FG - Beskrajna Svjetlost

BESKRAJNA SVJETLOST
MUHAMMED, A.S.
1
M. Fethullah Glen
BESKRAJNA SVJETLOST.indd 1 10/20/08 1:46:52 PM

BESKRAJNA SVJETLOST
MUHAMMED, A.S.
M. Fethullah Glen
Sarajevo, 2008.

SADRAJ
Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s. . .................................15

Predgovor...............................................................................19
Rije.......................................................................................33
Uvod
VJEROVJESNIK KOJI JE POSLAN
OVJEANSTVU K AO MILOST
OEKIVANO SVITANJE............................................................39
PERIOD TMINE..........................................................................45
Idolopoklonstvo u periodu dhilijeta................................45
Tragedija enske djece........................................................48
Vrijednosti koje se mijenjaju...............................................52
I PRIJE POSLANSTVA
IVIO JE KAO VJEROVJESNIK.................................................55
ovjek od povjerenja.........................................................55
On je odrastao kao siroe..................................................57
Poslanik uz Abdulmuttaliba..........................................58
Prelazak kod Eb Tliba...............................................59
NJEGOVA PUTOVANJA..............................................................61
Put u Siriju i sveenik Bahra.............................................61

6 M. Fethullah Glen, BESKRAJNA SVJETLOST MUHAMMED, A.S.
Drugo putovanje za Siriju..................................................62

Svi su njega oekivali.........................................................63
Zbog ega nisu povjerovali?...............................................66
Ljubomora i zavidnost...................................................67
Osjeaj rivalstva............................................................71
Ostali uzroci.................................................................73
OEKIVANI I KAO RADOST
NAJAVLJENI VJEROVJESNIK....................................................75
Dova Ibrhma, alejhis-selm,
i radosna vijest sa, alejhis-selm.....................................75
Radosne vijesti iz Tevrta...................................................77
Brda Frna..................................................................77
Od hazreti Ismlova poroda........................................79
Ostale osobine..............................................................80
Radosne najave iz Indla (evanelja).................................83
Faraklit.........................................................................83
Voa svijeta...................................................................85
ON JE DRUKIJI OVJEK........................................................ 87
I. Poglavlje
OSOBINE VJEROVJESNIK
I NAEG VJEROVJESNIK A
SVRHA SLANJA VJEROVJESNIK.......................................... 95

Robovanje Allahu..............................................................97
Prednost naeg Poslanika..............................................98
Dostavljanje objave (teblg)..............................................100
Dostavljanje objave
kod Allahovog Poslanika............................................. 101
Lijep primjer....................................................................107
Uspostavljanje ravnotee
izmeu ovog i drugog svijeta............................................ 111

Sadraj 7
Zatvoriti vrata opravdanjima............................................ 114

Vjerovjesnik koji ne zna ni itati ni pisati.................... 116
OSOBINE SVIH VJEROVJESNIK.......................................... 119
Pobonost........................................................................ 119
Portvovanost .................................................................120
Iskrenost..........................................................................124
Lijep savjet.......................................................................128
Poziv u tevhd (monoteizam)...........................................132
II. Poglavlje
SVOJSTVA SVIH VJEROVJESNIK
ISTINOLJUBIVOST I
ISTINITOST (SIDK)..................................................................137
Oni koji su iskreni u govoru
zasluuju pohvalu........................................................139
Njega je period neznanja upoznao
kao povjerljiva ovjeka................................................142
Uvijek je preporuivao istinoljubivost.......................... 145
Bio je junak od rijei................................................... 153
Njegove rijei su potvrdile
njegovu istinoljubivost ...............................................154
Pitanje gajba (nevidljivog svijeta)
sa aspekta istinoljubivosti................................................. 157
Nevidljive vijesti.............................................................. 161
Nevidljive vijesti koje je kazao
u vezi sa periodom svoga ivota................................... 161
Ono to je kazao da e se
dogoditi u budunosti................................................. 165
U bliskom vremenu................................................ 165
Smutnje (fitne)...................................................166
Pobjeda..............................................................168

Ti e mi se prva pridruiti! . .........................169

Mir.................................................................... 170
ivjet e jedno stoljee....................................... 171
U bliskoj budunosti..............................................172
Nagovjetaji sa Hendeka....................................172
Radosna vijest o sigurnosti i imetku.................. 174
Ammrova, r.a., pogibija................................... 176
Nevjerniki narod
koji je nastupao u ime vjere...............................177
Pohodi brodovima i Ummu Harm...................180
Ben Kantr.................................................... 181
Osvajanje Istanbula...........................................182
U dalekoj budunosti.............................................184
Vehn (ljubav prema dunjaluku
i strah od smrti).................................................184
Smutnja komunizma.........................................187
Blago Eufrata....................................................188
Proiavanje kranstva....................................189
Reforme u poljoprivredi.....................................189
Neuravnoteenosti dananjice............................190
Rasprostranjenost nauke....................................192
Bijeg od Kurna............................................... 193
Pojam vremena . ...............................................194
Rasprostranjenost kamate..................................195
Vrijeme kada e se vjernik kriti..........................197
Petrol u Tleknu..............................................198
Slijeenje Ehl-i kitbija......................................199
Vijesti o razliitim naunim disciplinama.................. 200
Lijek za svaku bolest...............................................201
Gubavi i karantina.................................................207
Kada pas polie posudu..........................................208
Prati ruke prije i poslije jela.................................... 211

Sadraj 9
Higijena usta i zubi (misvk)..................................213

Mjerilo za jelo i pie............................................... 214
Surma.................................................................... 215
eregotija............................................................... 216
Muha..................................................................... 217
Krv menstruacije.................................................... 218
U alkoholu nema lijeka.......................................... 219
Obrezivanje............................................................220
POVJERLJIVOST (EMNET).................................................. 223
Povjerljivost kod naeg poslanika.....................................226
Povjerljivost prema poslanstvu....................................226
Povjerljivost prema svemu postojeem.........................231
Pozvao je svoje sljedbenike da budu povjerljivi............235
Njegova povjerljivost tokom Hidre............................242
Njegova povjerljivost na bojnom polju.........................243
Zauujua predanost . ..............................................243
O, sjemena nade!.........................................................252
DOSTAVLJANJE OBJAVE (TEBLG)........................................253
Tri osnovna naela u dostavljanju Objave.........................255
Cjelovitost...................................................................256
Ne oekivati nikakav interes.......................................258
Rezultat ostaviti Allahu...............................................258
Metoda u dostavljanju objave (teblgu).............................259
Dostavljanje Objave bilo je u njegovoj prirodi ............266
Pouda za teblgom.....................................................268
Pozivanje Eb Tliba..............................................268
Pozivanje Vahja....................................................270
Pozivanje Ikrme u islm........................................275
Briga o teblgu nije im dala da spavaju .......................278
Ljubav prema teblgu kod ashba................................281
Pisma dravnim poglavarima...........................................283
Ned . ....................................................................283

Heraklije . ..................................................................286
Ostali..........................................................................288
Hudejbija s aspekta teblga...............................................290
Dostavljanje objave na individualnom planu....................291
Biti poaen Boijim darovima.......................................292
Neke vane karakteristike dostavljanja objave..................296
Dobro upoznati pojedince...........................................297
Najprije ivjeti ono to se dostavlja..............................302
Ne oekivati nikakvu nadoknadu ..............................307
OTROUMNOST VJEROVJESNIKA
(FETNET).................................................................................313
Otroumnost naeg poslanika.......................................... 315
Neki primjeri................................................................... 318
Popravka Kabe........................................................... 318
Poznavati dobro sagovornika....................................... 319
Govoriti prema nivou sagovornika..............................321
Poslanikov govor muhdirima
i ensrijama nakon Hunejna.......................................324
Poslanik, s.a.v.s., i njegove rijei
sa aspekta fetneta...........................................................330
Analiza jednog buketa hadsa..........................................339
Nekoliko rijei o vrhuncu monoteizma...................... 340
ovjek je putnik.........................................................341
Rezultati istine i lai.................................................. 342
ovjek je s onim koga voli..........................................345
Takv (bogobojaznost)............................................... 346
Kakvi ste, tako e se upravljati vama...........................347
Djela se cijene prema namjeri...................................... 351
Nijjet (odluka ili namjera) .....................................352
Hidra ..................................................................354
Hidra od grijeha..............................................356
Hidra Allahovoj milosti...................................357

Sadraj 11
Iskuenje ruke i jezika.................................................358

Idealan vjernik.......................................................359
Mir i musliman......................................................360
Zato ruka i jezik...................................................361
Ostaviti ono to ga se ne tie
spada u lijep islm jednog ovjeka...............................363
Unutranja ozbiljnost vidi se i vani........................ 364
Svijest o dobroinstvu i ozbiljnost...........................365
Savrenstvo u svakom poslu ..................................366
ta su to mljanijt
(stvari koje se ovjeka ne tiu)? ..............................368
Strpljivost....................................................................369
Posjeta mezaru.......................................................369
Vrste strpljenja........................................................370
Promijeniti stanje ..................................................371
Biti gornja ruka koja daje............................................373
Ponekad je korisniji onaj koji uzima.......................374
Prijedlozi . .............................................................376
Mjerilo u meudravnim odnosima.......................376
Tri vrste ljudi koje nee biti poaene........................377
Tri uskraenosti ....................................................379
Uskraenost govora ..........................................379
Uskraenost Allahovog pogleda ........................380
Uskraenost ienja od grijeha ........................381
Zavretak: bolna patnja..........................................381
Oholost..................................................................382
Hvalisati se.............................................................384
Kazna je reciprona djelu........................................385
Iskuenje jezika i estitost............................................387
Govor je jedan nimet (blagodat).............................388
Edeb u govoru . .....................................................389
Izmeu nogu..........................................................389

Vertikalna dimenzija dobroinstva

(amd velyet) . ....................................................391
Djela koja briu grijehe i poveavaju stepene................394
Cilj: namaz ...........................................................396
Priprema za namaz ................................................398
ienje grijeha .................................................... 400
Bdijenje na Allahovome Putu (ribt) . ....................401
Iznenaenja za dobre robove.......................................407
Dennet je okruen tekim djelima
Dehennem strastima................................................. 411
Tri prava: prema Allahu, dravi i vjeri......................... 416
Dva puta biti ujeden iz iste rupe.................................. 418
Ljudi su poput ruda.................................................... 419
Nasilje ne ostaje nekanjeno........................................421
Sedmerica u hladu Ara..............................................423
Ovaj svijet je samo jedan hlad.....................................427
Pet stvari koje nisu date
prijanjim vjerovjesnicima...........................................428
Vjernik je ovjek odgovornosti....................................432
Neki harmi i mekrhi...............................................435
Neposlunost prema majci......................................435
Zakopovanje ive enske djece................................436
Pronevjera emneta................................................436
Prenoenje rijei.....................................................437
Mnogo pitanja........................................................438
Razbacivanje imetka...............................................439
Odlinost................................................................... 440
Dova naega Poslanika
sa aspekta metode i izraavanja....................................... 442
Neka ostala svojstva naeg Poslanika, s.a.v.s.,
sa aspekta fetneta........................................................... 451
Milost i milosre............................................................. 451

Sadraj 13
Pretjerivanje i zaostajanje u milosti.........................453

Prijevara humanizma.............................................454
On je u svemu bio na vrhuncu............................... 455
Univerzalna milost................................................ 460
Djeca.................................................................... 466
Milost ak i prema ivotinjama..............................469
Njegovo strpljenje.......................................................472
Hilm-mehkoa naeg Vjerovjesnika
prema drugima...........................................................472
Jedan primjer promjene .........................................485
Plemenitost i skromnost..............................................492
Jedan odlomak iz plemenitosti...............................493
I na kraju njegova skromnost...............................504
Bio je meu ljudima...............................................507
I jo jedno poreenje koje govori
o njegovoj prirodnosti............................................509
Dimenzija skromnosti i pobonosti........................ 510
Saetak................................................................... 515
NEPOGRJEIVOST................................................................... 517
Literatura............................................................................. 519

BESKR AJNA SVJETLOST
MUHAMMED, A.S.
Ovo djelo je plod nauke. Ono je na nivou spoznaje drago-

cjenosti dragulja. Ono je uspjeh tumaenja istine kurnskog
morala (huluku l-Kur n) i provoenja tog morala u praksi.
Ono je shvatanje svjetlosti koju je Allah stvorio u prvom ranom
periodu, kada mu i nije bila sezona. Ono je miris kineskog
porcelana i primicanje usana poljupcu milosti. Ono je slijeenje
puta Vlasnika Mirda. Ono je etnja i putovanje sa Baova-
nom Denneta. Ono je uzimanje dozvole od Sultna Svjetlo-
sti za prihvatanje slube. Ono je uzdizanje u svjetlosne vidike
dokaza koji govore. Ono je prenoenje slike Ponosnog Prizora
ovjeanstva Boijom bojom zvanom sibgatullh. Ono je prela-
zak okvira idealnog pojedinca i idealnog drutva u rijei, gdje se
procentualno izjednaava ravnotea i odnos na relaciji individue
i zajednice. Ono je i umijee i dokument, kretanje meu biser-
nim zvijezdama na nebu odabranih...

Ono je istraivanje i zadiranje genijskim umom u poslani-

ku otroumnost (fetnet), estitost i sauvanost od grijeha, svijest
o pozivanju dostavljanja islma i poziva u islm, neustraivost i
hrabrost, saosjeajnost, milost i blagost, ustrajnost, iskrenost i
istinitost, u sutinu due, odanost i vjernost datoj rijei i u ljud-
skost... Ono je posmatranje vidika poslanstva sa perspektive fi-
rseta, brzog i pravilnog shvatanja... Ono je ponovno oivljavanje,
nakon odreene vremenske praznine, paljivosti, edeba, lijepog
ponaanja, ravnotee, ljubavi i shvatanja istine ashba... Ono je
na polju analogije i razumijevanja snaan, a isto toliko privlaan
primjer davanja ploda vrednotama znanja koje su poput sjemena
ideja bile skrivene u sposobnostima... Ono je rezultat berieta
truda objanjavanja najkomplikovanijih dogaaja koji izazivaju
uenje i oduevljenje putem tefekkura, dubokog razmiljanja,
koje je najbistrije... Ono je prijatelju spokoj i smirenost, neodlu-
nom uvjerenje, a neprijatelju i klevetniku poruka pobjede koja
ga uutkuje... Ono je pronalazak boravka ljubavi prema Allahu
i Allahovom Poslaniku u srcu od zadivljujueg kristala... Ono je
maja ljubavi prema Ehl-i bejtu (Poslanikovoj porodici) u duama
koje su od njih i koje to ele... Ono je ponavljanje injenice da
je neophodno slijediti Jednog Jedinog Vou, Lidera i Vodia i
njegovu vjerodostojnu tradiciju (sunnet) i da je obaveza principe
reforme uiniti prilagoenim okolnostima... Ono je redoslijed
tajni mudrosti koje odgovaraju naem stoljeu i spisak metoda
kojima se ulazi u trku lienja na ovjeka Vidika i Poslanika Vi-
dika... Ono je ustrajno potvrivanje miljenja ehl-i sunneta, bez
i jednog truna poputanja... Ono je radosni Bajram injenice
da je razum zarobljenik Objave... Ono je ep o uzdignuu akide
imnom... Ono je poplava aplauza radosne vijesti (mutuluka)
da je svjetlost (nr) pobijedila tmine... Ono je uzbuenje iro-
kogrudnog prihvatanja svih pravaca, ideja i puteva koji se kreu
linijom istine i oivljavanje razumijevanja tog uzbuenja na pla-

Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s. 17
nu realnosti i njegovog regulisanja... Ono je prizor kanjavanja

varljivih i prevrtljivih umova koji ele napraviti nered na polju
termina izmeu mogueg i onoga to postoji, od strane zdravog
razuma...
Beskrajna svjetlost je analiza i sinteza najvjerodostojnijih pre-
daja ispravnim shvatanjem i promatranjem...
Beskrajna svjetlost je kompozicija izvedena davudskim gla-
som koja opisuje ivot Voe svih stvorenja oba svijeta, poznatog
kao Velianstveni Slavuj, a koji je poeo i zavrio jednom scen-
skom zavjesom...
Beskrajna svjetlost je atlas iskustva koji objanjava kako se za
kratko vrijeme, kao to su 23 godine, osnovala islamska drava
na nivou grada, kako se biralo vrijeme za podvige sa jednog na
drugi stepen i naine kako se treba ophoditi u svakom perio-
du...
Beskrajna svjetlost je poduavanje kako se okititi Boanskim
moralom...
Ovo je knjiga vodi za one koji pozivaju na Pravi Put i po-
duavaju druge tome...
Ona (knjiga) je svojim sadrajem govor koji dostavlja Istinu
i pokazuje put onima koji pozivaju...
Ona je djelo koje je originalno svojim komentarima i koje
eli povezati nepogrjeive i nezavodljive principe sa praksom
stizanja do eljenih vidika, ali daleko od svih vrsta natezanja i
fantazija...
Beskrajna svjetlost je slikoviti prikaz ambijenta Vjerovjesnika
u ljubavi, razumijevanju i toleranciji, ispisan nauno i vjetom
rukom...
Beskrajna svjetlost na nain kojim se objanjava i po mjeri
onog filozofskog po mom miljenju, je jedna vrsta filozofije Po-
slanikovog ivotopisa...

Beskrajna svjetlost je, i pored svih vrsta politikih pritisaka

i nepogodnih uvjeta, cvijet govora koji je procvjetao na damij-
skom ursu...
Ova knjiga je sakupljena od usmenih predavanja i obraa-
nja o ovoj temi cijenjenog Fethullaha Glena Hoda-efendije.
Moda bi bila manjkavost to djelo nije proizilo iz pera naeg
uvaenog Hode, ali mogunost da proe kroz njegovu recenziju
nadoknadila je tu manjkavost...
U ruci vam je prvi tom ovog djela. Njega e slijediti i pro-
pratiti drugi tom...
Uz dovu i elju da budemo od onih koji e stei ast da ih
obuhvati efat Beskrajne Svjetlosti, alejhis-selm...
emseddin Nuri

PREDGOVOR
Govoriti o odabranoj i velianstvenoj linosti hazreti Mu-

hammeda Mustafe, sallallhu alejhi ve sellem, a prije toga pred-
staviti ga kao lijek za spas ovjeanstva i kao eliksir za neprebro-
dive probleme ovjeanstva i opisati njegov slavni ivot onako
kako odgovara tome velianstvenom velikanu, veoma je bitna
tema koja se, kao i kod mnogih drugih, preobratila u jednu ne-
zaustavljivu elju i volju, sa svakog aspekta pod pritiskom moje
ideje i mog osjeaja...
On je slika ponosa ovjeanstva. Ve etrnaest vijekova naj-
vei geniji na ovozemaljskoj kugli, mnogi filozofi i veliki broj
mislilaca i uenjaka, ije misli su poput zvijezda naega neba,
stajali su skrueno iza njega i obraali mu se: Ti si ovjek ijom
se pripadnou ponosimo.
Kao dokaz njegove veliine dovoljno je to to, pored tolikog
ruenja i napada na islm, mi i dalje ujemo glas mujezina sa
munare: Ehedu enne Muhammeden reslullh, i primjeujemo
da se na sve strane ire krila rhanijjeta Muhammeda, sallallhu
alejhi ve sellem, i zajedno sa duhovnim stvorenjima pet puta
dnevno se oduevimo. Pored toga, u ime njegove veliine, mo-
emo kazati i to da, naspram tolikog broja unutarnjih i spoljnjih
neprijatelja vjere, koji rade na unitavanju i zabludi novih genera-
cija, danas i dalje ima mladia koji su u potpunosti shvatili istinu

o Ahmedu, sallallhu alejhi ve sellem. Iako imaju potekoa u

shvatanju, ipak tre ka Muhammedu, sallallhu alejhi ve sellem,
poput nonih leptira ka svijei, emu nema slina dogaaja u svi-
jetu. Vrijeme nije uinilo prevazienom nijednu istinu o njemu,
istinu koju nosimo u naim prsima. Da, on je i dalje svje. Kao
to sam mnogo puta priao svojim prijateljima, kad god odem u
Medinu Munevveru, njegov miris me toliko obuzme isto kao da
u u narednih nekoliko koraka da se sretnem sa njim i kao da u
uti njegov glas kako izgovara Merhaben, ehlen ve sehlen (Zdravo,
dobro doao). Eto, on je toliko svje u naim duama, i svaki dan
sve je svjeiji.
Da, vrijeme prolazi i stari, neke ideje zastarijevaju i gube
svoju vrijednost, ali Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem,
svakog dana u duama vjernika biva mlai poput jednog zrna
sjemena koje svakog dana otvara nove pupoljke.
Po mome miljenju, da se govorilo o njemu koliko o nekom
drugom, a mi nismo govorili dovoljno, da se dalo mogunosti
govoriti o njemu koliko se dalo mogunosti drugima i da su
drutvene i kulturne institucije bile u potpunosti mobilizirane
da govore o njemu u srcima dananjih generacija, samo bi on
imao vlast i u prsima bi se samo on nalazio. I pored svega toga,
od istoka do zapada, iz svih razliitih rasa, naroda i plemena,
ljudi tre sa testijama u ruci ka tom najiem izvoru i ka a-
toru Sultna koji stavlja krunu suncu, koga u predstaviti kao
Menhelu l-azbu l-mevrd (Izvor slatke pitke vode).
Da, danas se u cijelom Svijetu, od Amerike, Engleske, Fran-
cuske i Njemake, primjeuje jedno buenje u kome se traga za
njim, i ve na svakome mjestu muslimani bez prestanka uncima
tkaju njegove ideje i o islmu vezu tanke ipke; islm ve doiv-
ljava jedno novo doba sree. Situacija u islamskom svijetu nije
nimalo drugaija. Umjesto ljudi koji su prostoduno, bez razmi-
ljanja, imali veze sa islmom i muslimanima prije jednog vijeka

Predgovor 21
ili dva, danas imamo ljude koji su ueni i koji slijede Muham-
meda, sallallhu alejhi ve sellem, u okrilju svijetlih zraka nauke
i koji prouavaju islamske teme. Oni koji su dosad uvijek zlou-
potrebljavali uevne ljude, univerzitete, fakultete i ostale kole
na raun nekakvih izama i koji su radili za nevjernitvo koristei
narodne drutvene institucije, poeli su da se tope poput ledenih
brda jedan po jedan i da brzo klize ka njemu.
Oni koji su mijenjali po hiljadu puta svoja mjesta godinama
traei neku granu spasa da se uhvate za nju, trali su od jednog
sistema ka drugom, od jedne ideje ka drugoj, i uvidjeli su da
ta njihova kretanja zavravaju fijaskom, i na kraju tre ka koli
Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem, koji se nijednom dosad
nije susreo sa fijaskom. Eto vam za primjer M. Bucaille, R. Gara-
udy i jo mnogi za ija imena nismo uli...
Meutim, da li smo mi upoznali tog Sultna Dua, koji po-
duava sultnatom sultne, onoliko koliko je potrebno i koliko
se trai od nas? Zato da vas zapitkujem i mijeam u to? Ja koji
sputam svoje elo na seddu od svoje pete godine i govorim da
sam poput sluge sa ogrlicom na vratu i ekam kao Kitmr1 pred
njegovim vratima da li sam o njemu u potpunosti govorio koli-
ko treba? Ili da li sam vam dostavio u potpunosti ono to znam?
Sve one koji govore pitam, a raunajui i sebe meu njima, ka-
em: Da li smo govorili ljudima dvadesetog vijeka o Prvaku svih
prvaka, koji bi oduevio i pokrenuo due, dovoljno i onako kako
mu dolikuje?
Ne! Da je ovjeanstvo njega upoznalo, udilo bi za njim i
krenulo putevima koji vode njemu; kada bi se spomenulo lijepo
sjeanje na njega, oi bi se suzama napunile tako da bi ih uhvatio
treptaj da bi mogle ui u njegovu istu okolinu, svijet poslanstva
1
Kitmr je ime psa Ashb-i kehfa, mladia koji su uspavani u peini i koje Kurn
spominje u suri el-Kehf. (op. prev.)

i preistu klimu. Da bi dao ivot pepelu srca koja gore vatrom

ljubavi prema njemu, bio bi stavljen ispred vjetra koji bi ga uvijek
nosio ka njemu.
Ono to voli, ovjek voli onoliko koliko ga poznaje, a uvijek
biva neprijatelj onome to ne poznaje. Zbog toga je zajednika
taka postupaka naih neprijatelja, koji se cio vijek bore protiv
nas: prekriti zaboravom njegovo uzvieno ime i odgajati nove
generacije kao neprijatelje Vodia svih stvorenja na oba svijeta.
Kako je od Allaha darovan fenomen da, i pored toga to nai ne-
prijatelji ele izbrisati i izbaciti njegovo ime iz srca i dua drugih,
danas su sve prepreke i zidovi prijeeni, a naroito je omladina
sebe bacila u njegovo krilo, i to sa radou, isto kao kada se o-
vjek koji se suoi sa smru, danima edan i gladan u pustinjskoj
vruini, obraduje vodi koja se pojavi pored njega. Naravno da e
on, ije je srce puno milosti, prihvatiti sve one koji tre njemu sa
takvom eljom i da ih on nee liiti nagrade.
Ne znam da li ste paljivo pogledali ljude koji prepune da-
mije tokom dume-namaza. Ako ste to uinili, onda ste vidjeli
da je to veina mladih ljudi. ta je uzrok da ti mladii, usred
zime, po snijegu, drhtei od hladnoe, uzimaju abdest i tre u
damiju, naspram zablude i stranputica, koje svojim sistematizo-
vanim radom kao vakuum izazivaju i privlae mlade generacije?
Ako elite, ja u vam kazati uzrok: to je atraktivnost Muham-
meda, alejhis-selm.
Odgovaralo to naoj logici i shvatanju ili ne, due se okreu
oko tog Sunca i tog svjetionika poput leptira... U veoma bliskoj
budunosti, oni koji dosad iz raznih razloga nisu trali njemu
i oni jadnici zaputene pameti koji su se poput zimskih muha
zakaili o neto i ostali na putu, kajat e se to su stali na tome
putu i, udarajui u koljena, izgovarat e: Zato se nismo i mi
okrenuli i trali njemu? Ali e moda toga dana za vei dio njih
sve biti zavreno i kasno.

Predgovor 23
Svijet e njemu trati; nauni krugovi e ga istraivati; due

koje su otvorene prema klimi razmiljanja krenut e za njim; a
mnogi neprijatelji postat e estoki prijatelji i ui pod njegovu
zatitu, kao to to ve ine. Danas ve i u okviru samih mjeri-
la neprijateljske strane utjecaj Muhammeda, sallallhu alejhi ve
sellem, prevagnuo je, i njegovu veliinu priznaje ak i taj nepri-
jateljski svijet.
Allahov Poslanik u jednom hads-i erfu kae:
Izmjerio sam se sa deset osoba iz svoga ummeta i pre-
vagnuo sam nad njima. Zatim sam se izmjerio sa sto,
zatim sa hiljadu ljudi, i opet sam prevagnuo. Uto su mi
dola dva zaduena meleka i rekla mi: Ostavi to, jer kada
bi se izmjerio i sa cijelim ummetom, ti bi prevagnuo.2
Zapravo, ovo se obistinilo. Na vjerovjesnik, sallallhu alej-
hi ve sellem, kae da je u snu vidio slijedee:
Na jednom tasu vage stavljen sam ja, a na drugom cio
moj ummet, i ja sam prevagnuo.3
Naravno, na jednoj strani Muhammed, sallallhu alejhi ve
sellem, a na drugoj strani svi ashbi, tbini, tabe-i tbini, za-
tim svi velikani koji su imali utjecaja na due ljudi meu sufija-
ma, evlijama, estitima, dobrima i Allahu bliskima koji su doli
poslije njih i koji e doi do Sudnjeg dana i opet e prevagnuti
Sultn Dua i svjetlost naih oiju, Muhammed, sallallhu alej-
hi ve sellem. Jer sve to postoji, stvoreno je iz potovanja prema
njemu.
On je uzrok cilja stvaranja svemira. Poznat je hads-i kuds
u kome se taj cilj objanjava slijedeim rijeima:
2
Drim, Mukaddime, 3.; Bezzr, el-Musned, 9/437.; Hejsem, Medmeuz-zevid,
8/255.
3
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/76.; Hejsem, Medmeuz-zevid, 9/58.


.
Da nije bilo Tebe, ne bih stvorio svemir.4
Svakako je besmisleno napisati knjigu ije se znaenje ne
razumije. Allah, delle nuhu, ist je i daleko od besmislenosti.
Zapravo, vrijeme i mjesto eli telala jakoga glasa, poput Muham-
meda, sallallhu alejhi ve sellem, koji e objasniti znaenje i svr-
hu svemira. Opet nam je potreban jedan komentator i dostavlja
Istine poput njega, da bi objasnio i oglasio ljudima ta je nebo
bez granica i oaka, ta su Mjesec, Sunce i zvijezde u njemu, ta
je ovjek kome je dato da upravlja stvorenjima na Zemlji, odakle
dolazi taj ovjek, kuda ide, ta moe uiniti i na taj nain da due
obavijesti ta se krije iza zavjese postojanja. Ako je tako, onda,
da nije njega, i svemir i ovjek bi ostali neshvatljivi i besmisleni.
Hazreti Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem, ovjek je koji
je dao znaenje stvorenjima. On je nama drai od svih ostalih
dragih bia na ovom svijetu.
Ovdje ne mogu proi a da ne iskaem svoj osjeaj prema
njemu, naravno, iako priznajem da sam najvei grjenik meu
vjernicima. Namjera mi je ovim primjerom da dokaem da, ako
Allahova Poslanika ja toliko volim, koliko ga tek vole oni velika-
ni ija srca gore ljubavlju prema njemu. Ono to u navesti u vezi
sa mojim duhovnim stanjem na osnovu toga treba uporediti sa
tim velikanima. Inae, stidim se da neto priam o sebi ime bih
se hvalio pred vama.
Kada mi je Uzvieni Allah dao mogunosti da odem u sveta
mjesta i obriem svoje grjeno lice o zemlju Medine, meni je taj
grad Allahovoga Poslanika toliko zablistao, ama toliko zablistao
da me u tome trenutku obuzeo tako lijep duhovni osjeaj: da
4
Adln, Keful-haf, 2/214.

Predgovor 25
sam pozvan iako je to nemogue u Dennet sa svih njego-

vih kapija, vjerujte da ne bih uao ni na jedna ve bih izabrao
da ostanem u gradu Allahova Poslanika! Po pravilu, Dennet je
elja svih nas, i ne moe se zamisliti da ijedan musliman ne eli
u njega ui. Zar mi u naim jutarnjim i veernjim dovama ne
traimo od naega Gospodara da nas sauva od Dehennema i
da nas uvede u Dennet? Naspram svega toga to priznajem, ja
opet kaem: ako bih ja bio te sree da mi se dodijeli dennetska
nagrada, mogue je da bih zatraio od svoga Gospodara da mi
dozvoli da ostanem jo nekoliko u Revda-i mutahheri.5 Nikako
nemoj da mislite da ja omalovaavam i da zasluujem te nagrade;
samo elim naglasiti svoju ljubav prema Allahovome Poslaniku.
Inae sam od onih koji se tokom cijelog ivota mole i dovu ine
da postignu ast da bi bili sluge najmanjem izmeu ashba Alla-
hovoga Poslanika. I moja dova koju esto ponavljam je:
Gospodaru na, ne odvoji nas ni jednog trenutka od
razmiljanja da budemo od onih koji e svojim licima
potrljati prainu sa nogu ashba, mn.
Isto duhovno stanje osjetio sam i kod Bejtullha.6 Ovi osje-
aji su moda zajedniki svima nama. Pored toga, ne ivim samo
ja i jo poneko puni takvih osjeaja, ve ima mnogo takvih vjer-
nika. Ima takvih zaljubljenika u Allahovoga Poslanika da su ovi
moji duhovni osjeaji za njih grubi i sirovi!
Kad ve priamo o tome, elim ispriati jo jednu svoju us-
pomenu. Bili smo zajedno na haddu sa Arif Hikmetom, koji
je tada bio narodni poslanik. On je prije toga dao sam sebi rije
da e, ako ode u Medinu, baciti sebe na tu mubrek zemlju i po
njoj se okretati i leati iz ljubavi prema njoj. im je zagazio na
5
Revda-i mutahhera je poasni naziv za grad Reslullha, sallallhu alejhi ve sellem,
Medine, a ima znaenje ista baa.
6
Bejtullh je Allahova kua, Kaba, u Mekki.

teritoriju Medine, taj velikan odrao je dato obeanje: bacio se

na zemlju i poeo se prevrtati. Bilo kada da se sjetim tog prizora,
oi mi se napune suzama.
Allahov Poslanik je vjerovjesnik. Meutim, on je vjerovje-
snik iji su dolazak najavili svi prijanji vjerovjesnici sa munare
poslanstva. Allah u Kurn-i kermu govori o tome kako je uzeo
rije od svih vjerovjesnika da e pomagati tom najavljenom vje-
rovjesniku, na slijedei nain:
.

Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i
mudrost dao obavezu uzeo: Kad vam, poslije, doe po-
slanik koji e potvrditi da je istina ono to imate, hoete li
mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pri-
stajete i prihvatate da se na tu teku obavezu Meni oba-
veete? Oni su odgovorili: Pristajemo! Budite, onda,
svjedoci, i Ja u s vama svjedoiti! rekao je On.7
Svi ovi vjerovjesnici su ostali vjerni datoj rijei Gospodaru
svih svjetova, i tim principom su ivjeli i radili sve svoje poduhva-
te u tom pravcu. Kada je na Vodi Muhammed, sallallhu alej-
hi ve sellem, bio na Mirdu, svi su iza njega duhovno klanjali
namaz.8 Prije svih, hazreti Ibrhm, alejhis-selm, hazreti Nh,
alejhis-selm, hazreti Ms, alejhis-selm, hazreti s, alejhis-
selm, i svi ostali vjerovjesnici na neki nain su poeljeli da budu
7
l-i Imrn, 3/81.
8
Muslim, mn, 278.

Predgovor 27
njegovi mujezini. Hazreti s, alejhis-selm, izgovarajui rijei:

Ja odlazim da bi doao gospodin svih vremena,9 privukao je po-
glede cijelog ovjeanstva na Velianstvenog Vjerovjesnika. Sva-
kako, kada se on uzdigao u nebesa, haljine nebesa su se napunile
draguljima, zvijezde su se poredale podno njegovih nogu poput
kaldrmskih kamena, a Sunce, kada se Muhammed, sallallhu
alejhi ve sellem, pojavio na vidiku, poeljelo je da bude elenka
na njegovoj kruni! Sve ovo je letjelo oko njegovog poslanstva po-
put nonih leptira! Zatim, iz toga proizlazi:
Oko svijee Ahmedova nra

okree se Dibrl poput leptira!
Oko ljepote Muhammedova nra
okreu se meleci poput leptira!
On je imao ljudske osobine u kojima je postao vodi za nas

i u njima bio predstavnik na samom vrhu. Naprimjer, on je bio
izvanredan voa porodice. U odreenom periodu svoga ivota,
u isto vrijeme imao je devet ena kojima je rukovodio10 ali meu
njima nije bilo nikakvih prepirki i rasprava. U kui u kojoj je kap
po kap kapao eliksir poslanstva odgojio je djecu tako, da je svako
od njih imalo udjela u svome vijeku, sigurno bi postalo islamski
uenjak ili reformator. Ne znam koliko je ljudi uspjelo u tome da
ga upozna i sa ovog aspekta!
U isto vrijeme, on je slavni vojskovoa. Sa jednom grupom
ljudi koja se okupila oko njega bio je spreman da se suprotstavi
svim svojim neprijateljima, i koliko je prijestolja velikih sultna
sravnao sa zemljom i koliko je vladara doveo u stanje da budu
sluge na vratima poput robova! I sve to je uspio i pored toga to na
vidljivom planu nije ni od koga uio taktiku i nauku o ratovanju!
9
Ivanovo evanelje (tur. Juhanna), Poglavlje: 16., reenica: 7-15.
10
Buhr, Nikh, 4., 102.

I pored toga on je kljuna osoba do koje dopiru nauke i

na koga se oslanjaju. On je kazao ta e se dogoditi do Sudnjeg
dana isto kao da je ispred sebe imao ekran i itao nama nepozna-
te stvari sa levhe gajba. I pored toga to je prolo toliko godina
od njegova preseljenja u Kuu vjenosti, na stepenu do koga je
stigla nauka i tehnologija, kao rezultat izvanrednih mogunosti
i istraivanja, opet svi vidimo bajrak kojeg je pobo Muhammed,
sallallhu alejhi ve sellem, prije etrnaest vijekova. A oni kojima
je Allah, delle nuhu, dao uputu, izgovarajui svete i iste rijei
(ehdet) ulaze u nisku islma i sainjavaju jedan svjetlosni krug.
Evo samo jednog dogaaja od hiljadu njih.
Na jednoj video kaseti koju sam gledao, prof. dr Keith
Moore, porijeklom Kanaanin, specijalist u oblasti pedijatrije
i profesor Anatomije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u
Torontu, nakon to je sasluao jete iz Kurna koji govore o eta-
pama kroz koje proe dijete u stomaku majke, pokorio se njemu
izgovarajui rijei: Ehedu en l ilhe illallh ve ehedu enne Mu-
hammeden abduh ve resluh. Jedan uenjak fiziologije iz Japana,
kada je uo jete iz Kurna koji govore o njegovoj oblasti, bez
imalo sumnje prelazi u islm, i to, zbog nepoznavanja jezika,
teko izgovarajui rijei: Ehedu en l ilhe illallh.
Ba tako, onamo gdje se nauka zaustavi, Kurn-i kerm
otvara nove vidike i svaka nauka se na svome vrhuncu susree
sa poetnom takom Allahovoga Poslanika, sallallhu alejhi ve
sellem. Dobro, a ko je njega poduio svim tim znanjima? On
je sluao predavanja od Allaha, delle nuhu, koji je Alm11 i
Habr.12 Ispred njegove rahle uenja nalazio se Iskonski Uitelj,
Allah, delle nuhu. Zbog toga svo njegovo znanje vremenom
nije zastarijevalo; suprotno tome, svaki dan sve je svjeije. I sve
dok svijet bude postojao, ono e nastaviti da biva svjee.
11
Onaj koji sve zna.
12
Onaj koji je obavijeten o svemu postojeem i o svim dogaajima.

Predgovor 29
On je ovjek koga su voljeli drugovi toliko da je malo ko-

jeme ovjeku na svijetu to polo za rukom. Naprimjer, kada su
nevjernici, puni mrnje i osvete prema islmu, poslije bitke kod
Mau Redia, izveli njegovog druga Hubejba ibn Adijja, radi-
jallhu anh, pred vjeala da ga pogube, upitali su ga: Da li bi
elio da se trenutno na tvome mjestu nalazi Muhammed?
Njegov odgovor bio je siguran, jasan i neuplaljiv: Ne, tako
mi Allaha! Volio bih da poginem nego da jedan trn ubode nje-
govu nogu!
Nakon ovog hrabrog prizora ispred vjeala, koji je za pri-
mjer, Hubejb, radijallhu anh, podigao je ruke i zamolio Allaha,
delle nuhu: Ja Rabbi,13 kada sam dolazio ovamo nisam se
poselamio sa Tvojim Miljenikom. Molim Te, poalji mu selam
od mene.
Tano u tom trenutku Allahov Poslanik je sjedio i razgova-
rao sa ashbima i odjednom je ustao i rekao:
Selam i tebi, o Hubejbe!
Kada su ga prisutni upitali o emu se radi, on im je plaui
odgovorio:
Murici su pogubili Hubejba, pao je kao ehid! U po-
sljednjem trenutku poslao mi je selam, i ja sam mu
selam prihvatio.14
Iako su prola stoljea od toga perioda, ima jo jedan prizor
koji oduevljava svakog onoga koji vjeruje: Hazreti Sumejra, ra-
dijallhu anh, kada je ula da je Allahov Poslanik pao kao e-
hid na Uhudu, trala je ka tome brdu i tamo uzela daha... Kada
su joj rekli da su joj kao ehidi pali otac i mu, zatim djeca, iako
13
Gospodaru moj!
14
Sad b. Mensr, Sunen, 2/349.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 5/260.; Ibn Kesr,
el-Bidje ven-nihje, 4/66.

su joj pokazali ostatke od njih, ona nije obraala panju na to

ve je bez prestanka traila Allahovoga Poslanika i aptala: ta
je sa Reslullhom? U jednom trenutku, kada su joj rekli: Evo
ga, Reslullh je ovdje, bacila se ispred njega i kazala: Kada si
ti iv, o, Allahov Poslanie, svaki musibet je podnoljiv.15 Eto
takvo mjesto je imao Allahov Poslanik u njihovim srcima!
Jedan drugi primjer: ovjek Vidika dobio je pozivnicu iz
pozadine nebesa i trebao je da se odvoji od prijatelja s kojima je
23 godine dijelio sudbinu. Zbog toga je u posljednjim danima
svoga ivota kod ashba bio pomalo alostan i zabrinut. Njegovo
ovako tuno stanje mnogo je utjecalo na ashbe da, kada bi on
uao u svoju sretnu kuu, u svakoj dui uli bi se uzdisaji po-
put jesenjeg povjetarca. Allahov Poslanik je zaduio Muza ibn
Debela, radijallhu anh, da ide u Jemen kao namjesnik. Iao je
i dolazio. Kada bi otiao, nosio je poruke Allahovoga Poslanika,
a kada bi dolazio, donosio bi pitanja i probleme da ih on rijei.
Kada je htio posljednji put otii u Jemen, doao je kod Allaho-
voga Poslanika. Htio je od njega uzeti dovu i krenuti. Voa dva
svijeta mu je rekao:
Idi, Muze, ali kada se bude vratio, mogue je da e
posjetiti samo moju damiju i moj mezar.
Muz, kao da je udaren u glavu, kao da su mu noge i ruke
polomljene, poeo je plakati i ostao je na svome mjestu, kao oka-
menjen. Nije imao snage da se pomjeri s mjesta, a kamoli da ode
u Jemen.16
Pored toga, on je ovjek koji je toliko lahko rjeavao sve
drutvene probleme, isto kao kad se iz masla vadi dlaka. Tri-
15
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 4/50.; Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/74.;
Hejsem, Medmeuz-zevid, 6/115.
16
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/235.; Bezzr, el-Musned, 7/91-92.; Ibn Hibbn,
es-Sahh, 2/414.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 20/121.

