zavretak. Na isti nain, Novi zavjet moe se potpuno razumjeti samo kad se
vidi kao ispunjenje dogaaja, likova, zakona, rtvenog poretka, saveza i obeanja Staroga zavjeta.

Uprkos tome to sutinski postoji kontinuitet or Kalvin istie vane razlike izmeu dva zavjeta, koji predstavljaju
opte hrianske perspektive na Starom zavjetu:
Novi zavjet jasniji je od starog, posebno u vezi sa nevidljivim i duhovnim stvarima.
 Stari zavjet predstavlja samo slike istine, a Novi zavjet istinu predstavlja direktno.
Zakonima starozavjetnim nedostaje sposobnost da utiu na promjene iznutra, ali jevanelja Novog zavjeta daju
to u radu Svetog Duha.
Stari zavjet izaziva reakciju straha i trepeta, a Novi zavjet daje slobodu i radost.
Stari zavjet je otkriven samo za Izrael, Novi zavjet je otkrovenje za cijelo oveanstvo.

Meutim, kada bismo imali samo Novi zavjet, doli bi smo do jevanelja i ne bi smo znali zato su Jevreji traili
mesiju (kralja spasitelja). Bez Staroga zavjeta ne bismo razumjeli zato je taj mesija doao (vidi Izaiju 53), niti
identifikovati Isusa iz Nazareta kao mesiju kroz mnoga detaljna prorotva koja su o njemu govorila: npr. njegovo
mjesto roenja (Mihej 5,2); nain njegove smrti (psalam 22, posebno stihovi 1, 7-8, 14-18; psalam 69,21), njegovo
uskrsnue (psalam 16,10), te mnoge druge detalje o njegovoj slubi (Izaija 52,19; 9,2).

Bez Staroga zavjeta ne bismo razumjeli jevrejske obiaje koji se usputno spominju u Novom zavjetu. Ne bismo
razumjeli iskrivljenja koja su fariseji uinili Bojem zakonu kada su mu dodavali svoja predanja. Ne bismo razumjeli
zato je Isus bio toliko uzrujan dok je istio dvorite hrama. Ne bismo razumjeli da moemo koristiti istu mudrost
koju je Hrist koristio u mnogim svojim odgovorima neprijateljima.

Takoe, budui da je objava Svetoga pisma progresivna, Novi zavjet fokusira se na uenja na koja se u Starome
zavjetu samo aludiralo kao na ono to e tek nastati,sjen budue slave u Hristu Isusu. Poslanica Jevrejima opisuje
kako je Isus veliki svetenik i kako jedna njegova rtva zamjenjuje sve prethodne, koje su bile samo portreti. Stari
zavjet daje zakon, koji ima dva dijela: zapovijedi i blagoslove/prokletstva koji dolaze od poslunosti ili
neposlunosti tim zapovijedima. Novi zavjet pojanjava da je Bog dao te zapovijedi kako bi pokazao ljudima
njihovu potrebu za spasenjem, nikada nijesu trebale da budu nain spasenja (Rim 3:19).

Stari zavjet opisuje rtveni poredak koji je Bog dao Izraelcima kako bi privremeno pokrio njihove grijehe. Novi
zavjet pojanjava da je taj poredak aludirao na Hristovu rtvu, jedinu po kojoj se spasenje moe nai (Dj 4:12; jev
10:4-10). Stari zavjet vidio je izgubljeni raj kroz Adama, a Novi zavjet pokazuje kako je raj ponovno zadobiven za
ovjeanstvo kroz drugoga Adama (Hrista) i kako e jednoga dana biti obnovljen.

Bez Staroga zavjeta ne bismo razumjeli da Boja obeanja tek treba da se ispune u Hristu i u (iskljuivo)
jevrejskom narodu. U Hristu nam je tek objavljeno da su svi ljudi pod Mojsijevim zakonom bili u ropstvu koje je
okonano Isusovim dolaskom, kada nas je oslobodio. Da niko ne moe ispuniti sve to zakon trai zato nam je
potreban Isus. Zakon je bio prokletstvo koje je Isus doao da odbaci. tavie, pored toga to zakon vie nema
veze sa spasenjem, iskreni propovjednik jevanelja ak e ustvrditi i da je jeres rei da Tora nije ukinuta. Nadalje,
smatra se da je hrianstvo religija vjere i ljubavi, a da dranje zakona zahtijeva opravdanje djelima. Za ovo uenje
najzasluniji je apostol Pavle, za kojeg se tradicionalno vjeruje kako je uio da je zakon ukinut, pokazavi to linim
primjerom.

esto citirani stihovi da se podre ovi stavovi su:

1) Jer Hristos je svretak Zakona da bi svako ko iskazuje vjeru stekao pravednost. (Rimljanima 10:4)
2) Jer se svi koji se oslanjaju na vrenje djela propisanih zakonom nalaze pod prokletstvom, jer je napisano
Proklet da je svako ko se ne dri svega to je zapisano u svitku zakona i ko to ne vri (Galatima 3:10)
3) Hristos nas je kupio i tako oslobodio prokletstva Zakona postavi umjesto nas prokletstvo, jer je zapisano,
proklet je svako ko je objeen na drvo (Galatima 3:13)
4) I izbrisao pisani dokumet koji je svojim odredbama bio protiv nas, koji nam se protivio. Uklonio ga je s puta
prikovavi ga na krst (Koloanima 2:14)
5) Zato neka vam niko ne govori ta da jedete i pijete i neka vam niko ne zapovijeda da slavite praznike ili mladine
ili abate, jer je to samo sjenka onoga to dolazi, a stvarnost je Hristos (Koloanima 2:16-17)
Danas je opteprihvaeno miljenje da je Isus zaista doao prije svega zbog jevrejskog naroda, ali da ga je on
odbacio. Jevrejske glaveine (fariseji) bili su tako zaslijepljeni Zakonom, da su propustili da prihvate svog mesiju.
Crkva je stvorena da bi rairila jevanelje onima koji nijesu spaeni. (Matej 16:18,19; Dela 2)

Hrist je svrha i cilj zakona (Rim 10:4, vidi slijedei odeljak). Isus je iva Tora, iva rije: Jvn 1:1..Razlog zbog kojeg
ljudi ne uviaju ovo dok itaju Stari zavjet je taj to je na njihovo razumijevanje teksta utiu spisi nastajali tokom
stotina godina helenizovane, antisemitiske misli.

U nastavku, vjerujem, pokazau da je Srpska pravoslavna crkva stvorila jedan novi zakon olien u kosovskom
mitu, koji je konstruisan na pomenutoj starozavjetnoj teologiji nominalnog judaizma (a donekle i na islamu koji na
slian nain ita i tumai Stari zavjet). Zatim je kanonizovan u svetosavlje. Ako tako gledamo, Hrist jo nije umro
na krstu za ovu starozavjetnu jeres i nije donio oprotenje grijeha za ovjeanstvo, niti Boju pravdu. Po
novozavjetnoj pravdi jedan pravednik je umro za sve. Jedan za cijeli narod. Ponio je grijehe nae, naih prijatelja,
ali i naih neprijatelja. Kako je nama oproteno, tako i mi treba da oprostimo svojim dunicima. U Hristu nam je
data praosnova za nau "pravdu", a ne za nau osvetu (Ko se ne osveti, taj se ne posveti). U Hristu nema osnova
za na ma i na progon neistomiljenika i unitenje inovjeraca, tj."poturica" i izdajica, jer naa borba nije protiv
krvi i mesa, ve protiv duhovnih sila zla. Kosovski mit, naalost, ne zna za Hrista, ve svojom mitologijom vojuje
protiv Hrista, nanovo ga razapinjui na krst u ime srpstva i pravde, odbijajui i prezirui Boju milost.

ELEMENTI MITA

Prikazau najvanije elemente kosovskog mita i uporediti ih sa starozavjetnim predhrianskim religijskim

sistemom koji je, po mom uvjerenju, posluio tvorcima mita da naprave vrstu konstrukciju na koju bi mogla da se
nasloni cijela jedna nacija, njena borba za teritoriju i identitet. Osnovni elementi te konstrukcije su tlo i krv.

Nikolaj Velimirovi je to izrazio kroz stav: Srbi su, kao i svi narodi koji su prihvatili Isusa iz Nazareta, novi Izrailj,
koji batini sveteno naslee drevnog Izrailja". Taj stav da su Srbi, poput Jevreja, izabrani narod opasna je
zamjena teza. Polazi se od stanovita da spasenje u Hristu moe biti kolektivno i da vai za itav jedan narod.
Uvodi se pojam srpstva kao neke religiozne kategorije koja se izjednaava sa pripadnou jednoj vjeri -
pravoslavnlju tj. svetosavlju. Takoe, ide se i dalje dalje, uvodi se kategorija "svete zemlje" koja vai za Kosovo
kao to je Palestina za izraelski narod. Vidjeemo da kosovski mit, na temelju starozavjetnog vjerovanja, uvodi
starozavjetni model svetenstva i kult hrama, kao i pojmove sveti rat, sveti ratnici - vitezovi, lek talionis - oko za
oko, krvni savez, nebeska Srbija, obeana zemlja, zabrana mjeovitih brakova, kleto unitenje (herem) - istraga
poturica itd.

Pokuau da dekonstruiem najvanije elemente (ne sve, jer bi to uzelo mnogo vie vremena i prostora, a ne bi
znaajnije doprinijelo tezi ove studije) kako bih pokazao da se radi o mitologiji koja je vrlo opasna.Takoe odstupa
od Hristove novozavjetne vjere koja objavljuje oinsku ljubav Boju i ustanovljava jednu vaseljensku crkvu. Ta
crkva ne treba vojnom silom da pokori svijet za Hrista, ve da bude svjedok i objavi radosnu vijest milosra i
oprotenja za sve narode u Hristu Isusu. Da obznani svima da je jedino njegova a ne Obilieva ili Lazareva rtva,
savrena i dovoljna za spasenje Srba i oprotenje za grijehe cijelog ovjeanstva, bez obzira na naciju, rasu ili pol,
da svako ko vjeruje u Isusa, ne pogine, nego da ima ivot vjeni.

SVETO SRPSTVO

Srpstvo je apstraktan pojam koji srpski nacionalisti koriste za ukupnost "srpskih" naroda i zemalja. Upotrebljava se
i kao sinonim za veliku Srbiju ("ujedinjeno srpstvo"). Takoe, oznaava skup eljenih vrijednosti koje nekoga
definiu kao Srbina. Za ideologe nacionalizma glavni indikator srpstva je pripadnost pravoslavlju, na osnovu ega
dijele stanovnitvo Srbije na Srbe i ostale graane. Pod srpstvom, nacionalisti podrazumijevaju i druge
pravoslavne narode, bez obzira na to to su razliitog etnikog porijekla.

Moje pleme snom mrtvijem spava,

suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni plaa ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
Crni dane, a crna sudbino!

Vladika Njego u Gorskom vijencu uestalo rabi pojam srpstva. Za njega je srpstvo prvenstveno religiozna
kategorija. Poslije Njegoa, za taj pojam vezuje se pravoslavlje, preciznije srpsko pravoslavlje (ili svetosavlje),
kako to nedvosmisleno izjavljuju predstavnici SPC.

Biti Srbin znai biti obavezno pravoslavac... Srbin ne moe biti ateista... Srbin nekrten ne biva.
(Patrijarh Pavle)

U mom kraju, u mom selu, Srbin je ovjek, komunisti nisu Srbi, govorili smo, to su Turci, ne moe samo krv i
meso da bude karakteristika Srba.
(Episkop Atanasije Jevti)

Ovakvo izjednaavanje je potpuno neopravdano i biblijski neutemeljeno jer se radi o razliitim

stvarima.Pravoslavlje je religija koju ine pripadnici brojnih naroda i nacija, a srpstvo obuhvata naciju u kojoj moe
postojati vie vjeroispovijesti. Ovakav pristup vjeri bio je svojstven Izrealu, gdje je pitanje vjere i nacije bilo potpuno
izjednaeno. Djeca bi osmog dana bila obrezivana, to je bila spoljna oznaka zavjeta njihovih otaca Avrama, Isaka
i Jakova (Izraela) sa Bogom. Svetosavlje izjednaava taj obred sa krtenjem. Pisao sam o tome ranije. Kao to su
obrezivali u Starom zavjetu, tako danas krtavaju. Time se djeca automatski pribrojavaju plemenu i crkvi. Ona se
sva upisuju u crkvene knjige i dobijaju krtenicu. Pokajanje za grijehe po vjeri u Hrista relativizuje se, ali o tome
emo neto kasnije.

Osnovna kritika ovakvog poimanja svetog srpstva jeste da su politiari i dravnici dopustili Srpskoj pravoslavnoj
crkvi da izjednai Srbe sa pravoslavljem i time otjera i iskljui iz nacionalnog korpusa sve muslimane Srbe, sve
katolike Srbe, pa se pitam hoe li iskljuiti i sve Srbe ateiste i agnostike.Crkva tako sebe predstavlja kao jedinu
instituciju koja vjekovima titi srpske nacionalne i kulturne interese i etniku samobitnost srpskog naroda. Usljed
poistovjeivanja srpstva sa pravoslavljem, promjena religije je, po pravilu, znaila i promjenu etniciteta. Iako
postoje brojni istorijski primjeri prelaska Srba u katolianstvo ili islam, danas ne postoje Srbi katolici, niti Srbi
muslimani, ve se smatra da su asimilovani u Hrvate i Bonjake.

S druge strane, prihvatanje srpskog pravoslavlja esto je znailo posrbljavanje. O tome govore i posljednji
statistiki podaci u Crnoj Gori, gdje je izmeu dva popisa, tokom devedesetih, porastao broj onih koji su se
izjanjavali kao Srbi, jer su neki to povezivali upravo sa pripadnou Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Procesu
nacionalnog osvjeivanja Crnogoraca i vraanju nezavisnosti drave Crne Gore najradikalnije se suprotstavio
ovaj svetosavski pogled na crnogorsku naciju i pravoslavlje. Danas, zbog ovakvog koncepta srpstva, najvei broj
Crnogoraca ne moe da pomiri u sebi dvije stvari: kako da pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi i bude ono to jeste -
Crnogorac! Ako emo biti dosljedni takvom shvatanju "srpstva", nekad se suprotstavlja i sam pojam srbijanstvo,
kao ukupnost stanovnika Srbije, bez obzira na etniku pripadnost.

Ovakvo "sveto" srpstvo stvoreno je iz kosovskog mita, po kojem se Srbi stalno rvuju za "carstvo nebesko". Mnogi
intelektualci iz Srbije, ali i iz Crne Gore, smatraju da "srpstvo zato treba redefinisati". Dok se ne dokine ta
mitologija delata i rtava za nebesku Srbiju, nee se daleko stii. Sa aspekta vjere mnogo je bitnije da li je takvo
izjednaavanje srpstva i pravoslavlja, kao hrianske vjere, prihvatljivo. Da li se sva starozavjetna kolektivna
obeanja vezana za Izreal mogu tako mehaniki primijeniti na Srbe? Da li su zaista Srbi sveti narod, kao to u
Izrealci, jer su navodno onog dana kada je Sveti Sava donio hrianstvo meu Srbe oni postali Hristovi, a time i
ebeski Izrael. Da li Srbi mogu tumaiti Sveto pismo na taj nain da pored nebeskog Jerusalima stvore svoju
nebesku Srbiju, da od Palestine naine Kosovo, da od Golgote naine Gazimestan.

Novozavjetne knjige koje su kanonizovane objavljuju neto sasvim razliito od ove mitologije svetosavlja. Samo je
Isus ponovio istoriju Izraela u bitnim takama. On je pobijedio tamo gdje su oni pali. Zato je Isus postao Izrael, onaj
koji je pobijedio grijeh i smrt. Ono to nije uspio istorijski Izrael (jevrejska nacija), uspio je Isus. Ono to je
primjenjivano na Jevreje kao Izrael, u Novom zavjetu primjenjuje se na Isusa Hrista, Avramovog potomka. Ne
postoji mogunost da Srbi iz ovog konteksta proglase sebe za neki ekskluzivni narod koji bi bio novi Izrael, zato
to je preko Svetog Save prihvaeno hrianstvo meu srbima.. Posebno ne da se na osnovu toga pribavlja za
sebe kolektivna svetost, neka posebna teritorija ili nova zavjetna rtva.

Kada je uspostavljen Stari zavjet na Sinaju, prinesene su rtve.Uspostavljajui Novi zavjet Isus ga je potvrdio
krvlju, ali svojom krvlju, simboliki prikazanom kao vino (Matej 26.28). On je bio rtva na kojoj je zasnovan Novi
zavjet. Kao i u Starom zavjetu, i u Novom postoji Izrael kao osoba i Izrael kao narod. Nita se toj savrenoj i
jednom zauvijek prineenoj rtvi ne smije oduzeti, ali ni dodati. Ne postoji osnov po kome bi bila potrebna
Obilieva ili neija druga rtva (ali se ne iskljuuje) da bi se pribavilo spasenje i mjesto u carstvu nebeskom. To je
svetogre i jeres.

Kada apostol Pavle govori o obraenim neznabocima, on kae: A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avramovo i
po obeanju nasljednici. U Novom zavjetu se ime Izrael ne primjenjuje samo na jednu osobu Isusa Hrista,
nego takoe i na njegov narod, one koji su Hristovi. Pavle iskrene hriane naziva Izraelcima. Da, tako je, i sto
puta kaem amin! Nema se ovome ta dodati. Ali,nikako se ne moe iz ovih stihova da su oni koji uzvjeruju novi
Jerusalim, izvui tumaenje da se ti istinski hriani nazivaju Srbima!? Svaki ovjek, bez obzira kojoj naciji, rasi ili
teritoriji pripadao, ako iskreno vjeruje u Hrista, on je hrianin, dio crkve Boje, nebeskog Jerusalima. Tako i svaki
Crnogorac, ako vjeruje u Boga, nije automatski dio "srpstva", kako se eli svetosavljem prikazati. Posebno se ne
moe izvlaiti paralela da istinski hriani srpske nacionalnosti mogu da daju pojmu "srpstvo" neki religiozan i
uzvien karakter. Pripadnost nekoj naciji potpuno je irelevantna za spasenje due.

Upravo na ovom planu Isus je doao u sukob sa tadanjim starozavjetnim svetenstvom. Pravi Izraelci su
povezani vjerom, povjerenjem u Boga, a ne krvnim srodstvom. Jer, nijesu svi Jevreji bili Izraelci. Isus je uspostavio
novi savez po kojem se ovjek spaava vjerom, a ne obrezivanjem tijela ili krtenjem "svetom vodicom". Po Pismu,
svi e se hriani VJEROM nakalemiti na tu Maslinu Izrael. Meutim ne vai obrnuto , ne kalemi se maslina na
"sveto srpsko stablo".Pavle kae u Poslanici Rimljanima: Nijesu svi Izraelci koji su od Izraela, postoje Izraelci po
tijelu (Rim 9.3), tjelesni roaci, i postoji Izraelci koji ive u skladu sa Zavjetom (Gal 6.16). Ovaj drugi Izrael ine oni
Jevreji i obraeni neznaboci koji ive u skadu sa Bojom objavom. Pravi Izrael, izabrani rod su ljudi vjere,
posluni Bogu, kao to je Avram vjerovao Bogu, posluao ga i primilo mu se u pravdu. Vjerom se opravdao, ne
pripadnou nekoj etnikoj grupi.

Isus je rekao da je Natanailo pravi Izraelac, to znai da onu drugu grupu ine lani Izraelci, koji se samo
predstavljaju kao poboni pojednici. Postoje dvije vrste Jevreja: tjelesni i duhovni : Gle, ti se zove Jevrejin, a
oslanja se na zakon i hvali se Bogom.. Obrezanje pomae ako zakon dri; ako li si prestupnik zakona,
obrezanje je tvoje neobrezanje postalo. Ako, dakle, neobrezanje pravdu zakona dri, zato se ne bi njegovo
neobrezanje za obrezanje uzelo? I onaj koji je od roda neobrezan i izvruje zakon, osudie tebe koji si sa slovima i
obrezanjem prestupnik zakona. Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja, na
tijelu; nego je ono Jevrejin koji je iznutra i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne
od ljudi, nego od Boga. (Rimljanima 2.17,25,26,28,29).

Dakle, oni koji se zovu Jevreji (tjelesni potomci Avrama), ne dre zakon i zato nijesu Jevreji. Oni koji nijesu Jevreji
dre zakon i zato jesu Jevreji. Za Boga su neznaboci oni koji ne dre zakon, pa mogu biti Jevreji ili Srbi stotinu
puta i obrezani i vodom krteni, bez Hrista nema spasenja. Ako si Srbin i krstio se (obrezao) roenjem, krtenje je
tvoje uzaludno ako ne vjeruje u Hrista. Ako se ovjek ne pokaje onda je njegovo krtenje (obrezanje) postalo
nekrtenje (neobrezanje).

Iz ovako jasnog objanjenja svetog apostola Pavla, moe se zakljuiti da ni Izrael a kamo li neki drugi narod ili
nacija ne moe da izvlae pravo na spasenje pripadnou nekoj etnikoj grupi. Na primjer, da su pravi pravoslavci
automatski Srbi, a da Srbin koji nije pravoslavac nije Srbin. Ve na prvi pogled moe se vidjeti o kakvoj se zamjeni
teza i svojevrsnom starozavjetnom "plagijatu" radi.

Uenje Isusa Hrista, Jovana Krstitelja i apostola Pavla isto je po ovom pitanju i ui nas neemu sasvim drugaijem
od svetosavskog nacionalizma. Pravi Izraelci su samo oni koji imaju vjeru u Boga i ispravan karakter. Jer mi smo
obrezanje koji duhom Bogu sluimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo. (Filipljanima 3.3.) A
nije mogue da rije Boja proe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; niti su svi djeca koji su sjeme Avramovo,
nego u Isaku, ree, nazvae ti se sjeme. To jest, nijesu ono djeca Boa to su po tijelu djeca, nego djeca obeanja
primaju se za sjeme. (Rimljanima 9.6-8.). U Starom zavjetu Bog kae da je Izrael njegov izabrani (Isaija 45.4). Ali,
Isus je taj izabrani i svi koji vjeruju u njega izabrani su od Boga.

ta je sa Izraelcima koji ne vjeruju Bogu? Bog nee ispuniti svoja obeanja na onima koji mu ne vjeruju, jer nijesu
svi Izraelci od onih koji su Izraelovi potomci. Pavle kae da e samo Isakovi potomci biti blagoslovljeni. Avram je
imao dva sina, Ismaila i Isaka. Ismail nije bio poboan kao Avram (njegovi potomci danas su uglavnom muslimani),
dok Isak jeste. Zato Pavle kae da nijesu svi Avramovi tjelesni potomci Izrael, nego samo oni koji su vjerni. Ismael
je tjelesni Izraelac, a Isak je duhovni Izraelac. Dakle, ako Izrael nije po tijelu, nego su Izraelci oni koji vjeruju Bogu i
dre zakon, onda proroanstva nee biti vezana za dravu Izrael i za Jerusalim, nego za iskreno religiozne ljude
irom svijeta, svih nacija. To to je neko Srbin ili Crnogorac niti mnogo pomae, niti odmae. Ne postoji poseban
zavjet izmeu Boga i Srba, kao to pokuavaju tvorci kosovskog mita da iskonstruiu.

U 2. Moj. 19.5,6, Bog je osloboene Izraelce nazvao sveti narod, carsko svetenstvo. Apostol Petar isti izraz
sveti narod, carsko svetenstvo u 1.Pet 2.9,10 primjenjuje na crkvu, na ljude koji vjeruju u Hrista. Dakle, Bog nije
mislio na Izrael kao naciju, tjelesne potomke Jakova, nego na duhovne ljude svih nacija koji su vjerom u Boga
postali Izraelci pobjednici s Bogom. Ako apostol koji je bio prvi meu apostolima kae da Izrealci nemaju neku
privilegiju i superiornost u odnosu na druge u pogledu spasenja u Hristovim ranama, kakvo tek pravo ima neko da
Srbe proglaava svetim narodom za koji postoji neki posebni zavet, posebna teritorija ili neki krvni savez koji bi mu
obeao preicu za nebo.

Da sumiramo, Bog je u Starom zavjetu dao obeanje za sjeme Avramovo, a ne sjeme Lazarevo ili Nemanjia. Da
e svi (i bez ostatka svi, ma kojem narodu pripadali) koji povjeruju da je Bog dao svojeg jedinoroenog Sina da
pogine na krstu, da e svaki koji ga uzvjeruje da ne propadne, nego da ima ivot vjeni. Izraelci po tijelu imaju iste
mogunosti kao i pripadnici bilo koji drugih nacija: ako vjeruju Bogu, bie Boji duhovni pobjednik Izrael.
U Rimljanima 11.1 Pavle pita: Da li je Bog odbacio svoj narod? I sam odgovara da ih Bog nije odbacio. Pavle nije
odbaen od Boga jer je bio Izraelac (i to sa naroitim pedigreom, farisej i vrhunski poznavalac zakona) ali nije to
drao za neto vrijedno hvale. Svi apostoli i prva Hristova crkva bili su i tjelesni i duhovni Izraelci. Dakle, meu
tjelesnim Izraelcima uvijek je bilo i duhovnih Izraelaca. Nema razloga da se mijeaju nacionalna pripadnost i vjera
u Hrista. Zato, ne moemo da primijenimo Boja obeanja na srpstvo, odnosno sve dananje Srbe samo zato to
su neki od njih istinski hriani koji vjeruju. Kao i u vrijeme proroka Ilije, Bog ima svojih 7.000 vjernih "Izraelaca"
izmeu stotina hiljada tjelesnih Izraelaca. To se zvalo "ostatak" koji e se spasiti.

Mitropolit Amfilohije u knjizi "asni krst Hristov i kosovski zavjet" pokuava da objasni "izabranost" srpskog naroda
i zakljuuje "Mi smo jadan od zemaljskih naroda, ovaj srpski narod, svetosavski narod, koji pripada Izabranom
Bojem narodu, Novome Izraelu Novog Adama, Gospoda Isusa Hrista. Neki e da kau na to: "Evo ih, prave se
Srbi da su vei od ostalih naroda!" Nijesmo mi, nije to naa zasluga, sami Bog je izabrao nae pretke i uinio ih je
lanovima Izabranog Bojeg naroda Crkve Hristove, Novog Izrailja, Bojeg novog naroda, NA NAROD, nita
veim, ali nita ni manjim od SVIH DRUGIH HRISTU BOGU VJERNIH ZEMALJSKIH NARODA."

Vidimo kako mitropolit povezuje nepovezive stvari i iz njih izvodi zakljuke o izabranosti naroda (mnoina). Jasno
je da su svi pojedinci koji vjeruju Hristu postali dio Duhovnog Izraela, ali kakve veze sa tim ima narod, ne
nasljeuje se po tijelu izabranost. Ako je neki ovjek izabrao Hrista i krstio se, njegova tjelesna djeca moraju za
sebe to iznova da uine da bi doivjela spasenje. To to je neko srbin ili crnogorac, to ne mjenja ovaj princip da
samo vjerujui pojedinac se pribraja Nebeskom narodu. Ne postoji osnov po kome bi se moglo doivjeti kolektivno
spasenje nekog etnosa, koji je iskljuivo istorijska a ne duhovna kategorija.

Posebno je neshvatljivo kako mitropolit u ovoj knjizi ubacuje kategoriju "Bogu vjernih zemaljskoj naroda" koji su
valjda djelovi ireg nebeskog naroda. Pa zar nije jasno da ne moe ovjek da pripada dvama izabranim narodima.
Ako si dio "izabranog" srpskog naroda, ne moe onda biti i dio "Novog Izraela". Ima samo jedan nebeski narod,
nema njih na stotine: izabrani njemaki narod, izabrani engleski narod, izabrani makedonski narod... Jedna je
crkva Boija, jedan je Duhovni Izrael, nema unutar nje nekih daljih podjela na narode. lanom te nebeske porodice
postaje roenjem odozgo (Jev. Jova 3. Glava), a ne time to je neki moj navodni daleki predak Sveti Sava izabrao
to umjesto mene.

Po tijelu, mi smo svi nasljednici prokletstva po Starom Adamu, bili mi Srbi ili Crnogorci, ali po Hristu primamo duha
posinjenja i pridruujemo se nasledstvu spasenja novog Adama.

SRBI (NI)JESU IZRAEL

U knjizi Kosovo je glava Lazareva u besjedi nazvanoj "Srpski narod - sluga gospodnji koji strada" mitropolit
Amfilofije izvodi nevjerovatno tumaenje uvenih stihova najveeg starozavjetnog proroka Isajie. U 53. glavi Knjige
proroka Isaije, koja se esto naziva i peto (starozavjetno) jevanelje, prorok govori o Ebed Javheu (sluzi
gospodnjem) koji e da postrada za spasenje cijelog naroda. Na udesan nain, vjekovima ranije, opisano je
stradanje Hristovo. To su mesijanski proroki stihovi koji su pisani (naravno) za Izrael, ali su se ispunili u Hristu.
Meutim, mitropolit to sve povezuje preko tumaenja o izabranom narodu, preko Vizantije i dovodi u vezi sa
srpskim narodom, izjednaavajui ga sa Izaelom!? U cijelom tom poglavlju ide dalje, pa cijeli srpski narod
izjednaava i sa Hristom!? i Golgotu sa Kosovom pa kae: "Slugom gospodnjim, dakle, moe mirne due biti
nazvan srpski naroda, jer se na njegovoj sudbini i kroz njegovu sudbinu prelama i prosijava sudbina naroda
Bojeg, prvog Izabranog naroda Bojeg, i u radosti i u alosti, stradanju i u vaskrsenju . I ne samo srpskog
naroda."

Prosto je nevjerovatno dokle ide ovakva teologija, da e se kroz stradanje srpskog naroda, prolivanjem krvi srpskih
vitezova, obezbijediti vaskrsenje "i ne samo srpskog naroda". Izrael nikad nije smio da propovijeda ovakvo neto,
a sa kojim pravom SPC to ini. Ako sagledamo sve to je prethodno reeno, onda nije nimalo sluajno to su ba
neki srpski istoriari poeli da pronalaze "dokaze" o jevrejskom porijeklu Srba. Jevreje u Bibliji nazivaju Bojim,
izabranim narodom, kao to su to Srbi po kosovskom mitu. Teko je dokuiti granice bolesnog uma i paklenog
plana koji on stoljeima stvara, ali to, svakako, nije ostalo bez odjeka. Objavljeni su mnogi naslovi, razna imena i
njihova otkria koja su povezivala sudbinu Jevreja i Srba. ak je jedan svjetski poznati jevrejski naunik ba Srbe
nazvao nebeskim narodom.Po njemu, isti ovi Srbi i genetski i duhovno od davnina povezani su sa Jevrejima.

To je doekano vrlo pozitivno u nekim (para)naunim krugovima u Srbiji, jer se ta naunofantastina teorija dobro
uklapala u propagiranu mitologiju. Pomenuo sam da je i uveni politiar Vuk Drakovi, kao i neki istoriari izjavio
da su Srbi nesreno trinaesto pleme Izraela. Svi dobro znaju da je odvajkada bilo samo 12 sinova i plemena
Izrealovih. Na tom fonu je i uveni svjetski bestseler Milorada Pavia Hazarski renik, koji dovodi u vezu Hazare
sa Srbima. Drugi ak produbljuju tu itavu teoriju hazarskog porijekla Jevreja Akenazija. Kada se ove dvije teorije
poveu, proizilazi da Srbi i Jevreji iimaju zajedniko porijeklo,a na osnovi toga, valjda, i zajednika obeanja -
nebeski Jerusalim, svetu zemlju, obnovu hrama, hiljadugodinje carstvo i sl .

U nastavku, dau pregled biblijskih Bojih obeanja Izraelu. Vidjeemo nevjerovatne, po mom dubokom uvjerenju
vrlo perfidno osmiljene, slinosti izmeu svetosavske mitologije i starozavjetne teologije.

1. Bog se lino zakleo da e zatititi Izrael. Cijela opisana istorija jevrejskog naroda prepuna je uspona i padova,
robovanja, izgnanstava, povrataka i izbavljenja. Bez obzira na duhovno stanje svog naroda, Bog ga je iznova i
iznova podizao i vraao u njegovu zemlju (kao Srbe na Kosovo) i ratovao protiv njihovih neprijatelja i mrzitelja,
znacima i udima.

"Pustiu strah svoj pred tobom i uplaiu svaki narod na koji doe, i obratiu k tebi plei svih neprijatelja tvojih.
Poslau i strljene pred tobom, da tjeraju Jeveje, Hananeje i Heteje ispred tebe." (2. Moj. 23:27-28)

"Dae ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih bije; jednim e putem doi na te, a na sedam e puteva
bjeati od tebe." (5. Moj. 28:7)

"Evo, ja u uiniti Jerusalim aom za opijanje svim narodima unaokolo, koji e opsjesti Jerusalim ratujui na
Judu. I u taj u dan uiniti Jerusalim tekim kamenom svim narodima; koji ga god budu htjeli dignuti, satre se, ako
bi se i svi narodi zemaljski sabrali na nj. U taj u dan, govori Gospod, uiniti da svi konji budu plaljivi i svi konjanici
bezumni; i otvoriu oi svoje na dom Judin, i oslijepiu sve konje narodima. Te e govoriti glavari Judini u srcu
svom: jaki su mi stanovnici jerusalimski Gospodom nad vojskama, Bogom svojim. U onaj u dan uiniti da glavari
Judini budu kao ognjite u drvima i kao lu zapaljen u snopovima, te e prodrijeti i nadesno i nalijevo sve narode
unaokolo, a Jerusalim e jo ostati na svom mjestu, u Jerusalimu. I Gospod e sauvati atore Judine najprije, da
se ne die nad Judom slava doma Davidovog i slava stanovnika jerusalimskih. U onaj e dan Gospod zaklanjati
stanovnike jerusalimske, i najslabiji meu njima bie u taj dan kao David, i dom e Davidov biti kao Bog, kao
aneo Gospodnji pred njima. I u taj dan traiu da istrijebim sve narode koji dou na Jerusalim..." (Zah. 12:2-10)

"Jer ovako govori Gospod: i roblje junaku uzee se i plijen jakome otee se, jer u se ja preti s onima koji se s
tobom pru, i sinove tvoje ja u izbaviti; I koji ti krivo ine, nahraniu ih njihovim mesom i opie se svojom krvlju kao
novim vinom; i poznae svako tijelo da sam ja Gospod Spasitelj tvoj i Izbavitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev." (Isa.
49:25-26)

"Jerusalim e gaziti neznaboci dok se ne izvre vremena neznaboaca." (Luka 21:24)

2. Bog je obeao Jevrejima da e se vratiti u zemlju Izraelovu. Kao to Srbi iznova ele da vrate svoju obeanu
teritoriju Kosovo. Ovo je jedan od sutinskih elementa borbe Srpske pravoslavne crkve za Kosovo. Kada je rije o
mitu o izabranom narodu, u najtjenjoj vezi sa njim stoji mit o obeanoj zemlji (o emu u naknadno vie rei).
Oni se najee prepliu i nadopunjuju, a o tome na Balkanu u poprilinoj mjeri svjedoi povezanost i izukrtanost
nacionalistikih mitova kod Srba, Hrvata i Bonjaka, koji su savili svoje mitske predstave oko njihove uloge u istoriji
i presudnog znaaja njihovih zemalja za istoriju Starog kontinenta.

"U to u vrijeme podignuti opali ator Davidov, i zatvoriu mu pukotine, i opraviu mu ta je razvaljeno, i opet u ga
sagraditi kao to je bio prije, da bi nasljedili ostatak edenski i sve narode na koje se priziva ime moje, govori
Gospod, koji ini ovo. Evo, idu dani, govori Gospod, kad e ora stizati eteoca, i koji gazi groe sijaa, i gore e
kapati slatkim vinom, a svi e se humovi rastapati. I povratiu roblje naroda svog Izrailja, i opet e sagraditi puste
gradove i naselie se, i nasadie vinograde i piti vino iz njih, i nainie vrtove i jesti rod iz njih. I posadiu ih u
zemlji njihovoj, i nee se vie iupati iz zemlje svoje koju im dadoh, govori Gospod Bog tvoj." (Amos 9:11-15)

Srbi i Jevreji imaju slinu sudbinu u 20. vijeku. Doivjeli su pogrom istorijskih razmjera, i to Srbi u Prvom, a Jevreji
u Drugom svjetskom ratu. Nastanak drave Izrael uslijedio je 1947, poslije stravinog istrebljenja evropskih Jevreja
i njihovog progona irom svijeta. Tako su i Srbi nakon Prvog svjetskog rata, kada je stradala skoro etvrtina
stanovnitva, dobili veliku Kraljevinu SHS. Ni naseljavanje Jevreja nije ilo lako, jer se odvijalo uprkos siromatvu,
stalnoj opasnosti od ratova sa arapskim susjedima i negostoljubivosti samog tla na kome se ono odvijalo. Ipak,
Jevreji su se vraali i vraaju se sa pjesmom i suzama radosti. Slino je bilo i sa naseljavanjem Kosova, kada su
poslije Prvog svjetskog rata naseljavani Crnogorci u Metohiju a Srbi i Liani na Kosovo.

"Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i dou u Sion pevajui, i veselje vjeno neka bude nad glavom
njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a alost i uzdisanje neka bjei." (Isa. 51:11)

3. Ko napadne Jevreje pae pod Boju osudu. Bog je rekao Avramu i kasnije vie puta to isto ponovio njegovim
potomcima:
"... prokleu one koji tebe usproklinju ..." (1. Moj. 12:3)

Vjerovatno iz ovog stiha,car Lazar, Njego i drugi vuku neku "logiku" proklinjanja srpskih neprijatelja. Iako znamo
da je to Boji posao, a mi smo pozvani da se molimo i blagosiljamo one koji nas kunu,da nahranimo neprijatelja
svojega. Kroz istoriju, a i u dananje vrijeme, episkopi SPC koristili su ovo duhovno oruje da sankcioniu sve
neistomiljenike, bili oni najvii dravnici ili intelektualci, svejedno je. Mitropolit Amfilogihije prokleo je Vladu Srbije
zato to je potpisala sporazum o Kosovu.

