Curricular reform of Heritage Sciences in Bosnia and Herzegovina

Kurikularna reforma batinskih nauka u Bosni i Hercegovini

Radovi sa konferencije i radionica projekta BIHERIT

Radovi sa
KRATEK PREGLED
konferencije
PROGRAMA

TEMPUS IV i radionica
projekta BIHERIT
20072013

Banja Luka (27. 2. 2014)

Tuzla (8. 5. 2014)
Sarajevo (2.3. 7. 2014)
Za informiranje
prihodnjih prosilcev
BIHERIT-naslovnica.indd 1
in upraviencev 27.11.2014 9:07:40
 Radovi sa konferencije
i radionica projekta BIHERIT
KRATEK PREGLED
PROGRAMA
Banja Luka (27. 2. 2014), Tuzla (8. 5. 2014), Sarajevo (2.3. 7. 2014)

TEMPUS IV
Uredili: Predrag Novakovi, Ivana Pandi, Zrinka20072013
Mileusni

Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 1 27.11.2014 9:07:02

 RADOVI SA KONFERENCIJE I RADIONICA PROJEKTA BIHERIT
BANJA LUKA (27. 2. 2014), TUZLA (8. 5. 2014), SARAJEVO (2.3. 7. 2014)

Uredili: Predrag Novakovi, Ivana Pandi, Zrinka Mileusni

Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta 2014

Vse pravice pridrane.

Zaloila: Znanstvena zaloba Filozofske fakultete v Ljubljani

Izdal: Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta v Ljubljani
Za zalobo: Branka Kaleni Ramak, dekanja Filozofske fakultete v Ljubljani

Naslovnica: Predrag Novakovi

Tisk in prelom: Birografika Bori, d.o.o.,
Ljubljana 2014
Prva izdaja
Naklada: 149 izvodov
Publikacija je brezplana

Publikacija je izla v okviru projekta BIHERIT (Curricular Reform of Heritage Sciences in Bosnia and Herzegovina; 2012-3014/001-
001, t. projekta: 530755-TEMPUS-1-2012-1-BA-TEMPUS-JPCR) v programu TEMPUS, ki ga financira Evropska komisija.

V publikaciji so objavljena stalia avtorjev in publikacija ne predstavlja stali Komisije. Evropska komisija ni odgovorna
za kakrno koli uporabo informacij, objavljenih v publikaciji.

CIP - Kataloni zapis o publikaciji

Narodna in univerzitetna knjinica, Ljubljana

930.85(497.6)(082)
378.147:902(082)

RADOVI sa konferencije i radionica projekta BIHERIT, Banja Luka (27. 2. 2104),

Tuzla (8. 5. 2014), Sarajevo (2.-3. 7. 2014) / uredili Predrag Novakovi, Ivana Pandi,
Zrinka Mileusni. - 1. izd. - Ljubljana : Znanstvena zaloba Filozofske fakultete, 2014

ISBN 978-961-237-711-3
1. Novakovi, Predrag, 1963-
276463616

Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 2 27.11.2014 9:07:02


SADRAJ
O projektu BIHERIT 5
KURIKULUM
Predrag Novakovi
tudij arheologije na univerzah v nekdanji
Jugoslaviji do druge svetovne vojne 13
Rajna oi Klindi, Ina Miloglav
Bolonjska reforma na studijskim programima
arheologije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u
Zagrebu 25
Staa Babi, Vera Vasiljevi, Risto Drakovi
Reforma nastavnog plana na Odeljenju za
arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu 31
Darko Babi
Muzeologija - poduavati teoriju i praksu,
iskustvo Sveuilita u Zagrebu 37
Irena Lazar
Izobraevanje na podroju kulturne dediine na
Fakulteti za humanistine tudije Univerze
na Primorskem, Koper, Slovenija 43
Haris Dervievi
Nastanak oblasti Islamska umjetnost na
Katedri za historiju umjetnosti
Filozofskog Fakulteta u Sarajevu 53
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 3
Sadraj 3
BATINA
Andrew Lawler
NGOs and Heritage in Bosnia and Herzegovina 61
Andrew Lawler
Preliminary Results of the Discovering the
Archaeologists of Europe Project
(Bosnia and Herzegovina) 67
Bojan Djuri
Preventivna arheologija i upravljanje
arheolokom batinom 75
Jelka Pirkovi
Public Service for the Protection of
Cultural Heritage in Slovenia and its Mission 81
Amra ai
Antiki epigrafski spomenici kao dio
kulturno-historijskog naslijea BiH 87
Mitja Gutin
Refleksija o identitetu: O Bosanskoj krajini
i Bosni i Hercegovini zemlji sa dva lica 95
TEHNOLOGIJE
Nika Lunik
Computer Visualizations of Architecture 107
Seta tuhec
3D Dokumentacija arheolokih predmetov 117
Sabina Vejzagi
Poetci arheolokih geofizikih istraivanja u
Bosni i Hercegovini u kontekstu projekta BIHERIT 127
27.11.2014 9:07:02
 4 Sadraj