Predgovor 31
naest stoljea nakon njega Bernard Shaw, kao jedan od stotine

onih koji se nalaze na suprotnoj strani, prihvata tu istinu i kae:
U vremenu u kojem ivimo i u kome se nagomilalo toliko pro-
blema, koliko je ovjeanstvu potreban Muhammed, koji rjeava
probleme tako lahko kao da pije kahvu. Neto je vrijedno kada
ga i neprijatelj priznaje.
Svakako e ovjek, kada se bude okrenuo njemu, postii
spokoj i mir, dospjet e do vidika svjetlosti, udaljit e se od ski-
tanja, nee biti igraka vremena, spasit e se dunjalukog i hi-
retskog ponienja i uspijet e se na nebo ovjeanstva. Zapravo,
i pored tolikih prepreka svih neprijateljskih snaga, poeo je da se
uje miris ovog drugog preporoda.
Kurn kae:

*

*
Oni ele da ugase Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah
e uiniti da se svjetlo Njegovo upotpuni, pa makar to
nevjernicima ne bilo milo. On je Taj koji je poslao Svoga
Poslanika sa uputom i istinitom vjerom da bi je uzdigao
iznad svih vjera, pa makar to mnogobocima ne bilo mi-
lo.17
Naravno, Allah, delle nuhu, Svoju e vjeru uzdii, due
i srca onih koji su je eljni trat e njemu, nai e spokoj, mir i
sigurnost kod njega i jo dok su na ovom svijetu bit e kao da su
uli u Dennet. Jednog dana Sultn svih vjerovjesnika, Peat Po-
slanstva, Sultn svih sultna ije ime spominjemo cijelom svijetu
17
Es-Saff, 61/8-9.

pet puta dnevno, jednog dana e sigurno ui u sva srca i postat

e svima najdrai, najomiljeniji i najtraeniji, pa makar to ne
eljeli nevjernici i nasilnici Evrope, kolonizatori i munafici Azije
i nemarnici koji se nalaze meu nama!
On je u isto vrijeme bio ovjek spokoja i mira. Mi sigurno
znamo i vjerujemo da je poruka koju je on donio ujedno i izvor
spokoja i mira, a povijest je najvei svjedok. I jedini nain da
ovjeanstvo ponovo osjeti taj spokoj i mir jeste upoznati ljude sa
njim i sa svjetlou koju je on donio. Jer on e biti voljen onoliko
koliko se upozna, a uz pomo te ljubavi promijenit e se stanje
drutva.18
Oslanjajui se na Allahovo, delle nuhu, dobroinstvo i
Njegovu pomo, radio sam na tome da ukratko kaem neto
sadrajno u Predgovoru ili, kako su prijanji uenjaci imali obiaj
kazati, Dibdi ili, pak, Mukaddimi, u vezi sa Ponosnim Prizo-
rom svemira i Vodiem na oba svijeta, Muhammedom, sallallhu
alejhi ve sellem, o kome planiram govoriti sa razliitih aspekata.
Zapravo, svaka rije kazana o njemu lijepa je; ako ne izgleda
lijepo, onda je krivica u izrazu i metodi, a ako ima manjaka u
izrazima i metodi, onda oni pripadaju meni. Vodiu stvorenja,
Muhammedu, sallallhu alejhi ve sellem, pripada samo ljepota,
i samo ljepota.
18
Opisujui naeg voljenog Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem, hazreti Alija, rad -
jallhu anh, je rekao: Oni koji su znajui njegova svojstva prisustvovali njegovim
predavanjima voljeli su ga vie od svega ostalog! (Tirmiz, Menkib, 8.; Ibn Eb
ejbe, Musannef, 6/328.; Bejhek, uabul-mn, 2/150.)

RIJE
Prvo stvaranje poelo je bacanjem rijei sastavljene od dva

slova i jednog sloga, Kun, u sredite nepostojeeg.19 Putevi od
jednine ka mnoini, od jednoe ka beskrajnosti, poeli su rijeju
i osvijetljeni su rijeima. Prije nego to se u duama nije ula
rije, izmeu ovjeka i ivotinje nije bilo razlike, niti izmeu i-
votinje i kamena i zemlje.
Kada je najprije stvoren kalem (pero), on nije znao ta e da
pie, i ostao je zauen. Nakon to mu je na uho apnuta tajna
rijei, on je poeo sa vapajima, a mastilo je poelo plakati. I od
toga dana do danas, sve danas-sutra, kada pero doe do rijei,
uje se krik, a mastilo pusti svoje suze.
Da nije rijei, mi ne bismo nita uli iz iskona i ne bismo
mogli shvatiti tajne naih dua i oiju koje je Uzvieni Stvoritelj
tim tajnama napunio. Zahvaljujui rijei, vasiona je postala jedna
izloba, a knjige koje dolaze od Allaha, delle nuhu, postale su
dokazi. Kada je rije, poput krune gravirane krizolitom, stavljena
na glavu zemaljskog namjesnika, shvatilo se znaenje postojanja,
i mi smo doli u potpunosti od nje.
Rije je objedinila i povezala nebesa sa Zemljom i dunjaluk
sa hiretom. Koliko god da se njena ljepota i velianstvenost
19
Misli se na arapska slova Kef i Nn.

ne vidi u njoj samoj, ipak sve zavisi od nje i ona je izvor svake
skrivene ljepote.
Rije je bajrak koji rui kule i osvaja tvrave, toliko vaan
bajrak da, ako junaci ne bi stali iza njega, ne bi mogli osvojiti
ak ni jedno selo. Osvajai nisu mogli ui onamo gdje je rije
ula, sultni nisu mogli postii slavu kakvu je rije postigla, i ni
jedan prolaznik na ovom dunjaluku nije mogao due opstati od
nje. Oni koji su doli otili su; oni koji su otili izbrisani su
iz pamenja i zaboravljeni su, ali rije je i dalje ostala svjea kao
to je uvijek bila.
Oni koji posjeduju lijep govor oni su nebeski slavuji. Nji-
hovi jezici su radost i olakanje duama njihovih prijatelja, a stra-
vini snovi njihovih neprijatelja. Bajonete rijei, koji silaze sa
njihovih jezika, otriji su od sablji ratnika i straniji od kopalja.
Doktori su mogli izlijeiti rane od maeva i strijela, ali nikada
se nije vidjelo da su mogli izlijeiti rane nanijete rijeima. Naj-
utjecajnije i najiskrenije rijei izgovarali su vjerovjesnici, zatim,
prema svojim deredama, dobri vjernici sa istim duama koje su
primale inspiraciju. Oni su kazali svoje rijei koje su, prema po-
trebi, bile strjelice baene usred tmina i koje su isprobijale tminu,
a prema potrebi, bile su iskre upuene duama koje su u njima
izazvale poar, i, po potrebi, kao kapi milosti koje su okvasile sve
etiri strane i pretvorile okolinu u Dennet.
Naroito kada bi uzletjeli golubovi inspiracije, da bi kupili
bisere prosute iz njihovih usta, i meleci bi potrali i padali ispred
njihovih koljena.
Dobri govornici su poput Sunca: oni, pored sebe, nepre-
stano osvjetljavaju i svoju okolinu; poput su okeana: u sebi nose
najimunije riznice svijeta, i to ne osjeajui tekou; i poput
svijea su: osvjetljavaju sve strane, ali uvijek ive sputene glave
i skromno. U narodu su najskromniji meu skromnima, a kada
su sa Svojim Gospodarem, izvanredno su budni. U svojoj okolini

Rije 35
neprestano dijele gomile dijamanata, ali oni to ak ne osjeaju. I

ne mogu osjeati to, jer u svome duevnom ivotu svakog trenut-
ka tragaju za dragocjenijim brilijantima.
Onamo gdje govore i objanjavaju duhovite prie od kri-
zolita, njihovi glasovi odjekuju poput kijametskog roga, njihove
rijei su poput sihra koji opsihri i ljude i dine, a prema njihovim
rijeima isto kao prema dijamantima sa svih strana tre i oni iz
kafana i oni iz mesdida.
Ne znam da li danas ima takvih maioniara rijei, koji
mogu pokvariti sihr Hrta i Mrta! Ono to znam je to da je
rije pala iz ruku na noge. Danas, oni koji se predstavljaju kao
dobri govornici uglavnom su bez inspiracije, zatvorene duhov-
nosti, sa prekinutim odnosima sa Allahom, delle nuhu. Zbog
toga se umjetnost rijei u velikoj mjeri nalazi u rukama lutalica.
Krila vile zvane inspiracija polomljena su; oni osjeaju potrebu
za inspiracijom, a vjetice slijepog imitiranja su razapele svoje a-
tore u duama. Zbog svega toga, ne moemo uiniti nita drugo,
ve kazati ono to se kae prosjacima: Neka vam je Allah na
pomoi...

Uvod
VJEROVJESNIK KOJI JE POSLAN
OVJEANSTVU K AO MILOST

A. OEKIVANO SVITANJE
Svijet je bio taman, a u sebi je nosio svjetlost... I samo neto

malo vremena prije pojave Vjerovjesnika, na horizontu su se pri-
mjeivali odsjaji puni mutuluka i radosnih vijesti... U svijestima
ljudi toliko su imale utjecaja te vijesti da su mnoge Mekkelije
govorile o posljednjem vjerovjesniku koji e doi... Daju se pri-
jedlozi i prijedlozi; im se pojavi, odmah trite njemu! I sjedinite
se s njegovom duom!20
Cijelom ovjeanstvu dua je dola na usne, i svima je nada
bio oekivani posljednji spasitelj. Mnogi roditelji su eljeli da taj
spasitelj bude neko od njihovih potomaka. I mnogi su novoroe-
noj djeci nadijevali ime Muhammed.21
Meutim, on e doi iz jedne zlatne loze koja dolazi od
Ibrhma, alejhis-selm, preko Ismla, alejhis-selm, sve do
Abdulmuttaliba, a preko njega na Abdullha. A due su oekivale
svjetlost koja e doi tim putem! Dogaaji su govorili da e on
doi, a gustina mraka najavljivala je blizinu svitanja. Tadanje o-
vjeanstvo bilo je lieno cilja i ideala koji bi uinio ivot ivotom.
Sva djela njihova bila su, kao to se kae u Kurn-i kermu:
20
Kao primjer v.: Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/161-162.; Taber, Trhul-umem
vel-mulk, 1/529.
21
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/169.

A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan

vidi vodu, ali kad do toga mjesta doe, nita ne nae...22
Njihovi osjeaji i ponaanja nisu se razlikovali od toga.
Ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju ta-
lasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine
jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, a onaj
kome Allah ne da svjetlo, nee svjetlo ni imati.23
Naziv ovog perioda je dhilijjet, neznanje. Ali nije to samo
period neznanja koje se suprostavlja znanju, ve i period nevjero-
vanja, koje je sinonim neznanja suprotan imnu i vjerovanju.
Ne elim vam, pa makar to bilo prolazno, govoriti o runim
djelima toga perioda predstavljajui ih u vidu jedne crne tabele,
da vam ne bih zatezao zavjesu tmine u vaim duama. Bilo kako
opisivati runa djela praznovjerja, zamutit e razume. I po mome
miljenju, biti uzrok toga je jedan grijeh. Meutim, da bismo
objasnili taj period, mislim da e biti od koristi da se makar na
trenutak neto kae o nekim obiajima u vidu upozorenja kako
bismo bolje shvatili kako je Allahov Poslanik doao kao milost
svjetovima i kako je slanje te milosti jedan Allahov, delle nu-
hu, dar.
Njegov dolazak za sva bia je Allahov, delle nuhu, naj-
vei dar i najobuhvatnije dobroinstvo. Da je to tako, objanjava
nam na Gospodar:
22
En-Nr, 24/39.
23
En-Nr, 24/40.

Vjerovjesnik koji je poslan ovjeanstvu kao milost 41
Allah je vjernike milou Svojom obasuo kad im je jednog

izmeu njih kao poslanika poslao, da im rijei Njegove
kazuje, da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su
prije bili u oitoj zabludi.24
Pogledajte Allahovog, delle nuhu, dara, davanja i dobro-
instva kako ljudima daje vjerovjesnika i poslanika koji je od
njih, njihovog porijekla, koji sa njima zajedno dijeli i posjeduje
iste ideje i osjeaje, koji je vodi na putu koji vodi ka Istini, koji,
kada im zatreba, prelazi pred njima u mihrab kao imam, koji,
kada im zatreba, kao hatb (govornik) izlazi na minber, koji,
kada zatreba nareenje, izdaje ga opeaujui ga, i koji, kada im
treba vojskovoa, rukovodi njima bolje nego bilo koji najsavre-
niji vojni strunjak.
Kod krana postoji jedno za muslimane neprihvatljivo vje-
rovanje. Oni vjeruju da je Gospodar svjetova rtvovao hazreti
sa, alejhis-selm, da bi oprostio prvi grijeh ovjeanstva. Zna-
i, prema njihovome miljenju, Gospodar je uinio dobro da bi
oprostio ljudima, h25, tako to je rtvovao Svoga sina Mesha.
Jednostavno, prema njihovom vjerovanju, s, alejhis-selm, je
razapet na krst i na taj nain je oproten prvi grijeh, koji je po-
inio dem, alejhis-selm, i koji prati svakog ovjeka dolaskom
na ovaj svijet. Islam pak nije saglasan sa tim, on jasno porie
ispravnost takvog uvjerenja.
U tom pak shvatanju govori se o jednom tanom nagovje-
taju, a to je injenica da Allah, delle nuhu, alje najomilje-
nijeg roba kao vjerovjesnika, iako zna kakve e mu se nesree
dogoditi, da bi oprostio ljudima grijehe, da ih ne bi ostavio u
zabludi, smutnji, nasilju i lutanju; da ne bi zalutali i ostali po pu-
tevima i da se ne bi izgubili; da bi dospjeli do vrhunca ljudskosti i
24
l-i Imrn, 3/164.
25
H = Da Allah sauva; to je neprihvatljivo...

postali savreni ljudi; da bi se udubili u svoju duhovnost i svakog

trenutka u duama osjeali Allaha, delle nuhu. I kao to je
rekao Ibrhm Hakki: da bi znali Allaha, delle nuhu, tajno u
njihovoj savjesti:
Ja ne stadoh na nebesima i Zemlji,

Gospodar ree!
Spozna se On skriveno putem izvora
koji duom tee.
Dua je takav izvor riznica da Allah, delle nuhu, koji

zbog Svoje veliine ne staje na nebesima i Zemlji, svakog trenut-
ka moe da njoj da osjeaj da Ga osjeti kao jedan najdragocjeniji
dijamant. Knjige, razumi, misli, filozofije, govori, nebesa, Zemlja
i sva ostala stvorenja ne mogu ograniiti Allaha, delle nuhu.
I nita od ovoga nema snage da nae potpuni izraz o Njemu.
Meutim, srce, makar i djelimino, moe da prevede izraze o
Njemu. Da, srce je takav jezik! Doista, ui dosad nisu ule jasniji
govor od govora tog jezika! Ako je tako, onda ovjek treba da
krene putem srca, da ono to trai u njemu trai, i da stigne
do svoga Gospodara u njemu i osjeti svoju prolaznost. Zapravo,
Allah, delle nuhu, je zbog toga i poslao nama Muhammeda,
sallallhu alejhi ve sellem.
Naravno, on je doao da poduava ovjeanstvo Allaho-
vim, delle nuhu, jetima, da im povremeno prikazuje svo-
je mudize26 i da ovjeka podui njegovoj sutini. Da, putem
Njega ovjeanstvo e se oistiti od ovodunjalukih prljavtina
i postat e isto i spasit e se od niskih prohtjeva tijela tako to
e se uzdii do stepena duhovnog ivota, kao to se i uzdiglo.
Svakako, on e poduiti ovjeanstvo Knjigom i mudrou, a
26
Natprirodni i nadnaravni dogaaji kojima vjerovjesnici dokazuju svoje posla -
stvo.

ovjeanstvo e, pronalazei sebe u svijetu svjetlosti te Knjige i

mudrosti, shvatiti drugi svijet i krenuti putem vjenosti, kao to
je na kraju tako i bilo.
Za nas postoje vani dani puni berieta i izobilja. Neki
od njih smatraju se bajramima vjernika. Radost bajrama svake
hefte doivljavamo petkom, a u veem obimu tokom Ramazan-
skog i Kurban-bajrama. Kurban-bajram je dan kada se Ibrhm,
alejhis-selm, na poseban nain rtvovao, kada muslimani, sa
svom svojom iskrenou, trae put ka oprostu, te tim povodom
neki svojim licima dotiu Bejtullh, i dok stoje na Arefatu, mole
Allaha za oprost u duhu prakse Muhammeda, sallallhu alejhi
ve sellem. A Ramazanski bajram je dan pun berieta i napretka,
izraz zajednike radosti onih koji su se, postei jedan mjesec,
pribliili Allahu, delle nuhu. Ali ima jo jedan bajram koji
se smatra bajramom cijelog ovjeanstva, pa ak i svih svjetova,
a to je dan kada je Allahovim Poslanikom poaen ovaj svijet
i kada je on doao meu nas. To je roenje Ahmedovo.27 Zna-
i, dan kada je Allah, delle nuhu, tu svjetlost, koja je poput
Sunca, okaio o nebesa ovjeanstva. Uz pomo te svjetlosti, sve
tmine dhilijeta su pocijepane i svijet je uplovio u svjetlost. Ovo
je Allahovo, delle nuhu, najvee dobroinstvo i najvei dar
dinima i ljudima.
27
Danas je srijeda, 13. oktobar 1989. godine. Lijepo se poklopilo pisanje ovih red -
ka sa Mevldom, tj. sa roendanom Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem.

B. PERIOD TMINE
Mraan je svaki onaj period u kome se uzdrma vjerovanje

u jednou Allaha, delle nuhu. Jer ako vjerovanje u Allaha,
delle nuhu, koje je svjetlost nebesa i Zemlje, ne vlada srcima,
onda su due i savjesti ljudi potpuno mrane. Pogled jednog ta-
kvog srca i savjesti na dogaaje i stvari je kratkovid i mutan, a
ovjek ivi u jednom tamnom svijetu poput slijepog mia.
U jednom periodu gdje su svi temelji vjere potpuno poru-
eni i kada su nebeske vjere iskvarene od strane njihovih sljed-
benika, moda se moglo nai samo nekoliko monoteista, koji su
vjerovali u jednog Boga, delle nuhu, ali, zbog nepoznavanja
propisa, nisu izvravali ibdete. Meutim, njihov glas bio je toli-
ko slab i tih da ba niiju panju nisu privlaili.28
1. Idolopoklonstvo
u periodu dhilijeta
Svi murici su se ponosili i tjeili robovanjem kipovima ko-

jima su napunili Kabu. Meu njima je bilo malo onih koji su sa
malo znanja govorili da su im kipovi samo sredstvo za pribliava-
28
V.: Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 2/238.

nje Allahu, delle nuhu. Takvo njihovo stanje u jednom jetu

ovako je opisano:
Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu

pribliili.29
Na taj nain je osjeaj robovanja Allahu, delle nuhu, koji
je dat kao bitan emnet ovjekovoj prirodi, po ko zna koji put
zloupotrijebljen i ponovo iznevjeren. Klanjali su se drveu, ka-
menju, Zemlji, Suncu, Mjesecu, zvijezdama, pa ak i stvarima
koje su pravili za jelo kao to su slatkii i sir, a poslije, kada bi
ogladnjeli, pojeli bi ono to su oboavali.
Ovo pohabano razmiljanje i zastarjelo shvatanje Kurn-i
kerm spominje ovako:
Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu

ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore:
Ovo su nai zagovornici kod Allaha. Reci: Kako da
Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji neto,
a On zna da ne postoji! Neka je hvaljen On i vrlo visoko
iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! 30
29
Ez-Zumer, 39/3.
30
Jnus, 10/18.

Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji

pored Njega uzimaju zatitnike (govorei): Mi im se
klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili
Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se
oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na Pravi Put
onome ko je laljivac i nevjernik.31
Pored toga, traili su opravdanje za njihove zalutale ideje. A naj-
vee opravdanje bilo im je to to su tako postupali i njihovi preci:

*

A kada im se rekne: Slijedite Allahovu Objavu! oni
odgovaraju: Neemo, slijedit emo ono na emu smo za-
tekli pretke svoje. Zar i onda kad im preci nisu nita
shvatali i kad nisu na Pravome Putu bili?! 32
31
Ez-Zumer, 39/3.
32
El-Bekare, 2/170.

2. Tragedija enske djece
Jo jednu runu karakteristiku dhilijetskog perioda

Kurn-i kerm opisuje ovako:

*

*
I kad se nekom od njih javi da mu se rodila ki, lice mu

potamni i postaje potiten, krije se od ljudi zbog nesree
koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadri ili
da je u zemlju zarovi? Kako runo oni prosuuju!33
Da, svaki od njih, kada bi uo predznak da e mu se roditi
kerka, od ljutnje ne bi mogao da se smiri. Zbog toga bi mu lice
postalo crno i zbog te alosne vijesti stidio bi se da izie u narod.
On je jednu takvu vijest smatrao toliko runom da bi poelio da
se izgubi, da se sakrije ili da ue u neku jazbinu gdje ga niko ne
bi vidio, i vjerovao je da mora izabrati jednu od ove dvije alter-
native, i sve tako bi lutao u svojim sumnjama i ne bi mogao da
donese konanu odluku: ili e ensko dijete ostaviti da ivi tako
to e preuzeti na sebe teret da ivi u drutvu omalovaen, ili e
unititi tijelo djevojice da bi oistio svoju ast!
Eto tako je omalovaavana ena u periodu dhilijeta. Ali
to omalovaavanje, potcjenjivanje i preziranje nije vezano samo
za dhilijetske Arape. Isto stanje je bilo u Rimskoj i Sasanidskoj
imperiji. Tim povodom moe se rei da izvanredna procjena i
revolucija islma na polju enskog svijeta, vezana za dhilijetske
Arape, u isto vrijeme je operacija kojoj sline nema i za sve ene
cijelog Svijeta u povijesti ovjeanstva.
33
En-Nahl, 16/58-59.

Svakako, po prvi put Kurn izlazi ispred te vrste ludila i za-

branjuje ubijanje djece iz bilo kojeg razloga i na bilo koji nain:
Reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar va pro-

pisuje: da Mu nita ne pridruujete, da roditeljima dobro
inite, da djecu svoju, zbog neimatine, ne ubijate Mi
i vas i njih hranimo! Ne pribliujte se nevaljaltinama,
bile javne ili tajne; ne ubijajte onoga koga je Allah zabra-
nio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, eto, to vam
On preporuuje da biste razmislili. 34
Kao da im je Allah, delle nuhu, govorio: Zato ubijate
vau djecu? I vama i njima opskrbu dajem Ja. Zar ne vidite kako
se na Zemlji nalazi na hiljade pripremljenih sofri koje su vama
date na uslugu. Nebo tri vama u pomo. Ko je taj, osim Mene,
koji vam moe s jednog mjesta na drugo premjestiti oblake i
iz njih spustiti kiu i snijeg, a nakon toga dati da se pojavi na
milione biljaka? Iako sve to vidite, s kakvom savjeu, s kakvim
osjeajem i s kakvom pameu strahujete od gladi i ubijate svoju
djecu? Nikako ne zaboravite: Oni koji tako rade, nikada, ba ni-
kada, Allah, delle nuhu, s njima nee govoriti, dok e sa tom
bezgrjenom djecom govoriti i upitati ih zbog kakvog su grijeha
ubijena, a zulumari koji su ubijali svoju djecu apsolutno e biti
kanjeni za nasilje koje su inili! Ovaj jet nam na veoma stravi-
an nain govori o kakvom se periodu radilo:
*
*
I kada iva sahranjena djevojica bude upitana zbog ka-

kve krivice je usmrena!35
34
El-Enm, 6/151.
35
Et-Tekvr, 81/8-9.

Jednog dana Allahovom Poslaniku doao je jedan ashb i

kazao mu o ovom dhilijetskom divljatvu: Allahov Poslanie,
mi smo u vrijeme dhilijeta zakopavali ivu ensku djecu! I ja
sam imao jednu kerku. Rekao sam njenoj majci: Obuci je da je
odvedem kod dajde. ena je znala ta sam htio sa njom uini-
ti. Nakon nekoliko vremena njeno drago dijete bit e baeno u
jamu i ispustiti duu uznemireno. Ali ena nije imala ni prava ni
ovlaenja da stane ispred toga divljatva. Mogla je samo iz du-
bine due prolijevati suze. Supruga je uradila ono to sam rekao.
Djevojica je mislila da zaista ide kod dajde i pjevajui je trala.
Uzeo sam je za ruku i odveo do jame koju sam ranije pripremio.
Rekao sam joj da pogleda u jamu. Ba kada je pogledala u jamu,
udario sam je nogom u lea i ona je upala u nju! Meutim, neka-
ko se dohvatila za ivicu jame. S jedne strane se muila sa sobom,
a s druge strane je radila na tome da mi oisti odijelo govorei:
Oe, odijelo ti se uprailo. I pored toga, ja sam je jo jednom
udario i ivu zakopao.
Dok je ovo govorio, Allahov Poslanik i oni to su bili sa
njim jecajui su plakali. Jedan od onih koji su tu bili ree mu:
O, ovjee, rastuio si Allahovoga Poslanika! na ta na Vjero-
vjesnik ree:
Ispriaj nam to jo jednom!
On ponovo ispria taj dogaaj. Suze Vodia stvorenja na
oba svijeta tekle su niz njegovu blagoslovljenu bradu.36
Allahov Poslanik ponovnim objanjavanjem kao da je htio
rei: Eto, vi ste prije islma bili takvi! Traio sam da ispria
dogaaj ponovo da bi ste se sjetili ljudskosti koju ste postigli pri-
majui islm!
Kao to se vidi iz ovoga gorkog primjera, tadanje ovjean-
stvo je prolazilo kroz jednu opasnu krizu: svakog dana su iskopa-
36
Drim, Mukaddime, 1.

vane duboke jame u tminama pustinje i mnoga bezgrjena djeca

su u njima isputala svoje due. ovjek je jo odavno u divljatvu
ostavio hijene iza sebe. Onaj koji nije imao svojih zuba, nije
imao pravo na ivot i bio je neminovno osuen da se raskomada
otrim zubima onih koji su ih imali. Drutvo se nalazilo u mu-
kama. Nije se naao niko da zaustavi te muke.
Tano u tim danima on, koji je svrha postojanja, odvojio
se od ljudi u peini Hir na brdu koje e Njegov ummet kasnije
nazvati Nr, i sa svojim oima uperenim u horizonte oekivao
je svitanje spasa. Vjerovatno je u tim trenucima sputao glavu
na seddu, satima se molio i traio od svoga Gospodara izba-
vitelja koji e spasiti ovjeanstvo. Buhr i Muslim, govorei o
ovom dogaaju, koriste izraz fe-jetehannesu fhi. Ovaj izraz ima
znaenje: posvetiti se ibdetu (klanjanju) i povui se u samou.
Da, Allahov Poslanik ponekad se danima ne bi vraao u Mekku;
ostajao je sam u peini. Samo kada bi mu ponestalo hrane doao
bi i uzeo onoliko koliko mu je bilo neophodno, i ponovo bi se
vraao.37
On je svakako, s jedne strane, razmiljao o postojanju ivih
bia, o pozadini njihovog postojanja, stvaranju i svrsi stvaranja,
dok je, s druge strane, razmiljao o ovjeanstvu koje se defor-
misalo, o njegovom stravinom stanju i njegovoj ami koja je
boljela u dui.
37
Buhr, Bedul-vahj, 3.; Muslim, mn, 252.

3. Vrijednosti
koje se mijenjaju
Da, ovjeanstvo je upalo u takvu situaciju da su sve ljudske

vrijednosti bilo preokrenute tako, da se vrijednost poela smatra-
ti sramotom, a sramota vrijednou. Divljatvu je aplaudirano, a
vrlina je omalovaavana. Vukovi su postali obani i pravili su se
vanim, a ovce u rukama ovih nemilosrdnih obana kukale su
na sve strane. Nemoral, blud i bezobrazluk toliko su bili raspro-
stranjeni da mnoga djeca nisu poznavala svoga oca. Vrlina i pori-
jeklo u potpunosti su bile izgubljene. Alkohol i kocka nimalo se
nisu smatrali sramotnim djelima. Prijevara je smatrana normal-
nim djelom, a sa razliitim spekulacijama piti krv ovjeanstvu
ubrajano je u znanje i mudrost.
Svim tim dogaanjima bio je potreban jedan rjeiti elik-
sir, koji bi tome rekao stop. Toliko je to bilo potrebno da se
Milost pokrenula odjednom: pribliilo se vrijeme slanja Prvaka
svih prvaka sa dunou poslanstva. Njegovim dolaskom sve se
odjednom promijenilo. Da, bilo je kao to je kazao veliki pjesnik
Ahmed evk:
Uputa se rodi, cio svemir svjetlost postade!

Sada na usnama vremena sladak osmijeh nastade!
Mjesto i vrijeme koje je bilo tamno, sa svjetlou koju je

donio Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem, postalo je poput
buketa rua koji se smijei, a nakon nekoliko godina, kada ga je
doekao, narod Medne je govorio:

Puni mjesec nas obasja od Senijetu l-ved!

Sve dok poziva Allahu, zahvala vdib je nama! 38
On e se susresti sa svim tim melodijama koje opisuju te

osjeaje. Naravno, ti ljudi istih ela istim ustima komponovali
su ove iste melodije.
38
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 3/197. i 5/23.; Ibn Hader, Fethul-Br, 8/129.

C. I PRIJE POSLANSTVA
IVIO JE K AO VJEROVJESNIK
1. ovjek od povjerenja
Period njegovog djetinjstva, mladalakih i dana punoljet-

nosti svi su bili poput uvoda u poslanstvo, poput koraka i ste-
penica, toliko da, kada je obznanio svoje poslanstvo, mnogi od
onih koji su Ga poznavali odmah su Mu povjerovali i pokorili
Mu se.
Jer on u svom ivotu nijednom nije slagao. Taj isti ovjek
sada poinje da im govori o Allahu, delle nuhu, i da tvrdi da
je vjerovjesnik. ovjek koji ni o najmanjim stvarima nije govorio
ono to je netano, kako moe da se dogodi da o ovako velikim
i velianstvenim stvarima (kao to je poslanstvo) moe lagati?39
To je apsolutno nemogue! Ljudi tog perioda tako su razmiljali,
iako nisu svi, ali oni koji su se oslobodili zavidnosti i tvrdogla-
vosti odmah su mu povjerovali. Period koji je preivio taj narod,
tano je, bio je period neznanja (dhilijeta). Meutim, ovo je
bilo ime za period koga su ivjeli oni koji su bili izvan vremena
specifina njemu, inae, on nikada nije ivio u dhilijetu. On
je bio povjerljiv ovjek. Njega je svako takvog prihvatao. Toliko
je bio povjerljiv da biste, ako biste eljeli da idete u boj i ako
39
Buhr, Bedul-vahj, 3.

bi vam u tom sluaju trebalo da ostavite enu kod nekoga, bez

imalo sumnje mogli otii kod Muhammeda, sallallhu alejhi ve
sellem, i ostaviti je kod njega. Dok biste se vratili, ne biste imali
nimalo sumnje da e on podii glavu i pogledati je. Ako ste na-
umili da treba nekom da predate svoj imetak, bez ijednog truna
sumnje mogli biste otii kod Muhammedul-Emna i predati mu
svoj imetak. Mogli biste mu predati svoj imetak vjerujui da mu
nee nainiti ni trun tete. eljeli biste da o nekom problemu
saznate najtanije rijei? Odmah biste potrali da sluate esti-
tog slavuja, koji je simbol istine, a prema onome to ste uli od
njega donijeli biste konanu odluku i u svakom poslu njegove
rijei prihvatili biste to kao temelj. Jer, on nikada, nijednom nije
izgovorio la.
elite li za to dokaz? On je iziao na brdo Eb Kubejs i
upitao ljude koji su bili oko njega:
Ako bih vam rekao da se iza ovog brda nalazi vojska
spremna da vas napadne, da li biste mi povjerovali?
Iz svih usta ulo se: Da, povjerovali bismo, zato to nika-
da nismo uli da si lagao.40 Meu onima koji su ovo izgovorili
nalazili su se i neprijatelji vjere poput Eb Leheba i Eb Dehla.
Meutim, svi su potvrdili njegovu iskrenost u govoru i svi su se
predali Njegovoj povjerljivosti.
Jo dok je bio u utrobi majke, izgubio je oca, a kada je napu-
nio est godina, izgubio je i majku. Nakon toga pod zatitu ga je
uzeo njegov djed Abdulmuttalib. Odmah nakon to je stupio u
osmu godinu, i djed mu je umro. Kao da ga je sudbina odvajala
od svega ostaloga, a u potpunosti ga pripremala za pokornost
Allahu, delle nuhu! Svi oni zatitnici koji su mu mogli pru-
iti ruku pomoi otili su sa ovog svijeta jedan po jedan, a on je
40
Buhr, Tefsr, (111), 1-2.; Muslim, mn, 355-356.

ostao u svjetlosti tevhda (monoteizma) i direktno osjetio tajnu

Jednoe; na djelu mu je nagovijetena zatita Allaha, delle nu-
hu. On je rijei kelime-i tevhda41 i Hasbunallh42 osjeao jo od
poetka u svojoj savjesti. Zbog toga su svi vidljivi uzroci trebali
da se udalje od njega, i tako je bilo.
Imena njegovih roditelja, koji su bili uzrok njegovog do-
laska na ovaj svijet, bila su: Abdullh, to znai Allahov rob, i
mina, to znai povjerljiva i istinita. Da, on je doao na ovaj
svijet od majke koja raa povjerljivost i koja je nosilac emneta
povjerljivosti. Jo prije poslanstva otac ovog asnog ovjeka, koji
je bio okien robovanjem Allahu, delle nuhu, nosio je ime
koje je imalo znaenje Allahov rob. Ovo nisu sluajnosti zato
to je sve ovo ovako odredio Allah, delle nuhu.
2. On je odrastao kao siroe
On je odrastao kao siroe. U budunosti ga je ekala jedna

velika dunost, koju je trebao podnijeti. I za nju je odsad trebao
da se priprema. Trebao je da se odgoji tako da bi podnio sve
tekoe koje e doi i da bude na vrhuncu tevekkula.43 Allah,
delle nuhu, sauvao ga je da ne bude ovjek koga je bogatstvo
razmazilo ili ovjek koga je siromatvo uinilo nespretnim. On
je uinio da se odgoji kao ovjek koji e u svakom periodu ivota
sauvati umjerenost i ustrajnost, a daleko od pretjeranosti i za-
stranjivanja.
Za jednog lidera bilo je veoma vano da proivi tako teke
dane. Trebao je da zna ta znai biti siroe, da bi se prema svo-
41
L ilhe illallh (Nema drugog Boga osim Allaha).
42
Dovoljan nam je Allah.
43
Tevekkul = oslanjanje na Allahovu, delle nuhu, pomo.

jim sljedbenicima odnosio milostivo kao jedan otac; okusio je

siromatvo da bi poznavao stanje onih kojima je upravljao i na
osnovu toga se prema njima ophodio. Ovo je u velianstvenom
moralu Allahovog Poslanika bila sutina, koja je, poput ivotne
vode, zemlje i zraka hranila Njegovo svojstvo da prui ruku si-
roetu i siromahu i da brine o njima. Kasnije, kada je iziao na
sami vrh, nimalo nije odustao od tog prvog naina ivota; cio i-
vot je potpuno isto ivio i time bio linost koja nema sebi ravnog.
Tokom cijelog ivota nikada nije uzviknuo na siroe i nikada nije
odbio prosjaka. Zapravo, to mu je Allah, delle nuhu, naredio
rijeima:
* *
*
* *

*

Zar nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio, i za pravu

vjeru nisi znao, pa te je na Pravi Put uputio, i siromah
si bio, pa te je imunim uinio? Zato, siroe ne ucvili, a
na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga
kazuj!44
Kad god proitam ovu suru, iako mi je otac preselio na
hiret davno, ja je poput efadije predajem Allahovom Poslani-
ku i molim ga da me ne odbija sa svojih vrata rijeima: Evo, na
tvojim vratima stoji jedno siroe, aman, ne odbijaj ga!
a. Poslanik uz Abdulmuttaliba
Abdulmuttalib je svjetlost poslanstva u njemu mnogo rani-

je osjetio. Dani koje je provodio sa njim bili su uvijek berietli i
sretni. Njega je vodio na skupove starijih ljudi, poaavao ga i
44
Ed-Duh, 93/6-11.

uvaavao.45 U njemu je vidio spas ovjeanstva. U oima Allaho-

vog Poslanika postojala je dubina pogleda, koja se nije mogla pri-
mijetiti ni kod koga drugog. Moda je jedan od njihovih preda-
ka Luej, za koga se govorilo da je bio vjerovjesnik, nagovijestio da
e iz njihovog poroda doi jedan takav vjerovjesnik, a na osnovu
ega je Abdulmuttalib ili osjetio ili otkrio da e to biti njegov
unuk. ak se moe rei da je zbog toga mnogo volio svoga unu-
ka, pa ak bio i ljubomoran na druge. Ovaj veliki ovjek, kada
je bio na samrtnom asu, plakao je jecajui. Kada je kod njega
uao Eb Tlib i upitao ga zato plae, on je odgovorio: Plaem
zato to neu moi vie da milujem Muhammeda! Zamislite,
ovaj veliki ovjek, koji se naspram Ebrehine vojske nimalo nije
potresao i kome se tokom Fidr ratova, koji su trajali godinama,
sa bezbroj neprijateljskih plemena oko nimalo nije ovlailo, kada
je shvatio da e da se rastane sa svojim blagoslovljenim unukom,
plakao je u jecajima poput malog djeteta. To je znailo da je
doao kraj i njegovom starateljstvu. Da, on je, ostavljajui svoj
posljednji emnet, zatvorio oi ivotu. Odsad e starateljstvo o
istom Biseru preuzeti njegov amida Eb Tlib.
b. Prelazak kod Eb Tliba
Eb Tlib je datu rije odrao. Blizu etrdeset godina titio

je Allahovog Poslanika i bio mu zatitnik i oslonac. Ovo njegovo
dobroinstvo nije ostalo bez nagrade. Allah, delle nuhu, po-
dario mu je dijete kao to je Alija, radijallhu anh. Potomstvo
svakog vjerovjesnika nastavljeno je preko njega samog, dok je po-
tomstvo Allahovog poslanika Muhammeda, sallallhu alejhi ve
sellem, nastavljeno preko Alije, radijallhu anh. ak se spominje
jedna predaja u vezi sa tim od naeg dragog Reslullha.46
45
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 17127.
46
Tabern, el-Mudemul-kebr, 3/43.

Hazreti Alija, radijallhu anh, predstavljao je Prvaka dva

svijeta na polju veljeta.47 Tim povodom on se smatra krunom
svih evlija. Do Sudnjeg dana on e biti sultn sultna, junak
svih junaka, neumorni lav, zet Vjerovjesnika i odabrani Alija za
sve ljude koji e ga slijediti i za sve pripadnike tarkata. Ovo je
neto poput poklona Eb Tlibu za njegovu plemenitost koju je
pokazao prema Allahovome Poslaniku.
I Eb Tlib je, kao i njegov otac Abdulmuttalib, bio samo
jedan vidljivi uzrok. Njega je u pravom smislu titio i odgajao
Allah, delle nuhu. Dok ga je, kao izabranu linost, uzdizao na
nivo vjerovjesnika, Allah, delle nuhu, je, s druge strane, pri-
premao pravi trenutak za drutvo da bi ga ono prihvatilo. Svaki
dan sve su bili jasniji znaci njegovog poslanstva i on je sauvao
svoje velianstveno mjesto u aktuelnostima tako to je kao Mu-
hammed, sallallhu alejhi ve sellem, postao ovjek o kome se
pria i koji je svima dobro poznat.
47
Veljet, stanje evlija, tj. Allahu dragih dobrih ljudi.

D. NJEGOVA PUTOVANJA
1. Put u Siriju i sveenik Bahra
Knjige o njegovom ivotopisu navode podatke da je on prvi

put krenuo na putovanje sa Eb Tlibom kad je imao tek dvana-
est godina. To putovanje bilo je prema amu.48 Karavana je na
jednome mjestu stala radi konaita, a Allahov Poslanik je ostav-
ljen da je uva. Ostali su se povukli u jednu kuu radi odmora.
Bahra, koga neki pogrjeno nazivaju Buhajrom, primijetio je
neto to mu je privuklo panju: iznad karavane je primijetio
oblak koji se stalno kretao za njom. Kada bi ona stala, stao bi i
oblak, a kada bi krenula, krenuo bi i oblak.
Zbog toga je Bahra pozvao sve iz karavane na jelo. Svakoga
je iznenadio ovaj njegov poziv, jer njega ranije nisu uope zani-
male karavane. Osim naeg Reslullha, svi su se odazvali ovom
pozivu. Meutim, ovaj sveenik nije mogao da pronae ono to
je traio. Tim povodom upitao je da li neko iz karavane nedosta-
je. Kada su mu odgovorili potvrdno, pozvao je i njega. Samo to
ga je vidio, shvatio je o kome se radi. Upitao je Eb Tliba ko je
on. Kada mu je odgovorio da mu je sin, Bahra nije htio povjero-
vati, jer, prema njegovoj procjeni, on je taj i njegov otac trebalo bi
48
Oblast dananje Sirije, po nekima i sam grad Damask.

da je umro prije njegova roenja. Nakon to je Eb Tlib kazao

da mu je amida, Bahra ga je povukao ustranu i predloio mu
da odustanu od putovanja zato to bi mu jevreji mogli zavidje-
ti. Prema licu ovog djeteta mogli bi zakljuiti da je on posljednji
vjerovjesnik i mogli bi mu nanijeti zlo zato to nije od njih. Zbog
toga je rekao Eb Tlibu: Odustani od ovog putovanja! Eb
Tlib ga je posluao pa je ostalim putnicima iz karavane rekao
neki drugi opravdani razlog i vratio se u Mekku.49
Bahra je govorio istinu. Meutim, bilo je neto to on nije
znao, a to je da je on Reslullh, pod zatitom Allaha, delle
nuhu, i da e njega Allah, delle nuhu, uvati do kraja njego-
va ivota, a tu injenicu potvruje jet:

*
A Allah e te od ljudi tititi! 50

Da, njegov Gospodar mu je tako rekao, i ono to je rekao,
obistinilo se.
2. Drugo putovanje za Siriju
Prvak oba svijeta, Reslullh, krenuo je na svoje drugo

putovanje u svojoj dvadeset petoj godini. Ovog puta bio je na
elu karavane koju je poslala hazreti Hatda, radijallhu anh,
s kojom se bio uortaio. I tokom ovog putovanja susreo se sa
sveenikom Bahrom. Sveenik je ve jako ostario. Kada je vidio
Reslullha, mnogo se obradovao, zato to je on samo ekao je-
dan takav dan. Allahovom Poslaniku je rekao:
49
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 1/319-322.
50
El-Mide, 5/67.

Ti e biti vjerovjesnik! Ah, kamo sree da mogu do-

ivjeti dan kada e ti objaviti svoje poslanstvo! Kamo
sree da mogu doekati da ti nosim cipele i da ti bu-
dem na usluzi!51
On nije doekao te dane, meutim, to njegovo priznavanje
Reslullha, na Sudnjem danu e mu biti od velike koristi.
3. Svi su njega oekivali
Njega nisu oekivali i radosne vijesti donosili samo dva-tri

ovjeka, niti je taj broj bio ogranien na dvije osobe. Njih je bilo
mnogo, a jedan od njih bio je i Zejd ibn Amr, otac poznatog as-
hba, jednog od Aere-i mubeera52 Sada ibn Zejda, radijallhu
anh, amide hazreti Omera, radijallhu anh, i jedan od hanfa.53
Ovaj ovjek je okrenuo lea kipovima i hrabro govorio da oni
niti mogu biti od koristi niti nanijeti nekome tetu. Bio je od
onih koji su pet minuta prije izlaska svjetlosti zali. I on je imao
radosnih vijesti u vezi sa posljednjim vjerovjesnikom, a najva-
nije su njegove rijei: Ja znam jednu vjeru ija je pojava veoma
blizu! Njena sjenka je iznad vaih glava! Meutim, ne znam da li
u ja doekati te dane!
51
Ibn Hader, el-Isbe, 1/353. i 6/506.
52
Aere-i mubeere su deseterica ashba koji su na ovom svijetu hadsom Muha -
meda, sallallhu alejhi ve sellem, obradovani Dennetom, a to su: 1. Eb Bekr,
radijallhu anh, 2. Umer ibn el-Hattb, radijallhu anh, 3. Usmn ibn Affn,
radijallhu anh, 4. Ali ibn Eb Tlib, radijallhu anh, 5. Sad ibn Eb Vakks,
radijallhu anh, 6. Talha ibn Ubejdullh, radijallhu anh, 7. Abddurrahmn ibn
Avf, radijallhu anh, 8. Zubejr ibn Avvm, radijallhu anh, 9. Eb Ubejde ibn
Derrh, radijallhu anh, i 10. Sad ibn Zejd, radijallhu anh.
53
Hanf je sljedbenik Ibrhma, alejhis-selm, i monoteizma. Njih je bilo malo prije
dolaska Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem.