4. Sav e Izrael biti spasen.Svi narodi klanjae se Bogu i Hristu u Jerusalimu. Iz ovog i slinih stihova izvlai se
neko nauavanje o kolektivnom spasenju Srba.O tome sam neto prethodno rekao. To kolektivno spasenje
(spasie se ti i itav tvoj dom) jo je jedan od starozavjetnih elemenata kosovskog mita. To se uklapa u tezu da
nema spasenja izvan pravoslavlja, a time ni van srpstva, tj.izvan svetosavlja. Ako se nastavi tom logikom, iz
pravila da se svi Srbi (i nekepoturice), bez obzira na to da li vjeruju u Hrista ili ne, da li su svojevoljno ili na silu su
bili krteni , izvodi se i teza kolektivnog spasenja Srba. Valjda, ako si Srbin zagarantovano ti je nebo, to
vjerovatno problematizuje mogunost spasenja Crnogoraca , jer je navodno crnogorska nacija sotonska
izmiljotina.

Naravno da Bog eli da sav Izrael bude spasen. Da je njegova volja "spasie se ti i itav tvoj dom", ali samo po
vjeri u Hrista Isusa pravednika. Nije tano da nema spasenja van srpstva , tano je samo da nema spasenja van
Hrista i njegove crkve.
"Jer vam, brao, neu zatajiti tajnu ovu (da ne budete ponositi), sljepoa Izrailju pade u dio dokle ne ue
neznaboaca koliko treba. I tako e se spasti sav Izrailj, kao to je napisano: doi e od Siona Izbavitelj i odvratie
bezbonost od Jakova." (Rim. 11:25-26)

Meutim, bez obzira na univerzalnu primjenu svih prethodnih stihova na sve vjerne koji su pravedni u Bojim
oima, ima vie primjera koji upuuju da se u uem smislu, sva ova obeanja mogu odnositi samo na Jevreje kao
nacion. Obeanja data za Izrael mogu se shvatiti samo kao obeanja za Jevreje ili kao mesijanska obeanja koja
su se ispunila u Isusu iz Nazareta, kao istinskom sinu Bojemu, a nikako u nekom drugom "svetom narodu" na
nekoj svetoj zemlji.

Interesantno je, takoe, kako mitropolit Amfilohije u pomenutoj knjizi "Kosovo je glava Lazareva", citirajui veliki
broj starozavjetnih proroka koji su kritikovali podjelu Izreala na dva carstva, zakljuuje: "Kao i onda, tako i danas
izmeu sebe i razdijelie carstvo na dvije nezavisne i meunarodno priznate dravice, na Judinu i na Izraelovu. I
sva je prilika da Srbi danas kao narod nita drugo i ne predstavljaju nego produetak te diobe izmeu Jude i
Izraelskog carstva. ta je drugo dioba Crne Gore i Srbije nego dioba izmeu Jude i Izrailja. Na koga se odnose
one rijei proroka Amosa, da li samo na ondanje pripadnike Izabranog Bojeg naroda ili se odnose i na one
savremene pripadnike Izabranog Novog Izailja - Bojeg naroda, koji se slino ponaaju?"

Ne elei da polemiem dalje na temu negiranja Crnogoraca kao naroda (jer ima mnogo renomiranih crnogorskih
naunika koji su ovo do kraja rasvijetlili) i neodrivosti izjednaavanja Srba sa Izraelom, rei u jo jednu sutinski
stvar koju mitropolit oigledno pogreno tumai, a tie se mogunosti podjele unutar izabranog naroda, odnosno
Bojeg carstva na dva ili vie. ta je drugo izabrani narod nego Crkva Boija? Ne postoji nijedan teoloki osnov
koji moe da kae da se Carstvo Boije moe djeliti. U Jevanelju po Mateju pie : "A Isus znajui misli njihove
ree im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjee; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi,
propae. I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio kako e dakle ostati carstvo njegovo?" Ako je ovo
Isus govorio za sotonu, koliko vie se taj princip moe odnositi na udesno Carsrvo Nebesko. Ono se nikad ne
moe razdjeliti, niti unititi: "jer vrata paklena, ga nee nadvladati".

Jasno je da ne moe doi do podjele unutar carstva nebeskog, jer jedna je crkva. Crkva je po svojoj prirodi
vaseljenska, ona je jedna i jedinstvena realnost. Postoji samo jedna crkva Una sancta. I ne moe biti podjele
kada se radi o vaseljenskoj crkvi i carstvu nebeskom, jer je nemogue da se ono dijeli i bori unutar sebe. To je
nespojivo! Njeno vaseljenstvo je sutinsko odreenje, ali ipak se, oito, u naem svakodnevnom ivotu razliito
razumije i tumai. Ne postoji osnov da se jedna politika odluka naroda da ivi svako u svojoj dravi, kao dva brata
koji dri svaki svoje domainstvo, tumai kao podjela Bojeg naroda tj. crkve Boje. To su dvije potpuno razliite
kategorije. Kad se kae Boji narod, to nema veze sa nekim etnikim , teritorijalnim ili administrativnim
kategorijama koje se pripisuju znaenju nacija ili narod. Boji narod je duhovne, bogoovjeanske prirode, i NIJE
od ovoga svijeta, iako ivi na ovome svijetu. Boji narod je narod nomada, pastira i putnika na ovoj zemlji i nema
druge "domovine" do one u carstvu nebeskom, u novom Jerusalimu koji e sii sa neba. Jer ova zemlja e proi, i
svaki santimetar teritorije "svetog Kosova, Crne Gore ili Srbije, bio on stotinu puta "svet", samostalan ili u
jedinstvenoj dravi proi e i nestati!

Takva navodna podjela unutar izabranog naroda, odnosno hrianstva eventualno se prepoznaje kod podjela na
neke konfesije i pomjesne autokefalne crkve a deava se, kao to kae Berajev, samo u carstvu esara, a ne u
carstvu duha. Samo u ovom prirodnom svijetu i u ljudskom elementu crkva se dijeli. Carstvo Boje moe biti
samo jedinstveno i to vjeno. Ipak, u ovom vidljivom svijetu nema spoljanjeg jedinstva svih naroda pa naalost ni
crkve Boje. Jedinstvo i sabornost ljudi mogue je samo u okviru crkve, bez nekakvih nacionalnih podjela ili teza
da vaseljensku crkvu ini samo srpski narod. Crkva je dom molitve za sve narode. Njen vaseljenski karakter jo
nije u potpunosti ispoljen, jer istinsko jedinstvo podrazumijeva sabornost u Duhu Svetom, a ne neki etniki ili
hijerarhijsko organizacioni element. Crkva je novi ivot u Hristu i sa Hristom. Ovakvo simplifikovanje sve nae
duhovnosti na pitanje proglaenja nezavisnosti neke drave (u kojoj ive ljudi raznih vjera i nacionalnosti)
poraavajue je za SPC. Crkva je, prije svega, duhovna realnost koja izraava ivot i misiju Hristovu, a ne odbranu
srpstva!

Meutim, upravo zbog ovakvih stavova mitropolita o svesrpskom etnofiletizmu olienog u Kosovskom mitu postoji
realna opasnost da SPC izazove podjele u narodu na nacionalnoj osnovi i izgubi odgovornost za spasenje svih u
Crnoj Gori i u svijetu. Taj pogrean fokus na kosovski mit i pogrena vizija o naoj budunosti u eshatonu dovodi
do rasipanja vjerujueg naroda u Crnoj Gori. I umjesto to SPC pronalazi brankovie, kritikuje neke politike stvari
i "moralnu eroziju drutva", trebala bi da sagleda svoju odgovornost za takvo stanje duhovnosti naroda Crne Gore.
Da nije moda sama otvorila vrata svemu tome svojom pogrenom misijom irenja srpstva na tetu jevanelja.

KRVNI SAVEZ

Kosovski zavjet jeu osnovi svojevrsni krvni zavjet ili savez. Krv i tlo su centralna osa mita oko kojeg se vrti itava
zastraujua (vjero)nauka. Evo kako propovjednici (ija imena neu navoditi jer skretali panju sa sutine )
kosovski zavjet tumae i propovijedaju krvni savez izmeu Srba i Boga, polazei od sljedeih stihova Starog
zavjeta:

-Bog nam je jo u Starom zavjetu ostavio zakon o krvi! I ko bi god od doma Izrailjeva ili izmeu stranaca koji se
bave meu njima jeo kakve god krvi, okrenuu lice svoje nasuprot onomu ovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiu ga
iz naroda njegova (3. Moj. 17, 10.)

- Jer je dua tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se iste due vae; jer je krv to duu oia. (3. Moj.
17, 11)

Kau propovijednici :Srbi su novozavjetnici Hristovi i imamo zakon o krvi, njome nas je On udostojio sebe. Najprije
je Hristos priestio Apostole Krvlju i tijelom Svojim. Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge
(Mar. 14, 24.) I danas je svaki vojnik Hristov udostojen te najvee radosti ovozemaljske, prieivanja tijelom i
Krvlju Njegovom. I kroz Svetu Tajnu Priea mi postajemo jedno u Hristu, Caru i Bogu naem. Zato brao i
sestre, ko proliva krv nau, taj proliva i Krv Njegovu i krv svih predaka naih, koja nam kola venama.

Oni rekoe: U svakom od nas struji krv Svetih Nemanjia i Svetih Hrebeljanovia i svih Svetih i svetovnih predaka
naih. U nama struji i krv Njegova isto kao i krv praoca i pramatere nae, Adame i Eve. Zato se krv ne smije
prolivati, ni svoja ni blinjega svog; ali jo je vanije da se krv mora sauvati. Mora se uvati od avoimanih
krvoloka kojima nita nije ni Sveto ni estito, koji su krvi nae, krtene, edni. I zato, krv naa Boja je, mi smo je
uzajmili samo, i dalje je prenosimo kroz potomke nae. Mi nijesmo vlasnici njeni da moemo da je rasipamo, mi
smo uvari njeni i ast je naa da je branimo. Tlo je otadbine nae, Sveto tlo Gospodnje!

Dravu su nau Sveci stvarali, a to Sveci stvore, ovjek ne uniti. Koliko li smo je puta osvetali krvlju svojom?
Svaku smo stopu zalili krvlju naom, novozavjetnom, u odbrani Vjere i drave nae.
Koliko je predaka naih, ivot dalo Sa vjerom u Boga za Krst asni i Slobodu zlatnu? Koliko je Svetaca rasuto
zemljom naom? Nema stope Otadbine nae koja nije osvetana muenikim motima sinova svojih. Grobovi
predaka naih i grobovi nai rasuti su irom Srbije kao sjeme penino, koje pada na zemlju dobru, i donosi rod,
jedno po sto, a jedno po ezdeset, a jedno po trideset.
Krvlju i tijelom Svojim nas je Gospod priestio, a kroz Njega i mi smo zemlju svoju priestili.
Znajte neprijatelji srbski i neprijatelji hrianski, vi koji zemlju srbsku rasparavate, i grobove nae ruite, i Njega
tad rasparavate i tijelo Mu kidate. I plata vas vaa, za djelo vae, oekuje!
Znajte i vi, izdajnici roda svoga, da kad zemlju srbsku prodajete, za 30 srebrnika, teko ete nai kilo, bez
kostiju!
Kad se tla svog, i tla otaca vaih odriete, i Hrista se odriete, a rijee nam Gospod i to da ko se Njega odrekne i
On e se tog odrei pred Ocem. Prodajete i dijelite tjelesa vaa, jer vam je to jo jedino ostalo, jer ste duu svoju
odavno satani predali.
Krv se naa odavno sa tlom izmijeala, Sveti preci nai krv su svoju ostavili u naim vjenama a prah svoj rasuli po
tlu srbskom.
Zato mi Srbi i nemamo vie Otadbinu, nego Otaastvo.
Otadbinu smo imali kao narod nekrteni, Otadbinu smo imali dok smo bili etnos. A danas, mi smo danas Laos,
narod krteni i narod oboeni. Naa krv i nae tlo su jedno. I Nebeska i ovozemna Srbija Hristov su metoh, i mi
ujedinjeni u Njemu, dio smo tog dela. To je djelo Otaastvo nae, vanvremenska i viedimenzionalna tvorevina
istorije i predistorije.
Na je zavjet braniti i odbraniti krv i tlo nae, i ne proliti, i ne skrnaviti krvi i tla tuega! Tako nam Bog pomogao!"

ta rei na sve ovo. Od ega prije poeti? Ali najbolje da citiram Sveto pismo, djelove Poslanice Korinanima, jer
je to najbolji odgovor na ovakav "teoloki koktel", da ne bih upotrijebio neku grublju rije.

Apostol Pavle u Poslanici Korinanima iznosi stav potpuno suprotan pomenutom uenju da je naa krv postala
Hristova onog dana kada smo postali pravoslavci. Vie je nego oito da ne postoji teoloki osnov za
izjednaavanje Hristove svete krvi, kojom se prieujemo, i nae krvi koja nee naslijediti carstvo nebesko. U
petnaestoj glavi poslanice, Sveti Pavle, govorei o vaskrsenju, jasno razdvaja nae zemaljsko tijelo i krv od
proslavljenog tijela koje e vaskrsnuti u vjeni ivot. Nae sadanje tijelo on uporeuje sa sjemenom koje treba da
se raspadne i umre u zemlji, da bi iz njega niklo predivno stablo i novi klas.

-Sije se tijelo duevno, ustaje tijelo duhovno poruuje apostol Pavle.

On hoe da kae kako je duevno" ono tijelo koje upravlja silama i strastima due i nad kojim dua gospodari i
vlada. Duhovno je tijelo koje ima izobilno dejstvovanje Duha Svetoga koji njime upravlja. Iako Duh i sada dejstvuje
u nama, to nije tako uvijek, jer se od onih koji grijee duh udaljuje.Iako je duh i sada prisutan, tijelom upravlja dua.

Postoji tijelo duevno - ono koje imamo u ovom ivotu, ali koje nije Hristovo, kao to eli da proturi mitologija u
ijim je temeljima tlapnja o krvi i tlu srpskom. Meutim, postoji tijelo duhovno - ono koje emo imati u buduem
ivotu, po sutini isto, ali duhovno, neraspadljivo. To tijelo je hram Duha Svetog, crkva Boja, vjena i
neraspadljiva. Jer, ovjek je u Hristu vjena egzistencija. To nae duhovno tijelo naziuje se u crkvu Boju, u tijelo
Hristovo, kome je glava sam Isus, sin Boji.

Ovo duhovno tijelo e vaskrsnuti u ivot vjeni, nad njime druga smrt nema vlasti. Jer, Hrist je uzeo na krstu taj
alac smrti (grijeh), koji je vladao nad prvim ovjekom, Adamom. Dakle, u prvom Adamu dobili smo zalog
sadanjeg propadljivog ivota, a u Hristu - zalog budueg, nepropadljivog.

Apostol Pavle jasno poruuje da je taj prvi ovjek od zemlje, zemljan; drugi ovek je Gospod s neba". Hrist ne
egzistira u naem zemljanom tijelu i krvi. Niti je srpska krv , neka sveta, plemenita i plava nemanjika, kakvom je
zagovornici kosovskog mita sa ponosom ele predstaviti. Krv ovjekova nije sveta i nije Hristova. Preko nje se ne
moe posvetiti "srpska zemlja" sa kojom se u ratovima "izmijeala" krv "vitezova" i "svetih" predaka koji su ginuli za
nju. Ta naa stara pala priroda prvoga ovjeka, Adama, ne moe nastaniti carstvo nebesko.Nema odlaska u
"nebesku Srbiju".. Jer, prvi Adam je bio od zemlje. Po zemlji je nazvan. Ime Adam oznaava onoga koji je od
zemlje i praha sazdan. Kao takav, nije kvalifikovan za nebo.
itajui dalje Pavlovu poslanicu nai emo i objanjenje: "Kakav je zemljani, takvi su i zemljani". Zaista, oni koji su
se privezivali za zemaljsko, umrijee grehovnom smru. Na drugoj strani, kakav je nebeski, takvi su i nebeski.
Hrist je drugi, nebeski Adam. Takvi emo i mi biti - "njemu slini". Dobiemo nova proslavljena tijela i biemo isto
tako besmrtni i slavni. Iako je i drugi Adam umirao, on je umirao zato da bi unitio smrt. Zato oni koji su kao Hrist,
nebeski ( a ne Obilii zemaljski) vodili bogougodan ivot, bie proslavljeni kao oni to su pomiljali na nebesko.

Sveti apostol na kraju naglaava; "A ovo kaem, brao, da tijelo (plot, meso) i krv ne mogu naslijediti carstva
Bojega". Tijelo (meso, plot) i krv znae da se u buduem vijeku nee nasljeivati sadanje tijelo, koje se sastoji
od mesa i krvi, jer tamo nema hrane i pia kojima se hrani sadanje tijelo. Raspadljivost, tj. raspadljivo tijelo ne
nasljeuje neraspadljivost. Zato je nuno da nae tijelo postane duhovno i neraspadljivo, a za to "valja nam se
nanovo roditi od Duha". Ova sadanja "slika zemljanoga", koje predstavlja tijelo (meso, plot) i krv, tj. tjelesna djela
(vitetvo u ratu, pravedna osveta, unitenje nekrsta i sl.) ali i sve ono to je svojstveno tijelu (vlast, drava, crkvena
hijerarhija i sl.), NE moe da naslijedi Carstvo Boje! Ova zemlja i nebo e proi i unititi se. Vjeno e ostati samo
Njegova rije!

ISTA KRV

Kosovski mit, zbog svog tjelesnog i ovozemaljskog zavjeta, insistira na istoj krvi. Zabranjuje mjeovite brakove na
isti nain kao to to ini Stari zavjet. Gorski vijenac do krajnje brutalnih dubina ide u ovoj zabrani. To nije
novozavjetna duhovna dimenzija braka, ve mijeano meso i kosti.

Jovan Krstitelj je takoe isticao vjeru kao osobinu Izraela, a ne srodstvo. Farisejima je rekao: I ne mislite i ne
govorite u sebi: imamo oca Avrama; jer vam kaem da moe Bog i od kamenja ovog podignuti djecu Avramu. Ve
i sjekira kod korijena drvetu stoji. Svako dakle drvo koje ne raa dobar rod, sijee se i u oganj baca. Matej 3.9,10.
Fariseji su bili dio Izraela po telu, ali nijesu imali vjeru u Boga koju je imao Avram. Jovan Krstitelj im je razbio iluziju
da su Izraelci. Ne mislite tako.
Samo drvee koje raa dobre rodove (ljudi koji ive u skladu sa onim u to vjeruju) nee zavriti spaljeni u vatri.
Tjelesno srodstvo (ni jevrejsko, ni srpsko) nije dovoljno za spasenje. Bez vjere u Boga, ljudi bilo koje nacije su
izgubljeni.

Isus je ponovio ovu istu misao. Neki Jevreji su mu naveli, kao argument njihove ispravnosti, da su oni Avramova
djeca. Meutim, Isus im je rekao: Kad biste vi bili djeca Avramova, inili biste djela Avramova. (Jovan 8.39-41).
Oni su bili Avramova tjelesna djeca, ali nijesu imali vjeru u Boga. Isus je negirao da su oni Avramova djeca, jer
sad gledate mene da ubijete, ovjeka koji vam istinu kazah koju uh od Boga. Tako Avram nije inio. Vi inite
djela oca svog.
Djela koja inimo pokazuju ko je na otac, Bog ili Sotona.

Jevreji su rekli: Mi nijesmo roeni od kurvarstva: jednog oca imamo, Boga.

A Isus im ree: Kad bi Bog bio va otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga izioh i dooh; jer ne dooh sam od
sebe, nego me on posla. Zato ne razumijete govora mog? Jer ne moete rijei mojih da sluate. Va je otac
avo; i slasti oca svog hoete da inite: on je krvnik ljudski od poetka i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu;
kad govori la, svoje govori: jer je laa i otac lai... Ko je od Boga rijei Boje slua; zato vi ne sluate, jer nijeste
od Boga. (Jovan 8-41-44,47).
Ove rijei razaraju dananje teoloke stavove o Izraelu. Jevreji su samo tjelesni Izraelci. A Isus je jasno rekao da
oni uopte nijesu Avramova djeca, jer lau i spremaju se da ga ubiju, ime pokazuju da su Sotonina djeca. Tvrdili
su suprotno, a ipak su ga kasnije ubili.
Ne znam koliko je ko svjestan da se upravo u tome pokazuje koliko je ova starozavjetna jeres kod pravoslavaca na
Balkanu uzela maha u tradiciji i vjeri. I Jevreji su se, kao Srbi, a posebno Crnogorci, vrlo uzdali u svoje tijelo i svoje
porijeklo. egovi si? -vrlo je esto pitanje. Uzmite Stari zavjet i ve na prvi pogled vidjeete kako je prepun
rodoslova. Jevreji su mnogo polagali na ovo pitanje. Gledali su, kao i mi, ko je ko i okle je. Moe li ta dobro doi
iz Nazareta? Isusu su pomno prouavali porijeklo koje je otkriveno u prorotvima Starog zavjeta, a ipak kao narod
nijesu prepoznali dan njegovog dolaska.

Postoji mnotvo zapovijesti kako da se sauva "ista krv" i kako da se ouvaju odreena plemena u Izraelu. Sve je
to zabluda tjelesnog ovjeka. A ko je tjelesan ako ne svetosavski nacionalisti koji kau ko je Srbin i srpskoga
roda.... Oni se uzdaju samo u sebe, u svoju krv i meso, u svoje vitezove. Nema tu mjesta za Boga. Uspostavljaju
neki inovirani prevazieni Stari zavjet u krvi Obilia i Lazara. Zapravo, u svom oaju poraza izgubili su vjeru u
Hrista i njegovu otkupljujuu rtvu.
Srbi su, naalost, umjesto potovanja Jevanelja, osmislili mit koji ni po emu nije bio dio plana Bojeg za taj
narod. Bog nije gubitnik i nikad ne planira poraze, to je suprotno njegovom pobjednikom karakteru. Meutim, za
nevjernike nema drugaijeg plana, oni kreu putem neke tradicije, obiaja i pravila. U Novom zavjetu, sam Bog u
liku svoga sina, ini ono to je ovjeku bilo nemogue, potuje zakon i pravednik uzima grijehe na sebe da svojom
smru i uskrsnuem iskupi sve koji su predali ivote u njegove ruke po vjeri. Hrist, svojom krvlju (a ne krvlju
nekakvih vitezova) uspostavlja novi savez, ukida stari. I kako sad, poslije svega toga, svetosavlje brine o nekom
grijehu "nacionalne izdaje", koji trai iskupljenje u pokolju poturica, kada su svi od grijeha krvlju Hristovom oprani.

Jevanelje je blagovijest za svetosavlje, jer poruuje da su Srbi sauvani od grijeha u novom savezu sve dok
vjeruju u Hrista. im pone vjera da slab, kao po nekom programu, hvataju se ljudi za stare zapovijesti, za
teritoriju, za srpstvo, za Obilia, krei tako novi savez. Dakle, imamo u kosovskom mitu dva paralelna krvna
zavjeta (testamenta, kako neki prevodi kau),a to ne moe! Kao i u pravnom sistemu, ne mogu da postoje dva
validna testamenta istovremeno. Jedan testament i pravo definiu se jednim zakonom u jednom vremenu. Ako se
donesu novi testament i novi zakon, onda stari zakon i na njemu zasnovan testament vie ne vae, ne proizvode
pravno dejstvo. Ako se primjenjuju oba zakona, nastaje zbrka. Svako bi se mogao pozivati na lanove iz onog
zakona i testamenta koji mu odgovara.

Kad sagledamo itav starozavjetni koncept kosovskog mita, shvatamo da je pitanje iste krvi i nekakve genetike,
veoma vano. Njego posveuje centralni dio svoje knjige upravo ovoj temi. Ne sluajno.

Dooe i Martinovii, koji ive najblie a najvie su okasnili jer im, kako kau, Turci enu ugrabie. Naime, Mujo
Ali je odveo Ruu Kasanovu. Ispostavlja se da su oni ve neko vrijeme bili u vezi i da je ona dobrovoljno otila s
njim.

Evo ima vie no godina

otkad neto meu sobom glave.
Ali ko bi moga pomisliti
da e uzet Srpkinja Turina?

Iz daljeg razgovora saznajemo da su Mujo i Rua htjeli da se vjenaju, ali Martinovii su stigli svatove i ubili ih -
Muja Alia, njegovog brata i nesrenu nevjestu. Ubrzo potom vladika Danilo je izaao meu okupljene. Mladi i
energini Vuk Miunovi zatrai da ih vie ne dri u neizvjesnosti i predbacuje mu da previe razmilja o sudbini
Turaka (a ja zebem od mnogo miljenja). Nakon dueg razmiljanja, vladika prozbori:

Ne bojim se od vrajega kota,

neka ga je ka na gori lista,
no se bojim od zla domaega.

Gorski vijenac daje jednu krajnje degutantnu sliku nemogunosti sklapanja braka izmeu Crnogorke i Turina.

..a u jedan kota da ih svari,

ne bi im se orba smijeala!

Ovaj nakaradni pristup ne ui pokoljenja da sa stpljenjem podnose slabosti slabih, drugaije miljenje, slobodu
savjesti i vjeroispovijesti. Novozavjetna zapovijest o tetnosti mjeovitih brakova odnosi se samo na mjeovitost
u duhovnom smislu, izmeu ljudi drugaijih vjerovanja. Meutim, ovo pitanje zabrane mjeovitih brakova ne moe
imati bilo kakve rasne, etnike i nacionalne konotacije. Ne postoji zabrana brakova izmeu ljudih razliitih naroda,
tradicija i obiaja . Posebno, to se ne moe posmatrati na tjelesni nain, gdje se sve sagledava kroz "istu krv". To
je opasno simplifikovanje novozavjetne zapovijesti. Ako je neko drugaije narodnosti, to ne znai da je musliman
po uvjerenjima ili ispada da su svi Srbi iskreni vjernici, pa im treba braniti brakove osim sa pravoslavcima. Svjedoci
smo, naalost, da je ogroman broj graana bez ikakvih vjerskih atributa. Slobodan sam ustvrditi da se
sekularizacija desila upravo kao spontana reakcija na ovakve jeresi svetosavlja, koje su potpuno zasijenile Hrista i
gue slobodu savjesti.

Tjelesni pristup uvijek je nacionalistiki i ovinistiki. On rezultira primjenom brutalnih oruanih sredstava koja se
koriste u rjeavanju vjerskih pitanja. Granice izmeu vjerskog branog i nacionalnog ovinizma, seksualnog
rasizma i restrikcija koje se tiu braka sa pripadnicima tuih naroda i religija, u svetosavlju, ali naalost i u mnogim
drugim hrianskim denominacijama, nijesu jasne . Pomenuti stavovi iz Gorskog vijenca ne odraavaju samo
stavove hriana Njegoevog vremena, ve i svih onih koji pogreno tumae Stari zavjet, u kojem Bog sve vrijeme
zabranjuje pripadnicima naroda Izrailja da se vjenavaju sa susjednim narodima (2. Moj. 34, 1516; 5. Moj. 7, 24;
Isus N. 23, 1213; 1. O car. 11, 2; Jezd. 9, 12; upor. Sud. 3, 67). Djeca koja se rode iz mjeovitih brakova i njihovi
potomci do 10. koljena ak nemaju ni pristup pastvi Gospoda (5. Moj. 23, 2). Jasno je da ovo ima veze sa strahom
da bi Jevreji mogli prihvatiti boanstva susjednih naroda, kao to su se u Gorskom vijencu bojali da bi mjeoviti
brakovi oslabili oslobodilaki duh crnogorskog naroda,. Meutim, ovdje se istovremeno provlai jasan ovinistiki
element kod zabrane mjeovitih brakova. Djeca iz mjeovitih brakova i njihovi potomci nemaju pravo ni da se
klanjaju Jehovi. Ova zabrana takoe odraava zahtjev da se sveti rod mora sauvati od mijeanja sa tuom
krvlju (Jezd. 9, 2).

U Starom zavjetu ima mnogo takvih primjera. Kada je prorok Nehemija vidio Judejce koji se bijahu oenili
Azoankama, Amonkama i Moavkama on ih je prekorio i prokleo, ali ne samo to: i neke izmeu njih bih i upah
(Nem. 13, 2325). Nemija je prognao i jednog svetenika ija ena nije bila Jevrejka, jer je oskvrni(o) svetenstvo
i zavjet sveteniki i levitski (Nem. 13, 2829). Kada je prorok Jezdra uo da se vavilonski Jevreji vjenavaju sa
enama koje nijesu Jevrejke, te se pomijea sveti rod s narodima zemaljskim, bio je oajan: I kad uh to,
razdrijeh haljinu svoju i plat svoj, i skuboh kosu s glave svoje i bradu svoju (Jezd. 9, 23). Jezdra je imao razloga
da bude van sebe, jer bi se u sluaju prestupa(nja) zapovijesti Bog razgnjevio na nas, dokle nas ne bi potro
(Jezd. 9, 14). Ova tragedija ipak je rijeena tako to su ovi mukarci rjeili da uine sada zavjet Bogu svojemu, da
otpuste sve ene i porod njihov (Jezd. 10, 3). Jezdra je zatim naredio svim Jevrejima koji su stupili u mjeoviti
brak da se ispovijede () Gospodu Bogu otaca svojih i bez odlaganja se razvedu od svojih tuinskih ena (Jezd.
10, 11; upor. Jezd. 10, 1644). Dakle, razvod ponekad nije samo mogunost, ve i vjerska obaveza.

Zanimljivo je da zabrana ovih mjeovitih brakova u Starom zavjetu izgleda relevantna samo kada se brak sklopi na
uobiajen, miran nain. Kad otide na vojsku na neprijatelje svoje vae potpuno drugaija pravila. Ako mukarac
tada ugleda u roblju lijepu enu i omili ti da bi je htio uzeti za enu, odvedi je kui svojoj; i neka obrije glavu svoju i
sree nokte svoje; i neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kui tvojoj, i ali za
ocem svojim i za materom svojom cio mjesec dana. Ipak, moe imati odnose sa njom za vreme alosti. Potom
lezi s njom, i budi joj mu i ona nek ti bude ena. Ako ti ratni plen u meuvremenu dosadi, treba samo da je pusti
na slobodu i da je ne prodaje jer si je osramotio (5. Moj. 21, 1014).

itajui poslanice moe se zakljuiti da restrikcije vae samo za vjersku pripadnost, ne etniku. Znai, ako neko
promijeni vjeru, automatski prelazi u drugu kategoriju po pitanju toga sa kim smije da stupa u brak i ima seksualne
odnose.

Razni biblijski tumai povremeno previaju djelove gdje brano-seksualne zabrane kao da nikad nijesu postojale.
U Knjizi o Ruti Jevreji se bez problema vjenavaju sa Moavkama (Ruta 1, 4; 4, 10), a glavni lik, Moavka Ruta, ak
postaje praroditeljka legendarnog cara Davida (Ruta 4, 1322). Neki drugi mjeoviti brakovi spominju se samo u
prolazu (2. Sam. 11, 3; 1. O car. 7, 1314; 1. Dnev. 2, 17). Monici su ionako postupali po sopstvenom nahoenju.
Mojsije se oenio Kuitkom Seforom iz zemlje madijamske (2. Moj. 2, 1521). Kada su Mojsija brat Aron i sestra
Marija prekorili zbog ovog rasnog mijeanja, sam Bog je odmah stao na Mojsijevu stranu, izgrdio ovo dvoje i uinio
Mariju gubavom (4. Moj. 12, 115). David je takoe imao enu koja nije bila Jevrejka (2. Sam. 3, 23), a njegov sin
Solomon je sebi uzimao Egipanke, Moavke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke (1. Car. 3, 1; 11, 1).

Pitanje braka je.mnogo sloenije od pripadnosti jednoj etnikoj ili rasnoj grupi i produavanja "iste krvi".
Novozavjetne "zapovijesti" o braku treba razumjeti kao sugestiju kako da brak bude kvalitetan i da traje "dok nas
smrt ne rastavi?" Prvi i glavni uslov je poslunost Bogu i njegovoj rijei. Bog kae: "Da li dvoje mogu ii zajedno a
da se ne dogovore" (Amos 3:3)? Za nanovo roenog vjernika ovo znai da ne ulazi u blizak odnos sa bilo kim ko
nije vjernik. "Ne vucite sa nevjernicima jaram koji je za vas tu; jer ega zajednikog ima pravednost sa
bezakonjem? Ili kakvu zajednicu ima svjetlost sa tamom " (Druga Korinanima 6:14)? Kada bi se samo ovaj jedan
princip pratio, to bi nas sauvalo od mnogo bola i patnji kasnije u braku. Drugi princip koji moe da zatiti trajnost
braka jeste da suprug treba da je posluan Bogu i da voli, potuje i titi svoju enu kao svoje sopstveno tijelo
(Efescima 5:25-31). Sa druge strane, ena treba da je posluna Bogu i da se pokorava svom sopstvenom suprugu
"kao Gospodu" (Efescima 5:22). Brak izmeu mukarca i ene je duhovna slika odnosa Hrista i Crkve. Hrist je dao
sebe za crkvu, i on je voli, potuje i titi kao svoju "nevjestu" (Otkrivenje19:7-9).

Da dvoje postanu jedno tijelo oznaava mnogo vie od fizikog odnosa. To je susret uma i due, da bi se oformilo
jedno cijelo. Ovaj odnos ide mnogo dalje od ulne i emocionalne privlanosti i ulazi u sferu duhovnog "jedinstva"
do koje se jedino moe doi ako se oba partnera potinjavaju Bogu i jedno drugom. Ovaj odnos nije sazdan od "ja
i moje" ve od "mi i nae." Ovo je jedna od tajni uspjenog i trajnog braka. Napraviti da va brak traje dok vas smrt
ne rastavi jeste neto to oba partera treba da postave kao prioritet. Uvrujui svoj vertikalni odnos sa Bogom
osoba osigurava da je horizontalni odnos izmeu mua i ene taj koji e da traje i da proslavlja Gospoda.

Brak sa nevjernikom moe da bude jedno od najteih iskuenja u ivotu hrianina. Brak je sveti zavjet koji dvoje
ljudi spaja u jedno tijelo (Matej 19:5). Vjernik i nevjernik teko postiu harmoniju u braku (2. Korinanima 6:14-15).
Ako se jedan partner obrati poslije venanja, ubrzo dolazi do znaajnih razmimoilaenja zbog sluenja razliitim
autoritetima.

U ovakvoj situaciji hriani esto gledaju kako da se izvuku iz braka, ubijeeni da je to jedini nain da pokau
privrenost Bogu. Meutim, njegova rije govori drugaije. Veoma je vano ostati vrst i traiti nain da se Bog
proslavi u takvim situacijama (1. Korinanima 7:17). Biblija se posebno obraa onima koji su u braku sa
nevjernicima: A ostalima govorim ja, ne Gospod: ako neki brat ima enu koja ne vjeruje, i ona pristaje da ivi s
njim, neka je ne otputa. I ena koja ima mua koji ne vjeruje, a on pristaje da ivi s njom, neka ne otputa mua.
Mu koji ne vjeruje, naime, posveen je vjernom enom, i ena koja ne vjeruje posveena je brakom; vaa djeca bi
inae bila neista, a sad su sveta (1. Korinanima7:12-14).
Oni koji su u braku sa nevjernicima treba da se mole za silu Svetog Duha da bi mogli javno da ispovijedaju Hrista i
ive u njegovoj svjetlosti (1. Jovanova 1:7). Moraju da trae Boju silu koja mijenja srca i da raaju plodove Duha
(Galatima 5:22-23). ena hrianka mora da se podreuje nevjernom muu (1. Petrova 3:1) i da ostane blizu Boga
kako bi dobila snagu za to.

Hriani ne treba da budu usamljeni, ve moraju da nau podrku u crkvi i grupama za prouavanje Biblije. Brak
sa nehrianinom ne mijenja svetost tog odnosa i zato vjernik treba da se moli za svog partnera i da bude dobar
primjer Bojeg djeteta (Filipljanima 2:14). Neka rijei iz 1. Petrove 3:1, da nevjerni suprunik bude pridobijen, budu
nada i i cilj za svakoga.

Tjelesnost u poimanju ove mitologije kri onu apostolovu zapovijest da se ne gleda ko je ko. To je nadutost oiju i
ponos tijela. Gorski vijenac otkriva, iskreno, svu lepezu i dubinu oholosti nacionalnog ovinizma u onoj kratkoj
besjedi o posjeti Mlecima. Kada vojvoda Drako svjedoi kako su Latini runi kao narod, oekuje odobravanje
svojih sunarodnika. To implicitno znai da su Crnogorci, nasuprot tim metiljavim inostrancima, stasiti, lijepi i
muevni.. Vrlo im je imponovao izvjetaj njihovog sunarodnika. Kako njima tad , tako i svim Crnogorcima koji evo
decenijama vole ba taj dio kod Njegoa.

Meutim, ako je i bilo kakve aljivosti u epizodi sa Drakovim opisima Venecije, mnogo gori ovinizam u
kosovskom mitu je otvorena mrnja, prezir i odvratnost prema drugoj naciji, tanije vjeri. Kao da su ne samo Turci,
ve i sugraani, samo zato to su promjenili vjeru, poeli da zaudaraju.
..............................................
Kako smrde ove poturice;..............................................1242
Zaudara zemlja Muhamedom........................................558
Bog vas kleo pogani izrodi................................................73
.................................................