STUDENTSKI RADOVI I IZVJETAJI RADIONICE I KONFERENCIJA (PROGRAMI)

Denan Brigi Banja Luka 181

Historijat prahistorijskih arheolokih istraivanja
bosanskohercegovakog dijela Panonije 133 Tuzla 182

Sanda Hasagi Sarajevo 183

Mitologija kao historijski izvor 139
Sarajevo (konferencija) 184
Senad Boli
Brak, porodica i seksualnost u grkom i rimskom
drutvu, uz poseban osvrt na neke kultove u
Dalmaciji 145
Edin Veletovac
Kratki osvrt na historijat istraivanja politike
historijeprovincije Dalmacije u V. stoljeu s
posebnim naglaskom na doba Marcelina 153
Mersiha Imamovi
Rimske ciglane u Bosni i Hercegovini 159
Dijana Kolji, Neo Maleevi
Arheoloka ljetna kola Zecovi kod Prijedora 165
Emina alija
Terenska Istraivanja Ljetna terenska kola
u Travniku na lokalitetu elilovac 169

Azra ari
O radu arheoloke kole na lokalitetu Zaketua kraj
Srebrenika 177

Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 4 27.11.2014 9:07:02


ANTIKI EPIGRAFSKI SPOMENICI KAO DIO KULTURNO -
HISTORIJSKOG NASLIJEA BIH
Amra AI, MA
(Univerzitet u Sarajevu)
Prostor dananje Bosne i Hercegovine u cjelokupnom
svom geografskom obimu u klasinom razdoblju ljudske
prolosti je pripadao sferi euromediteranske civilizacije,
iji je nositelj na prostoru Zapadnog Balkana bila rimska
drava. Autohtono ilirsko stanovinitvo koje je dominan-
tno naseljavalo teritorij dananje Bosne i Hercegovine u
antici nije ostavilo puno tragova u pisanim izvorima. Gr-
ki i rimski analisti, historiari i pisci spominju ih u najveoj
mjeri u kontekstu vojnih i politikih deavanja. Iz njihovih
svjedoanstava jako malo se moe saznati o kulturno -
historijskom razvoju ilirskih naroda. Nasuprot pisanim
izvorima, antiki epigrafski spomenici su okamenjena
sjeanja onog sloja ilirskog stanovnitva koje bi se uslov-
no reeno moglo nazvati obinim, malim ljudima.
Antiki epigrafski spomenici otkrivaju irok spektar inje-
nica iz svakodnevnog ivota, ali i iz ekonomske i admini-
strativno - pravne historije. Ipak, uprkos tome ova vrsta
spomenika se u naunom smislu tretira kao jedan od vi-
dova materijalnih izvora za prouavanje antike historije
Bosne i Hercegovine,dok je batinski segment epigrafske
grae u potpunosti zanemaren. To je prepoznatljivo i u
samom definiranju pojma epigrafije.1 U sadraju same
1 Matijai pojam epigrafije definira kao povijesno - arheolo-
ku znastvenu disciplinu koja izuava jednu vrstu povijesnih vrela,
natpisa koji su uklesani, urezani ili drugaije (bojom) ispisani na
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 87
Batina 87
definicije jasno je podcrtano da su u pitanju izvori za pro-
uavanje historije, dok se bilo koja druga eventualna svrha
ovih spomenika ne navodi. Uprkos tome, antiki epigrafski
spomenici se ipak trebaju tretirati i kao dio kulturnog na-
slijea, jer pored historijskih (faktografskih) injenica oni
sadre mnotvo kulturnih elemenata koji daju odgovore
na pitanja u vezi sa duhovnom i materijalnom kulturom
ilirskih naroda koji su bili stanovnici prostora dananje Bo-
sne i Hercegovine gotovo prije dvadeset stoljea. Premda
su ovi spomenici dominantno u fokusu arheoloko - histo-
rijskih istraivanja, ova vrsta spomenika se usko vee za
onomastiku, klasinu filologiju i etnologiju. Multidiscipli-
naran pristup u njihovom izuavanju pokazatelj je njihove
kulturno - historijske vrijednosti.
Istraivanja antikih epigrafskih spomenika u Bosni i Her-
cegovini nema dug historijat. Za razliku od nekih drugih
arheolokih nalaza, epigrafski spomenici se gotovo ni-
kada ne istrauju sistematski na terenu, ve su njihovi
pronalasci obino rezultat sluajnosti.2 Najvei broj ovih
tvrdom i trajnom materijalu (kamenu, kovini, keramici, staklu,
drvetu, kosti i slino) (Matijai 2002, 11). Meutim, bitno je na-
glasiti da se vrlo esto na spomenicima nalaze i uklesane reljefne
predstave koje kroz razliite motive prate tekst spomenika.
2 U metodolokom smislu ovo se odnosi na prvu fazu istra-
ivanja koja podrazumijeva rekongnosticiranje terena i iskopa-
vanje spomenika na prvobitnoj lokaciji. Za razliku na primjer od
27.11.2014 9:07:12
 88 Batina
s pomenika jeste sepulkralnog karaktera, drugi po brojno-
sti su kultni i votivni spomenici, a potom slijede cestovni