Na Zejda je utjecao samo jedan povjetarac Istine, i njego-

va se svijest u potpunosti probudila naspram Istine. Vjerovao je
u jednog Boga, delle nuhu, i isticao pokornost Njemu. Meu-
tim, nije znao govoriti Moj Allahu za Allaha, delle nuhu, u
Koga je vjerovao, a, takoer, ni kako e Mu ibdet initi.
Prenosi nam jedan od asnih ashba, mir ibn Reba: uo
sam Zejda ibn Amra kako jednog dana govori: Ja oekujem jed-
nog vjerovjesnika koji e doi iz poroda Ismla, alejhis-selm,
i Abdulmuttaliba. Ne mislim da u ivjeti do njegove pojave, ali
ja u njega vjerujem, potvrujem ono to on donosi i priznajem da
je on istiniti vjerovjesnik. Ako doivi da ga vidi, prenesi mu od
mene selam. A sada da ti kaem sve o njegovom izgledu, da ne bi
pogrijeio. Ja sam mu kazao: Izvoli, kai mi! Nastavio je: Sred-
njeg je rasta; niti je previsok, ni prenizak. Njegova kosa niti je
ravna niti kovrdava. Ime mu je Ahmed. Roen e biti u Mekki.
To je mjesto gdje e se on pojaviti kao vjerovjesnik. Meutim,
njega e njegov narod, zbog toga to im se nee sviati njegova
vjera, prognati iz Mekke. On e se iseliti u Jesrib54 i njegova vjera
e se tamo proiriti. Nikako ne budi nemaran prema njemu! Ja
sam proao mnoga mjesta traei vjeru Ibrhma, alejhis-selm.
Svi jevreji i krani sa kojima sam razgovarao kazali su mi da e
onaj koga ja traim uskoro doi, i kazali su mi sve isto kao to
sam ja tebi kazao. Na kraju je rekao: On je posljednji vjerovje-
snik i poslije njega nee vie biti vjerovjesnika.
mir ibn Reba dalje kae: Dolo je vrijeme i ja sam po-
stao musliman. Do u detalje sam ispriao Allahovome Poslaniku
ono to sam uo od Zejda. Kada sam mu prenio selam, on je
prizvao Allahovu milost na njega, a zatim rekao:
Ja vidim Zejda u Dennetu kako eta, a haljine mu
dodiruju tlo.55
54
Prijanji naziv grada Medine.
55
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 2/298. i dalje; Ibn Hader, el-Isbe, 2/615.

Vereka ibn Nevfel bio je kranski uenjak i roak hazreti

Hatde, radijallhu anh. Kada je Allahov Poslanik primio prvu
objavu, Hatda, radijallhu anh, da bi saznala o emu se radi,
otila je kod njega i dobila slijedei odgovor: O, Hatda! On je
ovjek koji govori istinu. Ono to je vidio je ono to treba da vidi
svaki vjerovjesnik na poetku svoga poslanstva! Njemu je doao
Nms-i ekber (Dibrl). On je doao i Msu i su! Za kratko
vrijeme on e biti vjerovjesnik. Ako budem doekao te dane, i ja
u mu sigurno povjerovati i pomagat u ga.56
Abdullh ibn Selm bio je jevrejski uenjak. Da ujemo od
njega kako je primio islm: Kada je Allahov Poslanik uinio
hidru u Medinu, kao i svi ostali, i ja sam otiao da ga vidim.
Oko njega je bilo mnogo ljudi. Kada sam uao kod njega, iz nje-
govih mubrek usta izlazile su rijei:
Efus-selme ve at imut-ta me irite selam i nahra-
nite druge!
Pogodila me ljepota njegovih rijei i dubina njegova lica.
Odmah sam izgovorio rijei ehdeta i primio islm jer lice
koje sam vidio mogao je imati samo neko ko je vjerovjesnik.57
Abdullh ibn Selm je veoma vana linost. Kako navodi
Ibn Hader, radijallhu anh, u svom djelu Isbe, on vodi pori-
jeklo od Jsufa, alejhis-selm.58 Njegovo svjedoanstvo Kurn
hvali i daje kao dokaz o ovoj temi:
56
57
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/451.
58
Ibn Hader, el-Isbe, 4/118.

Reci: Kaite vi meni ta e s vama biti ako je Kur n od

Allaha, a vi u njega neete da vjerujete, iako je jedan od
sinova Isrlovih posvjedoio da je i on od Allaha, pa on
povjerovao, a vi se uzoholili. Allah, zaista, nee ukazati
na Pravi Put narodu koji nasilje ini.59
Svjedok iz Ben Isrla (Izraeliana) koji se spominje u jetu
je Abdullh ibn Selm. Iako su neki komentatori Kurna govo-
rili da je ova sra objavljena u Mekki i da se zbog toga odnosi na
Msa, alejhis-selm,60 ipak je jae miljenje da je dotini jet
objavljen u Medini. Znai, pored toga to je sra el-Ahkf objav-
ljena u Mekki, samo je ovaj jet objavljen u Medini, a govori o
Abdullhu ibn Selmu, radijallhu anh.61
4. Zbog ega nisu povjerovali?
Zapravo, svi jevreji i krani znali su i poznavali Allahovoga

Poslanika, ali njihova mrnja i zavidnost prema njemu bile su
prepreka njihovom vjerovanju. To poznavanje bilo je toliko jasno
i sigurno da im je bilo dovoljno samo jednom da pogledaju Alla-
hovoga Poslanika da bi povjerovali! Jer oni su Allahovoga Posla-
nika poznavali sa svim njegovim osobinama. Kurn-i kerm o
toj istinitoj injenici govori na slijedei nain:
59
El-Ahkf, 46/10.
60
Taber, Dmiul-bejn, 26/9.
61

Oni kojima smo dali Knjigu znaju njega (Poslanika) kao

to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno Isti-
nu prikrivaju.62
U jetu se ne spominje ime Allahovoga Poslanika, ali rijeju
njega ukazuje se na to da pod ovom zamjenicom pripadnici
ehl-i kitaba63 u potpunosti shvataju da se radi o osobi ije se ime
spominje u Indlu i Tevrtu, a ta osoba je bez imalo sumnje
Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem. Poznavali su ga bolje od
svoje roene djece.
Omer, radijallhu anh, upitao je Abdullha ibn Selma, ra-
dijallhu anh: Jesi li poznavao Allahovoga Poslanika bolje od
svoje djece?
Odgovorio mu je: Da, poznavao sam ga bolje od svoje ro-
ene djece!
Omer, radijallhu anh, drugi put ga upita: Kako? On mu
odgovori: U vezi sa mojim djetetom mogu i da posumnjam da li
je moje. Moda me ena prevarila? Meutim, da je Muhammed
posljednji Allahov poslanik u to nemam ni trunke sumnje.
Ovaj odgovor toliko se svidio Omeru, radijallhu anh, da je
ustao i poljubio Abdullha ibn Selma, radijallhu anh, u elo.64
a. Ljubomora i zavidnost
Da, oni su Allahovoga Poslanika veoma dobro poznavali.

Meutim, jedno je vjerovanje, a drugo poznavanje. Poznavali su,
ali nisu vjerovali. Prepreka im je bila njihova ljubomora i zavid-
nost.
62
El-Bekare, 2/146.
63
Krani i jevreji.
64
Ibn Kesr, Tefsrul-Kurnil-azm, 1/195.; Sujt, ed-Durrul-mensr, 1/357.;
Ebus-Sud Efendi, Irdu aklis-selm, 1/176.

A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao

istinu Knjigu koju imaju oni (Tevrt) a jo ranije su
pomo protiv mnogoboaca molili i kada im dolazi ono
to im je poznato, oni u to nee da vjeruju, i neka zato
stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!65
Ovim jetom Allah, delle nuhu, objanjava pravi uzrok
njihovog nepriznavanja Allahovoga Poslanika. Cio problem je u
tome to posljednji vjerovjesnik nije porijeklom bio jevrej. Da se
Allahov Poslanik pojavio iz jevrejskog naroda, bez imalo sumnje,
njihovo ponaanje bi bilo drugaije.
Zapravo, Abdullh ibn Selm, radijallhu anh, doao je kod
Allahovoga Poslanika i predloio mu slijedee: Allahov Poslani-
e, sakrij me na nekome mjestu i pozovi sve jevrejske uenjake,
a zatim ih upitaj za mene i moga oca, kako nas znaju. Njihovi
odgovori e sigurno biti pozitivni. Nakon toga u ja izii pred
njih sa mjesta gdje u se sakriti i oglasit u da sam primio islm.
Allahov Poslanik je prihvatio ovaj prijedlog. U meuvremenu se
Abdullh ibn Selm sakrio u jednom dijelu kue. Jevrejski ue-
njaci kao pozvani zauzee svoja mjesta. Reslullh ih upita:
Kako znate Abdullha ibn Selma i njegova oca?
Odgovorili su mu: On i njegov otac su najueniji i naja-
sniji meu nama. Allahov Poslanik ih je ponovo upitao:
Ako bi on potvrdio ono sa ime dolazim, ta biste na
to rekli?
65
El-Bekare, 2/89.

Oni rekoe: To je nemogue, takvo neto se nikako ne

moe dogoditi! Tano u tom trenutku Abdullh ibn Selm, ra-
dijallhu anh, izie pred njih. Donio je ehdet i potvrdio da
je njegovo poslanstvo istina. Zbunili su se i, povlaei rijei koje
su malo prije izgovorili, poee vikati: On je meu nama naj-
pokvareniji i sin je meu nama najveeg pokvarenjaka! Nakon
toga Allahov Poslanik ne dozvoli da se zadravaju kod njega ovi
licemjeri.66
Ovo jasno dokazuje da su jevreji znali da je on Allahov po-
slanik, da im to nije bilo nepoznato, i da ih je samo njihova tvr-
doglavost odvraala da to i priznaju.
Selmn el-Fris je sam po sebi dovoljan primjer za ovu
temu. Najprije je bio medsija (vatropoklonik), ali uvijek je u
sebi tragao za istinitom vjerom. Zatim je upoznao krane i za-
tvorio se u jednu crkvu. Kada je sveenik koga je slijedio bio na
samrti, zatraio je od njega da mu predloi budueg sveenika
koji je povjerljiv i koga e slijediti. Na taj nain boravio je kod
mnogih sveenika. Na kraju, kada je zatraio isti savjet od jed-
nog dobrog sveenika koji je ivio svoje posljednje minute ivota,
taj kranski uenjak ga je posavjetovao:
Dijete moje, trenutno niko nije ostao koga bih ti mogao
preporuiti! Meutim, vrijeme posljednjeg vjerovjesnika se pri-
bliilo. On e doi u vjeri Ibrhmovoj i pojavit e se u mjestu
gdje je Ibrhm uinio hidru, ali e se odatle odseliti u drugo
mjesto. On ima otvorene dokaze da je vjerovjesnik. Ako moe
da ode, otii tamo! On ne prima sadaku. Prima poklone, i iz-
meu njegovih ramena na leima mu se nalazi peat poslanstva,
koji mu je dokaz.
Ostalo emo sasluati od samog Selmna el-Frisja:
66
Buhri, Enbij, 1. i Menkibul-ensr, 45.

Da bih otiao u mjesto koje mi je kazao sveenik, potraio

sam neku karavanu. Na kraju sam pronaao karavanu i platio im
da me odvedu do toga mjesta. Pristali su. Meutim, kada smo
stigli do mjesta Vdil-kur, uinili su mi nasilje tako to su me
prodali jednom jevreju kao slugu. Kada sam stigao do mjesta u
kome je boravio taj jevrej, ugledao sam bae hurmi i pomislio
da je to mjesto o kome mi je govorio sveenik, i tu sam ostao.
Uskoro je doao jedan jevrej iz plemena Ben Kurejza i kupio me
od ovog ovjeka te me odveo sa sobom u Medinu. Tamo sam ra-
dio po baama hurmi. Nisam uo nikakvu vijest o Allahovome
Poslaniku. Jednog dana dok sam bio na grani, sakupljajui hur-
me, moj vlasnik jevrej sjedio je ispod stabla. Malo zatim doao je
jedan djeak koji je bio od njegovih amidia. Na jedan ljutit na-
in mu je rekao: Allahovo prokletstvo, sav narod hrli ka Kubbau.
Jedan ovjek iz Mekke tvrdi da je Allahov poslanik i oni misle za
njega da je poslanik! Od uzbuenja sam poeo drhtati. Umalo
nisam pao sa stabla na svoga vlasnika. Brzo sam siao sa stabla
i upitao ga: ta kae? ta kae? Kakva je ovo vijest? Kada
je vidio moje uzbuenje, vlasnik mi je opalio jedan otar amar.
Rekao mi je: ta te briga za ovo? Ti gledaj svoja posla! Ja sam
odgovorio: Nita, samo sam htio saznati o emu se radi! Po-
novo sam se vratio na stablo. Naveer sam pokupio sve to imam
i otiao u Kubba. Allahov Poslanik je sjedio zajedno sa ashbima.
Rekao sam im da su siromani ljudi i da ja traim ljude kojima
u podijeliti sadaku. Ovo sam donio vama kao sadaku, izvolite
i jedite! Allahov Poslanik je prisutnima rekao:
Vi jedite!
Sam nita nije uzeo. U sebi sam pomislio: Ovo je prvi znak
za koji mi je sveenik kazao. Sljedei dan ponovo sam otiao i
rekao im: Izvolite, jedite, ovo nije sadaka ve poklon! Allahov
Poslanik je svojim drugovima rekao:

Izvolite jedite,
a i sam je jeo. Onda sam rekao: I drugi znak je na svome
mjestu.
Jedan od ashba je preselio na hiret. Allahov Poslanik
je prisustvovao denazi i doao na mezarje Bkiul-Gargad (u
Medini). Priao sam mu i nazvao selam. Zatim sam preao iza
njega i radio na tome da mu ugledam peat poslanstva na lei-
ma. Shvatio je moju namjeru. A ramena su mu bila otkrivena. I
vidio sam mu peat poslanstva (to je trei znak). Sve se dogodilo
isto kao to je sveenik godinama prije rekao. Nisam se mogao
suzdrati ve sam se zaletio i poeo ljubiti peat na leima Alla-
hovoga Poslanika. Allahov Poslanik me je zaustavio. Ja sam se
povukao. Stao sam ispred njega i sve mu ispriao do u detalje.
Mnogo se obradovao. Ono to sam mu ispriao elio je da uju
i ashbi.67
Da, oni koji su ostavili inat i zavidnost i gledali u njega,
pronali su ga i oduevili se njime. Izmeu juer i danas nema
ni trunke razlike sa strane okolnosti. I danas na hiljade i stotine
hiljada ljudi primjeuje istinu o njemu, slijedi ga i cijelom svijetu
uzvikuje da je on posljednji vjerovjesnik. Ali, ima neto to se ne
razlikuje izmeu juer i danas, a to je da oni koji ne ostavljaju inat
i samovolju ne priznaju njegovo poslanstvo iako znaju istinu.
b. Osjeaj rivalstva
Mugre ibn ube prenosi: Sjedili smo zajedno sa Eb De-

hlom. Allahov Poslanik je doao i prenio nam neke rijei i po-
zvao nas u vjeru. Eb Dehl je drsko kazao: O, Muhammede,
ako trai da ti neko svjedoi na drugom svijetu da si dostavio
67

ono sa ime si zaduen, nimalo se ne umaraj, ja u ti biti svjedok,

ali me sada ne uznemiravaj! Allahov Poslanik se udaljio od nas.
Ja sam upitao Eb Dehla: Da li mu zaista vjeruje?
Zaista, znam da je on vjerovjesnik! Meutim, od davnina
izmeu nas i sinova Himovih postoji rivalstvo. Oni se hvale
da je rifde* i sikje* u njihovim rukama, a sada kau da je i
pejgamber od njih, a ja to ne mogu podnijeti.68
Kurejije su se okupile i donijele odluku da poalju Utbea
ibn Reba Allahovome Poslaniku. Utbe je trebao otii do njega i
ubijediti ga da odustane od svoje misije. Ova osoba je bila u svoje
vrijeme intelektualac, dobar poznavalac arapske knjievnosti i
imuan ovjek. Stigao je kod Prvaka svih stvorenja na oba svije-
ta i poeo da se igra loginim pitanjima, tako to ga upita: O,
Muhammede, jesi li bolji ti ili tvoj otac Abdullh? Reslullh
nije odgovorio na ovo pitanje. Ne, jer je moda najljepi odgovor
na takvo pitanje bila utnja. Utbe je nastavio: Ako prihvata da
je on bolji od tebe, svakako znaj da se on klanjao kipovima koje
ti sada omalovaava, ali ako kae da si ti bolji od njega, onda
priaj, da ujem tvoje miljenje.
Allahov Poslanik ga upita:
Jesi li kazao to si htio?
Jesam, ree Utbe i uuti. Prvak svih stvorenja na oba svi-
jeta unu na koljena i poe uiti suru Fussilet od samog poet-
ka. Kada je stigao do trinaestog jeta:
A ako glave okrenu, ti reci: Opominjem vas munjom ona-
kvom kakva je pogodila d i Semd!
68
Ibn Eb ejbe, Musannef, 7/255-256.
* Rifde briga o prehrani hadija.
* Sikje briga o opskrbi hadija pitkom vodom.

Utbe ne mogae da izdri. Drhtao je kao da je malarian.

Pruio je ruke ka blagoslovljenim usnama Allahovoga Poslanika.
Nije imao vie snage i ree: uti, Muhammede, tako ti Allaha u
kojeg vjeruje. Ustao je i otiao.
Velikani Mekke oekivali su rezultat. Eb Dehlu se nimalo
nije svidio nain Utbeovog dolaska. Prisutnima je rekao: Ne vra-
a se kao to je otiao! Utbe je otiao pravo kui. jeti koje je slu-
ao oinuli su ga poput munje. Nakon malo vremena na njegova
vrata doe Eb Dehl, ovjek koji je poduio ejtana. Strahovao je
da Utbe nije primio islm i vjerovao je da treba odmah utjecati na
ovaj dogaaj, a veoma dobro je znao slabu taku Utbea. Planirao
je uzdrmati njegov ponos. Krenuo je u akciju i rekao mu:
Utbe, uo sam da te Muhammed lijepo doekao! Pripre-
mio ti je doek, nahranio te i napojio, a ti nisi mogao da izdr-
i pa si povjerovao u njega. U narodu se tako pria. Utbe se
naljutio. Vene su mu nabreknule. Vi znate da ja ne zavisim od
njegove hrane! Meu vama ja sam najimuniji. Ali me potreslo
ono to sam uo od Muhammeda! Jer ono to je uio nisu stiho-
vi. Rijei mu nimalo nisu liile na rijei gatara. Ne znam ta da
kaem. On je ovjek koji ne lae. Dok sam sluao ono to je uio,
uplaio sam se da nam ne doe kazna koja je dola narodima
du i Semdu.69
c. Ostali uzroci
Zapravo, ova priznavanja nisu ograniena na dvije-tri oso-

be. Miljenje veine svjesnih ljudi bilo je isto. Meutim, strah,
pohlepa, pouda i tvrdoglavost bili su negativni faktori koji su
sprjeavali vjerovanje. Da, iako su znali, takvi nisu vjerovali!
69
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 3/61-64.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/130-
132.

Kurn-i kerm, govorei o takvom njihovom stanju i da bi

utjeio Allahovoga Poslanika, kae:

*

Mi znamo da tebe zaista alosti to to oni govore. Oni,
doista, ne okrivljuju tebe da si ti laov, nego nasilnici,
znajui, poriu Allahove rijei!70
Oni tebi pripisuju razliita svojstva. Ta njihova klevetanja
tebe uznemiruju. Nikako nemoj da te zabrinjava ono to izgo-
varaju nesretnici koje je njihovo tijelo savladalo i slabii strasti
koji ne mogu ostaviti svoje navike. I pored toga, oni te ne mogu
uti da lae zato to i oni dobro znaju da si ti ist od lai. Ime
el-Emn71 oni su ti dali. Pogledaj njihovu glupost: iako ne vjeruju
u ono to ti pripisuju, i pored razuma i moi da razmiljaju, oni
imaju snage da kau takvo neto! Ako je tako, kakve ima potre-
be da se sekira!
Da, ako treba neko da se sekira, to su oni koji ne mogu da
otvore svoje prozore dobrobiti i da se okoriste osobom koja u
svojim rukama dri dizgine ovog i onog svijeta, iako se nalaze u
ozraju svjetlosti.
70
El-Enm, 6/33.
71
Povjerljivi.

E. OEKIVANI I K AO R ADOST
NAJAVLJENI VJEROVJESNIK
1. Dova Ibrhma, alejhis-selm, i

radosna vijest sa, alejhis-selm
Jednog dana jedan ashb upita Allahovoga Poslanika: Alla-

hov Poslanie, hoe li nam rei neto o sebi? U jednom dijelu
odgovora Allahov Poslanik je rekao:
Ja sam dova Ibrhmova i radosna vijest sova.72
Kurn-i kerm nam u dva jeta govori o tome.
1) Ibrhm, alejhis-selm, ovako je prouio dovu:

*
Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji
e im jete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i
oistiti ih, jer si Ti, uistinu, silan i mudar!73
72
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/262.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 8/175.;
Hkim, el-Mustedrek, 2/656.
73
El-Bekara, 2/129.

2) Radosna vijest sa, alejhis-selm, je:

*

A kada s, sin Merjemin, ree: O, sinovi Isrlovi, ja
sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene
objavljeni Tevrt i da vam donesem radosnu vijest o po-
slaniku ije je ime Ahmed, koji e poslije mene doi, i
kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoe: Ovo je prava
vradbina!74
Da, Allahov Poslanik se nije odjednom pojavio kao iznena-
enje! On je vjerovjesnik koji je stoljeima ranije najavljen i koga
je sav ljudski rod oekivao.
Najvei dokaz njegovog poslanstva je Kurn-i kerm, koji
je vjena mudza. Da, Kurn u svom nadnaravnom govoru
donosi stotine jeta koji kazuju da je Prvak svih stvorenja na oba
svijeta istiniti vjerovjesnik. Onaj koji ga nije mogao u potpuno-
sti negirati, nije mogao negirati ni njegovo poslanstvo. Mi sada
neemo govoriti o ovoj temi, jer ona je sama po sebi zasebna.
Svakako, kada doe vrijeme, navest emo velik broj jeta koji e
to makar djelimino objasniti.
74
Es-Saff, 61/6.

2. Radosne vijesti iz Tevrta
Mi u ovom dijelu knjige elimo prenijeti neke odlomke iz

Tevrta, Indla i Zebra, koji ukazuju na Allahovoga Poslanika
iako su te Objave dosad na stotine puta iskrivljene. Ovdje emo
navesti samo neke odlomke za koje mislimo da su vani. Onima
koji ele detaljno prouiti ovaj problem preporuujemo da proi-
taju djela napisana posebno o ovoj temi, a naroito djelo Husejna
Disrja Risle-i Hmidije.
a. Brda Frna
U Tevrtu prevedenom na arapski jezik, koji je tampan

1944. godine u Londonu, jedna reenica ovako glasi:
.

Bog je ovjeanstvu doao na Snju, manifestovao se u
Sru, a u potpunosti e se pojaviti u brdima Frna.75
Znai, milost Allaha, delle nuhu, merhamet i dobroin-
stvo javljaju se na Snju kada je Ms, alejhis-selm, razgova-
rao sa Gospodarom svih svjetova. Ta milost je poslanstvo dato
Msu, alejhis-selm, u tom periodu.
Sr je drugi naziv za Palestinu. Tamo je Allah, delle nu-
hu, Svoju milost poslao putem Objave su, alejhis-selm, koja
je prekrila sve oko njega. U isto vrijeme hazreti Mesh je veliki
pejgamber kome je Allah, delle nuhu, podario velike nad-
naravnosti. Mnogi su pomijeali pojmove manifestacije i pojave
i upali u greke. Da, u njemu se manifestovao Boanski miris
vjetra! A na brdima Frn Allah, delle nuhu, pojavio se sa
75
Tesniye (Ponovljeni zakoni), Poglavlje: 33., reenica: 2.

Svojom tajnom jednoe i zvanjem jedinstvenosti. Frn je drugi

naziv za oblast Mekke, jer se na drugome mjestu u Tevrtu spo-
minje da je Ibrhm, alejhis-selm, svog sina Ismla, alejhis-
selm, ostavio u Frnu. Ako je tako, onda se pod izrazom Frn
podrazumijeva Mekka.
U ovoj reenici redom se govori o trojici vjerovjesnika. Prvi
meu njima je Ms, alejhis-selm, drugi je s, alejhis-selm, a
trei je posljednji pejgamber, Prvak svih stvorenja na oba svijeta,
hazreti Muhammed Mustaf, sallallhu alejhi ve sellem.
U nastavku ove reenice u Tevrtu dalje se kae:
.

Pored njega e biti na hiljade dragocjenih drugova, a u de-
snoj ruci e mu biti sjekira, sa ije e obje strane biti vatra. Iz
ovog posljednjeg izraza shvata se da e on biti zaduen da vodi
dihd (borbu protiv protivnika vjere).
Poznato je da se Allahov Poslanik prije poetka Objave po-
vlaio u peinu na brdu Hir i tamo inio tefekkur, tj. razmiljao
o Stvoritelju i stvorenjima i inio ibdet. Prva objava je dola na
tome brdu.76 Ako Frn nije Mekka, onda koje bi drugo mjesto
moglo biti iz koga bi se pojavio islm i proirio na istok i za-
pad? Ako ne postoji takvo mjesto na ovozemaljskoj kugli, onda
je Frn, koji se spominje u Tevrtu, Mekka. Pored toga, kao to
smo gore naveli, izraz koji se spominje u 21. reenici u Knjizi po-
stanka, za mjesto u kome se nastanio Isml, alejhis-selm, naj-
vei je i najjasniji dokaz ovoga to mi tvrdimo. Niko nema moi
da dokae suprotno. Primjedbe koje se navode u vezi sa ovim
daleko su od nauke i samo su lina miljenja koja ne obavezuju
nikoga. Naroito odlomci na kraju reenice u kojima se govori o
76

ashbima i dihdu otvoreno dokazuju da je ta osoba, bez imalo

sumnje, hazreti Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem.
b. Od hazreti Ismlova poroda
U jednoj drugoj reenici u Tevrtu se kae:

.
Allah, delle nuhu, se u ovoj reenici obraa Msu,
alejhis-selm, i kae: A zatim u poslati vjerovjesnika poput
tebe, koji e biti od njihove (izraelianske) brae, zatim u mu
staviti Moje rijei u njegova usta i on e im govoriti sve to bu-
dem naredio.77
Slijedea, 19. reenica ovo upotpunjava:

.
U prijevodu: Onima koji nee biti pokorni rijeima koje
izgovara sa Mojim imenom, Ja u se Sam osvetiti.
U ovoj prvoj reenici pod izrazom brat Izraeliana ukazuje
se na pejgambera koji e doi iz Ismlova, alejhis-selm, po-
tomstva. A jedini nama poznati vjerovjesnik koji se pojavio meu
potomcima Ismla, alejhis-selm, jeste hazreti Muhammed,
sallallhu alejhi ve sellem. Pored toga, i on e doi kao i Ms,
alejhis-selm, sa svojim eratom (zakonom). S druge strane, u
ovoj reenici se naglaava da pejgamber koji e se pojaviti nee
znati da pie i da ita.
77
Tesniye (Ponovljeni zakoni), Poglavlje: 18., reenica: 18.

Osveta koja se izvrava nad onima koji su nepokorni za-

pravo su vjerske kazne i utjecajne presude, a one postoje samo u
islmu.
Ovaj pejgamber koji se spominje u Tevrtu nikako ne moe
biti s, alejhis-selm, niti J, alejhis-selm, zato to su ovi
pejgamberi porijeklom iz plemena Ben Isrla (Izraeliani). Po-
red toga, u mnogim pitanjima hazreti s, alejhis-selm, nije
donosio nove odluke, ve je samo slijedio Msa, alejhis-selm.
A kao dan je jasno da J, alejhis-selm, nije liio na Msa,
alejhis-selm, on nije doao sa novim eratom. Meutim, ovaj
jet nam govori o slinosti izmeu Msa, alejhis-selm, i naeg
Vjerovjesnika:
Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedoio

protiv vas isto onako kao to smo i faraonu poslanika po-
slali.78
Zapravo, i nema potrebe za drugim dokazom.
c. Ostale osobine
Trea reenica u Tevrtu je: Abdullh ibn Amr ibn s, Ab-

dullh ibn Selm i Kabul-Ahbr, radijallhu anhum, trojica su
ljudi koji su bili poznati po tome to su najbolje poznavali prija-
nje Objave. Oni prenose jednu reenicu iz Tevrta, iji se sadraj
nije bio toliko iskvario dotad, a ta je:
78
El-Muzzemmil, 73/15.


.

O, Vjerovjesnie! Mi smo te poslali kao svjedoka, donosi-
oca radosne vijesti, upozoritelja i kao zatitu onima koji ne zna-
ju itati i pisati! Ti si Moj rob i Moj poslanik! Tebi sam dao
ime Mutevekkil.79 On nije grub i nepristojan. On ne uzvikuje
i ne govori krupnim glasom po ariji! On na zlo ne odgovara
zlim, ali oprata i milostiv je. Allah nee uzeti njegovu duu sve
dok njegov krivi narod ne krene Pravim Putem i kae: La ilhe
illallh.80
Sada razmislimo: na koga se odnosi ovo obraanje u Te-
vrtu? Bez potrebe da ulazimo u neko dublje analiziranje, spo-
ljanje znaenje ove reenice pokazuje nam da se ona odnosi
na pejgambera koji e doi, a taj koji e doi je Muhammed,
sallallhu alejhi ve sellem. On je vjerovjesnik poslan cijelom o-
vjeanstvu. U vezi s tim, ova reenica kao da njemu eli rei:
Tebe sam poslao cijelom ovjeanstvu da ih obraduje ako
budu slijedili Pravi Put i da ih opomene o ishodu njihovog slije-
enja stranputice. Ti e se suprotstaviti zlim djelima i zaustavit
e padanje ljudi u dubine dehennemske. U isto vrijeme, ti e
biti svjetlost onima koji su zalutali po krivudavim putevima i
dohvatit e ih za ruke i uvest e ih u Dennet tako to e stii
do Allahove ljepote.
79
Onaj na iju se pomo drugi oslanjaju.
80
Buhr, Buj, 50. i Tefsr (48), 3.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/174.

Tebe sam poslao kao utoite skupini nepismenih ljudi koji

su ivjeli u neznanju (dhilijetu). Kada te budu slijedili, bit e
zatieni i potpomognuti. I sve dok se budu oslanjali na tvoju
pomo, nastavit e da ive.
Ti si Moj rob i poslanik. (Da, mi, uei et-Tehijjtu na sva-
kom sjedenju spominjemo njegovo robovanje i poslanstvo). Ja
sam ti dao ime Mutevekkil. Cio svijet da stane ispred tebe i da
se pone boriti sa njim, opet nee ni koliko trun straha osjetiti.
Da, svaki pejgamber je imao specifian vidik tevekkula-oslanja-
nja na Allahovu, delle nuhu, pomo, ali si ti u tome drugaiji
od njih. Zato sam ja Tebe nazvao Mutevekkilom.
Zatim se obraanje okree prema nevidljivom svijetu, a to je
u ovom sluaju kompliment:
On nije srdit ovjek i nije taj koji napada one oko njega.
Suprotno tome, on je ovjek lijepog morala, ponosa, ozbiljnosti i
sigurnosti. On ne galami po ulici, jer takva vrsta truda za privla-
enjem panje samo je znak slabosti i oholosti. A on je daleko od
takvih negativnih osobina i od njih je ist.
On nikako ne uzvraa zlim na zlo. Jedan beduin doao je
kod njega, dohvatio ga za dubbe i drsko mu rekao: Daj mi
moje pravo! Ovakvo ponaanje, koje je naljutilo ashbe, navelo
je Allahovoga Poslanika, koji je simbol milosti, da se nasmjei i
da kae: Dajte ovom ovjeku ono to trai!81 Da, on je opratao
krivice koje ne bi niko oprostio. Samo nemoj rei da je u pita-
nju suprotnost eratskim propisima! Samo zamislite ta je rekao
Mekkelijama koji su mu poinili toliko zla, i to onoga dana kada
je mogao da uini ono to poeli. Kazao im je:
Idite, svi ste slobodni!82
81
Buhr, Fardul-humus, 19. i Edeb, 68.; Muslim, Zekt, 44.
82
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 5/74.; Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/161.;
Bejhek, es-Sunenul-kubr, 9/118.

Allah, delle nuhu, Svoga Miljenika nee uzeti i nije ga

uzeo k Sebi sve dok ljudi, koji su toliko ivjeli u neznanju i slije-
dili stranputicu, ne budu krenuli Pravim Putem slijedei svjetlost
koju je on donio. Njegovo uzdignue ka Najveem Prijatelju do-
godit e se onda kada upotpuni vjeru i zavri sa svojom dunou.
Ljudi koje je on odgajao, kad su doli na nivo da Ga predstavljaju
na pravi nain, on se rastao sa njima i otiao istinskom prijatelju.
Jer Njegova ovosvjetska obaveza tek tada se zavravala.
Da, Tevrt o njemu govori tako, a on je, kada je dolo vri-
jeme, svojim slavnim ivotom to predstavio. Tanije, ono to je
u njemu opisano to je nain ivota Allahovoga Poslanika. Ako
je tako, ko bi drugi bio taj velianstveni vjerovjesnik o kome
govori Tevrt? Ima li slina ovjeka sa takvim ivotom u povije-
sti ovjeanstva? Svakako da nema. Onda ovjek o kome govori
Tevrt nije niko drugi do hazreti Muhammed, sallallhu alejhi
ve sellem.
3. RADOSNE NAJAVE IZ INDLA

(EVANELJA)
a. Faraklit
U jednoj reenici Ivanovog evanelja kae se: Mesh ree:

Ja odlazim mom i vaem Gospodaru. On e vam poslati Farakli-
ta, koji e vam donijeti jasna tumaenja.83
Faraklit oznaava duh istine ili onoga koji je u potpunosti
odvojio istinu od neistine. Naravno da je Allahov Poslanik duh
Istine, zato to su mrtva srca oivjela samo uz pomo Istine koju
je on donio. On se borio toliko da ljudi krenu Pravim Putem
da je samog sebe rtvovao. Odvojiti Istinu od neistine moglo se
83
Poglavlje, 14.

dogoditi samo putem jedne takve borbe i truda. I evo, pojavio se

Faraklit, koga je najavio hazreti Mesh. A on je Sunce oba svijeta,
Allahov posljednji vjerovjesnik, hazreti Muhammed, sallallhu
alejhi ve sellem!
U Ivanovom evanelju, u 14. poglavlju, u 15. i 16. reenici
kae se:
Ako mene volite, slijedite moja nareenja! Ja u se moliti
mome Gospodaru i On e vam poslati drugog utjeitelja i duh
istine (Faraklit) da bi bio sa vama zajedno.
A sada da redom pogledamo i slijedee reenice:
Faraklit je jedan takav Sveti duh koga e Gospodar poslati
sa mojim imenom (kao vjerovjesnika). On e vas poduiti svemu
i podsjetit e vas na ono to sam vam ja kazao.84
Kada doe Faraklit, on e posvjedoiti za mene, a i vi mi
posvjedoite.85
Ja vam govorim istinu. Moj odlazak za vas e biti bolji. Jer
ako ja ne odem vama, Faraklit nee doi. Ali ako ja odem, njega
u vam poslati.86
Kada doe Faraklit, on e prekoriti cio svijet zbog njihovih
grijeha i poslije e ih odgojiti.87
Prvi Indl bio je na hebrejskome jeziku. Kasnije je preve-
den na grki jezik. Prijevodi na arapskome jeziku koje mi posje-
dujemo prevedeni su sa grkoga jezika. Ime Faraklit prolazi u
prvim prijevodima na grkome jeziku; zbog toga ne znamo kako
se izgovara ova rije u originalu na hebrejskome jeziku. U arap-
skome jeziku Faraklit je preveden u originalu grki, odnosno,
84
Ivanovo evanelje, Poglavlje: 14., reenica: 26.
85
Ivanovo evanelje, Poglavlje: 15., reenica: 26-27.
86
87

ova rije je ula u arapski jezik tako to je arabizirana. Ali mi se

neemo zadravati samo na ovoj rijei da bismo govorili o ovoj
temi. Moda emo poraditi na tome da vidimo kako su se obisti-
nila sva svojstva koja se spominju u Indlu u vezi sa posljednjim
vjerovjesnikom u ivotu naeg poslanika.
Za poetak da navedemo rijei jednog zaljubljenika u Pej-
gambera. Da, kako je lijepo rekao hazreti Mevln:
U Indlu je data svaka Mustafina odlika;

on je more radosti i tajna svih poslanika.
Njegovo odijelo, izgled, bitke, post i jelo
sve se pojedinano u Indlu navelo.
b. Voa svijeta
U Ivanovom evanelju, u 14. poglavlju, 30. reenici, kae

se: Mesh je rekao: Ja vie sa vama neu mnogo govoriti, jer
dolazi voa ovog svijeta. Kod mene se nikako ne mogu nai nje-
gova svojstva.
U 72. poglavlju Zebra, u 8. reenici i dalje, kae se:
On e vladati od mora do mora i od rijeke do kraja ko-
pna. Stanovnici pustinje e pasti pred njim na koljena, a njihovi
neprijatelji e lizati prainu. Vladari Teria i Otoka donijet e
im porez, a vladari abe prinijet e im poklone. Svi vladari e
se pogeti pred njim i potinit e mu se svi narodi. Takoer e
on spasiti onoga koji poziva u pomo i koji je bez zatite. Siro-
masima i onima koji zavise od milostinje init e dobroinstvo

i spasit e due sirotinje. Spasit e ljude od nasilja i tiranije, a

njihova krv kod njega e biti dragocjena. ivjet e i bit e mu
dato zlato abe. Za njega e svakog dana uiti dove i hvaliti ga.
Njegovo ime je vjeno i beskrajno sve dok Sunce postoji. Ljudi
e njime biti blagoslovljeni. Svi narodi e govoriti za njega da je
blagoslovljen.
Kao to smo gore napomenuli, mi smo u ovu temu uli
samo sa namjerom da bismo dali jednu ideju. Vie neemo ula-
ziti u detalje ovog predmeta.
Stav je islamskih uenjaka da su izvorni Tevrt i Indl do-
ivjeli preinake, pa ipak, unato tome, u dananjoj Tori i Evan-
elju mogue je nai mnotvo istinitih mjesta, znakova i dokaza
o poslanstvu Allahovoga Poslanika. Ako bi ubudue, inallh,
sretni i vrijedni historiari uz uloeni trud pronali najmanje iz-
mijenjene primjerke Tevrta, Zebra i Indla, mislim da onda
ne bi bilo potrebe za bilo kakvim komentarima i objanjenjima
za dokaze o Allahovome Poslaniku i da bi ih ak i svaki obini
ovjek razumio. Moda se u hadsima88 u kojima se govori da e
kranstvo biti proieno ukazuje upravo na to.
S druge strane, Knjigom i sunnetom je potvreno da se Alla-
hov Poslanik sa svojim ashbima spominje u Tevrtu i Indlu,
to znai da je zabluda i nevjernitvo negirati tu injenicu.89
88
Kao primjer v.: Buhr, Enbij, 49.; Muslim, mn, 244., 245., 246. i 247.
89
Onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati ni da ita ni da pie,
kojeg oni kod sebe, u Tevrtu i Indlu, zapisana nalaze... (el-Arf, 7/157.) Mu-
hammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a
samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu
nagradu i zadovoljstvo, na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako
su opisani u Tevrtu. A u Indlu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga
onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, da
bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah
obeava oprost i nagradu veliku. (el-Feth, 48/29.) Pored toga v.: Buhr, Buj, 50.
i Tefsr (48) 3.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/174. Za opirnije podatke na ovu
temu v.: Sujt, el-Hasisul-kubr, 1/26-44.

F. ON JE DRUKIJI OVJEK
Nesretni ovjek modernog doba, isto kao to je izgubio

mnoga mjerila moralnih vrijednosti, takoer je u potpunosti
pomijeao svoj pogled, ponaanje i miljenje prema vjerovjesni-
cima, a posebno prema sultnu svih pejgambera, Muhammedu,
sallallhu alejhi ve sellem. Meutim, gledati na njega kriteriju-
mima kao na obinog ovjeka nije ispravno, zato to je on ovjek
koji je poslan sa posebnim sposobnostima i sa posebnom duom
da bi iznova dizajnirao ovozemaljsku kuglu i da bi otvorio nove
vidike ovjeanstvu. Procijeniti njega mimoilazi sve nae krite-
rijume! Tim povodom, ko god bude govorio o njemu, ne moe
ga u potpunosti opisati. Jedan od onih koji su ga najbolje shvatili
jeste Hassn ibn Sbit, koji kae:
Ja nisam uljepao Muhammeda svojim rijeima,

ve sam Muhammedovim imenom uljepao svoje rijei.90
90
Zijeddn el-Mevsil, el-Meselus-sir, 2/357.; Kalkaand, Subhul-A, 2/321.