Koliko sam samo puta uo za svog ivota tu odvratnu la da Malisori i Muslimani smrde. Sve je to iznjedrila ova
nakaradna mitologija o srpstvu kao nekoj uzvienoj kategoriji i duhovnoj nadljudskoj vrijednosti. Zbog toga
smatraju da ine neto uzvieno ako uzdiu svoju naciju, a druga Boja stvorenja nipodatavaju .

Nacionalizam je, stoga, dublji oblik robovanja od robovanja etatizmu ili vjerskom fanatizmu. Od svih nadlinih
vrijednosti, ovjek najlake pristaje da sebe potini vrijednosti nacionalnoga, sebe najlake osjea kao dio
nacionalne cjeline i poinje da joj slui. To je veoma duboko ukorijenjeno u ovjekov emocionalni ivot, dublje od
odnosa prema dravi. Zato su ljudi spremni da poloe ivot, ali, to je jo gore, i da drugome oduzmu ivot.
Vladimir Solovjov je u borbi protiv ruskog nacionalizma sa kraja 19. vijeka tvrdio da je, s hrianske take gledita,
nacionalni egoizam (nacionalizam) podjednako za osudu kao i lini egoizam.

Zarobljenici smo zablude da je nacionalizam moralna dunost svakog graanina i svake linosti. Samo na prvi
pogled djeluje kao da je nacionalizam sklop uzvienih i plemenitih osjeanja i da ne znai egoizam i sebinost.
Nacionalizam se spolja predstavlja kao oblik portvovanosti i heroizam, produbljen guslarskim narodnim
pjesmama i epovima koji su veliali sve one koji su izvojevali nae nacionalno osloboenje tokom istorije. A
svjedoci smo da je u posljednjim sukobima na tlu bive Jugoslavije bilo svega, osim vitetva i junatva. Najobinije
ratno profiterstvo. Jo jednom se pokazalo da, kada se ono najgore to postoji u ovjeku prenosi na kolektivne
realnosti, koje se smatraju idealnim i nadlinim, onda one postaju dobro i ak se pretvaraju u svete dunosti.
Egoizam, koristoljublje, sumnja, gordost, volja za mo, mrnja prema drugima, nasilje, sve postaje vrlina kada se
sa linosti prenese na nacionalnu cjelinu. Tako su najvee fukare i ubice poetkom devedesetih postale heroji i
osloboditelji u borbi za narod i otadbinu. Jer, naciji je sve dozvoljeno, u njeno ime se mogu izvriti i djela koja sa
ljudske take gledita predstavljaju zloin. Moral nacije ne eli da zna za ljudskost, on trai svoje. I trai rtve.

Kao to ree Berajev, nacionalizam i ovinizam su zato oblik idolopoklonstva i ropstva, roenog spoljanjom
objektivizacijom, nastalom ispadanjem univerzuma iz ovjeka. Nacionalizam je idealizovani oblik ovjekovog
samouznoenja. Ljubav prema svome narodu jeste veoma prirodno i dobro osjeanje, ali ovinizam zahtijeva
mrnju, neprijateljstvo, prezir prema drugim narodima. Nacionalizam je ve potencijalni rat. Glavna la roena u
nacionalizmu je u tome to, kada god se govori o nacionalnom idealu, o dobru nacionalne cjeline,
nacionalnom jedinstvu, nacionalnom pozivu i dr., onda se nacionalno uvijek povezuje sa privilegovanom
vladajuom manjinom, obino sa klasama koje vladaju svojinom. Pod nacijom, nacionalnim nikada se ne
podrazumijevaju, ljudi, konkretna bia, nego apstraktni princip pogodan za neke socijalne grupe. U ovome je
izvorna razlika izmeu nacije i naroda koji je uvijek povezan sa ljudima. Nacionalna ideologija obino stoji u vezi sa
klasnom ideologijom. Apelovanje na nacionalnu cjelinu jeste elja da se ugue djelovi koji se sastoje od ljudi, bia
sposobnih da pate i da se raduju.

Personalizam je razobliio karakter nacionalizma koji je po svojoj prirodi antietian. Onaj ko ne vidi brata u ovjeku
druge nacionalnosti, ko se, na primjer, odrie da vidi brata u Jevrejinu, Hrvatu i sl., on ne samo da nije hrianin,
nego gubi i svoju vlastitu ljudskost, svoju ljudsku dubinu. Strasne emocije nacionalizma izbacuju ovjeka na
povrinu i zato ga ine robom objekata. Emocije nacionalizma su mnogo manje ljudske od socijalnih emocija i
mnogo manje svjedoe da se u ovjeku uzdie linost. Zato primjena etikih ocjena na ivot nacije ini
nacionalizam nemoguim. To je jedan od konflikata erosa i etosa. Nacionalizam, koji je u svojoj dubini erotska
sablazan, uvijek se hrani laju i bez lai ne moe da se snae. La su ve i nacionalna samozaljubljenost ii
uobraenost, toliko smijene i glupe kada se posmatraju sa strane. Kada se sve sa tog uzvienog nivoa svede na
lini, pokazuje se da nacionalni egocentrizam, nacionalna zatvorenost i ksenofobija nipoto nijesu bolji od linog
egocentrizma, zatvorenosti i neprijateljstva prema drugim ljudima.

Nacionalisti uopte ne ele da ljudski ivot bude u veoj mjeri zajedniki, da bude pravedniji i ovjeniji. Pri trijumfu
nacionalizma gospodari mona drava (i dravna crkva) nad linou, nema slobode, gospodare bogate klase nad
siromanima.
Nuno je jo podvui da nacionalizam uopte nije istovjetan sa patriotizmom. Patriotizam je ljubav prema svojoj
otadbini, svojoj zemlji, svome narodu. Nacionalizam, pak, ne samo da nije ljubav, nego je kolektivni
egocentrizam, samosvijest, volja za mo i nasilje nad drugima. Nacionalizam je vie izvjetaen, on je ideologija u
kojoj nema patriotizma. Nacionalna samozaljubljenost i egoizam su podjednako greni i glupi kao i lina
samozaljubljenost i egoizam, ali njihove posljedice su daleko sudbonosnije. Isto tako egoizam i porodina
samosvijest nose zloslutniji karakter od linog egoizma i samosvijesti.

Svaka projekcija i objektivizacija linog zla i grijeha, koja je prenesena na kolektive, raa maksimum zla i izraava
maksimum grijeha. Tako se uvruje ovjekovo ropstvo.

KRTENO KUMSTVO

"Nema kumstva bez krtena kumstva,

ako hoe i etvorostruko."

U Gorskom vijencu vidimo jo jedan vaan elemenat mita. To je krteno kumstvo koje ima izuzetan znaaj.
Kumstvo, i to na krtenju, ne moe se porediti ni sa kakvim drugim kumstvom, "pa da je i etvorostruko". Brojni
pjesniki i prozni oblici kosovskog mita govore o kumstvu i krtenju u tom smislu: vijea mu kumstvo, kum u biti, a
prikumak nigda; kum i Sveti Jovan; kum nije dugme; kumstvo je sveto; ne valja kumovati sa viim od sebe, devet
puta kumovae, najposlije se poklae...
Obrad Vinji u djelu "Golija i Golijani" pisao je o kumstvu ovako: Kumstvo je bilo velika duhovna veza koja se
potovala i cijenila vie od srodstva. Postojalo je vie vrsta kumstava. Nasljedno je kad se momak eni i zove
krtenog kuma ili njegovog sina da bi ga vjenao, a kasnije krstio djecu. Kumstvo iz milosti je meu drugovima koji
su se voljeli. Kumstvo iz interesa je kad se za kuma zove glavar, seoski trgovac ili bogatiji ovjek. Kumstvo od
nevolje je kad od istog straha zovete nekog za kuma, obino nakon svae, pokuaja ubistva ili je to bilo kumstvo
uz umir krvi. Kumstvo po prisanu je ako se nekome usni da e mu onaj kojega je sanjao biti sretan kum, odmah ga
zove da kumuje.

Kumstvo je jedan od najrasprostranjenijih ritualnih obiaja. Od posebne je vanosti meu Slovenima, pogotovo na
naim junoslovenskim prostorima. Kum se cijeni i potuje vie od svega. Na Kosovu, gdje su mi roeni i otac i
majka govorilo se: "to je Bog na nebu, kum je na zemlji!". U istonoj i jugoistonoj Srbiji kum se potuje najvie
na svijetu. Bog pa kum!

Prema usmenom predanju starijih kazivaa, kum se potuje sa odreenom dozom strahopotovanja. Kada se
prolazi pored kumove kue treba, obavezno, skinuti kapu. Pisano predanje kae kako bez kuma ne moe da se
proslavi, svakako najvaniji hrianski praznik, Boi. Kum i njegovi najblii srodnici se uvijek pozivaju na drugi
dan Boia. Zbog toga je on boini kum. Dalje, na krsnoj slavi, kum je opet glavni gost. Bez njega nema svadbe,
krtenja, stribe... Zato je on ne samo svadbeni, ve i krteni i stribeni kum.

Kum i kumstvo prevazilaze svakidanje obiajno vjerovanje. Kumstvo je vaza koja se sklapa iz raznih potreba i na
razne naine, a u svemu tome najvanija je linost kuma. Kum je neka vrsta kulta, kulta linosti, koji se podie na
pijedestal boanstva. Pravoslavni hrianski kum ima oreol hadija, svetog ovjeka, ovjeka posebne vrijednosti,
vanosti i boanskog porijekla a njegova anatema, kletva, proklinjanje smatraju se teim od kletve oca ili majke.

Meutim, osnovno pitanje je da li je kum hrianski ili vankanonski svetitelj, pagansko boanstvo i posrednik
izmeu slovenskih bogova i plemenske zajednice? Da li je on neka vrsta neformalnog ali prisutnog svetenika koji
svojim zastupanjem i prinoenjem rtve treba da umiri gnjev predaka i utihne viku bogova? Kao da je kum sam
Hristos koji moli za nas zastupniku molitvu Ocu bez prestanka.

Krteno kumstvo poistoveuje se sa krtenjem Hristovim u Jordanu. Obred je obavio Jovan Krstitelj, to
simbolizuje prevoenje iz bioloke egzistencije u duhovno postojanje.

Postoji jo jedna, takoe jako stara religijska praksa koja je povezana sa boanstvom kumstva. To je bratimljenje
ili vjetako srodstvo koje se drugaije zove i "duhovno". Kumstvo kako ga danas doivljavamo nastalo je preko tih
krvnih rituala pobratimljenja i vjerskih obreda, i preko tradicije ulo u religijsku praksu. To je mistino krvno
srodstvo, koje se uglavnom sklapa usmenim putem ili ceremonijalno, mijeanjem ili pijenjem zajednike krvi ili
vina, ali uvijek u prisustvu boanstva kumstva koje se priziva epiklezom, velikog imena boanstva kumstva, da
ustanovi mistino krvno srodstvo. U prii "Dobro i zlo nikada ne ginu" opisuje se ceremonijalni proces, koji je bio
isti i za bratimljenje i za kumstvo: "Pobratimili su se jedan drugom iz miice krvi se napili".

Dakle, boanstvo bratimljenja je po svojoj prirodi ktonino, podzemno, boanstvo koje je zasnovano na kultu krvi
kao neprikosnovenosti veze krvnog srodstva. Meutim, to se povezuje sa dananjim ritualom kumstva, pa za one
koji su se okumili i postali kumovi vai zakon egzogamije. Tabu krvi o kojem smo govorili, koji je ova mitologija
uspostavila, govori o tome da je to boanstvo, odnosno mitski zaetnik slovenske nacije, jer poziva na
uspostavljanje krvnog srodstva kumstvom tj. bratimljenjem tamo gdje je to bioloki nemogue i kad ne postoji
krvno nasljee. Time se neki izvanjac pribraja plemenu, to svakako moe da predstavlja boanstvo nacije koje
ujedinjuje i jaa je stvaranjem oseaja bratske pripadnosti preko ovog obiaja. Primjer je predanje o Svetom Savi
koji je pouavao narod da odri i ouva kumstvo i pobratimstvo i srodstvo koje obuhvata cio srpski narod, a
osuuje neslogu, raskidanje kumstva i razbijanje bratstva.

U svetosavlju danas krteno kumstvo kao crkveni obred ima veliku vrijednost i predstavlja svjedoenje o svetosti
tajne krtenja, a onaj koji se krsti preobraa se u duhovni nain postojanja. Vremenom, kada su vjernici poeli da
krtavaju svoju djecu bebe prestao je katihumenat (priprema za krtenje odraslih osoba, koja se sastojala u
uenju i usvajanju osnovnih istina hrianstva), kumstvo je dobilo nevjerovatan duhovni znaaj, o kojem govore i
poetni stihovi Gorskog Vijenca. Kumstvo je kod Srba postalo najjae duhovno srodstvo. Djeca koja se krtavaju
krste se po vjeri kuma, koji u svetoj tajni krtenja postaje duhovni otac djeteta kumeta, jer ga duhovno raa za
Boga.

To je slino starozavjetnom obrezanju na osmi dan, kada se nije traila i podrazumijevala nikakva vjera. Vidimo
iznova starozavjetne elemente i porijeklo ove prakse. Obrezanje je nekada inio starjeina plemena koji je na neki
nain predstavljao svjetenika. Tako je poev od Avrama, a kasnije su to inili i njegovi potomci, obrezivali sve
mukinje u svome plemenu ili domu.

U hrianstvu, pak, itava crkva nije samo zajednica vjernih, niti je samo narod Boji, nego i tijelo Hristovo, i svako
ko bi poelio da bude lan naroda Bojeg mora da uzvjeruje u Hrista i da se krsti u ime Oca, Sina i Svetoga Duha i
prieuje se tijelom Hristovim, rodivi se vodom i duhom za budue carstvo Boje. Nema vie posrednog
uestvovanja (kumstvo ili svetiteljstvo) nego smo svi carsko svetenstvo u Hristu. Tako vie nije dovoljno da samo
muki lanovi primaju ovaj peat pripadnosti narodu Bojem, nego svi koji bi da budu udovi tijela Hristovog, time i
carsko svetenstvo.

Svetosavlje nauava (...) Sveta tajna krtenja je najvanija sveta tajna u crkvi Hristovoj. (...) I po tome jo to se
ime novokrtenoga, koje mu daje kum za vrijeme obreda svete tajne krtenja, zapisuje u ''knjigu roenih i krtenih
Crkve Hristove'' i u ''knjigu vjenoga ivota'' - vjenu knjigu jagnjeta koje je zaklano od postanka svijeta''. Krtenjem
se ovjek isti od praroditeljskog grijeha (i svih do tada uinjenih); krtenje je uslov spasenja i bez njega ono nije
mogue; Gospod Isus Hristos je propovijedao o ''krtenju vodom i duhom''; apostoli su ''krtavali vodom i duhom''; -
krtenje je prozvano ''svetom tajnom'' i nazvano prvim jevaneljem. (...) to je naroito zapovijedio, kao to smo ve
naglasili, i uenicima svojim (Mat. 28, 29) koji su propovijedali novu boansku nauku ljudima i krtavali ih ''vodom i
duhom'' u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. (...) Po vjeri naoj svetoj, u svetoj tajni krtenja novokrteni se isti od
nasljednog praroditeljskog grijeha i duhovno se raa za Boga, za ivot vjeni. (...) Krtenje je, dakle, uslov naeg
spasenja.''

Ovakve tvrdnje se ne temelje na uenju Boje rijei, ve predstavljaju grubo izvrtanje Hristovih pouka i apostolskih
novozavjetnih zapisa. Hristos nikada nije propovijedao, niti pak izrekao neto to bi liilo na ''krtenje vodom i
duhom'' (u smislu novozavjetne uredbe o krtenju u vodi svake vjerujue osobe), niti su pak apostoli ikada nekoga
krstili ''vodom i duhom''. Naravno, ni ostale tvrdnje o kumstvu i spasenju po njegovoj vjeri nijesu tane. Niti je
krtenje samo po sebi uslov spasenja, niti je ono ''sveta tajna'', a u Pismu se ne pominje ni ienje praroditeljskog
grijeha. Krtenje ''po vjeri kuma'' je nebiblijsko kao i tobonje upisivanje imena koje je kum smislio u ''knjigu ivota''
i nepostojeu (pred Bogom) knjigu ''roenih i krtenih'' crkve Hristove.

Prilikom zastupanja stava da je krtenje uslov spasenja, pravoslavni bogoslovi citiraju kao dokaz jedini za to
raspoloivi stih u Novom zavjetu, iz Jevanelja po Marku 16:16, koji glasi ovako: ''Ko povjeruje i krsti se bie
spasen, a ko ne povjeruje bie osuen'' . Uslov spasenja je vjera a ne krtenje. Gospod, govorei o osudi kae:
''a ko ne povjeruje bie osuen'', a ne: ''ko ne bude krten bie osuen.'' Prema tome, vjera i nevjera su uzroci
spasenja ili nespasenja. to se krtenja tie, ono predstavlja novozavjetnu uredbu koja se treba izvriti nad svakim
ovjekom koji je povjerovao u Hrista spasitelja. A ne obrnuto, jer nema osnova za vjerovanje pravoslavnih u to da
ovjek dobija vjeru u trenutku svog krtenja. Kao da osoba tek krtenjem postaje hrianin, a da je na krtenje
dola kao bezbonik nad kojim se vri odreeni crkveni obred - koji ga potom, na neki udesan nain, ini
vjernikom. Koliko je ovakvo vjerovanje daleko od biblijskog otkrovenja jasno je na prvi pogled..

Ovakav pristup krtenju moe se izjednaiti sa starozavjetnim obrezanjem. U nastavku u napraviti uporeivanje
ova dva krtenja kroz novozavjetno tumaenje rituala obrezanja. Obrezanje je samo praslika krtenja, a krtenje
kao prvi korak primanja u Crkvu. Obrezanje vie nije potrebno i tavie ukinuto je, jer bi ono znailo negiranje tajne
Hristove i vraanje na Stari zavjet, odnosno njegova afirmacija.

I jedno i drugo predstavljaju peat pripadnosti izabranom narodu Bojem, obrezanje u Starom zavjetu, krtenje u
Novom. Meutim, Hristos i apostoli zastupali su potpuno drugaije gledite u vezi krtenja od onoga koje im
pripisuje tradicionalno hrianstvo Istoka. Nakon svoga vaskrsenja, Gospod je zapovijedio uenicima da idu u sav
svijet, propovijedaju jevanelje o spasenju kroz vjeru i tako naue sve ljude - inei ih njegovim uenicima.
Sljedei korak koji je trebalo da apostoli uine sa osobama koje su uzvjerovale jeste njihovo krtenje u vodi - u ime
Oca, Sina i Svetoga Duha. Krtenje u vodi je trebalo da bude samo spoljanji znak opravdanja vjerom (spasenja) i
''sahrane'' grehovnog naina ivota, obrezanja u Starom zavjetu koje je bilo znak ''obrezanja srca'' tj. odbacivanja
grijeha. Gospod je, naime, starozavjetnim Izrailjcima zapovijedio da obrezuju sve svoje muke potomke, kao znak
njihove pripadnosti i posveenosti Bogu: ''A ovo je zavjet moj izmeu mene i vas i sjemena tvojega nakon tebe,
koje ete drati: da se obrezuje izmeu vas sve mukinje.''''I obrezae Gospod Bog tvoj srce tvoje i srce sjemena
tvojega, da bi ljubio Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve due svoje, da bude iv.''

Apostol Pavle u Novom zavjetu naglaava injenicu da Izrailjci u Starom zavjetu, pa i njihov praotac Avram, nijesu
bili spaseni i od Boga prihvaeni radi svoga spoljanjeg tjelesnog obrezanja, ve zbog iskrene elje da slue
Bogu i vre njegovu volju. Mi, naime, govorimo: Avramu je vjera uraunata kao pravednost. Kako mu je to
uraunato? Kada je bio obrezan ili kada je bio neobrezan? Ne kada je bio obrezan, nego kada je bio neobrezan.
Pa i znak obrezanja dobio je kao peat pravednosti koju je stekao vjerom kao neobrezan, da bude otac svih koji
kao neobrezani vjeruju, da se i njima to urauna u pravednost, i da bude otac obrezanih, onih naime, koji nijesu
samo obrezani, nego i hode stopama vjere naega oca Avrama, koju je on kao neobrezan imao.''

SVETA RTVA

Arhivitez je oslikan u liku Miloa Obilia, legendarnog junaka koji je ubio turskog sultana Murata u Kosovskoj bici.
Kult Obilia je zasnovao Njego u Gorskom vijencu. Milo Obili tako postaje uzor svetog ratnika koji je dao svoj
ivot u borbi za vjeru. Smatra se da je Njego, pravoslavni episkop i vladar, podsticao kult Obilia kao ertve
blagorodne voen svojim dravnikim rezonom. U Njegoevom djelu Obili izrasta u neku vrstu "srpskog
Supermena". Milo Obili i Lazar Hrebeljanovi u kosovskom kultu postaju olienje srpskih vitezova koji su dali
ivot za Kosovo u borbi protiv nevjernika i tako postali stanovnici nebeske Srbije.

Nikolaj Velimirovic naglaava da je "Obili ideal Njegoev. I vie nego ideal ovjeka: ovaj vitez je za naeg
pjesnika jedna vrsta boanstva; zato mi i govorimo o oltaru Obilia. U besmrtnom carstvu duhova "Obili nad
sjenima vlada".

"O, Miloe, ko ti ne zavidi?

Ti si ertva blagorodnog uvstva,
vojinstveni genij svemogui,
Grom stravini te krune razdraba!
Velianstvo viteko ti due
nadmauje besmrtne podvige
divne Sparte i velikog Rima;
sva vitetva njina blistatelna
tvoja gorda mica pomrauje.
to Leonid oe i Scevola,
kad Obili stane na poprite?
Ova mica jednijem udarom
prestol srui a tartar uzdrma.
Pade Milo, udo vitezovah,
ertvom na tron bia svijetskoga".
(Gorski vijenac)

Sve to kosovski mit eli da podmetne i da dokae jeste da postoji krvni savez izmeu Boga i Srba, na isti nain
kao to je bio uspostavljen sa Jevrejima. Savez koji su sklopili oevi jevrejske nacije je traio krv junaca i
jaganjaca. Tokom itavog perioda do Hrista, postojalo je to rtvovanje u krvi nevinih ivotinja. Neto slino
kosovski zavjet hoe da uspostavi u zavjetnom rtvovanju "vitezova", takozvanih "muenika" koji su poloili ivote
u vjerskom ratu.

U pitanju su dva suprotna principa. Hrist je umro umjesto nas "grenika" na krstu od ruke "pravednih" da nas sve
opravda i oivi po nebeskoj vaseljenskoj milosti, a Obili je umro za nas "pravednike", na mau (okrenut krst) od
ruke "bezbonih" da nas osudi (po Lazarevoj kletvi) po zemaljskoj nacionalnoj pravdi. Vidimo o kakvoj se vrsti i
kvalitetu rtve radi i kolika je razlika izmeu Obilievog vitetva i Hristovog bogoovjeanskog podviga. Kao nebo i
zemlja.

Poslanica Jevrejima je upravo napisana hrianima"iz obrezanja", tj. jevrejskog porijekla, ali i svima danas koji
ele da ive pod zakonom bez milosti, koji ne ele da se odreknu vjekovne starozavjetne prakse. Apostol
naglaava da je Hristova rtva prinijeta jednom zauvijek. "Poto zakon sadri samo sjenku buduih dobara, a ne
stvarnost, on nikada ne moe istim rtvama, koje se neprestano iz godine u godinu prinose, da usavri one koji
pristupaju Bogu. Kada bi to mogao, zar te rtve ne bi prestale da se prinose? Jer, oni koji tako slue bili bi jednom
zauvijek oieni i ne bi se vie osjeali krivi za svoje grijehe. Ali, rtve svake godine samo podsjeaju na grijehe,
jer krv junaca i jaraca ne moe da ih ukloni.

Zato je Hristos, ulazei u svijet, rekao:

Nijesi elio rtve i prinose,
nego si mi pripremio tijelo."

Tako on ukida prvo da bi uspostavio drugo... U skladu sa tom voljom, mi smo osvjetani prinoenjem tijela Isusa
Hrista na rtvu jednom zauvijek... A kada je Hristos za sva vremena prinio jednu rtvu za grijeh, sio je Bogu sa
desne strane i otada eka da njegovi neprijatelji budu poloeni kao podnoje pod njegove noge. Jer, on je jednom
rtvom uinio zauvijek savrenima one koji se osvjetaju."
Po Starom zavjetu, krv je ivot (3 Moj 17,11; 5 Moj 12,23), to znai da je krv u tijesnoj vezi sa darodavcem ivota
- Bogom. Odatle slijedi: zabrana ubistva "ko prolije krv ovjeiju, njegovu e krv proliti ovjek; jer je Bog po
svojemu obliju stvorio ovjeka" (1 Moj 9,6); zabrana krvi kao hrane "vjeni zakon neka vam bude od koljena do
koljena u svijem stanovima vaim: da ne jedete sala na krvi" (3 Moj 3,17) i kultna upotreba krvi - savez izmeu
Boga i jevrejskog naroda zapeaen je krvnim obredom, a pored toga, krv ima vanu ulogu u obredu pomirenja,
kao i u obredu posveenja svetenika (3 Moj 8,23).
Krv predstavlja ivot (duu) i tako je ivot osvetan pred Bogom, da bi se krv ubijenog Avelja mogla opisati kao
vapaj Bogu za osvetom (1 Moj 4,10). Krv Aveljeva vie i trai pravdu. To je prva nevina krv koja je pala na zemlju
od roenog brata. Neki hoe da predstave da i krv Obilia trai pravdu. Ali, oni pravdu ne trae od Boga.
Zaboravljaju da Gospod ree: Osveta je moja i ja u uzvratiti. Oni pravdu trae od ovjeka, jer Boga ne poznaju
niti mu vjeruju.Oni kao pravdu trae krv neprijatelja, zadovoljtinu za sebe iekuju od ovjeka, od nekog viteza
poput Obilia. Takve osvetnike hoe da proglase svecima - anelima osvete... "Da neprijatelji na svojoj koi osjete
ta znai bijeda strah i bol", kao to pjeva Bora orevi.

Da li je to punoa vjere, da "vitezovi" vjere uzmu ma u svoje ruke i uspostave pravdu na zemlji? Da je to ikad
moglo biti, ili da bi nekad mogao maem da postane pravedni mir na zemlji, onda Hrist nikad ne bi morao da doe.
Ne bi morao da se odrekne svojega poloaja kod oca, da se obue u smrtno tijelo i ode da mu uzmu ivot na
nasramniji nain, na krstu, razgolien i ponien. I to je jo gore morao je da iskusi i da grijeh na svojem tijelu
ponese na krst. To je bila gorka aa koju je morao da ispije, da ga svi napuste, ak i da ga se i Otac postidi i
glavu mu okrene.

Hristova krv takoe vie,uje se jae od Aveljeve.Ona vriti cijelim nebom. Ali, ona ne trai pravdu kao Aveljeva,
iako je beskrajno istija i nevinija i od Aveljeve, i od Obilieve. Ne, Hristova krv vie milost,milost, i onome koji je
blizu i onome koji je daleko. I tebi i meni i svakom Bojem stvoru. Ko to ne shvati, ne moe da sagleda klicu milosti
koja je stavljena u svako srce cijelog ovjeanstva. Hrist je umro za potencijalno spasenje i najveih mudahedina,
i okorjelih radikalnih pripadnika svih moguih vjera. Ko to ne razumije, taj e prezreti rane Hristove, uzeti ma u
svoje ruke i odsjei uvo neprijateljskom vojniku, mislei da e time zatiti Isusa. Kao da njemu, kome je sva
nebeska vojska na raspolaganju, treba naa pomo i zatita od progonitelja. Iz pisma znamo ta je Isus na to
uinio. To i danas ini, jer on je isti jue, danas i dovijeka. Zacijelio je uvo onome koji je trebalo da ga privede i
odvede na Golgotu. Iako je mogao da zazove legije anela da ga izbave, on je dobrovoljno poloio ivot za sve
nas. I uvijek je bio takav, Pismo svjedoi da nije zazvao gromove na "lepa sela, da lepo gore", iako su ga apostoli
na to podgovarali jer im se nije svidjela dobrodolica seljana. Nije priprijetio onome koji je u njegovo ime iscjeljivao,
a nije bio dio "njihove denominacije", iako su mu ukazivali na to i podgovarali ga tome "revni" apostoli, dojueranji
ziloti. On je znao koja je njegova sluba, odakle je doao i gdje je njegovo mjesto. Tjelesni Izrael, kao ni srpstvo ni
crnogorstvo, nee moi svojim vitetvom da dobiju ivot vjeni. Jer, tijelo i krv nee naslijediti carstvo nebesko.
Najprizemniji oblik vjere uzeli su Srbi i Crnogorci kada su u slabom ovjekovom tijelu pokuali da nau vjeno
utoite i izbavljenje. Pred Bogom malo znai da li je neko isti Crnogorac ili Srbin, iako je poznato da mi vrlo
polaemo na svoje porijeklo, da se prave porodina stabla, prati se iz koje je ko kue i iz kojeg plemena.

No, Gospod Isus Hristos ukida krvne rtve starozavjetnog bogosluenja, pa krv u Novom zavjetu ima novo
znaenje i novu vrijednost; to je "asna krv Hrista" (1 Pet 1,19), prolivena za otkup ljudi, tj. to je krv Novoga zavjeta
"koja se prolijeva za mnoge radi otputanja grijehova" (Mt 26,28). Dakle, Hristova je krv dvojakog znaenja: rtva
Novog zavjeta i rtva otkupljenja. Njegovom krvlju ostvaruje se jedinstvo izmeu Boga i ljudi, jer otac "kroz Njega
izmiri sve sa sobom, uinivii mir njegovom krvlju na krstu (pomirivi) kroz njega i ono to je na zemlji i ono to je
na nebesima" (Kol 1,20).

Tako su kreatori kosovskog mita, uzimali iz Starog zavjeta ono to im je odgovaralo za podizanje oslobodilakog
ustanka i sve to pokuali da upakuju sa Hristom. Ako je to za vrijeme Njegoa i izgledalo plemenito, danas je
stvoren haos i sve se zbrkalo. Tako, navodno, Lazar okuplja svoje knezove na tajnu veeru prije bitke, kao to je
Hrist okupio apostole prije Golgote. Neistorijski Vuk Brankovi, alijas Juda Iskariotski, izdaje Lazara kao Juda
Hrista itd..Imalo bi mnogo toga da se uporedi.

Meutim, to je nemogua misija. Situacija sa dva zavjeta - Hristovim i kosovskim puna je antagonizma. Ili slijedi
Obilia, ili Hrista.
MITSKO KOSOVO - SVETA ZEMLJA

U srpskoj politikoj mitologiji, Kosovo se redovno naziva svetom zemljom. Srpski nacionalistiki autori prikazuju ga
kao obeanu zemlju za Srbe, poput Jerusalima za Jevreje. Kosovo se takoe prikazuje kao mitski dravni centar
tokom hiljadugodinje istorije srpskog naroda. Srpski nacionalisti nazivaju ga srcem Srbije. Mnogi autori to
osporavaju, navodei da je Kosovo u sastavu Srbije bilo mnogo krae nego to to mit prenosi i da nikada nije bilo
dravni centar.Centar srednjovjekovne Srbije bila je Raka.

Srpska pravoslavna crkva dodatno podgrijava mit o Kosovu i poistovjeuje ga sa Lazarevom glavom. "Kosovo" o
kojem govore episkopi ne postoji u stvarnosti, to je imaginarna, fiktivna teritorija, tzv. nebeska Srbija. Od kneza
Lazara do danas takva Srbija narasla je u najveu nebesku dravu na svijetu. Nebeska Srbija je jedan od kljunih
pojmova srpske nacionalne mitologije, predstavlja neku vrstu nebeskog carstva u koje nakon smrti odlaze Srbi koji
daju ivot za vjeru i za Kosovo, poput Miloa Obilia i cara Lazara.

Mit o "nebeskoj Srbiji" nastao je radi objanjenja srpskog vojnog poraza u bici na Kosovu, tako to su Srbi
navodno izabrali duhovno spasenje umjesto vojne pobjede. Naglaavajui posveenost nebeskom carstvu i
obeavajui obnovu srpskog carstva, ovaj mit je pomogao Srbima da podnesu vjekovnu dominaciju stranih sila.
Nakon to su se Turci konano povukli iz Srbije, a ona povratila dravnost u 19. vijeku, Srbi zadravaju ovaj mit i
pojaavaju ga naglaavanjem osjeanja superiornosti nad susjedima i sudbinske predodreenosti da postanu
dominantna sila na Balkanu. Ovaj mit u svakoj generaciji podstiu srpske politike i vjerske voe, pisci i umetnci,
pa je iroko prihvaen u Srbiji.

Mitsko Kosovo je, vjetim zamjenama teza i pogrenim tumaenjem stihova iz Biblije, postalo za Srbe obeana
sveta zemlja. Navodno, prema ovom mitu, onog dana kada su Srbi (iako je jasno da je obraenje individualni in
svakog pojedinca) primili Hrista, za njih je Kosovo postalo obeana zemlja, kao to je Hanan, tj. Palestina, za
Izrael. Iako je ve na prvi pogled ovo potpuno nepovezana i isforsirana konstrukcija, ona je iroko rasprostranjena i
prihvaena meu srpskim narodom.

Treba imati na umu da je mit o obeanoj zemlji izuzetno vaan, ne samo na Balkanu, ve i u svijetu, jer time
nacionalizam daje kredibilitet tenji da kontrolie odreene teritorije. Dva najea pristupa su da smo mi ovdje
prvi doli i ovo je nekada bilo nae, to znai da je i danas nae i da e tako ostati. Potreba za ovim mitom
posebno je indikativna na podrujima koja nastanjuju i neke druge grupe, odnosno ako na njega polau pravo i
drugi.To je u istoriji Balkana, kao i drugdje irom svijeta, bio est sluaj. Tvorci mita o izabranom narodu tako su
stvarali mit o Kosovu, odnosno Srbiji kao obeanoj zemlji, proirujui njene granice na tue drave i svojatajui ih,
najee se pozivajui na teritorije koje su zauzeli vladari iz srednjovjekovne srpske dinastije Nemanjia. Ove ideje
ostale bi zapletene u mrei povrnih i konstruisanih istorijskih ocjena, koje su imale politiku pozadinu na kraju 19.
i poetku 20. vijeka, da ih na povrinu nijesu izvukli ve pomenuti srpski "(vjero)uitelji". Krajem osamdesetih
godina prolog vijeka, uz pomo njihovih konstrukcija, u javnosti su srpskim zemljama, prema potrebi kreiranja
ovog nacionalnog mita, proglaavane drave tadanjih srpskih neprijatelja u ratnom vihoru koji je zahvatio veliki
dio bive Jugoslavije, ali su svojatane i teritorije drugih susjeda.

U biblijskom smislu sveta zemlja ima iskljuivo vjersko znaenje za prostor i odnosi se na teritoriju koju danas
politiki i geografski nazivamo Izrael ili Palestina. U irem tumaenju obuhvata djelove susjednih prostora (Liban,
Sirija, Sinaj-Egipat). Ovaj prostor je kroz istoriju mijenjao nazive od Hanan, Palestina, Judeja, Obeana zemlja,
Erec Izrael.Ima istoriju dugu oko 3.500 godina. U Svetoj zemlji postoji oko 3.500 istorijskih ili svetih mjesta. Tu se
nalaze najsvetija mjesta hriana, Jevreja i muslimana.

Sveta zemlja, kao to i ime kae, ima veliko znaenje za tri svjetske religije - hrianstvo, judaizam i islam. Tu se
nalaze znaajna religijska mjesta, od svetog grada Jerusalima , Vitlejema,Hebrona,i brda Sion, Maslinske gore,
Nazareta, Kedronske doline, Sinaja, Jerihona, Galilejskog jezera, rijeke Jordan i drugih.

Za hriane, takva su mjesta roenja hrianske vjere, grad gdje se rodio Isus Hrist (Vitlejem), gdje je prorokovao
(Nazaret), mjesto njegove smrti i vaskrsnua (Jerusalim). Biblija, kao sveta knjiga, opisuje dogaaje i predanja sa
podruja Svete zemlje. Jedno od najvanijih odredita prilikom poklonikih putovanja hriana iz cijelog svijeta
jeste sveti grad Jerusalim, i staza bola koja vodi do brda Golgota, gdje je grob spasitelja i crkva Hristovog
vaskrsenja (Saborna crkva Hristovog groba), koja se smatra centrom hrianskog svijeta.

Za Jevreje je ovo zemlja od Boga, obeana jevrejskom narodu. U njoj se nalazi veliki hram u Jerusalimu, tu je i
peina Makpela (Hebron) gdje poivaju skoro svi jevrejski preci, zatim grob kralja Davida i dr. (na brdu Sion),
grobovi proroka i sudija (Kedronska dolina, Maslinova gora), mjesto polaganja zavjetnog kovega sa deset Bojih
zapovijesti, koje su moralni kodeks kod Jevreja.

Kosovski mit je preuzeo starozavjetni koncept vjere od Izraela, pa se i na Srbe odnosi ono to vai za Izreal.
Kosovo je sveta Obeana zemlja??? Do te mjere ide brutalna intelektualna konstrukcija, koja nema nikavog
uporita u Bibliji. Da je to tano , kao to nije, da su ,zbog Hrista kojeg su primil,i Srbi postali izabrani narod kao
Izreal, da imaju zato obeanu zemlju Kosovo, slino Hananu za Izreal, kao to nemaju, onda bi se obeanje
odnosilo na Palestinu, a ne na Kosovo!? Kakve Kosovo ima veze sa obeanjem koje je dato Izrealu u Starom
zavjetu?