natpisi - miljokazi.3 Pronaen je i odreeni broj natpisa
na upotrebnim predmetima, a ak se na nekolicini spo-
menika pojavljuju i grafiti koji su interesantni u kontekstu
izuavanja socijalnih prilika.
Do sada je na bosanskohercegovakom prostoru pro-
naeno oko 800 epigrafskih spomenika. Zbog nedostat-
ka monografskih djela koji bi u cijelosti obuhvatili broj
prahistorijskih gradina ili rimskih vila koje se sistematski istrauju na
terenu, te njihove lokacije su vrlo esto unaprijed poznate arheolo-
zima, epigrafski spomenici su zbog sekundarne upotrebe uglavnom
rezultat sluajnih nalaza. Praksa je da se oni odmah po pronalasku
premjetaju u lapidarijume gdje zapoinje druga faza istraivanja.
Ona se sastoji od rekonstrukcije teksta natpisa i datiranja, zasniva se
na principima sistematskog, planskog istraivanja i najee se rea-
lizira u muzejima ili nekim drugim institucijama zaduenim za kul-
turno naslijee. Trea faza je objavljivanje sadraja rekonstruisanog
teksta i rezultata historijske analize teksta spomenika.
3 Svi natpisi naeni u BiH mogu se podijeliti u tri osnovne kate-
gorije tituli publici, tituli privati i instrumentum. etvrtu kategori-
ju natpisa bi inili spomenici pravnog karaktera (acta) koji nisu do
sada pronaeni u BiH. Ta vrsta spomenika je openito rijetka u rim-
skim provincijama Zapadnog Balkana, jer u ovu skupinu spomenika
pripadaju zakonske odluke koje su klesane u kamenu i urezivane
u bronci, odluke koje su donosili car, senat, vijee dekuriona itd.
Pod acta su spadali i kalendari s popisom dana i svetkovina, popi-
si konzula, popisi trijumfalnih sveanosti i slino. Zbog geografske
udaljenosti od veih kulturnih centara rimske drave ovi dokumenti
na prostoru unutranjosti rimskih provincija Dalmacije i june Pa-
nonije u iji sastav je ulazio prostor dananje BiH se ne pojavljuju.
ak i vrlo znaajn oblik scriptura acta, vojne diplome, koje su pri-
sutne u zemljama antikog Ilirika, na prostoru BiH nisu pronaene.
Vojna lica se na natpisima u BiH pojavljuju na votivnim (posvetnim)
i sepulkralnim (nadgrobnim) spomenicima.
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 88
epigrafskih spomenika iz Zapadne Hercegovine, na osno-
vu pojedinanih radova (naunih lanaka) moe se pret-
postaviti da je u toj mikroregiji pronaeno oko 100 anti-
kih epigrafskih spomenika.4 Na prostoru Bosne do sada
je pronaeno oko 600 natpisa, dok je na prostoru Istone
Hercegovine otkriveno oko 70 natpisa.5 Veina natpisa iz
Bosne i Hercegovine je evidentirana u najveem katalogu
epigrafske grae Corpus Inscriptionum Latinarum, kao i u
katalozima LAnne pigraphique. Revue des publications
pigraphiques relatives lAntiquit romaine i Inscriptio-
nes Latinae quae in Iugoslavia. Meutim, jo uvijek po-
stoje spomenici koji nisu evidentirani i nalaze se u lapi-
darijumima muzeja ili privatnim kolekcijama. Iako antiki
epigrafski spomenici nemaju veliku materijalnu vrijed-
nost, oni se naalost prodaju na crnom tritu.6 Upravo
4 Historijat istraivanja natpisa sa prostora Zapadne Hercego-
vine se u geografskom smislu vrlo esto vee i za prostor jugo-
zapadne Bosne. Razlog za to treba traiti u injenici da je to u
etnografskom smislu teritorij koji je u ulazio u sastav delmatske
politije, te se stoga vrlo esto u naunim istraivanjima tretira kao
jedna mikroregija. O epigrafskoj grai navedenog prostora pisali
su najvie Patch, Sergejevski, Zaninovi, Rendi - Mioevi, ael,
Wilkes, Alfldy, Bojanovski, Imamovi, Atanackovi - Sali, Pa-
kvalin, Dodig, kegro, Mesihovi...
5 Mesihovi je u svojoj obimnoj studiji Antiqvi homines Bo-
snae koja je objavljena 2011. revidirao do tada sve objavljene
natpise sa prostora Bosne. Monografija ima za cilj da istrai in-
dividualnost, a ne da bude opi corpus inscriptiones ili katalog
epigrafskih spomenika. Spomenici Istone Hercegovine analizira-
ni su u magistarskom radu Amra ai Antiki epigrafski spome-
nici Istone Hercegovine, a tema je odbranjena 2011. godine na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
6 Na razliitim akcijsko - kupoprodajnim internet oglasnicima
pojavljuje se informacije o ponudi za prodaju antikih epigraf-
skih spomenika. Kao primjer za takav negativan odnos prema
27.11.2014 9:07:12

