Starije Zeljezno Doba Na Kvarneru PDF

SVEUILITE U ZADRU
Odjel za arheologiju
Preddiplomski studij arheologije
Zavrni prvostupniki rad
Starije eljezno doba na Kvarneru
Mentor: dr. sc. Martina elhar

Student: Iva koro
Zadar, godina 2015.

Sadraj:
1. UVOD ................................................................................................................................. 1
2. POVIJEST ISTRAIVANJA ................................................................................................ 2
3. KULTURNO POVIJESNI OKVIR ....................................................................................... 6
4. KRONOLOGIJA .................................................................................................................... 8
5. NASELJA............................................................................................................................... 9
6. POKAPANJE ....................................................................................................................... 17
6.1. Pokapanje u ravnom zemljitu ....................................................................................... 18
6.1.1. Kastav ..................................................................................................................... 19
6.1.2. Grobnik ................................................................................................................... 20
6.1.3. Klaenica................................................................................................................. 21
6.2. Pokapanje u grobnim humcima ..................................................................................... 22
6.2.1. Osor ......................................................................................................................... 22
6.2.2. Gromaica ............................................................................................................... 24
7. MATERIJALNA KULTURA .............................................................................................. 26
7.1. Predmeti osobne nonje ................................................................................................. 26
7.1.1. Privjesci i pektorali ................................................................................................. 35
7. 2. Oruje ........................................................................................................................... 37
7. 3. Keramika ...................................................................................................................... 38
7. 4. Plastika.......................................................................................................................... 41
8. ZAKLJUAK ...................................................................................................................... 43
9. LITERATURA ..................................................................................................................... 47
1. UVOD
Kvarnerski zaljev nalazi se na mjestu gdje se Sredozemno more, putem Jadranskog,
najvie uvlai u europski kontinent; na mjestu gdje se dodiruju jadransko-mediteranski i
posavsko-podunavski svijet. Na sjeveroistonom dijelu Jadranskog mora, izmeu Istre i
vinodolsko-velebitske obale smjestili su se Kvarnerski otoci i Hrvatsko primorje (Slika 1). Tu
se nalazi sjecite kopnenih i pomorskih komunikacija; isprepliu se putevi iz sjeverozapadnih
krajeva Slovenije te jugoistonih jadranskih i zapadnobalkanskih regija. Takav strateko-
geografski poloaj preduvjet je za ekonomski, drutveni i kulturni razvitak ovog podruja.1
Kvarner je od zalea izdvojen planinama; s

istone strane nalazi se masivni Velebit, na
sjeveroistoku planine Gorskog kotara i na
zapadu je Uka. Iste planine odvajale su
prapovijesno stanovnitvo Kvarnera od
drugih naroda. Uka je inila granicu s
Histrima, dok su se s druge strane Gorskog
kotara i Velebita nalazili Japodi. U
susjedstvu su bile notranjska i svetolucijska
kultura, a preko mora, na zapadnoj
jadranskoj obali nalazili su se Piceni i druge
talijanske kulture eljeznog doba. Preko
planinskih prijevoja Gorskog kotara
Kvarner je povezan s podunavskim
prostorom, a preko Postojnskih vrata s
jugoistonoalpskim podrujem.2 Sve
navedene kulture imale su utjecaj na razvoj
Kvarnera u razdoblju kasnog bronanog i
Slika 1 Poloaj Kvarnerskog zaljeva (BLEI
starijeg eljeznog doba. KAVUR, M., 2014a, 18.)
Obalni dio Kvarnera ine plodna Kastavtina i Grobintina s Grobnikim poljem, dalje prema
jugu slijedi Bakarski zaljev, zatim plodna dolina Vinodola koja se nadovezuje na strmovito
1
GLOGOVI, D., 1989, 1.
2
BLEI KAVUR, M., 2014a, 17-18.
1
podvelebitsko Podgorje. Posebnost Kvarnera ini i jedinstvena otona skupina koja se
rasprostire od Rijekog zaljeva na sjeveru do Ilovikih vrata na jugu. Kvarnerski otoci
rasporeeni su u dva niza otoka. Zapadni, vanjski niz otoka ine kreviti Cres i Loinj s
manjim otocima Unije, Srakane, Susak, Ilovik i Sv. Petar. Istoni, unutarnji niz ine pitomiji
otoci Krk, Rab i sjeverni dio otoka Paga s nekoliko manjih otoka izmeu njih. Cres i Loinj
vie su orijentirani prema moru, dok su Krk i Rab orijentirani prema kopnu. Otoci Ilovik i Sv.
Petar predstavljaju prirodnu poveznicu s otocima sjeverne Dalmacije.3
Podruje Kvarnera je u geografskom i kulturno-povijesnom pogledu pripadalo Liburnima. U

ovom prvostupnikom radu obradit e se opisano Kvarnersko primorje i pripadajui otoci u
razdoblju starijeg eljeznog doba. Ukratko u objasniti problematiku liburnskog teritorija na
Kvarneru; prikazati nain naseljavanja i pokapanja te materijalnu kulturu naroda koji je
nastanjivao prostor Kvarnera u razdoblju starijeg eljeznog doba, u razdoblju najveeg
razvoja autohtone liburnske kulture.
2. POVIJEST ISTRAIVANJA
Istraivanja Kvarnera provode se jo od 19. stoljea na lokalitetima Osor na Cresu,
Garica, ula i Baka na otoku Krku, Kastav, Grobnik, Griane, Sv. Juraj i Klaenica. Tada su
istraivanja bila na samim poecima, iskopavanja su vodili amateri i zbog toga nisu bila
metodoloki ispravna pa su esto nepoznate okolnosti nalaza kao i njihov izvorni kontekst.4
Arheoloka istraivanja uglavnom su inicirali lokalni sveenici, poput upnika Ante
Butkovia iz Kastva, koji je bio muzejski povjerenik Josipa Brunmida iz Narodnog muzeja u
Zagrebu. Brunmid u svojim biljekama spominje dobro ouvane predmete koje je Butkovi
sakupio u Miincima ispod bedema Kastva, navodei kako se radi o arnim grobovima.
Sakupljenu grau Butkovi je odnio u Vrbnik na otoku Krku gdje je nastavio svoju slubu.
Danas se tamo nalazi upna zbirka Desetinec s predmetima iz Kastva.5
Osorski upnik Ivan Bolmari vodio je istraivanja grobova na Kavaneli pokraj Osora od
1878. do 1881. godine. O njegovima istraivanjima postoje samo kratki izvjetaji. Nalaze je
pohranio u upnom dvoru iz ega je na kraju nastala Arheoloka zbirka Osor. Godine 1959.
prilikom kopanja kanala za vodovod otkriven je liburnski tumul s nalazima slinim onima u
3
BLEI KAVUR, M., 2014a, 18-19.
4
GLOGOVI, D., 1989, 2.
5
BLEI KAVUR, M., 2014a, 30.
2
Arheolokoj zbirci Osora. Tumul su istraivali Boris Bai i Josip Mladin iz Arheolokog
muzeja Istre.6 Bai je prije istraivao i visok nasip uz Katel s unutarnje strane zapadnih
gradskih vrata i pojedinane grobove po Osoru. Graa s njegovih istraivanja pohranjena je u
Arheolokom muzeju Istre.7 Josip Mladin istraivao je tumul i dokumentirao sedam grobova
zgrenaca u kamenim krinjama s raznim prilozima nakita i nonje.8 Od sedamdesetih godina
prolog stoljea istraivanju grada Osora pridruuje se Arheoloki institut iz Zagreba pod
vodstvom Aleksandre Faber.9
Slika 2 Kastav s ucrtanim pruanjem bedema i poloaja nekropola (BLEI KAVUR, M.,
2014a, 30.)
U Kastvu (Slika 2) je na nekropoli Veli Miinac sedamdesetih godina prolog stoljea
istraivanja nastavila Radmila Mateji iz Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci.10
Prikupljena graa i nain sahranjivanja otkrili su potpuno nove podatke za eljezno doba tog
dijela Hrvatskog primorja. Nedaleko od Kastva nalazi se jo jedan znaajan lokalitet,
Grobnik, gdje je zamijeena slina situacija. ime Ljubi bio je ravnatelj tadanjeg
zagrebakog Narodnog muzeja prije Josipa Brunmida. Ljubi je 1873. godine izvrio manja
istraivanja u Grobniku i dokumentirao je skeletne grobove iz prapovijesnog i rimskog doba.
U svoje vrijeme ime Ljubi provodio je istraivanja od Grobnika, Bakra, Vinodola i sve do
6
MLADIN, J., 1960, 211.
7
8
MLADIN, J., 1960, 211-223.
9
FABER, A., 1974, 79-81.
10
MATEJI, R., 1974, 51-77.
3
Jablanca.11 Godine 1987. i 1990., Grobnik je istraivala i eljka Cetini, kustosica u
Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.12
Nakon ime Ljubia i Radmile Mateji, podruje Vinodola u novije vrijeme istrauje Ranko
Starac, kustos Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka. Ranko Starac
zabiljeio je niz gradina i tumula na cijelom kvarnerskom podruju.13
Istraivanja na nekropoli Klaenica iznad Jablanca provodili su ime Ljubi 1889. i Josip
Brunmid 1900. godine. Brunmid je objavio grobne cjeline i znaajan broj prikupljenog
nakita i predmeta osobne nonje.14 Prapovijesnim nalazitima, gradinama i nekropolama na
podruju Senja, Jurjeva i Stinice bavio se i Ante Glavii15, ondanji kustos u Gradskom
muzeju Senj. Ante Glavii je godinama rekognoscirao velebitski prostor i primorske padine,
a u novije vrijeme time se nastavio baviti Miroslav Glavii.16 Grobni inventar starijeg
eljeznog doba iz Sv. Jurja objavila je Tihomila Teak Gregl.17
O prapovijesti Kvarnerskih otoka najosnovnije podatke dao je transki arheolog Carlo

Marchesetti, vrstan poznavalac gradina i kateljerskog tipa naselja. Manja istraivanja
provodio je na osorskoj nekropoli i na gradinskim nalazitima otoka Cresa i Loinja. U svom
radu Isole del Quarnero iz 1924. godine, opirnije se osvrnuo na podruje Kvarnera.18
Rekognoscirao je sve poznate gradine i tumule, iz kojih je prikupio oskudan keramiki
materijal. Do kraja 20. stoljea, njegov rad postaje jedan od najznaajnijih i najvanijih za
cresko - loinjsko otoje, Krk i priobalno podruje do Rijeke.
Kvarnerske otoke istraivao je i Vladimir Mirosavljevi; on je pedesetih godina prolog

stoljea rekognoscirao teren na otocima, ali veina njegovih prikupljenih podataka ostaje
neobjavljena. Objavljena su samo istraivanja sa Cresa i Loinja.19 Arheoloku topografiju
otoka Cresa i Loinja objavila je i Jasminka us Rukoni, tadanja kustosica u cresko
loinjskom Muzeju.20 Grad Krk istraivao je Andro Mohorovii koji je u antikim
supstrukcijama pronalazio prapovijesne slojeve i dijelove arhitekture s veom koliinom
11
12
BLEI, M., 2004, 53-55.
13
BLEI KAVUR, M., 2014a, 38-39.
14
BRUNMID, J., 1901, 53-62.
15
GLAVII, A., 1966, 383-426
16
GLAVII, M., 1993, 97-119.
17
TEAK GREGL, T., 1984, 1-6.
18
MARCHESETTI, C., 1924. Opirnije o njegovu djelovanju na prostoru Kvarnera kod: M. BLEI KAVUR,
2014a, 32-33.
19
MIROSAVLJEVI, V., 1974, 259-291.
20
US RUKONI, J., 1982, 9-17.
4
prapovijesnog materijala.21 Nakon njega istraivanja urbane jezgre grada Krka i Omilja
vrila je Aleksandra Faber.22 Boljem poznavanju kvarnerskih otoka uvelike je doprinijela i
Radmila Mateji.23
Otoci Rab i Pag su slabo istraivani. ime Batovi rekognoscirao je podruje otoka Paga u
cijelosti, a angaira se i na otoku Rabu. Zdenko Brusi je takoer proveo nekoliko
rekognosciranja i probnih istraivanja na Rabu.24 Radmila Mateji 1967. godine istraila je
sluajno otkriveni tumul na brdu Gromaici kod Lopara na Rabu.25 Otok Pag u cijelosti ne
pripada Kvarnerskim otocima, ali njegov poluotok Lun zadire u Kvarnerski zaljev. U zbirci
Stomorica u Novalji nalaze se neki predmeti koji su iskopani sedamdesetih godina prolog
stoljea u blizini sela Vidasi na poluotoku Lunu. Nalaze iz zbirke Stomorica objavila je Dunja
Glogovi.26
Istraenost otoka jo uvijek je openito vrlo slaba pa se ne moe dobiti cjelovita slika razvoja
kultura u prapovijesti. Niti jedan rad o prapovijesti Kvarnerskih otoka nije rijeio problem
stratigrafije, kronologije i tipologije otkrivenih gradinskih naselja, kao ni urbana i kulturna
svojstva naselja.27
Kvarner je rubno podruje gdje su se mijeali razliiti utjecaji i kulture. Svoje oblije
eljeznodobna graa s Kvarnera dobila je u radovima Dunje Glogovi i Martine Blei Kavur.
Treba spomenuti i imu Batovia koji se u svojim brojnim radovima o Liburniji i liburnskoj
kulturi osvrnuo i na Kvarner, koji smatra integralnim prostorom Liburnije. Sveobuhvatan
pregled arheolokih istraivanja na Kvarnerskom prostoru s opsenom literaturom donosi
Martina Blei Kavur.28
21
22
FABER, A., 1978, 74-77; 1979, 183-186; 1982a, 66-68.
23
BLEI KAVUR, M., 2014a, 37-38.
24
25
MATEJI, R., 1968, 75-83.
26
GLOGOVI, D., 1991, 17-24.
27
BATOVI, ., 2003, 256.
28
BLEI KAVUR, M., 2014a, 25-41.
5
3. KULTURNO POVIJESNI OKVIR
Opis Liburnije s prikazom njezinih granica, opina, gradova i raznim drugim
podacima donosi Plinije Stariji u svom djelu Naturalis Historia iz 1. stoljea po. Kr.29 Po
njemu Liburni su zauzimali prostor od rijeke Rae u Istri do Krke u sjevernoj Dalmaciji,
ukljuujui i pripadajue otoke. Po tome Kvarner se ubraja u sastavni dio Liburnije. No,
Plinije donosi sliku Liburnije iz 1. stoljea, stoga ne moemo biti sigurni kako su granice
Liburnije izgledale u starijem eljeznom dobu. Podruje Kvarnera problematino je po pitanju
teritorijalnih granica Liburnije. Na prostoru od Labina, podno Uke sve do Gorskog kotara
dodiruju se tri plemenske zajednice: Liburni, Japodi i Histri. Prostor Liburna zavrava na
rijeci Rai i Uki, dalje je teritorij Histra, a s Japodima se dodiruju na poetku Gorskog
kotara. Na prostoru od Labina do Rijeke jo nisu otkrivene nekropole pomou kojih bi se
najjednostavnije mogla odrediti pripadnost Liburnima ili Histrima. Naseobinska keramika
veoma je slina kod oba naroda pa ona nije pouzdan element. 30 Na rijekom podruju
otkrivene su nekropole na Kastvu i Grobniku, gdje su pokojnici pokopani u ispruenom
poloaju, to ime Batovi pripisuje japodskom utjecaju31, to miljenje dijeli i eljka
Cetini.32 S druge strane, Boris Oluji to miljenje smatra teko prihvatljivim s obzirom da su
pogrebni obiaji ipak dio identiteta zajednice i teko da bi se ispreplitanje razliitih kulturnih
utjecaja iskazalo u prihvaanju tuih pogrebnih obiaja. Oluji stoga smatra vie prihvatljivim
kako su grobovi u Kastvu i Grobniku pripadali Japodima uz mogue utjecaje liburnske
kulture.33 Ranko Starac smatra kako je podruje zalea Rijeke, zajedno s podrujem oko
Grobnika i Kastva sve do 4. stoljea pr. Kr. pripadalo Japodima.34 Martina Blei Kavur
smatra kako su Kastav i Grobnik vjerojatno bili samostalni ili blii notranjskom i japodskom
podruju. Liburnski utjecaj, po njenom miljenju, je minimalan.35
Cijeli obalni dio Kvarnera je kontaktno podruje razliitih naroda na kojem je vjerojatno
ivjelo mijeano stanovnitvo. Kvarnerski prostor od kontinenta odvajali su planinski masivi
Gorskog kotara i Velebita. Gorski kotar gotovo je u potpunosti arheoloki neistraen, ali
smatra se kako je pripadao Japodima. U odreenoj literaturi Japodima se ak pripisuje i cijeli
29
BATOVI, ., 1987a, 345
30
MIHOVILI, K., 2013, 26.
31
BATOVI, ., 1987a, 356.
32
OLUJI, B., 2007, 116.
33
OLUJI, B., 2007, 116.
34
STARAC, R., 1996, 9.
35
BLEI, M., 2002, 121.
6
obalni dio Kvarnera zajedno s podvelebitskim prostorom.36 Velebit je koriten za ljetne ispae
od naroda s podvelebitskog primorja i Japoda s kontinentalnog zalea. Njegovi planinski
prijevoji povezuju zalee s obalom i osigurani su itavim nizom gradina du obale
vinodolskog i podvelebitskog kanala. U podnoju Velebita smjestio se i niz prapovijesnih,
kasnije i vanih antikih naselja.37 Jesu li ta naselja osnovali Japodi ili Liburni, jo nije
utvreno.
Antiki pisci Strabon i Plinije Stariji
spominju kako su Japodi drali dio obale
izmeu Rijeke i Karlobaga.38 Prema Pliniju
krajnja istona liburnska granica je rijeka
Telavij, kod grkog geografa Ptolomeja to je
rijeka Tedanij. Telavij i Tedanij identificiraju
se sa Zrmanjom, ali i vodenim tokom
rnovnice kod Sv. Jurja.39 Mithad Kozlii
smatra kako je Ptolomej pod Tedanij mislio
na rijeku Zrmanju, ali ju je samo pogreno
kartirao kod Jablanca u Velebitskom kanalu
(Slika 3).40 Slobodan ae u svom radu
identificira Telavij ili Tedanij sa
rnovnicom.41 Oluji smatra kako obje
Slika 3 Ue rijeke Tedanija po Kozliiu