Svim lijepim rijeima ljepotu daje spominjanje njegovog li-

jepog imena. Inae, nae rijei njemu ne mogu donijeti nita,
jer On ne zavisi od njih. I Eb Temmm91 sa manjom tednjom
rijei koristi iste izraze. Takoer, i mislilac dvadesetog stoljea
iste rijei koristi za Kurn-i kerm:

.
Ve m medahtu l-Kur ne bi kelimt,
velkin medahtu kelimt bi l-Kur n.92
Sve to je ovdje navedeno rezultat je podjele zajednikog
osjeaja i istog razmiljanja. Svi su uzeli inspiraciju iz istog izvo-
ra i izgovorili su iste stvari razliitim izrazima. Ono to bi bilo
nejasno neko od njih bi to razjasnio, dok bi drugi to isto jo
poetinije izgovorili. Na kraju, svu su se okretali i stajali oko iste
osovine. I mi na isti nain spominjemo blagodati sa svih strana,
a naroito uzvikujemo nae oduevljenje to smo njegov ummet,
i osjeamo se posebno nagraenim. Koliko god da zahvaljujemo
naem Gospodaru malo je to nam je podario najvei nimet, a
to je da smo pripadnici ummeta Muhammeda, sallallhu alejhi
ve sellem! To je jedan Allahov dar! On daje kome hoe Svoje
darove, i koliko On hoe. Meutim, taj dar je toliko obiman da
se ne moe nijednim nama datim mjerilom izmjeriti. Da, na-
spram drugih, to je nama poklonjeno more dobroinstva koje
nema obala...
Meutim, ovdje postoji druga strana za koju ne mogu a da
ne postavim pitanje: Da li imamo srce i duu dostojne ovog sul-
91
Zijeddn el-Mevsil, el-Meselus-sir, 2/357.; Kalkaand, Subhul-A, 2/321.
92
Ja nisam uljepao Kurn svojim rijeima, ve sam uljepao svoje rijei hvalei
Kurn. (Bediuzzamn Said Nurs, Mektbt, 28. Mektup, 7. Mesele, 4. Sebep)

tna? Da li se Sultn nalazi na tome prijestolju? Da li su naa srca

svakog trenutka otvorena za njega? Da li naim srcima i razu-
mima, dok sjedimo, ustajemo, jedemo, pijemo i u svim ostalim
pokretima, vlada razmiljanje o hazreti Muhammedu, sallallhu
alejhi ve sellem? I da li se u svom ivotu u potpunosti kreemo
linijom njegova ivota?
Ako na ova pitanja odgovaramo pozitivno, onda smo po-
stigli pun pogodak. Prema tome, odsad nam, snove i matanja
uvijek ukraava ljepota njegovog svjetlosnog i lijepog lica i, jed-
nostavno, to znai da smo postali prava skupina sljedbenika Mu-
hammeda, sallallhu alejhi ve sellem. Skupina koja svoj moral
uskladi sa njegovim moralom i koja okiti svaki svoj korak u ivo-
tu sa Muhammedovim, sallallhu alejhi ve sellem, lijepim pona-
anjem, element je ravnotee na ovozemaljskoj kugli. Po mome
miljenju, jedini razlog to nismo jo pronali tu ravnoteu lei u
tome to jo nismo stigli do eljenog nivoa u duhovnosti prema
Muhammedu, sallallhu alejhi ve sellem.
On je ovjek koga je Allah, delle nuhu, odabrao i po-
sebno stvorio. Njegov dolazak za nas je najvea srea zato to
su ak i Denneti stekli ugled njegovim ulaskom u njih i uka-
zivanjem asti njima. Tim povodom naa je najvea obaveza da
ljudima govorimo o njemu, i to prema njegovoj veliini. Jer kada
ovjeanstvo shvati ovog sultna i kada ga pone slijediti, uzdii
e se do istinskog ljudskog nivoa. I ja sam za to donio odluku
i zanijetio. Ali na samom poetku priznajem da nisam ja junak
tog mejdana i govornik toga govora. Ipak, jedina moja elja je
da radim na tome da se on shvati. Moje jedino umijee je moja
iskrenost o ovoj temi.
Dugo vremena sam sebe smatrao jednim Kitmrom koji
stoji ispred njegovih vrata, i na taj nain sam tjeio samog sebe.
Meutim, to je vie vrijeme prolazilo, poeo sam da djelimino
gubim nadu. Zatim sam samom sebi rekao: Kamo sree da sam

umjesto ovjeka stvoren kao mubrek dlaka na njegovom mu-

brek tijelu! Da, samo da sam mogao biti blizu ovjeka koga je
Allah, delle nuhu, obdario raznim darovima! Dugo sam tako
razmiljao, ali to sam vie stjecao znanja o njemu, vidio sam da
meni ne pripada ta ast. Moja jedina trenutna elja i volja je da
se naem meu pripadnicima njegovog ummeta. Jer se nadam
da Allah, delle nuhu, nee ostaviti one koji se nalaze u toj
skupini bez njegova efata! Kazat e:

.
Oni su takva skupina da onaj koji je sa njima ne moe biti
nesretan93, i uvest e me u tu skupinu.
Da, i pored toga, odluio sam da govorim o toj velianstve-
noj linosti. Trudim se samo da u srca mladih generacija bacim
jednu eravicu koja e podloiti vatru ljubavi prema njemu. ta
da kaem? I ja u kazati kao to je kazao mrav kada je odluio
otii na hadd! Zapravo, jedina moja elja je da umrem na tome
putu.
On je ovjek potpuno drugaijih dimenzija. Na nama je
da se trudimo da slijedimo liniju njegova ponaanja i da sebe
odluno usmjerimo prema njegovim frekvencijama. Kada se to
obistini, onda e meu nama zapoeti otvoren i ifrovan govor.
Lino e Allahov Poslanik time rukovoditi. Rukovodstvo e biti
u njegovim rukama. Kvalitet skupine ljudi kojom e on rukovo-
diti bit e toliko velianstven, dubok i poteen od svake vrste
objanjenja i opisa da e navesti ak i meleke da im pozavide!
Moda nekome ovo to govorimo ne izgleda objektivno.
Kakva alost! I pored toga to vidimo kako svakoga dana po
etiri-pet mladia svijetlih lica duhovno primi po nekoliko ra-
93
Muslim, Zikr, 25.; Tirmiz, Daavt, 129.

dosnih vijesti od Reslullha, i to neki govore da imaju vezu sa

njim u vidljivom svijetu, direktno, bez zavjesa i bez koprena!?
On je sa svojom duhovnou, a po nekima i sa svojim pro-
svijetljenim tijelom, uvijek meu nama. Imm Sujt govori da
se otvoreno vie od sedamdeset puta lino susreo sa Allahovim
Poslanikom.94 Da, on u onom znaenju koje mi shvatamo nije
umro, ve je samo promijenio ivotne dimenzije. Pogreno je
shvatiti njegovu smrt kao smrt bilo kojeg ovjeka. Jer, Kurn
ak i za ehide, koji su dva nivoa nie od vjerovjesnika, kae da
ne govorimo da su mrtvi.95 Ako je tako, onda, kako je mogue,
u znaenju koje mi shvatamo, za njega da kaemo da je mrtav?
Svakako, moemo rei da je on preao u druge dimenzije ivota.
Zbog toga, ljudi iji vidici dopiru do tih dimenzija, njega lino
mogu tamo vidjeti!
Oni koji su spaeni zatvora tijela i materije i koji su dospjeli
do ivotnog nivoa srca i due, mogu ivjeti prolost i budunost
u isto vrijeme. Eto, ti ljudi tih dimenzija u ovom trenutku sjede
pored vas, a ujedno se nalaze koljeno uz koljeno sa Allahovim
Poslanikom u sretnom periodu. Neki od evlija koje nazivaju eb-
dl u istom trenutku mogu se nai na nekoliko mjesta. A zato
on koji je sultn svih poslanika ne bi mogao da se nae i na
hiretu i na ovom svijetu, i ispred nas, i ispred meleka, i ispred
vjerovjesnika? Nalazi se i nai e se!
Sve ovo to sam kazao namjeravam da stavim kao temelj
onoga o emu u govoriti. Kada govorimo o vjerovjesnicima i
o naem Vjerovjesniku, mnogo je bitan nijjet (namjera) i na
pogled na njih. Ako shvatanje nekih vjerovjesnika, evlija, do-
brih ljudi i Allahu bliskih robova zahtijeva istou srca i bistrinu
94
Nebhn, el-Fethul-kebr, 1/7.; Dmiul-kermtil-evlij, 2/158.
95
I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: Mrtvi su! Ne, oni su ivi, ali
vi ne znate! (el-Bekare, 2/154.) Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu
putu izginuli! Ne, oni su ivi u obilju su kod Gospodara svoga. (l-i Imrn, 3/169.)

due, kako onda shvatiti velike vjerovjesnike ako neko ivi u ma-
glovitoj klimi materijalizma?
Ako je tako, onda je neophodno da paljivo svim svojim
lijepim osjeajima radimo na tome da ih shvatimo. Naroito ako
se eli govoriti o linosti hazreti Muhammeda, sallallhu alejhi
ve sellem, onda se ta paljivost treba nekoliko puta poveati. Ono
to je svima poznato jeste da e svako neto osjetiti i primijetiti
prema moi sranog pogleda. I njega u potpunosti u pravom
znaenju nee moi niko da shvati. Da, kao to je rekao Bsr:
A kako mogu spoznati njegovu bit

ljudi koji svoje ivote provedu traei zaborav u snu?!
Ne, kunem se da nita ni trun ne uveliavam dok ovo govo-

rim. Samo elim otvoreno iznijeti realnost pred nae oi. I mo-
lim svoga Gospodara i prosim od Njega da me uini uspjenim
da o njemu govorim onako kako e On biti zadovoljan.

I. Poglavlje
OSOBINE VJEROVJESNIK
I NAEG VJEROVJESNIK A

a. SVRHA SLANJA
VJEROVJESNIK
Pored toga to meu pejgamberima postoje razlike96 prema

njihovim deredama, svi su oni odabrane due kojima je pripala
ast da se u njima manifestuju svojstva Allaha, delle nuhu.
Njih je Allah, delle nuhu, prihvatio kao Sebi bliske, uzgajao
u staklenicima zatvorenim za druge, odgojio ih i nije dozvolio
da se u njihovim mislima nae ita drugo izvan Njega.
Kao i svi vjerovjesnici, i na Vjerovjesnik, ispred svih njih,
nije razmiljao ni o emu drugom osim o svome Gospodaru. Da,
sve ostalo nije moglo da zamuti njegove vidike i da ga preokrene.
Kada je otvorio oi, vidio je samo svoga Gospodara, a i kada je
odlazio sa ovoga svijeta, opet je vidio Njega izgovarajui rijei:
.

Allahu moj, elim samo Tebe, Najveeg Prijatelja.
A sada da ujemo od hazreti ie, radijallhu anh, ta se
dogodilo: Kada bi se razbolio, Allahov Poslanik bi dolazio kod
mene i govorio mi:
Ui dovu!
96
V.: el-Bekare, 2/253.; el-Isr, 17/55.

Onda bih ja uzela njegovu mubrek ruku u svoju i, nadaju-

i se da e njenim berietom doi ozdravljenje, stavila bih je na
njegovu glavu i uila bih dovu.97 Posljednji put kada se razbolio
na isti nain sam pokuala da mu uzmem ruku, a on je jako po-
vukao i sam prouio dovu:
.

Allhummer-refku l-a l.98
Bilo je jasno da Allahov Poslanik ne udi za ovosvjetskim
prijateljima ve za Istinskim Prijateljem, odnosno za svojim Gos-
podarem, i elio je otii Njemu u jednoj posebnoj atmosferi.
Zato su vjerovjesnici, a naroito na pejgamber, iji je i-
vot bio sa takvim dolaskom i odlaskom, dolazili na ovaj svijet i
s kojom svrhom su bili poslani? Analiza ove veoma bitne teme
zahtijeva davanje vanosti naroito zbog dva glavna naela.
Prvo, da bismo shvatili vano i velianstveno mjesto institu-
cije poslanstva u naem ivotu i da ne bismo pejgambere smatrali
obinim ljudima te da bismo pripremili odgovarajue znanje za
one koji ele njih shvatiti kao takve.
Drugo, da bismo ukazali kakav put i principe treba da slije-
de oni koji se danas nalaze u situaciji da obnaaju iste dunosti,
kao to su to radili vjerovjesnici.
Obim vanosti ove teme nee se promijeniti s koje god stra-
ne da se gleda na nju. Zbog toga, ne dajui prednost u redosli-
jedu, mi emo poraditi na tome da naa miljenja o ovoj temi
predoimo u nekoliko taaka.
97
Buhr, Fedilul-Kurn, 14.; Muslim, Selm, 51.
98
Muslim, Selm, 46.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 6/120.

Osobine vjerovjesnik i naeg vjerovjesnika 97
1. ROBOVANJE ALLAHU
Svrha slanja vjerovjesnika i stvaranja ljudi ujedinjuje se u

istoj taki, a to je linija robovanja Allahu, delle nuhu.
Allah, delle nuhu, u Kurn-i kermu ukazuje na ovu i-
njenicu i kae:

*
Dine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.99
Znai, da je osnovni cilj naeg stvaranja spoznaja Allaha,
delle nuhu, i na pravi nain robovanje Njemu, a nije to jelo i
pie, niti stjecanje imetka, ili borba za podizanje kua i zgrada
na ovom svijetu. Tano je da su nam to osnovne prirodne potre-
be za ovaj ivot, ali one nisu svrha naeg stvaranja i postojanja.
Zbog toga su nama vjerovjesnici poslani da bi nam ukazali na
taj tajnoviti put.
U jednom drugom jetu se kae:
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu

nismo objavili: Nema drugog Boga osim Mene, zato se
Meni klanjajte!100
Kao i svim ostalim vjerovjesnicima, i naem Pejgamberu je
objavljena ta injenica i na taj nain se privlai panja na vanost
robovanja Allahu, delle nuhu.
U drugom jetu se kae:
99
Ez-Zarijt, 51/56.
100
El-Enbij, 21/25.


*
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se kla-
njajte, a kumira se klonite! I bilo je meu njima onih ko-
jima je Allah na Pravi Put ukazao, a i onih koji su zaslu-
ili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite
kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali!101
Ovdje se opet spominje svrha slanja vjerovjesnika, a ona je
da odvraaju ljude od oboavanja kipova, i vee se za mudrost
njihovog vostva ljudi na putu robovanja Allahu, delle nu-
hu.
Prednost naeg Poslanika
Stanje kod naeg Vjerovjesnika je drugaije. On, pored toga

to je poslan kao milost svim narodima, zaduen je i da prene-
se poruku i ljudima i dinima da robuju samo Allahu, delle
nuhu. Abdullh ibn Mesd, radijallhu anh, ovako prenosi
dogaaj koji je doivio:
Otili smo zajedno sa Allahovim Poslanikom na jedno
mjesto. Oko mene je linijom nacrtao jedan krug i rekao mi da
se ne pomjeram izvan toga kruga, a zatim se udaljio. Onda sam
uo buku. Ozbiljno sam se uplaio da se neto nije dogodilo
Allahovome Poslaniku. Meutim, zato to mi je rekao da se ne
pomjeram sa mjesta, ja nisam nita preduzeo. Uskoro se Allahov
Poslanik vratio. Upitao sam ga za buku koju sam uo: O, Alla-
101
En-Nahl, 16/36.

hov Poslanie, ta bi ona uasna buka koja se ula? Odgovorio

mi je:
Grupa dina mi je povjerovala i dala rije da e me
slijediti, zatim su se poeli raspravljati meusobno. A
onda su se zavadili vjernici i nevjernici. Ti si uo tu
galamu i buku. Pored toga, kazano mi je sve o mojoj
smrti.102
Allahov Poslanik je svojim posljednjim rijeima dao do zna-
nja radi ega je doao. Kao da je htio kazati: Svrha moga slanja je
otvaranje puta koji vodi uputi svih ljudi i dina. Danas kad su mi
i dini povjerovali i postali pokorni, znai, nema vie potrebe da
ostajem na ovom svijetu. Ako je tako, onda se sad mogu odvojiti
i otii sa ovog svijeta...
On je tako razmiljao i ujedno u svojim izrazima kazao taj-
nu svrhe i cilja svoga poslanstva. Zapravo, on nas je u vezi sa
davanjem prednosti ovom svijetu ili hiretu poduio slijedeom
dovom:

.
Gospodaru moj, poivi me sve dok mi moj ivot bude

od koristi na ovom svijetu, a kada mi smrt bude kori-
snija od ivota na ovom svijetu, uzmi mi duu.103
102
Taber, Dmiul-bejn, 24/33 i dalje; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/449.
103
Buhr, Merd, 19.; Muslim, Zikr, 10.

2. DOSTAVLJANJE OBJAVE (TEBLG)
Jedna od svrha slanja vjerovjesnika je dostavljanje vjerskih

propisa. Da oni nisu doli, mi ne bismo znali vjerske propise,
zabrane i nareenja i ne bismo nikada shvatili nae odgovorno-
sti. Ne bismo znali ta je namaz, ta zekjat, a ta had? Kakvo
je stanje sa zabranjenim djelima kao to su alkohol, kocka, blud,
prijevara i kamata? Apsolutno, to ne bismo znali.
Da, sve ovo i slina pitanja nauili smo putem vjerovjesni-
ka. Ovo ukratko nazivamo dunou poslanstva i svi su vjerovje-
snici doli sa istom porukom i isto su govorili to se tie temelja
vjere, iako je u detaljima propisa bilo razliitosti.104
Ova univerzalna svrha i dunost svih vjerovjesnika u
Kurnu je spomenuta na ovaj nain:
I za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega

strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. A
dovoljno je to to e pred Allahom raun polagati!105
Naravno, svi su oni doli da bi obistinili svoj cilj i svrhu.
Tim povodom nijedna prepreka koja bi se pojavila pred njima
nije nimalo utjecala na njih i oni ne znaju ta je to strah. Zato to
su se uvijek bojali samo Allaha, delle nuhu.
Na tu temu naem Vjerovjesniku se Allah, delle nuhu,
obraa slijedeim rijeima:
104
Vjerovjesnici su braa po ocu, a majke su im razliite. Vjera im je ista. (Buhr,
Enbij, 48.; Muslim, Fedil, 145.) Znai da se vjerovjesnici ne mimoilaze u prin-
cipima monoteizma (tevhda), dok su u manje bitnijim stvarima imali razliite
propise.
105
El-Ahzb, 33/39.


*

O, Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara
tvoga, ako to ne uini, onda nisi dostavio poslanicu
Njegovu a Allah e te od ljudi tititi! Allah zaista nee
ukazati na Pravi Put narodu koji nee da vjeruje!106
Znai, ako ne bude u potpunosti obavio svoju dunost,
onda se to rauna kao da si uinio greku u svojoj dunosti po-
slanstva, a to se ne tie samo tvog linog ivota, ve je to stvar
koja je vezana za sav ljudski drutveni i individulani ivot. Jer
tvoja je dunost da osvijetli cijelo ovjeanstvo. Ako ti ne obavi
svoju dunost, cijelo ovjeanstvo e ostati u tmini. Zapravo, on
je bio svjestan svoje dunosti, jer da nije tako, on ne bi bio plani-
ran i odreen da se poalje.
Nakon to je uzeo na sebe ovu velianstvenu dunost, cio
ivot Allahovog Poslanika proao je u prenoenju vjerskih propi-
sa i pozivanju u vjeru. On je iao od vrata do vrata i traio lica i
due kojima bi prenio ono ime je bio zaduen.
Dostavljanje objave kod Allahovog Poslanika
Prva ljutnja suprotne strane bila je u obliku nezainteresova-

nosti i bojkota, a zatim su nastavili sa omalovaavanjem i ismi-
javanjem. Posljednja faza bila je svaka vrsta zlostavljanja. Na pu-
teve kojima je prolazio stavljali su trnje; dok je klanjao namaz na
glavu su mu stavljali iznutricu od deva; upuivana mu je svaka
vrsta psovki i kleveta. Meutim, Allahova Poslanika nita ovo
nije uplailo i odvratilo od Pravoga Puta, jer to je njemu bila
106
El-Mide, 5/67.

svrha dolaska na ovaj svijet. ak i najee neprijatelje obiao je

nekoliko puta. I njima je prenio Boiju poruku. Da, neprijate-
ljima dina i imna kakvi su bili Eb Dehl i Eb Leheb ko zna
koliko je puta otiao i objanjavao im Istinu.
Da bi makar jedna osoba primila islm, on je obilazio pijace
i iao od atora do atora. Gdje god je otiao, zatvarali su mu
vrata, meutim, on bi se ponovo vratio na ista vrata i ponavljao
iste stvari. Kada je nestalo nade u Mekki, otiao je u Taif. Taif je
bio grad izletita. Taiflije, koje je razmazio rahatluk i bezbrije,
ispali su grublji ak i od Mekkelija. Svi raskalaenici i najgori soj
okupili su se i kamenovanjem istjerali iz Taifa asnog Poslanika.
Da, istjerali su njega, Sunce svjetlosti, koje ak ni meleci u lice
ne mogu gledati zbog te svjetlosti. Pored Allahovog Poslanika se
nalazio Zejd ibn Hrise, koga je volio i smatrao kao sina. Zejd je
izloio svoje tijelo kao tit naspram kamenja da bi zatitio Prvaka
svih prvaka, ali kamenje koje je pogodilo njegovo mubrek tijelo
ostavilo ga je cijelog u krvi.
Iz takvog netolerantnog ambijenta sklonili su se i zatitili
ispod jednog stabla, gdje se odjednom pojavio Dibrl, melek po-
uzdani, alejhis-selm. Predloio je da, ako daje dozvolu, moe
sruiti okolna brda na glave ovih oholih ljudi. ak i u ovim tre-
nucima, kada je bio tuan i napadnut, Allahov Poslanik to nije
prihvatio, premda je bio pod snanim dojmom onoga to mu se
dogodilo. Nadajui se da e neko od njih u budunosti povjero-
vati, meleku je dao odrian odgovor.
Zatim je podigao ruke i poeo da se moli svome Gospoda-
ru:


. .
Gospodaru moj! alim se Tebi na svoju nemo, sla-

bost i ponienost od ljudi. O, Ti meu milostivim
Najmilostiviji, Ti si Gospodar ugroenih i nemonih.
Ti si i moj Gospodar. Kome me ostavlja? Da li oni-
ma dalekim koji me gledaju mrko ili pak neprijatelju
ijoj si me vlasti prepustio? Ako nisi srdit na mene, ne
marim za ovim to podnosim, iako bi mi Tvoja pomo
bila draa. Gospodaru moj, traim zatitu u svjetlosti
Tvoga lica, koja osvjetljava sve tmine i kojom se ure-
uju sva djela na ovom i buduem svijetu. Gospodaru
moj, ekam Tvoj oprost sve dok ne bude zadovoljan
mnome. Nema snage niti moi da se ita dogodi bez
Tvoje moi!
Dok je On ovako uio dovu, neujno im se pribliio jedan
ovjek i pred Allahovim Poslanikom stavio posudu sa groem
i rekao im: Izvolite, jedite! Prvak svih stvorenja na oba svijeta,
kada je pruio ruku ka posudi, izgovorio je:
Bismillh, to znai: S Allahovim imenom.
Za slugu koji ih je ponudio groem i koji se zvao Adds,
ovo je bio neoekivan dogaaj. Sa uenjem ga je upitao: Ko si
ti? Allahov Poslanik je odgovorio:
Ja sam posljednji vjerovjesnik.
Adds se zatim naklonio njemu i poeo da mu ljubi ruku.
Ono to je traio na nebesima sada je pronaao na Zemlji, i to

u jednom neoekivanom trenutku, i na kraju je povjerovao u

njega.107
Da nije bilo ovog posljednjeg dogaaja, on bi se vratio iz
Taifa potpuno alostan. Ta njegova alost nije bila zbog njega
samog, ve zbog toga to nikome nije mogao da se obrati i da im
govori o vjeri. Meutim, sada kao da je letio od radosti jer je
Adds njegovim sebebom krenuo Pravim Putem.
Naravno, ako nije pogrjeno da se kae, on je golub svih
vjerovjesnika. Bez imalo prestanka, na svakom koraku je traio
iste due i lica koja e prihvatiti Istinu, a kada bi ih pronaao,
uao bi u njihova srca i davao inspiraciju njihovim duama. Na
taj nain svakog dana se oko njega proirivao krug od svjetlosti, i
to se on vie irio, nevjernitvo je sve vie zapadalo u bijes.
Isto kao to danas nevjernitvo puca od jeda naspram islam-
skih pokreta na Istoku i Zapadu, i u tom periodu nevjernitvo je
na isti nain hvatao bijes od proirenja kruga oko Muhammeda,
To ih je toliko odvelo u stranputicu da su se jednoga dana
usaglasili da svi zajedno ugase tu Boiju baklju, isto kao da puu
da ugase Sunce na nebu. Aman, aman! Sunce je samo sredstvo
uporeenja za nas. Jer svjetlost koju je on donio u stanju je da
hrani Sunce sjajem. Zapravo, ta svjetlost je Allahova, delle
nuhu, svjetlost. Sljedei jet ovako ilustrira njihovo smijeno
stanje:

*
107
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/211-212.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/266-
269.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 3/136. i dalje. Za odreene detalje ovog
dogaaja v.: Buhr, Bedul-halk, 7.; Muslim, Dihd, 111.

Oni ele da ustima svojim ugase Allahovo svjetlo, a Allah

eli da vidljivim uini svjetlo Svoje, makar ne bilo po
volji nevjernicima.108
On je i u dvadesetom stoljeu podloio jo jednu baklju i
kao da je rasijao njene arnice u nae due. Na hiljade i na stotine
hiljada ljudi krenulo je njegovim putem i stavilo se u slubu i-
renja njegove poruke. Znai, Allah, delle nuhu, odredio je da
se ponovo pojavi jedna muhammedanska atmosfera, jedan krug
svjetlosti, i da se ponovo napravi jedan zlatni lanac kojeg nee
moi da prekine ni srdba, ni sila, a ni bijes nevjernitva; to je
novi pokret kojeg ne mogu zaustaviti nikakvi ejtanovi napadi.
Da, zrna sjemena koja su posijana sa iskrenou, ako ne danas,
sigurno e sutra procvjetati, i svjetlost koju je proirio Allahov
Poslanik nikada nee biti ugaena!
Kad ga vie nije prihvatila Mekka, on je uinio hidru u
Medinu. Tamo je nastavio da iri svoju svjetlost. Tamo e se
sukobiti sa munaficima i jevrejima, organizovat e bitke protiv
nevjernitva i nai se na elu vojske; na bojnim poljima e mu
polomiti zube, okrvaviti lice; ostat e gladan i edan i mnogo
puta e vezati kamen za stomak od gladi i tako hoditi, ali uvijek
e slijediti Pravi Put. Slijedio ga je i slijedit e ga. Da, on nijednog
trenutka nije ostavio svoju dunost pozivanja u islm! I najmanji
detalj vjere je saopio, objasnio i prenio. I dok je ivio u Medini
ili, ak, u periodima dok se borio protiv brojnih agresora, on
nije zapostavio pozivanje pojedinaca u vjeru. Da je doao jedan
beduin da ga pita neto to je do tog dana sto puta ponovio, on
bi mu odmah sa istim zanosom i radou odgovorio, bez imalo
znakova neraspoloenja.
Teblg znai upozoravati ljude na Sirtu l-Mustekm, tj. Pra-
vi Put. Zapravo, to je svrha slanja svih vjerovjesnika, pa i njega,
108
Et-Tevbe, 9/32.

Sultna vjerovjesnika. Taj Pravi Put svaki vjernik dobro poznaje,

a i treba da ga poznaje. Naravno, mi dnevno najmanje etrdeset
puta u svojim namazima molimo naega Gospodara da nas upu-
ti na Pravi Put, odnosno traimo od Njega da se kreemo putem
kojim su ili vjerovjesnici, iskreni vjernici i ehidi i da stignemo
do cilja do kojeg su oni doli. To je irok put i svako moe uzeti
udjela u njemu. Jer, kao to je kazano u jetu, posljednji poslanik
je poslan svim narodima kao milost.109
Pored toga, on je svjedok, donosilac radosnih vijesti i opo-
minjatelj, kao to se kae u sljedeem jetu:

*
O, Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao
donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje.110
Na Vjerovjesnik je dvadeset i tri godine na sebi nosio teak
teret kakav je dunost poslanstva, i on je poseban ovjek koji je
odradio svoju dunost kao to nijedan misionar nije postigao.
On se sa takvom duom i svijeu svakog dana malo-pomalo
pribliavao blagoslovljenom kraju.
Bio je na Oprotajnom hadu. Zapravo, on je u svom i-
votu samo jednom obavio had i zato to je spojio had i umru,
mi ovaj had nazivamo Haddu l-ekber (Najvei hadd).111 I
na tome, posljednjem hadu Allahov Poslanik je uzjahao na ka-
milu i rekao sve to je trebalo da se obznani. Da, objasnio im
je sve poevi od krvnih osveta do prava ena, zatim kamate i
109
V.: el-Enbij, 21/107.
110
El-Ahzb, 33/45.
111
Haddul-ekber je po miljenju jednog dijela uleme had obavljen zajedno sa
umrom, a po nekima to je naziv za sam had. U narodu se smatra da je haddul-
ekber kada se poklopi dan stajanja na Arefatu sa petkom, a to miljenje je pogre-
no.

meuljudskih odnosa u njihovim plemenima. Zatim se obratio

dematu i upitao ih:
Pazite, jesam li vam dostavio?

I na svako pitanje kada bi demat odgovorio: Da, dostavio
si nam, on bi pozvao Allaha, delle nuhu, za svjedoka rijei-
ma:
.

Gospodaru moj, budi mi svjedok!112
On je svoju dunost obavio na istinski nain. Zbog toga je
bio slobodne svijesti i srce mu je plovilo u spokoju, te se korak
po korak pripremao za odlazak svome Gospodaru. Zapravo, on
je ovjek samokontrole; bio je najosjetljiviji meu ljudima. Jed-
nostavno, cio njegov ivot je proao u takvim pripremama da je
sam sebi govorio:
Da li sam proveo svoj ivot u skladu sa pravom svr-
hom s kojom me je moj Gospodar poslao?
3. LIJEP PRIMJER
Sljedea stvar za koju moemo kazati da je svrha slanja vje-

rovjesnika jeste da oni budu lijep primjer svojim sljedbenicima.
Allah, delle nuhu, u Kurn-i kermu kae:
112
Muslim, Hadd, 147.; Eb Dvd, Mensik, 56.; Ibn Mde, Mensik, 76., 84.

Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi Put...113

Treba dobro razmisliti: ovdje se kae da ak i na vjerovjesnik
treba da slijedi vjerovjesnike prije njega, ija imena su nabrojana
prije toga. Zapravo, i nama se Kurn-i kerm obraa ovako:
Vi u Allahovome Poslaniku imate divan uzor za onoga

koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu,
i ko esto Allaha spominje.114
Nama su pejgamberi voe i lideri. Isto kao to u namazu
klanjamo za imamom, isto tako u cijelom ivotu mi slijedimo
poslanike, jer on i ostali vjerovjesnici nama su predstavili nain
kako se ivi istinski ivot. Oni koji su ivjeli u prvim stoljeima
slijedili su Allahovog Poslanika do u milimetar. Zbog toga su oni
bili te sree, kao i oni poslije njih, da ih je Prvak svih stvorenja
na oba svijeta pohvalio u svojim rijeima. Da, Allahov Poslanik
je rekao:
Doi e vrijeme kada e jedna grupa ljudi ratovati, pa
e biti upitani: Ima li meu vama onih koji su vidjeli
Reslullha? Oni e odgovoriti: Ima!
Nakon toga e im Allah dati uspjeha i osvojit e mno-
ga mjesta.
Zatim e jo jedna skupina ratovati, pa e biti upi-
tani: Ima li meu vama onih koji su vidjeli drugove
Reslullha? Ima! kazat e oni. I oni e osvojiti mno-
ga mjesta.
113
El-Enm, 6/90.
114
El-Ahzb, 33/21.

Nakon toga e jo jedna skupina ratovati i bit e upita-

ni: Ima li meu vama onih koji su vidjeli one koji su
vidjeli drugove Reslullha? Oni e odgovoriti: Da,
ima! I oni e osvajati tvrave i mnoga druga mjesta.115
Na drugome mjestu Allahov Poslanik ukazuje na vrijednost
perioda najbliem njemu pa kae:

.
Najbolji meu ljudima su oni koji ive u mom vre-
menu, zatim oni poslije njih, a kasnije oni koji dolaze
poslije ovih.116
Jer, oni su se ponaali tako da su radili na tome da budu
veoma paljivi kako bi njihovi ivoti, osjeaji i misli bili slini
ivotu, osjeajima i mislima Allahovoga Poslanika. Zapravo, li-
iti na ovog ovjeka, kojeg je Allah, delle nuhu, kao model i
primjer izabrao, trebao je biti njihov cilj, kao to je i bio.
Da, to se tie ove teme, ljudi iz prve, druge i tree musli-
manske generacije su bili paljiviji od svih ostalih generacija. I
oni su sa tog aspekta bolji od svih ostalih ljudi iz drugih perioda.
Hazreti Mesh s, alejhis-selm, je govorio: Bajraci su u ruka-
ma svetih ljudi.117
Pod ovim pojmom, sveti ljudi, on je ciljao na ummet na-
eg Vjerovjesnika. I ovo je veliko uvaavanje. Allahov Poslanik
u jednom hadsu kojeg strunjaci za hadis, istina, ocjenjuju
slabim (daf ) kae:
115
Buhr, Fedilul-ashb, 1.; Muslim, Fedilus-sahabe, 208-209.
116
117
Stari Zavjet, Tesniye (Ponovljeni zakoni), Poglavlje: 33., Reenica: 3.

Uenjaci moga ummeta su kao vjerovjesnici Ben

Isrla.118
Da, oni su dostigli takav nivo u slijeenju Allahovog Posla-
nika da je malo iza toga poinjala granica poslanstva.
Najzanimljiviji primjer toga je Omer, radijallhu anh, koji
je, ulazei na vrata robovanja Allahu, delle nuhu, skinuo i
okvire samih vrata. On je Pejgambera u potpunosti prihvatio
kao vodia i cio svoj ivot uinio slinim njegovom ivotu. On je
jedinstven ovjek koji je svoj ivot okitio nainom ivota Allaho-
vog Poslanika. Kada su mu se otvorila vrata Bizantije i potinili
mu se mnogi narodi i vjerske sljedbe, njegov ivot se ni trun nije
promijenio. Jerusalem, koji je danas alostan, koji tuguje i koji je
zarobljen kao crna mrlja na elu islamskog svijeta, osvojen je za
vrijeme njegove vladavine. Iako je ovaj grad islamska vojska zva-
nino osvojila, tamonji sveenici su se jedno vrijeme ustruavali
da daju kljueve grada. Kazali su im: Meu vama ne vidimo
ovjeka sa takvim osobinama kome trebamo dati kjueve grada,
i zato vam ih ne damo!
Kada je obavijeten o ovoj situaciji, Veliki halfa kree na
put. Zato to nije imao svoju kamilu, posudio je jednu kamilu iz
Bejtu l-mla (Dravne kasa) i zajedno sa slugom krenuo na put
ka Jerusalemu tako to su naizmjenino jahali tokom putovanja.
Sudbina je takva bila da, kada su ulazili u grad, red je doao na
slugu da uzjae kamilu. Halfa je siao sa kamile, i pored svih
insistiranja sluge, on ga je natjerao da uzjae kamilu i uao je u
grad vodei kamilu za povodac.
Oni koji su vidjeli ovaj prizor istopili su se poput svijea i
dali kljueve grada govorei: Ovo je ovjek ija se svojstva spo-
minju u naim knjigama!
118

Veliki Omer, radijallhu anh, bio je ranjen udarcem maa

jednog Iranca vatropoklonika i nalazio se u komi. Nije se pomje-
rao i nije odgovarao ni na ije glasove. Kada bi mu doao sluga i
upitao ga da li eli neto od jela ili pia, on bi odgovorio mimi-
kom da ne eli ili uope ne bi odgovarao. Ali kada bi mu se ka-
zalo: Namaz, o, voo vjernika, on bi odmah odgovorio: Evo,
ustajem! Onaj ko ostavi namaz, prekinuo je vezu sa islmom.
Na taj nain je klanjao namaz meu njima, a krv mu je tekla.119
Tako je radio, jer je sve to vidio od Allahovog Poslanika. On
je njega slijedio i pokoran mu bio da bi bio primjer onima koji e
doi poslije njega. Da, jedan od ciljeva slanja vjerovjesnika jeste
da budu lijep primjer svojim sljedbenicima, kao to su i bili.
4. USPOSTAVLJANJE RAVNOTEE
IZMEU OVOG I DRUGOG SVIJETA
Vjerovjesnici su doli da bi zasnovali ravnoteu izmeu ovog

i onog svijeta.
Sa idejom ravnotee ovjek je spaen od pretjerivanja i za-
stranjivanja, i na taj nain je krenuo Pravim Putem. Da, to nije
stanje povlaenja u manastire i ostavljanje ovog svijeta u potpu-
nosti, kao to rade popovi i sveenici, a ni potpuno predavanje
dunjaluku i postajanje njegova sluge i roba, ve je to stanje stal-
nog slijeenja Pravoga Puta, a to je mogue samo uz pomo svje-
tlosti Objave. Inae, razumom i savjeu ovakva ravnotea se ne
bi mogla zasnovati, a naroito apstraktna nauka ovjeka nikada
ne bi uzdigla na taj nivo.
Kurn-i kerm ovu ravnoteu ovako opisuje:
119
Abdurrezzk, el-Musannef, 1/150.; Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 3/350.


*
I nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a
ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini drugima
dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered
po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine!120
S jedne strane ove ravnotee, koju je Allah odredio, stoji
vaga u kojoj se objanjava da ovjek govori i pokazuje Allahove,
delle nuhu, blagodati, kao to je kazano u jetu:
I o blagodati Gospodara svoga kazuj!121,

a s druge strane je vaga puna upozorenja, kao to je reeno
u slijedeem jetu:

*
Zatim ete toga dana za sve blagodati biti pitani sigurno!122
Hazreti Eb Bekr, radijallhu anh, sav imetak je potroio
na Allahovom, delle nuhu, Putu zato to je njegova istinolju-
bivost to zahtijevala. Za vrijeme njegove vladavine, kao halife,
dali su mu da popije jednu au hladne vode. Popio je i nakon
toga poeo da plae. ak je rasplakao i one koji su bili oko njega.
On je prestao da plae, ali oni oko njega su nastavili sa plaom.
120
El-Kasas, 28/77.
121
Ed-Duh, 93/11.
122
Et-Teksur, 102/8.

Moda je on plakao jo neko vrijeme zbog njihova plaa. Zatim

je obrisao lice i doao k sebi. Upitali su ga: ta te je ovoliko ra-
splakalo, Eb Bekre?
Odgovorio im je: Jednog dana, dok smo bili zajedno sa
Allahovim Poslanikom, on kao da je neto pogurao rukom, i kao
da je govorio:
Dalje od mene, dalje od mene!
Ja sam ga upitao: Allahov Poslanie, neto tjera od sebe, a
ja ne vidim nita. Rekao je:
Dunjaluk mi se prikazao sa svim svojim ljepotama, i
poelio je da me navede da ga prihvatim, a ja sam mu
rekao: Idi dalje od mene. I dok se udaljavao od mene
ustranu, dunjaluk mi ree: Tako mi Allaha, ako e se
ti i spasiti od mene, oni koji dou poslije tebe nee se
izvui iz mojih ruku.
Zaplakao sam strahujui da me dunjaluk nije naveo da ga
prihvatim sa ovom aom vode!123
Da, on i njemu slini, iako su imali mogunosti da ive
ivotom prepunim raskoi, ipak su uvijek ivjeli u ovoj ravnotei
zato to je Najsavreniji vodi i onaj koji zasluuje da se slijedi
tako ivio.124
123
Bezzr, el-Musned, 1/106., 196.; Bejhek, uabul-mn, 7/365.; Eb Nuajm, Hil-
jetul-evlij, 6/164.
124
Kao primjer v.: Muslim, Eribe, 140-142.

5. ZATVORITI VRATA OPRAVDANJIMA
Pejgamberi su poslani da ljudi na drugom svijetu ne bi ima-

li nikakvog opravdanja kod Allaha, delle nuhu.
Ova injenica u jednom jetu ovako je opisana:

*

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili,
da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred
Allahom imali. - A Allah je silan i mudar.125
Lideri, osim pejgambera, nisu mogli uvijek uvjeriti mase, pa
ako su ih ponekad i uvjerili, ipak zbog toga to su im poruke i
prijedlozi bili bez duhovne podrke, nisu mogli mimoii svojstva
obinog ovjeka ni s jednom porukom, ni s ijednom rijeju i ni
s jednim pokretom i zato su se vremenom njihovi sljedbenici
rasturali i nestajali kao kada vjetar raznese lie.
Liderstvo vjerovjesnika nije takvo. Kao to smo ranije ka-
zali, oni su ljudi s nekom vrstom narudbine. Oni su ak i u
utrobama svojih majki vjerovjesnici. Njihov ivot je poput jedne
duhovne muzike, a njihovi govori su poput stihova koji se rimu-
ju. Kada oni priaju, sve stvoreno u potpunosti se ostavi drugih
poslova i slua njih. Da, njihovim dolaskom mnogi dogaaji se
promijene i mnoge due ponu slijediti njih. Zakoni u prirodi
ponekada se zbog njih ne odigraju, a ponekada njihovom eljom
promijene svoj pravac.
Samo pogledajte Sultna svih vjerovjesnika! I kamen, i sta-
blo, i zemlja, i razne ivotinje, sve je sa njim na sebi svojstven
125
En-Nis, 4/165.

nain komuniciralo i dalo do znanja da potvruje njegovo po-

slanstvo. Kao to je kazao Bsr:

.

Na njegov poziv i stabla su prilazila, inei seddu i jezi-
kom svoga stanja govorila: Ti si Allahov poslanik!126
Jer stvari i stvorenja sa njegovim dolaskom dobivaju znae-
nje i izbjegavaju potpuni haos. On je jezikom Kurna govorio:
Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima;
i ne postoji nita to Ga ne velia hvalei Ga; ali vi ne
razumijete velianje njihovo. On je doista blag i mnogo
prata.127
I na taj nain kao da je udahnuo duu i ivot svakom stvo-
renju.
Sve to smo nauili, nauili smo od njega i stvari su zauzele
prijestolje mudrosti sa njim.128 Naravno, i ovjek je u meuvre-
menu shvatio da nije stvoren naprazno i besmisleno.129
Svaki vjerovjesnik je doao sa mudzama (nadnaravnim
dogaajima) da bi uvjerio ljude u Istinu i da nevjernici ne bi ima-
li izgovora kod Allaha, delle nuhu, na Sudnjem danu. Prvak
svih prvaka, na Vjerovjesnik, sa sobom je donio sve mudze
svih prijanjih vjerovjesnika i na taj nain dokazao da je on onaj
126
V.: Muslim, Zuhd, 74.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/223.
127
El-Isr, 17/44.
128
Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam rijei Nae kazuje i da vas
oisti i da vas Knjizi i mudrosti poui i da vas ono to niste znali naui. (El-Bekara,
2/151.) Pored toga v.: el-Bekara, 2/129.; l-i Imrn, 3/164.; el-Dumua, 62/2.;
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/202. (Govor hazreti Dafera, radijallhu anh,
pred abesinskim kraljem Negusom, Nedjem).
129
Sljedei jeti ovu temu lijepo razjanjavaju: Zar ovjek misli da e sam sebi prep -
ten biti, da nee odgovarati? (El-Kijmeh, 75/36.) Zar ste mislili da smo vas uzalud
stvorili i da Nam se neete povratiti? (El-Muminn, 23/115.)

koga svi trebaju slijediti. Da, svaki ummet je mudze svojih vje-
rovjesnika lino vidio ili uo, a mi smo za hiljade mudza naeg
Vjerovjesnika uli, i uvijek vidimo Kurn-i kerm koji je vjena
mudza. Nakon toga, niko nema pravo na izgovor. Osnovne
istine vjere koje trebamo vjerovati, Allah, delle nuhu, uvijek je
putem vjerovjesnika, koje je potpomagao, jasno i otvoreno pred-
stavio ljudima. Zapravo, to i jeste jedna od svrha njihovog slanja.
Pored toga, ima jo jedna vana injenica spomenuta u Kurn-i
kermu:
*

...A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika ni-
smo poslali!130
Znai, zato to su vjerovjesnici poslani, postavit e se vaga i
terazije i svako e biti pitan ne uzimajui se u obzir niije oprav-
danje i izgovor, jer oni ne postoje.
Vjerovjesnik koji ne zna ni itati ni pisati
Na voljeni prvak, Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem,

bio je osoba koja nije znala ni itati ni pisati. Nije uio ni kod
koga. Kurn-i kerm, objanjavajui to, kae:
Na takav nain Mi i tebi objavljujemo ono to ti se objav-
ljuje. Ti nisi znao ta je Knjiga niti si poznavao vjerske
propise, ali smo je Mi uinili svjetlom pomou kojeg upu-
ujemo one robove Nae koje elimo. A Ti, zaista, upu-
uje na Pravi Put.131
130
El-Isr, 17/15.
131
E-r, 42/52.

Nijedan nauk koji je kazao poslije poslanstva on nije prije

toga kazao i nije je ni od koga nauio. Njegov izravni uitelj je bio
Allah, delle nuhu, i to god je nauio, nauio je od Njega:
On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu
se obznanjuje.132
Ponekad su mu postavljali pitanja. Dugo vremena bi utio,
a zatim bi prouio objavu koja mu je dola. A ovo je najjasniji
dokaz da ono to je on govorio nije rezultat razuma i pameti ve
rezultat Objave.
Zapravo, on nije ni imao pravo i ovlaenje da izmijeni
Objavu. Njegova dunost je bila da apsolutno isto prenese ono
to mu dolazi od njegova Gospodara.
Ovaj jet nam govori o tome:
A kada im se kazuju jeti Nai, koji su jasni, onda govore
oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati: Donesi ti kakav
drugi Kur n, ili ga izmijeni! Reci: Nezamislivo je da
ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi
se objavljuje, ja se bojim ako budem neposluan svome
Gospodaru patnje na Velikom danu. 133
Nakon to smo naveli ova svojstva Allahovoga Poslanika,
sada da poradimo na pregledu zajednikih karakteristika svih
vjerovjesnika, a u svemu tome posebno mjesto zauzima na Vje-
rovjesnik. Na taj nain elimo jo jednom podsjetiti nerazumne
ljude koji napadaju vjerovjesnike runim rijeima i koji smatraju
vjerovjesnike obinim ljudima kao to su oni sami tako to ih
kritikuju tvrdei da se radi o naunoj neutralnosti, da grijee.
Da jo jednom kaemo stop onima koji su zalutali. Time to
emo bolje upoznati vjerovjesnike, jer volit emo ih vie ukoliko
132
En-Nedm, 53/3-4.
133
Jnus, 10/15.

ih budemo vie poznavali, a onoliko koliko ih budemo voljeli,

toliko emo teiti da liimo na njih i osjetit emo ljepotu naeg
prisustva u njihovoj pratnji na osnovu istine da e svaka osoba
biti sa onim koga voli134 i, s druge strane, da upoznamo svetu
povorku dobrih vjernika, a naroito Prvaka te povorke.
134
Zapravo, na Reslullh je rekao: ovjek e biti zajedno sa onim koga voli.
(Buhr, Edeb, 96.; Muslim, Birr, 165.)