zbog takvog odnosa prema natpisima, u prolosti su neki
od spomenika zauvijek izgubljeni i danas za njihovo po-
stojanje se zna samo zahvaljujui skicama koje su radili
naunici poput Arthura Evansa, Carla Patscha ili Dimitrija
Sergejevskog. Takoer nerijetko se deava da i muzeji ko-
riste antike epigrafske spomenike kao svojevrsne ukrase
ispred zgrade tih ustanova. To rezultira da vlaga i drugi
klimatski faktori unitavaju tekst i reljef spomenika pa
ve nakon jedne decenije u takvim uslovima spomenik
vie nije itljiv i epigrafi se moraju oslanjati na ranije ura-
ene skice. Taj negativni trend prisutan je ne samo u Bo-
sni i Hercegovini ve i u drugim zemljama regiona. Stie
se dojam da se zbog njihove relativno velike brojnosti ovi
spomenici tretiraju kao manje bitan dio kulturno - histo-
rijskog naslijea na Zapadnom Balkanu openito, dok se
naprimjer u dravama ije teritorije u antici nisu pripada-
le krugu rimsko - mediteranske civilizacije ovi spomenici
u muzeolokom smislu bolje tite.
Pozitivan primjer odnosa prema antikim spomenicima u
kontekstu kulturno - historijskog naslijea jeste primjer
mitreja iz Jajca. U tom bosanskohercegovakom gradu
2012. godine je napravljen novi zatitni objekat koji u
estetskom i praktinom smislu predstavlja dosta dobro
rjeenje za zatitu i promoviranje kulta boga Mitre u Jaj-
kulturnoj batini moe se vidjeti u sluaju spomenika sa lokaliteta
Ljusina, koji se nalazi u blizini Bosanske Krupe. Do ovog natpisa
se dolo zahvaljujui tome to su studenti Katedre za arheolo-
giju Filozofskog fakulteta u Sarajevu na jednom portalu pronali
informaciju da se nudi na prodaju epigrafski spomenik i reljef iz
antikog perioda. Zahvaljujui brzoj reakciji Zemaljskog Muzeja
Bosne i Hercegovine epigrafski spomenik je prenesen u depo Mu-
zeja ime je sprijeeno mogue unitenje spomenika ili eventual-
na deportacija van zemlje. (Vie o ovom spomeniku, Mesihovi,
Kaljanac 2012, 245 - 251).
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 89
Batina 89
cu.7 Spomenik je svakodnevno dostupan iroj javnosti,
odnosno izloen je na javnom mjestu, ali dobro zatien
od vanjskih utjecaja. Time se sprijeilo propadanje ovog
znaajnog spomenika iz IV stoljea nove ere.8 Za razliku
od Mitrinih spomenika pronaenih u dolini Neretve, mi-
trej iz Jajca se ne moe ubrojati u epigrafske spomenike i
naveden je ovdje kao dobar primjer kako bi se trebali tre-
tirati i antiki epigrafski spomenici koji su mu po vokaciji
izuzetno bliski. Ta bliskost se oituje u tome to su u mi-
treju naene anepigrafske are lijepe izrade sa mnotvom
plastinih ukrasa. Te are su predstavljale pripremljen ma-
terijal na koji iz nekog razloga nije uklesan tekst (Imamo-
vi 1977, 464).
Velika kulturno - historijska vrijednost epigrafskih spo-
menika posveenih ovom orijentalnom boanstvu moe
se sagledati na primjeru mitreja iz Konjica, koji je jedan
od najznaajnijih spomenika te vrste, ne samo u Bosni i
Hercegovini ve i u europskim okvirima. Pripada tzv. slo-
7 Hram je obnovljen u okviru MDG-F programa Unapreenje
kulturnog razumijevanja u BiH finansiranog sredstvima vlade
Kraljevine panije.
8 Datacija spomenika uraena je na osnovu analize koju je
1937. godine izvrio Dimitrije Sergejevski, a koju su u svojim rado-
vima potvrdili Zotovi i Imamovi (Vie Sregejrvski, 1937, 11 - 18;
Zotovi 1973, 26; Imamovi 1977, 282). Mitrej iz Jajca ima oblik
