Antonimija

ANTONIMI RIJEI SUPROTNOG ZNAENJA

Antonimi su rijei suprotnoga znaenja (sadraja). Pojava znaenjske opreke

(suprotnosti znaenja) izmeu dviju rijei se zove antonimija.
Dvije rijei suprotnoga znaenja (npr. ui izii) ine antonimski par.

U antonimskom se odnosu mogu nalaziti imenice ( govor utnja), glagoli

(govoriti utjeti), pridjevi (priljiv utljiv), prilozi (polako sporo), prijedlozi (u
iz).

Vrste antonima

1. prema podrijetlu:
a) RAZNOKORIJENSKI (PRAVI, PRIMARNI) antonimi su nastali
neovisno jedan o drugome. Imaju razliit korijen. Pr. nebo zemlja,
dobar lo.
b) ISTOKORIJENSKI (TVORBENI) jedan je antonim posluio za tvorbu
drugoga antonima. Imaju isti korijen. Pr. istina neistina, sretan
nesretan.
2. prema prirodi znaenjske opreke:
a) BINARNI ANTONIMI jedna je rije zapravo negacija druge rijei, tj.
znaenje jedne rijei potpuno iskljuuje znaenje druge.
Pr. Netko ili govori ili uti. ( govoriti utjeti)
b) STUPNJEVITI ANTONIMI izmeu dviju krajnjih toaka koje ine
antonimi nalazi se bar jedna toka koja predstavlja neku srednju
vrijednost.
Pr. prvi srednji posljednji
c) OBRATNI ANTONIMI (odnos inverzije) pokazuje se zapravo isti
odnos meu rijeima, ali obrnutim redoslijedom, ovisno o tome s ijeg
stajalita promatramo.
Pr. Kupac je neto kupio, a prodava mu je to prodao.
(Jedan je obavio prodaju, a drugi kupnju.)
3. prema usvojenosti:
a) KONTEKSTUALNI (individualni) antonimi
Pr. dah krik
b) SAMOSTALNI (opejezini) antonimi
Pr. star - mlad