B. OSOBINE SVIH
VJEROVJESNIK
1. POBONOST
Nijedan vjerovjesnik nije razmiljao kako da zapone ova-

kav ili onakav stil ivljenja, niti je tako zapoinjao. U vezi sa po-
slanstvom Allah, delle nuhu, direktno odreuje Svojom vo-
ljom koga e meu ljudima izabrati za vjerovjesnika. Kada doe
vrijeme, Allah, delle nuhu, tog izabranog ovjeka, u potpu-
nosti stvorena i pripremljen za poslanstvo, obavijesti o dunosti i
odgovornosti poslanstva, te on obznani svoje poslanstvo.
Svaki vjerovjesnik, prema svome stepenu, dolazi sa Objavom
i ivi sa Objavom, i kada Objava prestane, on odlazi. Isto kao to
je za na opstanak neophodan zrak, voda, hljeb i ostale osnovne
namirnice, isto tako je za vjerovjesnike neophodna Objava. Oni
se hrane inspiracijom koja dolazi od Allaha, delle nuhu, po-
put prijateljstva. Od Najsvetijeg izvora inspiracije i svetosti uvi-
jek neto dolazi poput jutarnjeg povjetarca, i oni uz pomo tog
nadahnua rtvuju sebe da bi ostali u svojim narodima. Kada se
prekine to nadahnue, oni svojim krilima ude da odlete svome
Gospodaru i ekaju kada e poletjeti na drugu stranu.
Oni su se svim svojim biem predali svome Gospodaru.
Ono to je On htio i elio da kau, oni su govorili, i to onoliko
koliko im je On dozvolio. I zato to je vjeru s kojom su doli

uspostavio Allah, delle nuhu, oni su u svojim obavezama u

potpunosti Allahu odani (rabbn) i odgovorni su u obavljanju
jedne takve dunosti kojom ih je Allah, delle nuhu, zaduio.
Dok obavljaju svoju dunost, njih ne zanima i oni nisu odgovor-
ni, da li e ih njihov sagovornik prihvatiti ili odbiti. Da, njihova
obaveza je samo dostavljanje vjere i njeno objanjenje. Ono to
govore i rade njihovi protivnici, njih uope ne zanima. Da popu-
ste u svojoj misiji to je nezamislivo! Njihovo generalno pravilo
je: Da mi u jednu ruku stave Mjesec, a u drugu Sunce, tako mi
Allaha, ja ne bih odustao od ove misije.135
2. PORTVOVANOST
Vjerovjesnici naspram usluge koju obavljaju ljudima ne

oekuju nikakvu materijalnu niti duhovnu nadoknadu. Kurn-i
kerm uz razliite uzroke na razliitim mjestima navodi ovu nji-
hovu karakteristiku. Njihova zajednika taka i fokus susree se
u injenici:
Moja nagrada i nadoknada pripadaju Allahu.136

Mi, iako ne oekujemo neku materijalnu, ipak oekujemo
duhovnu nadoknadu. Meutim, vjerovjesnici ak ni to ne oe-
kuju, ve rade sve ime su zadueni samo zato to je Allah, delle
nuhu, tako naredio, i sva svoja djela procjenjuju sa tog aspek-
ta. Iako je to nemogue, ak i da znaju da e na kraju gorjeti
u plamenima Dehennema, ipak se istoa njihovih ideja ne bi
135
V.: Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/101.; Taber, Trhul-umem vel-mulk,
1/545.
136
V.: et-Tevbe, 10/72.; Hd, 11/29.; Sebe, 34/47.

pomutila, i uvijek bi razmiljali samo o svojoj dunosti, kako e

je najbolje obaviti.
Pejgamberi su ljudi koji se i materijalno i duhovno rtvuju,
i u tom pogledu nalaze se na vrhuncu meu svim stvorenjima.
Njih ne pokree na ovaj trnoviti put i teku dunost ni ljubav
prema Dennetu niti strah od Dehennema, ve oni ovu najteu
uslugu obavljaju samo i jedino da bi postigli zadovoljstvo svoga
Gospodara.
Svaki pejgamber rtvuje se za druge. Meutim, i u portvo-
vanju, na vrhuncu se nalazi Sultn svih vjerovjesnika. Kada se
rodio, govorio je:
Moj ummet, moj ummet!
A i na maheru, Sudnjem danu, kada e se ljudi sakupiti na
jednome mjestu, govorit e:
Moj ummet, moj ummet!137
Kakvo je to portvovanje: kada su vrata Denneta otvorena
do kraja i kada se eka Njegov poasni ulazak u Dennet, on
ostaje da provede najtee trenutke Sudnjeg dana samo da bi sa
sobom odveo svoj ummet. Kakvo veliko portvovanje: umjesto
da sa sobom pozove samo sebi bliske, on sa sobom eli da odvede
cio ummet, pa ak i najveeg grjenika meu njima.
Da, njihovi duhovni prozori otvoreni su samo prema jednoj
taki, a to je Allahovo, delle nuhu, zadovoljstvo. Izvan toga,
oni su svemu drugom zatvorili vrata.
Naroito treba veoma paljivo da se ponaaju i da pripaze
na ovo svojstvo oni koji su danas na svoja lea preuzeli dunost
vjerovjesnika: da prenose principe vjere i pozivanje na Pravi Put.
Jer utjecaj rijei ne potie od retorike i stilistike, ve je skriven u
iskrenosti. A to, zapravo, ini neophodnim portvovanje.
137
Buhr, Tevhd, 36.; Muslim, mn, 326-327.

Da bi se ukazalo na to znaenje, u Kurn-i kermu se kae:

*
Slijedite one koji od vas ne trae nikakvu nagradu, a na
Pravome su Putu!138
Da, dok oni ire krila i lete po nebesima Upute, vi sli-
jedite njih! Jer u ime dunjaluka nita ne trae od vas. Dobro
razmislite o ljudima koje elite slijediti i izmjerite ih, da bi vam
i dani i noi bili puni ljubavi prema sluenju vjeri. Onaj koga e-
lite slijediti treba da izabere pripremu puteva kojima e proi vo-
zila pobjede buduih generacija naspram doeka velianstvenih
i slave punih dana pobjede. Na njegov svijet duhovnosti, koji je
pomijean sa portvovanjem, ne smije pasti ni sjenka tako proste
elje. Eto, ovakve lidere i voe izaberite za sebe i idite za njima!
Allahov Poslanik je rtvovao samoga sebe. Tokom cijelog
ivota nije se nijednom najeo kako treba ni jemenog hljeba. Po-
nekad bi prolo po nekoliko dana, nedjelja, pa ak i mjeseci, a u
njegovoj sretnoj kui ne bi gorio odak za kuhanje bilo kakvog
jela niti je skuhan ijedan tas orbe.139
Prenosi Eb Hurejre, radijallhu anh: Jednog dana otiao
sam kod Allahovog Poslanika. Klanjao je namaz sjedei. Poto
je zavrio namaz, upitao sam ga: Allahov Poslanie, jesi li bole-
stan?
Ne! Glad, Eb Hurejre! ree mi on.
Poeo sam da plaem. Sva stvorenja radi njega su stvorena, a
on, Allahu najdrai rob, zbog gladi nema snage da klanja namaz
stojei, ve klanja sjedei. Kada je vidio da plaem, utjei me
rijeima:
138
J-sn, 36/21.
139
Buhr, Hibe, 1. i Rikk, 17.; Muslim, Zuhd, 28-36.

Ne plai, Eb Hurejre! Ko na ovom svijetu bude gla-

dovao, na drugom svijetu e biti siguran od Allahove
kazne.140
Jedna ena Ensrijka donijela mu je neto poput dueka.
Hazreti ia, radijallhu anh, prostrla ga je po hasuri na kojoj
se Allahov Poslanik uvijek odmarao. Kada je doao i vidio taj
prizor, Allahov Poslanik je upitao o emu se radi. Nakon to su
mu odgovorili, on je kazao:
ia, odmah vrati ovo! Kunem se Allahom, da sam
elio, Allah bi mi na mojoj desnoj i lijevoj strani stvo-
rio brda od zlata i srebra, ali ja to ne elim.141
Svakako, da je elio, mogao je ivjeti luksuznim ivotom,
ali on to nije htio. Jednog dana doao mu je jedan melek, nazvao
mu selam, a zatim ga upitao: Allahov Poslanie, Allah te selami
i pita: eli li biti vjerovjesnik vladar ili vjerovjesnik rob?
Dibrl, alejhis-selm, je pristigao upomo i predloio
mu:
.

Allahov Poslanie, budi skroman prema svome Gospoda-
ru! I Allahov Poslanik izabra:
elim biti vjerovjesnik koji jednog dana gladuje, a
drugog dana je sit i zahvalan.142
140
Eb Nuajm, Hil-jetul-evlij, 7/109. i 8/42-43.
141
Ibn Eb sim, Kitbuz-zuhd, str. 14.; Tabern, el-Mudemul-evsat, 6/141.; Be -
hek, uabul-mn, 2/173.
142
Ibnul-Mubrek, ez-Zuhd, str. 264-265.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/231.;
Nes, es-Sunenul-kubr, 4/171.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 10/288. i 12/348.;
Bejhek, es-Sunenul-kubr, 7/48-49. i uabul-mn, 1/177.; Hejsem, Medmeuz-
zevid, 9/19-20.

Sjedio bi sa slugama zajedno i jeo bi sa njima. Jednog dana,

kada ga je jedna ena vidjela u takvom stanju, rekla je: Sjedi i
jede isto kao sluge! Allahov Poslanik odgovori:
Ima li ljepeg sluge od mene? Ja sam Allahov rob.143
Cio ivot Allahovog Poslanika ispunjen je prizorima por-
tvovanja. Detaljne primjere o tome ostavljamo hiljadama knjiga
koje su napisane o njegovom slavnom ivotu. Da, prije svega on,
zatim i svi vjerovjesnici ivjeli su portvovano, i naspram usluga
koje su izvravali nisu traili nikakvu ovosvjetsku ili onosvjetsku
nadokandu. Zbog toga su njihove rijei bile utjecajne. Ako je
tako, oni koji ele da im rijei budu utjecajne poput eliksira, prije
svega treba da naue da naspram svoje usluge ne trae nikakvu
nadoknadu.
3. ISKRENOST
Iskrenost je sve ono to se uradi radi Allaha, delle nuhu,

a takoer i sve ono to se ne uradi samo radi Allaha, delle nu-
hu. Pejgamberi su linosti koje su od samog poetka djelovanja
dostigle tu iskrenost. Zapravo, ovjek sa trudom i radom moe
da postigne jednu taku iskrenosti, ali posljednja taka iskrenosti
do koje obini ljudi mogu stii za vjerovjesnike je samo taka po-
etka. Oni su poput sutine iskrenosti i odreeno im je da budu
od muhlisna (iskrenih).
Kurn-i kerm ovu osobinu kod nekih vjerovjesnika kon-
kretno spominje na slijedei nain:
143

I spomeni u Knjizi Msa! On je bio iskren i bio je po-

slanik, vjerovjesnik.144
A za hazreti Jsufa, alejhis-selm, kae se:

*
..., jer je on uistinu bio Na iskreni rob.145
Obraajui se Allahovom Poslaniku, Allah, delle nuhu,
upozorava i cijeli njegov ummet:
*

Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se
klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru!146
Uza sve to Allah, delle nuhu, Svoga Miljenika navodi da
kae:

*
Reci: Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijeda-
jui vjeru svoju. 147
Uzrok robovanja Allahu, delle nuhu, jeste Njegovo na-
reenje, rezultat je Njegovo zadovoljstvo, a plod i voke su ono
ime e nas Gospodar na drugom svijetu nagraditi. Robovanje
se protee kroz cio ivot i osjeao se u svim pokretima jednog
vjernika kao proizvod svijesti i shvatanja.
Kada mislilac dvadesetog stoljea kae: Radite radi Allaha,
poinjite radi Allaha, inite radi Allaha i kreite se u krugu Nje-
144
Merjem, 19/51.
145
Jsuf, 12/24.
146
Ez-Zumer, 39/2.
147
Ez-Zumer, 39/14.

gova zadovoljstva148, on time daje definiciju iskrenosti i ukazuje

nam na njezinu vanost.
Iskrenost je ime ovjekove preciznosti i ustrajnosti na Pra-
vome Putu. U ljudskom ivotu iskrenost ne doputa evrdanje.
Duhovno putovanje uvijek je usmjereno ka visinama i uspravno
je. Zbog toga su oni (iskreni), svoje stanje s kojim bi zapoeli
posao, znali da sauvaju do kraja, i kada bi doli do najveeg
uspjeha. Ali, takvih je veoma malo!
U povijesti ovjeanstva, na vrhu ovog horizonta naao se
samo jedan ovjek, a to je Allahov Poslanik. Kako da ne bude na
vrhuncu kada izmeu njegovog ponaanja od prvoga dana kada
je poeo da poziva u Mekki i onoga dana kada je osvojio Mekku
ni koliko trun razlike nije pokazao u svojoj skromnosti.
Mekka je na miran nain osvojena. Iako je bilo nekoliko in-
dividualnih incidenata, oni se ne mogu generalizirati. Prvak svih
stvorenja na oba svijeta, kada je ulazio u ovaj sveti grad iz kojeg
je godinama ranije bio protjeran, nije uao poput komandanta ili
osvajaa. Toga dana, dok je bio na jahalici, spustio se i posagnuo
toliko da je njegova mubrek glava doticala samar.149
I sve vrijeme dok se nalazio u Medini on nije mijenjao svoje
ponaanje. Kada bi uao kod ashba, oni bi ustajali na noge. I
trebali su ustajati na noge.
ak i mejiti (mrtvaci) trebali bi ustajati iz mezara iz poto-
vanja prema njemu; on je i vie od toga zasluivao. Meutim,
on je osjeao ozbiljnu neprijatnost kada bi ashbi ustali na noge
zbog njega i svaki put bi kazao:
148
Bediuzzamn Said Nurs, Szler, 1. Sz.
149
Eb Jal, el-Musned, 6/120.

Ne ustajte na noge drugima kao to Ademi150 ustaju

pred svojim velikanima!151
Da, onako kako je zapoeo ovu svetu dunost, tako je i
okonao. Njegov ivot je proao poput jednog rimovanog mu-
zikog ritma. Posao koji je zapoeo zavrava zavjesom kojom je
poeo, a to znai da je postigao izvanredni uspjeh. ak se moe
rei da je zapoeo ovu duhovnu muziku tihim glasom, a na kraju
se uzdigao do visoke note koja je probudila Zemlju i nebesa.
On je tokom cijelog ivota u ime Allaha, delle nuhu, i-
vio po vjeri, i samo je Njemu robovao. Njegovo srce bilo je puno
znanja o Allahu, delle nuhu. Njegovo oko na svakom koraku
je trailo Allahova, delle nuhu, djela. Njegovi svi osjeaji ra-
zdraivali su se i pokretali duhovnim ukusima koji su dolazili od
Allaha, delle nuhu. On se probudio i shvatio Allaha, delle
nuhu, zaplovio u Istinu i uvijek govorio Allh, sa eljom koja
nije imala kraja.
Njegova svijest o dobroinstvu bila je posebnih dimenzija
kod njega. Jer, kao to je on rekao, dobroinstvo je robovanje
Allahu kao da Ga ovjek vidi.152 Ako bismo eljeli opisati ovo
stanje, mogli bismo upotrijebiti jedno uporeenje: dok je neko
klanjao namaz okrenut prema Kabi, on je klanjao u Kabi.
150
Adem, je naziv koji se koristi za sve one koji nisu Arapi. Vie puta ovaj izraz je
koriten za Perzijance.
151
Eb Dvd, Edeb, 152.; Ibn Mde, Du, 2.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned,
5/253.
152
Buhr, mn, 37.; Muslim, mn, 5., 7.

4. LIJEP SAVJET
Vjerovjesnici dok su irili islm, nikada nisu ulazili u ra-

sprave. Oni se ljudima pribliavaju lijepim savjetom, govorom i
mudrou. Zapravo, Kurn-i kerm se ovako obraa naem Vje-
rovjesniku:
Na Putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozi-

vaj i s njima na najljepi nain raspravljaj!...153
Njima priaj mehko i na uvjeravajui nain o mudrosti stva-
ri i o tajnama stvorenja, tj. bez povrjede njihovih osjeaja, radi na
tome da im zadovolji srca i razume!
Pejgamberi nimalo, ama ba nimalo nisu pribjegavali de-
magogiji, raspravi i filozofiranju. Jer, ni juer ni danas nikome
nita nije moglo da se objasni putem demagogije, ukoliko izuz-
memo nekolicinu slaboumnih. Zapravo, Allah, delle nuhu,
nije ih htio zavoditi takvom vrstom besmislice. Njihova dunost
je da principe vjere ire putem mudrosti i lijepog savjeta.
ovjek se ne sastoji samo od razuma i glave; on ima i srce,
duu, tajne i skrivene osjeaje, a sve to treba da se zadovolji i sve
to oekuje zadovoljstvo. Vjerovjesnici uzimaju u obzir sve ove
ljudske osjeaje i prenose svoje poruke da bi uvjerili i zadovolji-
li sva njihova ula. Rezultat ovakvog prenoenja i dostavljanja
vjere, koji ne izostavlja nijednu osobinu ovjeka, biva uputom
sugovornika da vjeruje u jednou Stvoritelja tako to se uklone
sve nedoumice, a to je, zapravo, svrha ovjekovog postojanja.
153
En-Nahl, 16/125.

Kod onih koji se odgajaju sluajui njihova predavanja u

krugu zajedno s njima, javlja se posebno uvjerenje. U njihovom
prisustvu, pored oiju kojima se gleda ovaj svijet, otvaraju se ak
i poklopii oiju od srca, pa stvari i problemi koje drugi ne razu-
miju njima se objelodane i prikau. Cio svijet i svi ljudi, mada su
prepuni nedoumica i sumnji, vjerovatno bi se oni, vjerovjesnici,
naspram toga nasmijali ironinim osmijehom i proli bi pored
njih jer u sae znanja, koje se obrazuje u njihovoj svijesti, ne
moe upasti nijedna muica sumnje.
Allah, delle nuhu, ono malo to znaju uveava ga i hi-
ljadu puta i daje beriet u znanju, a poduava ih onome to ne
znaju.154 Nadahnua koja im dolaze sa nebesa njihova srca preo-
brate u stanje poput nebesa, i oni, izvravajui u potpunosti sve
to znaju, nau jahalicu iste rijei, koja se die ka nebesima i
sve vie se uzdiu.155
Meu njima se neki, kao to je bio hazreti Alija, radijallhu
anh, toliko usavre i prijeu zavjese tajne da kau poput njega:
Da se podigne zavjesa nevidljivog svijeta, moje uvjerenje se ne
bi nimalo vie povealo.156 Znai: I da se makne zavjesa ne-
vidljivog svijeta, i na kraju da vidim sve ono to bih vidio, ne
vjerujem da bi mi se imalo povealo znanje u ono to vjerujem,
jer je moje uvjerenje takvo da sam ja na vrhuncu vjerovanja u
nevidljivi svijet.
Ova rije od ovjeka kao to je hazreti Alija, radijallhu
anh, izreena je samo u vidu spominjanja Allahovih, delle
nuhu, blagodati. Allahov Poslanik njega je proglasio ocem
svih evlija koji e doi do Sudnjeg dana i to Allahovom, delle
154
Na ovu injenicu ukazuje nam jedan hads koji glasi: Ko bude radio po onome
to zna, Allah, delle nuhu, e ga darovati da naui ono to drugi ne znaju! (Eb
Nuajm, Hiljetul-evlij, 10/15.)
155
K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima... (El-Ftir, 35/10.)
156
Eb Nuajm, Hiljetul-evlij, 10/203.; Alijjul-Kr, el-Esrrul-merfa, str. 139.

nuhu, odredbom. Njega je Allahov Poslanik uzeo u kuu sree

i oenio ga sa cvijetom bae poslanstva, naom majkom hazreti
Fatmom, koja je bila najljepa, najfinija, najnjenija, najstasitija
meu enama, toliko da je i hurije ostavila iza sebe. Iz ovog bra-
ka na ovaj svijet su se rodila dva prelijepa djeaka: hazreti Hasan,
radijallhu anh, i hazreti Husejn, radijallhu anh. Pored toga,
sve evlije, Allahovi dobri robovi, i meu njima kutbovi uvijek su
se javljali iz ovog izvora.
Da, isto kao to je hazreti Alija, radijallhu anh, bio takav,
i oni koji su doli poslije njega u tom zlatnom lancu, u obliku
jednog kruga postali su junaci koji su predstavljali tu svijest.
Da, ta svijest se razvija kao rezultat imna i islma kod onih
koji su se uzdigli do tajne dobroinstva. I oni, jo dok su na ovom
svijetu, bivaju poaeni kao to je kazano u Kurn-i kermu:
...Pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid.157

To stanje, koga Zapadnjaci nazivaju entuzijazmom, kada
ovjek pone da ga osjea u dui, onda spoljni, vidljivi svijet
uuti, a glasovi unutranjih osjeaja opsjednu ljudsko bie, dua
zauzme jedno specifino stanje jer Sultn znanja je sjeo na pri-
jestolje srca. Nema potrebe da se trai vani!
Vjerovjesnik koji je svoje uenike uzdigao na ovaj nivo, kao
temelj je uvijek uzimao najopirniju metodu pozivanja, a to je
lijep savjet, i zgradu svog poziva u vjeru zasnovao je na tome
temelju.
Ovo o emu mi govorimo na najjasniji i najnadnaravniji
nain objanjava ovaj jet:
157
Kf, 50/22.


*

Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam
rijei Nae kazuje i da vas oisti i da vas Knjizi i mudro-
sti poui i da vas onome to niste znali naui.158
Zbog toga to smo vie puta davali primjere na razliitim
mjestima o tome kako je Prvak svih stvorenja na oba svijeta da-
vao vanost ovoj temi i kako je bio paljiv, mislimo da nema
potrebe vie govoriti o tome, ali, ako emo neto kazati kao za-
kljuak, onda je mogue ovako rei: On je uvijek mudro, bez
manjaka i bez pretjeranosti, govorio sagovorniku prema nivou
njegova razuma i srca da bi ga zadovoljio, zbog ega su mnogi,
nakon to bi ga sasluali, primali islm i odvojili se od njega sa
imnom i duhovnim zadovoljstvom. Veld ibn Mugre i Utbe
ibn Reba, iako su prihvatili da hazreti Muhammed, sallallhu
alejhi ve sellem, govori istinu, ostali su zarobljenici svoje oholo-
sti i egoizma, a neki koji nisu povjerovali ostali su rtve straha
i nastavili svoje negiranje, to je, zapravo, u potpunosti njihova
mahana. Ponekad neki nisu primili islm zato to nisu mogli da
ostave stare navike, kao to je bio sluaj sa pjesnikom Aom, i
traili su rok da bi saekali, i ako su umrli prije nego su krenuli
Pravim Putem, to se moe objasniti samo time to im je sudbina
takva bila. U svemu tome nema nikakve krivice i manjkavosti
Allahovog Poslanika, i ne moe ih biti!
158
El-Bekara, 2/151.

5. POZIV U TEVHD (MONOTEIZAM)
U Kurn-i kermu se spominje ova zajednika taka svih

vjerovjesnika, kako su se obraali svojim narodima:
*

...O, narode moj govorio je on Allahu se klanjajte,
vi drugog Boga osim Njega nemate...! 159
Misija svakog vjerovjesnika zapoinje i okonava se ovom
velianstvenom istinom.
Ovakva zajednika taka, oko koje se slau sve ove izabrane
linosti, iako su se pojavile na razliitim mjestima i u razliitim
vremenskim periodima, i njihovo izgovaranje uvijek jedne te iste
istine, bez imalo sumnje i ne ostavljajui nikakvih nedoumica,
govori nam da to nisu njihove ideje i misli, ve da su to poruke
koje im dolaze od njihovoga Gospodara da bi ih oni dostavili
ljudima. Jer iako se radi o istom pitanju, logino je da je nemo-
gue da se ljudi razliitih sposobnosti i umijea ujedine u tome,
jo ako se uzme u obzir to to su ivjeli u razliitim mjestima i u
razliitim vremenskim periodima. I vi ste svjedoci da se ljudi koji
slijede iste filozofske grupe mimoilaze i imaju razliita miljenja
u veoma malim i prostim idejama, iako ive zajedniki u istom
vremenu.
Mimoilaenje u idejama iji su izvor ljudske misli i shvata-
nja i saglasnost u sistemima koje donose linosti potpomognute
Objavom jasno nam govore da je izvor prvih strast i udnja, a
drugih Uputa. Da, njihova jednoglasnost i zajedniki nastup
sa idejom monoteizma neto je specifino za instituciju poslan-
stva. Zbog toga Allahov Poslanik kae:
159
El-Arf, 7/59., 65., 73., 85.; Hd, 11/50., 61., 84.; el-Muminn, 23/23., 32.

. :

Najbolja rije koju sam ja kazao i koju su kazali pri-
janji vjerovjesnici jeste: L ilhe illallhu vahdehu l
erke leh.160
160
to znai: Nema drugog Boga osim Allaha. On je jedan, nema druga! Tirmiz, Davt,
122.; Muvatta, Kurn, 32. i Hadd, 246. (Rijei su uzete iz Muvatte)

II. Poglavlje
SVOJSTVA SVIH VJEROVJESNIK

a. ISTINOLJUBIVOST
I ISTINITOST (SIDK)
Istinoljubivost je osa poslanstva. Poslanstvo se kree pu-

tanjom istinoljubivosti. Svaka rije koja izlazi iz usta potvruje
istinu jer oni nikada ne govore protivrjeno. Kurn-i kerm,
opisujui veliinu nekih vjerovjesnika, govori o njihovim svoj-
stvima:
*

Spomeni, u Knjizi, Ibrhma! On je bio istinoljubiv, vje-
rovjesnik.161
Odnosno, ti se sjeti i spomeni tog velikog pejgambera Ibrh-
ma, alejhis-selm, u Levh-i mahfzu ili u Kurn-i kermu koji
je nepromjenljiva istina i reprodukcija Levh-i mahfza! On je
vjerovjesnik ija je rije istinita, ija su djela iskrena i ideje isprav-
ne.

*
I spomeni u Knjizi Ism la! On je ispunjavao dato obe-
anje i bio poslanik, vjerovjesnik.162
161
Merjem, 19/41.
162
Merjem, 19/54.

* *

I spomeni u Knjizi Idrsa! On je bio istinoljubiv, vjerovje-
snik, i Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli.163
Kurn-i kerm, prenosei obraanje hazreti Jsufovih,
alejhis-selm, drugova njemu, opet spominje istu karakteristi-
ku:
*...

Jusufe, o, iskreni...164
Kako da oni nisu opremljeni istinoljubivou kad Allah,
delle nuhu, od obinih ljudi trai da budu istinoljubivi i u
Kurnu hvali one koji su iskreni:

*

O, vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su
iskreni!165

*

Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Nje-
gova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Alla-
hovome Putu imecima svojim i ivotima svojim. Oni su
iskreni!166
163
Merjem, 19/56-57.
164
Jsuf, 12/46.
165
Et-Tevbe, 9/119.
166
El-Hudurt, 39/15.

Svojstva svih vjerovjesnik 139
a. Oni koji su iskreni u govoru zasluuju pohvalu
I junaci istinitog govora su pohvaljeni u Kurn-i kermu:
Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih

koji su poginuli, i ima ih koji to oekuju nisu nita
izmijenili.167
elimo se na trenutak zadrati na nekim znaenjima ovog
jeta!
Enes ibn Mlik je bio sluga Allahovoga Poslanika. Kada je
Vjerovjesnik svojim dolaskom poastio Medinu, njegova majka
ga je uzela za ruku i dovela kod Njega. Tada je imao samo deset
godina. Ostavila mu je Enesa i rekla mu: Allahov Poslanie,
neka ti je moj sin na usluzi cijelog ivota.168
On, Enes ibn Malik, radijallhu anh, kae: U ovom jetu
se misli na mog amidu Enesa ibn Nadra i njemu sline.169
Enes ibn Nadr, radijallhu anh, kada je vidio Allahovoga
Poslanika na Akabi, neobino ga je zavolio i vezao se za njega kao
da ga je opsihrio. Meutim, opravdano nije mogao da uestvuje
u Bici na Bedru, a Bedr je imao poseban znaaj. Isto kao to
su ashbi koji su uestvovali na Bedru bili izabrani meu osta-
lim ashbima, isto tako su meleci koji su uestvovali na Bedru
od strane stanovnika nebesa bili smatrani izabranim melecima.
Ovo su rijei Dibrla, alejhis-selm, koji je lino uestvovao u
167
El-Ahzb, 33/23.
168
Eb Jal, el-Musned, 6/306.; Tabern, el-Mudemus-sagr, 2/101.
169
Muslim, Imre, 148.; Tirmiz, Tefsr, (33), 2-3.

Bici na Bedru i bio komandant meleka.170 Ali Enes ibn Nadr,

radijallhu anh, ovu je priliku propustio, zbog ega je bio a-
lostan toliko da nije mogao ni da spava. Doao je Allahovom
Poslaniku i rekao: Allahov Poslanie, ako bude sueno da se jo
jednom sukobimo sa njima, tada e nevjernici od mene imati ta
da vide! Ova Enesova iskrena dova bila je primljena i na Uhudu
se pojavio naspram nevjernika.
Uhud! Kada se Uhud spomene, ovjek se rastui jer je tu
sedamdeset ashba palo kao ehidi. Ko zna, moda, da ne bismo
zbog ovog tunog sjeanja neto runo pripisali ovome mjestu,
Allahov Poslanik, pored toga to je ukazao na jednu istinitu i-
njenicu, preduzeo je mjeru tako to je, prolazei pored Uhuda,
rekao:
.
Uhud je brdo koje voli nas, i koje mi volimo.171
Uhud je strmovito brdo. Meutim, bitka na Uhudu bila
je mnogo strmovitija. Kako je bilo - bilo je: ashbi nisu mogli
sauvati mjesto strae neko vrijeme, ve su promijenili to mjesto
i na taj nain izili iz okvira odbrane kojeg je Allahov Poslanik
zacrtao. Da, to je bila samo potraga za strategijom i odbranom!
Tim povodom nije ispravno kazati da se radi o rasulu i porazu;
zbog potovanja prema ashbima, nae shvatanje se kree tom
linijom.
U ovom boju Allahov Poslanik je ranjen, mubrek zub mu
je polomljen, zatitna kaciga mu je zala u lice i cijelo tijelo mu
je bilo u krvi. A on, Poslanik milosti, otvorio je ruke i poeo da
se moli:
170
Buhr, Megz, 11.; Ibn Mde, Mukaddime, 11.
171
Buhr, Zekt, 54.; Muslim, Hadd, 503-504.


.
Allahu moj, oprosti mome narodu, jer oni ne znaju.172
Enes ibn Nadr, radijallhu anh, trao je po bojitu i radio
na tome da izvri obeanje koje je prije godinu dana dao Allaho-
vome Poslaniku. Radio je na tome, ali se i on kao i mnogi drugi
pribliavao posljednjim trenucima. Da, tijelo mu je bilo ispro-
bijano i ivio je posljednje trenutke svoga ivota! Sa posljednjim
osmijehom na licu, svome drugu Sad ibn Muzu kazao je slije-
dee: Poselami Allahovog Poslanika od mene! Tako mi Allaha,
ovog asa osjeam miris Denneta iza Uhuda.173
Toga dana mnogi ehidi se nisu mogli prepoznati. Nisu mo-
gli prepoznati Hamzu, nisu prepoznali Musaba ibn Umejra, a za
Abdullha ibn Daha su donijeli zakljuak da je to on tek kada
su mu sakupili dijelove tijela. I Enes ibn Nadr je bio u istom sta-
nju. Dola mu je sestra, pogledala mu ruke, jer nije bio posjeen
po njima zato to je u njima drao ma, prepoznala ga i, plaui,
kazala: Ovo je Enes ibn Nadr, Allahov Poslanie!174
Ovaj jet je opisivao ovog junaka. On je odrao datu rije.
Rekao je: Ratovat u dok ne umrem, i umro je. Ni smrt ga nije
odvratila od Istine!
jet govori o njemu da bi on bio primjer drugim vjernici-
ma. Da, nakon to se izgovori L ilhe illallh, svaki pojedinac
treba da ostane vjeran ovoj rijei, da vjera ne bi propala, da imn
ne bi otiao u provaliju i da obiljeja vjere ne bi bila pogaena...
Enes ibn Nadr i njemu slini odrali su datu rije. Dokazali
su da su junaci i rijeju i da su na Pravome Putu jer oni su
172
Buhr, Enbij, 54.; Muslim, Dihd, 105.; Kurtb, el-Dmi li ahkmil-Kurn,
4/199.
173
Buhr, Megz, 17.; Muslim, Imre, 148.
174
Buhr, Megz, 17.; Muslim, Imre, 148.

predavanja sluali od Prvaka svih stvorenja u vasioni, od Povjer-

ljivog Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem. Isto kao to je
on istinoljubiv i povjerljiv, i njegovi drugovi su bili istinoljubivi
i povjerljivi...
b. Njega je period neznanja upoznao

kao povjerljiva ovjeka
Mekkelije ga nisu zvale samo po imenu, ve su njegovom

imenu dodavali i svojstvo El-Emn (Povjerljivi) i tako mu se
obraali. On je bio poznat po toj osobini. Blago li nama to ga u
jednom lijepom zikru spominjemo svakog jutra i akama izgo-
varajui rijei:
L ilhe illallhu l-meliku l-hakku l-mubn, Muham-

medun reslullhi sdiku l-va di l-emn.175
Kaba je ve bila popravljena i vraanje Haderul-esveda
(mi ga zovemo Haderu l-esad, tj. Najsretniji kamen) ponovo na
svoje mjesto bilo je problematino. Pripadnici plemena su ve
izvadili maeve i svi su traili da ta ast njima pripadne. Na kra-
ju su donijeli odluku: prihvatit e da presudi onaj koji prvi ue
u harem Kabe. Svi su sa uzbuenjem ekali. Naravno, Allahov
Poslanik nije znao nita o tome. Kada su ugledali njegovo ru-
iasto lice sa osmijehom koji i prijatelju i neprijatelju govori o
njegovoj povjerljivosti, poeli su od radosti da skau i svi zajedno
175
Nema drugog Boga osim Allaha, koji je Vladar, Istinit i koji otvoreno postoji.
Muhammed je Allahov Poslanik, koji datu rije i obeanje izvrava i koji je Povjer-
ljivi.

da uzvikuju: Emn. Kazali su da e svi, bez ikakvih uvjeta, biti

zadovoljni odlukom koju on donese, zato to su imali potpuno
povjerenje u njega.176
Allahov Poslanik tih dana nije bio jo zaduen poslan-
stvom, ali je bio ovjek u koga su svi imali povjerenja i nosio je
sva svojstva koja treba imati jedan vjerovjesnik.
Da, vrijednost je istinska kada je ak i neprijatelji priznaju.
Kao primjer toga imamo Eb Sufjna, koji je priznao njegovu
istinoljubivost iako je bio jedan od najveih neprijatelja naeg
Vjerovjesnika.
Allahov Poslanik je poslao pisma svim vladarima u okolnim
zemljama. Jedno od tih pisama poslao je i Herakliju (Hirakl),
vladaru Bizantije. Heraklije je proitao pismo od poetka do
kraja. On pozva Eb Sufjna, koji se tih dana nalazio u oblasti
ama, da ga upita za Allahovog Poslanika. Meu njima se odvio
slijedei razgovor:
- Ko ga vie slijedi, siromani ili imuni ljudi? Heraklije
upita Eb Sufjna. On odgovori:
- Siromasi.
- Od onih koji su mu povjerovali, da li se neko povratio u
staru vjeru?
- Dosad, ne!
- Poveava li se broj njegovih sljedbenika ili se on smanju-
je?
- Svakog dana pomalo raste.
- Jeste li ga uli da je ikada u svome ivotu slagao?
- Ne, niko od nas nije uo njega da lae.
176
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/425.; Hkim, el-Mustedrek, 1/628.; Ibn Him,
es-Sretun-nebevijje, 1/209.

Nakon utjecaja samog pisma i odgovora koje je uo od Eb

Sufjna, koji je bio jedan od najeih neprijatelja islma, dirnut
u srce, Heraklije nije mogao sebe zaustaviti a da ne kae:
Ne moe se zamisliti da ovjek koji toliko vremena nije
slagao nijednom ovjeku, izgovori lai prema Bogu!177
U ovom dogaaju, koji smo obradili samo sa one strane koja
je u vezi sa ovom temom, postoje dva dokaza o istinoljubivosti i
istinitom govoru Allahovoga Poslanika. Prvi dokaz su rijei bi-
zantijskog vladara Heraklija, koje smo gore naveli, a drugi dokaz
su odgovori Eb Sufjna, koji do tada nije imao jo ast da primi
islm, kojima je prihvatio i potvrdio istinoljubivost Allahovoga
Poslanika. Meutim, Heraklije nije imao snage da ostavi ljubav
prema vlasti i slavi, zbog ega nije mogao da stekne istinito i
vjeno blago koje mu je dolo do nogu i na taj nain nije postao
musliman niti je uao u skupinu sretnih ljudi. Pored toga, nje-
govo primanje pisma od Allahovoga Poslanika na lijep nain s
potovanjem jeste njegov gest otroumnosti, a s nae strane, to je
jedno priznavanje koje nas ini sretnim; to je priznavanje istino-
ljubivosti Allahovoga Poslanika.
Zapravo, Heraklijeve rijee su veoma snane i mudre. Da,
ovjek koji je doao do svojih etrdesetih godina i koji ni u ali
nije lagao obinim ljudima, kako moe biti da govori lai o Alla-
hu i to kad je ve uao u hodnik koji vodi smrti?
Jsir, radijallhu anh, jo nije bio primio islm. Upitao je
svoga sina Ammra, radijallhu anh, kuda i kod koga ide. Am-
mr, radijallhu anh, mu je odgovorio:
- Kod Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem.
Ovaj odgovor bio je dovoljan Jsiru.
- On je povjerljiv ovjek.
177
Buhr, Bedul-vahj, 6.; Muslim, Dihd, 74.

Mekkelije su ga tako poznavale. Ako kae da je pejgamber,

to je, onda, tano, zato to niko nije uo da je on ikada slagao.
Ove rijei, ova priznavanja istine nisu ograniena samo na
nekoliko osoba, ve ko god ga poznavao, u tom periodu svjetlosti
i u buduim godinama, svi su saglasno priznavali njegovu isti-
noljubivost.
c. Uvijek je preporuivao istinoljubivost
Isto kao to je uvijek ivio tano i istinoljubivo, takoer je

preporuio svojim sljedbenicima istinoljubivost. Da bi nae rijei
bile blagoslovljene, da navedemo ovdje nekoliko njegovih rijei
o toj temi:
.
Ko mi bude garantovao est stvari, ja mu garantujem
Dennet:
- kada govorite, govorite istinu;
- kada nekom neto obeate, izvrite dato obeanje;
- da budete povjerljivi;
- uvajte vaa stidna mjesta od grijeha;
- zatvorite oi harmu;
- udaljite vae ruke od harma.178
Da, on je uvijek ivio ispravno, poput strjelice; preporui-
vao je samo istinu i u tome je sa sebi specifinom istinoljubivou
178
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/323.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 8/262. i el-
Mudemul-evsat, 3/77.; Bejhek, es-Sunen, 6/288.

stigao gotovo do take koja je izmeu mogueg i obaveznog. To

je takva taka da iza nje nema druge istinoljubivosti izvan Alla-
hove, delle nuhu, odnosno, Allahov Poslanik je i u istinolju-
bivosti bio na horizontu
*
...
blizu koliko dva luka ili blie.179
Da, on je, s jedne strane, bio u krugu mogunosti, ali je,
s druge strane, preao granice svijeta mogunosti. Isto kao to
kae Kd Ijd za njega, povodom Mirda, da je doao do jed-
nog mjesta u kome nije znao gdje e zagaziti. Reeno mu je: Sta-
vi jednu nogu na drugu! Svakako je on u svim pogledima bio
ovjek, ali ga je Njegova istinoljubivost dovela do jednog ovako
visokog nivoa. On i nama preporuuje isto pa kae: Dajte mi
rije da ete govoriti samo istinu i da neete unositi lai u va
ivot, ja u vama garantovati Dennet.
U jednom drugom hadsu on kae:

.
Ostavi ono to je sumnjivo i zadovolji se onim u emu
nema nikakve sumnje! Istina uini ovjeka spokojnim i smire-
nim, dok la donosi uznemirenost.180
Opet kae Allahov Poslanik:

.

Uvijek tragajte za istinom! I da u njoj vidite svoju pro-
past, sigurno ete u njoj nai spas!181
179
En-Nedm, 53/9.
180
Tirmiz, Kijme, 60.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/200.
181
Ibn Ebid-Dun-j, es-Samt, str. 227.; i Mekrmul-ahlk, str. 51.; Hennd, ez-Z -
hd, 2/635.

U drugom hadsu on nareuje vjernicima:

.
.

.