pretpostavke imaju svoje argumente, ali su i
(KOZLII, M., 1981/82, 23.) podjednako nesigurne. Po njemu bi ipak rijeka
Zrmanja mogla biti granica barem u veem djelu liburnske i japodske povijesti jer
razgraniava dvije prostorne i zemljopisne cjeline, Liku i sjevernu Dalmaciju.42 ae se ne
slae s Olujiem, on smatra kako prioritet treba dati onome to je zapisano u antikim
izvorima, odnosno Ptolomeju jer on biljei Telavij izmeu gradova Lopsica (Sv. Juraj) i
Ortopla (Stinica kod Jablanca). Plinije Stariji samo spominje granicu Japudije i Liburnije kao
36
BALEN LETUNI, D. et alii., 2004, 212.
37
OLUJI, B., 2007, 114-115.
38
OLUJI, B., 2007, 116.
39
OLUJI, B., 2007, 112.
40
KOZLII, K., 1981/82, 15-32.
41
AE, S., 1987/88, 65-92.
42
OLUJI, B., 2007, 114.
7
rijeku Telavij koja se nalazi negdje izmeu granice na Rai i Nina. Plinije, za razliku od
Ptolomeja, ne prua mogunost identifikacije rijeke.43
Kvarner nije dovoljno istraen kako bi mogli tono odrediti koja etnika grupa ga je
naseljavala, ali uglavnom se promatra kao integralni dio liburnske kulture. Zbog svog
poloaja bez sumnje je bilo intenzivnih kontakata sa susjednim kulturama, to se oituje u
materijalu koji se dijelom razlikuje od onoga s matinog liburnskog podruja.44
Najstarije vijesti o Liburnima odnose se na razdoblje tzv. liburnske talasokracije Jadranom, pa
ak i izvan njega. Dobro su poznati sukobi Liburna s Grcima; godine 735. pr. Kr. s otoka Krfa
Liburne su potjerali korintski kolonisti. Godine 627. pr. Kr. uz pomo korintskih kolonista s
Krfa starosjedioci Dirahija istjerali su Liburne iz svog grada. Grci su ubrzo poeli osnivati
svoje kolonije na Jadranu i Liburni su potisnuti na gornji Jadran.45
4. KRONOLOGIJA
U literaturi Kvarner se uglavnom promatra kao integralni dio Liburnije, pa se i
promatra kroz periodizaciju liburnske kulture. eljezno doba na liburnskom prostoru
zapoinje na prijelazu iz 10. u 9. stoljee, odnosno poetkom 9. stoljea pr. Kr. Periodizaciju
liburnske kulture napravio je ime Batovi jo 1964. godine, a ona je s vremenom
usavravana. Kulturni i povijesni razvoj Liburna Batovi dijeli na tri glavna razdoblja i pet
faza, s tim da se prvo razdoblje ne vee uz puno eljezno doba, ve je to prijelazna faza iz
kasnog bronanog u eljezno doba i datira se u 11. i 10. stoljee pr. Kr. Slijedee razdoblje je
razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu koje se odvijalo od 9. do 6. stoljea, u razvoju kulture
to su faze I, II i III. Drugo razdoblje je razdoblje gubitka prevlasti na Jadranu i opadanja moi
Liburna, koje se odvijalo od 5. do 1. stoljea prije Krista. U razvoju kulture to su faze IV i
V.46
Martina Blei Kavur smatra kako je Batovieva prva prijelazna faza neodriva i kako je
kasno bronano doba kontinuirano, u kulturolokom smislu, prelazilo uz uvoenje pojedinih
novosti, u rano eljezno doba. Blei smatra kako prvo razdoblje pripada kasnom bronanom
dobu i dijeli se na tri faze (I A-C).47 Osim ove preinake kod Blei Kavur, sva ostala pitanja
to se tie kronologije ostaju netaknuta. Batovieva periodizacija i dalje je najprihvatljivija.
43
AE, S., 2007, 71-73.
44
BLEI, M., 2007a, 110.
45
KURILI, A., 2008, 14.
46
BATOVI, ., 1987a, 347.
47
8
Prvu fazu eljeznog doba kod Liburna Batovi datira u 9. stoljee pr. Kr. i opisuje ju kao
vrijeme stabilizacije i oblikovanja kulture. Drugu fazu dijeli na A i B stupanj; A stupanj datira
se u 8. stoljee i B stupanj u 7. stoljee pr. Kr. U ovoj fazi Liburni dostiu vrlo bogat razvoj
svoje kulture koja se temelji na snanoj pomorskoj trgovini. Trea faza datira se u 6. stoljee
pr. Kr., i nastavlja se razvoj kulture iz prethodne faze. etvrta faza datira se u 5. stoljee pr.
Kr., kada Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu. Posljednja je peta faza, koja se dijeli
na dva stupnja; A stupanj koji se datira u 4. i 3. stoljee i B stupanj u 2. i 1. stoljee pr. Kr.
Ovu fazu karakterizira utjecaj helenistikih strujanja.
Nives Majnari Pandi odstupila je od tradicionalnog modela promatranja Kvarnera prema
kronologiji liburnske skupine kada je Kvarner pribliila Istri. Time je izdvojila Kvarner iz
prostora Liburnije.48 Martina Blei Kavur smatra kako kasno bronano doba na Kvarneru
traje od kraja 13. stoljea do 10. stoljea pr. Kr., a poetak eljeznog doba stavlja u drugu
polovicu 10. stoljea pr. Kr.49
Openito se smatra kako je najvei domet razvoja liburnske kulture bio od 8. do 5. stoljea
prije Krista.50 U ovom radu obraditi e se razdoblje starijeg eljeznog doba na podruju
Kvarnera, od 9. odnosno, druge polovice 10. stoljea pr. Kr. do kraja 5. stoljea pr. Kr.
5. NASELJA
Osnovni oblik naselja, kod Liburna i openito na naoj obali, kroz cijelo eljezno doba
su gradine. Gradinska naselja smjetena su na prirodno zatienom uzvienom poloaju, u
blizini mora, luka, plodnih polja i izvora vode. Velik broj gradina bio je stalno naseljen, neke
samo povremeno, a neke nisu bile naseljene ve su sluile kao zbjeg, izvidnica, za stoku ili u
druge svrhe.51 Razdoblje starijeg eljeznog doba je razdoblje najintenzivnijeg naseljavanja
gradina openito. Na Kvarneru ima oko stotinjak gradina iz bronanog i eljeznog doba, koje
su uglavnom imale iste znaajke kao i gradine na matinom liburnskom podruju.
Izdvojiti u nekoliko gradina s prostora Kvarnera i kvarnerskih otoka, koje se mogu smjestiti
u razdoblje starijeg eljeznog doba. Treba napomenuti kako je veina tih gradina osnovana
tijekom ranog ili srednjeg bronanog doba, a tu su izdvojene zbog mogunosti da su bile
48
MAJNARI PANDI, N., 1998, 160.
49
50
BATOVI, ., 1976, 94.
51
BATOVI, ., 1987a, 352-353.
9
naseljene i poetkom eljeznog doba zbog toga to su na njima, osim bronanodobnih,
dokumentirani i ulomci eljeznodobne keramike, i to je jedini nalaz zbog kojeg sljedee
gradine moemo uzeti u obzir. Nalaz keramike s poetka eljeznog doba na ovim gradinama
pokazuje kako su one bile sporadino naseljene i nakon bronanog doba. Rijetko koja
gradinska naselja na Kvarneru su sustavno istraivana, pa zbog neistraenosti ne moemo sve
gradine sa sigurnou smjestiti u eljezno doba. To se, naravno, ne odnosi na liburnska naselja
poput Osora i Krka.
Na podruju opatijskog primorja u poetak eljeznog doba moemo smjestiti gradinu

Boligrad iznad Zagorja, Gradac izmeu Sisola i ikovca, Gradac iznad moenike Grabrove
i Podosojnu pe blizu Moenike Drage.52 Dalje prema Matuljima nalazi se gradina iznad
apjana53, koja je funkcionirala kroz cijelo eljezno doba, zatim Gradie iznad Velog Brguda
gdje su vidljivi suhozidni bedemi i tragovi pravokutnih kua.54 U bronano i eljezno doba na
podruju Rijeke ubicirano je oko desetak gradina, a istiu se Trsat, gradina Pulac55, gradine
Solin56 i Sveti Kri iznad Kostrene i gradina Veli vrh.57 Otkrivene nekropole u Kastvu i
Grobniku dokazuju stoljetni kontinuitet naseljavanja. Nekropole su inae indikatori naselja.
Na Klaenici kod Jablanca je takoer otkrivena nekropola koja sugerira postojanje
eljeznodobnog naselja. Dananji grad Kastav smjeten je na stjenovitom uzvienju, na
pogodnom mjestu za razvoj gradinskog naselja prua se pogled na kvarnerske otoke, Uku,
istonu istarsku obalu te na cijelo Primorje od Rijeke do Vinodola. Pretpostavka je kako se na
mjestu najvieg uzvienja, na mjestu crkve sv. Jelene, nalazilo akropolsko naselje, a na
podruju Lokvine nalazio se donji grad. Prapovijesni bedemi nisu ouvani, ali se pretpostavlja
kako su ih preslojili antiki i danas vidljivi srednjovjekovni bedemi. eljeznodobni nalazi
pronaeni su unutar i izvan gradskih zidina.58
Naselje Grobnik razvilo se na najpristupanijem uzvienju na plodnijoj junoj strani
Grobnikog polja. Takav poloaj omoguio je nadzor nad gotovo cijelim Poljem, ali i prema
junim stranama sve do Pulca i gradine Solin i Sv. Kri; pogled see i do Kastva.
Pretpostavlja se kako je na poloaju Katela i kapelice sv. Jelene bio gornji grad ili
akropolsko naselje. Donji grad je vjerojatno bio smjeten neto nie, na mjestu dananje upe
sv. Filipa i Jakova. S june strane je vodila cesta do grada, a podgrae se moda nalazilo na
52
STARAC, R., 1994, 17.
53
STARAC, R., 1996, 8.
54
STARAC, R., 1996, 14.
55
BATOVI, ., 1987c, 97.
56
STARAC, R., 2005, 159-164.
57
BLEI, M., 2007b, 224.
58
BLEI, M., 2002, 70-71.
10
jugozapadnoj strani koja je izravno povezana s obradivim poljem.59 To su sve samo
pretpostavke jer prapovijesna arhitektura se nije mogla sauvani pod srednjovjekovnim
feudalnim Grobnikom. Naselje kao i nekropola u Grobniku mlae je od naselja u Kastvu.
Prema analiziranim podacima naselje u Grobniku formira se u 7. stoljeu pr. Kr., kada se na
prostoru rijeke regije i ire, sve do 6. stoljea pr. Kr. isprepliu razni kulturni utjecaji.60
U Bakarskom zaljevu gradine su razorene izgradnjom gromaa i drugim ovjekovim

intervencijama u zadnjih nekoliko stoljea. Istie se gradina kod Praputnjaka koja dominira
Bakarskim zaljevom. Jedino grad Bakar ima status utvrenog liburnskog naselja, znaenja i
veliine poput Kastva i Grobnika. U Gornjem gradu u Bakru, po oklonim vrtaama,
prikupljeno je mnotvo ulomaka keramikog posua iz starijeg eljeznog doba. Takav tip
keramike nalazi se i u velikim liburnskim gradovima poput Osora i Krka.61 Na podruju
Vinodola treba izdvojiti gradinu Sopalj iznad Dramlja, prapovijesno naselje na Kotoru iznad
Crikvenice62, Sv. Juraj iznad Selca (Slika 4) i gradinu Osap iznad Novog Vinodolskog.63
Slika 4 Gradina sv. Juraj iznad Selca; slika gradine na digitalnoj karti Hrvatske
preuzeta s http://geoportal.dgu.hr/viewer/ (19. kolovoza 2015. godine)
59
BLEI, M., 2004, 50-52.
60
BLEI, M., 2004, 83.
61
STARAC, R., 2005, 166-167.
62
STARAC, R., 2004, 166.
63
MATEJI, R., 1981, 309.
11
Dalje prema podvelebitskom Podgorju istie se gradina Kuk iznad Senja. Naselje je bilo
zatieno bedemima od velikih kamenih blokova u tehnici suhozida, osim na istonoj strani
gdje su se nalazile strme litice. Pretpostavka je da se na jugozapadu nalazio ulaz u naselje. Na
gradini su pronaeni brojni nalazi, od ostataka bedema i nastambi do velike koliine
keramike.64 Nekoliko kilometara junije od Senja nalazi se mjesto Sv. Juraj. Na junoj strani
mjesta uzdie se Gradina i na njezinom samom vrhu naeno je obilje prapovijesne i antike
keramike te drugi razliiti predmeti. Na junoj strani pronaena su i dva groba te nekoliko
koluta od slabo peene ilovae s keramikom iz eljeznog doba. Zapadno od Gradine, nasuprot
mjesta Sv. Juraj nalazi se mali otoi pod imenom Lisac, koji je prije vjerojatno bio spojen s
kopnom. Nalazi suhozidnih bedema i keramike potvruju kako je tu u predrimsko doba bilo
naselje. U moru izmeu otoka i kopna mogu se vidjeti navodni ostaci zidova kua.65 Dalje
slijede mjesta Lukovo s gradinom Klis i Starigrad kod Senja s utvrenim prapovijesnim i
rimskim naseljem nepoznatog imena, na mjestu srednjovjekovne utvrde.66 Na jugoistonoj
strani mjesta Jablanac nalazi se brdo Klaenica na kojem su zabiljeeni bedemi preko dva
metra visine izgraeni u tehnici suhozida.67
Posljednja gradina na prostoru podvelebitskog
Podgorja koji se obrauje u ovom radu je gradina u
Prizni. Gradina je smjetena na poluotoiu, po
svom prirodnom poloaju, idealnom mjestu za
osnivanje gradinskog naselja. Prema materijalnim
ostacima naselje je osnovano poetkom eljeznog
doba.68
Gradinska naselja na Kvarnerskim otocima
istraivao je Vladimir Mirosavljevi, ali veina
njegovih istraivanja ostaje neobjavljena. Kao ona
na Krku, gdje je rekognoscirao i probno istraio
Slika 5 Poloaj grada Krka gradine Kostrij, Sokolica, Sv. Ivan i Bag.69 Jedna
(GLOGOVI, D., 1989, 5.)
od najveih prapovijesnih gradina na otoku Krku je
Kreovani vrh u blizini naselja Garica. Bedemi gradine danas se vide kao porueni kameni
nasip. Gradina je nastala u bronanom dobu, ali je pronaeno nekoliko ulomaka liburnske
64
GLAVII, A., 1966, 391.
65
GLAVII, A., 1966, 393-394.
66
GLAVII, A., 1966, 395.
67
GLAVII, A., 1996, 396.
68
GLAVII, A., 1996, 398.
69
MIROSAVLJEVI, V., 1974 , 271.
12
eljeznodobne keramike.70 Na otoku Krku treba jo istaknuti gradine Veli Kaslir kod Punata i
Glavica kod Bake71, gradinu Baji kod Poljica72 i Malinsku.73 Omialj, antiki Fulfinum
ima prapovijesne temelje na omialjskoj glavici gdje su otkriveni tragovi prapovijesnih
nastambi.74 Grad Krk (Slika 5), antiki Curicum izrastao je iz prapovijesnog naselja to
dokazuju ostaci prapovijesnih bedema, ispod antikih i srednjovjekovnih bedema, ija starost
see do 6. stoljea pr. Kr. Uz bedeme, tragovi nastambi i ostaci keramike dokazuju kako je
prapovijesni Krk bio vano liburnsko trgovako uporite.75
Carlo Marchesetti provodio je znaajna istraivanja na gradinskim nalazitima otoka Cresa i
Loinja (Slika 6). Nakon njega istraivao je Vladimir Mirosavljevi. Objavljena su
istraivanja s otoka Cresa, Loinja, Unija i Sv. Petra, gdje je ubicirao 38 gradina, a na 21 je
izveo probna istraivanja. Detaljnija izvjea i tlocrte Mirosavljevi donosi za gradine Vela
Straa na Cresu, Maslovnik, Polana, Lae, Halmac, Ilovica, Skulk, Pelginja, sv. Bartolomej i
Halm.76 Na istraenim gradinama, ak i u peinama Jami na Sredi na Cresu i Veloj Spilji na
Loinju, Mirosavljevi kao nalaze navodi tzv. gradinsku keramiku koju opisuje kao
eljeznodobnu.77 Peine su vjerojatno bile koritene povremeno ili sezonski, a ne za trajni
boravak. Treba jo dodati gradine Beli, Lubenice i Vamine na Cresu. Na lokalitetu Vamine
ustanovljeni su ostaci pravokutnih kua i liburnske keramike.78 Mirosavljevi ne opisuje niti
prilae slike keramike za koju tvrdi da je eljeznodobna, pa je teko na temelju tako sumarnih
podataka zakljuiti kako se radi o eljeznodobnim lokalitetima.
Slika 6 Gradina Skulk na Cresu (MARCHESETTI, C., 1924, 138.), prikaz gradine na osnovoj i
digitalnoj karti Hrvatske preuzet s http://geoportal.dgu.hr/viewer/ (7. kolovoza 2015. godine)
70
STARAC, R., 2006, 294-295.
71
BLEI, M., 2007c, 31.
72
FABER, A., 2000, 157.
73
GLOGOVI, D.,1989, 3.
74
FABER, A., 1982a, 68.
75
FABER, A., 1978, 75
76
MIROSAVLJEVI, V., 1974, 272.
77
MIROSAVLJEVI, V., 1960, 209.
78
US RUKONI, J., 1982, 11.
13
Vano liburnsko trgovako uporite na Kvarneru uz Krk je i Osor. Dananji Osor lei na
poluotoku, odnosno prevlaci koja spaja otoke Cres i Loinj. Naselje se nalazi na creskoj
strani, a od otoka Loinja dijeli ga nekoliko metara irok prokop preko kojeg se odvija
pomorski promet. Plovni kanal, tzv. Cavanella, nije prirodan prolaz nego je umjetno
prokopan. Ne zna se tono kada je prolaz izmeu dva otoka prokopan, no to se moglo
dogoditi jo u vrijeme liburnske prevlasti Jadranom.79
Ve u prapovijesno vrijeme postojali