Ne postoji kriterijum u hermeneutici na osnovu koga bi neko, suprotno Pismu, neki drugi narod ili neku drugu
teritoriju mogao da proglasu za svetu. To bi bilo kao da Crnogorci emovsko polje proglase za svetu crnogorsku
zemlju, po istom principu, i sa njega istjeraju sve necrnogorsko stanovnitvo. Banalizujem, samo da bi se pokazalo
koliko je retrogradan i destruktivan mit o Kosovu, danas kada se integriemo u potpuno multinacionalnu Evropu, u
kojoj nema niti jedne etniki iste teritorije.

LAZAREVA KLETVA

Kosovska bitka, odnosno kosovski fenomen, imali su i imaju izuzetnu kulturno-istorijsku, moralno-etiku i zavjetno-
asnu ulogu u duhu, svijesti, tradiciji, opredjeljenjima, tenjama i rodoljubivim osjeanjima specifinog karaktera
kod srpskog naroda.

Kosovski fenomen je sloen, tajnovit, periodino silovito moan, na prvi pogled moralno uzvien i vremenski trajan,
upravo zbog toga to u svijesti i duhu srpskog naroda nosi najjae utemeljenje: u Srba najstarijem religijskom
kultu slave, u vidovdanskoj etici kao tradicionalnoj filosofiji morala, zasnovanoj na ratnikoj vitekoj asti kosovskih
junaka, u asti kao najveem smislu ovjekovog ivota.

Iz tog zavjeta se iznjedrila izvanredna epsko-etika proza i poezija kosovskog ciklusa, u kome se, izmeu ostalog
Lazareva kletva prikazuje, daje i ostavlja pokoljenjima kao trajno nepromijenjena, jasna i estoka opomena za
svaku namjeru ili izdaju interesa drave, vjere i nacije.

Da bi itav mit postao zakon, on je morao da dobije snagu, tj. sankciju. Kako je pledirao da postane duhovna
dogmatika i simbol buduim pokoljenjima, on je trebalo da dobije duhovnu sankciju - prokletstvo za svakoga ko se
suprotstavi novoj ratniko-vitekoj teologiji svetosavlja. Da bi kletva imala silu, nju je morao izrei vrhovni autoritet,
to je u mitu niko drugi do srpski car Lazar. I na ovom elementu moemo da vidimo starozavjetnu konstrukciju mita.
U Ponovljenom zakonu, Petoj knjizi Mojsijevoj, pred sam ulazak u obeanu zemlju, Mojsije je izaao pred cijeli
narod i izrekao uvene blagoslove i prokletstva. Prokleo je zastraujuim kletvama svakoga ko ne izvri odredbe
zakona. Kad smo kod toga, interesantno je da Lazar, kao ni Mojsije, nije uao u obeanu zemlju. Mojsije u
Hanaan, a Lazar na Kosovo. Meutim, nijesu milostiva Boja obeanja ve strah od prokletstva, bili pokretaka
snaga ovog kosovskog zavjeta.

Veliko je pitanje da li je izvorno postojala kletva koju je car Lazar navodno izrekao pred Kosovsku bitku. Ona je
propagirana na vrlo osmiljen nain, ime je stvoren kod i sistem po kome budue generacije moraju da se
ponaaju, da ne bi pale pod stravino prokletstvo. Kletva je upravo jasan izraz estoke opomene koju upuuje
"najplemenitija dua srpskog naroda". Po kosovskom mitu, snano je nacionalno osjeanje pravde, slave,
portvovanja, asti i dostojanstva srpskog ratnika.

Ovim fenomenom kletve i njenog obrasca, data su uputstva po nepisanim zakonima asti U VIDU KLETVE
upuene svima onima koji se oglue o vitalne srpske nacionalne i vjerske interese, napute ih ili izdajom preu na
stranu neprijatelja. Rodoljublje se oblai u plat najuzvienijih Hristovih vrijednosti, iako se vrlo dobro zna da u
Hristovom uenju nema nikakvih osnova ili elemenata za takvo nauavanje. Hrist nije umro za jevrejske
nacionalne interese, teritoriju ili vlast. Naprotiv, upravo je bio rtva jevrejskih klero-nacionalistikih struktura.

Kao sutinski i izvorno narodna, a oliena i data kroz kletvu svetog cara Lazara, odnosno vladara srpske drave,
ona je NAJPOZNATIJA KLETVA U SRBA, koja porukom i duhom daleko prevazilazi vremenske, istorijske i
geografske okvire Kosova. Svakako je vrijedno istai da Lazareva kletva svoju snagu zavjetnog duha ostvaruje i
kroz Njegoev Gorski vijenac koji je on, ne sluajno, posvetio Karaoru i srpstvu. Lazareva kletva i ovo nae
najbolje i najpoznatije pjesniko-epsko i filosofsko-etiko djelo postavili su ast viteza koji gine u ratu sa idealima
kao najvei postulat i smisao ovjekovog ivota.

Po navedenim osnovama, Lazareva kletva je za tvorce mita od zavjetne, trajne i univerzalne vanosti za srpstvo
gdje god da Srbi ive. Svojom vanou ona ima primat nad Hristovom novozavjetnom rtvom jaganjca Bojeg
koje daje svoj ivot za otkupljenje grijeha cijelog ovjeanstva. Kletva ujedno postaje najmonija, centralna i javno
ispisana poruka na Kosovu, odnosno na spomeniku kosovskim junacima na Gazimestanu, da faktiki Novi zavjet
pada u totalnu sjenku. Ne vidi se ta Hrist (koji je, po Pismu, ponio na svom tijelu svako prokletstvo) ima sa
pozivom da se bije boj na Kosovu. Ne znajui kako Hristom inspirisati borbu, rjeenje se trai u Lazarevoj kletvi.

Dakle, ukoliko se ta kletva iz narodne pjesme Musi Stefan analizira po stihovima i njenim cjelinama, sa aspekta
asti, onda ona ima objanjenje.

KO JE SRBIN I SRPSKOGA RODA I OD SRPSKE KRVI I KOLENA

U ovim stihovima misli se na sve Srbe i njihova pokoljenja. Meutim, pod izrazom Srbin uzimaju se i svi oni koji
potpadaju pod vjersko odreenje srpstva ali i oni "odroeni" iji su preci bili Srbi, pa su primili drugu stranu vjeru
ili ideologiju; odnosno, njegoevski reeno, to su oni koji su pohulili na vjeru praedovsku pa zarobie sebe u
tuina.

...A NE DOO U BOJ NA KOSOVO...

To je opomena da se svi odazovu "svetom ratu", poziv i svim "otpadnicima" da se vrate pod okrilje svetosavlja,
inae ...
Treba naglasiti da se ovaj stih ne odnosi samo na Kosovski boj 1389. godine, nego i na svaku buduu borbu za
srpske dravne i nacionalne interese, ukljuujui naravno i oslobodilake, odnosno odbrambene ratove. Grijeh
ovdje nema univerzalan karakter, ne odnosi se na Njemce ili Amerikance, ve iskljuivo na Srbe. Samo Srbin
moe da zgrijei ovim "grijehom" i da padne pod prokletstvo Lazarevo. Vidjeli smo da je na isti nain Stari zavjet
posmatrao grijeh. Meutim, ak ni kod starih Jevreja nije bilo ovakvog etnofiletizma koji nagovjetava Lazareva
kletva. Hrianska antropologija ui nas da je grijeh neto mnogo vee od krenja Lazareve kletve. Tanije je rei
da je grijeh posluati Lazara. Prave dimenzije i karakter grijeha pokazuju se u biblijskoj istoriji, jer Biblija esto,
skoro na svakoj stranici, govori grijehu, ali nigdje o ovakvom "patriotizmu".

Grenik se u Bibliji predstavlja kao onaj "koji ini zlo u oima Bojim" i tako se suprotstavlja Bojoj ljubavi i
milosru, dok istorija spasenja nije nita drugo nego pokuaj Boga da ovjeka otme i oslobodi od grijeha. Od
samog poetka jevaneljske pouke, Gospod Isus Hristos je meu grenicima, jer on je radi njih doao, a ne radi
pravednika (Mt 2,17). Koristei jevrejski rjenik onoga doba, Hristos grenike obavjetava da e im grijesi biti
"otputeni", propovijedajui im obraanje (korjenitu promjenu uma), koje e ih prepustiti Bojem djelovanju. Zato
jedini put kojim ovek moe da ide, da bi izbjegao prokletstvo i prijetnju vjene smrti - vjene odvojenosti od Boga,
jeste put pokajanja.

NE IMAO OD SRCA PORODA,

NI MUKOGA NI DEVOJAKOGA
Ovo je inspirisano Mojsijevim prokletstvima da neposlunik ne imao djece i nasljednika iz brane i ljudske ljubavi.
Odnosno, to je bitnije za mit, ako nje nema, onda e se prije javljati porod bez otaastvoljublja, odnosno ljubavi
prema otadbini uopte...

OD RUKE MU NITA NE RODILO,

RUJNO VINO NI PENICA BELA
Ova kletva se odnosi na poljoprivredni rod, ali se moe i ire tumaiti i odnositi na besplodnost u svakom smislu, u
ljudskim poduhvatima, u poslovima i ulaganjima. to god proklet ovjek namjeravao, radio i stvarao, kletva
poruuje loe mu krenulo i bezuspjeno mu bilo. Posebno se kune narodno pie i hljeb koji izdajnik jede.

Pored toga, ovdje se indirektno preko vina i penice koje su dio asti pri obredu krsne slave u Srba, kletva
prebacuje i na njegovu porodicu, jer je odstupio ne samo od kosovskog zavjeta, ve i od zavjeta slave svojih
predaka koji su pronosili i odravali slavu kao najstariji (prehrianski) i najjai religijski i obiajni kult kod
pravoslavaca.

Plodnost u oba sluaja opisuje stanje u kome je svako podruje ivota neke osobe plodonosno i produktivno. Ovo
ukljuuje porodicu (potomstvo), ivi inventar (stoku, ivinu, itd.), rod u polju, posao i iskazivanje prirodnih talenata.
Sve ovo treba da odslikava Boji blagoslov na odgovarajui nain. I obrnuto, ako izostaje odslikava prokletstvo.

Na slian nain, u popisu prokletstava, Mojsije ulazi u mnogo dublje pojedinosti nego Lazareva kletva. U sutini,
meutim, prokletstva su kontrast blagoslovima. Evo kako se mogu saeti:

Ponienje.
Jalovost, besplodnost.
Mentalne i fizike bolesti.
Porodini krah.
Siromatvo.
Poraz.
Pritisak.
Neuspjeh.
Boja nenaklonost.

ROM KAPO DOK MU JE KOLENA

Kletva kulminira porukom da, ne samo ovi ljudi kao moralne re zasluuju prokletstvo, ve i njegova pokoljenja.
Ra je svaki izdajnik, a takva su i njegova pokoljenja koja treba da nose ig kletve na svojim potomcima za sva
izdajstva prema srpstvu.

Postavlja se pitanjeda li sinovi zbog grijeha otaca za odsustvo iz borbe treba da nose posljedice grijeha?
Napravimo kratku analizu nekih starozavjetnih odjeljaka koji na slian nain govore o prokletstvu djece zbog
grijeha otaca.

"Nemoj im se klanjati niti im sluiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otake na
sinovima do treeg i do etvrtog koljena, onih koji mrze na mene." (2. Moj. 20:5)

"Nemoj im se klanjati niti im sluiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji na sinovima pohodim bezakonja
otaca njihovih do treeg i do etvrtog koljena, onih koji mrze na me." (5. Moj. 5:9)

"Jer prolazei Gospod ispred njega vikae: Gospod, Gospod, Bog milostiv, alostiv, spor na gnjev i obilan
milosrem i istinom. Koji uva milost hiljadama, prata bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i
pohodi grijehe otake na sinovima i na unucima do treeg i etvrtog koljena." (2. Moj. 34:6-7)

Po svim ovim stihovima moe se zakljuiti da sinovi mogu da trpe posljedice zbog grijeha svojih otaca.

Stih 2. Moj. 20:5 je, naravno, jedna od deset Bojih zapovijesti, a one su date u formi zavjeta (ugovora, saveza)
izmeu Boga i Izraela. Ovakav obrazac sklapanja saveza bio je veoma uobiajan u ono vrijeme na Bliskom istoku.
Tako, zavet ima svoj uvod (2. Moj. 20:2), tj. ko ga sa kim sklapa, ta on ini (2. Moj. 20:2); teksta zakona (2. Moj.
20:3-17); nagrade za potovanje zakona (2. Moj. 20:6 i 2. Moj. 20:12) i kazne za njegove prekrioce (2. Moj. 20:5,
2. Moj. 20:7).

Prema zavjetu, kada bi oevi zaveli svoju porodicu sa Bojeg puta i navodili je na krenje zavjeta, onda bi efekat
Boje kazne zahvatio mnoge sljedee generacije. Dakle, u svim ovim stihovima govori se o grijesima
(prokletstvima, 5. Moj. 28:15-68) otaca, koju mogu da snau i njihovu djecu, jer su oevi prekrili zavjet, i postali
neposluni Bogu. Bog je zavjet sklopio sa cijelim jednim narodom - Izraelom - i cio narod je bio prema njemu
odgovoran. Djeca, mnoge generacije unaprijed, mogu da pate od posljedica krenja zavjeta, iako nijesu ona lino
poinila te grijehe. Ovo je stalna tema koja se ponavlja kroz cio Stari zavjet i veoma je lijepo vidljiva u Knjizi o
sudijama.

Neki drugi odjeljci u Starom zavjetu kau drugaije, da sinovi ne treba da snose posljedice grijeha svojih oeva.
"Neka ne ginu oevi za sinove ni sinovi za oeve; svaki za svoj greh neka gine." (5. Moj. 24:16)
"Koja dua zgrijei ona e umrijeti, sin nee nositi bezakonje oevo niti e otac nositi bezakonje sinovljevo; na
pravedniku e biti pravda njegova, a na bezboniku e biti bezbonost njegova." (Jezek. 18:20)

Bitna je razlika izmeu stihova datih u prvom sluaju i ovom drugom. U prvom sluaju se radi o tzv. kolektivnoj
odgovornosti. To znai da je otac bio "glava kue", on je predstavljao cijelu porodicu i snosio punu odgovornost za
nju. Posljedice generacijskog prokletstva su oite u sljedeem stihu: "Jer kako po Adamu svi umiru, tako e i po
Hristu svi oivjeti." (1. Kor. 15:22) Zbog grijeha jednog ovjeka (predstavnika ljudskog roda - glave ovjeanstva)
prokletstvo smrti, i sve ono to je prati, palo je na svakoga od nas - na cijelo ovjeanstvo.

Svaki grijeh ima dalekosene posljedice i on moe unesreiti mnoge generacije. Npr. otac je po ljestvici
bogomdanog autoriteta u porodici iznad ene i djece (Ef. 5:23; 1. Kor. 11:3). Njegovi postupci (grijeh ili pobonost)
mogu da prokunu (unesree) njegovu porodicu (Kol. 3:21; Ef. 6:4), ili da je blagoslove. U tom smislu prokletsvo
grijeha, tj. posljedice grijeha, mogu da zahvate i sljedee generacije.
Ako otac grijei na linom planu, djeca nee odgovarati za grijeh koji ini ili je uinio otac, ali mogu osjetiti
kaznu/posljedice tog grijeha i na svojoj koi. Da pojasnim, naveu primjer: Mnoga djeca nijesu kriva ni duna to
se raaju sa nekim hendikepom ili boleu, samo zato jer je njihov otac (ili majka) uivao drogu, alkohol i sl. Ali
trpe posljedice.

Kako ovo primijeniti na Lazarevu kletvu? Iako je jasno da je Lazareva kletva skovana na "biblijski" nain i da
izgleda kao Mojsijeva, sutinsko je pitanje da li je ona osnovana. Postoji li naa stvarna odgovornost za
"neuestvovanje u ratu" i moe li nas i nau djecu ona da stigne? Mojsije kletvu zasniva na Bojem zakonu, a
Lazar i svetosavski sveci poslije njega na kosovskom mitu. U Priama 26,2 Solomon jasno ukazuje na to da uvijek
postoji razlog za svako prokletstvo: "Kao kad vrabac prhne ili lasta odleti, tako nema ni traga kletvi bez uzroka."
Ovaj princip ima dvostruku primjenu. S jedne strane, prokletstvo ne moe uzeti maha ukoliko ne postoji razlog za
to. To znai, ako je mit u skladu sa Bibilijom onda teko svakom Srbinu koji ne doe u boj na Kosovo. S druge
strane, ono obrnuto je takoe tano. Gdje god se radi o prokletstvu, postoji razlog zbog koga je do njega dolo.

Jednostavan odgovor bio bi, ako si Srbin i ako vjeruje u kosovski mit, onda e te kletva stii, po onoj "nek ti bude
po tvojoj vjeri". Mi vidimo mnoga prokletstva u srpskom narodu zbog stalnog opominjanja na borbu za Kosovo.
Ljudi su se saivjeli sa kletvom, jer je izgovaraju episkopi svetosavski i danas i kroz istoriju. To ima snagu jer se
koristi stvarni autoritet za izricanje prokletstva. Bez obzira to je u pitanju jeres, kletva ima snagu, zato to
pravoslavci u to vjeruju i to te episkope prepoznaju kao duhovne autoritete.

Treba naglasiti da ova kletva vie nema vlasti nad Crnogorcima, jer vai samo za Srbe! Istorija je pokazala da
crnogorski (zetski) knjaevi nijesu uestvovali u kosovskom boju 1389. godine. Iako to tvorci mita drugaije ele da
prikau, opominjui nas i citirajui Njegoa "... su im ete iza' pred Miloa!"

Svejedno, proirivao neko Lazarevu kletvu na Crnogorce,ili ne, u Bibliji se nigdje ne navodi oruana borba za
nacionalne interese kao zapovijest. U Petoj Mojsijevoj knjizi 28,68, gdje se radi iskljuivo o blagoslovima i
prokletstvima, otkriven je osnovni uzrok svakoga od njih. U uvodnim stihovima 28. poglavlja Mojsije se najprije bavi
uzrokom blagoslova: "Ako slua glas Gospoda, Boga svoga, drei i vrei sve zapovijesti njegove, koje ti ja
danas propisujem, uzvisie te Gospod, Bog tvoj, iznad svih naroda na zemlji. Evo svih blagoslova koji e doi na
te i koji e biti tvoj dio, ako slua glas Gospoda, Boga svoga." (5. Moj. 28,1-2). I obrnuto, ako ne poslua
Gospoda stii e kazna.

Putem Lazareve kletve, meu pravoslavni ivalj uvodi se potpuno novi (starozavjetni) koncept grijeha. U Svetom
pismu nema sistematskog uenja o zlu i grijehu. U jevrejskom jeziku postoji vie termina koji se prevode sa rijeju
grijeh. Najvaniji su HATAT (promaaj, nedostatak, pomanjkanje boljeg), AVON (krivica, zaokrenuta ili izobliena
situacija), PEA (pobuna), MAAL (izdajstvo, nevjernost). Svi ovi izrazi za grijeh u Starom zavjetu iskazuju
odstupanje od saveza sklopljenog sa Jahveom. Kao to kosovski mit to ini povodom navodnog saveza izmeu
Srba i Boga.

Meutim, ak i Stari zavjet naglaava vie Izrailove grijehe nego grijehe ovjeanstva. Izrailj je narod neistih
usana, nedostojan da gleda Jahvea (Izl 6,5). Svijest o univerzalnosti grijeha raste iz Izrailjevog istorijskog
iskustva. initi zlo ne znai protiviti se ljudskoj prirodi ili prirodnim zakonima, nego prekriti Bogu data obeanja.
Stoga je za stare Izrailjce grijeh nerazuman izbor pogrenog toka, stranputica, koja vodi u neizbjenu propast, to je
promaaj i krenje saveza i pobuna protiv Boga saveznika. Na slian nain kosovski mit i Lazareva kletva definiu
grijeh kao neto to ini Srbin ako iznevjeri nacionalne interese. Po onom Njegoevom "Ne bojim se ja vraijega
kota, no se bojim od zla domaega". Grijeh po tome nije neto univerzalno, neki in krenja biblijskih zapovijesti,
ve neto usko i lokalno. Osnovni grijeh nije ponos, la, ubistvo i sl. ve narodno nejedinstvo i izdaja. Ako nije
grijeh ubiti zbog nacionalnih interesa, onda je jo manje grijeh slagati, prevariti i pokrasti neprijatelja. Vidimo kako
brzo se dravni interesi stavljaju iznad "interesa" carstva nebeskog. Postaju mnogobotvo unutar hrianstva.

Postoji jo jedno pitanje: Kakav odnos jevanelje ima prema kletvi i proklinjanju? Kletva ili proklinjanje nijesu
prihvatljivi za Hrista. Prije svega, zato to proklinjanje izlazi iz due koja je puna gnjeva i mrnje, elje za osvetom,
opravdane ili neopravdane, svejedno. U Svetom pismu je reeno: blagosiljajte one koji vas kunu. Uvijek se treba
moliti Bogu za sve ljude, pa i za svoje neprijatelje. Svoje srce ne treba trovati mrnjom i osvetom. Boija pravda je
uvijek dostina. Patrijarh Jerusalimske crkve Jakov otkrio je napisao: "Ljudski rod ukroava i ukrotio je svaki rod
zvjeri i ptica, gmizavaca i morskih ivotinja, ali niko od ljudi ne moe da ukroti jezik - nemirno zlo, puno smrtnog
otrova. Njim blagosiljamo Gospoda i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni po slici Bojoj. Iz istih usta izlaze
blagoslov i kletva. To tako ne treba da bude, brao moja. Toi li izvor iz istog otvora slatku i gorku vodu?" (Jak.
3:7-11).

Potpuno osloboenje od prokletstva ovog mita imamo kroz vjeru u Hristovu rtvu: "Hristos nas je iskupio od kletve
zakona time to je on postao kletva za nas, jer je napisano " neka je proklet svako ko visi na drvetu'". (Gal. 3:13)
Isus je uzeo na sebe prokletstvo umjesto nas. Hvala Bogu na datoj nam milosti do koje moemo doi kroz rtvu
Gospoda Isusa Hrista. Predvanjem svojih ivota njemu mi moemo napraviti raskid sa svim to je loe iz nae
prolosti. Generacijsko prokletstvo nad nama moe biti slomljeno i prekinuto, moemo imati novi poetak, jer onaj
koji je u Hristu, postaje "novo stvorenje" (2. Kor. 5:17) i uesnik "novog zavjeta", koji se temelji na milosti (Jer.
31:29-34; Jev. 8:4-13; Jev. 12:18-24; Jev. 13:20). Zato, to se prije pokajemo za ovu kletvu, manje e tete biti za
nae narataje.

CAREV ZAVJET

Nikolaj Velimirovic svoju knjigu Carev zavet, poinje stihovima Iz Kosovske epopeje:
"Sama knjiga caru besjedila/ Care Lazo, estito koljeno / Kome e se privoleti carstvu? / Ili voli carstvu
nebeskome / Ili voli carstvu zemaljskome?/ Ako voli carstvu zemaljskome / Sedlaj konje, pritei kolane, / Vitezovi
sablje pripasujte, / Pa u Turke juri uinite, / Sva e turska izginuti vojska; / Ako l' voli carstvu nebeskome / A ti
sakroj na Kosovu crkvu, / Ne vodi joj temelj od mermera, / Ve od iste svile i skerleta, / Pa priesti i naredi vojsku;
/ Sva e tvoja izginuti vojska, / Ti e, knee, s njome poginuti. / A kad care sasluao rjei, / Misli care misli
svakojake: / Mili Boe, to u i kako u?/ Kome u se privoljeti carstvu!/ Da ili u carstvu nebeskome?/ Da ili u
carstvu zemaljskome?/ Ako u se privoljeti carstvu, / Privoljeti carstvu zemaljskome, / Zemaljsko je za malena
carstvo, / A nebesko uvjek i do vjeka". / Car voljede carstvu nebeskome / A nego li carstvu zemaljskome./

Vladika Nikolaj, doista, na divan nain kako samo to on umije, kroz cijelu knjigu opisuje prednosti odabiranja
carstva nebeskog. Govori o slobodi, o prevashodstvu ljubavi, o izdizanju duhovnog nad tjelesnim, o spokojstvu i
drugim blagoslovima koje donosi pravedni izbor carstva nebeskog u odnosu na zemaljske koristi. Jo divnije
govori o stradanju Hristovom na krstu koje je sve to objavilo.

Meutim, kroz itavu knjigu objanjava carev zavjet srpstvu, kroz dva anela Boija koji tjee zarobljenog Lazara i
objanjavaju mu razloge dvostrukog poraza na Kosovu zbog njegovog izbora koji je u ime naroda Lazar donio.
Aneo proroka Amosa pred kraj knjige mu kae:

"Tvoja dva dananja prividna poraza bie obraena u dve slavne pobede. Prvi je poraz pogibija tvoja i tvojih
junaka; a drugi, kao posledica prvog, ropstvo preostalog naroda tvoga. Za prvi poraz, darovae se tebi i junacima
tvojim svetiteljstvo na nebu i opojna pesma na zemlji. Za drugi poraz darovae se tvome narodu unutarnji duhovni
preporoaj, unutarnja zlatna sloboda, kroz krtenje u ognju i krvi."

Nikolaj obilato koristi stradanje Hristovo, da bi ga doveo u vezu sa stradanjem Lazarevim, koji navodno time
pribavlja za Srbe vjene blagodeti. Time uspostavlja udnu hijerarhiju izmeu ove dvije rtve, jer ako ova prva
(Hristova) nije bila dovoljna za Srbe, ova potonja (Lazareva) ju je "usavrila", uspostavljajui noviji zavjet srpskog
cara, koji je dobio vjeno znaenje za srpski narod, iako istorijski podaci niim ne ukazuju da je Lazar ulazei u
borbu na Kosovu, htio da izabere nebesko carstvo i umjesto pobjede za srpski narod i da porazom izgradi "crkvu
na Kosovu". Ali, o tome sam ve neto govorio, ovog puta cu pokuati da logiciram na nekim postavkama koje su
tvorci mita iskonstruisali.

Sutinsko pitanje je zato je Lazar uao u bitku ako mu nije bilo do odbrane srpskog carstva. ime se opravdava
boj ako e da rezultira ropstvom, porazom i pogibijom naroda? Zato je Lazar prokleo svakoga ko ne doe na Boj
na Kosovo ako je bitka bila besmislena i bespotrebna? Zato se i tadanji siroti narod,, a i sva budua pokoljenja
ohrabruju na borbu za srpsko carstvo, ako se Lazar zavjetovao za nebeski Jerusalim? Jer ako je Lazar izabrao
pravu stvar, zato i mi svi ne bismo izabrali to isto. emu onda unitenje srpskog naroda u ratnim sukobima? Ja
ne vidim drugog razloga za oruanu borbu na koju vladike SPC ohrabruju ljude kad govori o Kosovskom zavjetu
cara Lazara, ako nije ono unitenje "vae ali nae".
Trai li to zaista Hrist od nas, kako tvrde tvorci mita?

Iz svega proizilaze jo dvije neloginosti. Prvo, zato Gospodu naem Hristu trebala nesvjesna, bezumna i nevina
pogibija svih (izuzimajuci navodno svjesno rtvovanje Lazara) njegovih ratnika? Kad je Gospod zahtjevao takvu
vrstu nevoljne rtve? Jer, narod je vjerovao da bije pravednu bitku protiv okupatora i zar bi otiao da je znao za
siguran poraz i pogibiju. Rekli bi tvorci mita, da bi se svakako ratnici kao Lazar "rtvovali za carstvo nebesko", ali
da li je tako? Trebalo ih je upozoriti, jer moda neki ne bi prihvatili takvu vrstu bitke, koja je osuena na poraz. Zar
nije to protivno Pismu? Zar nijesu Isus i apostoli govorili da svaki koji se takmii to ini da bi pobijedio, da onaj koji
sije ima pravo da oekuje rod, da je radnik vrijedan svoje plae...

U najmanju ruku, ako nita drugo, bilo bi poteno ljude upozoriti, kao to je Isus to inio sve vrijeme i neposredno
pred hapenje. A ispada da je Lazara opravdano grizla savjest u ovoj knjizi Carev zavjet. Zar je takav svetac
Lazar spreman da sve one koje ne dou u boj na Kosovo prokune vjenom besplodnou, ako je Hrist blagoslovio
one koji su ga izdali? Naravno da je jasno da je Lazareva kletva ocigledno kontradiktorna sa ovom predstavom
poniznog Lazara kakvim ga gradi vladika Velimirovic koji se navodno privolio carstvu nebskome kao Hrist. Lazar
koji izabira Hrista ne bi mogao da kune narod koji ne zeli da ide u krvavi sukob na Gazimestanu. Obian narod je
bio, znai, zaveden preutkivanjem "pogrenog" ratnog cilja njihovog voe, koji je sklopio tajno, u dogovoru sa
anelima, za koji ovi nesrenici nijesu znali. Zapravo, proizilazi da su ti posluni borci istinske nevine i naivne rtve
bitke na Kosovu (a ja bih dodao i svih kasnijih koje su se pod tom zastavom kosvskog zavjeta vodile). Pa, ako
Lazarevu rtvu Nikolaj pravda Hristovim krstom iz usta anela, zato je trebalo da cijeli narod strada zbog nje? To
bi izgledalo kao da je Hrist trebalo da sve apostole i uenike povede u pogibao na krst sa sobom, da bi nas valjda
nauio carstvu nebeskome!? Meutim, jevanelje to demantuje, Hrist moli prvosveteniku molitvu i kae" Svakog
koga si mi dao, Oe, ja sam sauvao, osim sina pogibli (Jude) da bi se ispunili pismo". Pa Hrist je upravo stradao
da bi za sve nas pribavio spasenje, a Lazar je svjesno uvukao narod u borbu tjelesnu i to samoubilaku, jer je
navodno znao da idu iz poraza u poraz da bi im time izvojevao "vjenu" pobjedu u "carstvu nebeskome". Hrist je
rekao da emo ii iz pobjede u pobjedu. U jevanelju je jedino Juda stradao, a na Kosovu se njegov navodni
pandan Vuk Brankovi jedini izbavio. Naravno da su apostoli i mnogi velikomuenici od Stefana naovamo, poloili
ivote za carstvo nebesko, ali to su uinili svjesno, dragovoljno i po vjeri u Hrista Isusa. Spasenje su PO VJERi
dobili zabadava, a ne rtvovanjem. rvovanje je bilo svjedoanstvo te spasonosne vjere koja im je dala vjeni
ivot.

I tu dolazimo do druge neloginosti. Ako je Lazar svojim zavjetom pribavio vjeno spasenje za sebe i Srbe, zato
je od te borbe na Kosovu zavisilo spasenje pojedinih ratnika. Vladika, u knjizi, ubacuje najednom i naizgled udno i
nepovezano 9.glavu koja govori o tjelesnoj i duhovnoj bici. Lazaru se navodno otvaraju oi, gleda obije bitke i vidi:
"Strana dana, no etve predivne! Jato dua s Kosova nam stie. 'Ajte, due, 'ajte k nama blie! Dve se etve na
bojiti anju: Jedna - smrti, a druga - ivota. etva iva u nebo se sliva, aneli je pod krilima nose,u carstvo je
nebesko unose. Dan Amosov - zavet hrianima. Zavet borbe za krst i slobodu. Krvlju Lazo zavet zapeati i svoj
narod veno obogati.. Borci ustremljeni jedan na drugog, jedni sa munjama u oima, drugi sa bledilom
dogorevajue svee. Propeti konji sa iskeenim zubima od zategnutih uzda. Svaki ratnik misli kako e neprijatelja
umrtviti ili sebe odbraniti. Lica su jednih - knjiga uasa, drugih - knjiga jarosti, treih - knjiga ustraenosti, etvrtih -
knjiga bola, ili brige, ili nade - no nijedno oseanje niti strast bez krajnje zaotrenosti i vrhunca svoje siline. Neko
zatvorenih oiju iskazuje svoj bol na otvorena usta. Neko stegnutih usta projavljuje usijan gnev na oi. Neko
mrtinama lica pokazuje sabiranje snage iz celog bia svog. Jedni padaju od topuza protivnikog. Drugi upaju
strele iz svoga tela i rukama steu rane da zaustave krv - avaj, dokle? Nekoga u zabuni ubija najblii drug. Neko
oboren nalazi smrt pod kopitama svoga konja, u koga se nadao kao u saveznika. Nekoga u bekstvu stie strela, a
neko u najguoj borbi ostaje netaknut. Niti telesni vid moe dogledati, niti prirodni razum razumeti, zato s jednim
ovekom biva ovako a s drugim onako. To tkanje i osipanje sudbe moe se dogledati i shvatiti samo onim drugim,
duhovnim vidom. Jedino u Lazara meu svima hiljadama ratnika bee taj vid otvoren. I tim drugim tajanstvenim
vidom gledae Lazar i vide borbu duhova o ljude. Shodno svetlosti ili tami due jednoga ratnika priletahu mu ili
duhovi svetlosti ili duhovi mraka. Trenutno svak raspoznavae svoje i otimae se o svoje. Moni angeli nebeski
odbijahu mahanjem ruke ili dahom usta svojih demone kao gladne akale od dua krstonosnih vitezova. Ali zverovi
adski, premda trepetni pred svetim silama, muki naletahu na svaku ljudsku duu, im bi izala iz toploga tela.
Odvratnim valama obzinjavahu oni due grenike, a noktima ih kao udicom dohitahu, noktima, koje na arine
mogahu ispruiti. No im bi angeli mahnuli rukom pretei oni bi skupljali nokte u zmijaste kolutove, i sami sebe
grebli od grozne ljutine. Jo od njih ishoae neki dim i smrad, nepoznat zemlji i ljudima. Obe bi vojske u asu
mogle biti uguene tim adskim smradom, da ga angeli ne unitavahu nebeskim ivotvornim ozonom to
ispunjavae njihovo bie. I Lazar gledae i vide, sa jezom i uasom, kako aneli najzad doputahu demonima, da
uzmu poneku crnu duu oveju. A due pravednika oni zakriljivahu svojim krilima, i uzimahu ih i uznoahu u
nebesne visine. Pri letu uvis svaki se angel okretae ka svetom Amosu i ljubazno ga pozdravljae. Jer to bee
Amosov dan."

Kako je ovo mogue? Da postoji neka paralelna borba gdje demoni i aneli uzimaju due onih koji ginu? I to
razliito svakom borcu. Od naina borbe i estine zavisi da li e neko zavriti u paklu ili u raju. I to je jo udnije,
niti svi koji se bore na srpskoj strani idu u raj niti svi koji se bore na turskoj idu u pakao. Kao da nije bitno da li se "
bori" za Hrista ili Alaha, uvodi se jedna nova kategorija "grenici", to su valjda ovi koji koji se bore kao "blijede
dogorijevajue svijee" , koji sluajno ubiju saborca, ili padnu sa konja ili naprave nesto slino. U svakom sluaju,
spasenje ne zavisi od vjere u Hrista, nego od bitke. to je neko ei i to vie da sebe bici i pobije na drugoj
strani vie neprijatelja, taj je "pravedniji" i ide u aneoske ruke. I obrnuto.

Pa sama ova oruana bitka i Lazareva kletva time potvruje da Lazar nikad nije izabrao Carstvo nebesko. Da je
Kosovski zavjet podmukla la za ratnu propagandu, jer niti Lazarev poraz niti bilo iji drugi ne moe proslaviti
Boga, niti svjedoiti o carstvu nebeskom i njegovoj slavi. ta bi npr. znailo da je Hrist pruao aktivan oruani
otpor, i da je savladan od Rimljana, bio razapet na krst. Da li bi taj krst bio asni. Kakva bi to otkupljujua rtva
bila? Da je Lazar mogao zaista da izabere vojnu pobjedu na Kosovu i spase srbe, zato nije to uradio. Spasio
narod, a sebe rtvovao? Ali ne, on je u nekoj kleti izabrao nesto "u ime naroda". Kakav je to zavjet koji rtvuje
narod? Ovakva rtva Lazareva nije hristolika i nije bila akt volje i slobode o kojoj Nikolaj pria, ve akt nemoi pred
jaim neprijateljem. Ona lii na onu velikoinkvizitorsku "rtvu" u ime neukog naroda, koji nije kadar sam da izabere.
I uvijek tvorci mita, kada ih neko pita zato je poraz na Kosovu od zavjetne vanosti za Srbe, odgovaraju da to
obinom puku i neukoj raji ne moe da buide jasno. Da je to neka sveta tajna.

Ako je Lazar svojim izborom i vjerom napravio sebe svecem, ispada da je ratnicima oduzet taj izbor po vjeri. Oni
svoju "svetost" moraju da "zarade" britkim i krvavim maem. Inae e ih progutati demonske sile mraka i predati
vjenim mukama.

Interesantno je jo neto. esto pominjanje starozavjetnog proroka Amosa, i kod Amfilohija i kod Nikolaja. Prorok
Amos, tj. Amosov dan je sada u knjigama svetosavskim dobio neko novo znaanje. Postao je " dan borbe za krst
asni i slobodu zlatnu". Iako oni koji su itali ovog proroka znaju da je on jedan od proroka suda Bojega i pravde
njegove, da je nagovijestio dolazak velikog zemljotresa, to se kasnije i obistinilo, u kataklizmikim razmjerama.
Kritikovao je podjele unutar jevrejskog naroda, okretanje od Boga i sluenje idolima. A kako vidimo, "pogodilo" se
da se Amosov dan desio na dan Kosovskog boja, koji vladika Nikolaj povezuje sa Lazarom jer je to navodno bila
njegova krsna slava. Danas se sve ovo slavi na Vidovdan, 28. juna (odnosno 15. po starom kalendaru). Nije nita
sluajno niti nepromiljeno kod kreatora kosovskog mita, spremni su da upakuju sve u spoljni oblik Jevanelja,
samo da bi nekako opravdali poziv na borbu za zemaljsko carstvo i vlast kralja i narodne srpske crkve. I kroz to
pogreno znaenje Amosovog dana, o emu sam pisao u uvodnim poglavljima, moe se vidjeti da je i to
starozavjetni element kosovskog zavjeta.
Hrist je jedini koji im razobliava ovu mitologiju.