nepravilog etverougla. Uzduna osnova iznosi 7 metara, rekon-
struisana irina oko 4,50 metara. Najznaajniji dio ovog mitreja
je svakako reljef na kome je detaljno prikazan mitraistiki obred.
Boanstvo Mitra je predstavljeno na nain koji je karakteristian
za taj istonjaki kult. Boanstvo odnosno Mitra ubija bika koji je
polegao na zemlju, a rep mu se zavrava sa tri klasa. Iznad Mitrine
glave postavljen je gavran, a u sceni tauroktonije prisustvuju pas,
zmija i korpion. U gornjem dijelu reljefa postavljene su biste Sola
i Lune. (Zotovi 1973, 26 - 27).
27.11.2014 9:07:12
 90 Batina
enim tipovima mitrejske kultne slike i u cijeloj Europi na-
eno je do sada manje od deset takvih spomenika, uglav-
nom u Podunavskoj i Rajnskoj regiji. Epigrafski tekst na
spomenicima posveenim Mitri iz doline Neretve otkrili
su odreene specifinosti u izgovoru imena boga, te se
ono tu za razliku od ostatka carstva izgovaralo u iskrivlje-
nom obliku Metheri. Takoer, ovaj oblik epigrafskih spo-
menika otkriva zanimljivu injenicu da je paganstvo bilo
praktikovano u unutranjosti rimske provincije Dalmacije
i nakon zabrane cara Teodozija (Flavius Theodosius Augu-
stus 379 - 395). Antiki epigrafski spomenici imaju veliku
kulturnu vrijednost, jer govore i o domaim boanstvima
i njihovim atributima.
Slika 1. Mitrej u Jajcu (Foto: M. Kliko)
Zahvaljujui veem broju nalaza kultnih spomenika mo-
gue je stei u djelimino vid u duhovnu kulturu Ilira,
odnosno prepoznati njihova autohtona boanstva. U sje-
verozapadnom dijelu Bosne, na teritoriji koju su naselja-
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 90
vali ilirski Japodi poznati po jakom vojnom otporu koji su
pruili Oktavijanu, bio je rairen kult ilirskog boga Binda.
U Privilici kod Bihaa pronaeno je ukupno jedanaest
spomenika posveenih navedenom boanstvu.
Naalost deset spomenika je samo fragmentarno sauva-
no, dok je u potpunosti sauvana samo jedna ara (Ima-
movi 1977, 95). Kroz interpretatio romana Bind je izjed-
naen sa rimskim Neptunom to ukazuje da se u ovom
sluaju radi o starom ilirskom boanstvu izvora i voda.9
Analiza teksta votivnih spomenika iz Privilice otvara niz
interesantnih kulturno - historijskih rasprava. Naime, ako
se ima u vidu da se ovaj kult ne pojavljuje na irem japod-
skom prostoru ve samo oko Privilice, Imamovi je za-
kljuio da se Bind ne vee za itavu japodsku politiju ve
samo za jednu ili vie dekurija koje su naseljavale prostor
9 Tekst epigrafskih spomenika posveenih ilirskom bogu Bindu
iz Privilice kod Bihaa:
Bindo N[ept]u/no s[ac]r[um] / Casu[...] n / mo. (CIL III, 14323 = CIL
III, 15068= ILJug 1683 = ILJug 229)
Bindo Neptuno / sacrum / Proculus Parm/anic(us) praepos(itus)
5/ v(otum) s(olvit)l(ibens) m(erito.) ( CIL III, 14325 = ILJug 230)
[Bindo Nep]tuno / [ (CIL III, 14327)
Bindo Neptuno / sacr(um) / Licinus Teuda / praep(ositus) et
pri[n(ceps)] 5/ Ia[p]odum /v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).( CIL
III, 14326)
[Bi]ndi [ // ]Liv[ius] / [fa]ci[undum]. (CIL III, 14327,1)
Bindo [N(eptuno) s(acrum)] / ob [h]onor(em) / [---](?)ustiPro/
[to?]g(enis?) amici 5/ p(osuerunt) (CIL III, 15068.)
Bi[ndo. (CIL III, 1506.)
B[indo Neptun]/o s[acrum] [--- Li?]cin[ius?] / Galba / mil(es)
leg(ionis) I a(diutricis) 5/b(ene)[f(iciarius)] co(n)s(ularis) v(otum)
[s(olvit)]. (CIL III, 15066)
27.11.2014 9:07:12