su putevi koji su povezivali pojedina
gradinska naselja na otoku. Naselja su
sudjelovala u razmjeni dobara i u
trgovini proizvodima koje je trebalo
dopremiti do glavnog trita. Takvi
putevi vodili su od dananjeg grada
Cresa i od Punta Kria uz poznata
gradinska naselja pa do Osora, koji je
na Cresu bez sumnje bio glavno
trite.80 Naselje nastaje krajem
kasnog bronanog i poetkom
eljeznog doba i ve tada ima pravi
protourbani karakter (Slika 5). Bilo je Slika 7 Poloaj grad Osora i nekropole Kavanela
to veliko naselje okrueno morem i (GLOGOVI, D., 1989, 6.)
snanim bedemima, ponajvie sa istone i zapadne, lake pristupne strane. Na zapadnoj strani
nalazila su se i glavna gradska vrata. Naselje je imalo i pristanite u sjevernoj uvali Bijar, a
izvan naselja nalazile su se i nekropole. Na zapadnoj strani nekropola Kavanela i na istonoj
strani kod groblja sv. Marije.81 Nalazi iz nekropola, prapovijesnih i antikih, pokazuju visok
stupanj ivotnog standarda stanovnitva. Iskopavanjem na gradskom tlu otkriveno je
prapovijesno obitavalite. Suhozidne konstrukcije kua, ostaci gara i pepela, koljke, kosti i
ulomci keramike izmjeani su s uruenim kamenjem. Na nekim mjestima zamijeena je
neporemeena slojevitost podova i ognjita. Prostor koje je naselje tada zauzimalo obuhvaa
79
FABER, A., 1982b, 61-62.
80
FABER, A., 1982b, 65.
81
BLEI KAVUR, M. et alii, 2014, 23
14
cijelu povrinu osorskog platoa: od prokopa uz Loinj do movarnog podruja u uvali Bijar.82
Osor je, uz Punta Kria, jedno od dva poznata prapovijesna naselja na ravnom na Kvarneru.
Na otoku Rabu za sada je poznato est gradinskih naselja koje se koritene u eljezno doba, a
to su Rab, Katelina u Kamporu, Gromae u Supetarskoj Dragi, Gromaica, Trbunjak i Sv.
Damijan u Barbatu. Sve gradine, osim Sv. Damjana, bile su opkoljene jednostrukim
suhozidnim bedemom. Bedemi Gromaice u Loparu uvreni su poprenim zidovima,
naslonjeni jedan na drugi, to je do sada jedini poznati primjer na liburnskom podruju.
Opkop postoji samo ispred prilaznog bedema gradine Trbunjak to je izuzetna pojava kod
Liburna, to je poznato jo samo na gradini Venac kod Ljupa.83 Vodeu ulogu kao upravno i
proizvodno sredite na otoku bez sumnje je imao Rab. Smjeten je na najboljem poloaju na
otoku to dokazuje njegova veliina, najdeblje kulturne naslage i neprekidna naseljenost.84
Rab takoer ima kontinuirano sauvane bedeme, ali u literaturi mu jo nije posveena
dovoljna panja.85
Gotovo sva liburnska naselja i gradine bile su opasane bedemima. Neke su imale bedemima
izdvojene dijelove kao akropolu ili podgrae. U starijem eljeznom dobu, odnosno u
najranijoj fazi liburnskih obrambenih sustava bedemi se grade od lomljenog neobraenog
vapnenca, kamenja razliitih veliina. Sam bedem sastoji se od dva paralelna zida izgraena
od takvih neobraenih velikih kamenja, a unutar ta dva zida bila je ispuna od manjeg
kamenja.86 Danas su ti bedemi na gradinama veinom sauvani u obliku uruenog nasipa
razliitih visina i irina.87 Ponekad je
bedem bio ispunjen nabijenom
zemljom ili ilovaom. Koliko su
takvi bedemi vrsti oituje se u
tragovima prapovijesnih bedema
Krka i Osora gdje je takva zemljana
jezgra odolijevala godinama i nakon
uruenja vanjskih kamenih blokova.88
Slika 8 Rekonstrukcija eljeznodobnog bedema (MARCHESETTI, C., 1924, 128.)
82
FABER, A., 1982b, 69.
83
BATOVI, ., 1987b, 157.
84
BATOVI, ., 1987b, 162.
85
BATOVI, ., 1987b, 166.
86
BRUSI, Z., 2000, 126.
87
GLAVII, M., 1993, 99.
88
FABER, A., 2000, 155.
15
Na znaajnijim gradinskim naseljima, kao u Osoru, Krku i Rabu, suhozidni bedemi su pod
grko italskim utjecajima obnovljeni u megalitskoj tehnici klesanih blokova.89 Ulaz u
gradinu kroz bedeme najee se izvodio u dvije varijante: jednostavno prekinut bedem ili
boni ulaz u obliku pueve kuice.90
Ve je Marchesetti primijetio na naem podruju sustave prapovijesnih gradina na istaknutim

poloajima, u ono doba bili su jo dobro ouvani i uoljivi (Slika 8). Danas su ti lokaliteti
preteno obrasli umama, kao
to se vidi na primjeru gradine
Skulk. Ovakva najstarija
utvrenja uglavnom datiraju od
bronanog doba. Bedemi Osora
imaju vie fazi gradnje i ona
najranija pripada eljeznom
dobu. Prstenasti dvostruki
suhozid konstatiran je na raznim
mjestima tokom istraivanja oko
dananjeg Osora. Prapovijesni
bedem negdje se podudara s
ranoantikim bedemom. Kod
antikih bedema grada Krka
takoer se vide ranije suhozidne
fortifikacije koje isto prate liniju
kasnijih utvrenja (Slika 9).91
Slika 9 Prikaz bedema iz starijeg eljeznog doba na naseljima Baji, Krk i Osor ( FABER, A.,
2000, 158.)
U gradu Krku antiki bedemi najbolje su sauvanu na sjevernom dijelu grada, na potezu od
franjevakog samostana do samostana benediktinki. Na tom mjestu bedem je sauvan i do
etiri metra visine, u njegovom platu mogu se pratiti i starije faze gradnje od kojih najstarija
datira u 6. stoljee pr. Kr. U gradu su otkriveni i kontinuirani tragovi prapovijesnih nastambi
89
BATOVI, ., 2003, 294.
90
BATOVI, ., 1987a, 354-355.
91
FABER, A., 1976, 230-233.
16
koje su prekrivale padine grada. Najdublji slojevi primitivno graenih nastambi takoer
datiraju u 6. stoljee pr. Kr.92
Kue su slabo istraivane, ali najvjerojatnije su bile jednostavne, pravokutne s jednom

prostorijom. Graene su od neobraenog kamena, pokrivene slamom ili trskom. Mogue da
su se gradile i drvene kue. Reprezentativni ostaci nastambi iz starijeg eljeznog doba na
Kvarneru nisu poznati. Oskudne podatke pruaju Osor, Krk i Omialj gdje su ustanovljeni
ostaci eljeznodobnih nastambi i ognjita.93
Na Kvarnerskim otocima razlikujemo tri tipa gradina. Prvi tip su gradine koje imaju samo
jedan bedem uokolo vrha, poput gradine Veliki Osap iznad Novog Vinodolskog. Drugi tip su
gradine koje imaju vie koncentrinih zidova, poput gradine Grobnik. Trei tip su gradine
koje imaju kruni prsten na vrhu brda i jedan ograen dio podno vrha, poput gradine Skulk na
Cresu.94 Naselja na obali poput Osora i Krka osnovana su zbog trgovine i pomorstva, a
utvrena su zbog sigurnosnih razloga.95 S obzirom na poloaj, veliinu i oblik, sve gradine na
Kvarneru nisu imale istu funkciju. Neke su utvrena naselja, drugima je teko utvrditi
funkciju, no moe se pomiljati na sigurnosne, markacijske, simbolike, gospodarske ili neke
druge poticaje koji su doveli do njihova nastanka.
6. POKAPANJE
Kroz itavo eljezno doba Liburni su pokapali svoje pokojnike na dva naina: u
zajednikim nekropolama na ravnom zemljitu pokraj ili podno naselja ili u kamenim
gomilama podalje od naselja. Nekropole se u pravilu nalaze izvan naselja, podno gradine, dok
su gomile razasute oko naselja, esto i na uzvisinama. U svakom sluaju grobovi su graeni
od po pet ploa neobraenog kamena vapnenca: etiri ploe inile su krinju, a peta je sluila
kao poklopac, iako nije uvijek sauvana. Pokojnici su polagani na bok u zgrenom poloaju.
Takav nain ukopa poznat je jo od bronanog doba i Liburni su ga zadrali kroz cijelo
eljezno doba. U nekropolama Kastva i Grobnika pokojnici nisu u zgrenom ve u
ispruenom poloaju, o emu e kasnije biti rijei.
Na podruju Kvarnera groblja starijeg eljeznog doba su slabo poznata. Najvie materijala
dolazi iz Osora: sa Kavanele i sedam grobova iz tumula. U sjevernom dijelu Osora poznati su
92
FABER, A., 1978, 74-75.
93
BATOVI, ., 1987c, 115.
94
GLOGOVI, D., 1989, 3.
95
GLOGOVI, D., 1989, 4-5.
17
i pojedinani nalazi prapovijesnih ukopa. Tamo se moe pretpostaviti postojanje manje
nekropole, to dokazuje i nalaz osorske amfore u funkciji urne. Amfora je jako dobro
ouvana, ali unutar nje, osim nekoliko ostataka kosti, nije sauvano nita.96 Za nalaz dviju
sljepooniarki i pijaviaste fibule iz Sv. Jurja pretpostavlja se kako su pripadali grobu iz
starijeg eljeznog doba, ali kako je grob devastiran ne moemo biti sigurni kakav je bio
ukop.97 Nalazi iz zbirke Stomorica, koje je objavila Dunja Glogovi, potjeu s lokaliteta
Vidasi na Polju na poluotoku Lunu. Nalazi veinom pripadaju kasnom bronanom dobu i vrlo
vjerojatno se radilo o devastiranom dijelu nekropole.98 Takoer ne moemo biti sigurni o
kakvom ukopu se radilo. U nastavku u izdvojiti i opisati poznate pokope na ravnom i
poznate grobne humke na podruju Kvarnera.
6.1. Pokapanje u ravnom zemljitu
U blizini Gradine iznad apjana otkriven je kosturni ukop mukarca iz razdoblja

starijeg eljeznog doba. Kostur je posjedovao spirlani rukobran od bronanog lima, to je
imalo funkciju titnika podlaktice od djelovanja tetive luka pri odapinjanu strijele. Ovaj ukop
smatra se ukopom japodskog ratnika. Predmeti su pohranjeni u transkom muzeju.99
Cijele nekropole na ravnom zemljitu poznate su u Kastvu i Grobniku iznad Rijeke.

Nekropole su specifine po tome to su pokojnici pokopani u ispruenom poloaju to je
openito rijetko za Liburne. U blizini gradine Gradac nalazi se i lokalitet Cimiter za kojeg se
pretpostavlja da sadri grobove iz kasnog bronanog i starijeg eljeznog doba.100
Pretpostavlja se kako je i negdje na podruju Rijeke postojala prapovijesna i antika

nekropola koja je sada unitena. Njoj se pripisuju brojni nalazi iz Pomorskog muzeja u Rijeci
za koje se ne zna od kuda potjeu. Nekropola na ravnom zemljitu s tipinim liburnskim
nainom pokapanja nalazila se i na Klaenici.
96
BLEI KAVUR, M., KAVUR, B., 2013, 356.
97
TEAK GREGL, T., 1984, 1.
98
GLOGOVI, D., 1991, 17.
99
STARAC, R., 1996, 14.
100
STARAC, R., 1994, 11.
18
6.1.1. Kastav
Postoji nekoliko oblinjih lokaliteta za koje se pretpostavlja kako se na njima

obavljalo pokapanje, ali samo je za pokapanja u Velom Miincu i Crekvinu to dokazano.
Nekropole su se smjestile uz jedina dva mogua prilaza gradu i one su nepobitan dokaz kako
je tu u razdoblju eljeznog doba obitavala bogata zajednica.
Crekvina se nalazi uz zapadne gradske bedeme. Tamo su pronaeni nalazi keramike koji su
pripadali arnim grobovima. Oblici keramike pokazuju bronanodobnu tradiciju koja se
podudara s histarskim nekropolama, ali i irim jadranskim kulturnim krugom. Osim toga
ukazuje na pravac kretanja nosioca kulture polja sa arama prema istarskom poluotoku, koji
vodi preko Like i Hrvatskog primorja. Sline are pronaene u histarskim nekropolama
oznaavaju najstariju fazu pokapanja, koja se povezuje sa uvoenjem obreda spaljivanja
pokojnika koja je datirana u 11. i 10. stoljee pr. Kr. Nalazi sa Crekvine ukazuje na
dugotrajno obitavanje i pokapanje u Kastvu.101
Nekropola Veli Miinac nalazi se kod istonog gradskog bedema. Marchesetti i Brunmid su
na sjeverozapadnom djelu vrtae zabiljeili paljevinske grobove. Radmila Mateji je naila
na dislocirane skeletne ukope na jugoistonom dijelu vrtae. Od grobne arhitekture sauvano
je oko glave pokojnika luno postavljeno neobraeno kamenje. Ukop se obavljao na
zaravnjenoj zemljanoj povrini, a gornji sloj inila je samo poravnana nasuta zemlja. Takvi
primjeri pokopa zabiljeeni su u japodskim nekropolama na podruju Like i Pounja. Ukop je
ponegdje izvren u ivoj stijeni to nije udno s obzirom na vapnenaku strukturu reljefa.102
Mogue je da se na Kastvu vrio biritualan nain pokapanja, koji nije stran ni Japodima niti
Kolapijanima, a dobro je poznat i u Notranjskoj kulturi. Takva situacija ide u prilog teoriji
koju zastupa Blei, ona smatra kako je Kastavtina bila izloena japodskim i notranjskim
utjecajima, dok je liburnski utjecaj bio minimalan.103
101
BLEI, M., 2002, 77.
102
BLEI, M., 2002, 80-81.
103
BLEI, M., 2002, 121.
19
6.1.2. Grobnik
Nekropola Grobie smjestila se kod prirodno najlakeg, time i najstarijeg junog

prilaza gradu (Slika 10). Zabiljeeno je pokapanje od eljeznog do srednjovjekovog doba, dok
sam naziv Grobie potvruje dugotrajnu tradiciju pokapanja na tom mjestu.
Istraivanja su zabiljeila dislocirane ukope i razasute predmete materijalne kulture.