Slijedite istinoljubivost! Istinoljubivost e vas odvesti
dobroinstvu, a ono e vas uvesti u Dennet. Ako o-
vjek bude govorio istinu i uvijek je slijedio, kod Allaha
e biti upisan meu istinoljubive robove!
uvajte se lai! La vodi ovjeka grijesima, a oni ga
odvode u Dehennem. Ako ovjek bude lagao i uvijek
slijedio lai, kod Allaha e biti upisan meu laove!182
Spas i uspjeh je u istini. ovjek, i da umre zbog istine, jed-
nom umre, dok je svaka la sama po sebi smrt.
Kab ibn Mlik, radijallhu anh, kae: Ja sam spaen isti-
nom. Da, kada se spomene istinoljubivost, nemogue je a da se
ne sjetimo njega.
Kab ibn Mlik, radijallhu anh, bio je ovjek ija je rije
bila otra kao ma, a iji je ma bio otar kao rije. Bio je pjesnik.
Svojim stihovima bio je u stanju da psiholoki uniti nevjerni-
ke.
Doao je na Akabu i dao obeanje Allahovome Poslaniku
da e biti uz njega, zapravo, zbog toga je on jedan od prvih mu-
slimana iz Medine, ali nije uestvovao u pohodu na Tebuk. Bio
182
Buhr, Edeb, 69.; Muslim, Birr, 105. (Tekst hadisa naveden je prema Muslimu.)

je to veoma teak pohod. U ovom boju jedna aka ljudi trebala

je ratovati protiv ogromne bizantijske vojske i to u usijanoj
pustinjskoj vruini koja sve sagorijeva. Kretalo se sa takvim raz-
miljanjima. Pokazana je velika hrabrost. Sevap su stekli oni koji
su krenuli, ali ta strana bitka ostala je samo u mislima, jer se
nije odigrala.
Allahov Poslanik sve dotadanje vojne pohode je skrivao,
ali ovog puta je otvoreno kazao kuda se ide i javno sve vjernike
pozvao. I pored tog javnog poziva, Kab, radijallhu anh, nije se
prikljuio ovoj mobilizaciji.
Sada da prenesemo tok dogaaja iz knjiga historije islma, i
to iz njegovih usta:
Svi su bili pozvani u boj jer je oekivana teka borba. Me-
utim, Allah je odredio tako te se bitka nije odigrala, i to je bio
samo jedan pohod poput manevra. Da e ovako biti, ili se znalo
ili se nije znalo, ali Allahov Poslanik je dao veliku vanost ovom
pohodu.
Kao i svi ostali, i ja sam se pripremio. ak ni za jednu do-
tadanju bitku nisam se toliko dobro bio pripremio. Prvak svih
stvorenja na oba svijeta dao je nareenje da se krene, i vojska je
krenula. Samom sebi sam rekao: Svakako u ih sustii, te ni-
sam zajedno sa njima krenuo. Nisam imao drugog posla. Ali me
prevarilo moje samopouzdanje u samog sebe. Tako izgovarajui
danas, sutra, drugi dan, dani su ve proli. Vie nije bilo mo-
gunosti da stignem Allahovoga Poslanika. Morao sam da ga
saekam. I saekao sam ga. I prilikom tog ekanja, jedan sahat
trajao je danima. Da, razmiljao sam ta u mu kazati. Kako u
pogledati u oi Allahovome Poslaniku? ekao sam ga razmilja-
jui samo o tome.
Na kraju, sa svih strana se proulo o povratku Allahovoga
Poslanika. Zapravo, uvijek bi tako bilo. Medina bi ponovo oi-

vjela svakim njegovim dolaskom. I sada je na svim licima bilo

radosnog osmijeha, jer se Allahov Poslanik vraao.
Na kraju je doao oekivani trenutak. Vojska se vratila u
Medinu. Na Vjerovjesnik, kao to mu je stalno bio obiaj, prvo
je svratio u damiju, klanjao dva rekjata namaza i poeo da raz-
govara sa ljudima. Svi su u grupama dolazili u mesdid, posjetili
ga, a oni koji nisu uestvovali u pohodu izvinjavali su se navodei
opravdanja. Mnogi koji su bili u situaciji slinoj mojoj naveli su
opravdane razloge i Allahov Poslanik im ih je prihvatao. I ja sam
mogao uiniti isto jer, meu svima njima, ja sam imao najveu
mo ubjeivanja, posjedovao sam umijee govora. Ali, kako da
slaem Allahovome Poslaniku, kada nisam imao nijedan oprav-
dan razlog? Mogao sam to uiniti, ali nisam uinio. Kada smo se
susreli, Prvak svih stvorenja na oba svijeta, sa tunim osmijehom
na licu, koji me udario u srce, rekao mi je:
Gdje si bio?
Svoju situaciju sam mu ispriao ba kao to je bilo. Okrenuo
je glavu i vrhom jezika rekao:
Ustani, idi!
Iziao sam vani. Narod me okupio i govorili su mi: I ti kai
nekakav razlog i spasi se! U jednom trenutku, ono to su mi
predlagali kao da mi se svidjelo, ali sam doao k sebi i upitao
ih: Ima li koga u stanju slinom mome? Ima, odgovorili su mi.
Kazali su mi dva imena. Obojica su bili poznati ashbi koji su
uestvovali u Bici na Bedru, bili su to; Murre ibn Reb i Hill
ibn Umejje. Da, i oni su kazali istinu kao i ja i nisu naveli nijedan
opravdan razlog, zbog ega su upali u istu situaciju kao ja. Esta-
gfirullh, traim oprosta od Allaha, delle nuhu, oni su uli u
hodnik ekanja. Za mene su obojica bili ljudi koje sam trebao
slijediti. I ja sam donio odluku da ih slijedim i da ne navodim
nikakav razlog.

Za nas trojicu objavljeno je nareenje. Tim nareenjem je

obznanjeno da nijedan musliman ne smije sa nama da razgovara.
Moja dva druga su se zatvorila u svoje kue i dan-no su plakali.
Ja sam meu njima bio najmlai i najsnaniji. Izlazio sam na
ulicu, iao u ariju i odlazio u damiju na namaze. Meutim, sa
mnom niko nije priao. Veinu vremena sam provodio u dami-
ji. Dugo vremena sam ekao da se za mene pojavi jedan osmijeh
na licu Allahovoga Poslanika. Ali, naalost, svakog dana sam
se vraao kui sa tugom. Taj ovjek, s ijeg lica se nikada nije
skidao osmijeh, nije me pogledao niti mi se nasmijeio. Nazivao
sam mu selam gledajui mu pravo u usne, da li e se pomjeriti,
ali nije bilo ak ni najmanjeg njihovog micanja.
Mnogo puta kada bih klanjao, vrhom oiju gledao bih u
njega. Kada bi poinjao sa namazom, on bi me pogledao, ali
kada bi namaz bio zavren, izbjegavao me oima. Tano pedeset
dana tako je proteklo. Svi ljudi oko mene i sva mjesta toliko su
mi postali strani da sam imao osjeaj da se nalazim u potpuno
stranoj zemlji.
Eb Katde je sin moga amide. Mnogo sam ga volio. I on
je mene volio koliko i sebe. Jednog dana preskoio sam preko
ograde u njegovu bau. Nazvao sam mu selam. Nije mi odgo-
vorio na selam. Upitao sam ga: Tako ti Allaha, reci mi, zar mi-
sli da ja ne volim Allaha i Njegova Poslanika? On uope nije
odgovorio. Tri puta sam ponovio isto. Poslije treeg obraanja
rekao mi je: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, a zatim je
otiao. Kao da mi se cio svijet spustio na glavu. Od Eb Katdea,
nisam nikad ovako neto oekivao. Oi su mi se napunile suza-
ma i poeo sam da plaem.
Jednog dana, dok sam etao sam po ulicama Medine, uo
sam da se neki ovjek raspituje za mene. Ljudi koje je pitao za
mene rukom su mu pokazali na mene. Taj ovjek mi je priao i
dao mi pismo. Pismo je bilo meni namijenjeno. Dolo je od voe

plemena Gassn. Ovaj vladar me pozivao da odem kod njega. U

pismu su bile napisane rijei: uo sam da te tvoj vladar ostavio.
Doi kod nas! Takvi kao to si ti kod nas imaju visoko mjesto.
Rekao sam sebi: I ovo je jedno iskuenje. Zatim sam pocije-
pao pismo i bacio ga u vatru.
Bio je etrdeseti dan. Allahov Poslanik je poslao jednog o-
vjeka. On nam je prenio nareenje da se udaljimo od svojih ena.
Rekao sam mu: Da li da se razvedem sa njom, ta da radim? O,
ovjee, junae vjernosti, samo se udalji od nje, ree i ode. Svojoj
eni sam rekao da ode kod svojih. U meuvremenu je supruga
Hillova traila dozvolu od Allahovoga Poslanika da ostane kod
njega, jer je Hill bio veoma star ovjek. Nije mogao da vodi sam
brigu o sebi. Allahov Poslanik joj je dao dozvolu. Neki su i meni
predloili da idem kod Allahovoga Poslanika da i mojoj eni da
dozvolu da ostane kod mene, ali ja to nisam prihvatio, jer nisam
znao kako e Allahov Poslanik reagovati na taj moj prijedlog.
Tako je prolo nekoliko vremena i napunilo se tano pe-
deset dana. Vie nisam mogao da podnesem ovakvo stanje. i-
vot mi je postao crn i tijesan poput mezara. Od tuge, samo to
nisam pukao. Kao i svakog jutra, klanjao sam sabah-namaz na
ploi od kue i sjedio. uo sam nekoga kako uzvikuje krupnim
glasom moje ime. uo se glas: Mutuluk, o, Kab. Shvatio sam
o emu se radi. Odmah sam pohrlio na seddu. Tog jutra je,
nakon sabah-namaza, Allahov Poslanik objavio oprost za nas.
Otrao sam do damije, gdje su mi svi ustali na noge i estitali
mi. Talha me zagrlio i poljubio me u oi i lice. Kao da sam pono-
vo doivljavao Akabu. Priao sam Allahovome Poslaniku i uzeo
ga za ruku. I on je mene uzeo za ruku. Mislim: da je u tom tre-
nutku obradovan Dennetom, ne bi se vie obradovao. Allahov
Poslanik mu je rekao:
Allah vam je oprostio!

Zatim je prouio jet koji je objavljen u vezi sa njima troji-

com:

*
A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im
je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna,
i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su
uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega,
On je poslije i njima oprostio da bi se ubudue kajali, jer
Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.183
Kada je On prouio ovaj jet, Kab se obratio Allahovome
Poslaniku rijeima: Allahov Poslanie, ja sam spaen istinom!
Nakon ovoga dajem rije da tokom cijelog ivota neu govoriti
nita drugo osim istine.184
Da, istina poslanstva okree se oko toka istinoljubivo-
sti. Svaki pejgamber govori samo istinu. Njihov istiniti govor
je neophodan. Jer, svaki od ovih ljudi, dok donosi nareenja iz
nevidljivog svijeta i dostavlja ih ljudima, ako bi uinio samo jed-
nu malu greku ili neto malo zaboravio, sve bi poremetio. Sva-
ka osnovna istinita injenica koju u ime ovjeanstva trebamo
znati dolazi nam putem vjerovjesnika. A to je veoma osjetljiva
tema koja ne podnosi greke ni poput truna. Zbog toga Uzvieni
Allah, o toj injenici kae:
*
*
* *
183
Et-Tevbe, 9/118.
184
Buhr, Megz, 79.; Muslim, Tevbe, 53-55.

A da je on o Nama kojekakve rijei iznosio, Mi bismo ga

za desnu ruku uhvatili, a onda mu ilu kucavicu presje-
kli, i niko ga izmeu vas ne bi mogao od toga odbrani-
ti.185
Oni su naspram Boijih nareenja i zabrana poput mejita
(mrtvaca) u rukama gassala.186 Objava ih odvodi na koju hoe
stranu i oni se kreu uvijek prema tome pravcu. I onog trenutka
kada se steknu bliskost i naklonost tako to stignu do posljednje
take, oni nita ne izgube od te preciznosti. Suprotno gubljenju,
oni s jedne strane jo dublje ojaaju svoje osjeaje, tako da su
neuhvatljivi u tome.
d. Bio je junak od rijei
Do njegove etrdesete godine niko nije ni vidio ni uo da

je rekao makar jednu neistinu i da nije izvravao dato obeanje.
Jedna osoba, koja je kasnije imala ast da postane ashb, kae:
U vrijeme dhilijeta dogovorili smo se sa Allahovim Poslani-
kom da se naemo na odreenome mjestu.
Gore sam govorio o dhilijetu. To je period prije dolaska
islma. Inae, Allahov Poslanik, ije je srce presvijetlo, nikada
nije ivio u dhilijetu; on je uvijek slijedio put specifian za
vjerovjesnike. Dalje kae ovaj ashb: Ali ja sam zaboravio datu
rije. Tri dana nakon to smo se dogovorili otrao sam na odre-
eno mjesto. Vidio sam tamo Allahovoga Poslanika kako me
eka. Niti mi je viknuo niti se naljutio. Samo mi je rekao:
O, mladiu, namuio si me! Evo tri dana kako te ov-
dje ekam.187
185
El-Hkka, 69/44-47.
186
Gassal je osoba koja gasuli, odnosno isti i pere, tijelo mrtvaca.
187
Eb Dvd, Edeb, 82.

e. Njegove rijei su potvrdile njegovu istinoljubivost
On je od roenja bio hazreti Muhammed Mustaf,

sallallhu alejhi ve sellem. Zbog toga, sve to je rekao nakon do-
laska poslanstva, svako je povjerovao i potvrdio da je istina. Da,
cijeli svijet je potrao njemu i potvrdio ono to on govori: Istinu
govori, Allahov Poslanie! Ne samo ljudi, ve svaka vrsta stvo-
renja poslala je njemu svoje predstavnike jezikom mudza. Kao
da su mu dali zakletvu.
Ovdje elim otvoriti jednu zagradu i mislim da je korisno
kazati slijedee: Svjetlosni govori Kurna i hadsa o svojstvima i
lijepim imenima Allaha, delle nuhu, nalaze se na najviem ni-
vou meusobnog uvaavanja. Do takvog nivoa stii nije mogue
bilo, niti e biti, putem razuma filozofa, niti sranim nogama
evlija, niti duhovnom dimenzijom dobrih ljudi.
Meutim, uzdignue ovih naprednih dua ka svijetu mele-
ka uvijek pokazuje i pokazat e da e na kraju shvatiti istinost i
ispravnost Allahovog, delle nuhu, govora i govora Allahovoga
Poslanika. Kuat e slast u otkrivanju i razmatranju rijei Alla-
hovoga Poslanika.
Da, sve njegove rijei koje je izgovorio o Bogu, tj. Allahu,
delle nuhu, danas potvruju svi koji se bave tom temom i
uzimaju ih kao temelj. ak je govorio o temama poput Boan-
stva, oivljenja poslije smrti i sudbini do u detalje, i to uvajui
ravnoteu izmeu njih. Toliko je jasno objasnio da ni prijanje ni
budue generacije o tome ne bi mogle nijednu rije izgovoriti ako
bismo zamislili da nema tih njegovih svijetlih objanjenja.
Hazreti Omer i Amr ibn Ahtab, radijallhu anhum, kau:
Jednog dana Allahov Poslanik je poslije sabah-namaza iziao na
minber. Priao je, priao i priao. Prouen je ezan za podne-na-
maz, on je siao, predvodio nas u namazu, zatim ponovo iziao
na minber i priao do ikindije-namaza. Nakon to smo klanjali

ikindiju-namaz, ponovo je nastavio da pria, i to je trajalo sve do

akam-namaza. ta je sve ispriao? Teko je sve zapamtiti, ali moe
se rei da je dotakao svaku temu o kojoj dotad nije govorio. Da, go-
vorio je o prvom stvaranju, o zasnivanju vasione i stvaranju ovje-
ka i poredao sve njegove faze. Nakon toga je pojedinano nabrojao
sve dogaaje koji e se dogoditi ljudima do Sudnjeg dana.188
Da, on se zadubio u prolost i opisao izglede i osobine svih
vjerovjesnika do dema, alejhis-selm, zatim se okrenuo bu-
dunosti i predoio dan i mjesto sakupljanja na Sudnjem danu,
Dennet, Dehennem i sve ostalo. Meutim, on nije proitao
nijednu knjigu i nije prisustvovao nijednom predavanju. Ako je
tako, onda kako je mogao sve ovo znati? Da, ima Jedan koji ga
je svemu tome poduio, a to je, bez imalo sumnje, Allah, delle
nuhu, Koji sve zna.
Njega je poduavao Onaj koji je iskonski i Koji zna svaki
govor i Koji zna sve od Ara do Zemlje i odatle do njenih dubina.
I dananji ljudi potvruju da ove stvari ne bi mogao ni na jedan
drugi nain bilo ko drugi da ga podui, a to je poseban dokaz
istinitosti govora Allahovoga Poslanika.
Da, on je govorio o vjerovjesnicima. Opisivao ih je i davao
podatke o njihovim osobinama,189 i na taj nain sljedbenici pri-
janjih Objava, krani i jevreji, prihvatali su to i nisu se buni-
li protiv toga, ve su govorili: Da, i u naim Knjigama oni se
spominju kao to ti govori.190 Zar nije dokaz i svjedok misije
i istinoljubivosti Allahovoga Poslanika, to to on govori o svim
prijanjim vjerovjesnicima i to do u detalje, iako nije itao Tevrt
i Zebr u kojima se oni spominju ili ne spominju?
188
Buhr, Bedul-halk, 1.; Muslim, Fiten, 25.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned,
5/341.
189
Kao primjer v.: Buhr, Enbij, 24.; Muslim, mn, 266-278.
190
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/27.; Bejhek, Delilun-nubuvve, 2/74-100.; el-
Haleb, es-Sretul-halebijje, 1/298.

Ovo to sam htio navesti u okviru zagrade iznad je mojih

mogunosti. Zapravo, i italac je u meni slinom stanju i ne bi
trebalo da se razlikuje. Da bi se ove stvari shvatile i objasnile,
neophodno je da ovjek dostigne nivo da u njih vjeruje i da ih
potvruje. Ali mi, oslanjajui se na one linosti koje su dostigle
taj nivo, moemo kazati da na hiljade evlija i dobrih ljudi koji se
uzdiu stepen po stepen, zatim filozofi i naunici koji su svoje
glave osvijetlili naukom, kada se susretnu sa rijeima Allahovo-
ga Poslanika, priznaju da se uvijek na vrhuncu odreene teme
nalaze njegove izjave, to predstavlja posebnu dimenziju njegove
istinoljubivosti i istinitosti.
Da, i te potvrde najodabranijih ljudi dokazuju nam da on
nikada nije govorio neistinu. Zapravo, ono to je on priao nije
proizlazilo iz njega samog. On je uvijek govorio Boijim poruka-
ma i prevodio je Objavu, zbog ega je postao sultn rijei svih
vremena i svih mjesta.191
Mi emo ovdje vie obratiti panju na to kako su dokaz
Njegove istinoljubivosti i istinitosti neke Njegove rijei koje je
kazao prije etrnaest vijekova, a koje su se vremenom u potpu-
nosti obistinile. Ali prije nego prijeemo na tu temu, mislim da
je korisno da objasnimo razliite stavove o gajbu, tj. nevidljivom
svijetu. Svakako, i ovo je jedna od vanih tema o kojoj se treba
paljivo govoriti.
191
On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje. (En-
Nedm, 53/3-4)

PITANJE GAJBA (NEVIDLJIVOG SVIJETA)

SA ASPEKTA ISTINOLJUBIVOSTI
Rije gajb u Kurn-i kermu se spominje u razliitim jeti-

ma na razliite naine, kao npr.:
U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On

jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne
otpadne a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama
Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u
jasnoj Knjizi.192
U ovom jetu se spominje da je gajb u potpunosti u Allaho-
voj, delle nuhu, moi i vlasti i da gajb ne zna niko drugi osim
Allaha, delle nuhu, pa ak ni hazreti Muhammed, sallallhu
alejhi ve sellem.
Zapravo, zar Allah, delle nuhu, ne trai od Allahovoga
Poslanika da kae slijedee:
Reci: Ja vam ne kaem: U mene su Allahove riznice,

niti: Meni je poznat nevidljivi svijet, niti vam kaem:
192
El-Enm, 6/59.

Ja sam melek - ja slijedim samo ono to mi se objavlju-

je. Reci: Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zato ne
razmislite? 193

*
Reci: Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni
od sebe kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah hoe.
A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a
zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i
radosne vijesti ljudima koji vjeruju. 194
Dok se u sri Dinn kae ovako:
*

*
*
On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim

onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred
njega i iza njega postavlja one koji e ga uvati da bi
pokazao da su poslanice Gospodara svoga dostavili, On
u tanine zna ono to je u njih, On zna broj svega to
postoji.195
Sada u svjetlu ovog jeta moemo sainiti jednu ovakvu
analizu: Govoriti Allahov Poslanik je u potpunosti poznavao
193
El-Enm, 6/5o.
194
El-Arf, 7/188.
195
El-Dinn, 72/26-28.

gajb je zastranjivanje u vjeri, a govoriti: Nije poznavao gajb je

pretjerivanje u vjeri. On sam nije znao gajb. Ali kada bi ga Allah,
delle nuhu, obavijestio, toliko bi znao, i znao je, te se moe
rei kao da je stajao naspram ekrana i kazao sve dogaaje do
Sudnjeg dana i predoio ih i objasnio ljudima u glavnim crtama
i temeljnim pravilima.
Zapravo, ovo je tema na kojoj se elimo zaustaviti. On nije
govorio nita po svom hiru; njegove rijei su bile sve ono to ga je
Allah, delle nuhu, obavijestio. Kada je Allah, delle nuhu,
Taj koji obavjetava, onda gajb mogu poznavati u vidu kerme-
ta ne samo na Vjerovjesnik i ostali vjerovjesnici, ve i jedan
dio savrenih ljudi koji su pripadnici ummeta Muhammedova,
sallallhu alejhi ve sellem. Zapravo, Allahov Poslanik je rekao:
U mome ummetu ima jedan dio sljedbenika koji su
mulhemn.196
Mulhemn su ljudi kojima dolazi nadahnue od Allaha,
delle nuhu.
Kao primjer za to moe se navesti slijedei dogaaj. Jednog
dana, dok je drao hutbu, hazreti Omer, radijallhu anh, vidio
je muslimansku vojsku kako su je neprijatelji opkolili, a koja je
ratovala na daljini od nekoliko dana hoda, i tri puta je uzviknuo
vojskovoi muslimana: O, Srija, ka planini! Kada je uo ovaj
glas, Srija je probio obru na tome mjestu.197 Zatim, osobe po-
put Muhjiddna el-Arabja, koje su u potpunosti nagovijestile
dogaaje koji e se stoljeima kasnije obistiniti.
Bilo je na stotine takvih koji su govorili o budunosti kao
to su bili Mevln, Imm Rabbn i Mutk-efendija, ali nji-
196
Kurtb, el-Dmi li ahkmil-Kurn, 13/174.; Ibn Hader, Mukaddimetu Fethil-
Br, str. 103.; Fethul-Br, 6/516.; Gazzl, Ihju ulmid-dn, 3/24.; Pored toga
v.: Buhr, Enbij, 54.; Muslim, Fedilus-sahabe, 23.
197
Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/553-554.; Bejhek, el-Itkd, str. 314.

hovo priznanje da su time darovani samo zato to su iskreno sa

srca vezani za Allahovoga Poslanika i da ta nadahnua prolaze
kroz muhammedansko cjedilo, pokazuje nam da je on vjero-
vjesnik Allahovom, delle nuhu, dozvolom otvoren za znanja
iz gajba.
Da, ako su oni koje je on odgojio u tolikoj mjeri obdare-
ni inspiracijama i Boanskim nadahnuem te im je pristupaan
gajb, kako onda da je za Prvaka svih stvorenja na oba svijeta198
nemogue da poznaje gajb u vidu mudze, kada se zna da, kada
bi se on stavio na jednu stranu vage, a na drugu cio Ummet, opet
bi on pretegao?
U vjerodostojnim zbirkama hadsa spominje se blizu tri sto-
tine mudza Allahovoga Poslanika ove vrste. Veina nagovje-
taja iz gajba obistinila se na isti nain kao to je on kazao, dok
ostali dogaaji ekaju svoje vrijeme. Mi u ovoj skromnoj knjizi
ne moemo navesti sve te mudze. Samo mislimo da navedemo
nekoliko primjera u vidu davanja ideje o tome, i time emo se
zadovoljiti. Ove primjere mogue je podijeliti u tri glavne grupe,
i to:
prva: nevidljive vijesti koje je kazao u vezi sa periodom svo-
ga ivota;
druga: ono to je kazao da e se dogoditi u bliskoj i dalekoj
budunosti;
trea: rijei koje je kazao na lahak nain, ali ih niko ne moe
imitirati, a koje e se moi shvatiti tek nakon naunih otkria.
198
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/76.; Drim, Mukaddime, 3.

NEVIDLJIVE VIJESTI
a. Nevidljive vijesti koje je kazao

u vezi sa periodom svoga ivota
1. Prije svega, Buhr, Muslim i sve ostale zbirke hadsa pre-

nose slijedee:
Jednog dana Allahov Poslanik je izaao na minber. Pogled
mu je bio na vidiku gajba i u napregnutom duhovnom stanju je
prenosio svome dematu u buketima ono to e se dogoditi. U
jednom trenutku je rekao:
Pitajte me danas to god elite!
Svi su pitali, a on je odgovarao. Ba u to vrijeme ustade
jedan mladi i upita: Ko je moj otac, Allahov Poslanie? Vje-
rovatno je, u najmanju ruku, uo od nekoga da mu klevee oca.
Ovog mladia je uznemiravalo to to je kruila runa pria da
mu otac nije taj za koga on govori da jeste. Toga dana je naiao
na priliku i upitao je Allahovoga Poslanika, ije su oi Allaho-
vom, delle nuhu, dozvolom uvijek bile otvorene za gajb, ko
mu je otac. Vjerovjesnik mu je odgovorio:
Tvoj otac je Huzfe.
Mladiu je laknulo, jer je bio zadovoljan odgovorom. Poslije
toga on e biti pripisivan svome pravom ocu kao sin i jasno e se
zvati Abdullh ibn Huzfe es-Sehm. Abdullh je bio poznat i
ugledan ashb, ali, po miljenju znamenitih ashba, postavljanje
ovih pitanja je uznemiravalo Allahovoga Poslanika.
U tom trenutku, kada su svi postavljali pitanja, ustao je jedan
ashb koji je dobro shvatio duhovno stanje Allahovoga Poslanika,
a to je, naravno, bio veliki Omer, radijallhu anh, i kazao:

Zadovoljni smo da nam je Gospodar Allah, da nam je vje-

ra islm i da nam je vjerovjesnik Muhammed, alejhiss-saltu
ves-selm.
Ovaj njegov in pun znaenja odkrinuo je prozore kroz
koje su se pojavili povjetarci povjerenja koji teku kroz duu Alla-
hovoga Poslanika. Na taj nain, izrazi napregnutosti prepustili
su mjesto stanju obinosti.199
Ovaj dogaaj odigrao se u mesdidu prepunom ashba. Svi
ashbi su potvrivali ono to je Allahov Poslanik kazao i kao da
su svojom utnjom izgovarali: Sadakte Istinu si rekao.
2. Hads biljei Muslim, a prenosilac hazreti Omer, radi-
jallhu anh, kae: Nalazili smo se na Bedru. Allahov Poslanik
je odredio strategiju ratovanja i obiao mjesta gdje e se odigrati
bitka. Jedno vrijeme, dok su mu oi gledale u pozadinu zavjese
od gajba, kada je gledao vidike budunosti, rukom je pokazao na
neka mjesta govorei:
Ovdje e poginuti Eb Dehl, ovdje e poginuti Utbe,
onamo e biti ubijen ejbe, a tamo Veld.
Nabrojao je jo nekoliko imena.
Nakon bitke Omer, radijallhu anh, kune se i kae: Sve
one koje je Allahov Poslanik spomenuo i pokazao njihovo mjesto
pogibije poslije bitke smo nali mrtve ba onamo gdje je on
pokazao prije bitke.200
Da, ovi ljudi koji nisu povjerovali svojim jezicima za vri-
jeme ivota Allahovome Poslaniku, sada su svjedoili njegovu
istinitost svojim neistim tijelima jer se svaka njegova vijest
obistinila bez greke, do u tanine.
199
Buhr, Ilm, 28-29. i Mevktus-salh, 11.; Muslim, Fedil, 134-138.
200
Muslim, Dennet, 76.; Nes, Deniz, 117.

3. U Ahmed ibn Hanbelovoj zbirci hadsa, Musnedu, pre-

nosi se slijedei dogaaj:
Allahov Poslanik je jednog dana sjedio sa svojim drugovima
u damiji. Odjednom je kazao:
Nakon kratkog vremena kroz ova vrata e ui ovjek
istog ela i lica. On je jedan od najboljih stanovnika
Jemena. Na elu mu se nalazi trag od ruke meleka koji
ga je dotakao.
Uskoro je doao jedan ovjek ba kao to je rekao Allahov
Poslanik. Sjeo je na koljena kod njega i kazao da prima islm.
Ovaj isti, lijepi i stasiti ovjek nije bio niko drugi do simbol
edeba (lijepog ponaanja) Derr ibn Abdillh el-Bedel, radi-
jallhu anh.201
4. Bejhek u svome djelu Delilun-nubuvve prenosi ovaj do-
gaaj:
Eb Sufjn je primio islm prilikom osloboenja Mekke
od mnogoboaca, ali mu imn nije jo u potpunosti bio uao u
duu. Dok je Allahov Poslanik tavafio Kabu, tuda se kretao i
Eb Sufjn. Jedno vrijeme prolo mu je kroz glavu: Kako bi bilo
da ponovo sakupim vojsku i povedem je protiv muslimana?
U jedno vrijeme Allahov Poslanik se primakao Eb Sufjnu
i tiho mu kazao na uho:
Opet bismo te unitili!
Eb Sufjn je shvatio o emu se radi. Imn koji mu se
dotad kolebao u srcu odjednom se uvrstio. Na istome mjestu
odjednom je skoio i uzviknuo: Kajem se i traim oprosta od
Allaha!202
201
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/359-360., 364.
202
Bejhek, Delilun-nubuvve, 5/102.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 4/348.

Ko je obavijestio Allahovoga Poslanika o onome to je u

jednom trenutku prolo kroz glavu Eb Sufjnu? Na ovaj nain
Eb Sufjn je uvidio da je on Allahov Poslanik i da govori samo
istinu.
5. Takoer se prenosi u vjerodostojnim zbirkama hadsa sli-
jedei dogaaj:
Umejr ibn Vehb, radijallhu anh, meu ashbima je bio
poznat kao Ruhbnu l-islm.203 Meutim, u periodu dhilijeta
zvao se ovjek ejtan.204 Sjedio je sa Safvanom ibn Umejjom, i
dogovorili su se da Umejr ibn Vehb otie u Medinu i kae da
je doao da otkupi svoga sina koji je bio meu zarobljenicima
Bedra, a zapravo ubit e Allahovoga Poslanika maem kojeg je
namazao otrovom. Zauzvrat, Safvan je obeao da e uzeti na
sebe njegove dugove i da e brinuti o njegovoj porodici ukoliko
mu se neto dogodi.
Umejr je naotrio sablju i krenuo na put. Kada je stigao u
Medinu, kazao je da je primio islm i da eli da d zakletvu Alla-
hovome Poslaniku. Uzeli su ga i odveli u damiju, ali ashbi nisu
imali nimalo povjerenja u Umejra. Zbog toga niko nije pristajao
na to da ga ostavi samoga sa Allahovim Poslanikom. Svi su se po-
redali oko Allahovoga Poslanika tako to su napravili tvravu od
kostiju i mesa, te su posmatrali Umejra. Kada je uao u damiju,
Allahov Poslanik ga upita zato je doao. Umejr je naveo neko-
liko lanih razloga, ali Allahov Poslanik nije povjerovao ni u to
od toga. Na kraju je Prvak svih stvorenja na oba svijeta kazao:
Kad nee ti da kae istinu, ja u je kazati. Ti si raz-
govarao sa Safvanom na tom i tom mjestu i doao si da
me ubije. Zauzvrat, Safvan ti je obeao toliko i toliko
kamila.
203
Ruhbnul-islm znai kaluer islma.
204
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 3/212.; Ibn Esr, Usdul-gbe, 4/300.

Umejr se zaudio, kao da ga neto udarilo u glavu. Odmah

je dohvatio ruke Allahovoga Poslanika i primio islm. Nakon
toga toliko je radio na irenju islma, da su se mnogi upoznali sa
islmom njegovim posredstvom. 205
Od koga je Allahov Poslanik uo razgovor izmeu Umejra i
Safvana? Kada je meu njima bila tolika razdaljina, ko je taj koji
mu je dostavio ovu vijest?
Onaj koji vjeruje i koji ne vjeruje neka ita ove dogaaje slog
po slog, a mi prelazimo na drugo poglavlje.
b. Ono to je kazao da e se dogoditi u budunosti

U bliskom vremenu
Buhr i Muslim prenose od hazreti Usmea, radijallhu
anh, sina Zejda ibn Hrisea. Allahov Poslanik je mnogo volio
Usmea, radijallhu anh, i nije ga odvajao od sebe. Ako bi na
jednom koljenu drao hazreti Hasana, radijallhu anh, i hazreti
Husejna, radijallhu anh, vie puta bi mu na drugom koljenu
bio Usme, radijallhu anh. Jednom prilikom je, mislei na sve
trojicu, prouio dovu:
Allahu moj, budi milostiv prema njima, jer ja sam
prema njima saosjeajan.206
Pri kraju svoga slavnog ivota postavio ga je za komandanta
vojske koja je pripremljena da se bori protiv Bizantijaca. Dao mu
je dunost da obznani Allahovim neprijateljima njihovu granicu
i da im dodijeli ono to im pripada ba onamo gdje mu je otac
pao kao ehid nekoliko godina prije.207 Meutim, Usme, radi-
205
Tabern, el-Mudemul-kebr, 17/56-62.; Ibn Esr, Usdul-gbe, 4/300-301.
206
Buhr, Edeb, 22.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/205.
207
Buhr, Megz, 87.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 6/304-305.

jallhu anh, koji je primijetio da se zdravstveno stanje Allahovo-

ga Poslanika pogoralo, zaustavio je vojsku i nije je pokrenuo sve
dok Allahov Poslanik nije preselio na hiret.208
Taj Usme, radijallhu anh, koga smo ukratko opisali, kae:
Jednog dana bio sam sa Allahovim Poslanikom. Toga dana je
Prvak svih prvaka iziao na krov jedne visoke kue u Medini i
posmatrao sve oko sebe. Onda je kazao:
Trenutno vidim kako se meu vae kue sputaju

smutnje ovako kao to se sada kia sputa na njih.209
Tako je rekao i otiao od nas. Poslije njega nai sokaci su se
napunili bujicama smutnji. Da, hazreti Omer, radijallhu anh,
hazreti Osmn, radijallhu anh, i hazreti Alija, radijallhu anh,
postali su ehidi, ali svi kao rtve ovih smutnji. Kao da su i smut-
nje jezikom iskuenja i nesrea govorile Allahovome Poslaniku:
Sadakte tj. Istinu si rekao.
1. Smutnje (fitne)
Hazreti Omer, radijallhu anh, uvijek se bojao pojave ovih
smutnji. Jednom prilikom, dok je sjedio u velikoj skupini ljudi
u mesdidu, upitao ih je: Ima li nekog ko e nas obavijestiti o
smutnjama koje je nagovijestio Allahov Poslanik? Huzejfe, radi-
jallhu anh, je odgovorio: Imam ja. Hazreti Omer, radijallhu
anh, rekao mu je: Ti si hrabar ovjek, reci! Onda je Huzejfe,
radijallhu anh, rekao slijedee: Iskuenje ovjeka je u njegovoj
porodici, imetku, njemu samom, njegovoj djeci i komijama. Za-
mjena za to je post, namaz, sadaka, nareivanje dobra i odvraa-
208
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 2/249.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 6/304-305.
209
Buhr, Fedilul-Medne, 8.; Muslim, Fiten, 9.

nje od zla. Omer, radijallhu anh, je rekao: Ne, ja ne pitam za

to! Pitam za smutnje koje e se talasati poput morskih talasa?
Huzejfe, radijallhu anh, ree: Omere, ti nema nikakve
veze sa tim smutnjama! Izmeu tebe i njih postoje zatvorena vra-
ta. Hazreti Omer, radijallhu anh, ga upita: Hoe li se ova
vrata otvoriti ili polomiti? Huzejfe, radijallhu anh, odgovori:
Polomit e se! Hazreti Omer, radijallhu anh, potrese se i drh-
tavim glasom progovori: Ako je tako, ta vrata se vie nee moi
zatvoriti.
Kasnije su neki ashbi pitali: Da li je Omer znao da su
ta vrata on sam? Huzejfe, radijallhu anh, odgovorio je: Da,
znao je to isto kao to je znao jueranju no.210
Da, znao je za sebe, kada otie, da e se otvoriti vrata ne-
jedinstvu ummeta Muhammedova, sallallhu alejhi ve sellem,
koja su bila zatvorena i da e se pokrenuti smutnje i neredi. U
Ummetu e se pojaviti razliita shvatanja, razni pravci i pokreti.
Omer, radijallhu anh, ovo je znao jer ga je o tome obavi-
jestio istinoljubivi, koji je govorio istinu i ija je istinitost doka-
zana, Prvak svih stvorenja na oba svijeta, Muhammed Mustaf,
Kada je dolo vrijeme, sve ono to je rekao obistinilo se.
Omer, radijallhu anh, usmren je sabljom jednog Iranca, izda-
jice. Onog istog dana kada je sabljom ubijen Omer, radijallhu
anh, i jedinstvo muslimana je zadobilo veliku ranu u svome
srcu. Neprijateljski svijet je veoma dobro izabrao cilj i bacio stri-
jelu grubog lovca tano u metu. Da, njegovom smru smutnje su
se poele javljati i tei poput poplava i na taj nain su preplavile
cio islamski svijet. Svakako, s jedne strane, sve je to bilo alosno
i mukotrpno, ali, s druge strane, to su dokazi i potvrde napisane
210
Buhr, Mevktus-salh, 4. i Savm, 3.; Muslim, Fiten, 26-27.

dogaajima, na tolikom stepenu kao kada bi na nebesima zvijez-

dama bilo napisano: L ilhe illallh Muhammedun reslullh.
2. Pobjeda
U Buhrjevoj zbirci hadsa i Eb Dvdovom Sunenu nala-
zimo slijedei dogaaj koga prenosi Habbb ibn Erett, radijallhu
anh. Da sada ukratko prenesemo ono to nam on prenosi:
U jednom veoma tekom periodu Allahov Poslanik je uzeo
ogrta, pokrio se njime po glavi i sjeo u hlad Kabe. Ko zna ka-
kvu je uvrjedu doivio? To je bio takav period da su se svi obiaji
dhilijeta upotrebljavali kao oruje protiv muslimana. Ja sam
bio ovjek koji tih dana jo nije bio osloboen iz robovlasnitva.
Muenja i zlostavljanja mog vlasnika i ostalih mekkanskih prva-
ka bila su dola do tog stepena da vie nisam mogao da izdrim.
Kada sam ugledao Allahovoga Poslanika usamljena, primakao
sam mu se i kazao: Allahov Poslanie, zato ne zamoli Allaha
da nam pomogne? Ovaj ashb je pomislio da e Allahov Po-
slanik odmah podii ruke i prouiti dovu, i da e, pored toga,
prouiti bedovu Kurejijama, tj. prokleti ih. Meutim, Allahov
Poslanik mu je rekao ovako:
Kunem se Allahom, narodi koji su vjerovali prije vas
bili su vie mueni nego vi danas! Neki od njih su stav-
ljani u iskopane kanale, zatim su ih gvozdenim teste-
rama na dva dijela posijecali, ali nijedan od njih ne bi
odustao od svoje vjere! Meso im je odvajano od kostiju
i opet nisu poputali! Allah e ovu vjeru upotpuniti,
ali vi urite! Doi e dani kada e ena sama moi pu-
tovati od Hire do Hadramevta a da nee ni od koga
strahovati osim od divljih ivotinja.211
Buhr, Menkib, 25., Menkibul-ensr, 29. i Ikrh, 1.; Eb Dvd, Dihd, 97.
211

I hazreti Htim ibn Adijj, radijallhu anh, koji prenosi sli-

nu predaju kae da je sve ono to je rekao Allahov Poslanik vidio
svojim oima.212
3. Ti e mi se prva pridruiti!
Jednog dana, dok je bolovao od bolova koji su bili uzrok
njegova preseljenja na hiret, pozvao je k sebi hazreti Ftimu, ra-
dijallhu anh, koja je sa svojim pokretima i pogledima liila na
svoga babu i koja je bila njenija od svih stvorenja. Sagnula se i
on joj je apnuo neto na uho. Hazreti Ftima, radijallhu anh,
toliko je zaplakala i toliko se rastuila da su se svi oko nje okupili
i zbunili. Nakon malo vremena Allahov Poslanik joj je apatom
kazao jo neto na uho. Ovog puta se toliko obradovala da su oni
oko nje pomislili da su joj doli pozivi sa svih vrata Denneta.
Zapravo, za nju je to i bilo tako. Da, pokazala je takvu radost, i
toliko se razveselila.
Ovaj dogaaj je primijetila naa majka hazreti ia, radi-
jallhu anh. Nakon malo vremena ona je upitala za uzrok svega
toga, ali hazreti Ftima joj je rekla: Ovo je tajna Allahovoga
Poslanika, i ni o emu joj nije priala. Nakon smrti naeg Vjero-
vjesnika, poto je hazreti ia, radijallhu anh, ponovo upitala
o tom dogaaju, hazreti Ftima, radijallhu anh, odgovorila joj
je: Prvi put mi je na uho apatom kazao da e uskoro umrijeti,
zbog ega sam plakala. Da, toliko je plakala i toliko je smrt Vje-
rovjesnika na nju utjecala da su se toga dana sa njenih usana pro-
lili saaljivi stihovi koji su u stanju izazvati suze cijelog svijeta:
212
Buhr, Menkib, 25.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/257.

Ko pomirie jednom miris zemlje mezara Ahmeda,

nema potrebe da trai nikakvog mirisa drugoga!
Toliko se mnogo iskuenja na mene sruilo
da, kada bi se na dane ona sruila, svi bi no postali!213
Drugi put mi je rekao da u ja biti prva iz njegove porodi-

ce koja e se njemu pridruiti, i zbog toga sam se obradovala.214
Nakon est mjeseci ona se pridruila svome ocu.215 I ha-
zreti Ftima, radijallhu anh, svojom je smru potvrdila rijei
Allahovoga Poslanika i kao da je njemu kazala: Sadakte-Istinu
si rekao.
4. Mir
U jednom hadsu, koga prenosi veina autora iz Kutub-i
sitte, kae se da je Allahov Poslanik jednog dana sa minbera,
pokazavi na Hasana, radijallhu anh, rekao:
Ovaj moj sin je sejjid-prvak. Allah e njime pomiriti

dvije velike skupine muslimana.216
Da, on je estiti, sin estitog. On je dijete Allahovoga Posla-
nika. On je prvak. Jednog dana, kada e mu se povjeriti hilfet i
saltanat, on e pokazati kako je on estiti sin estitoga tako to e
odustati od vlasti samo da ne bi bio uzrok razjedinjavanja i svae
Ummeta. Nije prolo ni dvadeset pet-trideset godina, a ono to
213
Zeheb, Sijeru almin-nubel, 2/134.
214
Buhr, Megz, 83.; Muslim, Fedilus-sahabe, 98. i 99.
215
Buhr, Megz, 38.; Muslim, Dihd, 52.
216
Buhr, Sulh, 9.; Tirmiz, Menkib, 30.

je Allahov Poslanik rekao pojavilo se i obistinilo. Nakon hazreti

Alije, radijallhu anh, Emevijje su naspram njih nale Hasana,
radijallhu anh, ali ovaj ovjek mira i smirenosti, oglaivi da
odustaje od svih svojih prava, povezao je dvije muslimanske voj-
ske koje su bile na ivici sukoba i na taj nain, makar nakratko,
bio uzrok sprjeavanja jedne strane smutnje.217
Kako je lijepo rekao pjesnik:

.

On (Hasan) je estiti sin estitoga!

Kako i ne bi bio kad je unuk Stvorenja najboljega?!
Kada je Vjerovjesnik govorio o ovom dogaaju, hazreti Ha-

san, radijallhu anh, bio je jo malo dijete. Moda toga dana
nije ni shvatio zbog ega je Allahov Poslanik pokazivao na njega,
odnosno, on ovo nije uradio zato to mu je to kazao Allahov Po-
slanik. Moda je Allahov Poslanik kazao te rijei zato to je znao
da e on tako postupiti. Da, hazreti Hasan, radijallhu anh, po-
tvrdio je istinitost rijei svoga djeda, i nakon nekoliko godina
kazao istinu si rekao u znaenju rijei Sadakte.
5. ivjet e jedno stoljee

Allahov Poslanik je svoju mubrek ruku stavio na glavu Ab-
dullha ibn Busra, radijallhu anh, i kazao:
Ovo dijete e ivjeti tano jedno stoljee.
Zatim je dodao:
I nestat e mu sa lica ove rune bradavice.
217
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 8/41.; Ibn Hader, el-Isbe, 2/72.

Ashbi kau: Ovaj ovjek je ivio tano sto godina i nestale

su mu bradavice sa lica.218
Isto kao to se Allahov Poslanik svakog dana usavravao i
napredovao ka uspjehu na osnovu znaenja jeta:
Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta219,

kao to je smatrao prijanje stanje manjkavim naspram ono-
ga u kome se nalazio te je zbog toga dnevno sto puta traio opro-
sta 220 od Allaha, delle nuhu, isto tako njegov ummet svakog
dana po jedan korak vie napreduje u shvatanju i razumijevanju
vijesti koje je dao o budunosti, a koje se obistinjuju i svakog
dana im se poveava malo pomalo imn i, obraajui se njemu,
kau: Ti si Allahov poslanik.
U bliskoj budunosti
Sa aspekta vremena, slijedei primjeri koje emo navesti
dogodili su se u vremenu dalekom od perioda ivota Allahovo-
ga Poslanika, a blizu vremena u kome mi ivimo, pa ak ima i
primjera koji ukazuju na na period i primjera ije se obistinjenje
oekuje. Takvih primjera je mnogo, a mi emo navesti samo ne-
koliko njih.
1. Nagovjetaji sa Hendeka
Ve svaka knjiga ivotopisa Allahovoga Poslanika i svaka
hadska zbirka prenose od ashba slijedei dogaaj: Kopali smo
218
Tabern, Musnedu-mijjn, 2/17.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/189.; B -
zzr, el-Musned, 8/431-432.; Hkim, el-Mustedrek, 4/545.
219
Ed-Duh, 93/4.
220
V.: Buhr, Davt, 3.; Muslim, Zikr, 41-42.

hendek (kanal). Pojavila se jedna velika stijena koju nikako ni-

smo mogli da pomjerimo, iako smo dali sve od sebe. Vjerovje-
snik je kopao zajedno sa nama. ak je ponekad, da bi nam dao
volje za rad, izgovarao:
.