Privilice kod Bihaa.10 Na osnovu toga moe se zakljuiti
da veliki po broju dekurija narodi poput Japoda ili Del-
mata se sastoje iz vie manjih etnikih grupacija. Druga
mogunost jeste da se u Privilici nalazio centar japodske
politije, jer se esto kao dedikanti spomenika pojavljuju
narodni prvaci (princepsi) Japoda.
Jedan od najboljih dokaza da su antiki epigrafski spo-
menici dio kulturne batine Bosne i Hercegovine jeste i
carmina epigraphica pronaena na travnikom podruju
za koju se smatra da je najstarije knjievno djelo koje je
nastalo na podruju Bosne i Hercegovine. Ouvani nad-
grobni epigrafski spomenik sa metrikim natpisom na
emotivan nain prikazuje tugu za prerano umrlim mladi-
em.11 Pjesma, iako nema veliku umjetniku vrijednost,
znaajna je jer daje uvid u lirsku knjievnost, koja se razvi-
jala u unutranjosti rimske provincije Dalmacije. Moe se
10 Imamovi, 1977, 97.
11 Rekonstrukcija teksta spomenika:
Ultima clauserunt Par/carum stamina filo / Principii miserandi
diem / quem gloria nisi 5/ avus adque pater puerum / dedere [pr]
aeclara / militia patruoque suo iun/xerefovendum / cum primum
pulchra lanu10/ gine sumeret annos / spectantes magnun patri/
aecolumenque futurum / heu miseri gloriari sibi / laetamque
senectam 15/ crudele(m) luctumdomui / Ravenna remisit / hoc
miseros titulo pro/prium signasse dolorem
(CIL III, 8385 (p 2256, 2328,117).
Prijevod Rendi Mioevi (1987, 125):
Zadnjim nitima Parka, kojima sudbinu pletu, jadnom Principiju
dan sad utrnu; njega jer elja za slavom, najvie djeda i oca mu,
pozivu sjajnom vojnikom usmjeri, stricu ga uz bok, i na brigu,
davi. Tek to malje mu njene zrela oznaie ljeta, a dok su, jad-
nici, slavnim ga vidjeli, rodnome kraju svome potporom monom,
uz radosne stare mu dane, Ravena domu povrati okrutnu alost i
tugu. Natpisom nevrijednim tim su bol iskazali svoju.
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 91
Batina 91
rei da je rije o autohtonom proizvodu iako je napisana
na latinskom jeziku. Naime, i autor i naruilac teksta su
bili romanizirani stanovnici lavanskog porjeja. Sastav-
lja teksta, koji nuno nije morao biti klesar ili naruilac
spomenika, bio je poznavatelj rimske klasine knjievno-
sti to se oituje kroz pojavu stilskih figura karakteristi-
nih za radove Lukijana i Vergilija (Mesihovi 2011, 28-29).
Spomenik se danas uva u Zaviajnom muzeju u Travniku
gdje je dio stalne postavke navedene kulturne institucije.
Antiki epigrafski spomenici imaju posebnu vrijednost
za izuavanje onomastikog sistema Ilira i drugih etni-
kih skupina koje su u antikom periodu naseljavale pro-
stor dananje Bosne i Hercegovine. Veliki broj ilirskih i
keltskih imena openito, zabiljeen je samo na epigraf-
skim spomenicima i na taj nain su sauvana od zabo-
rava. Osnovne faze romanizacije domaeg stanovnitva
mogu se pratiti upravo zahvaljui onomastici. Ilirsko sta-
novnitvo u Bosni i Hercegovini postepeno usvaja sistem
rimskih imena, ali bez ikakve prisile, jer nerijetko se dea-
va da pored rimskog genitilnog nomena osoba ima tipini
ilirski praenomen ili cognomen.
Neka od imena ilirskog porijekla koja se pojavljuju na
epigrafskim natpisima u Bosni i Hercegovini su: Annia,
Epikad, Pines, Tatta, Baton, Zanatis, Laedio, Zorata, Bo-
tia, Blodus, Aplis, Tito, Tritus, Dazas, Verzo itd. Treba na-
glasiti da su ova imena u kontekstu ilirskih klasificirali u
svojim radovima istaknuti naunici poput Gze Alfldya,
Radoslava Katiia i Duje Rendia Mioevia. U upotre-
bi se puno due zadravaju autohtona enska imena u
odnosu na muka to ukazuje da je proces romanizacije
odnosno prilagoavanje rimskom nainu ivota tee bio
prihvatan od strane ena. Uoljiva je pojava da svi enski
lanovi jedne porodice imaju ilirsko lino ime (praeno-
27.11.2014 9:07:12
 92 Batina
Slika 2. Carmina epigraphica iz doline Lave
(preuzeto iz Mesihovi 2011, 31.)
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 92
men), a samo carski gentilicij ukazuje da posjeduju i rim-
sko graanstvo.12 ene u unutranjosti rimske provincije
Dalmacije, to se moe zakljuiti i po nainu odijevanja
prikazanom na reljefima epigrafskih spomenika, su se
due vremena odupirale rimskom utjecaju za razliku od
mukog dijela populacije. Ilirska imena su najdragocjeniji
tragovi ilirskog jezika koji su ostali sauvani, te se u bu-
dunosti treba vie panje posvetiti onomastikim istra-
ivanjima prostora Bosne i Hercegovine.
ZAKLJUAK
Antiki epigrafski spomenici se bez sumnje trebaju sa
veom panjom tretirati kao dio kulturno - historijskog
naslijee Bosne i Hercegovine. Oni nemaju nikakvu na-
cionalnu konotaciju u dananjem smislu rijei, ali potvr-
uju kontinuitet ivota na ovom prostoru. Kroz ovu vrstu
spomenika se moe sagledati, savremenom ovjeku hro-
noloki dalek svijet ilirske i rimske kulture, te ga uvjeriti
da su i stanovnici antikog Ilirika bili svjesni etnike pri-
padnosti nekom od ilirskih naroda jer na spomenicima
ponosno istiu da su Mezej, Delmat, Nares ili Breuk. Kroz
natpis se otkriva nain na koji oni, antiki ljudi, tuguju
za pokojnikom ili potuju odreeno boanstvo. Roman-
tiarski reeno, bajkovito je to bilo razdoblje u prolosti
ovog prostora koji se zove Bosna i Hercegovina. Iz reljefa i
12 Kao dobar primjer moe posluiti natpis iz Dobtieva kod
Bilee. Radi se o nadgrobnom spomeniku koji kerke Zanatis i
Tatta podiu majci. Sve tri ene Zorada, Zanatis i Tatta imaju ilir-
ski praenomen, dok Elijevski genitilni nomen otkriva da je rimsko
graanstvo porodica dobila u vrijeme vladavine cara Hadrijana ili
Antonija Pija. Rekonstrukcija teksta spomenika glasi:
Aelia Zo/rada h(ic) s(ita) / an(norum) LX / Zanatis / et Tatta
m(atri) / b(ene) m(e)r(e)nt(i) f(ecerunt). (CIL III, 14620.)
27.11.2014 9:07:12