eljeznodobni grobovi nisu uniteni naknadnim ukopavanjem ranorimskih pokojnika jer su
bili rasporeeni uokolo, potujui nain pokapanja na tome poloaju. Time je uspostavljena
izvanredna horizontalna stratigrafija koja pokazuje kako su novi grobovi pratili starije. Prema
horizontalnoj stratigrafiji i nainu pogrebnog rituala nije se dogodila promjena u etnikoj
strukturi stanovnitva Grobnika. To je ostala ista eljeznodobna zajednica koja je samo prela
u novi kulturoloko socijalni proces.104
Slika 10 Zrana snimka Grobnika; 1. Katel i kapela sv. Jelene - akropola; 2. crkva sv. Filip i
Jakova - donji grad; 3. Podgrae; 4. nekropola Grobie (BLEI, M., 2004, 48.)
Kao i u Velom Miincu, grobna arhitektura sauvala se u obliku luno postavljenih
neobraenih kamenja oko glave pokojnika. Negdje je zamijeen i gornji sloj pokrivanja
pokojnika s neobraenim komadima kamenja, najee iznad glave pokojnika. Takav sluaj
na Kastvu nije zabiljeen. Grobovi su bili ukopani u istom pijesku. Pokojnici su bili
orijentirani glavom prema sjeveru i nogama prema jugu. Poloeni su izravno na pijesak u
ispruenom poloaju, ruku poloenih pored tijela ili s jednom rukom u krilu. Pokojnici su bili
pokopani u svojoj autohtonoj nonji.105 Najblia paralela nekropoli u Grobiu je nekropola
104
BLEI, M., 2004, 56.
105
BLEI, M., 2004, 56.
20
Veli Miinac podno Kastva. Na Grobniku se takoer vide analogije u nainu pokapanja i
pogrebnog rituala kod japodskih, kolapijanskih i notranjskih nekropola.106
Na Grobiu nisu zamijeeni arni ukopi, iako se navode u starijoj literaturi. No, i u ovom
sluaju prihvaaju se tvrdnje . Ljubia i E. Laszowskog koji navode kako se na Grobniku
vrilo spaljivanje. Kao i kod Kastva, dolazi do mogunosti biritualnog naina pokapanja koji
se esto primjenjuje kod Japoda, Kolapijana i u Notranjskoj kulturi. Nalazi materijalne kulture
svjedoe kako je nekropola na Grobniku mlaa od one na Kastvu.107
6.1.3. Klaenica
Groblje na Klaenici otkrio je i prvi iskopavao ime Ljubi. Naiao je na nekoliko

grobova ograenih s velikim kamenim ploama. Nakon Ljubia i prije Brunmida, jo se
nekoliko lokalnih ljudi bavilo istraivanjima na Klaenici. Svi su naili na grobove ograene s
kamenim ploama s nekoliko bronanih predmeta, a najvaniji je nalaz dvodijelne zmijolike
fibule.108
Brunmid je naiao na grob dijelom isklesan u stijeni i dijelom ograen neobraenim

kamenim ploama. U grobu je pronaao dvije lune jednopetljaste fibule, jednu veu i jednu
manju s tordiranim lukom. Pronaene fibule, lune i zmijoliku fibulu iz Klaenice, Brunmid
usporeuje s istim fibulama u Italiji te pretpostavlja kako je u Hrvatskom primorju morala
postojati ista kultura kao i u srednjoj Italiji.109
Grobovi na Klaenici su devastirani, ali moe se zakljuiti kako su bili djelomino uklesani u
kamen i djelom ograeni neobraenim kamenim ploama; to je karakteristina grobna
arhitektura za ovo podruje. Nalazi materijalne kulture veinom su sluajni, osim iz
Brunmidovih iskapanja prema kojima se nekropola moe datirati u 10. i 9. stoljee pr. Kr.
106
BLEI, M., 2004, 58.
107
BLEI, M., 2004, 82.
108
BRUNMID, J., 1901, 53-55.
109
BRUNMID, J., 1901, 56-57.
21
6.2. Pokapanje u grobnim humcima
Grobni humci ili tumuli, brojni su na cijelom liburnskom podruju, takav nain
sahranjivanja naslijeen je iz ranijih razdoblja. Humci su graeni od lomljenog kamena
nabacanog iznad groba u stoastu ili polukuglastu gomilu. Grobni humak moda je oznaavao
grobnu kuu za pokojnika.110 Pretpostavlja se postojanje vie tumula na podruju Griana i
Garica koji datiraju iz kasnog bronanog doba. Grobni humak dokumentiran je i u Stolniu u
zaleu Crikvenice, gdje su pronaeni fragmenti keramike are ukraene kanelurama kakvi su
pronaeni i u nekropoli Crekvine kod Kastva.111 Na Rabu, je poznato oko desetak grobnih
humaka no samo je jedan istraen, pa se jedino za njega sa sigurnou moe rei da je sluio
za pokapanje.112 Kod Liburna uobiajen je vei broj ukopa pod jednim humkom, kako nam je
poznato u Osoru i u Gromaici na Rabu.
6.2.1. Osor
Od istraivanja grobova na Kavaneli kraj Osora nije zabiljeeno nita o broju grobova,
nainu pokapanja i gradnji groba. Zbog toga se grobne cjeline ne mogu rekonstruirati. 113
Marchesetti je kasnije na temelju materijala koji je zatekao u Arheolokoj zbirci Osor,
zakljuio kako je nekropola sluila za ukop stanovnitva grada i okolnih gradina od poetka
eljeznog doba pa do rimskog doba. Zna se da su grobovi bili razliitog oblika, a pokojnici su
bili sahranjivani i spaljivani. Nije se vodilo rauna o tome pripadaju li grobovi prapovijesnom
ili rimskom periodu.114 Kasnije je uz dananje osorsko groblje sv. Marije prema Bijaru, uz
pruanje istonog gradskog bedema, otkriven tumul. Tumul je bio etvrtastog oblika, duine
oko deset metara i irine est metara. Sauvana visina tumula bila je oko 0,90 metara. Po
veliini pripada tipu srednjih tumula kakvi se esto susreu. Ouvani nasip tumula sastoji se
od zemlje i kamena pomijeane s fragmentima keramike, garevine i velikog broja ostataka
ivotinjskih kostiju. Tlocrt tumula (Slika 11) moe se podijeliti na dva glavna dijela: vanjski,
u koji spadaju zatitni zidovi, i unutranji s grobovima. U prostoru gdje se nalaze grobovi,
nalazi se i vatrite s podom od nabijene gline i crvenice, ograeno kamenjem sa istone i
sjeverne strane. Prostor s grobovima ograen je zidom s tri strane, ija arhitektura slii na
110
BATOVI, ., 1987a, 356-357.
111
STARAC, R. 2004, 168; BLEI, M., 2002, 77.
112
BATOVI, ., 1987b, 159.
113
GLOGOVI, D., 1982a, 33.
114
US RUKONI, J., 1980/81, 6.
22
gradnju zidova gradinskih naselja. Zatitni zid sa etvrte, june strane, nije pronaen. Mogue
je da se s te strane pristupalo grobovima. Tragovi paljenja i kosti raznih ivotinja otkriveni su
na itavom prostoru tumula, najvie na zidovima, to upue na odravanje ritualnih obreda.115
Naeno je sedam grobova i gotovo svi imaju sekundarne ukope. Svi grobovi graeni su od pet
vapnenastih ploa nepravilnog oblika: etiri sa strane i jedna koja slui kao poklopac.
Pokojnici su bili zatieni i tako to se grob sa svih strana oblagao glinom. U svim grobovima
skeleti su bili u zgrenom poloaju i orijentirani glavom prema sjeveru, a nogama prema
jugu.116 U grobovima nema keramike. Svi keramiki fragmenti koji su pronaeni u tumulu
pronaeni su izvan grobova. Fragmenti pripadaju tzv. gradinskom tipu keramike i teko ih je
datirati.
Predmeti koji su pronaeni u grobovima pripadaju nonji pokojnika. Prilozi su pronaeni u
svim grobovima, osim u grobu broj 3. Oruje nije pronaeno niti u jednom grobu, to nije
udna pojava kod Liburna u starije eljezno doba. Prema prilozima, ene su nosile fibule,
narukvice, ogrlice i prstenje; a mukarci fibule i igle.117 Od fibula su najbrojnije lune s
jantarom na luku, naeno ih je sedam. Spiralnonaoalaste fibule pronaene su samo u grobu 6
i grobu broj 5. Fibula tipa Osor, ili kako je Mladin tada naziva, fibula talijanskog tipa s
diskom, pronaena je samo u grobu broj 6. Dugaka 44 cm, ali nedostaje joj zavretak
produene igle na kojem je bio uvren okomiti disk.118
Najbogatiji prilozima je grob broj 6, u kojem je bila pokopana ena. Osim spiralnonaoalaste
fibule, fibule tipa Osor, pronaeno su jo etiri fibule s jantarom na luku, dva para veih
narukvica okruglog presjeka, etiri loe ouvana prstena i dva puceta.119 Njezin grob nalazio
se u sredini grobnog prostora, u blizini groba 7 gdje je pokopano novoroene. Pretpostavlja
se kako su ta dva groba povezana te kako su spomenuti preminuli pri porodu. Njihov poloaj
u grobnom prostoru, zajedno sa bogatstvom groba 6, moe ukazivati i na odreeni poloaj u
drutvu.
Mogue kako je osorski tumul pripadao nekropoli koja je unitena gradnjom zidova ili je
moda premijetena na drugu stranu, gdje je Kavanela. Mogue kako se istovremeno
pokapalo i na oba mjesta. Grobovi se datiraju se u 8. stoljee pr. Kr.120
115
MLADIN, J., 1960, 212-213.
116
MLADIN, J., 1960, 214-215
117
MLADIN, J., 1960, 216.
118
MLADIN, J., 1960, 218-219.
119
MLADIN, J., 1960, 222.
120
GLOGOVI, D., 1989, 6.
23
Slika 11 Tlocrt osorskog tumula (MLADIN, J., 1960, Prilog 2)
6.2.2. Gromaica
U velikom tumulu na Gromaici kraj Lopara na Rabu otkriveno je devet grobova koji
su bili graeni jednako kao oni u Osoru. Grobni humak izgraen je od kamenja. Otkriveni
grobovi su bili ukopani u tlo i obloeni sa strana velikim neobraenim kamenim ploama,
koje su tvorile oblik krinje. Samo kod nekih grobova sauvane su i velike kamene ploe
kojima su bili pokriveni. Pokojnici su poloeni na bok u zgrenom poloaju. Ustanovljeno je
kako se radi o liburnskoj nekropoli s grobnim humcima.121
Grobni prilozi pronaeni su u pet grobova, dok u etiri nije bilo priloga. Ukupno je pronaeno
sedam bronanih predmeta: etiri ukrasne igle, dvije fibule i jedno oruje. Tu su igle sa
121
MATEJI, R., 1968, 75-76.
24
stoastom glavicom, igle s ploastom glavicom, fibula tipa certosa i spiralnonaoalasta fibula.
Nije bilo traga keramike niti kultnih obreda. Svi prilozi karakteristini su za liburnsku
kulturu.122 Jedine dvije pronaene fibule, fibula tipa certosa i spiralnonaoalasta fibula,
pronaene su zajedno u grobu broj 6. U grobu je pokopan samo jedan pokojnik stoga su fibule
istovremene i zajedno s grobom datiraju se u 6. stoljee pr. Kr.123
Najznaajniji grob u Gromaici je grob broj 7 (Slika 12) koji se nalazio neto izvan
koncentracije ostalih grobova. Radmila Mateji zabiljeila je kako se u grobu nalazio
bronanodobni bode s tri zakovice.124 Martina Blei Kavur pie kako se ne radi o bodeu
ve tipu kratkog maa s ukrasnim okovom
korica. Preostali dio maa, sjeivo i ploa za
nasad rukohvata loe su ouvani. U grobu je
pronaena i ploasta igla po kojoj se cijeli grob
datira u 9. i 8. stoljee pr. Kr.125 Pojava oruja
je openito rijetka u grobovima Liburna, stoga
se u svakom sluaju radi o jedinstvenom nalazu.
Materijal iz Gromaice dokazuje kako je otok

Rab bio u sklopu Liburnije. Pokapanje na
Gromaici trajalo je od 9. do 6. stoljea pr. Kr.
126
Slika 12 Grob 7, Gromaica (BLEI KAVUR, M., 2014a, 138.)
122
MATEJI, R., 1968, 78.
123
MATEJI, R., 1968, 82.
124
MATEJI, R., 1968, 82.
125
BLEI KAVUR, M., 2014a, 140-141.
126
MATEJI, R., 1968, 82-83.
25
7. MATERIJALNA KULTURA
Materijalnu kulturu jedne zajednice prvenstveno ine predmeti osobne nonje poput
fibula, ukrasnih igli, amuleta, narukvica, ogrlica i sl.; zatim pojedine vrste orua i oruja,
keramika te plastika. Novane razmjene nije bilo. Liburni su novac nosili kao nakit sve do 3.
stoljea pr. Kr. Najstariji novci s liburnskog podruja potjeu s kraja 6. ili poetka 5. stoljea
pr. Kr. To su novci grkih kolonija, u prvom redu Metaponta koji su naeni u Krku i Osoru.
Sve do 4. stoljea pr. Kr. novci su rijetki na liburnskom podruju.127
Kroz sljedea poglavlja izdvojiti u pojedine nalaze kako bih prikazala materijalnu kulturu
stanovnitva koje je obitavalo na Kvarneru u razdoblju kasnog bronanog i starijeg eljeznog
doba.
7.1. Predmeti osobne nonje
Kod Liburna najbogatiji nakit razvijao se od 8. do 5. stoljea pr. Kr. Najbrojnija i

najznaajnija vrsta nakita su fibule, u liburnskoj kulturi razlikuje se oko dvadesetak vrsti i
mnogo vie varijanata. Zatim ukrasne igle koje se isto dijele na dvadesetak vrsti i oko pedeset
varijanata. Brojni su i amuleti, odnosno privjesci koji su osim ukrasne namjene imali
simbolika i magijska svojstva. Na sjevernom rubu liburnskog podruja, odnosno Kastvu i
Grobniku, javljaju se polukruni i trapezasti privjesci s konjskim protomama. Istie se i prsni
nakit, odnosno pektorali koji su takoer zastupljeni u Kastvu i Grobniku.128 Naunice ili
slijepooniarke od 8. do 5. stoljea pr Kr. su jednoline, veinom u obliku bronane alkice s
dva zrna jantara, pojedine u obliku spiralnog diska ili cjevice. Ogrlice se dijele na dvanaestak
vrsti, najee su od niza zrna jantara. Od desetak vrsti narukvica najee su spiralne.129
U ovom poglavlju neu nabrajati sve vrste i podvrste materijalnih nalaza, nego u
izdvajanjem pojedinih nalaza pokuat prikazati nonju kasnog bronanog i starijeg eljeznog
doba Kvarnera.
U kasnom bronanom dobu, u 11. i 10. stoljeu pr. Kr. na Jadranu se javljaju fibule s dva
diska na luku (Slika 13). Ovaj tip fibule je nakit submikenskog vremena i iroko je
rasprostranjena na cijelom Mediteranu. Pronaene su u Osoru, tumulu u Grianama,
127
BATOVI, ., 1987a, 370.
128
BATOVI, ., 1987a, 364-366.
129
BATOVI, ., 1987a, 366-367.
26
Vidasima130 i u uli na Krku gdje je pronaena u grobu s dvije igle s lukoviastom glavicom i
tordiranim vratom. U uli su se nalazili devastirani grobovi i lokalitet je otprije poznat kao
nalazite istog tipa fibula i nekoliko manetastih narebrenih narukvica. Dunja Glogovi dijeli
ove fibule na liburnski tip i dalmatinski, odnosno tip Golinjevo. Fibule iz Like takoer ine
posebnu grupu. Fibule s dva diska na luku iz Griana, ule i Vidasa zajedno s takvim
fibulama iz kocjana ine homogenu skupinu nalaza, tzv. sjevernoliburnsku varijantu s nekim
zajednikim obiljejima: za razliku od ostalih liburnskih fibula ovog tipa, imaju naizmjenino
rafirane kvadrate i lune urezane linije koje ine motiv girlande. Taj motiv vidi se i na fibuli
iz Osora.131 Igla s lukoviastom glavicom nije tipina za podruje gornjeg Jadrana, ona
dokazuje veze s kontinentalnim dijelovima Hrvatske i subalpskim prostorom.132 Osim u uli
na Krku, igla s lukoviastom glavicom pronaena je i u tumulu u Stolniu zajedno s fibulom s
dva diska na luku i nekoliko narukvica manetastog tipa.133
Slika 13 Fibula s dva diska na luku iz ule na Krku (BLEI KAVUR, M., 2014a, 73.)
Iz Griana potjee grobni nalaz spomenute velike lune fibule s dva diska na luku, koja je
pronaena zajedno s narukvicama dvoslivnog presjeka i iglom s lukoviastom glavom. Ovaj
grobni nalaz predstavlja tipinu nonju sjeveroistonog dijela kvarnerskog kruga. Iz Griana
potjee i dvodijelna zmijolika fibula (Slika 14) koja je inila neku drugu samostalnu
cjelinu.134 Oblik dvodijelne zmijolike fibule nastaje na Apeninskom poluotoku, a u starijem
eljeznom dobu javljaju se na naoj obali kao rezultat kontakta sa zapadnom jadranskom
130
GLOGOVI, D., 1991, 19.
131
GLOGOVI, D., 1987, 74-82.
132
GLOGOVI, D., 1989, 9.
133
STARAC, R., 2004, 168.
134
BLEI KAVUR, M., 2014a, 133-135.
27
obalom. Dvodijelna zmijolika fibula iz Griana nema adekvatnih analogija, vjerojatno je
domai proizvod. No, ovaj tip fibule pronaen je i u Garicama na Krku, Osoru i Klaenici.
Fibula iz Garica je vjerojato isto iz domae radionice to je ini kronoloki mlaom, dok su
dvodijelne zmijolike fibule iz Osora i Klaenice izravni italski import. Dunja Glogovi je
dvodijelne zmijolike fibule s Kvarnera definirala kao jadranski tip koji se razvio iz italskog
pod utjecajem kultura arnih polja, to je znaajno za poetak eljeznog doba u Liburniji jer
ove fibule oznaavaju poetak eljeznog doba u Italiji; time se pomie i poetak eljeznog
doba u Libruniji. Datiraju se u prvu fazu razvoja Liburnije, u 10. i 9. stoljee pr. Kr.135
Slika 14 Dvodijelna zmijolika fibula iz Griana (GLOGOVI, D., 1989, 99.)
Vei broj trakastih narukvica s dvoslivnim presjekom, koje su pronaene u tumulima u