ISTRAGA POTURICA

U kosovskoj mitologiji, rat se povezuje sa spasenjem Srbije. U cilju obnove srpske drave, kosovski mit je
naglaavao razliku izmeu pravoslavnih i nevjernika, odnosno potlaenih hriana i muslimanskih okupatora.
Kosovski mit se ispoljavao kao mjeavina patriotizma i mrnje prema onima koji su uzrok "pada": Turci, muslimani
i srpski izdajnici.

Osamdesete godine prologa vijeka donijele su pravu poplavu, prije svega novinskih tekstova koji ire mrnju,
najee protiv Bonjaka koje prikazuju kao nadiruu opasnost. Aludira se na veliku prijetnju u vidu radikalnog
islama za evropsku civilizaciju koju personifikuju Srbi i naglaavaju veze Bonjaka sa arapskim svijetom. Sa druge
strane unija ili preobraenje na katolianstvo fiksira se na iskustvo prisilnog prekrtavanja u ustakoj Hrvatskoj.
Ovakvom identifikacijom istoriografska produkcija postaje dio nacionalistike propagande koja je stvarala strah kod
Srba da ovo iskustvo moe da se ponovi. Kao ilustracija brojnim opasnostima kojima je srpski narod izloen,
predstava o preobraenjima je ponovo pozajmljena i proirena na ateizam, jugoslovenstvo, mijeane brakove, pa
ak i na odlazak u inostranstvo radi lakeg ivota ili boljih mogunosti obrazovanja i zapoljenja.

Kosovski mit je postao simbol sveopte krvave odmazde protiv svih "Turaka", odnosno muslimana uopte, a sukob
je iz oblasti politike, ekonomije i istorije prebaen u bezvremenu oblast mita. Osobitim ga ini to to je upakovan u
spoljni oblik najuzvienije vjere Hristove. Ta vjera milosra i oprotenja grijeha, jednom za svagda i u svu vjenost,
iskoriena je za implementaciju kosovske mitologije.Za nju je karakteristino kruno shvatanje vremena, a to
podrazumijeva neprestano ponavljanje srednjovjekovne bitke u savremenosti.

Istraga poturica je osnovna tema Gorskog vijenca. Samo u nekoliko osnovnih informacija rei o Gorskom vijencu.
To je pjesniki ep i drama koja se smatra vrhunskim djelom crnogorske knjievnosti iz epohe romantizma. Napisan
je 1846. na Cetinju, a tampan februara 1847. u jermenskom manastiru u Beu. Gorski vijenac opisuje zbivanja s
kraja 17. vijeka, poznata kao istraga poturica . Radi se o masovnim progonima muslimana Crne Gore (tzv.
"poturica"), podstaknutih slabljenjem Otomanskog carstva u Evropi, tokom Velikog bekog rata (1683-1699).
Ohrabreni vojnim uspesima hrianskih zemalja, crnogorski pravoslavci su, predvoeni Njegoevim pretkom
vladikom Danilom epeviem, namjeravali da se oslobode od Turaka tako to bi domae muslimane pokrstili ili
ih istrijebili. Njego ovaj tragini sukob predstavlja kao nunost radi osloboenja Crne Gore. Ovo djelo ima
posebnu teinu zato to je autor bio, ne samo vladar, ve i crnogorski episkop. Nikad kao tada, u crnogorskoj misli,
ta opravdana oslobodilaka borba nije poprimila odlike klasinog vjerskog sukoba.
Njegov spjev do temelja slijedi "hrianski patos" krstakih ratova starog vijeka. On je bio ohrabren zajednikim
naporima evropskih naroda i Rusije da se Turci proeraju iz Evrope! Ona se savreno uklapala u istono i
zapadno krilo Hristove crkve. Meutim, Njego je u ideolokom i mitolokom smislu otiao predaleko. Njegov mit je
duboko zabrazdio i ostavio znaajne posljedice u nacionalno-politikome i ,posebno, vjerskome smjeru. Gorski
vijenac nosio je sa sobom snanu energiju i mogunost da se duboko ucijepi u sluh i duh crnogorskoga naroda.
Vrhunska poezija i mudrost plijenili su rijetke itaoce i masovne sluaoce, ali ipak ne toliko koliko ih je plijenio
antiturski, odnosno antiislamski naboj deseterakoga spjeva koji je podario najmudriji meu gospodarima.

U kolama, ak i za vrijeme komunizma, Njegoevo djelo nije se problematizovalo i posmatralo sa istorijske

distance. Vjerske konverzije su u ovom mitu dokaz muenike prolosti i opravdanja za istorijsko pravo i misiju
(nepreobraenih) Crnogoraca, na ta je pozivano vie puta u posljednja dva vijeka. Ukratko, Crnogorci su patili
stoljeima od nasilne kampanje konverzije, kojoj su (nepreobraeni) Crnogorci uspjeli da odole i time dokau svoju
moralnu i kulturnu superiornost. I na kraju, mitologizovane predstave vjerskih preobraenja sastavni su dio mitova
etnogeneze i nacionalne starine. Zavisno od interpretacije ili politikog projekta koji je motivie, razliite predstave
vjerskih konverzija upotrebljavane su da bi se dokazalo pravo na neku teritoriju koja je predmet sukobljavanja, kao
to je to sluaj sa Kosovom i Metohijom.

Sa druge strane, sekularizovani milje u kome stvaraju istoriari navodio ih je da vjerska preobraenja doivljavaju
iskljuivo kao promjenu drutvene ili politike identifikacije, bez ikakvog obzira ili analize osjeanja i vjerovanja
onih koji su se odluivali na promjenu vjere, reducirajui tako religiju u vrstu drutvene i politike organizacije. U
crnogorskom sluaju, na ovaj nain mit o vjerskim preobraenjima postao je paradigma, odnosno sistem reference
za bilo koju vrstu neslaganja i otpora "nacionalnim" imperativima. Najtraginija posljedica ovakvih predstava
preobraenja je izgradnja stereotipa o karakteru preobraenika koji je kasnije pripisivan i itavim narodima. Sa
formiranjem mita o drugim narodima kao inferioriornim prevrtljivcima i kukavikim krivokletnicima, oni bivaju
izopteni ne samo iz narodne, ve i iz mnogo ire ljudske zajednice, ustanovljene univerzalnim etikim
kategorijama.

Njego u Gorskom vijencu i drugim djelima, na osnovu elemenata kosovske legende, formulie razraen sistem.
Prema tom obrascu, srpski srednjovjekovni lideri poinili su smrtni grijeh razdora i nelojalnosti. Bog ih je kaznio
porazom na Kosovu, nakon ega su Srbi pali pod tursku vlast, to predstavlja nacionalnu paralelu biblijskoj prii,
po kojoj je ljudski pad kazna za prvobitni Adamov grijeh neposlunosti Bogu.

Navodno, da bi se Srbi iskupili pred Bogom, moraju biti jedinstveni. Glavna prijetnja srpskom jedinstvu nije
osvajaka turska vojska, ve otrov u samom srpskom narodu, tzv. poturice, odnosno domai muslimani, koji su
prihvatili neprijateljsku vjeru. Izdaja nacionalnih interesa postaje vrhunski smrtni grijeh.

Glavni neprijatelji vie nijesu Turci, ve domai muslimani.Oni postaju ljudska rtva kojom se iskupljuje prvorodni
grijeh nacionalnog nejedinstva. Ovakav stav prema pripadnicima druge vjere, tzv. "nekrstima", inspirisan je
starozavjetnim pozivom Bojim da Jevreji uine kleto unitenje (herem) nad nejevrejskim narodima u obeanoj
zemlji. Kosovski mit stavlja Srbe u poloaj bojeg naroda, obeanu zemlju hanansku kao mitsko Kosovo, a Turke,
Albance, Bonjake i druge narode inovjerce u poloaj ovih sedam hananskih naroda koje treba istrijebiti. Evo ta
biblijski rjenici kau o heremu.

Herem ili cherem ( jevrejski : , herem), kao to se koristi u Tanakh , znai posvetiti ili unititi, kao "modus
secluding" ili "potpuno unitenje neprijatelja i njegovih dobara na zavretku kampanje," ili "beskompromisno
osveenje imovine i imovine posveene Bogu, bez mogunosti opoziva ili iskupljenja. " Ista jevrejska rije koristi se
za odreeni oblik ekskomunikacije. Zar nijesmo bili svjedoci i u novijoj naoj istoriji da smo, ako ne ubijali,a ono
barem ekskomunicirali one koji nijesu "nai". Sve pod geslom "Ko se ne osveti, taj se ne posveti".

Rije herem esto se koristi u Knjizi Isusa Navina , gdje su gradovi Jerihon i drugi u obeanoj zemlji stavljeni pod
herem tj. kleto unitenje. Izrael je dao zavjet Gospodu i ree: "Ako hoe zaista da nam preda ove narode u ruke,
onda emo potpuno unititi njihove gradove."To je znailo da su naselja morala da budu potpuno unitena, a"zlato
i srebro i predmeti od bronze i gvoa " trebalo je da idu u Jahvinu riznicu "(Isus Navin 6:19). Mojsijevo Petoknjije
navodi imena sedam naroda koje je trebalo dovesti do potpunog osvajanja i unitenja klasinim genocidom.

Nije samo jednom zapovijeen herem u Starom zavjetu. Zapisana je pria o kralju Agagu kojeg je pogubio
Samuilo. To je bio dio zapovijesti Boje da stavi Amaleane pod herem (1. Samuilova 15). Tadanji Saul trebao je
da "potpuno uniti" (stih 8) Amaleane maem, ali je potedio njihovog kralja Agaga i sauvao "najbolje ovce i
goveda, ugojena telad i jagnjad - sve to je bilo dobro." Zbog ovoga, Saula je otro ukorio Samuilo , koji ga
podsjea da je Bog jasno naredio da se "u potpunosti unite Amaleani" (stih 15). Ovo je jedan od kljunih razloga
iz Biblije zbog kojih je Saul bio odbaen od Boga a njegova kraljevska loza prekinuta.

Veina naunika konstatuje da su biblijski prorauni o totalnom istrebljenju preuveliani i da nije dolo do genocida
kao to je opisano u Knjizi Isusa Navina. O tome svjedoe kasniji stihovi iz Knjige Sudijine 1:1-2:5; gdje se jasno
vidi da istrebljenje nije bila potpuno. Interesantno, ali ne i sluajno, rije herem je posljednja rije posljednje
proroke knjige jevrejske Biblije : "... da ne doem i zatrem zemlju" ( Malahija 4:6, ).

Da ne bude zabune kad govorimo o ovoj temi, Crnogorci jesu slobodarski i junaki narod koji je, iako malobrojan
kroz dui period turske vladavine, u veoma loim, skoro katastrofalnim ambijentalnopolitikim uslovima tadanje
nahijske Crne Gore, uspio da opstane. Kasnije, kada su se ukupne politike prilike u Evropi promijenile na tetu
Osmanskog carstva, Crna Gora je uspjela da sebi obezbijedi slobodu na due vrijeme.Moda je najbolnije i
najrazumljivije u svemu tome ono to se danas tumai kao veliki emotivni prasak nastao nakon prelaska nekih
crnogorskih bratstava u Islam, odlaska Stanie, sina Ivana Crnojevia, u Carigrad, te njegovog povratka u Crnu
Goru kao Skenderbega. Njego je tada sjetno zapisao:

- Isturi se plahi i lakomi...........................................260

Osjeaj "turske krivice" ugraen je u kolektivno sjeanje kako pravoslavaca Crnogoraca, tako i Muslimana -
Bonjaka. Ta "turska krivica" redovno je predoavana mlaim generacijama oba naroda, izmeu ostalog i kroz
redovne kolske programe, ali uvijek i ponajvie preko Gorskog vijenca koji se u kolama uio napamet, bez
dodatnih istorijskih, politikih i etikih objanjenja, prilagoenih uzrastu uenika.Ne treba da nas udi onda to su i
danas mnogobrojni grafiti koji neumorno alju genocidne poruke i prijetnje tipa: Smrt Turcima; Turci, napolje,
No, ica, Srebrenica.

Jasno je da novim vienjem i ponovnim itanjem Gorskog vijenca, sa nekog nacionalnog i tjelesnog, treba sve
prebaciti na metafiziki nivo,u kojem poziv na "istragu" znai poziv na prispitivanje i samoanalizu nas samih i borbu
sa naim unutranjim demonima.

Neke poruke Gorskog vijenca nametnute su cnogorskoj i srpskoj naciji i knjievnoj eliti Balkana, Evrope i svijeta,
kao izvor neprestane inspiracije. Generacije su ga uile napamet,budile se i zaspivale sa njim i njegovim junacima.
Djeca su odrastala mrzei avolji kot, smrad poturica, riku hoda,jaraenje damijskih munara. Bonjake
generacije takoe su morale po obaveznim kolskim programima da ue Gorski vijenac skoro napamet, bez
ikakvog objanjenja, ak i bez tumaenja onih djelova koji su ih i lino vrijeali. Na primjer kad Gorski vijenac
poruuje:
neka bude borba neprestana,
do istrage vae ali nae...

Srpski pjesnik Matija Bekovi o motivu Gorskog vijenca kae: O emu je Njego smio i umio da pjeva, mi
izbjegavamo i da mislimopotrebno je biti Njego pa se ne sruiti ve od samog motiva. Njego nije opjevao neki
slavni boj, ve dogaaj za koji se jedva zna, a vei je i od najveih bojeva. To nije boj, nego rat. I nije obian rat,
nego onaj najgori, bratoubilaki, rat sa samim sobom, koji nema ni poetka ni kraja, a traje na zemlji i u kosmosu
Pjesnik je vie pogodio ono to e biti nego ono to je biloJedno je rat s Turcima, a drugo sa domaim Turcima.
Sjei Turke koji nijesu Turci, trijebiti poturice

Ova Bekovieva mutna pria ishodi iz Gorskog vijenca. Tamo je zapisano :

Da istimo zemlju od nekrsta...............................95
Borbi naoj kraja biti nee.................................131
Do istrage turske ali nae.................................132
Nekru se gore usmree.................................284
Zdruio se oda s Crnogorcem...........................286
Oda rie na ravno Cetinje.................................287
Bijesna se bratstva isturila..............................531
Tek domae napadnemo Turke.........................532
Svoj svojega nikad putat nee...........................533
Krvava se isklati plemena...................................535

Nije teko zakljuiti kakav uticaj imaju ovi i slini stihovi na generacije koje u kolskim programima i dalje nekritiki
i bukvalno ue Gorski vijenac i njegovu istragu poturica.

Slijedi i nedvosmislene"herem" naredbe:

Udri za krst, za obraz junaki.............................................668

Da krstimo vodom ali krvlju................................................672
Trijebimo gubu iz torine........................................................673
to emo vi kriti u kuine..................................................849
No primajte vjeru praedovsku..........................................854
No lomite munar i damiju.................................................858
Pa badnjake srpske nalagajte..............................................859
Ne sloi se Bajram sa Boiem............................................868

Danas nema mnogo ivih svjedoka, ali generacije pamte sjeanja predaka na krvoprolia i zloine genocidnih
dimenzija nad stanovnitvom islamske vjere.Pamte ubistva i deavanja koja su pratila pokrtavanje muslimanskih
familija u Limskoj dolini od kojih su najarogantnija i najbrutalnija bila ona u Beranama, kao i u Plavu i Gusinju
1912/13. godine.Ti dogaaji bili su glavna tema nedavnog naunog skupa i neslavne stogodinjice u istoriji Crne
Gore.

Duh istrage poturica i Gorskog vijenca ivi u crnogorskom biu i nije ga teko prepoznati ni danas u
svakodnevnom ivotu. Pitam se, ta bi donijelo istinsko priznanje i pokajanje? Kakve bi to efekte izazvalo u svijetu
sveopte globalizacije? Ima li zvanina Crna Gora snage za takvu katarzu? Ubijeen sam da bi to, prije svega, bilo
u interesu same Crne Gore, naroito one koja tei evropskim vrijednostima.

Njego ne moe, niti smije, biti inspirator niti "iskupitelj" nekih buduih meunacionalnih i vjerskih sukoba. ivimo
na balkanskom "buretu baruta" i u korijenu moramo sasijecati svako sjeme moguih buduih zloina, da ne
pominjem meusobno istrebljenje. Gorski vijenac, koliko god u njemu bilo literarne i filozofske vrijednosti (u ta
nema sumnje), ipak predstavlja djelo koje zbog izazvanih posljedica treba dekanonizovati i kritiki rastumaiti.

SVIJETLO ORUJE

U Gorskom vijencu oruju se daje posebna vrijednost i slava. Naziva se "svijetlo", kao da ima neku natprirodnu
mo u rukama viteza. ak i danas esto ujemo reenicu: "Bez oruja nema ratovanja." Kod Crnogoraca se
razvila ljubav prema oruju i ta je ljubav prela na nivo oboavanja. Postali su sujevjerni u tom pogledu. Pojavu
oruja u snu tumae kao da e se nekome desiti dobro ili zlo. Tako, na primjer, u jednoj sceni Gorskog vijenca ,
knez Bajko je tuan. To vie knez Janko, i na pitanje ta mu je, knez Bajko odgovara:

Ja sam noas grdan san vidio

sve oruje svoje u komate.
Bez zla mi se obii ne moe
i bez neke bratske pogibije,
jer kad god sam takav san gledao
pripravlja sam to mrcu trebuje.

Sada moemo razumjeti pla junaka Vuka Manduia za svojim deferdarom. Veliki dio pjevanja u Gorskom
vijencu upravo je posveen oruju, koje je dobilo veliki znaaj u ivotu jednog malog ratnikog naroda kao to su
bili Crnogorci. Vuk Mandui je van sebe, toliko jako lupa na vrata da iguman Stefan misli da je lud. Izopaenog
pogleda i lica, bez pozdrava, smrknut sijeda. Vladika zauen, pita ga:

to je Vue, grdno li izgleda?

Viu da si s krvave poljane
gazio si negdje vatru ivu
i Bog znade do tebe samoga
je li iko tu iv pretekao.

Kada je ispriao vladici o borbi s Turcima u Ljeanskoj nahiji, plaui kae:

... najpotonja koja pue turska

deferdara drah pred oima
prestre ga ostala mu pusta
po remiku, ka da trska bjee!
Vie alim pusta deferdara
no da mi je ruku otkinula!
a mi ga je ka jednoga sina
a mi ga je ka brata rodnoga...
jere bjee puka mimo puke...
pa sam doa do tebe, vladiko,
na moru je od svata majstora
bil mi mogli puku prekovati.

Vladika odgovara:
 Mrtvu glavu ne die iz groba
ni prekova bistra deferdara...

Poklanja mu deferdar govorei:

...a u ruke Manduia Vuka

Bie svaka puka ubojita.

Gorski vijenac poruuje da je oruje simbol vlasti, asti i moi junaka.

"... Oruje naeg vojevanja nije tjelesno..." (2. Kor. 10:4)

Meutim, Hrist nam daje jedno drugaije naoruanje, istinski, Boanski silno naoruanje, za raskopavanje
duhovnih utvrda, predrasuda i mitova. On nam nudi kompletan arsenal naoruanja da bismo se odrali u ratu sa
svijetom, avolom, grijehom i svakom tamom koja vojuje na nas. Mi smo duhovni vojnici u tom duhovnom
ratovanju sa silama tame i potrebno nam je sve oruje koje nam je on pripremio. Koje nam je to "oruje" Bog dao?
To su : molitva, Boja rije i slavljenje Boga. Moramo biti potpuno predani ovome ako elimo uspjeno da vodimo
"dobru borbu vjere".

Iz svega prethodnog uvjerili smo se u stvarnost duhovne borbe. Ali prva i osnova stvar koju treba znati je - da je
bitka Gospodnja. Nae je da budemo jaki u Gospodu i u sili njegove snage (Efescima 6:10). Mi nemamo prirodnu
mo pomou koje bismo mogli da se obraunavamo sa silama tame. Kada bismo imali etu Obilia i pobili sve
ljude u naoj zemlji koji ne vjeruju u Hrista, zar mislimo da bismo pobjedili grijeh i sile tame?!? Kakva suluda borba
i nauka srpskih vitezova. Ako elimo da budemo pobjednici po Hristovom mjerilu, mi moramo da crpimo svoju
snagu iz Gospoda. Razumijevanje ovoga donijelo je ljudima pobjede u Starom zavjetu, kao to su David i Josafat.
To razumijevanje je vano i danas, kada smo pozvani na slubu Duha. Kada se David suoio sa Golijatom (divom
neprijateljskim), on je dao na znanje da stoji u Bojoj snazi: Rije Boja i molitva to je oruje hriansko. Zato
onaj koji ostavlja rije Boju i molitvu, taj postupa kao vojnik, koji budui u ratu, odlae svoje oruje i predaje se u
zarobljenitvo. Vojska Gospodnja je "tijelo Hristovo" (1Corinthians 12:25-27). Svako od nas treba da bude "dobar
vojnik Isusa Hrista" (2. Timoteju 2:3-4). Treba da "stavi se u sve oruje Boje" (Efescima 6:10-11). Ali to sve
iskljuuje prava ratna dejstva.

"Lukavstva avola" su na neprijatelj, "mi se ne borimo protiv krvi i mesa, ve protiv poglavarstava, protiv vlasti,
protiv vladara tame ovoga svijeta, a protiv duhovne pokvarenosti u nebeskim prostranstvima" (Efescima 6:11-12,
2. Korinanima 10:3). Ljudi nijesu nai neprijatelji, mi ne treba da se borimo jedni protiv drugih (Jakov 4:4, Rimljani
12:2, 1. Jovanova 2:15, Luka 16:15). Jer oruje naeg vojevanja nije tjelesno, nego mono od Boga (2.
Korinanima 10:4). Svaka rije Boja je ista, ona je tit onima koji se uzdaju u njega. (Poslovice 30:5 , Efescima
6:16). Hajde da stoga odbacio djela tame, i da na nas stavi u oruje svjetlosti. (Rimljanima 13:12)

Probuena savjest vjerne osobe je svjedoanstvo novog ivota ali i duhovne borbe koja poinje da deluje u
njenom srcu i ui je da se odrekne svega onoga to stoji na putu slobode u Hristu i razdvaja je od Boga.
Neobuzdani tjelesni nagoni i elje - grijeh u naim udima, nas vuku i mame, zainjui duhovnu smrt. Uobiajena
predstava hrianskog ivota je radost u bezbrinoj oputenosti. Mada je ovo svakako oekivani rezultat
pouzdanja u Boga, Pismo i iskustvo pokazuju da im prethode iskuenja, testovi i duhovna borba. Kada je Isus
rekao da nije doao da donese mir nego ma (Matej 10:34), on nije mislio bukvalno ma. On je doao da ui ljude
tenji za boljem svijetu duhovnog vojnika, sa arom i snagom duha.
- Jer jo do krvi ne dooste borei se protiv grijeha... (Jev. 12:4)
-Jer tijelo eli protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugom, da ne inite ono ta hoete. (Gal. 5:17)
U ovoj borbi , a ne na ratitu, mi smo vojnici. Nae due su bojno polje, a ne ravno Kosovo.Jer Hrist ui "... da se
uvate od tjelesnih elja (ploti, mesa), koje vojuju (ratuju) na duu." (1. Pet. 2:11)
Svijet u kome ivimo lei u zlu i pozvani smo da odbacimo njegove principe i vrijednosti, ali ne i da ga fiziki
unitimo nekim svetim ratom. "Jer se pokaza blagodat Boja koja spasava sve ljude, uei nas da se odreknemo
bezbonosti i elja ovog svijeta, i da poteno i pravedno i pobono poivimo na ovom svijetu..." (Tit. 2:12)

Naravno, taj svijet nije samo bezbrino okruenje sa kojim se svakodnevno susrijeemo,
[Isus uenicima] "U svijetu ete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet." (Jn. 16:33)

Meutim, Boja blagodat nas kroz vjeru osposobljava da ivimo ivotom pobjede. Pobjeda je znak i karakteristika
nanovoroenja - "Jer svaki koji je roen od Boga pobjeuje svijet; i vjera je naa ova pobjeda koja pobjedi svijet."
(1. Jn. 5:4)

OSVETA - OKO ZA OKO

Bez muke se pjesna ne ispoja,

bez muke se sablja ne sakova!
Junatvo je car zla svakojega,
a i pie najslae duevno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek ivi,
imao se rata i roditi!
Vjena zublja vjene pomrine
nit' dogori niti svjetlost gubi

Stav svetosavlja o kosovskom mitu, koji je uvrstio Njego u Gorskom vijencu najbolje se moe ilustrovati rijeima
vladike Nikolaja Velimirovia u poznatom eseju "Religija Njegoeva".

"Svi uviaju, da je njegov put - put pravde, no malo se ko usuuje da poe za njim na tome putu. Heroj je "car zla
svakojega", i to je na prvom mjestu ono, to izaziva zavist kod ljudi. Drugi ljudi trpe od zla, robuju zlu, prigibaju se
pod jarmom zla; heroj, naprotiv, caruje zlom, vlada nad njim, ini ga svojim robom, savija ga pod svoj jaram. Drugi
ljudi slue uvijek dvama gospodarima, i to je ono, to ih rastre i ini duboko nesrenim. Heroj uvijek slui samo
jednom gospodaru. Pravda je njegov gospodar, njegov jedini suveren. Njegov je poloaj uvijek ist, on uvijek zna
kuda ide; dok drugi ljudi cijelog svog ivota tabaju po raskru, vazda u nedoumici, kojim putem da udare, kome
gospodaru da poslue. Pred herojem nema raskra i nema dvoumice; on ide jednim putem i osea da je svaki
drugi put za nj nemogu. No, rei ete, na tom putu ekaju ga milion demona? Svejedno; dva miliona demona
uvaju svako raskre. eka ga sigurna smrt? Svejedno; on do smrti bar ivi, a na raskru niti se ivi niti se mre,
no vegetira se. eka ga krst? Da; a zar je razkre neto drugo do doivotni krst?

Heroj je predmet zavisti jo i zato to on vjeito ivi:

"Blago tome ko dovijek ivi,
Imao se rata i roditi"
(Gorski vijenac)

Heroj ivi dvojakom veitou: zemaljskom i nebesnom. Njegovo ime "na zemlji caruje" kao to mu dua "na nebu
caruje". Njegov ivot je stoga, premda "teak venac", ipak "voe slatko", jer "voskresenja ne biva bez smrti".

Heroj je superioran nad drugim ljudima, kao i pjesnik. Heroj u stvari i nije drugo do pjesnik na delu, kao to pjesnik
nije drugo do heroj u oduevljenoj misli. Pesnik je zakonodavac, heroj - izvritelj zakona. Pesnik je strog kao red u
vasioni, heroj je osvetlljubiv kao zakon. ta je zadatak heroja, rekao je Njego, ukazujui na zadatak Hrista: heroj
dolazi u svet "naoruan orujem pravde", da "potire zlobu i tirjanstvo". On dolazi, dakle, u ime pravde, dolazi kao
osvetnik pogaene pravde. On dolazi "da tirjanstvu stane nogom za vrat" i da ga dovede "k poznaniju prava";
dolazi, staje pred naruitelja pravde, neumitan kao aneo smrti, i ovako mu se predstavlja:
" Bi sam Boji ja spleten za tebe,
da se stavlja to si uradio!"

Osveta! Da, osveta pravde. Heroj se ne sveti, no on sveti. Stanete li njemu na nogu, on e vam i oprostiti no
dodirnite li pravdu praljivom nogom, tada ne itite u njega milosti. On se ne sveti, on samo sveti pravdu. Obili bi
se dovoljno osvetio, da je ubio Vuka, no njemu je bilo do osvete pravde, i on je osvetio pravdu na taj nain, to je
ubio jednog drugog, silnijeg nosioca nepravde od Vuka. Ubivi Murata, Obili je nesravnjeno jae osvetio pravdu,
nego da je ubio Vuka. (U samoj stvari on je ba time gore ubio Vuka nego da ga je na carevoj veeri posjekao: on
ga je time tako uasno ubio, da Vuk i danas ivi ubijen). - Karaore sveti narod, Ivan Crnojevi sveti brata.
Osveta pravde je za Njegoa djelo sveto, boansko:
"Ivan aom nazdravi osvete,
svetim piem bogom zakrenim".

Da je osveta sveta i "bogom zakrena", to je najozbiljnija misao Njegoeva. Sjetimo se njegove osnovne misli:
ivot ovjeka na zemlji jeste jedan akt osvete. Pogaenu ovjekom pravdu Bog je osvetio osudivi ovjeka na
jednu gorku i mizernu egzistenciju. Bog se time nije pokazao osvjetoljubiv, no osvetnik pravde po vjenom
vasionskom zakonu, po nunosti. Otuda heroj svetei pravdu, vri djelo Boje, ili drugim rijeima, Bog kroz heroja
vri svoje djelo. Heroj sveti pravdu i na sebi i na drugima. Heroj se prije svega raa, da osveti naruenu (u
preegzistenciji) pravdu na sebi, zato je on "muenik ovoga svijeta", potom, da je osveti na drugima, zato njegovo
muenitvo neizbjeno "tragieski konac prati".

Njego je, naalost, glorifikator osvete i propovjednik protivljenja zlu. Tolstojev junak Ivan Durak o kome Vladika
Nikolaj govori u svom eseju o Njegou, "ini po volji avolima", puta tuu vojsku bez protivljenja da mu carstvo
pregazi i izvri sva mogua zloinstva. Ukorava stav Lava Tolstoja da se na taj nain zlo ne pobjeuje, zato to
kroz svoje knjievno djelo, za razliku od Njegoa, hoe Tolstoj da kae; ne treba se protiviti zlu, treba ga pustiti
neka pobijedi, neka trijumfuje, ono e samo sebe svojim trijumfom unititi. Ali Njego e na to."Udri vraga, ne
ostav' mu traga, ali gubi obadva svijeta" - to je deviza plemena crnogorskog, koje stoji po brojnosti na dnu, a po
hrabrosti na vrhu slovenske skale, deviza koja se nemalo razlikuje od formule neprotivljenja zlu".
Nikolaj nastavlja "Vladika Njego ne samo da se nije protivio vjekovnoj devizi svoga naroda, nego ju je on ba
digao u red boanskih istina. "Udri vraga" znailo je u njegovim ustima: "udri nepravdu". Nepravda je neprijatelj i
Boga i ljudi. Ovaj se neprijatelj ne smije tedjeti. Heroizam svojih saplemenika gledao je vladika "u njihovoj osveti
Turcima", a mi smo rekli, da su Turci - krivda.

"Njego je sam herojska priroda, kao i njegov narod, kao i njegovi herojski ideali. No on nije samo izvritelj, on je i
zakonodavac, tj. on je pjesnik - heroj. On se bori protiv nepravde, no on i zna, da je ta borba saglasna s voljom
Bojom, da ona lei duboko u osnovu zemaljske tragedije i datira jo od prije poetka te tragedije. ovjek je digao
ma protiv Boga, zato sad gine od maa. Vladika eli, da bi kurum raznio srce Omer-pai, i pritom gleda k nebu,
traei zato saglasje Boje (Lj. Nenadovi: Pisma iz Italije). Kad mu je Vuk Karadi traio blagoslov za izdanje
Novoga zavjeta, on odrekne, govorei da je on zato nenadlean, a nadlean jedino da blagoslovi "nabavku oruja"
i "pohod u rat" (Medakovi, 128). U jednome boju s Turcima ule ubija ovjeka koji je priao vladici, da cjeliva
ruku; svi ostaju unezvjereni i smueni, jedini vladika ostaje "hladan i spokojan" (Rovinski, 192). Pred konakom
vladiinim na Cetinju stajale su odsjeene turske glave i "suile se" (kako se to govorilo). Pogled na te glave
vladiku nije obespokojavao; on je gledao te ljudske glave hladnokrvno, gledao je, kako se stare, osuene izmeu
njih raspadaju i otkotrljavaju, i kako se donose svjee, krvave i niu na upranjenim mjestima, dok su tijela, na
kojima su te glave do skora mislile, strahovale i brinule za svoj ivot i za one, koji su njihov povratak iz boja doma
nestrpljivo oekivali, ereili orlovi i sisali insekti. Pored takvog kosturnog nakita smrti etao se jutrom i veerom
gorostasni vladika, blijedi i zamiljeni vitez, odgovarajui u svojim mislima Bogu na ironina pitanja, koja su mu
iskeene ljudske lobanje postavljale. I bio je pritom hladan i spokojan! Molbu jednog Engleza, koji je posjetio
Cetinje, da ukloni taj uasan nakit ispred oiju, vladika je odbio. (Rovinski, 128 - 129).

To je monstrum, a ne ovjek - uzviknuete. Zaista, nita drugo do monstrum, kad mi nita vie ne bi o njemu znali
do to. No, gle, taj monstrum nije mogao da gleda mermernu grupu "Laokoon", pred kojom su se obrazovani ljudi
sa svih strana svijeta kupili i ostajali po itave asove; i gle, on nije mogao dopustiti, da se u otrovnu "Pseu
peinu" kod Neapolja baci pseto radi eksperimenta, - jedno zadovoljstvo koje nijedan engleski turist nije sebi
uskraivao; - i gle, koliko je nenosti pokazao taj monstrum u svome velikome spjevu prema slabim i nezatienim
ivotinjama, prema jarebicama ("utekle su vama da uteku, a nijesu, da ih pokoljete") i kukavicama ("ne valja se biti
kukavica"); i gle, on prodaje svoj orden s prsiju, dobiven od monog esara, da bi mogao platiti ito kupljeno za
svoj narod; i gle, gle najzad, taj monstruozni ovjek "davao je esto svoju posljednju koulju siromahu" (Rovinski,
193). I jo, svi stranci koji su imali priliku da poznadu vladiku, na Cetinju ili u inostranstvu, opisuju ga kao ovjeka
neobinog blagorodstva, pitomosti i dobrodunosti. U svakome drutvu gdje se pojavljivao Njego je oaravao
prisutne svojom duhovitou, svojom sjajnom rjeitou i irokim humanim pogledima. No, naravno, niko od tih
oaranih stranaca, kao i niko u Crnoj Gori, nije mogao da prodre u dubinu usamljene due pjesnikove. Niko nije
mogao ni slutiti da se u dubini due blagorodnog viteza skriva takva strana teorija o osveti pravde, o nepotednoj
istrazi nepravde. Svi su prije mogli suditi po njegovom ljubaznom ophoenju s ljudima u privatnom ivotu, da je on
propovjednik opratanja i neprotivljenja zlu, nego li propovednik neumitne pravde; svi su mogli suditi, da je on prije
poklonik cara Ivana duraka nego vojvode Obilia. Ljudi su ostajali poraeni njegovom krasnom i plemenitom
spoljanou i njegovom otroumnou; no iza ove zavese njima je ostajala nedostupna pjesnikova duevna
"svetinja nad svetinjama"; ne zato, to se Njego drukije pokazivao, nego to je u stvari bio; apsolutno ne, on je u
istini bio human i plemenit i visoko obrazovan ovjek (budui da je bio upoznat sa svom znatnijom savremenom
literaturom); no zato, to je njegova vjera o Bogu, o svijetu i ovjeku, bila takve vrste, da se do nje nije mogao lako
svaki uspjeti.

U heroizmu Njegoevom nema dakle, niega protivrijenoga. Pravi heroizam, prema shvatanju naeg pjesnika,
obuhvata osvetu u odnosu prema tiranima pravde, blagorodnu pitomost i simpatiju u odnosu prema blagorodnim i
pravednim i velikodunost u odnosu prema slabim i nezatienim. Osvetnik u smislu Njegoevom nije ni u kom
sluaju divljak. Osvetnik vri jednu boansku funkciju, dok
"divlju pamet a ud otrovanu
divlji vepar ima, a ne ovjek."

Osvetnik pravde moe da bude samo blagorodan vitez, kao to su Obili ili Miunovi. Vitetvo ne znai otuda
narav divljeg vepra, no narav blagorodnu; vitetvo ne znai trijumf nad nejakim, nego trijumf nad nepravednim;
vitetvo ne znai enluk kraj vezanoga roblja, ne znai palikustvo i pljaku, vitetvo znai neustraivu odbranu
pravde; vitetvo ne znai ni zejtinjavi, lisiji, birski i pijunski moral venecijanski, vitetvo znai otvoreni karakter i
slobodu. Njego, glorifikator osvete, ukinuo je ili uguio obiaj plemenske osvete u Crnoj Gori. Dakle, jo jedna
protivrijenost? Savreno, ne. Plemenska osveta u Crnoj Gori imala je onu moralnu vrijednost koju ima dvoboj.
uvati i braniti svoju ast, to je za vladiku-pjesnika najsvetija stvar ("uprav ovjek onda i pogine, ast, potenje
kada mu se uzme" - . M.). Naravno s pretpostavkom, da se ast razume kao pravo pravde, ako bi se tako moglo
rei, a ne kao pravo praznog i bespredmetnog samoljublja. U Crnoj Gori svetilo se jedno pleme drugome zbog
uvrede, zbog obeaenja. Beasnik i uvreditelj morao je krvlju svojom oprati djelo svoje. Oko za oko ili esto,
glava za oko! Za Njegoa to nije bilo vitetvo, jer da je to vitetvo, on ga zaista ne bi ukinuo. "Obili je ideal,
ugledajmo se na nj - hoe on da kae svojim Crnogorcima - Obili se ne sveti svome klevetniku, kao to se vi
jedan drugome svetite, no on se pokazuje i blagorodnom uzdrljivou i veliinom djela vei i asniji od njega.
Ovim se on sveti Vuku. Svetite se i vi tako jedan drugom. Gle, mi Crnogorci u slinom smo poloaju, u kom je bio
Obili.