Allahu moj, nema drugog ivota izvan hireta! En-
srijama i muhdirima Ti podari oprost.221
Podstaknuti ovim rijeima ashbi su sa puno volje izgovarali:

.

Allahu na, da Tebe nije bilo, putem pravim ne bismo kre-
nuli, sadaku ne bismo dijelili niti bismo namaz obavljali!
Molimo Te, spusti na nas mir i uini nam noge vrstim
naspram neprijatelja. Na taj nain bi odgovarali na rijei Alla-
hovoga Poslanika.222
Oni bi Allahovome Poslaniku ak i najmanji svoj problem
ispriali. Obavijestili su ga i o ovoj velikoj stijeni. On je doao
sa polugom u rukama i poeo da udara u kamen. Kad god bi
udario polugom, pojavile bi se varnice od udarca i kao da su u
istom trenutku dolazile varnice Objave i nadahnua Allahovome
Poslaniku. Prilikom svakog udarca kazao bi:
Meni su sada dati kljuevi Bizantije! Vidim kako su
mi dati kljuevi Irana... Dati su mi kljuevi Jemena.
Sada odavde vidim vrata Sane!223
221
Buhr, Megz, 29. i Menkibul-ensr, 9.; Muslim, Dihd, 126-129.
222
Buhr, Megz, 29.; Muslim, Dihd, 123-125.
223
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/303.; Nes, es-Sunenul-kubr, 5/269.; Ibn Kesr,
el-Bidje ven-nihje, 4/116.

Prolazi nekoliko godina od toga, i Allah, delle nuhu, daje

uspjeh muslimanima tako to sabljama velikih vojskovoa poput
Sada ibn Eb Vakksa, radijallhu anh, i Hlida ibn Velda, ra-
dijallhu anh, oni osvajaju sva ova mjesta i njihove kljueve du-
hovno predaju Allahovome Poslaniku. I ovo je posebna potvrda
njegove istinitosti. Zapravo, i nisu mogli a da ne potvrde njegove
rijei, jer je on doao da predstavlja Istinu i istinoljubivost. Kada
bi se dogodilo ono to je nezamislivo da se ne dogodi, ono za ta
je on rekao: Dogodit e se, opet bi Allah, delle nuhu, nare-
dio da se to dogodi samo da ne bi Svoga Miljenika uveo u la.
Kako da to ne bude kad se, ak, i za poznatog ashba Bera,
radijallhu anh, kae:
.

Kada bi se zakleo Allahom za bilo ta, Allah ga ne bi uveo
u la.224 Odnosno, kada bi se Ber, radijallhu anh, za bilo ta
zakleo da se dogodi, Allah, delle nuhu, bi dao da se to dogodi.
Zaista su ga i ashbi u svakoj bici stavljali u prvi red i kao da su
sa njim imali garanciju pobjede.225 Sada razmislite: Ako Allah,
delle nuhu, daje jednom ashbu ovakvo svojstvo, kako da ga
ne da Svome Miljeniku? Ali, Allahov Poslanik bi vidio pa bi ka-
zao jer ga je Allah, delle nuhu, obavjetavao, a onda bi i on
znao.
2. Radosna vijest o sigurnosti i imetku

Pripovijeda Adijj ibn Hatem, radijallhu anh (sin poznatog
Arapa, najgostoprimljivijeg ovjeka, Hatema et-Tja, ranije kr-
224
Tirmiz, Menkib, 54. (Ashb Ber ibn Mlik, radijallhu anh, koji se spominje u
ovom hadsu je brat po ocu Enesu ibn Mliku, radijallhu anh).
225
Hkim, el-Mustedrek, 3/331.; Bejhek, uabul-mn, 7/331.; Ibn Hader, el-Isbe,
1/281.

anin; zatim je traio i traio Pravi Put i na kraju je naao Alla-

hovoga Poslanika, i spasio se). Ovaj slavni ashb kae: Jednog
dana se u prisustvu Allahovoga Poslanika govorilo o siromatvu,
neimatini i razbojnicima. Tada je Allahov Poslanik kazao:
Doi e dan kada e ena sama moi da slobodno pu-
tuje od Hire do Hadramevta a da nee ni od ega dru-
gog strahovati osim od divljih ivotinja.
Adijj, radijallhu anh, kae: Dok sam ovo sluao, udio
sam se. Samom sebi sam govorio: Dok postoje razbojnici pleme-
na Taj, kako je to mogue? Nastavio je dalje:
Doi e dan kada ete meusobno dijeliti plijen iz
Kisrine blagajne.
Upitao sam ga: Allahov Poslanie, je li blagajne iranskog
Kisre? Odgovorio je:
Da, blagajne iranskog Kisre!
Moje uenje se jo vie povealo jer kada je on kazao ove
rijei, Iran je ivio svoje najraskonije i najslavnije dane. Opet je
nastavio:
Doi e takvi dani da e se ovjek kretati sa zekja-
tom u ruci, ali nee moi da nae nikoga kome e ga
dati.
Kae Adijj, radijallhu anh: Ovo prvo dvoje sam doivio i
vidio, a ovo tree u vidjeti ako budem due ivio.226
Adijj, radijallhu anh, nije doivio ovaj trei period. Me-
utim, doao je dan kada su neki doivjeli taj period. U periodu
vladavine Omera ibn Abdulazza ova injenica, na koju je uka-
zao Allahov Poslanik, u potpunosti se obistinila.227 U toj velikoj
226
Buhr, Menkib, 25.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/257.
227
Ibn Kesr, el-Bidje venihje, 6/194.; Ibn Hader, Fethul-Br, 14/87.

dravi, koja je teritorijalno bila trideset puta vea od dananje

Turske, raspodjela prihoda bila je na takvom nivou da nije ostao
nijedan ovjek za koga se moglo kazati da je siromah. Mislim, i
kada bismo kazali slijedee, ne bismo uveliali to stanje: ivotni
standard dananje Amerike i nekih zapadnih zemalja toliko je
nizak naspram tadanje islamske drave da se ne moe ni upo-
rediti. Pored toga, raspodjela prihoda u dananjim imunim dr-
avama toliko je neuravnoteena da, pored onih koji ive veoma
luksuzno ima i onih koji ive po podrumima. Meutim, u tom
periodu jedna takva neuravnoteenost nije postojala, bila je do-
kinuta.
3. Ammrova, r.a., pogibija

Pravila se Poslanikova damija i svako je radio bez preda-
ha. Neko je pravio erpie, a neko ih nosio. Meu onima koji
su radili nalazio se i Allahov Poslanik. I on je na svojim leima
nosio erpi. U jednom asu Allahovome Poslaniku pribliio se
Ammr, radijallhu anh. Vjerovatno u nekom saaljivom tonu,
kazao mu je: Allahov Poslanie, meni stavljaju na lea po dva
erpia. Allahov Poslanik se nasmijeio i, briui prainu na nje-
govom licu svojim mubrek rukama, obavijestio ga i upozorio
na ono nemilo to e se dogoditi tano trideset godina kasnije i
kazao da e pasti kao ehid, a ubit e ga jedna grupa nasilnika 228
koja e se pobuniti protiv hazreti Alije, radijallhu anh.229 Da,
Ammr, radijallhu anh, na Siffinu se nalazio na strani hazreti
Alije, radijallhu anh, i u toj bici je taj veliki ashb pao kao e-
hid. ak su pristalice hazreti Alije, radijallhu anh, ovo uzimali
kao dokaz da suprotna strana nije upravu i govorili su im: Vi
ste nasilnici i grjenici!230 Da, zaista se na Siffinu prolila krv ha-
228
Raduj se: usmrtit e te jedna grupa nasilnika. (Tirmiz, Menkib, 35.)
229
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 3725.; Ibn Kesr, el-Bidje venihje, 3/217.
230
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 7/267.

zreti Ammra, radijallhu anh, ali svaka njegova kap krvi koja
je pala kao da je govorila, obraajui se Allahovome Poslaniku:
Sadakte - Istinu si rekao.
Cijenjeni itaoci! Ako Allah, delle nuhu, nije obavijestio
tog ovjeka o ovome, kako bi on znao sve ovo? Danas u nekim
fantaziranim filmovima ima onih koji proriu budunost. To nije
toliko teko zato to imaju uvod i poetak. Sa malo sposobnosti
da prate aktualne dogaaje u nekim sluajevima, mogu poneto
i prognozirati, ali kod naeg Vjerovjesnika nije postojala nikakva
taka u ime uvoda i poetka o vijestima iz gajba koje je kazao. U
tom smislu, nemogue je nai ovjeka koji bi u svojim rijeima
bio tako izvanredne otroumnosti, na nivou jednog genija, ak
ni koliko je jedna desetina njegovih rijei. Jer takva pitanja pre-
laze granice razuma i iznad nas su, odnosno, nemogue je znati
ovakve stvari bez podrke Objave i ako oi nisu otvorene prema
gajbu. Ako je to tako, onda Allahov Poslanik nije sam znao, ve
je znao na osnovu onoga ime ga je Allah, delle nuhu, podu-
io i obavijestio, i zbog toga se sve to je kazao pojavilo tano i
istinito.
4. Nevjerniki narod koji je nastupao u ime vjere

Jednog dana, nakon to je podijelio plijen, stajao je u bli-
zini onih koji su ga dobili. Odjednom se pojavio jedan ovjek
pljosnatog nosa, udubljenih oiju i izboenih jagodinih kostiju.
Njegov izgled liio je na jednog tipinog Mongola. Moda je to
bio ovjek koji je toga dana predstavljao skupinu ljudi koja e se
u budunosti pojaviti. Na bezobrazan nain se obratio Allahovo-
me Poslaniku slijedeim rijeima: Ova podjela nije bila praved-
na! Budi pravedan! Moda je bio munfik. Naravno da je to bio
im se na ovakav nain obratio Allahovome Poslaniku. Allahov
Poslanik mu je odgovorio:

Ako ja nisam pravedan, ko je onda? Ako ne bih bio

pravedan, ja bih bio na gubitku i propao bih.231
Ako bismo slova te u ovoj reenici itali u glagolskom obli-
ku prema licima, onda bismo dobili drugo znaenje: Vi ste na
gubitku i u propasti!
Allahov Poslanik ovim eli objasniti slijedee: Ako jedan vje-
rovjesnik nije pravedan, onda od koga e ostali ljudi nauiti prav-
du? U onom mjestu gdje nema pravde ljudi su na gubitku i u pro-
pasti. Ako je tako, onda ete i vi propasti i biti na gubitku. Pored
toga, i ja, ako nisam pravedan, onda u biti jedan od gubitnika.
Meutim, mene je Allah, delle nuhu, poslao kao pejgambera.
Znai, ja nisam na gubitku. U toj situaciji, ja sam pravedan.
Hazreti Omer, radijallhu anh, zatrai dozvolu da pokae
ovom bezobrazniku kako se razgovara sa Allahovim Poslanikom
i ree: Dopusti mi da odsijeem glavu ovom munfiku! Ali
Allahov Poslanik mu ne dozvoli da to uini, ve iz njegovih mu-
brek usta progovorie rijei iz gajba:
Pojavit e se jedan narod okruglih lica, pljosnatih no-
seva i udubljenih oiju! Kada budu uili Kurn, vae
uenje e vam se uiniti neznatnim! Meutim, ono to
itaju nee prelaziti njihova grla. Izlazit e iz vjere kao
to zapeta strijela izlazi iz luka, ak se na ruci jednog
od njih nalazi jedan poveliki ben.232
Godine su brzo prole i dole. Kao da su se dani takmiili
jedan sa drugim koji e prvi dokazati istinitost Allahovoga Po-
231
Buhr, Edeb, 95. i Menkib, 25.; Muslim, Zekt, 142.; Ahmed b. Hanbel, el-
Musned, 3/56.
232
Buhr, Edeb, 95. i Menkib, 25.; Muslim, Zekt, 142-148. (Ovaj dogaaj je do
najmanjeg detalja opisan u Muslimovoj predaji).

slanika! Na Nahrivanu hazreti Alija, radijallhu anh, pogubio je

sve hridije. Donijeli su pred njega tijelo jednog ovjeka koji je
bio ba kao to je Allahov Poslanik kazao. Obradovali su Aliju,
radijallhu anh. Znai da su to bili ljudi koji e izii iz vjere i koji
e se boriti protiv islma.233
U jednom daf (slabo vjerodostojnom) hadsu Allahov Po-
slanik je rekao hazreti Aliji, radijallhu anh:
Ja sam ratovao radi objave Kurna, a ti e ratovati
radi pravilnog shvatanja Kurna.234
Odnosno, kada je poeo silazak Kurna, veina ljudi je
stala na stranu protiv mene i ja sam se borio sa njima, a doi e
jedan dan kada e neki poeti da pogreno tumae i shvataju
Kurn, i ti e voditi borbu protiv njih. Kada je dolo vrijeme,
i to se obistinilo. Hazreti Alija, radijallhu anh, borio se protiv
hridija. Borio se protiv ljudi koji su izlazili iz vjere kao to stri-
jela izlazi iz luka.
Da, ovi ljudi sa pljosnatim nosevima i izboenim jagodi-
nim kostima kao da su bili stvoreni da posvjedoe istinistost
Allahovoga Poslanika tako da je njihovo negativno stanje u pozi-
tivnom smislu potvrivalo istinitost Allahovoga Poslanika. Na-
ravno, kada ejtan napadne jednog vjernika, vjernik e za svoj
trud u borbi protiv njega biti nagraen, dok ejtan od toga nee
imati nikakve koristi. Isto tako, i ovaj ovjek koji je ubijen, pored
toga to je sredstvo za potvrivanje istinitosti Allahovoga Po-
slanika, on nee imati nikakve koristi od toga. Da, zaista mi u
njegovoj knjizi runog opisa itamo istinitost Allahovoga Posla-
nika, ali to njemu ne donosi nikakvu korist zato to je on u vezi
sa ovom temom samo jedno nesretno sredstvo.
233
Buhr, Edeb, 95.; Muslim, Zekt, 148.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 7/290.
234
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/82.; Eb Jal, el-Musned, 2/341.; Hkim, el-M -
stedrek, 3/132.

5. Pohodi brodovima i Ummu Harm

Ummu Harm bint Milhn, radijallhu anh, po jednom
rivjetu bila je tetka po mlijeku Allahovome Poslaniku, dok u
drugoj predaji stoji da mu je bila neto poput tetke, zbog toga
to je bliska rodbina njegove majke. Allahov Poslanik je u njenu
kuu ulazio i izlazio slobodno bez optereenosti, i ponekada se
tu, zaspavi, odmarao. Jednom prilikom je prilegao da bi se od-
morio i odjednom je ustao sa osmijehom na veselom licu. Ummu
Harm bint Milhn, radijallhu anh, ga upita: Allahov Posla-
nie, zato si se nasmijeio? On joj odgovori:
Vidio sam jednu skupinu iz mog ummeta kako kree
u dihd sa laama poput vladara.
Kada je ova ena kazala: Hoe li zamoliti Allaha da ja
budem jedna od njih? on kao da izda nareenje:
Ti si jedna od njih.
Ponovo se vratio odmaranju. Nakon malo vremena opet se na
isti nain probudio sa osmijehom na licu i kazao iste rijei Ummu
Harmi, radijallhu anh. Ona je ponovo kazala: Hoe li zamo-
liti Allaha da i ja budem jedna od njih? Vjerovjesnik joj ree:
Ti e biti meu onim prvim.
Prole su godine. Ummu Harm, radijallhu anh, krenula
je u pohod na Kipar zajedno sa svojim muem Ubdeom ibn
Smitom, radijallhu anh. Meutim, tamo je pala sa svoje jaha-
lice i preselila na hiret.235
Od tog dana pa do danas muslimani posjeuju njihove me-
zare i prolijevaju suze za njima. Naravno, svaka suza koja se pro-
lije u isto vrijeme nosi znaenje potvrivanja istinitosti Allaho-
voga Poslanika jer je Allahov Poslanik kazao rijei iz nevidljivog
235
Buhr, Dihd, 3. i 8.; Muslim, Imre, 160-162.

svijeta i one su se u potpunosti obistinile. Ovu istinu potvruju

Kipar, historija Kipra i mezari ashba kao neoborivi svjedoci.
Da, sve ono to je kazao Allahov Poslanik dogaalo se kada
bi mu dolo vrijeme. I mi sve to vidimo i primjeujemo u ogle-
dalu povijesti, na osnovu ega obnavljamo nae svjedoenje da
je on Allahov Poslanik, i svaki put kada to primijetimo, onoliko
puta koliko ima atoma u naem tijelu kaemo: Istinu si rekao,
Allahov Poslanie.
Tano je da moda nai izrazi nisu dovoljni da to objasne,
ali glas to ga svaki vjernik u svojoj svijesti uje toliko glasno huji
da niko nema snage da to negira.
6. Ben Kantr
Allahov Poslanik, govorei o narodu koji e napasti islam-
ski svijet, kae:

.
Prije Sudnjeg dana pojavit e se Ben Kantr (Si-
novi Kantre), okruglih lica, sitnih oiju i pljosnatih
noseva!236
Neke historijske knjige govore da su to Mongoli. Zapravo,
u opisima Allahovoga Poslanika spominju se dva strana velika
napada na islamski svijet. Prvi napad dogodio se u Andaluzi-
ji (islamskoj paniji), a to je Ferdinandovo nasilje. Gledano sa
svakog aspekta, to je u potpunosti zapadnjako divljatvo. Tada
su poubijani mnogi ljudi, unitene biblioteke i popaljene knjige.
Drugi napad je nesrea koja je zadesila muslimane od Mongola.
236
Buhr, Dihd, 95., 96.; Eb Dvd, Melhim, 9-10.

Oni su sve kulturne centre u Egiptu, Siriji i Anadoliji sravnili sa

zemljom, opustoili sve strane i na kraju se povukli.
Ovim vijestima koje se tiu sudbine ummeta Allahovoga
Poslanika on je privukao panju i kao da je htio kazati: Kada
sljedbenici Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem, zaslue da
se kazne, Allah, delle nuhu, upotrijebi nasilnike i njima ih
urazumi. Da, nasilnik je Allahov, delle nuhu, ma! Najprije
se njime drugima osveti, a zatim se okrene i njemu se osveti,
odnosno, ni nasilnik nema koristi od nasilja. Meutim, Allah,
delle nuhu, nasilnike najprije poalje na muslimane, zatim
njih potrese i u zemlju utjera.
Da bi se sauvali od jednog tako loega kraja, Allahov Po-
slanik upozorava svoje sljedbenike i u vidu savjetovanja predlae
im da se uvaju od djela koja privlae Allahovu, delle nuhu,
srdbu. Zbog toga ih obavjetava o nesreama i belajima koji e
se dogoditi, i to opisujui ih. Da, ove rijei koje je on kazao obi-
stinile su se est-sedam stoljea nakon njega i na taj nain jasno
dokazale da je on istiniti vjerovjesnik.
7. Osvajanje Istanbula
Istanbul e biti osvojen. Grad koji se tada zvao Konstan-
tinija prijei e u ruke muslimana. Ovu radosnu i nadnaravnu
vijest od Allahova Poslanika Hkim u svom Mustedreku prenosi
na slijedei nain:
.

Konstantinija e jednog dana sigurno biti osvojena!
Kako je divna vojska koja e je osvojiti i kako je divan
vojskovoa koji e je osvojiti!237
237
Hkim, el-Mustedrek, 4/468. Pored toga v.: Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/335.;

Velike vojskovoe i svjetski vitezovi u svakom periodu, po-

evi od perioda ashba, nekoliko puta su dolazili do Istanbula
i vraali se samo da bi potvrdili ovu svetu rije. Eto, jedan od
njih je i Eb Ejjb el-Ensar, koji se nije vratio ve je ostao da lei
sred Istanbula. On je prava dragocjenost Istanbula, njegov biser.
Meni je doista teko da vam priam i ponavljam neto to svako
zna, i smatram da vam time troim dragocjeno vrijeme, ali, sti-
dei se, ne mogu a da ne navedem neke stvari.
Kada je osvojen Istanbul, na tvravu se popeo Ulubatli Ha-
san i pobo bajrak islma. On nije bio obian ovjek. On se od-
gojio i kolovao u Endernu238 i, u isto vrijeme, bio kolski drug
Ftihu.
U tom periodu bilo ih je nekoliko koji su se isticali. Meu
njima su najpoznatija trojica: prvi kadija (sudija) Istanbula Hzr
elebi, Ulubatl Hasan i u svijetu poznati osvaja hazreti Muha-
mmed-hn. Zajedno su uili, zajedno se odgajali i zajedno sjedili
u istom krugu ispred uitelja kao uenici.
Onog dana kada su prijeene zidine grada, Ulubatli se us-
peo na vrh tvrave iako ga je to kotalo toliko da mu se cijelo
tijelo isprobada i da na njemu zadobije veliki broj rana, i uspio da
pobode bajrak islma. Nakon nekoliko vremena kod ovog juna-
ka u posjetu je doao Ftih. Ulubatli je ivio posljednje trenutke
svoga ivota. Ftih se zaudio njegovom osmijehu na licu. Upitao
ga je: Zato se smijei? Odgovorio mu je: Malo prije je Alla-
hov Poslanik obilazio ovo mjesto! Vidio sam njegovo prelijepo
lice i zbog toga sam radostan!
Devet stoljea ranije Vjerovjesnik je kazao ovu radosnu vi-
jest! Nakon devet stoljea naao se u vojsci koja je osvojila taj
grad! I ja, oslanjajui se na ovaj dogaaj, kaem i uvijek u to
238
kola za vrijeme Osmanlija u kojoj su se kolovali najtalentiraniji uenici i djeca
najuglednijih dravnih slubenika. Nalazila se u prijestolnici.

govoriti: Bilo da se radi o tri-etiri osobe, ako se sa iskrenom na-

mjerom sastanu da rade za svoju vjeru, rh Allahovoga Poslanika
e biti pored njih i poastit e i njih i mjesto na kome se nalaze.
Eto, i osvajanje Istanbula je jedan dokaz koji ukazuje na
istinitost Allahovoga Poslanika, poput ostalih svjedoka njegove
istinoljubivosti. Eb Ejjb el-Ensr je jedan od najubjedljivijih
svjedoka svega toga. Jer on je jedan od prvih koji je uo da e se
Istanbul osvojiti. Zbog toga je doao ak iz Medine i ostavio u
emnet da mu se tijelo ukopa u Istanbulu.239
U dalekoj budunosti
1. Vehn (Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti)
Na Vjerovjesnik je kazao neke vijesti o dogaajima koji e
se odigrati u nama veoma bliskom periodu. Jedna od tih vijesti
je slijedea:

:
:

: .

:
.
Kao to gladni ljudi tre na sofru i navaljuju na nju,
tako e i svi narodi napasti na vas!
Jedan od prisutnih upita: Da li zato to e nas biti malo?
Allahov Poslanik ree:
239
Ibn Hader, Isbe, 1/405.

Ne, ve obrnuto: vas e tada biti mnogo. Meutim,

Allah e iz njihovih srca odstraniti strah prema vama
kao to bujica nosi sve to naie pred njom, a u vaim
srcima stavit e vehn.
Opet jedan od prisutnih upita: Allahov Poslanie, ta je to
vehn? On odgovori:
Strah od smrti i ljubav prema dunjaluku.240
Iz ovih rijei na prvi pogled razumijemo slijedea znaenja:
Jednog dana e na nas navaliti ostali narodi u velikim grupama.
Isto kao na sofri kada neko dijeli jelo, oni e meu sobom po-
dijeliti nae resurse! Da, stavit e ruku na sva naa podzemna i
nadzemna bogatstva i, gledajui nas pravo u oi, pljakat e nae
sofre. Znai, mi emo im pripremati zalogaje i stavljati ih pred
njih, a oni e gutati sve to se stavi pred njih sa apetitom koji ne
zna da se zadovolji.
Zbog ega e se sve ovo desiti? Zbog toga to mi neemo
biti jedno stablo sa jakim korijenima. ak emo biti poput otpa-
da koji nosi bujica. Da, naspram nas koji emo se odvojiti jedni
od drugih po udima, ponaanju, grupama i razliitim idejama i
raditi na tome da jedni druge pojedemo, oni e se ujediniti oko
ovosvjetskih dobara, postati jedna cjelina i na kraju nas sava-
kati. Nekad ranije su se oni bojali nas jer smo mi trali ka smrti
isto kao to su oni bjeali od nje, i mi smo ovaj svijet omalova-
avali, a danas mi se bojimo smrti i bjeimo od nje, a volimo
i dunjaluk vie od njih. Oni, koristei ovu nau slabost, udaraju
nas u najslabiju i po nas najosjetljiviju taku.
Na prvi pogled, ovaj hads kao da nas podsjea na kriarske
ratove, meutim, kad malo bolje razmislimo, jasno emo vidjeti
da on ukazuje na dogaaje koji su se odigrali u nama veoma
bliskoj prolosti.
240
Eb Dvd, Melhim, 5.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/359. i 5/278.

Raif Karada je napisao knjigu Petrol frtnas (Oluja petro-

la). Kasnije je ubijen od strane onih koji su zapoeli tu oluju jer
se u toj knjizi spominje nesrea i alost koja je zadesila turskog
ovjeka u XIX i XX stoljeu i buka i neprestani trud agresora.
Za Velianstvenu dravu241 ja sam protiv da se kae da je
to imperija jer ona to nije bila. Nakon perioda ashba i tbina,
to je bila najvelianstvenija drava, pa ako se govori o njoj, treba
kazati samo: Velianstvena drava. Na nju su se okomili kao na
sofru! Njihova jedina tenja bila je kako zauzeti ovu prostranu
i bakrom krcatu zemlju sa svim njenim bogatstvima. To je bio
jedan takav napad etrdeset razbojnika (harmija) da, pored
njega, skrivene kriarske agresije, otvoreni kriarski ratovi, koji
su se odigravali tokom historije, izgledaju mehki i lahki. Da,
pozvali su jedni druge kao kada se poziva na zijafet (gozbu) i
podijelili meu sobom imetak jedne cijele zemlje.
Hazreti Osmna, radijallhu anh, i hazreti Aliju, radi-
jallhu anh, udarili su s lea oni koji su tada okretali toak izda-
je i okrvavili taj sretni period. I Osmanlije su s lea udarili unuci
takvih obezglavivi islamski svijet.
Nasrnuli su na nas kao to navale na jednu spremnu i ukra-
enu sofru i, ujedinivi se, opustoili Velianstvenu dravu, kao
to kae pjesnik kif Ersoy: Neki su Hindi, neki divljaci, a neki
ne znam kakav ve belaj!
Kriari su jedno vrijeme napali sa odreenim shvatanjem, i
ti tadanji napadi bili su provale tadanjih zaostalih Evropljana.
Ove prevarene gomile ljudi dolazili su, po njihovome miljenju,
da spase grob hazreti Merjemin. Meutim, u naim oima, ha-
zreti Merjem je mnogo dragocjenija nego to oni misle i vjeruju
jer mi gledamo na nju kao na majku vjernika.242 U isto vrijeme,
241
Devlet-i lije. Misli se na Osmansku dravu.
242
Tabern, el-Mudemul-kebr, 6/52. i 8/258.

da je hazreti Merjem iva, mi bismo bili njeni pravi branitelji

naspram svih onih ideja koje bi i nju uznemiravale.
elim kazati ovo: U hadsima Allahovoga Poslanika o ko-
jima govorimo ne ukazuje se na kriarske ratove, koji su rezultat
tih zabludjelih umova, ve strano zapadnjako ujedinjenje, koje
smo iskusili sa svim njegovim strahotama i divljatvom u bliskoj
prolosti i koje i dalje zapaamo. Islamski svijet jo se nije spasio
od toga da bude njihova sofra! Kao to se vidi, ono to je kazano
prije etrnaest stoljea, danas se obistinilo i ostvarilo u potpu-
nosti.
2. Smutnja komunizma
Pripovijeda Ibn Omer, radijallhu anh: Jednog dana Alla-
hov Poslanik se okrenuo prema istoku i kazao:

.
Pazite se, smutnja e doi s ove strane (istok) i pojavit
e se u periodu ejtana!243
Ubjedljivo je snana procjena da ovim hadsima Allahov
Poslanik ukazuje na smutnju koja e se pojaviti na istoku kao
alternativa dananjih nevjernika i nasilnika Evrope!
Rije karn, koja se spominje u arapskom tekstu hadsa, kao
da ima znaenje roga, a prevodi se i kao period, stoljee. Zbog
toga je tanije da se ovoj rijei u ovom sluaju da znaenje peri-
oda, nego roga. Period ejtana je suprotan sretnom periodu.244 To
je period sistema zasnovanog na ateizmu koji negira Boga, na
dozvoljavanju svega i provoenja svih zlih djela na koja navodi
ejtan ovjeka od davnina putem due koja navodi na zlo. Taj
243
Buhr, Fiten, 16.; Muslim, Fiten, 45-50.
244
Misli se na period prvih generacija muslimana u VII i VIII stoljeu.

sistem je vanbrano dijete kapitalizma, ije je porijeklo nepri-

hvatljivo. I pored toga to danas doivljava svoje posljednje dane,
i dalje na ovozemaljskoj kugli nastavlja svoju borbu protiv vjere,
vjerovanja, svetih obiljeja i povijesti, pa ak i demokratije. I da-
lje je jedan strani san!245 Zbog toga mislim da Allahov Poslanik
govori o ovom periodu u kome su veina ljudi u nevjernitvu i
u kome vlada ovaj sistem koga je nazvao periodom ejtana. On
time upozorava svoj ummet na univerzalne krize koje e doi sa
tim periodom.
3. Blago Eufrata
Allahov Poslanik takoer kae:
(
)

.

Primaklo se vrijeme kada e se voda Eufrata povui

i pojaviti se brdo od zlata. Ko se bude tu naao, neka
nita od toga ne uzima!246
Do danas je u blizini Eufrata poinjen veliki broj pokolja.
Ako bismo poeli od bliske prolosti u Iraku i Iranu, koji su blizu
Eufrata, poinjen je veliki pokolj. U blizini Eufrata godine 1958.
izvren je masakr nad potomcima Allahovoga Poslanika. Meu-
tim, iz gore navedenog hadsa ne moe se zakljuiti da se misli na
ova dva dogaaja. Moda je bolje i prigladnije traiti ovaj znak u
nekim drugim dogaajima koji e se kasnije obistiniti.
Naprimjer, moe se rei da se ovim hadsom metaforino
ukazuje na to da e doi vrijeme kada e voda Eufrata biti dra-
245
Ovaj komentar je dat jo 1989. godine.
246
Buhr, Fiten, 24.; Muslim, Fiten, 30-32.

gocjena poput zlata. Takoer se moe kazati da se moda time

ukazuje na dohodak od brana, koji je poput zlata. Pored toga,
ovim je mogue da se ukazuje na to da e se voda Eufrata u
potpunosti povui i da e se ispod nje pojaviti ogromne naslage
zlata ili nafte. Ovdje se moe navesti i to da se povlaenjem ze-
mljita mogu pojaviti slojevi neke dragocjene rude. Meutim, o
emu god da je rije, bez imalo sumnje, eli se objasniti da e ta
oblast u okviru islamske drave biti poput dinamita-potencijalna
opasnost. Ovi dogaaji dosad se moda nisu obistinili, ali e se
kasnije obistiniti! Ljudi koji e doekati te dane jo jednom e
iskreno sa srca kazati: Sadakte Istinu si rekao, Allahov Posla-
nie, i na taj nain e ponovo osvjeiti svoje vjerovanje.
4. Proiavanje kranstva
Prvak svih stvorenja na oba svijeta, Allahov Poslanik kae
da e se kranstvo proistiti i da e se preobratiti u islm.247 Da,
toga dana e oni koji imaju Boiju objavu, uz Allahovu, delle
nuhu, pomo, promijeniti jo jednom nesretni tok muslima-
na, i to ba onda kada e predstavnici nevjernitva raditi protiv
vjernika. Tada e se jo jednom polomiti nos ateizmu! U ovoj
univerzalnoj borbi, obje strane e imati gomile mrtvih, koji e
pokriti ovozemaljsku kuglu, a orlovi e nositi mrtva tijela.248 Or-
lovi se ovdje upotrebljavaju metaforino i imaju specifian smi-
sao i sugestiju njima se oznaava odreena ustanova!
5. Reforme u poljoprivredi
Na polju poljoprivrede e se izvriti reforme. Uz pomo tih
reformi, umjesto da se hrani od jednog nara jedan ovjek, hranit
e se dvadeset ljudi, i to e teko pojesti. Ispod kore jednog nara
247
V. hadse koji govore o ovoj temi: Buhr, Enbij, 49.; Muslim, mn, 244-247.
248
Muslim, Fiten, 110.; Tirmiz, Fiten, 59.

ovjek e moi da se odmara u hladovini.249 Takoer e i zrna

penice biti tako krupna. Ovo su stvari koje mi trenutno ne vi-
dimo, ali e se sigurno u budunosti dogoditi. Ovo e se vidjeti
i rei e se: Ti si Allahov poslanik i ponovo e se ojaati veze
i dobiti dodatna snaga. Jer stoljea potvruju njega, i sve to je
kazao, jednog dana e se dogoditi.
Mi se divimo sutranjici koja e se roditi! To je takva su-
tranjica da izvan nje druge svjetlosti na vidiku nee biti! Ako se
ona ugasi, ivot e postati vjena duga crna no! kife, rahmet
ti dui!
6. Neuravnoteenosti dananjice
Da se ponovo vratimo vijestima koje ukazuju na nae vrije-
me. Allahov Poslanik kae:

.

Prije Sudnjeg dana proirit e se selamljenje samo
onih koji se poznaju i proirit e se trgovina toliko da
e ena pomagati muu da trguje! Prekinut e se rod-
binske veze! Svjedoit e se lano, a skrivat e se istina!
Pero e se pojaviti (dobit e svoju vrijednost)!250
Ovaj hads danas se tako jasno obistinio da nema potrebe za
tumaenjem i dodatnim objanjenjem.
249
Muslim, Fiten, 110.; Tirmiz, Fiten, 59.
250
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/407-408. i 419-420.; Buhr, el-Edebul-mufred,
str. 360.; Hkim, el-Mustedrek, 4/98.

Proirit e se trgovina toliko da e se ulagati milijarde ili

trilijoni bilo koje valute. Samo na reklame se potroe milioni i
milijarde novca. U veini sluajeva ena se koristi kao sredstvo
za reklamu. Ponekad ena sama ue u trgovinu i obilazi arije,
trgove, sajmove i pijace i biva sama reklamator. Neka niko ne
pomisli da ovim rijeima govorim protiv trgovine. Ja samo elim
ukazati na istinitost vijesti koje nam kazuje na Vjerovjesnik.
Rodbinske veze e se pokidati! Prava roditelja i blinjih ro-
aka bacit e se pod noge i bit e ugaena! Kada roditelji ostare
i ne bude se imalo koristi od njih, odnosno kad najvie osjeaju
potrebu za samilou i njegom, poslat e se u starake domove.
Ovi starci e raditi na tome da tamo steknu mir koji bi imali u
svojoj kui. Iako Allah, delle nuhu, poslije Sebe daje njima
najvee pravo,251 ovo Njegovo nareenje se nee potovati i sma-
trat e se normalnim svaki bezobrazluk prema njima tako da e
se ponaanje divljaka uporedo sa tim smatrati blaim i milostivi-
jim. Ovo to govorim, da li odgovara dananjici ili ne, to vi sami
vidite i ja to vama ostavljam na razmatranje!
Pero e dobiti svoju vrijednost! tamparije e danonono
raditi! tampat e se novine, revije i knjige! Izdavake kue i
knjiare bez prestanka e objavljivati knjige i enciklopedije, a ra-
fovi biblioteka e se prepuniti hiljadama raznih naslova! Pisanje
knjiga e postati zanat i proirit e se meu ljudima!
Lano svjedoenje e proeti drutvenu sredinu i niko nee
imati namjeru da tano svjedoi! Drutvo e postati poput jedne
fabrike lai i ivot e se u veini sluajeva kretati osom lai,
prijevara i izdaja!
251
V.: el-Bekara, 2/83.; en-Nis, 4/36.; el-Enm, 6/151.; el-Isr, 17/23. i Lukmn,
31/14.

Ove stvari se toliko jasno spominju i koriste se isti izrazi da

ak poneko moe pomisliti i posumnjati: Da li su ove rijei zaista
rijei naeg Vjerovjesnika?
Odgovor je veoma prost: Ove rijei se nalaze u knjigama
hadsa koje su napisane prije najmanje trinaest stoljea. Ako ove
rijei nije kazao Allahov Poslanik, ko bi ih onda mogao kazati?
Ko bi drugi mogao da nagovijesti ono to e se dogoditi poslije
trinaest vijekova tako jasno kao da je pred njegovim oima? Po-
red toga, ako ove rijei nisu rijei Allahovoga Poslanika, onda,
zar ne bi onaj koji ih je kazao morao posjedovati tako jak svijetli
vidik makar koliko i na Vjerovjesnik? Da li u historiji ima dru-
gog ovjeka poput Allahovoga Poslanika, da bismo mu mogli
pripisati ove rijei? Ne, nikako! Ove rijei vezane za nevidljivi
svijet i pripadaju samo Allahovome Poslaniku! Njegov Gospodar
ga njima poduio, a zatim je on nas obavijestio. Da, ovi dogaaji,
koji se danas javljaju, jasno nam pokazuju koliko je Allahov Po-
slanik govorio istinu u svojim rijeima.
7. Rasprostranjenost nauke
U jednom kuds hadsu Allahov Poslanik prenosi rijei
Allaha, delle nuhu:

.
Prije Sudnjeg dana u proiriti nauku da e je nauiti
i mukarci i ene, i slobodni i robovi, pa ak i mali i
veliki.252
Svi uzrasti e uiti nauku u kolama svakog ranga koje e se
otvoriti i kao da e se takmiiti u tome. Ovoliki broj otvorenih
252
Drim, Mukaddime, 27.; Eb Nuajm, Hil-jetul-evlij, 6/100.

kola i osnovanih univerziteta te ovoliko mobiliziranih sredstava

za irenje nauke na ovozemaljskoj kugli jasno nam govori da je
Allahov Poslanik u rijeima koje su mu dole od Allaha, delle
nuhu, ukazao na doba nauke i tehnologije. A svi poduhvati
u vezi sa ovom temom potvruju njegovu istinitost! Kao da se
svaka nauna institucija svojim jezikom stanja u kome se nalazi
obraa Allahovome Poslaniku rijeima: Ti samo istinu govo-
ri! To e potvrditi i sama nauka kada se vrati svom stvarnom
izvornom toku!
8. Bijeg od Kurna
Nadalje, Allahov Poslanik u jednom hadsu, koji potpuno
odgovara dananjici, kae:
Nee se dogoditi Sudnji dan sve dok Kurn ne posta-

ne stid za ljude, a islm ne postane usamljen.253
Nevjernik e svoje nevjernitvo jasno ispoljavati, dok e mu-
sliman govoriti o islamu sa potekoama kao da je to neto zbog
ega ovjek treba da se stidi. Oni e svoje ideje i svoja izdavaka
djela otvoreno reklamirati u autobusima i avionima, dok musli-
mani nee moi da otvore Kurn i da ga itaju. Ostat e pod
jednim takvim psiholokim pritiskom da, iako nema otvorene
zabrane, skrivat e se i stidjeti da su pristalice Kurna.
Da li ima mogunosti da danas negiramo ovu istinitu inje-
nicu? Da, zar nije ovo jedna od drama koju danas muslimani do-
ivljavaju? Zar islm danas nije doveden u takvo stanje da izgleda
udnovat, tj. usamljen?
253
Ibn Ebi-d-Dun-j, el-Ukbt, str. 216.

Da stavimo taku na nae alosno stanje i da ne odugovla-

imo o tome! Sve je to Allahov Poslanik najavio vijekovima prije,
i to u potpunosti. Vijesti koje je kazao, kada je dolo vrijeme,
potvrdile su istinitost Allahova Poslanika, i to do u detalje. Ne
znam, zar nam nije dovoljno sve ovo da bismo se ponovo vratili
ovoj linosti i dali mu obeanje da emo ga slijediti?
9. Pojam vremena
U jednom drugom hadsu, u kome se spominje kao pred-
znak Sudnjeg dana stid od Kurna, Allahov Poslanik u nastav-
ku kae:
Nee biti Sudnji dan sve dok se ne priblii vrijeme i
mjesto.254
Rije tekrub, koja se spominje u hadsu, znai pribliava-
nje dviju stvari, jedne drugoj. Ovim Allahov Poslanik ukazuje
na relativnost vremena, a ujedno i na to da e se ono to je pri-
je postizano za due vrijeme, postizati u kratkom vremenskom
periodu. To da smo uli u period brzine na svakom polju putem
preokreta u tehnologiji i industriji, danas jasno znaju ak i djeca.
Kao to se ukazuje na to u ovom hadsu, ujedno se ukazuje na
brza sredstva kojima e se skratiti rastojanja. Pored toga, ovdje
se dotie jedna tema koju mogu razumjeti astrolozi i oni koji se
bave astrofizikom. Planeta Zemlja vremenom uzima oblik elipse.
Ova promjena e imati utjecaja i na vrijeme, i dok mi neemo ni
osjetiti, utjecat e na nae sahate i stanje na ovom svijetu.
Ja sam iz ovog hadsa shvatio jo jednu stvar, a to je da vri-
jeme ima svoje relativno tijelo. Meutim, gdje god da je, vrijeme
je vrijeme. Naprimjer, otiite do sazvijea Bika, ili pogledajte
254
Hejsem, Medmeuz-zevid, 7/324.; Za ostale predaje koje govore o pribliavanju
vremena kao predznaku Sudnjeg dana v.: Buhr, Edeb, 39. i Fiten, 25.; Muslim,
Ilm, 11. i 12.; Eb Dvd, Fiten, 1.; Tirmiz, Zuhd, 24.; Ibn Mde, Fiten, 26.

jednu maglinu (nebulu) koja je od nas udaljena etrdeset miliona

svjetlosnih zraka, kako se odatle udaljava brzinom sto pedeset
hiljada kilometara u sekundi. Vidjet ete veoma razliite vremen-
ske periode! To je jedno vremensko mjerilo za maglinu (nebulu)
koja se udaljava brzinom od polovine brzine svjetlosnih zraka.
Procenti su skriveni ak i za ono to se nalazi na niem nivou.
Da, ako jednog dana ovjek pronae mogunost da izie
izvan Sunevog sistema, vjerovatno e njegovo ovdanje shvata-
nje vremena u potpunosti biti poremeeno.
Eto, Allahov Poslanik sa dvije tajnovite i magine rijei uka-
zuje na veoma drugaija mjerila vremena koja e se kasnije poja-
viti, i to samo izrazom tekrebez-zemn.
Sada se pitamo: Da li ove rijei mogu biti rijei jednog ovje-
ka? Ko drugi moe znati sve ove injenice osim Bia koje Svojom
moi upravlja vremenom i prostorom? Molim vas, da li moe ovo
znati jedan nepismeni ovjek u periodu kada vlada nepismenost?
Svakako da ne moe. Meutim, o svemu ovom je njega obavije-
stio Allah, delle nuhu. On nas je obavijestio samo o onome
to mu je Uzvieni Gospodar obznanio.
Prolaze dani, mjeseci, godine i stoljea. Nauka i tehnologija
se razvijaju krupnim koracima, i kao rezultat, stie se do cilja
onako kako je to Allahov Poslanik stoljeima ranije kazivao o
tome. I na kraju, naunik ne moe da skrije svoje uenje u vezi
sa ovim pitanjem. Sa zanesenou cijele due potvruje Allaho-
vog Poslanika i kae: Allahov Poslanie, ti si sama istina.
10. Rasprostranjenost kamate

Jednog dana e se kamatni sistem maksimalno proiriti
tako da e ak praina kamate dotai i onoga ko je ne koristi. Na
ovu bolest, koja se svakog dana sve vie proiruje u zastraujuim
dimenzijama i koja je danas jedan od najveih problema, Alla-
hov Poslanik je ukazao rijeima:

Doi e ljudima takvo vrijeme da nee ostati niko ko

nee jesti kamatu! I na onoga ko je ne bude jeo stii e
njena praina!255
U hadsu se skree panja na dvije stvari.
Prvo, sav dravni novac stavit e se u posudu kamate. Zbog
toga e banke zajedniki raditi sa svim drugim institucijama.
Tada ovjek, koliko god da se bude pazio, neminovno e uzeti
udjela u ovoj zaraznoj bolesti koja je preokupirala ivot, odno-
sno, i njega e neto od toga uprskati. Meutim, u takvom stanju
ovjek e moi da se spasi samo sa nijetom, i nijet, kao iskrena
namjera, za njega e biti jedino sklonite.
Drugo, u arapskome jeziku dotai prainu ili zemlju ima
jo jedno posebno znaenje. Neki e jesti kamatu, a oni koji je
nee jesti bit e ugroeni njenom prainom. Grupa kapitalista
svoje imetke e poveavati kamatom i tako e napredovati, dok
e proleterska klasa u isto vrijeme biti osiromaena te e se na
kraju izmeu ove dvije grupe voditi estoka borba, i tako e ci-
jelo drutvo baciti u prainu, odnosno, uvest e ih u tu guvu, i
jednog dana doi e dotle da e svi time biti uznemireni.
Mislim da se sve ovo dogodilo i da se i dalje dogaa. Dana-
nji ovjek i jednu i drugu stranu na koje ukazuje ovaj hads po-
smatra u cjelokupnoj njihovoj runoi. I da ponovo navedemo:
danas kao da nema nijedne trgovinske ustanove koju nije dota-
kla kamata, direktno ili indirektno. irom Svijeta sva trgovina
se vrti oko takvog shvatanja i u cijelom Svijetu poslovi kamate
prihvaeni su kao promjena imetka i kupoprodaja novca.
255
Eb Dvd, Buj, 3.; Nes, Buj, 2.; Ibn Mde, Tidrt, 58.