Grianama pripadaju tipinim nalazima za podruje Liburnije. Pronaene su jo u Krku,
Cresu i Vidasima136, a datiraju se u 10. stoljee pr. Kr.137 U isto razdbolje datiraju i narebrene
manetaste narukvice koje su veoma rairen europski nakit i poznate su na vie lokaliteta u
Liburniji. Redovite su i na Kvarneru, gdje su pronaene u uli na Krku, Osoru i Garici138,
Stolniu139 i u Vidasima140. Za prostor Kvarnera znakovite su manetaste narukvice koje su
dodatno ukraene, kao one iz Stolnia, s urezanim trokutima i tekuim rafiranim cik-cak
ornamentom uz rubove.
Dunja Glogovi u kasnobronanodobne oblike 10. i 9. stoljea ubraja i iglu tipa Sirolo-
Numana. Najljepi primjerak igle tog tipa pronaen je u Osoru. Igla je dugaka oko 30 cm i
ima diskasti zavretak ispod kojeg je zadebljanje s etiri rogasta ispupenja.141 Martina Blei
Kavur pie kako igla tipa Sirolo-Numana obiljeava poetak eljeznog doba za prostor
135
GLOGOVI, D., 1989, 19-21.
136
GLOGOVI, D., 1991, 18.
137
GLOGOVI, D., 1989, 33.
138
GLOGOVI, D., 1989, 33.
139
STARAC, R., 2004, 168.
140
GLOGOVI, D., 1991, 17.
141
GLOGOVI, D., 1989, 11.
28
zapadne jadranske obale, posebno prve faze picenske kulture 10. i 9. stoljea pr. Kr. Na
Kvarneru postoje dvije igle ovog tipa, ona u Osoru i jo jedna iz Cresa.142
Razvojem oblika liburnske fibule s dva diska na luku dolo je do oblikovanja lune fibule
koja se u Liburniji javlja u 9. stoljeu pt. Kr. U jednom grobu u Klaenici pronaene su dvije
lune fibule, jedna vea koja na luku ima snopove poprenih ureza i jedna manja koja ima
pseudotordirani luk. Jedna mala luna tordirana fibula nalazi se i u Rijeci. Glogovi je ove
fibule povezala s grupom likih i slovenskih fibula te ih datirala u 9. stoljee pr. Kr.143 Blei
Kavur ih povezuje sa sjevernoitalskim fibulama i smatra kako ih treba datirati u 10. stoljee
pr. Kr.144 Meu sluajnim nalazima u Klaenici nale su se jo dvije fibule sa spiralno
izvijenim noicama na kojima se inae nalazio spiralno namotani disk koji je odlomljen.
Takav tip fibule dio je nonje s Apeninskog poluotoka, i od tamo je importiran na istonu
jadransku obalu. Datira se u 9. stoljee.145 Luna fibula pronaena je i u Garici, ona ima ukras
koji je izveden iz dekora starijih lunih fibula s dva diska na luku. Ukraene lune liburnske
fibule zadravaju geometrijsku tradiciju starijih fibula.146
U Pomorskom muzeju u Rijeci uvaju se dvije polumjeseaste fibule. Nije poznato mjesto
njihova nalaza, ali predstavljaju jedine poznate primjerke iz teritorija dananje Hrvatske.
Smatra se kako su ove fibule nastale pod izravnim egejskim utjecajem protogeometrijskog i
geometrijskog doba i da su se istovremeno nosile na oba podruja rasprostranjenosti.
Polumjeseaste fibule iz Rijeke povezuju sjeverni Jadran i istonomediteranski prostor.147
Dunja Glogovi smatra kako su ove fibule importirane iz prostora svetolucijske ili notranjske
kulture i datira ih od 9. do poetka 7. stoljea pr. Kr.148 Rijeke polumjeseaste fibule ukazuju
na povezanost Kvarnera s jugoistono-alpskim prostorom ali su i pouzdan argument za
kontinuiranu komunikaciju s istonim Sredozemljem.149
Na samom poetku 8. stoljea pr. Kr. javljaju se igle sa stoastom, odnosno koninom
glavicom. Igle ovog tipa rasprostranjene su u Liburniji i na sjevernom Jadranu. Podijeljene su
na nekoliko tipova, a na Kvarneru su zastupljena tri: tip Vadena, tip Porto Sant Elpidio i tip
Caprara. Tipu Vadena pripadaju igle pronaene u Gromaici, Osoru i Rijeci; tipu Caprara
142
143
GLOGOVI, D., 1989, 18-19
144
145
BLEI KAVUR, M., 2014a, 113-114.
146
GLOGOVI, D., 1989, 18.
147
148
GLOGOVI, D., 2003, 67.
149
29
pripada igla iz Klaenice.150 Dvije igle iz Osora svrstavaju se u tip Porto Sant Elpidio i
pretpostavlja se da pripadaju mukoj nonji jer se u susjednoj Sloveniji igle takvog tipa nalaze
u inventaru mukih grobova.151
Nakit 8. stoljea su narukvice C presjeka koje su tipine za liburnsko podruje. U Osoru je
pronaeno est ovakvih narukvica. U starijem eljeznom dobu esto se nalazi nakit koji zbog
promjera moemo smatrati i narukvicama i slijepooniarkama. Takav je sluaj s dva obrua
od savijene ice na kojoj su objeeni bronani kolutovi, koji su pronaeni u Jurjevu s malom
pijaviastom fibulom. Jo se ne zna tono funkcija ovog nalaza, mogu biti i slijepooniarke
ili spiralne iane narukvice, koje su inae este na liburnskom podruju. Spiralne iane
narukvice pronaene su u Osoru i Puntu na Krku.152
Spiralnonaoalaste fibule liburnskog tipa u modi su u 8. stoljeu, a upotrebljavale su se do 6.

stoljea pr. Kr. Nastale su u okviru transjadranske kulturne koleracije, s obzirom na identian
tip fibula u Picenumu. Poticaj za njihovo nastajanje vjerojatno je doao iz podruja
sjeverozapadnog Balkana i kulture arnih polja sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije. U
Liburniji sve spiranonaoalaste fibule su dvodijelne s prekom na poleini, a diskovi su
napravljeni od namotane ice. Na podruju Kvarnera one su pronaene u Osoru na Kavaneli i
dvije u grobovima koje je Mladin iskopavao, jedna u Krku i u Gromaici na Rabu.153
Spiralnonaoalasta fibula pronaena je i unutar gradskih zidina Kastva, no ona je
izgubljena.154 Osor je nakon Nina, drugi po koliini nalaza spiralnonaoalastih fibula u
Liburniji. Prema analogijama s kulturom arnih polja Slovenije pretpostavlja se kako su ove
fibule bile enski nakit, no za to nema dokaza. U Liburniji su ih vjerojatno nosili svi, s tim da
su muke najvee, manje enske i najmanje djeje.155 Sa spiralnonaoalastim fibulama esto
se nalaze i lune fibule sa zrnom jantara na luku to oteava atribuiranje fibula s jantarom
mukarcima ili enama. Fibule s jantarom naene su u Osoru u grobovima 5 i 7, a u grobu 6
ih je bilo ak etiri.156 Jedna fibula s jantarnom na luku potjee iz zbirke Stomorica.157
Fibula tipa Osor svakako je najkieniji nakit starijeg eljeznog doba. To je dvodijelna fibula
visoko nadsvoenog luka od plosnatog lima. Na luku se u parovima nalaze nizovi stoastih
dugmeta nainjenih od spiralno savijene ice. Aplicirani su na taj nain da je ica od koje su
150
GLOGOVI, D., 1989, 10.
151
GLOGOVI, D., 1982a, 33.
152
GLOGOVI, D., 1989, 34.
153
GLOGOVI, D., 1989, 22-24.
154
BLEI, M., 2002, 106.
155
GLOGOVI, D., 1989, 24.
156
GLOGOVI, D., 1989, 24-25.
157
GLOGOVI, D., 1991, 19.
30
napravljena dugmeta u sredini raskovana i privrena zakovicama na luk. Zakovice su
prekrivene s tri reda nakovrane ice. Kraj luka prolazi kroz rupu na igli, ispod je zavijena
tako da ne moe ispasti. Suprotna strana luka zavijena je u visoku petlju koja dri iglu. Petlja
je na kraju raskovana, vodoravno savijena na jednu stranu i s nekoliko zakovica dri veliki
disk. Disk je ovalan ili srcolik, gornja povrina ukraena je iskucavanjem i graviranjem. Igla
je na drugom kraju produljena, i kao protuteu disku, ima bronanu ili jantarnu perlu. Veina
ih ima diskasti zavretak. Druga varijanta ove fibule razlikuje se jedino po tome to je luk
narebren ili lano tordiran.158
U Italiji se ovakav tip fibule ubraja u veliku grupu ranih italskih fibula a disco koje su se
nosile u 9. i 8. stoljeu pr. Kr. Disk se razvija iz raskovane vodoravne spirale na noici fibule.
Raskivanjem spirale disk postaje sve vei, a spirala se urezuje. Liburnske diskaste fibule
razlikuju se od italskih po tome to su iskljuivo dvodijelne, luk im je vie zasvoen, a
gravirani ukras na nozi takoer pokazuje neke specifinosti. U prvom redu niz ispupenja uz
rub izmeu nekoliko nizova gusto poslaganih iskucanih tokica. Bordura diska je iskljuivo
reljefna, a ne gravirana kao kod italskih.159 Razlikuje se i po ornamentaciji diska; polje na
sredini diska kod naih fibula ispunjeno je jednim graviranim geometrijskim likom.
Ukraavanje liburnske fibule pod utjecajem je posljednje faze zapadnobalkanskog
geometrijskog stila.160 Istaknutu ulogu u ukraavanju liburnskih diskastih fibula imaju
kvadrat, malteki kri i svastika. Takvi motivi imaju apotropejsku i solarnu simboliku koja
vue korijene iz bronanog doba Europe.161
Slika 15 Fibula tipa Osor iz groba 6 (GLOGOVI, D., 1982b, T. II )
158
GLOGOVI, D., 1982b, 75.
159
GLOGOVI, D., 1982b, 76-77.
160
GLOGOVI, D., 1989, 26.
161
KUKO, S., 2012, 31-116.
31
Liburnski tip diskaste fibule nastao je pod utjecajem vilanovskog nakita. Zbog oitih razlika,
ne radi se o importu. Smatra se kako su ove fibule izraivane u nekoj domaoj radionici.
Najvea koncentracija nalaza fibula ovog tipa je u Osoru, Ninu i okolici. Sve fibule ovog tipa
gotovo su jednake pa se pretpostavlja kako potjeu iz iste radionice. Radionica se vjerojatno
nalazila u jednom od ova dva vana liburnska naselja. Izradnja i ukraavanje ovih fibula
zahtijevalo je veu vjetinu, pa se pretpostavlja kako su one djelo nekog obrtnika doseljenog
iz Italije ili njegovih domaih uenika.162 Fibule tipa Osor datiraju se u drugu fazu razvoja
eljeznog doba Liburnije i traju kroz 8. i 7. stoljee pr. Kr. Na Kvarneru su fibule tipa Osor
pronaene u bogatom grobu broj 6 (Slika 15) iz Osora, na Kavaneli i u Krku.163
Fibule tipa Osor bile su bez sumnje predmet luksuza, to pokazuje injenica da se u
grobovima nalazi samo po jedan primjerak ovakve fibule. Smatra se kako su ove fibule
vjerojatno bile enski nakit za sveane prilike ili pogrebni rekvizit.164 Sineva Kuko smatra
kako je fibula tipa Osor imala neku funkcionalnu estetsku ulogu na glavi ene, iako jo uvijek
nisu naene u tipinom enskom grobnom kontekstu, postoji mogunost da su bile dio enske
i muke pogrebne nonje.165
Pred kraj 8. i poetkom 7. stoljea pr. Kr. datiraju se pijaviaste (sanguisuga) fibule koje
potjeu iz Italije. To su fibule koje imaju punolijevani luk i dugaku ljebastu noicu.
Najstarija sanguisuga fibula pronaena je u Osoru. Ona je odraz kontakta s bolonjsko-
estenskim krugom, ali i s japodskim krugom. Fibula sanguisuga tipa pronaena je i u Sv.
Jurju, po sredini luka ima tri izduena rebra. Fibula iz Jurjeva zbog ukrasa slii na unaste
fibule s tri uzduna nazubljena rebra i dugakom nogom, kakve se javljaju u Sloveniji u
horiznotu Stina Novo Mesto kao marijetski tip fibula. Sanguisuga i unaste fibule nisu
tipian nakit u Liburniji, ali spomenuti nalaz iz Jurjeva dokazuje vezu s Likom, gdje su
marijetske fibule i tip fibule koja povezuje luk fibule sanguisuga sa pojednostavljenom
shemom marijetske fibule, dole iz bliskih slovenskih krajeva.166
Nekoliko vieglavih igla nalazi se u Pomorskom muzeju u Rijeci, pronaene su vjerojatno

negdje u okolici Rijeke. Njih moemo smjesiti u razdoblje kraja 8. i poetka 7. stoljea pr. Kr.
Igle su srodne istarskim i slovenskim nalazima to dokazuje kako je podruje sjeverne
162
GLOGOVI, D., 1982b, 82.
163
GLOGOVI, D., 1982b, 83.
164
GLOGOVI, D., 1989, 27.
165
KUKO, S., 2012, 109.
166
GLOGOVI, D., 1989, 30.
32
Liburnije bilo pod jakim utjecajem istarske i svetolucijske kulture poetkom 7. stoljea pr. Kr.
Nalaze se u mukim grobovima Notranjske kulture.167 Vieglava igla pronaena je i u
Vidasima na poluotoku Lunu.168
Iz istog razdoblja potjee i jedinstven nalaz dvopetljaste lune fibule iz Grobnika; nije poznat
kontekst nalaza fibule. Dvopetljasta luna fibula oznaava poetak haltatske kulture,
odnosno poetak eljeznog doba na balkanskom i istonoalpskom prostoru. Fibule ovakvog
tipa nisu pronaene u Italiji, Istri ni na rubnom podruju Balkana. Dvopetljaste fibule nisu
prihvaene kao moda u Liburniji i zbog toga se nalaz dvopetljaste fibule iz Grobnika pripisuje
utjecaju iz unutranjosti; vjerojatno iz Slovenije gdje su se takve fibule proizvodile i
koristile.169
Razdoblje 7. stoljea pr. Kr. je razdoblje ispreplitanja razliitih kulturnih utjecaja na irem
rijekom podruju. S jedne strane nastavljale su se stare tradicije poput vieglavih igala i
lunih fibula posredstvom notranjskog i svetolucijskog kulturnog prostora. Tada se i uoavaju
veze s italskim kulturama, posebno s estenskim i sjevernim podrujem Italije. Preko
japodskog i predalpskog prostora takoer se javljaju novine iz sredinjeg balkanskog prostora;
poput dvopetljaste fibule iz Grobnika, koja je tipian srednjobalkanski element i povezuje se s
nastupom punog eljeznog doba.170
Poetkom 6. stoljea pr. Kr. na liburnskom podruju javljaju se protocertosa fibule.