natpisa antikih epigrafskih spomenik primjetno je da je to
bilo vrijeme kada su ljudi u svojoj pobonoj mati bosan-
skohercegovake panjake i ume naselili nimfama kojima
je svirao Silvan, a iz potoka i rijeka smijeio se Bindus.
BIBLIOGRAFIJA
Izdanja izvora
AE - LAnne pigraphique. Revue des publications pigraphiques
relatives lAntiquit romaine, Pars.
Apijan 2005; Illyirike (u radu: Marjeta ael Kos, Appian and
Illyricum, Situla 43, 52-81, Ljubljana.)
CIL - Corpus Inscriptiones Latinarum, Berlin.
ILJug A. et J. ael, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia
inter annos MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt, Lj. 1963
(nr. 1-451); Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos
MCMLX et MCMLXX repertae et editae sunt, Lj. 1978 (nr. 452-
1222); Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMII
et MCMXL repertae et editae sunt, Lj. 1986 (nr. 1223-3128).
Literatura
ALFLDY G. (1965), Bevlkerung und Gesellschaft der rmischen
Provinz Dalmatien. Miteinem Beitrag von Andrs Mcsy.
Akadmiai kiad, Budapest.
ALFLDY G. (1969), Die Personnennamen in der rmischen
Provinz Dalmatia, BzN, N.F. Beiheft 4, Heidelberg.
ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE. Tom I- III;
Mape 1-4, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988.
ATANACKOVI SALI V. (1981), Kameni spomenici u
arheolokoj zbirci u Humcu. Nae starine, 14-15, 1981, 257-284.
BOJANOVSKI I. (1974), Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji
Dalmaciji. Djela, XLVII,CBI 2, Akademija nauka i umjetnosti BiH,
Sarajevo 1974.
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 93
Batina 93
BOJANOVSKI I. (1978), Stanje i problemi antikih istraivanja u
Hercegovini. Tribunija 4, 1978, 161 - 188.
BOJANOVSKI I. (1982), Novi rimski epigrafski nalazi s Glamokog
polja. Glasnik Zemaljskog muzeja N. S. 33, 1982, 115 126.
BOJANOVSKI I. (1986), Noviji rimski epigrafski nalazi s Glamokog
polja III. Glasnik Zemaljskog muzeja N. S. 40/41, 1986, 79 108.
BOJANOVSKI I. (1988), Bosna i Hercegovina u antiko doba.
Djela,LXVI,CBI 6, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo 1988.
EMAN M. H. (2000), Res Publica Aquarum S. Monografija
Ilida, Opina Ilida, Sarajevo 2000.
REMONIK I. (1957a), Narodna simbolika na rimskim
spomenicima u naim krajevima. Glasnik Zemaljskog muzeja N.
S. 12, 1957, 217 234.
REMONIK I. (1957b), Rimski spomenici iz okoline Bihaa.
Glasnik Zemljskog Muzeja, N.S. 12, 1957, 163 172.
REMONIK I. (1960), Predhodna istrivanja na rimskom
lokalitetu na Paniku. Glasnik Zemljskog Muzeja, N.S. Arheologija,
14 / 15: 173 184.
DORCEY P. F. (1992), The Cult of Silavanus,Columbia Studies in
the Classical Tradicion. Leiden - New York Kln 1992.
GABRIEVI B. (1953), O nekim mitrikim natpisima Sarajevskog
muzeja, Glasnik Zemljskog Muzeja, N.S. 8, 1953, 141 - 144.