Je li te brat tvoj uvrijedio, ne sveti mu se, ali mu i ne oprosti; postupi kao i Obili, zastidi svoga protivnika, ne
odmazdom, nego jednim djelom istinskog, Obilievog vitetva; time e ga dovesti u poloaj postienog Jude ili
Vuka, prinudie ga, da on sam sebe kazni, pokajanjem i griom savjesti". Ovo nijesu Njegoeve rijei, no ovo je
bez sumnje njegova misao, njegova via motivacija ukinua krvne osvete meu plemenima. Dakle, glorifikator
svete osvete nije ipak doao u protivurjenost sa sobom ukinuem plemenske osvete. Sve polusvete ili nesvete
osvete moraju se rtvovati svetoj osveti. U svetoj osveti, a iji su Srbi nosioci u odnosu prema Turcima, lei i motiv
arkog patriotizma pjesnikovog."

Iz cjelokupne ove apologetike Vladike Nikolaja o religiji Njegoevoj, vidimo da je NJego, odnosno i Vladika
govorio o osveti ka i Mojsije u Drugoj knjizi - Izlazak. U toj knjizi postoji princip lek talionis ( "oko za oko" ) kao
jedan od "najkontroverznijih u Bibliji." Ovaj pasus je mnogima pruio dokaz osvetnike prirode pravde u jevrejskoj
Bibliji, zvanoj Tora. Sufije Lameh, Gidion i Samson kao biblijski junaci koji su bili poznati po svojoj vjetini u
izvravanju krvne osvete nad svojim javnim i privatnim neprijateljima, u kasnijoj biblijskoj istoriji to pravo "divlje"
pravde je postepeno ogranieno.

Meutim, u Gorskom vijencu osveta se uzdie na najvii pijedestal vrlina, iako je Hrist odatle skinuo "pravdu"
svojim uzaem na krst i ustanovio uzvieniji zakon ljubavi i milosra. Vladika Rade i Nikolaj pokuavaju da
ustanove neko "vitetvo" koje ne poznaje Novi zavjet. Ni jedan ovjek nije gospodar nad pravdom i tuim ivotom,
a posebno nije aneo osvete. To je do te mjere jeres da je svetosavlje mitom o Kosovu i Obiliu skrenulo sa
hristovog puta i vodotoka ivota i istine. Ovo mitarstvo je odustalo je od Hrista i poeljelo Obilia. Nije mu vie bila
dovoljna ni potrebna Hristova rtva, svetosavlje je poeljelo slobodu i osvetu na Obiliev nain, u namjeri da
spasenje uzme iz Bojih ruku, da pravdu Njegovu uzme u svoje ruke. Okrenulo je naopako krst Hristov i pretvorilo
ga u ma Obiliev kojim bi da raspori nutrinu neprijatelja. Opilo se slatkom krvlju dumanina, a ima li ta slae i
opojnije od "pravedne" osvete? Ni to nije bilo dovoljno za pobjedu spoljanjeg neprijatelja na Kosovu pa su kroz
bjelice okrenuli ma jednog sunarodnika na drugog, pokuavajui da otkriju uzrok svoga poraza.

U besjedi na gori, Isus Hristos je uio da u ivotu treba ispunjavati zapovijesti Boje ne formalno i ne samo
rijeima, nego djelom i od sveg srca. Jer vam kaem da ako ne bude vea pravda vaa nego knjievnika i
fariseja, neete ui u carstvo nebesko (Mat. 5, 20). ta je pravda farisejska ako nije ovaj zakon "oko za oko"? Mi
smo, meutim, pozvani na mnogo uzvieniji put. U zapovijestima Mojsijevim (2. Moj. 20, 2-17), poznatijim kao
Deset Bojih zapovjesti, stoji: Ne ubij. A Hristos zabranjuje ne samo da se ljudi meusobno ubijaju, ve i da se
vrijeaju pogrdnim rijeima.

U zakonu Mojsijevom pie: Ne ini preljube, a Hristos je uio da je greno i pogledati enu sa eljom. Stari su
govorili: Oko za oko, zub za zub, to jest ljudima se ne treba pretjerano svetiti, nego im samo vraati ravnom
mjerom. A Hristos je zabranio svaku osvetu za priinjeno zlo. A ja vam kaem da se ne branite od zla, nego ako
te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi (Mat. 5, 38).

Reeno je takoe i Ljubi blinjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega (Lev. 19, 17-18). A ja vam kaem veli
Gospod ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, inite dobro onima koji na vas mrze i molite se
Bogu za one koji vas gone (Mat. 5, 44).
Sluei se ovim poreenjima, Isus Hristos je pokazao razliku izmeu duha Staroga i duha Novog zavjeta. Ako je u
Starom zavjetu vladala pravinost, u Novom zavjetu nad njom caruje ljubav. Oni koji hoe da budu itelji carstva
Bojeg, treba da naue da ljube ne samo prijatelje, nego i neprijatelje svoje. Budite savreni rekao je Hristos
kao to je savren otac na nebeski. Eto kakav je visoki cilj postavio Hristos svojim uenicima i svima hrianima
(Pravoslavna veronauka, Valjevo 1990, 92).

Isus Hristos traio je, dakle, od svojih hrianskih sljedbenika da ive ivotom ispunjenim vjerovanjem i dobrim
djelima, da se s pouzdanjem prepute boanskoj promisli i odbace preveliku zaokupljenost ovozemaljskim
dobrima, uporno ih je pozivao da se pokaju i preobraze sopstvene due, da ive u odricanju i rtvi, u milosru i
ivom razumijevanju za meusobno bratstvo i zdruivanje ljudskih dua, da uklone sve spoljanje razlike meu
sobom, to prua najvii mogui ideal pojedinane i grupne moralnosti, definisane jasnim naelima otjelotvorenim
u samom Isusu kao uzoru dobrote. Traio je da se ivot pojedinaca i cijelog oveanstva izmijeni tako to e svaki
ljudski in biti podreen zakonu ljubavi, pri emu bi se na najviem mjestu nale duhovne vrijednosti, izdignute
iznad spoljanjih okolnosti koje su po svojoj prirodi sasvim sluajne.

Poraz na Kosovu nije utjeha ili opravdanje za novi zloin. Samosaaljenje u kosovskom mitu samo slui prikrivanju
injenice da za nacionalni ponos nema razloga. Gubitak na vojnom polju pretvorio se u "svetu vodicu" u kojoj su
svi vitezovi "oprani" i posveeni. Kao da je pravda obavezno na njihoj strani. ta bi tek bilo da su pobijedili? Da je
ova ideologija svetog rata imala neogranienu vojnu mo? Da li bi u krvi uguili svaki atak na "svetu zemlju"? Da li
bi krenuli da sprovedu totalno unitenje do "istrage vae ali nae"? Da li bi moda osvojili i "oistili" itavu
Anadolliju sve do Jordana, da unite "kugu ljudsku da je bog ubije"? Da li bi i tada ovaj mit imao ikakve veze sa
Hristom? Zar nije Hrist imao boljeg "saveznika" da zagospodari cijelim svijetom, zar mu nije nudio sva carstva
zemaljska u pustinji njegovih iskuenja. Ali Isus je odbio sotonsku ponudu rijeima: Pisano je... "Bogu se jedino
klanjaj i njemu jedino slui..." Ne pie da se treba klanjati , ni svetom srpstvu ni nekom mitu koji nije ni pomenut u
Pismu, niti je u skladu sa Pismom. Tada je odbio i u sve vijeke se protivi svakom zlu, a jeresi pogotovo. A kosovski
mit je prihvatio ponudu avolsku, sa priom o mitskom Kosovu i nebeskoj Srbiji svi lakovjerni "vitezovi" ili su u
najobinije "ovozemaljske" ratove za kralja i otadbinu.

Kada bi se estoko osvetili za poraz na Kosovu u "pravednom" ratu sa dananjim "Turcima i poturicama",
svetenici svetosavlja rekli bi kao iguman Stefan:

"Ajte, brao, te se prieujte .

Bez priprave i bez ispovijesti
a ja miem sve na svoju duu."

Kakva je ovo priest?I Pismo nas ne ui tako, ve da je sveta tajna priesti u ispitu savjesti: "Stoga ko god jede
hljeb ili pije au Gospodnju nedostojno, bit e kriv za tijelo i krv Gospodnju. Neka se, dakle, svako ispita pa tada
od hljeba da jede i iz ae da pije. Jer ko jede i pije, osudu sebi jede i pije ako ne razabire Tijelo (1 Kor 11, 27-29)
Bog jedini oprata grijehe. Iz stava igumana koji je to morao znati proizilazi da on ubistvo u ratu uopte nije
smatrao grijehom. Otud i naglasak "bez ispovijesti".

Prieujemo se zato to taj in vjernike vre sjedinjuje s Hristom i zato to ih odvaja od grijeha. No, to ne znai
da vjernike priest sama isti od grijeha, ili da bi ih nekim automatizmom titila od buduih grijeha. Euharistija, nije
prvobitno ustanovljena radi opratanja smrtnih grijeha. To je lina sveta tajna pomirenja ili ispovijedi. I ne moe
iguman Stefan na sebe da preuzima krivicu nedostojnosti priea, nije on Hrist da uzima na sebe grijehe naroda.

Meutim, i da je grijeh igumanov samo u tome to nije sproveo priest kako treba, ako je vjernik u smrtnome
grijehu , a posebno ako se tek sprema da uini grijeh kao u konkretnom sluaju, onda nikako ne smije pristupiti
prieivanju! Obaka to to se prethodno nije ispovijedio. Juda se priestio, umoio hljeb u vino, na onoj
posljednjoj veeri sa Hristom. Pismo kae da je avo TAD uao u njega , otiao je od stola i uinio smrtni grijeh.
Ali to vam sve govori o potpuno nakaradnom stavu prema tajnama Bojim i odsustvu straha Gospodnjeg kod
Njegoa, kad je ovakve stvari pisao. Kao da je uinio svakim slovom svoje knjige jedno veliko ratno hukanje i
relativizaciju grijeha za svakoga ko se ohrabri da podigne ustanak protiv neprijatelja i domaih izdajnika. Sve je
napisao od korice do korice kao da je to Boja pravda i sveto djelo za koje se ide na nebo i u vjenost.

Srpstvo nije shvatalo ni i vrijeme Njegoa i Nikolaja, pa ni danas, kad je iznova izgubljeno Kosovo, da je samo
Hrist put za nebo i rjeenje za spasenje svih Srba. Da nema nikakvog drugog puta, niti preice, ni mitova, ni
vitetva Obilievog, koje bi ljudima dalo mjesta za carstvo nebesko. Samo je ime Hristovo tvrda kula u koju se
uklanja pravednik, jedino ime pod kojim nam se valja spasiti.

Kosovski mit je otpao od pravoslavne vjere praedovske. Veliki svetitelji i velikomuenici koji su nijemo poloili
ivote za Hrista, vjerujem, okreu glavu od sablazni kosovskog mita kojeg je vaspostavilo svetosavlje.

Evo ta jevanelje govori ovoj jeresi, kroz uvene rijei svetih ljudi.
-Treba mrzjeti i goniti grijehe, a ne one koji grijee. (Prota P. Sokolov).
-Prava hrianska ljubav u tome se ba i sastoji to se uzdrava od pravine osvete, preostavljajui osvetu Bogu:
"Moja je osveta, govori Gospod. Ja u uzvratiti". (Sir. 28, 1; Rim. 12, 19). (Prota J. Tolmaev).
-Hrianska pobjeda sastoji se ne u osveti, nego u krotkosti i trpljenju. (Sv. Tihon Zadonski).
-Ako je po ovjeijemu teko pratati uvrede, po hrianski je mnogo tee ne pratati ih. (Filaret ernigovski).
-Sravni tvoje stanje sa stanjem napadaa i ti e ga s trpljenjem podnijeti; nee ni pomiljati da mu uzvrati, stoga
to je dobit i preimustvo na tvojoj strani.(Filaret Moskovski).
-Bolje je zlo trpjeti, nego li biti uzrok zla; bolje je biti rtva, nego zloinac. Bolja je alost onoga koji nepravedno
strada i trpi, nego li radost onoga koji nepravdu ini. (Blaeni Avgustin).
-Nije na teti onaj koji trpi zlo, nego onaj koji ini zlo. (Sv. Zlatoust).
-Ne govori: "Osvetiu se ja neprijatelju", jer mi imamo Pravednog Sudiju na nebu. (Sv. Nil Sinajski).
-Ko se sam sveti, taj kao da osuuje Boga u nemanju pravosua. (Sv. Marko Isposnik).
-Ko sam ini osvetu, tome e se sam Gospod osvetiti.
-Ima mnogo naina milosra, posredstvom kojih moemo dobiti od Boga oprotaj svojih grehova, no najvanije je
sredstvo od sviju - pratati neprijateljima. (Blaeni Avgustin).
-Sud nad nama Gospod je, moe se rei, predao u nae ruke; od nas zavisi jo ovdje prethodno izrei presudu i
rjeenje suda nad sobom. Kako mi postupimo sa blinjima, tako e i Gospod postupiti sa nama. Ako oprostimo, i
sami emo dobiti oprotaj. Gospod je to rekao i nee se odrei od svoje rijei.
-Blago onome koji moe kazati sa Svetim Grigorijem Niskim: "Gospode, ini sa mnom ono to sam ja inio. Ja bih
mogao da se za sebe osvetim, ali se ne svetim; ne sveti se ni Ti. Ja sam preduprijedio moga neprijatelja (mirenjem
sa njime), preteci i Ti mene svojom blagodau. Ja sam zaboravio zlo koje je on meni uinio, zaboravi i Ti moje
grijehe. Ja volim njega kao to sam ga i ranije volio, prije nego li me je uvrijedio; voli i Ti, Boe, mene, ako te ja
ponekad i uvrijedim. ini sa mnom onako, kako ja postupam sa njime. Ja sam inio ono to si Ti zapovjedio, ini i
Ti ono to si obeao: "Pratajte i oprostie vam se". (Luk. 6, 37).
-Nemilosrdnome bie i sud nemilosrdan. Ko strogo istrauje od svoga brata, od njega e Gospod mnogo stroe
iziskivati.
-Bog lake prata grijehe uinjene protiv samoga Njega, negoli protiv blinjega. (Mat. 18, 23-35).
-Ne gaji neprijateljstva ni prema jednom ovjeku, inae e molitva tvoja biti neprijatna Bogu. (Ava Isaija).
-Nema niega bezopasnijega, negoli oprostiti neprijatelju; nema nita opasnije, negoli mu se osvetiti. (Sv.
Zlatoust).
Nijesu se propovijednici mita jo pokajali za svoje grijehe, onako duboko od srca, sve dok vjeruju da u njima jo
ima neke "pravednosti" koju bi trebalo da svete. Jo se nijesu obratili i podredili svoje ivote Hristu, dok vjeruju da
imaju pravo uzeti tue ivote zbog "viih interesa". I jo od toga prave podvinitvo i vitetvo vrijedno vjene slave,
a prezree rane Hristove zbog grijeha tih kojima su oni presudili. Pa zar nije Hrist umro i za neprijatelje, i svoje i
nae. Sve dok smo Hristovi, nemamo pravo da uzimamo njegov sud u svoje "pravedne" ruke. Nego, ako vjerujemo
da smo njegovi, onda e i nai neprijatelji postati njegovi, a on kae : "Moja je osveta, ja u uzvratiti".

SVETI RAT

Kosovska mitologija operie "srpskim strahom od nestajanja", duboko ukorijenjenim u narodu kojim su vladale
strane civilizacije gotovo pet vjekova. Ova trauma najvie se ispoljava kao "strah od ponovne dominacije drugog",
a posebno kao strah od ponovne okupacije i ropstva.

Takva uenja su plagijat starozavjetnog judaizma, koji je, povrno gledajui, nasilna religija, a bog Izraela nasilni
bog. ak se i savremeni judaizam okree od takvog poimanja koje njeguje svetosavski kosovski mit.
Fundamentalno hrianstvo je religija mira, a Bog hrianstva je onaj koji izraava ljubav, za koga vai princip
minimizacije nasilja. Kosovski mit se svojim osnovnim elementima pribliava normativnom judaizmu, koji je daleko
od pacifizma i tolerie nasilje u slubi samoodbrane.

Da bismo sagledali tu "ratniku teologiju" svetosavlja izloiu jednu poslanicu poznatog episkopa timokog
Melentija Hilandaraca. Ona najbolje odslikava svetosavski poziv na "sveti rat", a kae sljedee:
"Kada je Gospod Bog postavio narodu izrailjskom prvoga cara - Saula - rekao je: Ovo e biti nain kojim e car
carovati nad vama, sinove vae uzimae i metati na kola svoja i meu konjanke svoje... I postavie ih da su mu
stotinai i pedesetnici. (1 Car. 8, 11-12). Iz ovih rijei vidi se jasno da blagoestivi vladaoci uopte, i na kralj
posebice, regrutuju vojnike po naredbi Bojoj. Radi ega? Radi toga da se sauva narod od napasti i spoljnjih i
unutranjih neprijatelja. A ljudi su, od kako je svijeta i vijeka, esto ratovali jedan protiv drugoga. esto je silni
napadao slabijega; nepravedni pravednoga, nemirni mirnoga. I da bi se, dakle, slabi i mirni mogli sauvati od
napasti i zla, a silni u svojoj snazi i sili, sam je Bog odredio vojnu slubu i vojnike, da sa svojim vladaocem uvaju
dravu svoju i svoj narod od neprijatelja. Da odravaju mir i red u dravi. Kako se ne bi podanici ovome protivili,
kako bi bili pokorni svome vladaocu, kao organu boanske vlasti na zemlji, sam je Bog preko svetog apostola
Pavla zapovijedio: Svaka dua da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a to su
vlasti, od Boga su postavljene (Rim. 13,12). A sveti apostol Petar uzvikuje: Boga se bojte, cara potujte. Vojna
je, dakle, sluba, sveta sluba. Vojnici pravoslavnog vladaoca zemaljskog jesu u isto vrijeme i vojnici cara
nebesnoga, jer oni brane svetu vjeru pravoslavnu od nekrsti; tite svoga gospodara, vladaoca, kao
miropomazanika Bojega, maem i krvlju svojom brane ognjita svoja i svoju otadbinu. Vojna je sluba uzviena
sluba, jer se njome brane najvii interesi svete vjere pravoslavne, kralja i otadbine. I ko preko srca stupa u ovu
slubu, preko volje vri vojne poslove, taj navlai na sebe prokletstvo Boje, po rijeima Svetog pisma: Neka je
proklet svaki onaj koji vri djelo Boje nemarljivo.

Melentije Hilandarac u ovoj poslanici podsjea i : da Sveto pismo nareuje, da se pokoravamo starijima, a na
prvom mjestu miropomazaniku Bojem, kralju, ne samo iz straha, no i po dobroj volji. Pa kad nas zakon i vlasti u
ime kralja pozovu na vrenje vojnih obaveza, treba s voljom i ljubavlju da se odazivamo tome pozivu i iskreno
vrimo ono to nam se nalae ili se od nas trai. A najtei je i najstraniji grijeh je izdajstvo. Ko se usudi da izda, ili
se ukloni - pobjegne - iz bitke, ili samoga sebe rani te da bi samo otiao u bolnicu ili kui, o, taj je vei grenik nego
ubica svoga oca. Izdajnik nije ovjek, nije hrianin, nije Srbin, nije sin svoje otadbine. Izdajnik ili bjegunac - to je
izrod. Prema izdajici ne treba imati milosti ni saaljenja. Jer izdajica nije dostojan da hodi po zemlji koju je izdao.
Izdajica - to je vrag Boji, to je odstupnik od svete vjere i crkve svoje; izdajica je krvni neprijatelj svoje otadbine i
svoga doma. Dua izdajice ide pravo na dno pakla ognjenoga, gdje se nalazi dua Jude koji je Hrista izdao i za
pare prodao. Za izdajicu moe se rei da bi bolje bilo da se nije ni rodio i na svijet pojavio. Izdajicu ne treba kriti.
Ko ga sakrije, ili ne prokae izdajstvo bie podvrgnut neumitno sudu Bojemu i ljutoj kazni. A nee izbjei ni suda
ovjejega. Bolje je umrijeti nego izdati ili o izdajstvu ne javiti. A kad si u boju, u lancu, ne plai se, prekrsti se,
Boga pomeni, pa naprijed. I zato, o vojnie, o Srbine, o brate dragi! Upamti i ovo: kad si u boju, budi junak, budi
hrabar i gaaj smelo. Pazi da ti nijedan metak ne otide uzalud, onako u vetar. Pucati tek onako bez cilja, nema
smisla. teta je. A i cela bitka zato se gubi. Ne puca se zato da se neprijatelj plai, nego da se uniti. Stoj hrabro i
idi napred, ili na juri, kako ti se kad komanduje. Ne zaklanjaj se, ve smelo napred. Ne daj se neprijatelju u ruke
lako. Ako si usamljen, bori se junaki i osveti sebe. Smatraj da ti je dunost bila da to uini. I ako bi u tom sluaju,
branei svoga brata, i ivot svoj izgubio, znaj da e biti uvren u red svetih muenika. Znaj, da e te za to
proslaviti Bog u carstvu svome na nebu. Jer on je rekao da nema vee ljubavi od one kad ko poloi duu svoju za
brau svoju (Jn. 15,13). A gdje je ljubav tu je i Bog."

Ovo je samo jedan eklatantni primjer te svetosavske ratnike teologije, koja je zapravo jeres starozavjetna, jer se u
Hristu ne moe takvo neto propovijedati o "svetosti" rata. Zakon sadri zapovijesti koje zahtijevaju od Izraelaca da
istrijebe sedam kananskih naroda i opisuje nekoliko ratova za istrebljenje koji unitavaju itave gradove ili grupe
naroda. Ali, ratovi do istrebljenja su samo zapovijeeni u situacijama od istorijskog interesa, a ne slue kao model
u okviru judaizma. Istrebljenje je opisano u nekoliko biblijskih zapovijesti. Obim istrebljenja opisan je u zapovijesti
5.Moj 20:16-18. U toj knjizi - Ponovljeni zakon zapovijeda se da Izraelcima"ne ostavi u ivotu nita to die ...
potpuno ih unititi ...".

Nekoliko naunika okarakterisalo je ovakvo tumaenje "svetog rata kao najobinije istrebljenje - genocid. Mete za
istrebljenje koje su zapovijeene su sedam kananskih plemena. Samo oni su eksplicitno identifikovani od Boga
kao meta u Petoj Mosijevoj 7:1-2 i 20:16-18 ! Ovih sedam plemena su Heteji , Gergeseji , Amoreji , Hanaaneji ,
Fereani, Jeveji i Jebuseji . Pored toga, dva plemena drugi bilasu izloena ratovima istrebljenja: Amaleani( 1.
Samuilova 15:1-20 ) i Midjanci ( Brojevi 31:1-18 ). Istrebljenje naroda kanaanitskih je opisano prije svega u Knjizi
Isusa Navina (naroito 10:28-42 ), koja obuhvata bitku kod Jerihona. Mnogi poznavaoci Pisma opisuju istrebljenje
Kananaca kao "etniko ienje", ali napominju da je pria obuhvatala kontradiktorne indikacije da su Hananeji
apsorbovani u izraelskom drutvu. Mnogima su tvrdnje Mojsijevog Petoknjija posluile kao osnov za satanizaciju
protivnika tipinu za svaki genocid. Meutim, znaajniji tumai Svetog pisma iznose jasnu tvrdnju da se tadanji
genocid nad Kanancima dogodio zbog jedinstvene okolnosti i da se biblijski materijal ne smije tumaiti kao davanje
dozvole za ponavljanje. Nema osnova da iko u ovome vidi osnov za istrebljenje neprijatelja, kao to je kod
kosovskog mita bila zapovijest o istrazi poturica.

Radi preciznosti, moram da naglasim, da se drevne zapovijesti (kao to su one) iz ratova za iskorjenjivanje
oboavanja idola ne primjenjuju u judaizmu danas. Jevreji nijesu nauili da veliaju nasilje i vidjeli su rat kao nain
da izbjegnu zlo. Oni su uili da"ma dolazi na svijet zbog krenja pravde i kroz ometanje pravde." Jevreji su uvijek
mrzjeli rat i njihov alom izraava nadu za mir, jer je rat zlo.

Meutim, sveti vladika Nikolaj u svojem poznatom eseju Religija Njegoeva, otro napada ovakav novozavjetni
stav o "svetom ratu". Velimirovi podsjea da postoji u svetu jedna etika teorija, kojom se propoveda
neprotivljenje zlu. Ova se teorija obino autorizira Hristom i ima zatitnika meu veoma inteligentnim i veoma
estitim ljudima. Nigde u svetu nije ova teorija dovedena do takve - teko je ne rei: apsurdne krajnosti kao u
Rusiji. Najtipiniji njen apostol u Rusiji, i u svetu, jeste Tolstoj, a najizrazitiji ideal ove teorije predstavljen je u
Tolstoja u Legendi o Ivanu duraku.

Ova teorija, koju nije jedini Tolstoj propovijedao, niti samo ruski daroviti jeretici, no i mnogi ekleziastici, do te je
mere oslabila, raznjeila, obezkarakterila duh ruskoga naroda, da je on uistinu u posljednje vrijeme poloio odlino
ispit, pokazavi kako je u stanju da se ne protivi zlu, ili drugim rijeima, kako on nije u stanju da se protivi zlu.
Crna Gora, po veliini, meu slovenskim zemljama stoji na dnu one skale. Na vrhu koje stoji Rusija. U ovoj Crnoj
Gori, u kojoj ive ljudi jedne krvi i jedne vjere s ruskim narodom, nikad se niko nije javio kao privrenik i zatitnik
teorije neprotivljenja zlu. Naprotiv, od kad postoji Crna Gora kao slovenska zemlja, vazda se u njoj znalo samo za
teoriju suprotstavljanja zlu. Ova teorija propovijedana je po crkvama s krstom i jevaneljem, propovijedana je na
saborima pjesmom i guslama, propovijedali su je stari i mladi, sveti i umni, ene i ljudi. I ova je propovijed do takve
mere uzdizala duh maloga crnogorskoga plemena, da je ono bilo u stanju da stoljeima daje otpor najveem zlu,
koje je arijsku evropsku rasu u istoriji zadesilo - osmanskoj svepobjednoj moi. No, otkad postoji Crna Gora, i
otkad postoji Balkan i slovenstvo na njemu, teorija protivljenja zlu nije imala oduevljenijeg predstavnika, proroka i
propovijednika od vladike Njegoa.

Tolstoj i Njego, to su dva sasvim suprotna svijeta, negativni i pozitivni elektricitet slovenske rase, dva sasvim
suprotna ideala: Ivan durak i Milo Obili. Koji je ideal hrianski? Hrianska su oba, ali ni jedan nije iskljuivo
Hristov. Onaj ko je uio: "Ako te ko udari po desnom tvom obrazu, obrni mu i drugi", ne bi se svakako pomirio s
Njegoevim idealom. No, da li bi se taj pomirio s idealom Tolstojevim? Treba, prije svega znati da zamisliti Hrista u
pasivnom odnosu prema zlu u svijetu znai ni vie ni manje no izbrisati njegovo ime iz istorije svijeta. Golgotska
tragedija nije posljedica pasivnosti, no aktivnosti Hristove protiv zla olienog u izrailjskom farisejstvu. Hristos se
borio protiv zla, napadao zlo, istina, ne orujem - zar se zlo samo orujem napada i ubija? - no rijeima, i to kako
strasnim rijeima! (Matej 23). Nikad fariseji jerusalimski ne bi raspeli Ivana duraka, ali su Hrista raspeli. Ivana
duraka nikad ne bi raspeli zato to im se nikada ne bi protivio; Hrista su raspeli zato to im se protivio. I Tolstojev i
Njegoev ideal hrianski su, jer su oba ponikla u hrianstvu i jer se oba donekle mogu opravdati
pradokumentom hrianske vjere. No, nijedan od ova dva etika ideala nije potpuno ni iskljuivo Hristov.

Kad bi svekoliko zlo u svijetu imalo samo jednu glavu, ne znam ta bi Tolstoj inio s tom glavom. Njego bi je
posjekao.Ako bi je i na ijem oltaru sagorio - sagorio bi je na oltaru Miloa Obilia. Hrianstvo promovie potpuno
drugaiju filozofiju. To je nenasilje, rjeavanje sukoba mirnim sredstvima i uvaavanje neprijatelja. Lane su
filozofije i etike rata, po kojima je sukob meu zavaenim narodima borba izmeu dobra i zla, izmeu svjetlosti i
tame. Nikada u nekom ratu svjetlost i istina nee biti na jednoj strani, a zlo i tama na drugoj. Kao to misle mnoge
voe, mislio je i Isus Navin kad ga je susrio aneo gospodnji na samom ulasku u obeanu zemlju. Isus ga pita:
Jesi li sa nama ili si sa njima? Aneo mu odgovara: Niti sam sa vama niti sa njima. Nego se izuj jer je sveta
zemlja na kojoj stoji.

Bog ne dri niiju stranu. On je uvijek na strani istine, mira, radosti i ljubavi. Ovakvo hriansko poimanje rata,ima
korijene u Starom zavjetu. Iako apsolutno nenasilje nije obaveza hrianstvu, novozavjetna religija tako otro
ograniava upotrebu nasilja, zalaui se da nenasilje postane jedini nain da se ispuni ivot istine, pravde i mira.
Hrianstvo ne dozvoljava bilo kakvu upotrebu nasilja, osim ako je uinjeno u samoodbrani. Nastaviti mir prije
voenja rata, odravati osjetljivosti za ljudski ivot, to su potrebe iji je cilj mir, a ne dominacija lili osvajanje neke
teritorije, ma koliko je mi smatrali "svetom.

to bi se o tome moglo rei na osnovu Isusovih i apostolskih rijei, a moda jo vie na osnovu njihovih djela? Da
li je Isus bio pacifista i da li se hrianstvo protivi voenju bilo koje vrste rata, kako onog napadakog, tako i
odbrambenog? Da li su Isus i apostoli svojim djelima pokazali hrianima da treba uestvovati u ratovima i ubijati
neprijatelje? I da li je (i gdje je) Isus, ili bilo koji od apostola, opravdao i pohvalio ubijanje u ratu, poput Atanasija
Velikog?

Odgovor na pitanje mogao bi stati u samo jednu rije - nigdje. Dakle, ni Isus ni apostoli ni na jednom mjestu u
Novom zavjetu ne kau nita to bi moglo bar podsjetiti na rijei Melentija Hildarca, vladike Nikolaja ili, jo bolji
primjer, Atanasija Velikog, kada govori o ubijanju u ratu. Atanasije Veliki nije potkrepio svoje tvrdnje nijednim
navodom iz Novog zavjeta, iako je, u poslanici "znamenitome nitarskome kalueru Amunu", u prvom pravilu, za
mnoge svoje rijei naveo potvrdu iz Svetog pisma. Ipak, u Novom zavjetu postoji nekoliko mjesta (izbrojivih na
prste jedne ruke) koja, uz vjeta tumaenja, po potrebi postaju neoborivi dokazi da Isus i hrianstvo nijesu protiv
rata i ubijanja u njemu.

Jedno od najee citiranih i tumaenih mjesta jeste ono iz Jevanelja po Jovanu, koje je patrijarh Pavle uvijek
pominjao, objanjavajui opravdanost "pravednih" i "odbrambenih" ratova: "Od ove ljubavi niko nema vee: da ko
ivot svoj poloi za prijatelje svoje." (Jv. 15, 13) "Onaj koji se iz ljubavi prema blinjima stavi u zatitu njihovog
mira, njihove slobode, protiv zloinaca, taj stavlja ivot svoj na kocku, sa spremnou da ga izgubi", tumaio je
patrijarh.
Ali, to zapravo znai "poloiti ivot svoj za prijatelje svoje"? Kako su to inili Isus i apostoli? Njihov nain
rtvovanja razlikuje se od rtve kakvu je podnio, na primjer, Milo Obili. Kao to znamo, ni Isus ni apostoli nijesu
uestvovali ni u jednom ratu i nikome se nijesu oruano suprotstavljali, iako su bili pod okupacijom Rima. Sa ovog
svijeta odlazili su ne vodei nikoga drugog sa sobom (kao to je to Milo uinio). Jedini put kada je apostol Petar
maem povrijedio prvosvetenikovog slugu, Isus mu je rekao: "... vrati svoj ma na njegovo mjesto; jer svi koji se
mae za ma - od maa e poginuti". (Mt. 26,52)

U Novom zavjetu rije ma pominje se na jo jednom mjestu, vrlo rado citiranom od zastupnika teze da se Isus
nije protivio ratu (misli se na fiziki, ovozemaljski rat).
Ree im jo: Kada sam vas poslao bez novanika, bez torbe i obue, da li vam je ta nedostajalo? A oni rekoe:
nita. Na to im ree: ali sada ko ima novanik neka ga uzme, isto tako i torbu, a koji nema neka proda svoju haljinu
i neka kupi ma. Jer vam kaem da ova rije. Pisma mora da se izvri na meni: I uvrstie ga meu zloince;
svrava se naime ono to mi je odreeno. A oni rekoe: Gospode, evo ovjde dva maa. Ali im on ree: dosta je.
(Lk. 22, 35-38).

Jasno je da je ma o kojem govori Isus bio samo "kolski alat" da ih naui da ga ne koriste na ljudima. Svoje
tumaenje i kritiku miljenja nekih teologa o ovom mjestu dao je na svoj duhovit nain i Erazmo Roterdamski:
"Kako itava Hristova nauka ne ui ljude niemu drugom do blagosti, strpljivosti i nipodatavanju ivota, sasvim je
jasno ta znae te rijei. Svakako je htio da jo vie razorua svoje poslanike, kako bi zanemarili ne samo obuu i
torbu, ve i haljine, i kako bi se posvetili goli i sasvim spremni djelu jevanelja; zato ne smiju imati pri sebi nita
drugo do ma, ali ne onaj kojim se slue razbojnici i ubice, ve duhovni ma koji prodire i u najdublji kutak srca i
jednim udarcem odbija sve strasti, tako da u srcu ne ostane nita drugo sem pobonost."

"Ali, pogledajte, molim vas", kae dalje Erazmo, "kako je onaj slavni teolog izokrenuo to mjesto. On je pod maem
shvatio pravo da se ovjek brani od proganjanja, torbu je protumaio kao ostavu za ivotne namirnice..." (...) I kao
to misli da rije ma znai sve ono to se odnosi na odbranu od napadaa, isto tako rije torba shvata kao sve
ono to se odnosi na ivotne potrebe. I tako taj tuma Boje misli alje apostole naoruane kopljima, lukovima,
strijelama i bombardama da propovijedaju nauku na krst razapetog Hrista; sem toga, prti im jo na lea koveie,
torbe i bisage, da ne bi sluajno sa odmorita poli bez doruka. Mudrog tumaa ne zbunjuje ni to to Hrist
nareuje da se ma, koji je tako estoko zahtijevao da se kupi, sada metne u korice; i da se nikada nije ulo da su
apostoli upotrebljavali maeve i titove protiv paganskog nasilja; ali bi ih svakako upotrebljavali da je Hrist mislio
onako kako ovaj tumai."

Ni stav Pravoslavne crkve nije jedinstven prema ubijanju, ratovanju, upotrebi oruja. Kao to se patrijarh Pavle i
vladika Artemije nijesu slagali povodom toga da li su svi ljudi djeca Boja ili su stvorenja Boja i kao to su
postojale razlike izmeu mitropolita Jovana i vladike Atanasija Rakite "u shvatanjima Crkve, njene uloge u
srpskom narodu i njene misije u svijetu", ni po pitanju rata svi episkopi SPC nijesu mislili isto. Jeromonah dr
Ignatije (Midi), koji je 1994. godine izabran za episkopa branievskog, u "Teolokim pogledima", vjerskonaunom
asopisu (br. 1-4, 1991. godina), pisao je "da Crkvu treba braniti, ostao je jedino problem oko toga kojim 'orujem'.
Jo ako se tome doda i 'etiko', odnosno humanistiko shvatanje rata kao agresivnog ili odbrambenog, to e rei
loeg ili dobrog, 'prljavog' ili 'istog', dileme skoro da nema oko toga da li je i rat dozvoljen u odbrani viih i najviih
ciljeva i dobra. Ne bih hteo mnogo da govorim o tome da je rat, kao sredstvo za postizanje nekih viih ciljeva,
esto nacionalnih, koji koristi ljude za to, a od kojih nema nikakvog vieg cilja, bilo odbrambeni bilo agresorski,
neprihvatljiv i neopravdan, ni sa ljudskog stanovita a kamoli Crkvenog. Jer, koja majka se moe sloiti i uteiti
objanjenjem da njen sin treba da pogine zarad viih nacionalnih i ne znam kojih drugih ciljeva, ili ako je poginuo
da je njegova smrt bila opravdana rtva za 'bolje sutra' buduih generacija?"