Protocertosa ili ertozoidne fibule su fibule s kuglicom na vrhu noge koja ima presjek u
obliku slova J. Takve fibule pronaene su u Osoru, Kastvu, Gromaici i pojedinaan nalaz iz
Rijeke. U protocertosa fibule uvrtena je i velika fibula iz Bake, kao poseban tip Krk. Slina
je unastoj fibuli, no fibula iz Bake je izvanserijski proizvod, ona predstavlja mjeavinu
raznih elemenata drugih tipova. Zbog slinosti unastim fibulama i svoje veliine
pretpostavlja se datacija u 5. ili 4. stoljee pr. Kr. Fibule iz Kastva i Osora datiraju se na
poetak 6. stoljea pr. Kr.171 Meutim, njihovo trajanje nastavlja se i due.
Posljednju fazu starijeg eljeznog doba u Liburniji oznaa pojava certosa fibule. Na svojem
ishoditu u bolonjskom krugu javlja se poetkom 6. stoljea pr. Kr. Ona je vodei oblik
kasnohaltatskog i ranolatenskog vremena, odnosno prijelaza iz starijeg u mlae eljezno
doba. Rasprostranjena je na velikom prostoru i u mnogim sredinama razvijaju se lokalni
167
GLOGOVI, D., 1989, 12.
168
GLOGOVI, D., 1991, 18.
169
GLOGOVI, D., 1989, 28.
170
BLEI, M., 2004, 83.
171
GLOGOVI, D., 1989, 30-31.
33
oblici. Neki od tih regionalnih oblika su nalazi iz Bake, Krka, Rijeke, Kastva, Grobnika i
Osora, koje imaju simetrian polukruni luk s tri kuglice i epastim nastavkom noice.172
Certosa fibula nastavlja se nositi u mlaem eljeznom dobu.
U Kastvu i u Grobniku ove fibule javljaju se krajem 5. stoljea i pokazuju paralele s fibulama
koje se javljaju u Notranjskoj i jugoistonom predalpskom krugu. Svakako pokazuju i lokalne
elemente izrade koji se mogu povezati s Kvarnerom, kao to je saltaleone ukras na luku. Osim
saltaleone ukrasa na fibulama esto su se dodavali razliiti tipovi spiralnih privjesaka.
Jednostavnost tih privjesaka omoguila im je dugotrajnost na irokom podruju. Javljaju se od
bronanog doba na prostoru Like i Notranjske, a u eljeznom dobu postaju nezaobilazan
element. Na podruju ire rijeke regije ti privjesci zabiljeeni su s fibulama tipa certosa i
Baka i ostalim materijalom koji je karakteristian za posljednju fazu starijeg eljeznog
doba.173 U Kastvu i Grobniku certosa fibula bila je opeprihvaena u nonji, i vjerojatno je
zbog svoje veliine i teine sluila za noenje veih privjesaka.174
Krajem 5. stoljea javljaju se fibule tipa Baka. Velike fibule tog tipa pronaene su u Kastvu i
Osoru gdje se mogu datirati u kraj 5. stoljea pr. Kr. U Kastvu je dosta dobro zastupljena i
moe se datirati u prijelaz iz 5. na 4. stoljee s trajanjem do 2. stoljea pr. Kr. Najblie
paralele kastavskim fibulama tipa Baka nalaze se na kvarnerskim otocima; u Krku, ostavi
Baka, Osoru na Kavaneli i na Gromaici na Rabu.175 U Osoru je pronaeno desetak ovakvih
fibula. Fibula tipa Baka znaajna je po tome to oznaava posljednji pravi izriaj liburnske
umjetnosti i autohtone kulture.
Na sjevernom podruju Liburnije u modi su ogrlice od jantarnih perli koje su okrugle ili malo
spljotene. Poznati su primjerci iz Osora, Bake, Kastava i Grobnika. Glogovi ih datira u 5.
stoljee prije Krista.176 Jantar je imao vanu ulogu u nakitu eljeznog doba Liburnije. Treba
spomenuti i jantarne perle tipa Tyrnis koje su pronaene na Krku i u Vidasima.177 Mnogo
jantarnih nalaza otkriveno je i na Kastvu, ali su veinom izgubljeni.178
172
GLOGOVI, D., 1989, 32.
173
BLEI, M., 2004, 85.
174
BLEI, M., 2002, 110.
175
BLEI, M., 2002, 114.
176
GLOGOVI, D., 1989, 35.
177
GLOGOVI, D., 1991, 19.
178
BLEI, M., 2002, 119.
34
7.1.1. Privjesci i pektorali
U posljednjim fazama starijeg eljeznog doba nosili su se razni privjesci, odnosno

amuleti s posebnim socijalno religijskim znaenjem. Takav nakit s posebnim religijskim
znaenjem vrlo dobro je zastupljen na nekropoli u Kastvu i u neto skromnijem obliku javlja
se na nekropoli u Grobniku. Prema dosadanjim saznanjima, ti privjesci ine jedinstvenu
skupinu nalaza koja je svojstvena samo za ire rijeko podruje. Radi se o amuletima,
antropo-zoomorfnim trapezoidnim ploicama, koje su se vjerojatno nosile kao prsni nakit
ovjeen o fibulu ili ogrlicu. Privjesci, odnosno amuleti bili su autohtoni produkt kastavske
eljeznodobne zajednice. Privjesak iz Kastva raen je na proboj s reetkastim ornamentom i
na stranicama ima apstrahirane ivotinjske prikaze; vjerojatno prikaz konja. Na donjem rubu
privreni su brojni mali privjesci koji su pridodavali apotropejskom doivljaju. Promatran u
cijelosti privjesak moe biti i antropomorfan, odnosno moe prikazivati i enu. U tom sluaju
apstrahirani prikazi na stranicama prikazivali bi podboene ruke ene, koja ima pridodane
stilizirane konjske prikaze.179 Jedinu analogiju pokazuje manji privjesak iz Grobnika, koji je
takoer raen na proboj s reetkastim ornamentom, ali ne pokazuje sve odlike kastavskih
privjesaka. Na stranama ploice nedostaju apstrahirani zoomorfni prikazi. Privjesak je iste
provenijencije, samo je neto skromnije ili loije izrade. Na donjem rubu privjeska privreni
su manji privjesci u obliku praporca i jedan oteeni trapezastog oblika.180 Oba privjeska
(Slika 16) vjerojatno potjeu iz lokalne radionice koja je lijevala takve apotropejske
simboliko dekorativne primjerke.
Slika 16 Privjesak iz Kastva (BLEI, M., 2002, 142. ) i manji privjesak iz Grobnika (BLEI,
M., 2004, 114.)
179
BLEI, M., 2002, 110-111.
180
BLEI, M., 2004, 86.
35
Zoomorfni prikazi karakteristika su i pektoralnog nakita, koji je openito u modi tijekom
eljeznog doba. U Kastavu i Grobniku pronaeni su pektorali za koje se smatra da su lokalne
izrade, ali pod izravnim utjecajem Japoda i Kolapijana. Pekoral iz Kastva (Slika 17) izraen je
u obliku trapezoidne ploice, koja na vrhu ima kolut za vjeanje i antitetino postavljene
konjske protome, koje su vrlo realistino izraene za razliku od opisanog privjeska. Pektoral
je karikom ovjeen o fibulu tipa certosa. Trapezoidna ploa ukraena je s 14 ugraviranih
koncetrinih krugova. Na bazi trapeza su rupice kroz koje je provueno deset dugakih
lania sloenih po dvije kariice.181 Pektoral iz Grobnika izraen je na slian nain, samo je
jako loe ouvan. U stiliziranom obliku ovi pektorali takoer su mogli prikazivati enu.
Kao i privjescima pripisuje im se apotrepejsko

znaenje. Paralele im se nalaze kod Japoda i
Kolapijana jer su antitetino postavljene konjske
glave, kao i konj openito, obiljeje njihove
zoomorfne umjetnosti. Ope je prihvaena
injenica kako su pektorali bili enski nakit i
najee se nalaze s fibulom tipa certosa. Zbog
naglaenog religijskog i apotropejskog znaaja i
namjene smatra se kako su evoluirali iz starih
tradicija kulture polja sa arama pod jakim
utjecajem iz Egeje.182
Konj kao htoniko boanstvo najee je

prikazan na ovim privjescima i kao takav Slika 17 Pektoral iz Kastva (GLOGOVI, D.,
1989, 120.)
simbolizira smrt. Mogue kako je prikazana i
ena kao Pothnia theron, koja dobiva apstraktni stilizirani prikaz svojstven jedino u ovom
dijelu Kvarnera. Pothnia theron u egejskoj simbolici obiljeava mo nad svijetom mrtvih,
vjerojatno je takvu funkciju imala i u Kastvu.183 Ona predstavlja izvorni sredozemni nain
ikonografskog prikazivanja, ali prilagoena stilu zajedinca ire rijeke regije.184
181
MATEJI, R., 1974, 60.
182
BLEI, M., 2004, 87.
183
BLEI, M., 2002, 113.
184
BLEI, M., 2004, 96.
36
Privjesci i pektorali iz Kastva i Grobnika pripadaju posljednjoj fazi starijeg eljeznog doba,
okvirno se datiraju u 5. i 4. stoljee pr. Kr., ali traju do srednjelatenskog razdoblja.185 Dunja
Glogovi smatra kako se ovi privjesci nose krajem starijeg eljeznog doba pod jakim
utjecajem latenske kulture te da je rije o japodskom etnikom krugu.186
Osoba koja je nosila takav nakit, vjerojatno ena, sigurno je imala znaajan status unutar
zajednice to svjedoi o socijalnoj zrelosti i organiziranosti tadanjeg drutva. Nakit je sam
predstavljao enu zdruenu s konjima.187
Zanimljiv je i nalaz malog bronanog privjeska iz Kavanele, koji je moda antropomorfni.

Ima manji otvor na vrhu i repove te je reljefan s obje strane. Slian privjesak pronaen je i u
Ninu. Paralele za ovakve privjeske nalaze se u sjevernoj Italiji, u kulturi Golasecca. Datiraju
se u prvu polovicu 5. stoljea pr. Kr.188
7. 2. Oruje
Oruja su openito vrlo rijetka na liburnskom

podruju. Obino se ne nalaze u grobovima, a jo rjee u
naseljima.189 Izuzetak su kratki ma iz groba 7 u humku na
Gromaici kod Lopara na Rabu i ma iz skeletnog groba u
Kastvu.
U vrijeme samog kraja bronanog doba i poetka eljeznog

doba pripadaju i maevi s balakom u obliku ae iz Kastva i
Griana (Slika 18). Za ova dva maa je teko nai analogije i
predstavljaju najjuniji europski nalaz takvih tipova maeva.
Njihovi ukrasi odaju stilsku razliitost uvjetovanu raznim
utjecajima, oni nisu tipian kasnobronani nalaz za ovo
podruje.190
Slika 18 Maevi iz Kastva (1) i Griana (2), (GLOGOVI, D.,

1989, 91.)
185
BLEI, M., 2004, 87.
186
GLOGOVI, D., 1989, 44-45.
187
BLEI, M., 2002, 113.
188
GLOGOVI, D., 1982a, 38.
189
BATOVI, ., 1987a, 358.
190
BLEI KAVUR M., 2014a, 97.
37
Meu orujem treba spomenuti i sluajan nalaz velikog zakrivljenog bojnog noa s puno
lijevanim rukohvatom iz Sv. Jurja. Otrica mu je ornamentirana trakom s cik cak snopovima
izmeu dvaju rebara paralelno s hrptom. Oblikom je najsliniji nou iz Metka u Lici. Dunja
Glogovi ga ubraja u noeve tipa Jurjevo i datira ga u kasno bronano doba.191
Osim maa iz Kastva, jo jedan primjer polaganja oruja u grob potjee iz Gromaice. U
grobu broj 7 nalazio se kratki ma s ostacima okova korica. Trokutasta ploa za nasad
rukohvata poprilino je loe ouvana. Uz kratki ma pronaena je i igla s ploastom
glavicom. Igla s ploastom glavicom javlja se i u Klaenici. Jo je Dunja Glogovi zakljuila
kako su igle s ploastom glavicom netipian dio nonje za prostor Liburnije. Obje igle
smatraju se importom iz Italije, datacija 9. i 8. stoljee pr. Kr. Radmila Mateji zapisala je
kako se u grobu broj 7 nalazio bronanodobni bode s tri zakovice, ali Martina Blei Kavur
je ispravlja kako se ipak radi o mau s punokovinskim rukohvatom koji se datira u 8. stoljee
pr. Kr. Argument je i sauvani ukrasni okov korica maa iz istog groba.192
7. 3. Keramika
eljeznodobna keramika Liburnije openito je slabo poznata, ona se najee nalazi u

naseljima. U grobove se za vrijeme starijeg eljeznog doba nije polagala. U literaturi se takva
keramika esto nazivala gradinskom. Liburnska domaa keramika nastavlja bronanodobnu
tradiciju; raena je bez lonarskog kola, pekla se na otvorenoj vatri i obino je tamnosmee
boje. Oblici su bili raznoliki, a najee su to posude koje se rabe u svakodnevnom ivotu.
Ukraavanje, ako ga je bilo, je jednolino. esto je ukraavanje brazdanjem, utiskivanje prsta
ili bradaviasta izboenja. Nije poznato ukraavanje posude slikanjem ili bojanjem.193
Zahvaljujui Marchesettiju i Mirosavljeviu sakupljena je velika koliina domae keramike s
otoka Cresa i Loinja. Nekoliko keramikih fragmenata iz Osora objavio je Mladin. Keramika
iz tumula u Osoru pokazuje tipoloke odlike keramike koja se redovito nalazi na svim
gradinskim naseljima Kvarnerskih otoka i Istre.194 Na Kostriju na Krku pronaena je
keramika ukraena bradaviastim izboenjima koja su okruena lijebljenjem; takav ukras
191
GLOGOVI, D., 1989, 16.
192
BLEI KAVUR, M., 2014a, 140-141.
193
BATOVI, ., 1987a, 371-373.
194
MLADIN, J., 1960, 218.
38
tipian je za istarsku keramiku. Fragmenti keramike esto se nalaze razlomljeni i razasuti po
grobnim humcima to je vjerojatno zbog ritualnog razbijanja posua.
Trebalo bi spomenuti i nekoliko nalaza keramikih ara. U istraivanjima kompleksa

benediktinskog samostana s crkvom sv. Petra u Osoru, otkrivena je tzv. osorska amfora u
funkciji urne (Slika 19). Posuda je bikonino oblikovanog tijela, ima visoki stoasti vrat, dvije
ruke i ukras od dvije paralelne linije na prijelazu iz ramena u vrat. Amfora, odnosno urna
nema slinosti s lokalnom keramikom produkcijom. Takvih nalaza nema ni na histarskim,
liburnskim ni japodskim nekropolama. Amfora iz Osora podsjea na posude iste funkcije u
rukoj skupini mlae faze kulture arnih polja kasnog bronanog doba sjeveroistone
Slovenije. Usprkos slinosti, amfora iz Osora ipak se razlikuje od spomenutih primjera. Moe
se zakljuiti kako je izraena na specifian lokalni nain ali prema dobro poznatoj tradiciji.
Radi se o sahrani pojedinca na njegov tradicionalan nain u trgovakom sreditu kvarnerskog
otoja.
Slika 19 Amfora iz Osora (BLEI KAVUR, M., KAVUR, B., 2013, 353.)
Amfora iz Osora samo je jo jedan primjer dotoka iz kontinentalnih kultura arnih polja na
prijelazu iz kasnog bronanog na starije eljezno doba na Kvarneru. Datira se u drugu
polovicu 10. stoljea pr. Kr.195 Razdoblju starijeg eljeznog doba pripada i manja bikonina
urna iz Vrbnika, s gotovo identinom paralelom kod urne iz suprotnog senjskog podruja.
Obje urne su bikonine s visoko izvijenim rubom i dvije horizontalno postavljene ruke na
sredinjem djelu trbuha. Ovakve posude karakteristine su za prvu fazu eljeznog doba na
prostoru Picena.196
Uvozna keramika indikator je trgovakih veza koje je Liburnija odravala sa susjednim

kulturama, takoer je dokaz bogatstva domaeg stanovnitva, koje je osim grube kuhinjske
195
BLEI KAVUR, M., KAVUR, B., 2013, 352-355.
196
39
keramike upotrebljavalo i finu keramiku. Na prostoru Liburnije i Hrvatskog primorja javlja se
apulska, daunijska i grka keramika. Apulska keramika javlja se u 8. i 7. stoljeu pr. Kr.
Crnofiguralna grka keramika javlja se u 6. stoljeu pr. Kr., a tijekom 5. stoljea javlja se
crvenofiguralna keramika koja je i znantno brojnija u jadranskim kontekstima.
Ovakva fina uvozna keramika pronaena je u vanim liburnskim trgovakim uporitima poput
Krka, Osora i Raba. Nalazi uvozne keramike u stratigrafiji Osora i Krka iz prethistorijskih
razdoblja gotovo su identini. U oba nalazita koliina i raznovrsnost keramike upuuje na
bogatu razmjenu i trgovinu.197 U Osoru i Krku pronaena je daunijska geometrijska keramika,
import iz june Italije. Daunijska keramika u Liburniji se javlja u 8. i 7. stoljeu pr. Kr.198
U gradu Krku pronaeni su ulomci grke crnofiguralne keramike koja se datira u 6. stoljee
pr. Kr.199 U Osoru je pronaena keramika padskog, apulskog i grkog importa. Crnofiguralna
grka keramika iz 6. i 5. stoljea pr. Kr. pronaena je uz devastirane eljeznodobne grobove
na sjeveroistonoj strani grada. Takav materijal pronaen je u poremeenim slojevima ispod
istonih bedema koji su neke od tih grobova presjekli i unitili.200 U Rabu su pronaene
uvezene apulske i grke slikane posude.201
Osim trgovine sa suprotnom jadranskom obalom, kontakti su se odravali i sa Sredozemljem,

sve do Cipra, to dokazuje skifos iz Rijeke (Slika 20). Posuda tipa skiphos ima konino
oblikovan donji dio tijela, postavljena je na maloj prstenastoj nozi i ima par malih uzdignutih
nefunkcionalnih ruki. Na prednjoj i stranjoj strani posude iz Rijeke nalazi se sredinji ukras
Andrijinog kria koji je flankiran snopovima sedam paralelnih tankih linija. itava posuda
oslikana je mat tamnosmeom bojom na
svijetloj podlozi. Navedeni skifos tipian je za
keramiku produkciju eljeznodobnog Cipra od
10. do 8. stoljea pr. Kr. Rijekom skifosu nije
poznao mjesto nalaenja, ali se pretpostavlja da
potjee iz rijeke devastirane nekropole.202
Slika 20 Posuda tipa skiphos iz Rijeke ( BLEI

