PRINCIP

Hommage a Danilo Ki

"Svaki je ovjek duan da na sebe primi bol i muku svijeta i drugih ljudi, da podijeli
njihovu sudbinu".

Nikola Berajev: DUH I REALNOST

"A ti Danijele zatvori ove rijei i zapeati ovu knjigu do poljednjega vremena: mnogi
e pretraivati, i znanje e se umnoiti".

Knjiga proroka Danijela, 12, 4

U knjievnom ivotu sreo sam dvojicu ije su norme obavezivale i straile, ije je
ludilo bilo opojan program i lijek dui; zraili su skromnost i detinjsku vedrinu; ali i
gordost, nekakvu mranu brigu za tekst koja u njih bjee uvijek neto vie od brige za
literaturu; obojica su me grdili i nasmijavali ostavljajui mi da sam tumaim njenost
grdnje i grkost smijeha. Obojica sa istim imenom starozavjetnog proroka; ne
pomiljam da e ovaj, koji je sad mrtav, ubudue biti manje sa mnom.

Ne htjede obrok od jela careva; ako mu je dar bio darovan za svoj se moral morao
izboriti; sam.

Bio je visok, nije stajao vrsto na zemlji.

Bjee mu dato da razumije utvaru i sne, a emu je trebalo mudrosti da bude bolji od
vraa i zvjezdara.

Pred likovanjem svakidanjice oitovala se njegova nepokornost; brinui za

zajedniko spasenje nije drao vanim misliti na vlastito.

U svojim stanovima doimao se kao gost, kao da mu od stana dostaje posjedovanje

adrese.

Nigdje nije bio u tuini osim u svojoj tuini, u onom rasipajuem svijetu to ga je
sabio u sebi.

Povrno je udisao zrak; neumjereno duhovnost, i dim.

Rekao je: za pisca ne postoji alibi, nikad, nikakav, niuemu.

U onomu to ga se ticalo iskazivao je sasvim nekransku strast, a sad kad

razmislim vidim da je bio siroti monah.
 Kad bi udario rukom o stol, stol se lomio; ne od snage udarca, ve od snage
njegova uvjerenja.

Radio je predano za Nekoga tko ne trpi la. Prst je njegov na retku knjige bio kao
ma, i bio je tad straan u licu kao aneo Gospodinov. Teko je tom nemilosrdnom
sucu, tom eksterminatoru kontrafe, prispodobiti dobrohotnost i naivnost, enskost i
mekou ivog Daniluke.

Koliko je mogao pomagao je drugima; koliko je mogao odmagao je sebi.

ene i tekstovi koje je on voljeo zauvijek su dobivali neto sveano od njegove

ljubavi.

Pio je ma koje smee jer mu je drugo bilo pree od uitka; jedne noi odluio je da
se opija vodom. Nisam se usudio okusiti tu vodu da ne iskuavam, bez prijeke
potrebe, izvjesnost.

Za jednim e stolom mnogi lagati, domiljati se kako bi nali to da mu zabave; ali

ne mogahu nai pogrjeke. Sudili su ga po zakonu Medskom i Perzijskom ali on je bio
uvjerljiviji od lavova; jer nije uinio zla.

I rijei svemoi bit e jo u ustima careva zemaljskih a Danilove e biti zapisane u

knjigama.

Bio je blizak Istoku i Zapadu; bio je uasnut i pobijedio je uas; sada je u kui iji
su prozori otvoreni.

S neizdrljivom osjetljivosti, s bolnom potrebom preciznosti, D.K. je bio ist

anakronizam; neka vrsta zalutalog viteza iz vremena kada se plemstvo mjerilo samo
poletom duha i uzvienou cilja. Usuujem li se ufati da je moda anticipirao neke
budue ljude o ijoj dobroti, estokoj istinoljubivosti, i duevnosti, teko da moemo
imati stvarne predodbe?

Da sam mu mogao to ukrasti dok je bilo vremena, izabrao bih njegov dar za
neozbiljnost gdje je ozbiljnost bila preuzetna, ruganje sebi, hranjivu krepost smijeha.

Od onoga to nam je Danilo namro uit e se; to je Danilo inio razumjet e se. U
tomu, prednost onih to su ga poznavali i voljeli nikakva je. Ako u prednosti ne
brojimo sjetu to ih je dopala da je meu se razdijele.

Milan Milii

Dubrovnik, 23.10.1989.

Knjievne novine, br. 785 od 1. novembra 1989.