Ovakva razmiljanja episkopa Ignatija (dodue iz vremena dok jo nije bio episkop), u potpunosti su se razlikovala
od razmiljanja, na primjer, mitropolita Amfilohija koji je, kao to vidjesmo, rado citirao onaj dio iz Njegoevog
Gorskog vijenca: "Neka bude to biti ne moe, nek' ad prodre, pokosi satana, na groblju e iznii cvijee za
daleko neko pokoljenje." Vidjeli smo da je estok bio i vladika Atanasije Jevti koji je uzvikivao "neka kota koliko
kota" samo da se ostvare vii srpski ciljevi i da "pokaemo da se ne plaimo".

Vjerovatno svjestan toga, jeromonah Ignatije je na kraju svog teksta poslao zanimljiv poziv: "Moda e ova ocjena
odnosa Crkve sa svetom zvuati nerealno i pomalo pacifistiki neubedljivo za one koji drugaije misle, ali onda oni
neka ovo shvate kao poziv za nastavak razgovora o tome kako shvatamo Crkvu i ta ona za nas, pre svega
'takozvane bogoslove' znai, kako bi na taj nain mogli da i drugima koji to nisu shvatili objasne ta je to Crkva i u
emu se ona razlikuje od tolikih dravnih modela i humanih organizacija."

Patrijarh Pavle, na primjer, rat je shvatao na nain koji je vladika Ignatije nazvao "etikim", odnosno humanistikim.
To jest, za patrijarha je postojao "napadaki" i "odbrambeni", "pravedni" i "nepravedni" rat. U intervjuu koji je 25.
novembra 1991. godine dao austrijskoj i junonjemakoj televiziji, na pitanje novinara da li postoji pravedan rat,
patrijarh je odgovorio: "Miljenja sam da takav rat moe da postoji i na zemlji, kad postoji i na nebu. U Apokalipsisu
Sv. Jovana Bogoslova itamo: I nasta rat na nebu; Mihail i aneli njegovi zavojtie na adaju, staru zmiju koja je
avo i satana, i ratova adaja i aneli njezini i ne nadvladae, niti im se vie nae mjesta na nebu (Apokalipsis,
12, 7-9).
"Zlo uvijek napada", objanjavao je dalje patrijarh, "i dobro mora da se brani. Kain uvijek gleda da ubije Avelja i
Avelj mora da se brani. Odbrana, dakle, od nasilja zlih, odbrana svog ivota od zloinaca, ivota i mira svojih
blinjih, granice su koje oznaavaju pravedan rat."

Zastupnici teze da je hrianima dozvoljeno ubijati ljude radi zatite blinjih, u djelima Isusa Hrista, njegovih
apostola i prvih hriana ne mogu pronai opravdanje za svoj stav. Iako su svi oni imali prijatelje i blinje kojima je
bila potrebna zatita "njihovog mira, njihove slobode, protiv zloinaca", o kojoj je govorio patrijarh Pavle, niko od
njih, rtvujui se i polaui svoj ivot, nije ubio nijedno ljudsko bie. Iz teksta Novog zavjeta saznajemo da je od
Isusa stradalo samo jedno krdo svinja (Lk. 8, 33), jedno smokvino drvo (Mt. 21, 18-19) i da je Gospod, u nastupu
ljutnje, iz jerusalimskog hrama razjurio ovce, volove, mjenjae novca i prodavce rtvenih ivotinja zato to su, kako
im sam ree, od doma oca njegova nainili "kuu trgovaku" (Jv. 2, 15-16).

Apostol Petar je bio najtvri i najborbeniji meu apostolima. Kada je Juda doveo naoruane ljude u getsimanijski
vrt da uhvate Hrista, Petar je potegao ma i jednom od njih odsjekao uho (Jn. 18, 10). Poznata je i pria iz Djela
apostolskih o Ananiji i Safiri (Del. 5, 1-11), muu i eni koji su prodali svoje imanje i dio novca predali apostolima, a
jedan dio sauvali za sebe.

Saznavi za to apostol Petar je ukorio mua Ananiju, zbog ega je ovaj, vjerovatno ophrvan stidom i grinjom
savesti, izdahnuo. Oko tri sata kasnije kod Petra je dola i Safira, supruga Ananijina, ne znajui ta se desilo.
Poslije Petrovog prijekora upuenog i njoj i rijei: "Vidi, pred vratima su noge onih to su sahranili tvoga mua, i
tebe e iznijeti" i ona je pala mrtva. Na kraju ovoga niza, pomenimo i apostola Pavla koji je, nakon svog prelaska u
hrianstvo oslijepio jednog vraa (ali samo nakratko) koji se izdavao za lanog proroka (Del. 13, 11). Time se
praktino zavravao spisak svih djela i Isusa Hrista i apostola koja bi se mogla nazvati "nasilnim ponaanjem".

S druge strane, Novi zavjet je pun primjera da se Isus uvijek uklanjao (Mt. 12, 14-15) i sakrivao (Jv. 8, 59) od onih
koji su eljeli da ga ubiju. Svojim uenicima je govorio da to isto ine, kada ih gone u jednom gradu da bjee u neki
drugi (Mt. 10,22-23). Proriui unitenje Jerusalima i hrama od Rimljana, izazvano jevrejskom pobunom, Isus je
ljudima Judeje savjetovao da "bjee u gore" i da se ne vraaju u grad (Lk. 21, 20-22), a ne da ulaze u borbu sa
monijim protivnikom. Nije govorio: "Neka kota koliko kota" i "Neka bude to biti ne moe", kao to su srpski
episkopi savjetovali svome narodu. Ideja o rtvovanju i polaganju ivota svoga za prijatelje svoje, kakvu su
zastupali episkopi SPC tokom 90-ih godina, bila je identina onoj koju su zastupali zeloti, a protiv koje je Isus
izriito bio. Kada su doli da uhvate Isusa, i kada je Petar maem odsjekao uho prvosvetenikovom slugi,tada mu
ree Isus: Vrati svoj ma na njegovo mjesto; jer svi koji se mae za ma - od maa e poginuti. Ili misli da ne
mogu da zamolim svoga oca, pa e mi odmah poslati vie od dvanaest legija anela?" (Mt. 26, 52-53).

I pored takvih mogunosti, Isus nije pozivao aneoske legionare, ni da spasi sebe, a niti da oslobodi svoj narod od
rimskog ropstva. Kao to Jevreji nijesu imali nikakve anse protiv rimskih legionara, tako ni Rimljani, valjda, ne bi
mogli da se odbrane od legija sastavljenih od anela.

Dakle, u rijeima i djelima Isusa Hrista i dvanaestorice apostola nije bilo pozivanja na ratovanje i ubijanje. Naprotiv.
Zato su, kada su Rimljani 70. godine krenuli da razore Jerusalim, hriani posluali Gospoda, napustili grad i
sklonili se u Pelu (dananji Jordan). ini se da im ni na kraj pameti nijesu bile rijei poput onih koje je knez Lazar,
navodno, izgovorio srpskim vitezovima pred Kosovsku bitku: "Bolje nam je u podvigu smrt, nego li sa stidom iveti.
Bolje nam je u borbi primiti smrt od maa, nego li dati plea neprijateljima naim."

Kao to ve rekosmo, Rimljani su za njih bili isto to i Turci za Srbe (okupatori), a Jerusalim im je znaio isto to i
Kosovo Srbima, ako ne i mnogo vie.Meutim, da i sam ne bih upao u zamku nekog pacifizma", kako to neki
episkopi umiju da u odbrani etiketiraju, postaviu retoriko pitanje: ako imamo "sveto pravo" da branimo svoj ivot i
svoje blinje orujem do smrti (od agresora) kakve onda to ima veze sa "svetim srpstvom". Otkud pravo da istim
od nektara "svetu zemlju" i podignem "sveti rat do totalne istrage poturica. Ako je svetinja ivot koji navodno
branim, kakve to veze ima sa kosovskim mitom? Ali ima i te kako sa Hristom,koji nije na zlo odgovorio zlom i
maem, ve je zlo pobijedio dobrim. I samo zato je vaskrnuo! Kosovski mit, meutim, ne vjeruje u podvig krsta i
vaskrsenje Hristovo, ve u vitetvo i smrt Obilia. Taj mit ne velia silu Boju , ve snagu muku . I zato je jeres.

KOSOVSKA TEOKRATIJA I OBNOVA PRAVOSLAVNE MONARHIJE

Kosovski mit stvara osnovu za izgradnju jedne posebne drave koja ima elemente teokratije, tzv. pravoslavne
monarhije, za koju se zalau zastupnici svetosavlja. Ta teokratija je vrlo bliska stavovima Njegoa (posljednjeg
teokratskog voe u cijeloj Evropi) i njegovom poimanju uloge crkve u zemaljskim poslovima. Moemo zapravo
rei da je Njego najbolji predstavnik i ist egzemplar kosovske teokratije.

Po ovoj mitologiji car postaje svetac i Boji pomazanik, poput starozavjetnih voa kao to su Mojsije ili sveti car
David. Meutim, car Lazar preputa svoje carstvo zemaljsko i kao Hrist (koji je istinski kralj nad kraljevima) bira
carstvo nebesko. Ali, ova mitologija sadri trik, jer podrazumijeva da episkop-vladika sa druge strane preuzme
vladalake funkcije. Ostaju nejasne i gube se granice izmeu svjetovne i crkvene vlasti, pa se te dvije vlasti
preplijeu i postaju jedna.
Vojni poraz na Kosovu tvorci mita pripisali su odluci Lazarevoj da rtvuje svoju svjetovnu carsku poziciju za carstvo
nebesko. Knez Lazar Hrebeljanovi slavi se kao sveti car Lazar. Kosovski mit predstavlja srednjovjekovnog
srpskog kneza kao muenika za vjeru, ime je postao ovaploenje svih onih careva koji su se borili za odbranu
hrianstva, tanije hrianske drave (pravoslavne monarhije) i sljedstveno tome on postaje svetac, iji primjer
treba slijediti. U narodnoj pesmi Kneeva veera povezuje se taj knez Lazar sa Isusom Hristom. Hrebeljanovi
tako postaje simbol objedinjavanja svjetovne i duhovne vlasti. To je proizvelo praksu proglaavanja mnogih careva
i svjetovnih voa za svece, to je raritet u hrianstvu i jedna odosobenosti svetosavlja.

Naravno, to nije sluajno uraeno, jer prouavaoci mita smatraju da nema razumnih razloga za sumnju u namjere
kneza Lazara da na Vidovdan 1389. porazi Turke, uvrsti vlast, osigura nasljednike i ,dokle god i koliko god moe,
obezbijedi sebi dug ivot i u njemu sva smrtniku dostupna zadovoljstva. Sutinski element mita je insistiranje na
obnovi srpskog carstva, iako carstvo nije ni postojalo u vrijeme Kosovske bitke. Prema kosovskom mitu, Srbi su bili
izvorni posjednici ovog dijela Balkana i njihovo veliko carstvo je ugaeno na Kosovu polju. injenice, meutim,
govore da je kratkotrajno Duanovo carstvo imalo izrazito multietniki karakter i da je propalo nekoliko decenija
ranije. Srbija je u doba Kosovske bitke bila kneevina koja ak nije ni obuhvatala kosovsku oblast.

Mitologija pokosovskog ciklusa pretvara gubitak carstva u poziv za njegovu obnovu. To postaje ideja vodilja, bolje
rei opsesija crkvenih ideologa, a kasnije i intelektualne i vojne elite. Crkva se pretvorila u drutveno-politiku
organizaciju koja je sa dravom (i vojskom) bila na istom zadatku.

Stvara se ideoloka osnova za sve budue pravoslavne monarhije i teokratije, u kojima crkva ima dominantnu
ulogu u voenju dravne politike i artikulisanju nacionalnih interesa, a gubi vaseljensku misiju svjedoenja za
Hrista radi spasenja svijeta i prestaje da bude "dom molitve za sve narode".

itajui Stari zavjet moe se stei utisak da je kralj bio "pomazanik Boji" i da je stoga neophodan za Boji narod,
s obzirom da je to bila praksa "cijeloga svijeta". Ipak, to nije bila Boja volja, pa je odluka izabranog Bojeg naroda
da usvoji praksu paganskih naroda otvorila vrata neemu to je poremetilo Boju zamisao i red, a uz to postavilo
temelj za pogrean i destruktivan nain upotrebe sile i autoriteta. Posljedice nijesu bile negativne samo za Izrael,
nego za cijelo ovjeanstvo. Kada narod, koji je pozvan da svojim nainom ivota bude svijetlo svijetu, pone
prihvatati ono to svijet praktikuje, onda putokazi nestaju.

Bog nikada nije elio da njegov narod ima kralja (neprikosnovenog svjetovnog vou), osim njega samog. Naravno,
hiljadama godina njegov narod to praktikuje i Bog u svojoj milosti blagosilja svoj narod. Ali, ta praksa i dalje je
pogrena u Bojim oima. I u ovoj oblasti stvari e se vratiti na poetak. Jedini kralj svog naroda i cijelog svijeta
bie onaj koji je to bio i jeste, Isus Hristos, sam Bog. A, dok obnova ne postavi stvari na njihovo prvobitno mjesto,
milost e biti vea od ljudskog nesavrenog razumijevanja i praktikovanja onoga to je Bog poruio. Svetosavlje
kroz istoriju radi i propagira upravo suprotno od onoga to govori za Lazara, koji je predao carstvo esara za
carstvo Boje. Na jedan posredan nain,crkva kao predstavnica tog carstva nebeskog uzima za sebe primat nad
svjetovnom vlau (to je dobro samo po sebi), ali i poinje da vlada upravo elementima ovog svijeta, da vodi
"duhovne ratove" orujem skovanim od ljudske ruke i da neprijatelje Boje vidi u ljudima od krvi i mesa. Crkva
postaje sinteza kosovskog mita i carstva esara, antiteza carstvu nebeskom.

Poto je Isus Hristos jedino otjelovljenje Boga na zemlji, vrlo je vano pogledati njegov stav i praksu u odnosu na
titulu kralja. Ako je iko u istoriji ovjeanstva imao pravo na titulu i poziciju kralja - Isus Hristos je bio ta osoba.
Istinski Bog i istinski ovjek sa kraljevskim pedigreom iz plemena Judina, iz doma Davidovog! Isus Hristos je kao
ovjek roen u vrijeme kada je oboavanje ovjeka kao boanstva u Rimskom Carstvu dostiglo kulminaciju.
Rimskog kralja, Cezara, smatrali su vrhovnim ljudskim autoritetom i pripisivali mu osobine boanstva. U tom se
vremenu oituje i krajnje otpadnitvo Bojeg naroda. Na njihov zahtjev da razapne Isusa, Pilat im napominje da je
Isus njihov kralj. Njihova reakcija na to jasno pokazuje koliko daleko su otpali od Boje prvobitne namjere sa njima:

"Mi nemamo drugog kralja osim cara (esara)." (Jovan 19:15).

Samo nekoliko trenutaka prije ovoga, Pilat je u razgovoru postavio vrlo konkretno pitanje Isusu: "Jesi li ti kralj
judejski?" (Jovan 18:33). Iako, to je ponekad znao raditi, na sebi svojstven nain, Isus ne odgovara ni sa "da" ni
sa "ne", opet se iz njihovog daljeg razgovora nedvosmisleno moe shvatiti da titula kralja pripada njemu: "'Ali moje
kraljevstvo nije odavde.
Dakle, ti si kralj? - ree mu Pilat.
Dobro veli - odgovori mu Isus - ja sam kralj. ( Jovan 18:37).

Znai, a to se i da zakljuiti iz cijelog izvietaja Svetog pisma, Isus Hristos Boji sin, jeste kralj. On se ne stidi te
titule, jer se sa njom i rodio. Niko mu od ljudi to nije dodijelio, niti je on to silom ili na nepravedan nain stekao.
Njegov otac, Bog svemogui, jedini istinski kralj, svoju kraljevsku titulu prenio je na svog sina. Ali on, koji se ni u
emu nije ljubomorno drao svoje jednakosti sa Bogom (Filipljanima 2:6) nije ni ovu titulu gledao "kao plijen koji se
grabi". Iako je kao Boji sin imao pravo na to, znajui da je i "sin ovjeiji", Isus je odbio da ga na tu poziciju i
postave.

"Ali, kad Isus razumje da hoe da ga dignu i da ga uine kraljem, otide opet u goru sam." (Jovan 6:15).

Ovim postupkom Isus ini neto to izgleda udno, ali je neophodno - odbija da prihvati titulu koja bi na naki nain
"zavela ljude". Njegova misija na zemlji nije bila da utvrdi svoju poziciju, ve da proslavi svog nebeskog oca i da
ljudski rod vrati u zajednitvo sa Bogom - izvorom svega to je ljudskom rodu potrebno, izvorom ivota i razlogom
postojanja svega! Zbog toga je kao "sin ovjeiji" odustao od onoga to mu je kao Bojem sinu nedvosmisleno
pripadalo.Time je takoe pokazao da niko na zemlji, pa ak ni on, nije mogao zauzeti mjesto i titulu koja pripada
samo Bogu - koji jeste istinski kralj nad svim narodima. Isus time daje primjer ljudskom rodu i ostavlja poruku svim
voama u svim vremenima.

esar je vjeni simbol vlasti, drave, carstva ovoga svijeta. Postoje dvije osnovne take gledita na uzajamni
odnos esara, vlasti, drave, carstva ovoga svijeta, i duha, duhovnog ivota ovjeka, carstva Bojeg. Taj odnos se
shvata dualistiki ili monistiki. Monizam, kao to je svetosavska teokratija, uvijek ima tiransku tendenciju, bilo da
je religijski ili antireligijski. Ispravno, pak, shvaeni dualizam carstva esara i carstva Bojeg, duha i prirode, duha i
u dravu organizovanog drutva, moe utemeljiti istinsku slobodu jednog naroda. Lano su bile shvaene i
protumaene jevaneljske rijei: Dajte esaru esarevo, a Bogu Boje i rijei apostola Pavla: Svaka je vlast od
Boga. Tumaenje tih rijei nosilo je ropski karakter. Dajte esaru esarevo nikako ne znai religiozno odreenje
esara i njegove vlasti, kao to to predstavlja kosovski kult po kome su gotovo svi carevi iz loze Nemanjia sveci,
ne oznaava nikakvu njegovu vrijednost. To je tek razlikovanje dviju sfera koje se ne mogu mijeati. Rijei da je
svaka vlast od Boga, koje su imale sudbonosno znaenje, vrlo esto su oznaavale servilnost i oportunizam u
odnosu prema dravnoj vlasti, kao i sakralizaciju oblika vlasti, koja nema nieg zajednikog sa hrianstvom. Rijei
apostola Pavla nemaju preveliko religiozno znaenje, njihov karakter je u velikoj mjeri istorijski, prouzrokovan
poloajem hriana u rimskoj imperiji. Apostol Pavle se bojao da se hrianstvo moe preobratiti u anarhinu,
revolucionarnu sektu. Pored toga, treba se sjetiti da se kroz izvjesno vrijeme, tokom vladavine Domicijana,
dravna vlast karakterisala kao zvijer koja dolazi iz bezdana. Pitanje je daleko sloenije nego to se obino misli
pozivanjem na rijei apostola Pavla. Hrianstvo je pokazalo servilnost u odnosu prema carstvu esara. To se
obino deavalo ovako: svaka promjena - revolucionarna ili reformatorska - u carstvu esara obino je izazivala
suprotstavljanje crkve, osudu novotarija kao ispoljavanja duha antihrista. Ali, kada je dola na vlast, kada se
stabilizovala i uvrstila nova vlast esara, crkva je najedanput primijetila da je to upravo ona vlast koja je takoe od
Boga i sankcionisala ju je.
Tako je ispadalo da je crkva tek sankcionisala ono to su inile druge vancrkvene i vanhrianske sile, da nije
imala vlastiti ideal drutva i drave. Kada ga je, po svemu sudei, imala - u hrianskim teokratijama nae
crnogorske prolosti - bilo je jo gore, jer su te teokratije bile hrianske tek po imenu i odricale su ljudima i
graanima slobodu. Teokratija je bila jedno od najveih iskuenja kroz koje je prolazilo hriansko ovjeanstvo,
iskuenje nije bila samo teokratija u srednjovjekovnom smislu rijei. Iskuenje su predstavljale i hrianske drave
koje su takve uvijek bile samo simboliki, a ne i stvarno, ime su kompromitovale hrianstvo. Dubina problema je
u tome to duh ne moe da zavisi od prirode i drutva, niti moe biti odreen njima. Duh je sloboda, ali u
objektivizaciji duha u istoriji izgraen je niz mitova, poput kosovskog kojima je uvrivan autoritet vlasti. To je mit
o suverenitetu u religioznoj oblasti, zatim mit o papskoj nepogreivosti ili mit o saboru episkopa. U ivotu drava i
drutva je tako: mit monarhije - o suverenitetu vlasti monarha, mit demokratije - o suverenitetu vlasti graanina. Svi
ovi mitovi su u sutini imali mistiki karakter, mada se to otvoreno nije priznavalo. Oznaili su kao pravilo ne novo
shvatanje mita o suverenitetu, nego negiranje same ideje suvereniteta. Suverenitet ne pripada nikome, on je samo
jedna od iluzija objektivizacije.

Neki e, moda, pomisliti da se moja taka gledita nalazi u vlasti anarhinog mita, ali to bi bilo pogreno. Strana
mi je utopija srenog, bezdravnog bia,ali drava ima tek funkcionalni i potinjeni znaaj u odnosu na Boga. I u
hrianskom periodu dolazilo je do povratka ka mnogoboakom shvatanju drave, tj. totalitarnom, monistikom
shvatanju. Jedan od glavnih klasinih prigovora protiv hriana sastoji se u tome da su hriani loi, nelojalni
graani, da se osjeaju pripadnicima drugog carstva. Spor o tome traje i danas. Postoji vjeni konflikt Hrista -
bogoovjeka i esara - ovjekoboga. Tendencija ka obogotvorenju esara (car Lazar , car Milutin i dr.) vjena je,
ona se pokazuje u monarhiji, ali moe se pojaviti i u demokratiji i komunizmu, naravno. Nikakav suverenitet
zemaljske vlasti ne moe biti izmiren sa hrianstvom: ni suverenitet monarha, ni suverenitet naroda, ni
suverenitet klasa. Jedini princip koji miri sa hrianstvom jeste utvrivanje neotuivih prava ovjeka. To drava
nerado prihvata. Sam princip prava ovjeka bio je izopaen, on nije oznaavao prava duha protiv samovolje
esara, on je bio ukljuen u carstvo esara i oznaavao je ne toliko prava ovjeka kao duhovnog bia, koliko prava
graanina kao parcijalnog bia. Nastaje borba monizma s dualizmom. Monizam je uvijek povratak ka
mnogoboakom shvatanju dravne vlasti, dualizam, pak, ima hriansko porijeklo, on je utemeljen krvlju
muenika. Odnosi monizma i dualizma imaju paradoksalan karakter.

Prema Nikolaju Berajevu, odnosi crkve i drave spadaju u jedan od oblika odnosa duha i esara, ali u formi
istorijske objektivizacije.Crkva je u istoriji lako poprimala carstvo esara, tj. carstvo objektivizacije, ali u njoj je
uvijek ostajao i drugi element. esar pripada objektiviziranom svijetu, on je potinjen nunosti. Duh, pak, pripada
carstvu slobode. Odnosi crkve i drave bili su i bie protivurjeni i nerazrjeivi. Konflikt ostaje neprevladan i u
situaciji kada se crkva oportunistiki prilagoava dravi. Crkvena politika najvie se prilagoava carstvu esara. U
tom smislu, poseban znaaj imao je Konstantinov rad. Imperija je postala hrianska po svojoj simbolici. Ali, to je
jo vanije, crkva je postala imperatorska. Oci i uitelji crkve prestali su da budu zatitnici slobode savjesti. Duh
ogranien esarom dovodi do spajanja dva carstva. esar se sakralizovao crkvom. Vaseljenske sabore
organizovali su vizantijski imperatori koji sebe smatraju crkvenim velikodostojnicima. Nastalo je hrianstvo
istonog i zapadnog tipa, s tendencijama ka cezaropapizmu i papocezarizmu. Vlast esara dobija crkveni
blagoslov. Moe se ak rei da se obrazuje poseban sakrament, sakrament carske vlasti.

Stapanje i izjednaavanje carstva esarevog i carstva Bojeg neprestano se dogaalo i u praktinom ivotu i u
miljenju i u uenju. Kod ljudi je postojala neodreena sklonost ka monistikim i totalitarnim sistemima. Takav
sistem bila je pre svega teokratija i, u osobito radikalnoj formi, vizantijska teokratija koja je dobila ekstremnu formu
u svetosavskoj , odnosno kosovskoj teokratiji.

Da bi ostvarila svoje teokratske ambicije, od nekadanje ranohrianske crkve koja je bila progonjena i rasuta po
cijeloj zemlji, crkva postaje jaka organizacija koja proganja. Politiki cilj je jedan narod, jedna vjera u jednoj dravi.
Za neto takvo crkva mora da se izbori sa neistomiljenicima, poturicama, ateistima i ljudima druge
nacionalnosti. Svaki secesionistiki pokret ili inicijativa za autokefalnost neke pomjesne crkve doivljavaju se kao
izdaja nacionalnih interesa, pa ak i kao jeres i svetogre. Gubitak dominacije i kontrole za ovakve strukture je
uasavajui i tome se odupiru svim raspoloivim sredstvima. Dravna crkva vjeto koristi silu dravne vlasti za
ouvanje svoje dominacije, lino i neposredno se ne uputajui u korienje fizike i druge prisile, ve to ini kroz
politiki aparat, igoui sve to je drugaije kao izdajniko. A zna se ta izdajnicima svoga "roda" sljeduje.

Sveto pismo na potpuno drugaiji nain ui istinske Hristove sljedbenike. "uli ste da je reeno starima: Ne ubij, a
ko ubije bie kriv sudu. A JA VAM KAEM da e svaki koji se gnjevi na brata svoga biti kriv sudu. Ako ko kae
bratu svome raka, bie kriv sinedrionu. Ako ko kae budalo, zasluie pakao ognjeni."

Iz svega proitanog jasno uviamo da su za Hristovo ime vezani iskljuivo pojmovi ljubavi, pratanja, trpljenja i
blagosiljanja drugih kako dobrih, tako i ravih ljudi. Meutim, kada se sagleda kako su najpoznatiji svetosavski
mislioci, vladike i kraljevi, govorili o vjeri i svojim neistomiljenicima, ini se kao da su zaboravili kako je bilo
njihovim prethodnicima iz rane crkve, koji su prolazili kroz svirepa muenja i ubistva. Istoriar Vil Djurant iznosi
istorijske injenice o polaganoj "modifikaciji hrianske etike" i o tome kako se sve vie propovijeda da Isus pod
pojmom brat nije samo mislio na bliskog tjelesnog roaka (kao to bismo mogli na prvi pogled da zakljuimo) ve i
na svakog pripadnika sopstvene nacije.

U crkvi je, umjesto propovijedanja ljubavi i pratanja, nastala svojevrsna religija nasilja. Uspon crkvene
organizacije rame uz rame sa dravnim inovnicima uzrokovao je borbu za vlast u kojoj je meusobno
potinjavanje bilo preduslov za mir. Na Istoku je crkva postala podreena dravi; na Zapadu se najprije borila za
samostalnost, a zatim za prevlast. U oba sluaja, savez crkve i drave iziskivao je znatnu modifikaciju hrianske
etike. To se i desilo. Tertulijan, Origen i Laktancije uili su da je rat uvijek protivzakonit. Sada, kada ju je drava
titila, crkva se pomirila sa onim ratovima koji su smatrani neophodnim da se zatite ili drava ili crkva. Ona sama
nije imala sredstva prisile ali, kada je sila izgledala korisna, ona je mogla da se obrati "svetovnoj ruci" da izvri
njenu volju.

Aleksandar meman o ovome kae: "U vrijeme progonstva crkve, jedan od njenih maloas pomenutih znamenitijih
voa, Tertulijan, istakao je jedno veoma znaajno jevaneljsko pravilo, koje nam, uz konstataciju da je upravo ona
(crkva) inicirala dalja progonstva. Treba otvoreno rei da upravo crkva trai od drave obraun sa paganstvom,
odrie sam princip trpeljivosti. Zaboravivi na rijei Tertulijanove, upuene progoniteljima hrianstva, i opte
pravo, i prirodni zakon trae da svako potuje boga u koga vjeruje, ne prilii religiji da vri nasilje nad drugom
religijom."

Na ovaj nain, zastupajui ideje prvovjekovnog hrianstva, ovaj crkveni uitelj potvrdio je injenicu da se
jevanelje moe iriti samo milosrdnim propovijedanjem ljubavi i istine, bez upotrebe bilo kakvih metoda prisile na
potencijalne obraenike. Nasuprot ovome stavu, a u skladu sa narodnom poslovicom: Daj ovjeku vlast pa e
vidjeti kakav je, i sam "ravnoapostolni" car Konstantin, a pogotovo njegovi "hrianski" nasljednici, pod uticajem
crkve, otpoeli su progon poklonika mnogoboakih religija. Prema paganima su postupali na isti nain kao i
neznaboaki carevi prema hrianima malo prije toga, zaboravljajui oito na Hristove i apostolske rijei koje su
naglaavale da se na zlo ne uzvraa zlom.

Evo kako o ovom vremenu, u kome su injeni zloini takozvanih hriana nad nehrianima, pie maloas citirani
ruski pravoslavni teolog:

"Sa dolaskom na prijesto cara Teodosija Velikog /379-395/, zavrava se prvi ciklus u razvoju novih odnosa izmeu
crkve i drave. Edikt iz 380. godine proglaava hrianstvo za obaveznuvjeru, pretvara je konano u "dravnu
religiju". Sloboda koju je proklamovao Milanski edikt bila je ukinuta. Svijest hrianska, u kojoj je kroz iskustvo
muenitva zasjao jevaneljski ideal vjerske slobode, bie zadugo zaslijepljena vizijom hrianske teokratije, koja
sada ne samo pomou blagodati, no i pomou zakona vodi ka Hristu. I proi e mnogo vremena prije no to bude
shvaen neznaboaki karakter ove teokratije. Od Teodosija Velikog,crkva vie nije samo savez onih koji su
povjerovali, no i savez onih koji su obavezni da vjeruju.

Dravna sankcija dae crkvi nevienu mo...

"Ovo sam vam kazao da se ne sablaznite. Iskljuie vas iz sinagoge; ak e doi as da e svaki koji vas ubije
pomisliti da Bogu slui. I ovo e [vam] initi zato to nijesu upoznali Oca ni mene."(Jevanelje po Jovanu 16:1-3)

"Cerkov gonima i udruajema, bila grijeeska ili latinska, moe biti Hristova cerkov; a ona koja goni i udruava
nipoto ne moe biti, zato je Hristos bog mira i ljubovi, a ne vrade i gonjenija. Dela potena, ona su netjelesni
znak istinitoga hristjanstva, a ko god veli da pravo vjeruje, a nepravedno i zlo ivi, on je sav laa od glave do nogu,
niti on ima vjere ni zakona."(Dositej Obradovi)

FARISEJSTVO

Da ne bude terminoloke nejasnoe ko su bili fariseji.Vjerska stranka fariseja (to u prevodu znai: ''odvojeni'')
nastala je u drugom vijeku prije Hrista, u vrijeme izrailjskog nastojanja da zatite jevrejski monoteizam i religiju od
uticaja helenistike (grke) kulture. Ova vjerska grupacija bila je sainjena prije svega od ''obinih'' ljudi iz
izrailjskog drutva, a ne od tadanjih svetenika iz plemena Levijeva (koji su uglavnom pripadali farisejima
suprotstavljenoj grupaciji sadukejima). Strogo su se pridravali Bojeg zakona datog Mojsiju, kojeg su esto
proirivali mnogobrojnim odredbama koje se nijesu izvorno podrazumijevale. Tako ''proiren'' zakon bio je isuvie
teak za obdravanje, pa su zbog toga fariseji dolazili pod udar Isusove osude. Sa druge strane, pripadnici ove
stranke bili su ponosni na svoju pobonost i religijsko podvinitvo, smatrali su sebe savrenima, jedino
pravovjernima i zatitnicima naroda i njegovih interesa. Hristos je jednom prilikom ispriao sljedee: ''A ovu priu
kaza nekima koji su bili uvjereni u sebe - da su pravedni i ostale ljude nipodatavali. Dva ovjeka odoe u hram
da se pomole, jedan farisej a drugi carinik. Farisej stade i moljae se u sebi ovako: Boe, hvala ti to nijesam kao
drugi ljudi, razbojnici, nepravednici, preljuboinci, ili kao i ovaj carinik; postim dva puta u nedelji, dajem desetak od
svega to stiem. A carinik je stajao izdaleka i nije htio ni oi da podigne prema nebu, nego je udarao svoja prsa
govorei: Boe, budi milostiv meni grenome. Kaem vam: ovaj se vratio kui opravdan, a ne onaj; jer e biti
ponien svako ko uzdie samoga sebe, a uzvien e biti ko samoga sebe unizuje.''

Pominjali smo da mit ima svoje propovjednike i svetenike koji djeluju vrlo religiozno. Dre se najstroih zahtjeva
monakih posveenja. I to je jedna od najstranijih projava u pravoslavlju, pojava farisejstva. To je momenat kada
pripadnost pravoslavnoj vjeri i crkvi postane izvor gordivosti i preuznoenja nad ljudima drugih razumijevanja i
uvjerenja. Ipak, jevanelje svjedoi za njih da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu i otkrovenju. Isus otro
upozorava apostole da se uvaju "kvasca farisejskoga". Kvasac moe da ukisjeli cijelo tijesto. Uvjeren am da je
ova mitologija taj kvasac farisejski, da je naalost ve uzela maha i ukisjelila "tijesto". Od njega se sad teko moe
ispei hljeb na svagdanji.

Kao to je oigledno, miljenje koji su imali o sebi, iz Boje perspektive nije bilo ni izbliza realno. Naime, u
razgovoru sa Isusom, uvaeni lan farisejske stranke, Nikodim, ispoljio je nepoznavanje osnovnog uenja Svetog
pisma o duhovnom roenju od Boga (Jev. po Jovanu 3. glava). Isus ih je takoe optuivao za licemjerstvo,
astoljublje, srebroljublje i formalizam, kao i za pogreno vostvo i vjersko vaspitanje itavog naroda. Nazivao ih je
slijepim voama i budalama, sinovima pakla i okreenim grobovima: ''Teko vama, knjievnici i fariseji, licemjeri,
to zatvarate carstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, niti putate unutra one koji hoe da uu. (...) Teko
vama, knjievnici i fariseji, licemjeri, to prehodite more i kopno da stvorite jednog proselita, i kad postane, inite
ga sinom paklenim, dvaput gorim od sebe. (...) Teko vama, knjievnici i fariseji, licemjeri, to istite spolja au i
zdjelu, a unutra su pune grabea i neumjerenosti. Fariseju slijepi, oisti prvo to je u ai, da bude i njena
spoljanost ista. Teko vama, knjievnici i fariseji, licemjeri, to ste kao okreeni grobovi, koji spolja izgledaju
lijepi, a iznutra su puni mrtvakih kostiju i svake neistoe. Tako se i vi spolja pokazujete ljudima pravedni, a
iznutra ste puni licemjerstva i bezakonja."

Ove jake rijei Hristove upozoravaju svakoga ko pokuava da nametne neko drugo breme osim Hristovog. Da kao
fariseji "proire" zakon i pravila nekim novom (kosovskim) mitom, da zahtjevaju neku dodatnu rtvu osim Hristove,
da se zalau za neke spoljne manifestacije vjere (rituali, pokrtavanja nasilna i sl.) a da se odriu stvarne sile
konverzije koja dolazi iznutra, po sili Duha Svetoga.

Farisejstvo je strano zbog toga to se trudi da ogranii milost Boju, stavljajui Bogu okvire (sveto srpstvo,
kosovska teritorija i sl.) , van kojih on ne moe spasiti ljude. Hrianstvo, tj. pravoslavlje, nespojivo je sa zlobnim,
poniavajuim odnosom prema drugim ljudim, jereticima, muslimanima, ateistima i neprijateljima istine.Ovdje se
vie ne govori o razlici u miljenjima ili stavovima: hriani imaju pravo da se razlikuju u svom pristupu u vezi sa
mnogim pitanjima koji su skriveni za rasuivanje u crkvi. Ovdje je rije o najopasnijem duhovnom stanju, koje se
na svetootakom jeziku moe nazvati prelest. Farisejstvo istrage poturica i kosovskog kulta o Obiliu je
svojevrsna prelest, samoobmana, samopreuznoenje, duhovno sljepilo. Ono je protivno pokajanju, smirenju i
dugom trpljenju, koji su rodovi duha.

Fariseji su ti koji su razapeli Hrista, jer je umjesto zakona donio objavu Boga kao Oca, i to milostivog i prepunog
ljubavi za grenike i sve neprijatelja Boje. Uhvatili su ga i muili do smrti zato to je doao da uniti taj
starozavjetni koncept svetog hrama i svetenstva. Upro je prstom na njihovu lanu revnost i mitove i bio je brutalno
ubijen. Ali, hvala Bogu, koji je Duhom Svetim Hrista vaskrsnuo na trei dan, jer je inio ono to nikome ni prije ni
poslije njega nije uspjelo, da izvri pravedni zahtjev zakona. Time nas je oslobodio kletve zakonske i otvorio
pristup Bogu Ocu po jednoj uzvienijoj prvosvetenikoj slubi, po redu Melhusedekovu. Jer, samo je Isus
prvosvetenik u sve vjekove i moli se Bogu za nas neprestano.

Zato sva vlast i upravljanje crkvom pripadaju Hristu i dolaze od njega. Sistem koji na bilo koji nain uklanja ovaj
Boji red i stvara hijerarhiju u kojoj Hristos nije jedina glava crkve, ne slui Bojoj zamisli i njegovoj namjeri sa
crkvom.