KAVUR, M., 2014a, 119.)
197
FABER, A., 1982b, 61.
198
GLOGOVI, D., 1989, 38.
199
FABER, A., 1979, 183.
200
FABER, A., 1982b, 68.
201
BATOVI, ., 1987b, 163.
202
BLEI KAVUR, M., 2014a, 119-120.
40
7. 4. Plastika
eljezno doba donosi prekid u izradi glinene plastike na irokom prostoru jer glinenu
zamjenjuje metalna i kamena monumentalna plastika. Od plastinih izraevina s prostora
Kvarnera do sada je poznat samo jedan antropomorfni zemljani kipi, pronaen na breuljku
ikat iznad Malog Loinja. Oko Malog Loinja su poznata gradinska naselja, ali sam ikat
nije zabiljeen u arheolokoj topografiji otoka.203
Pronaena figurica pripada antropomorfnoj sitnoj plastici i prikazuje goli enski lik, tzv.
damu iz ikata (Slika 21). Figura je izraena u barem tri dijela: glava, trup i noge koje su
odlomljene. Tijelo figure je iznutra uplje, ime se sprijeila voluminoznost keramike
prilikom suenja i peenja. Glava je predimenzionirana, a frontalni dio glave je izvuen i
povien u predjelu donje eljusti. Nos se nadzire u blagom reljefu, a usnice su oznaene
urezivanjem. Na eonom dijelu nalazi se plitko udubljenje koje je vjerojatno povezano s
oblikovanjem frizure. Rije je o pletenici koja se sputa do pola lea u obliku slova Y.
Pletenica je ukraena urezivanjem, a urezivanjem su istaknute i narukvice na obje ruke te
vulva. U prvom planu su naglaene ruke koje su poloene na prsa. Trup figure nema
anatomskih elemenata osim velike pupane rupe.204 Ui su oteene, ali se pretpostavlja kako
su bili napravljeni otvori u unim resicama gdje su dodane naunice od metala. Glava figure
pokazuje slinosti s istovremenim keramikim kanopskim urnama iz Etrurije koje nerijetko
imaju probuene ui s naunicama od jednostavne bronane ice. Izuzev urni, u Etruriji se
pojavljuje antropomorfna keramika plastika koja poetkom 7. stoljea pr. Kr. dolazi do
izraaja kada se izdvaja u lokalnoj produkciji orijentalizirajueg stila. Izraivana je kao
statusni simbol za bogate enske grobnice.205 ikatska figura prikazana je bez odjee, ali i
frizura moe predstavljati mjesnu nonju. Dugaka pletenica esta je frizura ranog 7. stoljea
pr. Kr.206 Sineva Kuko predlae kako se moda ne radi o pletenici ve o zavretku kape ili
marame.207 Prema etruanskom shvaanju umjetnikog stila ikonografske vrijednosti, enske
figure treba prikazivati odjevene te prsa uiniti nevidljivima. Ponekad je to dovoljno
pokrivanjem s pletenicama ili rukama.208
203
KUKO, S., 1984/85, 7.
204
BLEI KAVUR, M., 2014b, 13-14.
205
BLEI KAVUR, M., 2014b, 21-23.
206
BLEI KAVUR, M., 2014b, 27.
207
KUKO, S., 1984/85, 6.
208
41
Figura ima perforacije na tjemenu i trbuhu. Takve se rupice uglavnom koriste za
privrivanje dodatnih ukrasa. Perforacija na trbuhu moda se koristila za nekakvo
pokrivalo, a perforacija na tjemenu za kosu ili neki drugi ukras. Martina Blei Kavur smatra
kako je dama iz ikata najvjerojatnije bila odjevena, ali je po odreenoj sakralnoj potrebi bila
razgoliena. Ako je imala naunice od plemenitih kovina tada bi pokazivala osnovna svojstva
duhovnosti, posveenosti i religioznosti mediteranskih kultnih tradicija.209 Figura nije mogla
stajati samostalno. Morala je biti u kombinaciji s vie ukrasa, namijenjena unutarnjem
prostoru. ikatska dama mogla je biti zavjetovana u mjesnoj bogatoj enskoj grobnici.210
Teko je dati konkretnu interpretaciju dame iz ikata zbog nedostatka podataka o
arheolokom kontekstu nalaenja. Stilskom analizom i ikonografskim sadrajem u odnosu na
poznatu plastiku s istone obale Jadrana i zalea, ikatska puna plastika je datirana u 7. i 6.
stoljee pr. Kr. starijeg eljeznog doba. Definirana je kao osamljeni i jedinstven primjerak.
Meutim, oblikovno i stilski bliske paralale joj se nalaze kod sitne plastike iz Etrurije. Blei
Kavur smatra kako figuru treba gledati kao proizvod etruanskih majstora iz prve polovice 7.
stoljea pr. Kr. No, kako analogije nisu apsolutno podudarne, ona je ipak djelo unikatne
likovne kreacije onodobnog stilskog koncepta. Brojne importirane etruanske predmete
poznajemo iz istarskih nekropola, posebno na Kvarneru najbliem Nezakciju. No, dama iz
ikata jedinstven je primjerak na prostoru eljeznodobnih kultura istone jadranske obale i
dokaz onodobnih kulturnih odnosa koji su se odvijali prekomorskim komunikacijama.211
Slika 21 Dama iz ikata ( BLEI KAVUR, M., 2014b, 14.)
209
BLEI KAVUR, M., 2014b, 37-38.
210
211
BLEI KAVUR, M., 2014b, 40-41.
42
8. ZAKLJUAK
Poloaj sjevernog Jadrana u koji se uklapa i Kvarner, istie se kao glavi posrednik u
strujanju trgovakih i kulturnih proizvoda; tu su se ispreplitali kontinentalni i pomorski pravci
stare Europe. Podruje Kvarnera smatra se integralnim podrujem liburnske kulturne grupe u
kasnom bronanom i starijem eljeznom dobu. Na ovom podruju obitavalo je mijeano
stanovnitvo podlono raznim utjecajima sa zemljopisno bliskim kulturama. Na kopnu se
primjeuju utjecaji iz Slovenije, Istre i japodskog prostora. To najbolje dokazuju Kastav i
Grobnik koji su se razvijali pod japodskim i notranjskim utjecajem. Kvarnerski otoci zasada
se uklapaju u liburnsku kulturu to pokazuju lokaliteti poput Osora i Gromaice.
Iz prethodne faze kasnog bronanog doba stanovnitvo Kvarnera naslijedilo je osnovne uvjete
ivota, ista gradinska naselja i isti nain sahranjivanja. Nastupanjem eljeznog doba veina
naselja premjeta se na nove istaknutije poloaje te sama naseljenost gradina postaje gua.
Na Kvarneru ipak veina gradina datira jo u bronano doba i samo poneki nalaz
eljeznodobne keramike sugerira naseljenost i tijekom starijeg eljeznog doba. Gradinska
naselja smjetena su na dobro odabranim stratekim poloajima s kojih mogu kontrolirati
plovidbu Kvarnerom. Opasavali su ih bedemi koji su se sastojali od dva paralelna zida
izgraena od neobraenih kamenja, a izmeu njih je bila ispuna od manjih kamenja, zemlje i
ilovae. Manji je broj priobalnih naselja i luka poput Osora i Krka, ona su takoer bila
utvrena i dobro branjena od raznih opasnosti. Osor i Krk te najvjerojatnije i Rab, cijelo
starije eljezno doba, a i kasnije, bili su vana liburnska naselja i luke koje su povezivale
sjever s matinim podrujem Liburnije. Posebno je vaan bio Osor, koji je povezivao
sjevernu, vanjsku periferiju Liburnije s Istrom i sjevernom Italijom.
Uz prilazne puteve naselja nalazile su se nekropole. Na Kvarneru prema sadanjem

istraivanju razlikujemo nekropole na ravnom i nekropole pod tumulima, kod kojih
razlikujemo pogrebne obiaje; inhumaciju i incineraciju. Inhumacija u zgrenom poloaju u
kamenim krinjama prisutna je kontinuirano od kasnog bronanog doba. Takav nain ukopa
poznat nam je u osorskom tumulu, na Gromaici i Klaenici. Nekropole u Kastavu i Grobniku
specifine su po ispruenom nainu ukopa koji se pripisuje utjecaju Japoda. O incineraciji se
malo zna. Pretpostavlja se kako je incineracija bila prisutna u nekropolama Kastva i Grobnika,
u tumulima na podruju Griana, Stolniu, u uli na Krku te na osorskoj Kavaneli. Nalaz
osorske amfore u funkciji urne pruiti e pomo u poznavanju incineracije.
43
Moemo zakljuiti kako se na Kvarneru vrio biritualan nain pokapanja, s tim da se
inhumacija vrila u zgrenom i ispruenom poloaju.
Materijalna kultura stanovnita Kvarnera u starijem eljeznom dobu govori o isprepletenost

razliitih drutvenih odnosa unutar kultura koje su zemljopisno blie povezane. U opticaju je
bila konstantna razmjena dobara sa susjednim naseljima, otocima i obalama. Na taj nain se
formiralo protourbano drutvo kvarnerske regije. Odreeni predmeti obiljeavaju kraj jedne i
poetak druge epohe, evoluciju starih tradicija u nove koje postaju glasnicima novog
vremena. Kasnobronanodobna nonja se ne naputa poetkom eljeznog doba.212 Za stariji
stupanj kasnog bronanog doba kao karakteristine oblike moemo izdvojiti fibule s dva diska
na luku, igle s lukoviastom glavicom, noevi tipa Jurjevo, narukvice s dvoslivnim presjekom
te manetaste narukvice. Mlau fazu kasnog bronanog doba karakteriziraju lune fibule,
dvodijelne zmijolike fibule, igle tipa Sirolo Numana i maevi iz Kastva i Griana. Nabrojeni
oblici mlae faze kasnog bronanog doba pojava su i prvog stupnja starijeg eljeznog doba
Liburnije. Tipini oblici 8. stoljea pr. Kr. su igle sa stoastom glavicom, spiralnonaoalaste
fibule, fibule s jantarom na luku te igle s ploastom glavicom iz Gromaice i Klaenice. Grob
6 iz osorskog tumula primjer je luksuznog groba i on prezentira gotovo sav nakit i bogatstvo
ovog vremena. U istom grobu nalazi se i najkieniji nakit starijeg eljeznog doba, fibula tipa
Osor. Poetkom 7. stoljea pt. Kr. javljaju se vieglave igle, sanguisuga fibule i dvopetljastva
fibula iz Grobnika. U sredinu 6. stoljea pr. Kr. datiraju se protocertosa fibule iz Kastva i
Osora, a u posljednju fazu starijeg eljeznog doba datiraju se fibule tipa certosa i Baka iz
Kastva, Grobnika i Osora.
U posljednjoj fazi starijeg eljeznog doba nastaju i trapezasti privjesci i pektorali s konjskim
protomama i jantarne ogrlice koje su posebnost Kvarnera. Jantar je, kao i ostali minerali i
drago kamenje, u pukom vjerovanju imao magina svojstva. O dopremanju jantara s Baltika
svjedoe i antike legende o otocima Elektridima koji su posljednje odredite na jantarskom
putu. Neki su ove mitoloke otoke smjestili upravo na Kvarner. Jantar je kolao po sjevernom
Jadranu ve od kasnog bronanog doba, a od starijeg eljeznog doba se poinje koristit za
oblaganje fibula i u svrhu nakita.213
Privjesci i pektorali s konjskim protomama jedinstvena su pojava u Kastvu i Grobniku. Prikaz

konja, koji nije tipian za Liburne, pripisuje se japodskom utjecaju. No, oituju se i neki
212
213
GLOGOVI, D., 1989, 24-25.
44
lokalni elementi, pa se smatra kako potjeu iz lokalne radionice, vjerojatno iz Kastva, a
privjesci iz Grobnika samo su loija verzija kastavskih primjeraka.
Jo jedna lokalna radionica vjerojatno se nalazila u Osoru, a proizvodila je luksuzne fibule

tipa Osor. Fibule tipa Osor nastale su pod izravnim italskim utjecajem. Pretpostavlja se kako
su one djelo nekog obrtnika koji se doselio iz Italije. Fibula tipa Osor nalazila se u bogatom
grobu broj 6 iz tumula koje je Mladin iskopavao. U grobu je bila pokopana ena to dokazuju
i grobni prilozi koji su s njom pokopani.
Nalazi maevi u Kastvu, Grianama i Gromaici pokazuju kako je i vojna oprema dobro
zastupljena, ali to nikako ne znai kako je na Kvarneru postojao vojni stale. Svi ovi maevi
pronaeni su kao grobni prilozi i namjerno su oteeni to sugerira votivni karakter. Osim
maa iz Griana koji je pronaen u kamenolomu.
Iz opusa pronaenih materijala u grobovima moemo donekle zakljuiti kakva je bila enska,
a kakva muka nonja starijeg eljeznog doba na Kvarneru. ene su nosile male lune fibule
razliitih varijanti, ogrlice, narukvice i slijepooniarke. One posebnog statusa nosile su fibule
tipa Osor te privjeske i pektorale s konjskim protomama koje su bile ovjeene o ertosoidne
fibule. Mukoj nonji pripisuju se dvodijelne zmijolike fibule, igle sa stoastom glavicom,
igle s ploastom glavicom, vieglave igle i nalazi vojne opreme. Spiralnonaoalaste fibule su
vjerojatno u Liburniji bile univerzalne, njih su nosili mukarci, ene i djeca. Razlikovale su se
po veliini. Kako se s njima esto nalaze i fibule s jantarom na luku, mogue da je i kod njih
ista situacija.
Pojedini predmeti pokazuju proimanje kulturnih utjecaja iz kontinentalnih dijelova

jugoistonoaplskog prostora i iz sjevernog italskog prostora, bilo prekomorskim ili
prekoalpskim kontaktima. Nerijetko je bilo i importiranih predmeta koji dokazuju kontakte s
dalekim istonim Sredozemljem, poput nalaza polumjeseastih fibula i skifosa iz Rijeke.
Nalazi importirane fine keramike u vanim trgovakim sreditima poput Krka i Osora
dokazuju kako je stanovnitvo Kvarnera odravalo veze s Grkom i junom Italijom posebno
Daunijom. Poznati su nalazi daunijske keramike oslikane geometrijskim motivima i grke
crnofiguralne keramike.
Osim to je odravalo vezu s drugim kulturama, kvarnersko stanovnitvo bilo je i meusobno

povezano. Nalazi igle s lukoviastom glavicom, lune fibule s dva diska na luku i manetaste
narukvice u uli na Krku i crikvenikom zaleu ukazuje na etniku i kulturnu bliskost te
povezanost naroda primorja i otoka. Isto tako nalazi s poluotoka Luna, koje je objavila
45
Glogovi, pokazuju povezanost otoka Paga s podrujem Kvarnera. Pogotovo s otokom Krkom
to pokazuju nalazi manetaste narukvice.
S obzirom na slabu istraenost kvarnerske regije, zavidna je koliina poznatih metalnih

predmeta te njihova raznolikost. Na kraju moemo zakljuiti kako su se na prostoru Kvarnera
kriali najvaniji putevi prapovijesne Europe i to se primjeuje u razliitosti materijala koji je
inio njihovu osobnu nonju. Podruje Kvarnerskog zaljeva ne moe se u cijelosti pripisati
niti Liburnima, Histrima ni Japodima, ve je to jedno jedinstveno podruje Kvarnerske
skupine (Slika 22), iji su stanovnici u starijem eljeznom dobu njegovali tradicionalnu
kulturu, ali ujedno i pratili onu modernu.
Slika 22 Kvarnerska skupina
46
9. LITERATURA
BALEN LETUNI, D. et al., 2004. - Ratnici na razmeu Istoka i Zapada : starije eljezno
doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Katalog izlobe, Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb.
BATOVI, ., 1976. - Problemi kulture eljeznog doba na istonoj jadranskoj obali, Hrvatsko
arheoloko drutvo; Savez arheolokih drutava Jugoslavije, Zadar, 89-112.
BATOVI, ., 1987a. Liburnska grupa, Praistorija jugoslavenskih zemalja vol. V, ur. Alojz
Benac, Sarajevo, 1987, 339-391.
BATOVI, ., 1987b. Prapovijesni ostaci na otoku Rabu, Rapski zbornik, Zbornik radova
sa znanstvenog skupa o otoku Rabu odranog od 25. do 27. listopada 1984. godine, JAZU,
Skuptina opine Rab, Zagreb, 147-169.
BATOVI, ., 1987c. - Ostaci nastambi eljeznog doba na naem primorju, Arheoloki

radovi i rasprave 10, Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 93-119.
BATOVI, ., 2003. Stanje istraivanja prapovijesti na Kvarnerskim otocima, Diadora 21,