GABRIEVI B. (1959), Znaenje ascije na antikim nadgrobnim
spomenicim svjetlu epigrafike analize glagola deasciare
(exacisclare). Arheoloki radovi i rasprave 1, 1959, 299 - 310.
IMAMOVI E. (1977), Antiki votivni i kultni spomenici Bosne i
Herecegovine. Veselin Maslea, Sarajevo 1977..
KATII R. (1964), Suvremena istraivanja o jeziku strosjedilaca
ilirskih provncija, ANU BIH, Centar za balkanoloka istraivanja 1,
Godinjak 2, 1964, 9 58.
KATII R. (1965), Zur frageder keltischen und panonischen
Namengebieten im romischen Dalmatien, ANU BIH, Centar za
balkanoloka istraivanja 1, Godinjak 3, 1965, 53 - 76.
27.11.2014 9:07:12
 94 Batina
MATIJAI R. (2002), Uvod u latinsku epigrafiju. Filozofski
fakultet u Puli, Pula 2002.
MESIHOVI S. (2011a), Rimski vuk i ilirska zmija - poslijednja
borba. Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 2011.
MESIHOVI S. (2011b), Antiqvi homines Bosnae. Filozofski
fakultet u Sarajevu,Sarajevo 2011
MESIHOVI S. i KALJANAC A. (2012), Novootkriveni antiki
epigrafski spomenik iz Ljusine kod Bosanske Krupe, Glasnik
Zemljskog Muzeja, N.S. 53, 2012, 245 - 251.
PAALI E. (1960), Antika naselja i komunikacije u Bosni i
Hercegovini. Zemaljski muzej, Sarajevo 1960.
PAKVALIN V. (1969), Rimski rtvenici iz Starog Majdana, Glasnik
Zemljskog Muzeja, N.S. 24, 1969, 165 - 169.
PAKVALIN V. (1983), Nekoliko epigrafskih spomenika rimskog
doba iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemljskog Muzeja, N.S. 38,
1983, 95 - 108.
PAKVALIN V. (2012), Antiki sepulkarni spomenici sa podruja
Bosne i Hercegovine. Djela, LXXX III, CBI 9,Akademija nauka i
umjetnosti BiH, Sarajevo 2012.
PATSCH C. (1897), Mithraeum u Konjicu, Glasnik Zemljskog
Muzeja, god. IX, sv. 4, 1897, 629 -645.
Behrid NOTRANJOST FINAL.indd 94
RENDI - MIOEVI D. (1948), Ilirska onomastika na latinskim
natpisima Dalmacije. Vijesnik z arheologiju i povijest
Dalmatinsku 52, Split 1948.
RENDI - MIOEVI D. (1951), Onomastika pitanja sa teritorija
ilirskih Dalmata, Glasnik Zemljskog Muzeja N.S. 6, 1951, 33 - 48.
SERGEJEVSKI D. (1934), Rimski spomenici iz Bosne. Spomenik
Srpske akademije nauka i umjetnosti, 77, 1934, 1 - 28.
KEGRO A. (1997), Inscriptiones latinae et graece Bosnia et
Hercegovina. Zavod za povjesne znanosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti 1, 1997, 85 - 116.
KEGRO A. (2003), Rimski spomenici iz Bosne i Herecegovine,
Vijesnik arheolokog muzeja u Zagrebu 36, 2003, 135 - 164.
WILKES J.J. (2001), Iliri., Laus, Split 2001.
ZANINOVI M. (1966), Ilirsko pleme Delmati I, ANU BIH, Centar
zabalkanoloka istraivanja, Godinjak 4, 1966, 27 - 93.
ZANINOVI M. (1967), lirsko pleme Delmati II, ANU BIH, Centar
zabalkanoloka istraivanja, Godinjak 5, 1967, 135 - 164.
ZOTOVI Lj. (1973), Mitraizam na tlu Jugoslavije. Arheoloki
institut, Beograd 1973.
27.11.2014 9:07:12