Bez obzira to je Isus nakon uskrsnua sjeo Ocu s desne strane i nije fiziki prisutan na zemlji, on jeste jedini i
stvarni poglavar i voa svoje Crkve. Njegova aktivnost kao glave crkve nije mistina, ve stvarna i praktina, i
oituje se kroz one slube koje je dao svojoj crkvi, a koje se spominju u Efescima 4:11-12. Njihova uloga je da
otkriju Hrista kao jedinog poglavara crkve, a ne da pokuavaju da vladaju njom najbolje to mogu. I Duh Sveti ima
ulogu da proslavi Isusa u crkvi, i da kroz nju otkrije istinu o njemu cijelom svijetu. To podrazumijeva da svetenici
nikada ne mogu upravljati crkvom prema svojoj zamisli ili interesima bilo koje institucije, politike ili religiozne, a
ponajmanje svojim linim interesima.

Hristova crkva treba da se predstavlja u ovome svijetu jednostavnom strukturom, bez hijerarhije koja vlada u
svijetu. Isus Hristos nije doao da sjedne na prijesto kao to to zemaljski vladari ine, ekajui da svi oko njega
tre i da ga posluuju. On je doao da posluuje oveanstvo do te mjere da je toj Oevoj namjeri sa njim ostao
posluando same smrti na krstu.

Isus je stvorio novi rod voa,. apostola. On je od tih ljudi nainio ljude koji su bili prvijenci novog tipa voa u svijetu.
Njihov nain ponaanja i upotreba autoriteta koji im je Isus Hristos dao, dijametralno su se razlikovali od naina
ostalih religioznih i politikih voa. Nova vrsta voa, drugaijeg duha, poela je da se oituje u svijetu. To je bio
poetak neeg novog na zemlji, a u stvari se radilo o obnovi Boje prvobitne zamisli sa ovjekom i njegovom
ulogom u stvorenju.

"Sazvavi Isus dvanaestoricu, dade im silu i vlast nad svim zlim duhovima i mo da iscjeljuju od bolesti." (Luka
9:1).

Uenici, poslije trogodinjeg intenzivnog treninga, trebalo je da nastave ono to je Isus poeo - reformisati, vraati
u prvobitno stanje Boju zamisao sa ovjekom i ovjeanstvom. Sa vlau koju im je Isus delegirao krenuli su u
misiju. Poinju da doivljavaju nevjerovatne stvari, zli duhovi im se pokoravaju, bolesni bivaju izlijeeni silom i
vlau koja postoji u imenu Isusa koji ih alje. Opijeni osjeajem sile, kao to to esto biva sa ljudskim biem, isti
ovi uenici padaju u iskuenje da vlast, koja im je delegirana samo za "dobrotvorne svrhe", ponu da primjenjuju i
na druge naine. Jednom prilikom, kada je jedno samarijsko selo odbilo da primi Isusa, uenici reaguju na nain
koji razotkriva njihovo, jo nedovoljno promijenjeno, shvatanje autoriteta i vlasti:

"Kada su uenici Jakov i Jovan to vidjeli, upitae ga - "Gospode, hoe li da prizovemo oganj sa neba da ih
uniti?" (Luka 9:54).

U ovakvom nainu razmiljanja oituje se klasino shvatanje vlasti kod palog ovjeka - vladati nad drugima i
oitovati svoju silu kanjavanjem onih koji se ne podvrgnu vlasti. Isusova reakcija na njihovu reakciju u vezi
situacije je vrlo otra i ukoravajua: "Isus, okrenuvi se k njima, prekori ih, i ree: Ne znate kakva ste vi duha; jer
sin ovjeji nije doao da pogubi due ovjeje, nego da ih spasi. (Luka 9:55-56). Isusov nain upotrebe vlasti i sile
je u potpunosti odraavao Boju zamisao sa delegiranom vlasti ovjeku. Svojim primjerom Isus je nagovijestio
reformaciju u ovoj oblasti, obnovu prvobitne Boje zamisli. Njegove rijei uenicima govore o neemu to je
potpuno suprotno nainu vladanja u svijetu. U Lukinom jevanelju (21:24-27), u trenutku kada se Isusovi uenici
prepiru oko toga ko bi od njih mogao biti najvei, Isus im kae da ko eli da bude najvei neka bude svima sluga.
To su rijei koje opisuju njegovu filozofiju voenja i upotrebe autoriteta. Isusov autoritet nije radi zatite njegove
pozicije, ve da bi drugima pomogao. Njegova sila nije da bi se obraunavao sa protivnicima, ve da bi inio dobro
drugima. Njegova vlast se ne oituje u gaenju opozicije, ve u spaavanju ovjeka. Sredstva koja Isus koristi u
svom vostvu nijesu ona koja treba srpski rod da koristipo kosovskom mitu, jer njegovo carstvo nije od ovoga
svijeta.

Svakako, bez vjere u Boga ova "filozofija" izgleda kao nemogua misija! ak ni sa vjerom u Boga, naalost, u crkvi
nije esto manifestovana na ispravan nain. Naprotiv, esto se pokazuje da je vjera u Boga za neke samo
sredstvo pojaavanja svog autoriteta i vlasti nad drugima.

KULT HRAMA

Kad sagledamo sve "starozavjetne" elemente, kosovskom mitu nedostaje samo centralni hram. Poput onog
Solomonovog, koji je postao kult sam po sebi jo kad je izgraen, a i danas je to za mnoge konfesije, pa i neke
sekte templara, masona i slinih potovaoca kulta hrama. Poznato je da ih pravoslavci takoe oboavaju, kao
neka veoma sveta mjesta, ak ih ljube pri ulasku. Stvarajui ovu studiju o starozavjetnoj konstrukciji mita, traio
sam elemenat koji nedostaje ovoj "genijalno - intelektualnoj" infrastrukturi mita. To bi bio nekakav hram koji oliava
ovaj kosovski mit. Ima mnogo manastira koji su oslikani freskama Kosovskog boja, Svetog Save, Tajne veere Sv.
cara Lazara, blistavog lika Obilia i drugih vitezova i muenika koji su dali ivote od Kosova pa do posljednjih
ratova.

Meutim, nijedan izgraen hram ne odslikava pravi karakter ove mitologije kao onaj udesni Metroviev
Vidovdanski koji je nastao u viziji ovog dvorskog vajara. U pitanju je monumentalna graevina, hram od kamena u
ast kosovskih junaka, ali i svih boraca za slobodu junoslovenskih naroda. Dugaak 250 metara, sa kulom i
zvonikom visokim deset metara. Trebao je da bude izgraen na Gazimestanu. Po svoj prilici to se nikada nee ni
desiti. Zamislio ga je najvei jugoslovenski i hrvatski vajar Ivan Metrovi, koji je svojim skulpturama, namijenjenim
ovom hramu - Kraljevia Marka, Sre Zlopoglee, Miloa Obilia, majki i udovica kosovskih junaka zadivio svijet
poetkom 20. vijeka, na izlobama u Beu, Rimu i Londonu. Metrovi je jo u djetinjstvu doao u dodir sa
kosovskim mitom u rodnom Vrpolju, gde su i Srbi ivjeli. On zasniva ovo monumentalno zdanje na ideji da su svi
jugoslovenski narodi imali svoje Kosovo. Srbi bitku na Kosovu polju i Hrvati na Krbavskom polju... Ideja je bila da
se u duhu teze o jednom narodu koji ima tri plemena, ovim spomenikom potvrdi to jedinstvo.

Spomen-mauzolej trebalo je da bude dug, kao to rekoh, oko 250 i irok oko 200 metara. Hram je kombinacija
egipatskih, grkih i rimskih paganskih zdanja. Ulaz je isti kao i kod egipatskog hrama. Visoka vrata na ijem vrhu
se nalazi friz sa devet simetrino rasporeenih konja i sokolova (motiv iz pjesme Smrt majke Jugovia), veih od
prirodne veliine. Dugaki hodnik od oko 100 metara i kolonada karijatida iznad kojih je plavo nebo. ene dopola
gole, bez izraenih seksualnih atributa, predstavljaju udovice, majke i sestre poginulih junaka. Na kraju ovog
otvorenog hodnika uzdie se petospratna kula koja u osnovi ima kvadratni oblik. Svaki sprat sainjen je od po
dvadeset, poreanih u redu skulptur miiavih mukaraca od bijelog mermera. Na vrhu ove 10 metara visoke kule
nalazi se zlatno zvono u kockastom sarkofagu. Toranj simbolizuje due kosovskih junaka koje se uzdiu na
nebesa.

Kada se hram gleda sa visine, centralna dvorana sa tri sale, izgleda kao upisani pravoslavni krst sa tri jednaka
kraka. Ovaj je arhitektonski motiv preuzet iz pravoslavne crkvene arhitekture, gdje osnov temelja svake crkve
izgleda kao upisan jednakokraki krst. Spoljanjost hrama ukraavaju reljefi koji prikazuju scene iz Kosovske bitke u
dvodimenzionalnoj tehnici, slinoj onoj koju srijeemo u staroegipatskoj i persijskoj umjetnosti. A sve to opkoljavaju
statue sjedeih lavova (opet njih devet iz pjesme Smrt majke Jugovia).

Svoj kosovski ciklus, iji vrhunac je trebalo da bude impozantnii Vidovdanski hram, sloen od stotine skulptura,
telemona, karijatida, sfingi, junaka i udovica, Metrovi je zapoeo 1905-1906. godine u Beu, gdje su nastale prve
skice. Veinu skulptura uradio je u Parizu i prvi put ih pokazao 1910. na izlobi beke secesije.

- Meni je lebdjelo pred oima da pokuam da dam jednu sintezu popularnih narodnih ideala i njihovog razvitka, da
izrazim kamenom i gradnjom kako je duboko u svakom od nas, usaena uspomena na najvee momente i
najodlunije dogaaje u naoj istoriji - stvarajui u isto vrijeme jedno sredite za nadu u budunost, usred prirode
pod vedrim nebom - objanjavao je Metrovi svoju ideju ovog grandioznog projekta.

Na svim velikim evropskim izlobama srpski paviljon sa Metrovievim kosovskim ciklusom ondanja italijanska i
svjetska tampa naziva senzacijom, udom, a umjetnika proglaava novim Mikelanelom, Homerom kamena.
Povodom ove izlobe, Maksim Gorki je, prema nekim izvorima, rekao: "Metrovi je uz Tolstoja najvei genije
koga je dao slovenski svijet". Slian, a moda jo vei uspjeh hrvatski vajar, i tada lan Jugoslovenskog odbora,
zabeljeie na samostalnoj izlobi u Londonu ratne 1915. godine.

Projekat izgradnje Vidovdanskog hrama veoma ozbiljno je shvatila i srpska drava prije Prvog svjetskog rata.
Formiran je dravni odbor za umjetnike poslove Srbije i jugoslovenstva, u iji program je ula i izgradnja hrama
na Gazimjestanu. Onda je doao rat koji je sve prekinuo.
Neki strunjaci tvrde da tehniki, danas, moda i nije neizvodljivo revitalizovati ideju o Vidovdanskom hramu i
izgraditi ga po dosta preciznim skicama koje je ostavio Metrovi, ali je pitanje gdje ga postaviti. Sam Ivan
Metrovi bio je svjestan da je izgradnja hrama po njegovoj zamisli veliki posao, koji bi trajao godinama, a da bi ga
zavravale generacije Jugoslovena. Prema nekim procjenama poslije Drugog svetskog rata, izgradnja tog hrama
kotala bi vie od 300 miliona dolara. Novac bi se moda i naao, ali u Titovoj Jugoslaviji ideja o mauzoleju i
kosovskim junacima nije nailazila na razumijevanje.

Mozaik je bio sloen, itav mit je trebalo da dobije svoje "svetilite" i ko zna ta bi se desilo da jeste. Kao to smo
vidjeli, to je trebao da bude grandiozno kultno mjesto koje je i po arhitekturi ali i po znaenju totalno nehriansko i
idolopokloniko. Metrovi je svojim stvaralakim genijem, poput Njegoa, bio inspirator dalje razrade i
uvrivanja kosovskog mita. Nije sluajno to je upravo Metrovi projektovao Mauzolej na Lovenu, iz sline
ideoloke perspektive, sve u namjeri da se tvorac Gorskog vijenca, kao kljunog knjievnog djela za utemeljenje
mita, izdigne na pijedestal slave. Izgraen je na uzviici, poput svih starozavjetnih svetilita i oltara, kada su
tadanji narodni prvaci i svetenici traili uzviice za svoje grobove. Starozavjetni proroci a i Jevanelje, smatraju
"uzviice" klasinim idolopokolnikim mjestima. ak su u nekoliko navrata takva mjesta bila totalno unitavana, a
kosti vaene i spaljivane, jer se smatralo da takvi trae za sebe ono to samo Bogu pripada -slavu.

Najvaniji detalj o sukobu Hrista za ovakvim idolopoklonstvom i kultom hrama zapisan je u sva etiri jevanelja,
kao malo koji dogaaj, to govori o vanosti tog incidenta. Hrist je upravo zbog tog sukoba platio svojom glavom.
Po tadanjim jevrejskim zakonima, za skrnavljenje hrama bila je predviena najstroa kazna - smrt na krstu.
Posebno je bio gnjevan stav Hristov prema kultu hrama, jer su od hrama u Jerusalimu napravili razbojniku
peinu. Taj izraz simbolizuje da je tadanji kler koristio hram za svoje bogaenje i sklonite za svoje sebine
interese, kao to razbojnici imaju mjesto gdje se kriju i uvaju svoj plijen. Naalost, i sve ono to se danas deava
sa tezgama i restoranima kod Ostroga ve poprima odlike ove novozavjetne prie. Nadomak Ostroga danas se
odvija veliki biznis, poput onog u Jerusalimu iz Hristovog doba.

Isus je sa svojim sljedbenicima krenuo iz Galileje na Pashu, koja obiljeava osloboenje Jevreja iz egipatskog
ropstva, u nekadanju prijestonicu Davidovog carstva, grad Jerusalim u Judeji. Najvjerovatnije s proljea te 30.
godine nae ere, kada su politike i vjerske prilike u gradu bile veoma napete. Jerusalim je u vrijeme tog najveeg
jevrejskog praznika bio krcat hodoasnicima, kojih je prema nekim procjenama bilo izmeu 300.000 i 400.000.
Isus je simbolino na magarcu uao u Jerusalim, mogue kao kontrast trijumfalnom ulasku rimskog cara, ili kao
ispunjenje Zaharijinog proroanstva. Kada je uao u grad, Isus je tvrdio da autoritet koji pronosi dolazi od Boga, pa
su ga neki prepoznali kao mesiju, dugo iekivanog oslobodioca.

Meutim, ve sjutradan je Isus svojim postupcima doveo u pitanje vjerski autoritet hrama. On je svoje postupke
objanjavao citirajui knjigu Isaije: "Moja kua e se zvati Dom molitve za sve narode" (Isaija 56:7) i knjigu
Jeremije: "Ali vi ste napravili od njega peinu razbojniku" (Jeremija 7:11). Pozivanje na razbojniku peinu moe
se odnositi na naduvane cijene ili jo ekstremnije vidove upotrebe religijskog kulta za iskoriavanje siromanih i
"neistih", kojima su bile propisane rtve obeteenja zbog inferiornog statusa. Jevanelja navode da su se pisari i
sveteniki glavari plaili Isusa jer ga je narod sluao, i da su traili nain da ga pogube (Marko, 11:17). Isus je
naputio hram poslije incidenta, vrativi se sjutradan i nastavljajui da propovijeda. On je govorio da e hram biti
uniten i da od njega nee ostati kamen na kamenu ( 24:2). Kada su svetenici i starjeine doveli u pitanje
Isusov autoritet, on se pozvao na Jovana Krstitelja. Jevanelje po Jovanu prenosi da su svetenici traili od Isusa
da im pokae neki znak, na ta im je odgovorio: "Sruite ovaj hram, pa u ga za tri dana podii."

Ovaj in je skrenuo panju javnosti na Isusa, od koga je u toku narednih dana zatraeno da definie svoju poziciju
prema sukobljenim stranama u Jerusalimu. Izgledalo je da posebno napada prihode svetenike klase. Potom su
zatraili da se izjasni s kakvom vlau je ometao sakrosanktne aranmane hrama.
Ako je Otac jednom ukinuo simbolike rituale zato to je poelo stvarno ispunjenje tih simbola, zato bi se sada
ponovo vraao na simboliku slubu? Ljudi su ionako izopaivali rtveni sistem, pa je Bog rekao da se gadi na
njihove rtve. Ako bi neko ponovo pokretao simbolike ivotinjske rtve, "sveta mjesta i graevine", time bi
otvoreno negirao da je Isus kao mesija umro na krstu za nae grijehe. Svi tekstovi u kojima se pominje hram u
Otkrivenju govore o Bojem hramu na nebu, a ne o obnovi nekog hrama na Zemlji. Na primjer, hram na nebu se
otvara (Otkrivenje 11.19), ili aneo izlazi iz hrama na nebu (Otkrivenje 14.17), ili se hram otvara (Otkrivenje 15.5),
ili veliki glas izlazi iz hrama na nebu (Otkrivenje 16.17).

Apostol Pavle nas upuuje da gledamo u taj hram (Jevrejima 10.19-22, 8.1,2; 9.12,14), a ne u neki simboliki hram
na Zemlji. 2.Solunjanima 2.4. Pavle kae da e antihrist sjesti u Bojem hramu, pokazujui sebe da je bog. Kako
nam Sveto pismo kae, kada je sagraena Mojsijeva skinija i ustanovljeno svetenstvo za bogosluenja, Gospodu
je bilo po volji da, radi proslavljanja njegovog imena, poalje oganj sa neba na prvo rtvoprinoenje. A kada je
Koveg zavjeta bio u njega unijet, svjetlosni oblak je okruavao hram i slava Boja je ispunila dom Gospodnji.
Poslije razaranja Solomonovog hrama, Jevreji su vrativi se iz ropstva vavilonskog, podigli drugi hram u
Jerusalimu. On nije bio onako velianstven i bogato ukraen kao prvi, ali prorok Agej je predskazao da e biti vei
od prvog, da e ga posjetiti Onaj koga su oekivali svi narodi, Hristos Iskupitelj.

Znamo da je Gospod uvaavao ovaj hram i da je elio da to bude dom molitve, a ne izba lopova. Kada su Jevreji
vidjeli kakvu je revnost za hram Boji on pokazao, od njega su traili znak, ali im je Gospod rekao: "Razvalite ovu
crkvu, i za tri dana u je podignuti" (Jn. 2:19). Gospod je govorio o svom tijelu kao o hramu i imao je na umu
predstojeu smrt i vaskrsenje poslije tri dana. A kada je Gospod ustao iz mrtvih, njegovi uenici su razumjeli da je
govorio o svome tijelu kao hramu.

Svevinji ne ivi u rukotvorenim hramovima, iako mu je Solomon sagradio hram (Dap. 7:48); Hristos obitava u
duama vjernika, kako pie apostol: "Ne znate li da ste vi crkva Boja, i Duh Boji ivi u vama?" (1. Kor. 3:16). Ili:
"Ili ne znate da su tjelesa vaa crkva Svetoga Duha koji ivi u vama, kojega imate od Boga, i nijeste svoji?" (1. Kor.
6:19).

Iz svega navedenog shvatiemo da stvaranje nekakvog novog hrama ili kulta oko njega, kao to je npr. raskoni
Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici moe biti izvor opasnog idolopoklonstva, koji ne velia Hrista i Njegovu
nebesku Nevjestu, nego nekakvu graevinu koja ima neki turistiki znaaj za grad.

Paljivim itanjem vidi se da Bog nije elio da ima hram (2. Samuilova 7:7). On nije elio sebe da poistovjeti sa
zgradom ili sistemom koji je bio ogranien na jedno fiziko mjesto. Htio je da ovjek shvati da je njegova
prevashodna elja zajednitvo, zajedniko kretanje kroz ivot u pravcu ispunjavanja Bojih namjera sa osobom,
narodom i cijelim ovjeanstvom. Ali, kada je Solomon sagradio hram, sa enjom i namjerom da Boga proslavi,
Bog je to blagoslovio, iako nije to traio od Solomona ili bilo koga drugog. Kada Bog blagoslovi ono to mi za njega
radimo, lako je pomisliti da je to dokaz da je to ispravno i da tako treba da ostane. Forma je, meutim u ivotu sa
Bogom, podreena dinamici Bojeg otkrivenja i ivota, a ne obratno.

Kad je Isus doao i poeo da nagovjetava kako e hram u Jerusalimu nestati (Matej 24:1-2), to je za izraelski
narod bilo isto to i huljenje, jer hram je za njih postao sinonim za Boga. Uhapsili su Isusa i razapeli. Meutim, Isus
nije bio za ruenje hrama (koje se nedugo zatim i desilo) nego je pokuavao time da im otvori oi za istinu da hram
ne moe biti svetiji od samoga Boga (Matej 12:6).

BADNJE VEE
Gorski vijenac zavrava se opisom Badnje veeri. I mi emo da zavrimo nau knjigu sa ovim hrianskim
praznikom. Vladika Danilo i iguman Stefan razgovaraju pored ognjita i badnjaka. Iguman govori o svojim
postignuima u ivotu. Smatraju ga najmudrijim ovjekom u tadanjoj Crnoj Gori. On razgovorom treba, konano,
da dovede vladiku Danila do osvjeenja i saznanja o nephodnosti borbe. Zatim pratimo odlazak u crkvu na
boinu liturgiju. uju se pucnji u daljini i to je prvi znak da je istraga poela. Dolaze onda Crnogorci i svjedoe o
onome to se desilo (svaa sa poturicama, sukob, paljenje kua). Prieuju se u crkvi. Zatim slijedi okupljanje
naroda i poglavara pred crkvom; pismo od kneza Nikole o borbama i tekoj pogibiji s jedne i druge strane. Vladika
plae, a Iguman se smije!

Moramo razumjeti da se iza ova dva lika krije stav Njegoa. Oni su njegov alter ego u ovom spjevu. Kroz vladiku
govori svjetovna i dravnika uloga Njegoeva, a kroz igumana progovara vjerska i mistina.

Sama istraga poturica nije opjevana, nego samo ono to joj prethodi. Teite je na unutranjoj borbi i drami, kako
bi se to vie istaklo ojstvo i junatvo crnogorskog naroda. Istraga je samo nagovijetena, data je samo kao eho
stranog zbivanja, ali tamo negdje iza scene (pucnji u daljini, pismo, svjedoenja drugih o tome).

Staviemo na stranu sav taj oslobodilaki polet i rodoljublje koje je tako divno opjevano u Goskom vijencu, i
pokuati da vidimo taj vjerski patos itave "istrage" koji oliava praznik koji se deava u pozadoni. Njego je
svjesno sve stavio u kontekst Badnje veeri i Boia. Za ovu studiju je u drugom planu da li je do istrage zaista
dolo u istoriji. Njego je direktno ne opisuje, ve opisuje samo pripreme za istragu poturica, i sve to se deava
na jedan od najveih hrianskih praznika. Siguran sam da Njego nije mnogo mario za istorinost ovog dogaaja,
to znai da je itavo deavanje stavio po svojoj umjetnikoj slobodi upravo na Badnje vee, a ne Veliki petak, ili
Bogojavljenje, ili neki drugi znaajan hrianski praznik. Namjerno je izabrao Badnje vee. Da vidimo ta to znai.

Taj Praznik bi po nekom znaenju, kako se danas tumai, trebao da bude dan pomirenja pred sam dolazak
Spasitelja na ovaj svijet! Praksa je rairena u hrianskom svijetu da se za vrijeme svetkovanja velikih praznika
obustavljaju borbe i sukobi. To nije bilo vrijeme za istragu, ve za pronalaenje nekog mirnog rjeenja. Polazei od
ovakvog, hrianskog znaenja ovog praznika, moemo samo konstatovati da je skandalozno i sablazno to se
takav plemeniti praznik oskrnavljen Gorkim vijencem.

Ali, to se mnogo ne dotie Njegoa. Jasno je da on uopte nema problem sa tim izvrtanjem simbolike Badnje
veeri. Zato to je po njemu, Badnje vee stari srpski obiaj, a ne hrianski. Boi je trebalo da se praznuje kao
uspomena na dan roenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Bojeg, Spasitelja svijeta.

Badnji dan je posljednji dan etrdesetodnevnog hrianskog posta (pokoravanja i smirenja). On je uvod u
najradosniji hrianski praznik - Boi. Obiaji i praznovanje kroz istoriju poinju Badnjim danom, ali u Gorskom
vijencu ima dosta opisa kako se slavi ta slava. To je imalo posljedica i ostavilo je traga u vjerskim obredima do
danas. Vidimo da je u Crnoj Gori, od poetka ovog vijeka pa do danas, Badnje vee veoma znaajno i proeto
nekim nacionalnim ratnikim nabojem i nemirom. Daleko je to od radosnog pozdrava: "Mir Boji, Hristos se rodi.
Slava Bogu na visini, meu ljudima dobra volja!" Nema toga kod Njegoa, a nema ni danas meu pravoslavnim
ivljem.

Uzrok je to to Njego ima sasvim drugaiju percepciju ovog praznika koji neposredno prethodi Boiu. Za njega je
to stari srpski praznik koji velia kult predaka, ognjita i smrti. Kao to se iz svega vidi, mnogi obiaji opisani za
Badnji dan sasvim su paganski, a crkva im je kasnije dala hriansko obiljeje. Obiaje oko Badnjeg dana su
Crnogorci naslijedili od Njegoa preko Gorskog vijenca i svojih predaka i jo ih odravaju. Za badnjak se tako
sijee grana hrasta, koji je kod Slovena oduvijek bio sveto drvo. Vezuje se za slovensko boanstvo Svetovida
(kojeg smo pominjali u kontekstu glavne slave svetosavlja - Vidovdana). Badnji dan je pun rituala i simbolike,
ivopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodinim kultom i kultom ognjita. Vidjeemo, meutim, da je ovaj
praznik povezan i sa kultom smrti.

Istoriari religije, filolozi i etnolozi smatraju da su obiaji vezani sa badnjakom naslijeeni iz stare slovenske vjere.
Prema srpskom istoriaru religije Veselinu ajkanoviu, koji je pisao o svemu ovome jo u 19. vijeku, u
prethrianskoj vjeri Srba i Crnogoraca postojalo je drvee koje je smatrano za stanite nekog duha ili boanstva,
ali takoe i drvee koje je bilo boanstvo samo po sebi. Kao dokaz za ovo drugo, ajkanovi navodi upravo
badnjak. Kao to smo vidjeli u Gorskom vijencu, iguman upuuje badnjaku pozdrave i molitve, prinose mu se rtve
kao to su ito, vino i med, prema njemu se neprekidno odnose kao prema linosti, a ne kao prema drvetu.

Spaljivanje badnjaka predstavljalo je spoj kulta drvea s kultom vatre. ajkanovi karakterie prethrianski
badnjak kao boanstvo koje umire spaljivanjem, pa uskrsava, uporeujui ga u ovom pogledu sa Atisom,
Ozirisom, Adonisom i Sandanom. ajkanovi takoe iznosi pretpostavku da krstovi koji se prave od debljeg kraja
badnjaka (koje vidimo u opisu Gorskog vijenca) imaju porijeklo u prethrianskim idolima koji su reprezentovali
boanstva usporediva sa rimskim larima, a da se oblik krsta razvio iz antropomorfnog oblika idola. Za badnjak se
najee bira drvo iz roda hrastova (u koje spada i cer), a hrast je u staroslovenskoj religiji bilo najcjenjenije drvo,
povezano sa vrhovnim bogom Perunom.

Vjerovalo se da due predaka, zatitnici porodine sree i blagostanja, nastanjuju ognjite. Kult vatre u staroj
slovenskoj vjeri preobrazio se uglavnom u kult domaeg ognjita i tako spojio sa kultom predaka. Vatra sa
domaeg ognjita nije se nipoto i nikome davala na Badnji dan. Ako bi se nekome dala vatra sa ognjita, skupa
sa vatrom mogle bi biti odneene i due prisutne na ognjitu, te bi porodica ostala bez njihove neprocjenjive
pomoi. To se smatralo nesreom.

ajkanovi navodi mnoge elemente koji Badnje vee povezuje sa ritualom bdjenja nad mrtvacem, tako
rasprostranjenog kod Crnogoraca i danas. I orasi, i vino, i ognjite u kojem se spaljuje badnjak, i bdjenje nad
badnjakom dok se ne ugasi, sve to je povezao sa Zadunicama, koje su u ove nae krajeve stigle iz nekih drugih
kultura. Pa i itav opis Badnje veeri je slika velikog ognjita, gdje su poturice, kao kakvi badnjaci, koje treba isjei,
prekrstiti i zaliti krvlju, da bi se spasilo kuno ognjite praedova.

Da ne irim, jasno je da nita od onoga to je Njego imao kao razlog da "istragu poturica" stavi u kontekst
slavljenja Badnje veeri nema hriansku pozadinu ili simbol i mit. Zato ne treba da se sablanjavaju hrianski
kritiari Gorskog vijenca, zato je Njego uinio u svom djelu neto tako suprotno hrianskoj tradiciji primirja za
vrijeme ovakvih praznika. Problem je mnogo ozbiljniji nego to to moe biti jedno knjievno zastranjivanje, a
najtee je to to je cijelo Njegoevo naravouenije postalo dio naih svakodnevnih ivota i crkvene liturgije. Za
njegovim primjerom krenuo je sav pravoslavni svijet u Crnoj Gori. Zato itav Kosovski mit treba rastaviti na
sastavne djelove, izloiti ga sudu rijei Boje, demistifikovati i dekanonizovati. Da doe Hrist u Crnu Goru.

ZAKLJUAK

Na kraju, moemo slobodno rei da je itav kosovski mit zapravo jedno veliko Njegoevo Badnje vee. Zapravo,
ne Badnje, prije bih rekao "zadnje vee" pred roenje Hristovo. itava mitologija Gorskog vijenca bazirana je na
starozavjetnim elementima vjere, koji su poniteni dolaskom Hristovim. Kad bi se sudilo po tom mitu, Hrist jo
zapravo nije ni doao. Sve je ostalo u Starom zavjetu. Ma koliko Badnje vee imalo neke magije u sebi, to je i dalje
zadnje vee prije nego to se pojavio Spasitelj. Hrist je prodor vjenosti u vrijeme. On je svojom roenjem i
vaskrsenjem podjelio eone, podijelio ere na novu i staru. Ree: " Gle, evo dolazim i sve novo inim". Zato je
Badnje vee sa svojom kosovskom mitologijom ostalo na "onoj" strani i ne moe da pree iz vremena u vjenost.
Kosovski zavjet je Stari zavjet, i njegovi propovjednici su ostali na elementima ovog svijeta - "svete zemlje",
"svetog srpstva""krvnog saveza""svetog rata i vitetva". A Isus je rekao: " Zaista, zaista vam kaem da je Jovan
Krstitelj (kao olienje Starog zavjeta - primjedba autora) najvei od svih roenih od ene (od krvi i tla), ali "da je i
najmanji u carstvu nebeskom vei od Jovana Krstitelja". Zato, ako elimo da uemo u carstvo nebesko valja nam
se nanovo roditi, po Duhu Svetome. To nije razumio Nikodim, farisejski velikodostojnik i uitelj zakona, kao to ne
razumiju ni mnogi dananji propovjednici svetosavskog nacionalizma.

Naalost, Hrist zaista jo nije doao za sljedbenike ove kosovske mitologije, jer i dalje vie vrednuju i slave Badnje
vee, Obilia i svijetlo oruje. Kao i onog dana kad su u Vitlejemu i u itavom Bojem narodu sve palate, crkve,
krme i domovi bili zatvoreni da prime Mariju Bogorodicu, da se u njihovom domu rodi Spasitelj. Tako i danas
nacionalni ponos i poziv na istragu svih "nekrsta" dri vrata zatvorena naih domova i naih srca. Jer, Obili je
postao ideal kako se treba boriti za vjeru i carstvo nebesko, kako da istrijebimo "kugu ljudsku" u svojim redovima.
Sve dok je tako, nee biti mjesta za Hrista i njegov put stradanja za grijehe cijelog svijeta, za grijehe tvoje, moje,
naeg komije, ali i naih neprijatelja. Ko smo ja i ti da uzimamo pravdu u svoje ruke i donosimo "Hristov" sud,
prije njegovoga dolaska. Da mi prijevremeno odvajamo kukolj od penice, kad nam je zabranio. Jer Hrist se krstom
borio protiv zla, a svetosavlje hoe da nas naui da se maem odupremo "zlu". Kao da ne stoje rijei Hristove, da
e, ko se maa lati, od maa poginuti.

Crna Gora treba da se odrekne "B(z)adnjih veeri" po igumanovim uputstvima i da primi Hrista u svoje skrome
dvore, da se car careva rodi, da gospodar gospodara pretvori i nae tale u carske palae, ali po jednom
uzvienijem putu. Po milosti, ne po starozavjetnom zakonu osvete "oko za oko".

Crkva mora da se pokaje za jeres kosovskog mita. Crkvene voe koje vode ovaj narod trebalo bi da se pokaju za
sve to su radili episkopi i arhimandriti koje sam pominjao; da trae od Hrista oprotaj, da bi doao blagoslov na
narod; da se poniti kletva koju je izrekao najvii autoritet, car Lazar. Jer, Kosovo nije sveta zemlja za koju bi Hrist
dao zapovijest da se ide u sveti rat totalnog, kletog unitenja tamonjeg nehrianskog ivlja. To je gnusna
podvala koja se mora do kraja razobliiti.

Crkva mora da se pokaje za etnofiletizam i svetosavski nacionalizam koji su donijeli mnogo zla na prostorima
bive Jugoslavije, mora da revidira svoju ulogu u tom ratu i da se izvini za grijeh "podstrekavanja" masovnih
zloina, koji su na kraju najvie zla donijeli upravo srpskom narodu. Srpstvo nije sveto samo po sebi, ima samo
svetih Srba koji su uzvjerovali u Hrista i svojom su se vjerom, a ne Obilievom rtvom, posvetili i spasili due svoje
grene.

Crkva treba da ustanovi novi sistem vrijednosti po kojem je Hristov bogoovjeanski podvig na krstu temelj svih
vrijednosti, a ne nikakvo "vitetvo" ratnikog "arkanovskog" tipa. Morala bi da se pokaje za kult hrama i monu i
bogatu crkvenu hijerarhiju koja joj obezbjeuje ogromne prihode u Crnoj Gori, i da opet postane crkva koja slui
svim graanima Crne Gore, bez obzira da li su Srbi ili Crnogorci ili Albanci, bez obzira ak i na vjersko
opredjeljenje, Crkva je pozvana da slui svima, jer je po svojem karakteru vaseljenska, jedna i nedjeljiva. Treba da
se pokaje za nauavanje o "svetom gnjevu" i pravednoj osveti koju treba vaspostaviti nekom prinudom ili vlau,
jer u Hristu je uspostavljen mnogo uzvieniji zakon slobode i milosti za nae "dunike" i neprijatelje.

Namjera je bila da novim vienjem i ponovnim itanjem Gorskog vijenca pone ienje ribe od kostiju
svetosavskog nacionalizma. To novo itanje Gorskog vijenca podrazumijevalo bi da se borba sa "kugom
ljudskom", sa nekog ratniko-nacionalnog i tjelesnog nivoa borbe sa neistomiljenicima prebaci na metafiziki nivo
borbe sa duhovima tame i zla. Poziv na "istragu" tada postaje poziv na preispitivanje i samoanalizu nas samih i
borbu sa naim unutranjim demonima. "Vitetvo" je pobijediti sebe i grijeh koji stanuje u naim udovima, a ojstvo
sauvati druge od sebe. Ne postoji nijedan "uzvieni" nacionalni ili vjerski interes koji bi bio toliko bitan da nas
ohrabri na ubistvo drugog ovjeka.

Na kraju, sve to je ova knjiga osvijetlila o svetosavskom nacionalizmu, koji je iskonstruisan na kosovskom mitu,
vailo bi i za svaki oblik nacionalizma Crnogorske pravoslavne crkve, koji se moe stvoriti kao reakcija na ovaj
mnogo moniji - srpski. Crnogorska pravoslavna crkva ne smije da ponovi iste greke i da upadne u "pravedni"
crnogorski etnofiletizam. Jer, nijedno zlo ne moe se nadvladati niti opravdati drugim zlom.

"Duh istrage" i Gorskog vijenca jo ivi u crnogorskom biu. Nije ga teko sresti i prepoznati danas u
svakodnevnom ivotu. Treba nam istinsko preispitivanje, priznanje i pokajanje. Posebno u jeku sveopte
globalizacije. Imaju li pravoslavna i ona zvanina Crna Gora snage za takvu katarzu? Imaju li snage da se odrekne
kosovskog mita i tog "duha istrage". Ubijeen sam da bi to bio, prije svega, interes samih Crnogoraca i naroito
evropske Crne Gore.

Crna Gora jo ima ansu da se okrene od kosovske mitologije i vrati iskonskoj fundamentalnoj vjeri koju je
ustanovio na spasitelj Isus Hristos. Hvala Bogu, nema vie politikog cilja iz kojega bi proizala potreba da velia
kosovski mit, da velia Gorski vijenac i njegovu istragu poturica. Crna Gora, kao multientnika i multikonfesionalna
zajednica, ima moda prvi put u istoriji ansu da pobijedi svaki oblik nacionalizma i da se okrene univerzalnim
vrijednostima koje je utemeljio Hrist kada je umro za tue grijehe i svoje neprijatelje. Takav moralni zakon, i tako
uzvienu duhovnost, nijedno uenje, nijedna filozofija nijesu iznjedrili od kada je ovjeka. Hrist je garancija mirnog,
skladnog i civilizovanog ivota u Crnoj Gori na poetku treeg milenijuma.