Zadar, 253-348.
BLEI, M., 2002. Kastav u posljednjem tisuljeu prije Krista, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu 35, 3.s.,Zagreb, 67-146.
BLEI, M., 2004. Grobnik u eljezno doba, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu 37,
Zagreb, 47-117.
BLEI, M., 2007a. - Reflections of Picens impact in the Kvarner Bay, U: Piceni ed
Europa, Atti del convegno, (ed. M. Gutin, P. Ettel, M. Buora), Archeologia
di frontiera 6, Udine, 109-122.
BLEI, M., 2007b. Rijeka, One Hundred Croatian Archaeological Sites, Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 224-225.
BLEI, M., 2007c. Primorje Gorski kotar County, One Hundred Croatian Archaeological
Sites, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 30-33.
BLEI KAVUR, M., KAVUR, B., 2013. The amphora from Osor, Hortus Artium
Medievalium, Journal of the International Research Center for Late Antiquity and Middle
Ages, Vol. 19, Zagreb Motovun, 351-356.
BLEI KAVUR, M., 2014a. Na razmeu svjetova za prijelaza milenija: Kasno bronano
doba na Kvarneru, Katalozi i monografije Arheolokog muzeja u Zagrebu, Svezak XI,
Zagreb.
BLEI KAVUR, M., 2014b. Dama iz ikata, Zaloba Univerze na Primorskem, Koper.
47
BLEI KAVUR, M., BUSULADI, A., WOLFGANG, D., ETTINGER STARI, Z.,
GUTIN, M., KAVUR B., 2014. Mjesta susretanja, Zaloba Univerze na Primorskem,
Koper.
BRUNMID, J., 1901. - Groblje bronsanog doba na Klaenici kod Jablanca (kotar Senj)
Povijest mjesta Jablanca, Viestnik hrvatskog arheolokog drutva, N.s. V, Zagreb, 53-62.
BRUSI, Z., 2000. Razvoj prapovijesnih obrambenih utvrenja u Liburniji, Histria Antiqua
6, Pula, 125-144.
AE, S., 1987/88. Poloaj rijeke Telavija i pitanje japodskog primorja, Radovi
Filozofskog fakulteta Zadar 27 (14), Zadar, 65-92.
AE, S., 2007. Aserija i njezino zalee: Bukovica, Zrmanja, juni Velebit, Asseria 5,
Muzej antikog stakla, Zadar, 39-82.
US RUKONI, J., 1980/1981. Neki prapovijesni nalazi u arheolokoj zbirci Osor, Histria
Archaeologica 11-12, Pula, 5-15.
US RUKONI, J., 1982. - Arheoloka topografija otoka Cresa i Loinja, Izdanja

Hrvatskog arheolokog drutva 7, Arheoloka istraivanja na otocima Cresu i Loinju:
znanstveni skup Mali Loinj, 11-13. listopada 1979., Zagreb, 9-17.
FABER, A., 1974. Osor, antiki Apsorus Istraivanje protoistorijskog i antikog bedema i
topografije grada. Nekropola iz vremena seobe naroda, Arheoloki pregled 16, Savez
arheolokih drutava Jugoslavije, Beograd, 79-81.
FABER, A., 1976. Prilog kronologiji fortifikacija u primorskom Iliriku, Jadranska obala u
protohistoriji - kulturni i etniki problemi, Simpozij odran u Dubrovniku od 19. do 23. X
1972., Zagreb, 227-244.
FABER, A., 1978. Arheoloka topografija Krka, Arheoloki pregled 19, Savez arheolokih
drutava Jugoslavije, Beograd, 74-77.
FABER, A., 1979. Istraivanja prethistorijsko-antike topografije u Krku, Arheoloki

pregled 20, Savez arheolokih drutava Jugoslavije, Beograd, 183-186.
FABER, A., 1982a. Omialj-antiki grad Fulfinum i prethistorijska gradina, Arheoloki

pregled 23, Savez arheolokih drutava Jugoslavije, Beograd, 66-68.
FABER, A., 1982b. Poeci urbanizacije na otocima sjevernog Jadrana, Izdanja Hrvatskog
arheolokog drutva 7, Arheoloka istraivanja na otocima Cresu i Loinju: znanstveni skup
Mali Loinj, 11-13. listopada 1979., Zagreb, 61-78.
FABER, A., 2000. Gradnja protohistorijskih i ranoantikih bedema u priobalju Ilirika,

Histria Antiqua 6, Pula, 145-170.
GLAVII, A., 1966. Arheoloki nalazi iz Senja i okolice, Senjski zbornik II., Gradski
muzej Senj, 383-426.
48
GLAVII, M., 1993. eljeznodobna i antika naselja podno Velebita, Sveuilite u Splitu,
Filozofski fakultet Zadar. Razdio povijesnih znanosti (18), God. 31, Sv. 31, Zadar, 97-119.
GLOGOVI, D., 1982a. - Predmeti starijeg eljeznog doba iz grobova na Kavaneli kraj
Osora, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb, 33-42.
GLOGOVI, D., 1982b. O fibulama tipa Osor, Arheoloki radovi i rasprave 8/9,
Jugoslavenska akademika znanosti i umjetnosti, 75-85.
GLOGOVI. D., 1987. Nalaz iz ule na Krku i problem lunih fibula s dva dugmeta na
luku iz Liburnije, Arheoloki radovi i rasprave 10, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, 73-91.
GLOGOVI, D., 1989. Prilozi poznavanju eljeznog doba na sjevernom Jadranu, Hrvatsko
primorje i Kvarnerski otoci, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za
arheologiju, Zagreb.
GLOGOVI, D., 1991. - Prahistorijski nakit iz Zbirke Stomorica u Novalji, Prilozi Instituta
za arheologiju u Zagrebu 8, 17-24.
GLOGOVI, D., 2003. - Fibeln im kroatischen Kstengebiet (Istrien, Dalmatien),

Prhistorische Bronzefunde Abteilung XIV Band 13, Stuttgart, 2003.
KOZLII, M., 1981/82. Ue rijeke Tedanija (Ptol. II 16,2), Senjski zbornik IX., Gradski
muzej Senj, 15-32.
KUKO, S., 2012. Fibule tipa Osor: solarni znakovi i simboli u kulturi Liburna, Asseria 10,
Muzej antikog stakla, Zadar, 31-116.
KUKO, S., 1984/85. - Prapovijesni antropomorfni kipi s ikata na otoku Loinju, Radovi
filozofskog fakulteta Zadar 24 (11), Zadar, 5-12.
KURILI, A., 2008. Ususret Liburnima: studije o drutvenoj povijesti ranorimske

Liburnije, Posebna izdanja Odjela za povijest Sveuilita u Zadru, Zadar.
MAJNARI PANDI, N., 1998. Bronano i eljezno doba, Prapovijest, Povijest

umjetnost u Hrvatskoj, 160-369.
MARCHESETTI, C., 1924. Isole del Quarnero, Nozitie degli scavi, 121-148.
MATEJI, R., 1974. - Prethistorijska nekropola Miinac u Kastvu, Liburnijske teme I,

Opatija, 51-77.
MATEJI, R., 1968. Zatitno iskapanje nekropole na Gromaici kod Lopara na otoku
Rabu, Diadora 4, Zadar, 75-83.
MATEJI, R. 1981. - Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola, Vinodolski zbornik

broj 2, Rijeka Crikvenica, 309-336.
MIHOVILI, K., 2013. - Histri u Istri, Monografije i katalozi br. 23, Arheoloki muzej Istre,
Pula.
49
MIROSAVLJEVI, V., 1960. - Prethistorijski objekti na otoku Cresu, Ljetopis Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti ; knj. 64, Zagreb, 204-216.
MIROSAVLJEVI, V., 1974. - Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i protohistorijsko

doba, Arheoloki radovi i rasprave 7, Zagreb, 259-291.
MLADIN, J., 1960. Iskapanje ilirskog tumula u Osoru na otokru Cresu, Jadranski zbornik,
Prilozi za povijest Istre, Rijeke i Hrvatskog primorja IV, Rijeka Pula, 211-223.
OLUJI, B., 2007. Povijest Japoda, Srednja Europa, Zagreb.
STARAC, R., 1994. - Rezultati najnovijih arheolokih istraivanja objavljenih na podruju

Lovrantine, Moenitine i Brsetine, Liburnijske Teme VIII, Opatija, 11-29.
STARAC, R., 1996. Rezultati najnovijih arheolokih istraivanja na podruju opine

Matulji, Liburnijske teme IX, Matulji, 7-15.
STARAC, R., 2004. Kulturno-povijesna batina sela Kotor, Vinodolski zbornik 9, Rijeka
Crikvenica, 165-185.
STARAC, R., 2005. Solin u Kostreni, gradina kod Praputnjaka i Gornji grad u Bakru Prve
spoznaje o poetku naseljavanja prema analizi pokretnih arheolokih nalaza, Bakarski zbornik
10, Bakar, 158-168.
STARAC, R., 2006. Lokalitet: Kreovani vrh gradina, Hrvatski arheoloki godinjak 3,
Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 294-295.
TEAK GREGL, T., 1984. Nov prethistorijski nalaz iz Jurjeva, Senjski zbornik 10-11,
Gradski muzej Senj, 1-6.
50

Starije Zeljezno Doba Na Kvarneru PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Starije Zeljezno Doba Na Kvarneru PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZADRU

Zavrni prvostupniki rad

Starije eljezno doba na Kvarneru

Mentor: dr. sc. Martina elhar

Zadar, godina 2015.

Kvarner je od zalea izdvojen planinama; s

Podruje Kvarnera je u geografskom i kulturno-povijesnom pogledu pripadalo Liburnima. U

O prapovijesti Kvarnerskih otoka najosnovnije podatke dao je transki arheolog Carlo

Kvarnerske otoke istraivao je i Vladimir Mirosavljevi; on je pedesetih godina prolog

Slika 3 Ue rijeke Tedanija po Kozliiu

Na podruju opatijskog primorja u poetak eljeznog doba moemo smjestiti gradinu

U Bakarskom zaljevu gradine su razorene izgradnjom gromaa i drugim ovjekovim

Ve u prapovijesno vrijeme postojali

Slika 8 Rekonstrukcija eljeznodobnog bedema (MARCHESETTI, C., 1924, 128.)

Ve je Marchesetti primijetio na naem podruju sustave prapovijesnih gradina na istaknutim

Kue su slabo istraivane, ali najvjerojatnije su bile jednostavne, pravokutne s jednom

6.1. Pokapanje u ravnom zemljitu

U blizini Gradine iznad apjana otkriven je kosturni ukop mukarca iz razdoblja

Cijele nekropole na ravnom zemljitu poznate su u Kastvu i Grobniku iznad Rijeke.

Pretpostavlja se kako je i negdje na podruju Rijeke postojala prapovijesna i antika

Postoji nekoliko oblinjih lokaliteta za koje se pretpostavlja kako se na njima

Nekropola Grobie smjestila se kod prirodno najlakeg, time i najstarijeg junog

Istraivanja su zabiljeila dislocirane ukope i razasute predmete materijalne kulture.

Groblje na Klaenici otkrio je i prvi iskopavao ime Ljubi. Naiao je na nekoliko

Brunmid je naiao na grob dijelom isklesan u stijeni i dijelom ograen neobraenim

Materijal iz Gromaice dokazuje kako je otok

Slika 12 Grob 7, Gromaica (BLEI KAVUR, M., 2014a, 138.)

7.1. Predmeti osobne nonje

Kod Liburna najbogatiji nakit razvijao se od 8. do 5. stoljea pr. Kr. Najbrojnija i

Slika 14 Dvodijelna zmijolika fibula iz Griana (GLOGOVI, D., 1989, 99.)

Vei broj trakastih narukvica s dvoslivnim presjekom, koje su pronaene u tumulima u

Spiralnonaoalaste fibule liburnskog tipa u modi su u 8. stoljeu, a upotrebljavale su se do 6.

Slika 15 Fibula tipa Osor iz groba 6 (GLOGOVI, D., 1982b, T. II )

Nekoliko vieglavih igla nalazi se u Pomorskom muzeju u Rijeci, pronaene su vjerojatno

Poetkom 6. stoljea pr. Kr. na liburnskom podruju javljaju se protocertosa fibule.

U posljednjim fazama starijeg eljeznog doba nosili su se razni privjesci, odnosno

Kao i privjescima pripisuje im se apotrepejsko

Konj kao htoniko boanstvo najee je

Zanimljiv je i nalaz malog bronanog privjeska iz Kavanele, koji je moda antropomorfni.

Oruja su openito vrlo rijetka na liburnskom

U vrijeme samog kraja bronanog doba i poetka eljeznog

Slika 18 Maevi iz Kastva (1) i Griana (2), (GLOGOVI, D.,

eljeznodobna keramika Liburnije openito je slabo poznata, ona se najee nalazi u

Trebalo bi spomenuti i nekoliko nalaza keramikih ara. U istraivanjima kompleksa

Uvozna keramika indikator je trgovakih veza koje je Liburnija odravala sa susjednim

Osim trgovine sa suprotnom jadranskom obalom, kontakti su se odravali i sa Sredozemljem,

Slika 20 Posuda tipa skiphos iz Rijeke ( BLEI

Slika 21 Dama iz ikata ( BLEI KAVUR, M., 2014b, 14.)

Uz prilazne puteve naselja nalazile su se nekropole. Na Kvarneru prema sadanjem

Materijalna kultura stanovnita Kvarnera u starijem eljeznom dobu govori o isprepletenost

Privjesci i pektorali s konjskim protomama jedinstvena su pojava u Kastvu i Grobniku. Prikaz

Jo jedna lokalna radionica vjerojatno se nalazila u Osoru, a proizvodila je luksuzne fibule

Pojedini predmeti pokazuju proimanje kulturnih utjecaja iz kontinentalnih dijelova

Osim to je odravalo vezu s drugim kulturama, kvarnersko stanovnitvo bilo je i meusobno

S obzirom na slabu istraenost kvarnerske regije, zavidna je koliina poznatih metalnih

Slika 22 Kvarnerska skupina

BATOVI, ., 1987c. - Ostaci nastambi eljeznog doba na naem primorju, Arheoloki

BATOVI, ., 2003. Stanje istraivanja prapovijesti na Kvarnerskim otocima, Diadora 21,

US RUKONI, J., 1982. - Arheoloka topografija otoka Cresa i Loinja, Izdanja

FABER, A., 1979. Istraivanja prethistorijsko-antike topografije u Krku, Arheoloki

FABER, A., 1982a. Omialj-antiki grad Fulfinum i prethistorijska gradina, Arheoloki

FABER, A., 2000. Gradnja protohistorijskih i ranoantikih bedema u priobalju Ilirika,

GLOGOVI, D., 2003. - Fibeln im kroatischen Kstengebiet (Istrien, Dalmatien),