Prvak svih stvorenja na oba svijeta privukao je panju svo-

jim sljedbenicima mnogo ranije na krizu kamate koja e napasti
ovjeka i upozorio ih da budu svjesni i budni da se ne bi zaglibili
u njen glib. Meutim, ta vidimo danas: cio islamski svijet zagli-
bio se u glib kamate do grla, u njemu se davi i ini se da ne ini
nita da se izvue iz te odvratne situacije. A znamo da je islm
vjera koja je objavila rat kamati!256
Kamo sree da su muslimani shvatili makar jedan dio ovih
kurnskih izraza o ovoj temi u kojim se izraava prijetnja. Danas
se ne bi nalazili u najgoroj situaciji u Svijetu kao rtve kamate.
11. Vrijeme kada e se vjernik kriti

Jo jedan hads koji prikazuje dananjicu:

.

Ljudima e doi takvo vrijeme da e se vjernik kriti
meu njima isto kao to se danas kriju munfici meu
vama.257
Kako se ponaao munfik u tom periodu? Da ga ne bi osje-
tili, tragao je za razliitim metodama. Isto tako e se i vjernik po-
naati tako to e sebe skrivati, krijui ibdetiti, i truditi se da sa-
uva poziciju na kojoj se nalazi... U suprotnom, nee mu dati da
napreduje. Ti zlonamjerni pobjednici i rukovodioci nee eliti da
se meu njima nalazi takav ovjek i njemu slini. Neki poslovni
256
O, vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.
Ako ne uinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako
se pokajete, ostat e vam glavnice imetaka vaih, neete nikoga otetiti, niti ete oteeni
biti. (El-Bekare, 2/278-279.)
257
Tabern, Musnedu-mijjn, 1/148.

centri i jedan dio dravnih institucija za njih e u potpunosti biti

zatvoreni i oni e u drutvu biti omalovaavani i prezirani.
Jedan drugi hads potvruje ove injenice, a glasi:
Pojavit e se smutnje! Tada e se ovjek zbog svog na-
maza prezirati od strane drugih isto kao to se danas
prezire ena koja poini blud.258
Naravno da je rije o uporeivanju sa enom koja poini
blud u odnosu na prijanje vrijeme jer se danas blud u ponekim
oblastima ak smatra zanatom.
Da, ako se ne bi uzeli u obzir pojedinci u odreenim peri-
odima, doi e dani kada e ljudi biti omalovaavani zbog toga
to klanjaju namaz, bit e okrivljeni kao da ine neko sramotno
djelo, i zlostavljani e biti pod vlau snaga zla, a izbjei e tu
nesreu tako to e kriti svoju vjeru i svoja djela.
12. Petrol u Tleknu

Allahov Poslanik kae:
.

!

Vejhan lit-Tlekni fe inne lillhi fh kunzen lejset

min zehebin ve l min fiddatin.
U arapskome jeziku rije vejh se koristi kada se eli nagovje-
stiti neto to u sebi nosi negativnu implikaciju. Kada je kazao
da e hazreti Ammr, radijallhu anh, pasti kao ehid, Allahov
Poslanik je koristio isti izraz pa je rekao: Vejhke j Ammr.259
A Tlekn je naziv oblasti u Kazvinu gdje se nalaze ogro-
mne naslage petrola. Na Vjerovjesnik je u ovom hadsu rekao:
258
Ali el-Muttek, Kenzul-umml, 11/180. (Prenosei od Nuajm b. Hammda i T -
bernja)
259
Buhr, Salt, 63.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/5.

Blago li Tleknu! U njemu se nalaze Allahove rizni-

ce koje nisu ni od zlata ni od srebra!260
U budunosti, tu se mogu pojaviti i druge dragocjene rude.
Moda se mogu pronai slojevi uranijuma i dijamanata, ali to
nee promijeniti rezultat. Allahov Poslanik ovdje govori o jednoj
riznici koja nije ni od zlata ni od srebra. Danas se to obistinilo.
Znai, ak i petrol koji se vadi iz Tlekna potvruje i izraava
istinitost Allahovoga Poslanika.
13. Slijeenje Ehl-i kitbija

Islamski svijet e prijanje narode, odnosno krane i jevreje,
imitirati i slijediti stopu u stopu i pedalj po pedalj. ak neki od
njih, ako zabije glavu u rupu gutera, muslimani e ga slijediti i
zabiti svoje glave na isto mjesto. Na Vjerovjesnik, alejhis-saltu
ves-selm, to stanje opisuje slijedeim jasnim rijeima:

! : .

:

Slijedit ete one prije vas korak po korak, pedalj po
pedalj, pa ak da oni zabiju svoju glavu u rupu gutera,
vi ete isto uiniti!
Ashbi su upitali da li se za one prije nas misli na krane
i jevreje, nato im je Allahov Poslanik odgovorio:
Fe-men, to znai: A ko bi drugi bio?261
260
Ali el-Muttek, Kenzul-umml, 14/591.
261
Buhr, Enbij, 50.; Muslim, Ilm, 6.

Danas je nae i stanje cijelog islamskog svijeta na vidjelu.

Veina nas je izgubila svoju linost i bolno jecamo u krizi identi-
teta. Nae stanje je poput ovce koja se izgubljeno i zaueno kre-
e izmeu dva stada, kao to je reeno u hadsu. Sva negativna
svojstva, koja su nekada unitavala i slabila ostale drave, danas
su nas stegla sa svih strana poput hobotnice i vade nam duu. A
mi ovu zamku smrti s nerazumnou imitiranja smatramo refor-
mom i stazama civilizacije. Da, ni u jednom periodu nijedan na-
rod na ovom svijetu nije imitaciju uzeo u ovolikoj mjeri za stra-
snu ljubav kao to smo to uinili mi u slijeenju Zapada! Danas
svaka novost koja se pojavi na Zapadu, bez ikakvog ispitivanja
njezine pozadine, kod nas se odmah u potpunosti prihvata, i ak
u brzini tog prihvatanja mnoge zapadne zemlje ostavimo za so-
bom. Suprotno tome, Allahov Poslanik je u najmanjim stvarima,
ak i u pitanjima koja su shvatana kao detalji, njima bio opozici-
ja.262 Poto nam to nije tema, ne elim otvarati njena vrata.
Sada elimo ukazati na nekoliko dogaaja koje je Allahov
Poslanik prije nekoliko stoljea nagovijestio i koji su se obistinili
kada im je dolo vrijeme. Naravno, svaki dogaaj se obistinio
onako kako je on svojim rijeima kazao, obradovao ili upozorio.
Kada se pojavilo odreeno vrijeme za to, svaki od tih dogaaja
se obistinio i posvjedoio njegovu istinitost.
c. Vijesti o razliitim naunim disciplinama
U ovom dijelu elimo navesti nekoliko rijei koje je Allahov

Poslanik kazao o razliitim naunim granama. Pored toga, time
elimo ukratko ukazati na njegovu istinitost i posvjedoiti nje-
govo poslanstvo kao temeljni princip svega navedenog.
Kao primjer v.: Eb Dvd, Salt, 88.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/264-265.
262

On je prije etrnaest petnaest stoljea kazao neke rijei.

Od tada do danas sve naune grane koje su obraivale te njegove
rijei napredovale su ogromnim koracima i prele su zadivljujue
staze. Na kraju su govor Istinitog Obavjetaa potvrdili naunici
koji su se smatrali, svaki za sebe, genijima u svojim oblastima, i
to jezikom nauke. Da, nijedna rije koju je kazao Allahov Posla-
nik na ovom polju nije proglaena lanom.
Nauka, tehnologija i tehnika, koje napreduju krupnim ko-
racima, umjesto da se poklone oboavaocima nauke, one ih sve
ostavljaju i klanjaju se pred Allahovim Poslanikom sa potovanjem
i edebom i snanim glasom izgovaraju: Istinu si rekao! Zapravo,
drugaije i ne moe biti, jer on je istiniti Allahov poslanik.
Tim povodom ostavljamo te naune analize knjigama i na-
unim revijama koje o tome govore, ali emo raditi na tome da
ovdje navedemo nekoliko primjera koje smo izabrali kao saetak.
1. Lijek za svaku bolest

Allahov Poslanik u jednom hadsu koga prenosi Buhr kae:
.

Allah nije poslao nijednu bolest, a da nije sa njom po-
slao i lijek za nju,263
odnosno, koliko god da ima vrsta bolesti, Allah, delle
nuhu, je za sve njih stvorio lijek i izljeenje. Ova rije Allahova
Poslanika trebalo bi da je najopirnija i najsadrajnija rije koja
je kazana dosad u svijetu medicine, a u smislu davanja motiva za
izuavanjem te nauke. Ona ima slijedee znaenje: Ako postoji
jedna bolest, onda sigurno za nju postoji i lijek. Znai, jednog
263
Buhr, Tibb, 1.; Ibn Mde, Tibb, 1.

dana e se nai lijek za svaku bolest uz Allahovu, delle nu-

hu, podrku i pomo.
U jednoj drugoj predaji ovog hadsa kae se:
.

Svaka bolest ima svoj lijek.264
U jednom drugom hads-i erfu stoji slijedee:

:

.
Lijeite se! Ako je Allah ostavio neku bolest, iza nje je
ostavio i lijek. Samo jedna bolest nema lijeka, a to je
starost.265
Da pronau lijek za produavanje ivota i da zaustave lju-
de na odreenome mjestu, pa ak i da uspore smrt, na kraju
nee moi da zaustave sudbonosno odreeno putovanje ljudske
povorke. To putovanje poinje od svijeta dua, pa prolazi kroz
djetinjstvo, mladost, starost i na kraju se susree sa mezarom, a
odatle se produuje do oivljenja ljudi i nae svoj kraj u Denne-
tu ili Dehennemu. Ovu putanju je nemogue zaustaviti. Ljudi
e se raati, rasti, stariti i umirati. Meutim, izvan toga svaka
bolest ima svoj lijek, samo treba da se on istrai i pronae.
Prvak svih stvorenja na oba svijeta ovim i slinim rijei-
ma podstie cijelo ovjeanstvo na nauku i poziva sve naunike,
istraivae i one koji imaju inspiraciju da trae lijekove. Izdvojite
pare iz vaih budeta, osnujte istraivake institute, krenite do
obale smrti i uzmite pod svoju kontrolu tu iroku oblast koja se
prostire sve do te granice!
264
Muslim, Selm, 69.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/335.
265
Eb Dvd, Tibb, 1.; Tirmiz, Tibb, 2.; Ibn Mde, Tibb, 1.

Zapravo, Kurn-i kerm uvijek upuuje na ove probleme

i, u pravcu podsticanja na nauku, daje mudze vjerovjesnika i
putem tih mudza idealizira budua istraivanja. Svakako, kao
to su bili vodii ovjeanstvu u duhovnom ivotu i izvodili ih
sa stranputica na Pravi Put i obalu spasa, vjerovjesnici su, isto
tako, u prirodnim naukama, iji je izvor razum, uzeli na sebe
odgovornost da budu vodii, i na taj je nain svaki od njih na
odreenom polju bio uitelj i upuiva ovjeanstvu, koji je uka-
zao na staze koje vode toj oblasti. Zbog toga se moe kazati da je
ovjeanstvo kljueve svih, i duhovnih i materijalnih dostignua
uzelo iz ruku vjerovjesnika. Naravno, objanjenja mudza vje-
rovjesnika u Kurnu data su da bi se ovjek podstakao da stigne
do njihovih granica.
Naprimjer, hazreti s, alejhis-selm, Allahovom, delle
nuhu, dozvolom je oivljavao mrtve. Kurn nam o tome go-
vori. Meutim, to je posljednja granica. Dostignue ljudi se tu
zavrava! Zato? Zato to se svijet obinih stvari tu zavrava, a
odatle poinje svijet nadnaravnosti. Ono to ovjek uini svo-
jom snagom, voljom i mogunou, u granicama je prirodnih
zakona. Da, dokle god da stigne razvoj nauke i tehnologije, neka
stigne, ali nikada ne moe prijei granicu mudza. Te granice
su mjesto gdje se eu veliki vjerovjesnici, i tako e to vjeno
ostati. Da, tu se nalaze samo vjerovjesnici. Izvan toga, do granice
odakle poinju mudze, ovjeanstvo ima mogunosti da na-
preduje i, zapravo, svaki podsticaj je zbog toga i dotle.
Eto tako Kurn mudzom hazreti sa, alejhis-selm,
podstie ljude i govori im da su putevi lijeenja bolesnika otvoreni
sve do granice smrti. ak i bolesti iji lijek nije dosad pronaen,
poput raka i side, sigurno imaju lijek, ali traite i pronaite ih!
Kao to je poznato, neke bolesti koje su nekad izgledale neizlje-
ive danas se lahko lijee. Isto tako, ako budete radili, moete
pronai lijekove i za te tee bolesti!

Ili npr. u mudzi hazreti Msa, alejhis-selm, koja je

njegovom rukom predstavljena ljudima, daje se do znanja da se
neka mrtva bia mogu iskoristiti i mogu im se dati razne du-
nosti i odgovornosti. Svakako, danas su vrata tome odkrinuta.
Meutim, ni danas ni u budunosti ovjek ne moe baciti tap iz
svojih ruku, a da se on pretvori u pravu zmiju jer je to dogaaj
koji se odigrao u oblasti nadnaravnih stvari, a mi moemo raditi
samo ono to se nalazi u okviru obinih stvari.
Mislim da je prikladno da ovdje kaem o drugoj strani
Kurna, koja je za ovjeka nedohvatljiva i neprevaziena. Da,
Kurn je od poetka do kraja posljednji vidik za ideju vjenosti, i
to vidik do kojeg je nemogue doi. Naravno da e se jednog dana
rijei najboljih pjesnika i knjievnika i govori koji pokreu za so-
bom ljude pribliiti do vrata Kurna, ali e se zaustaviti na vidiku
uenja poput slavnoga arapskog pjesnika Lebida. Jer Kurn je
u svome izraavanju nadnaravan, a rijei ljudi, koliko god da su
lijepe, ipak su rijei upotrijebljene u svijetu obinih dogaaja.
Zbog toga to je ova tema sama po sebi drugaija i posebna,
iako smo se dotakli nje, ipak emo je ostaviti za posebno poglav-
lje.
Mudze vjerovjesnika, kao to smo malo prije kazali, sa-
injavaju odreenu granicu i crtaju nove horizonte za ljudske
znanosti. U isto vrijeme, nalazei se u Kurnu, ove mudze
izvravaju dunost podsticanja ovjeanstva na nauku. Sve to
dolazi nakon toga ostavlja se ovjeku da bi se trudio.266
ovjek treba da radi i da se trudi. Treba da stigne do te
take da odradi sve to je u krugu njegovog dostignua i da se
priblii do granice nadnaravnosti. Zamislimo i da prijee jedan
korak dalje, opet e se kretati horizontima gdje se nalaze plodovi
nadnaravnosti.
266
Za opirnije objanjenje v.: Bediuzzamn, 2. Makam 20. Rijei, Mukaddime.

Da, ovjeanstvo na polju medicine moe da zabiljei uz-

dignue do smrti. Kada se doe do smrti, onda tu nema izlaza i
lijeka jer je smrt, isto kao i ivot, neto to nastaje Allahovim,
delle nuhu, stvaranjem. Slijedei jet upuuje na tu injenicu:
Onaj koji je dao smrt i ivot...267

Da, smrt nije kolaps, nije opadanje, nije gaenje i nije raspa-
danje. Ona je samo uzimanje, Allahovom, delle nuhu, voljom
i nareenjem, onoga to je dato do odreenog dana. Podstica-
nje na putu znanosti moe biti na ovaj nain. Svi dostojni i do-
broduni ljudi treba da se okoriste od ovih podsticaja, da uzmu
odatle pouke, da ih iskoriste i da ih ponude na slubu i korist
ovjeanstva.
Na Vjerovjesnik je lino o medicini, a naroito o preven-
tivnoj medicini zvanoj higijena, kazao veoma veliki broj savjeta.
Zapravo, vei dio medicine zauzima higijena, zato to je neop-
hodno sauvati nekoga prije nego se razboli, a to je veoma lahko,
a nakon to se ovjek razboli, lijeenje je mnogo tee, problema-
tinije i skuplje. Zbog toga je na Vjerovjesnik prije svega dao
vanost tome i veinu svojih medicinskih savjeta usredsredio na
preventivnu medicinu.
U Sretnom periodu, odnosno za vrijeme Pejgamberova i-
vota, doktori nisu mogli nai za sebe posla u Medini, naroito
oni koji su dolazili sa strane. Najvei uzrok tome bilo je potpuno
potovanje i provoenje u praksu pravila koja je na Vjerovjesnik
kazao u vezi sa ovom temom.
Allahov Poslanik, i pored toga to je obavljao dunost du-
hovnog doktora srca i dua, bio je poput doktora za tjelesne bole-
267
El-Mulk, 67/2.

sti. Za ljude u njegovom okruenju preduzimao je mjere koje su

ih uvale i od duevnih i od tjelesnih bolesti.
Kuga je u periodu kada se Vjerovjesnik pojavio bila strana
bolest koja se nije mogla zaustaviti. Ono to je danas AIDS, tada
je bila kuga. Naspram kuge, ashbi su bili predostroni i paljivi
jer ih je Allahov Poslanik uvijek upozoravao na tu bolest. Ova
svijetla skupina je ivjela u svojoj zemlji isto, ugodno i zdravo,
ali kada su, uslijed vojnih pohoda, otili u mjesta kao to su m,
Sirija, Haleb i Antakija, i njih bi pogodila kuga koja se javljala u
Bizantiji, gdje su joj bili otvoreni putevi. Tako je i kuga u Am-
vasu bila jedna od tih, gdje je u tom prokletom mjestu 30.000
ashba umrlo od nje ehidskom smru.268
Toga dana meu onima koji su bili u Amvasu nalazio se i
Emn Ummeta (najpovjerljiviji ovjek meu sljedbenicima Mu-
hammeda, sallallhu alejhi ve sellem) Eb Ubejde ibn Derrh,
radijallhu anh. To je onaj Eb Ubejde, radijallhu anh, za
koga e hazreti Omer, radijallhu anh, godinama kasnije, kada
je nasmrt kopljem ranjen i stavljen na leaj, rei: Da je danas iv
Eb Ubejde, predloio bih da on stane na moje mjesto.269
Kada su stanovnici Nedrana doli i zatraili od Allahovoga
Poslanika da im poalje nekog povjerljiva ashba da ih poduava
islmu, Allahov Poslanik je pogledao u njega i kazao:
Ustani i idi sa njima!270
On je najpovjerljiviji u Ummetu i jedan od deseterice koji su
obradovani Dennetom. Toga dana, kada je kuga odnosila ivote
ljudi poput oluje, na tome mjestu se naao i ovaj slavni ashb.
Bili su to dani kada je hazreti Omer, radijallhu anh, bio
halfa. Halfa Allahovoga Poslanika obilazio je osvojena mjesta i
268
269
Ibn Kesr, Tefsrul-Kurnil-azm, 4/330.; Tber, Trhul-umem vel-mulk, 2/580.
270

izbliza pratio sva dogaanja. Htio je ii u Amvas, ali kada je uo

da se tamo pojavila kuga, odustao je od te namjere. Eb Ubejde,
radijallhu anh, isprijeio se ispred njega i upitao: Omere zar
bjei od Allahove sudbine? Omer, radijallhu anh, ree: Da,
bjeim od Allahove sudbine u Allahovu sudbinu! Ovo je Ome-
rova, radijallhu anh, otroumnost.
Da li je ispravno postupio? Da li je njegov povratak ispravan?
Kada je Omer, radijallhu anh, poeo sumnjati u svoj postupak,
pritrao mu je upomo Abdurrahmn ibn Avf, radijallhu anh,
tako to je prenio hads:

.
Ako ujete da se u nekome mjestu pojavila kuga, ni-

kako tamo ne idite! A ako se pojavila u mjestu u kome
se nalazite, onda ne izlazite iz toga mjesta da biste od
nje pobjegli!271
Lijepo vas pitam i molim vas, kaite mi, zar ovo nije isto
ono to danas medicina modernim jezikom naziva karantinom?
Ovo je, prije mnogo stoljea, kazao Allahov Poslanik, a danas
mu medicina kae: Istina, istinu si kazao!
2. Gubavi i karantina
U jednom hadsu koga prenose Buhr i Ahmed ibn Ha-
nbel, Allahov Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, kae:

.

271
Buhr, Tibb, 30.; Muslim, Selm, 98.

Bjeite od medzma (gubavog), kao to bjeite od

lava!272
Ovi izrazi, koji se kao uporedba koriste u hads-i erfu, ne-
maju nikakve veze, kao to neki misle, ni sa mikrobom lepre ni
sa time da je gubav ovjek lav. Mislim da su i ovdje u pitanju,
kao i kod mnogih drugih problema, izmiljena tumaenja ovih
uporedbi. U izrazima Allahovoga Poslanika, nikako nije u pita-
nju jedna takva namjera.
Bjeanje koje se ovdje preporuuje nema znaenje obui ci-
pele i pobjei. Moda nam Prvak svih stvorenja na oba svijeta
ovakvim hadsima predlae da se borimo protiv bolesti koja se
zove guba (lepra) i da istraujemo naine lijeenja od nje, od-
nosno, predlae se karantina i predostronost da ne prelazi na
drugog. Ljudi, isto kao to su paljivi naspram opasnosti lava
da im ne nanese tetu, isto toliko trebaju biti paljivi naspram
gube jer se u svakoj rijei Allahovoga Poslanika nalazi posebna
mudrost. Svakako, do shvatanja istinitih injenica u njegovim
rijeima mogue je doi samo uz veoma ozbiljan trud i rad.
3. Kada pas polie posudu

Imm Muslim u svom Shihu prenosi:

.
Kada neki pas polie vau posudu, ona e se oi-

stiti ukoliko se opere sedam puta, od kojih prvi put
zemljom.273
272
Buhr, Tibb, 19.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/443.
273
Muslim, Tahre, 91.; Tirmiz, Tahre, 68.

U to doba nije bilo hemijskih sastojaka poput onih kojim

mi danas sterilizujemo posude. Za proces dezinfekcije Allahov
Poslanik je preporuio tada najvie zemlju. Meutim, u kasnijim
naunim istraivanjima dolo se do zakljuka da i zemlja vri
funkciju ienja isto kao i voda. Takoer, zemlja u sebi sadri
tetralit i tetrasklin, a to su sastojci koji se upotrebljavaju u de-
zinfekciji nekih virusa. Znai, svojom preporukom da se posude
oiste zemljom, Allahov Poslanik je naredio da se te posude prije
svega sterilizuju.
Pored toga, u ovom hads-i erfu obraa se panja i na sli-
jedee injenice:
Neke bolesti se, koje se mogu pojaviti kod psa, ponekad
mogu prenijeti i na ovjekovo tijelo. Ova injenica je neto to se
smatra veoma novom injenicom i novim problemom.
Druga injenica: Izmet psa i tome sline stvari mogu biti
u potpunosti tetne po zdravlje ovjeka. Njegove bale su poput
toga. Nakon odreenog perioda, ve je nemogue zaustaviti bole-
sti koje se javljaju od njih. Zbog toga je sterilizacija veoma bitna.
Trea injenica: Posebna taka kojom se privlai panja u
naredbi da se najprije opere zemljom jeste to da je zemlja u tom
trenutku u stanju mikroba sterilizacije, i to da se pored toga ope-
re jo est puta, a po drugoj predaji sedam puta. Zapravo, ova
tema se pojavljivala u nekim njemakim i engleskim asopisima
i rijei Allahovog Poslanika su potvrene i sa njihove strane.
Na Vjerovjesnik se toliko osjetljivo i oprezno odnosio pre-
ma psima da je ak jedne prilike na osnovu svog linog miljenja
naredio da se poubijaju.274 Meutim, kasnije je zaustavio tu svoju
odluku i kazao:
274
Buhr, Bedul-halk, 17.; Muslim, Tahre, 93.

Da psi nisu poseban svijet (vrsta), naredio bih da se

svi poubijaju.275
A to znai da psi nisu sami po sebi jedna skupina od eleme-
nata ekoloke ravnotee, kao to su ljudi, ivotinje, biljke i mrtva
bia, i da njihovo postojanje na osnovu prirode koju je Allah,
delle nuhu, stvorio nije obavezno, naredio bih da se u potpu-
nosti unite jer je pas stvorenje koje je leglo mikroba.
Gledajui u ovu posljednju injenicu, pristup Allahovoga
Poslanika ovoj temi je posebna mudza. Vidi se da je jo u tom
periodu ovim principom da se ne ubija nepromiljeno svaki pas
ozakonjena ekoloka ravnotea i ouvanje reda u prirodi, o emu
mi tek sada polahko poinjemo da govorimo. Mi jedva nakon
1400 godina poinjemo polahko dizati svoj glas da se ne uni-
tavaju i da ne nestane roda, kitova, slonova, nosoroga i ostalih
vrsta jedostavno da se ne bi poremetila ravnotea u prirodi. A
Allahov Poslanik prije hiljadu i vie godina, izgovarajui rijei:
Da psi nisu poseban svijet (vrsta), podsjetio je, ak u toliko
ranom periodu, na ovu za ivot bitnu stvar.
Allah, delle nuhu, stvorio je vasionu, i meu elementi-
ma koji je sainjavaju je uspostavio sveopu ravnoteu. Ovaj jet
ukazuje na taj generalni princip:
*

*

A nebo je digao. I terazije (ravnoteu) je postavio, da ne
prelazite granice u mjerenju!276
Da, Allahov Poslanik je bio ovjek ravnotee. Svakako e
uvati tu ravnoteu i nee dozvoliti, kao to je gore spomenuto,
potpuno unitenje pasa. Samo u jednoj ovako maloj reenici,
koja sadri par rijei, ima toliko nadnaravnih injenica koje mi
275
Tirmiz, Sajd, 16.; Eb Dvd, Edh, 21. i Tahre, 37.
276
Er-Rahmn, 55/7-8.

moemo primijetiti, a ko zna za koliko e novih injenica ubu-

due ova ista reenica biti inspiracija. Gledano na period kada
je kazana, jedan ovjek, da je cio ivot razmiljao i kazao samo
nju, bilo bi dovoljno da ga ubrojimo meu genije, ali Allahov
Poslanik poput ove ima jo na hiljade slinih reenica. Genijal-
nost ostavljamo na njegovim vratima odakle je poput prosjaka
traimo, vraamo se da stavimo taku na ovaj hads:
Jasnim jezikom i bez imalo sumnje tvrdimo i kaemo da
svi dogaaji sebi specifinim jezikom uvijek potvruju istinitost
Allahovoga Poslanika i izgovaraju rijei: Ti si Allahov poslanik
i ti istinu govori. Nimalo ne sumnjamo da e svi ljudi jednog
dana, kada nauna specijalizacija bude stigla do svog vrhunca,
kazati isto. Danas su nauke poput tajnih pijuna koji su se smje-
stili meu ljude; one istrauju ono to je rekao Allahov poslanik
i spomenuo Kurn-i kerm. U svjetlu tih istraivanja, due koje
su shvatile istinu svakog dana jo vie i dublje osjeaju istinitost i
iskrenost Allahovoga Poslanika i rade na tome da ih sa sto hiljada
munara oglase cijelome svijetu.
4. Prati ruke prije i poslije jela

U jednom hadsu koga biljee Tirmiz i Eb Dvd, Alla-
hov Poslanik je rekao:
.

Beriet (blagoslovljenost) jela je u pranju ruku prije i
poslije jela.277
Ako u jelu traite blagoslov, istou, sjaj i ljepotu, i ako e-
lite da to jelo bude izvor berieta za vas, onda i prije jela i poslije
jela obavezno operite ruke, kao to uzimate abdest.
277
Eb Dvd, Etime, 11.; Tirmiz, Etime, 39.

Ovim izrazima Allahov Poslanik postavlja princip i temelj

istoe. Inae, mi ovo ne bismo znali uz pomo razuma. Naro-
ito tadanji ovjek nikako nije mogao znati da se pod njegovim
noktima moe nastaniti na milione mikroba. Ostavimo taj peri-
od! Koliko danas osoba zna naunu stranu ovog problema?
U ime istoe, Allahov Poslanik nas obavjetava da ne tre-
bamo ruke stavljati u posudu sa vodom kada se probudimo, nego
ih najprije trebamo lijepo oprati, jer dok ovjek spava, ne zna ta
su mu ruke doticale od njegova tijela. Allahov Poslanik time daje
posebnu vanost istoi ruku i mnogo nas upozorava na nju. 278
Doktori ovo tek danas u potpunosti mogu shvatiti i obja-
sniti. Da, dok ovjek spava, on svojim rukama dotie odreene
dijelove tijela i, ne osjeajui, pokupi mikrobe. Nakon toga, ako
ih bude stavio u usta, a ne opere ih prije toga, ima li potrebe da
kaemo ta je progutao?
Da li je toga dana bilo mikroskopa, X zraka ili laboratorije
uz pomo ega bi Allahov Poslanik znao za mikrobe koji se saku-
pljaju na ruke i na taj nain upozorio svoje sljedbenike? Ne, nita
od toga nije postojalo, ali iza svega toga postojala je jedna istinita
injenica, a to je postojanje Jednoga koji ga je o svemu ovome na
razliite naine objavljivanja obavijestio i poduio. Svakako, on
je sve nauio poduavanjem od strane Najveeg Uitelja. On ga
je poduavao metluvv ili gajr-i metluvv279 objavama, a on je to
znanje prenosio svojim sljedbenicima i poduavao ih. Zbog toga
je u njegovim rijeima nemogue pronai i koliko trun izmiljo-
tine ili kontradiktornosti.
278
Buhr, Vud, 26.; Muslim, Tahre, 87-88.
279
Zapisana i nezapisana objava.

5. Higijena usta i zubi (misvk)

U jednom hadsu koga biljee autori Kutub-i sitte280 i ispod
koga se nalazi potpis oko etrdeset ashba, zbog ega je hads
vjerodostojan, Allahov Poslanik kae:

.

Da me nije strah da e mome ummetu biti teko, nare-
dio bih im upotrebu misvaka prije svakog namaza.281
Nije ostavio jednu ovakvu naredbu samo zbog toga to je
sumnjao da e to biti teko njegovim sljedbenicima, inae, i mi-
svak bi postao stroga naredba (farz) za namaz, poput abdesta.
Takvo neto bi bilo suprotno principu lahkoe, koji je u duhu
islma, jer ovjek ne bi mogao da na svakome mjestu pronae
misvak.
Upotreba misvaka nije farz, ali je veoma bitan sunnet, tra-
dicija Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem. Starije generacije
su o ovoj temi napisale tomove knjiga. Novi istraivai su pu-
tem raznih naunih analiza i sa razliitih aspekata preispitali ovu
temu. Ubudue ete, inallh, itati i njihove radove.
ienje zuba ne mora se obaviti samo uz pomo misvaka,
ve je to mogue initi i uz pomo prstiju, soli, paste i dr. Svaka-
ko da svaki ovjek moe istiti zube onako kako on hoe, i tu se
niko nikome ne moe mijeati. Meutim, ne treba zaboraviti da
misvak ima svoje specifinosti.
Sada zamislite jednu vjeru iji dostavlja (nikako osniva ili
tvorac, jer tvorac i osniva vjere je samo Allah, delle nuhu, a
280
est zbirki hadsa i to: Buhr, Muslim, Eb Dvd, Tirmiz, Nes i Ibn Mde.
281
Buhr, Dumua, 8.; Muslim, Tahre, 42.; Eb Dvd, Tahre, 25.; Tirmiz, T -
hre, 18.; Nes, Tahre, 7.; Ibn Mde, Tahre, 7.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned,
1/80.

Vjerovjesnik je samo dostavlja) nareuje da se kao sunnet dnev-

no od pet do deset puta upotrebljava misvak. Tim povodom mo-
emo kazati da ta vjera prelazi i ostavlja daleko iza sebe dananju
higijenu i ienje zuba. Ostavimo gomile obinih ljudi postrani;
ja mislim da ak i zubari ne etkaju zube dnevno od pet do deset
puta, dok je Vjerovjesnik najmanje toliko puta dnevno istio svo-
je zube. Preko noi je ustajao po nekoliko puta i klanjao namaz,
a prije svakog namaza je obavezno upotrebljavao misvak.282 Prije
nego to bi klanjao sabah-namaz, irk i duh-namaze, podne,
ikindiju, akam i jaciju, uvijek je koristio misvak prilikom uzi-
manja abdesta, a isto tako nije proputao priliku da oisti zube
nakon to bi neto pojeo i popio. Kada bismo sve te prilike iz-
brojali, vjerovatno bismo uvidjeli da je kod Allahova Poslanika
broj dnevne upotrebe misvaka, odnosno ienja zuba, bio vei
od ovoga to smo ga naveli.
6. Mjerilo za jelo i pie

U ime preventivne medicine, Allahov Poslanik kae:
Kada jedete, ostavite jednu treinu eluca za jelo, jed-
nu treinu za vodu i jednu treinu za zrak! Posuda koju
Allah najvie mrzi je prepunjeni eludac!283
Ima jo hadsa koji potvruju ovaj hads, a u jednom od njih
Allahov Poslanik je rekao:
282
Buhr, Vudu, 73.; Muslim, Tahre, 42-48.
283
Tirmiz, Zuhd, 47.; Ibn Mde, Etime, 50.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned,
4/132.

Ono ega se najvie plaim za svoj ummet jesu ve-

liki stomaci, uspavanost, lijenost i slabo uvjerenje (u
vjeri)!284
Stanja spomenuta u hadsu na kraju se mogu sakupiti u jed-
noj taki. Da, neizbjeno je da se ne ugoji i udeblja ovjek koji
ivi ivot bez razmiljanja o vjeri, bez voenja rauna o svojim
djelima, nemarno, provodei ga veinom u spavanju. ovjek, to
se bude vie gojio, jo vie e jesti, a to bude vie jeo, sebe e sve
vie bacati u nemarnost. Ili, ako bismo poeli od prvog uzro-
ka, moemo rei: ovjek koji mnogo jede svakako e mnogo
spavati, a kod ovjeka koji mnogo spava ne moe se nai vrsto
uvjerenje u vjeri. Odakle god da se uzmu u obzir, sva ova stanja
su injenice koje su uinile da Allahov Poslanik brine o njima za
svoj ummet.
Da, ovdje rije ostavljamo izuzetnim linostima svijeta me-
dicine i ostavljamo vas da pogledate njihove naune radove. Kada
ih budete proitali i preispitali, vidjet ete da je ono to je kazao
Allahov Poslanik prije mnogo stoljea samo potpuna istina i po-
svjedoit ete da u njegovim rijeima, pa makar bile saete, nema
kontradikcije i lai.
7. Surma
Sada elim prijei na jedan drugi hads. Ponovo Allahov
Poslanik kae:
Lijeite vae oi surmom, jer ona otvara oi i njeguje
trepavice!285
Nai doktori, ija su srca i razumi svijetli, kau: U njego-
vanju oiju i trepavica najkorisniji lijek koji je dosad pronaen
284
Sujt, el-Dmius-sagr, 1/24. (Prenijeto iz Drekutnjevog djela el-Efrd).
285
Tirmiz, Libs, 23.; Ibn Mde, Tibb, 25.

je surma koju je preporuio Allahov Poslanik. Pretpostavljamo

da e na polju kozmetike period koji dolazi biti period surme.
Drugi proizvod, koji je u vrijednosti poput surme, jeste kana
(kna), koju je preporuio Allahov Poslanik zbog zatite koe i an-
tibiotinog djelovanja.286 Danas je jedna od naunih injenica ta
da kana ima veu mo sterilizacije od tenturdiota i merofsilona,
proizvoda koji se upotrebljavaju za istu svrhu.
8. eregotija
U hadsu koga biljei Buhr u svojoj zbirci, a prenosi ga
Eb Hurejre, radijallhu anh, kae se:

.

U ovom crnom zrnu287 ima lijeka za sve bolesti osim
smrti.288
Izraz svaka bolest u arapskome jeziku se koristi za mnotvo
kao alegorija. Pored toga, ukoliko bi se eregotija (orokut) te-
meljito analizirala i ozbiljno preispitala, ko zna za koliko bi se
bolesti utvrdilo da je lijek.
U hads-i erfu se naroito skree panja na dvije injenice:
prva, da je eregotija zdrava;
druga, da ak ni ona ne moe biti lijek od smrti.
Mi emo ponovo naunu stranu ovog hadsa ostaviti stru-
njacima iz te oblasti, ali emo navesti samo nekoliko zanimljivo-
sti koje su nam trenutno na umu.
286
Tirmiz, Libs, 20. i Tibb, 13.; Eb Dvd, Tereddul, 18.
287
eregotija, od turske rijei rek otu, to znai makov brk, odnosno nigella cl -
mascena.
288
Buhr, Tibb, 7.; Muslim, Selm, 88-89.

to vea koliina proteina tokom bolesti je veoma bitna,

naroito tokom rekonvalescenije (oporavka), ali, pored toga, u
istoj mjeri je bitna upotreba kalorija, vitamina i normalno va-
renje unijetih materija. Mislim da doktori tokom neke bolesti
preporuuju neto tome slino. Svakako, bolesnik treba da jede
takve proizvode koji u sebi sadre mnogo proteina, mnogo kalo-
rija, ali ujedno i da se mogu lahko variti u elucu. Jer na taj nain
bolesnik treba povratiti snagu koju je izgubio, ali ne smije imati
problema tokom varenja u elucu.
Danas su nauna istraivanja dokazala da se sve navedene
specifinosti nalaze u eregotiji. O ovoj temi ima toliko konkret-
nih primjera, kako je upotrebljavana i kako je dala rezultata, da se
ne mogu ni izbrojiti. To znai da Allahov Poslanik ne govori samo
ta mu padne na pamet i sluajno. Ono to je kazao u potpunosti
se obistinilo, a rezultati uvijek potvruju njegovu istinitost.
9. Muha
Da nastavimo o istoj temi, navodei ponovo jedan hads iz
Buhrjeve zbirke. Allahov Poslanik je kazao:

.

Ako nekome od vas u posudu sa jelom ili piem upad-
ne muha, neka je cijelu utopi u posudu a zatim izba-
ci jer je u jednom njenom krilu bolest, a u drugom
lijek!289
Najprije da kaemo: U to vrijeme ovjek nije mogao znati
da muha nosi mikrobe. Muha, kada upadne u neku posudu u
289
Buhr, Bedul-halk, 17. i Tibb, 58.; Eb Dvd, Etime, 48.

kojoj ima bilo kakve tenosti, ona iz opreznosti radi na tome

da jednim krilom ne dotakne tenost, ve to krilo dri iznad
tenosti, odnosno, ne ulazi u tenost sa oba krila. Jer kada se
bude odatle vadila, njeno suho krilo e joj pomoi da odleti.
Ona e na taj nain odletjeti, ali e nam ujedno prenijeti neku
bolest putem mikroba koje je ostavila u tenosti koju emo mi
upotrijebiti.
S druge strane, u takvoj situaciji nama se preporuuje da
muhu u potpunosti utopimo u posudu, a zatim da je izvadimo i
bacimo jer se u jednom njenom krilu nalazi mikrob, a u dru-
gom protivotrov koji e unititi tetu tog mikroba. Dok se muha
bori za ivot, dotaknuti je jednom odozgor bit e dovoljno da
pukne torba u kojoj se nalazi protivotrov, i na taj nain e sama
muha time da dezinficira mikrob koji je ostavila drugim krilom.
Naunici koji su analizirali ovaj problem kau: Kada smo
pritisli na muhu odozgo, po leima, uz pomo mikroskopa smo
primijetili da se desno-lijevo kreu neke mikro-estice. Onda
smo u kasnijim istraivanjima doli do zakljuka da se radi o
elementima sterilizacije.
10. Krv menstruacije

Hazreti ia, radijallhu anh, prenosi: Jednog dana je
Reslullhu dola Ftima bint Eb Hubej i upitala ga: Allahov
Poslanie, krv mi se ne zaustavlja, uvijek mi pomalo curi, da li da
ostavim namaz? Allahov Poslanik joj je odgovorio:
Nemoj, jer nije to krv zbog menstruacije ve zbog neke
bolesti u venama.290
Da, mi nakon nekoliko stoljea saznajemo da krvarenje zbog
menstruacije potie u potpunosti iz unutranjosti tijela, i na taj
290
Buhr, Vud, 63.; Muslim, Hajd, 62.

nain se ponovo udimo i divimo: Kako li je Allahov Poslanik,

sallallhu alejhi ve sellem, mogao jo tada znati za ovaj problem,
kojeg je nauka tek danas istraivanjima ustanovila? Naravno,
tako to ga je o tome obavijestio njegov Gospodar. Da, njegov
Gospodar ga je obavijestio, i tako je i on znao. Ovolike godine
koje su prole dale su posebnu vanost tom Dragulju rjeitosti.
Sada naunici govore da ovu rije nije mogao niko drugi kazati
osim vjerovjesnika.
11. U alkoholu nema lijeka

Trik ibn Suvejd, radijallhu anh, prenosi: Bolovao sam.
Do zabrane alkohola u lijeenju svojih bolova koristio sam alko-
hol. Kada je zabranjen alkohol, otiao sam Allahovome Poslani-
ku i upoznao ga sa svojim stanjem. Upitao sam ga da li za mene
postoji opravdanje da i dalje koristim alkohol. Odgovorio mi je
rijeima:

.
Ne, sam alkohol je bolest i ne moe biti lijek!291
Kao i u razliitim mjestima u Svijetu, i u Turskoj su prire-
eni simpozijumi i tribine protiv alkohola. Na njima su govorili
naunici, a njihov zajedniki zakljuak je: Samo jedna kap alko-
hola deformie fiziku i duhovnu strukturu ovjeka. Meutim,
Allahov Poslanik stoljeima prije nas je ukazao na ovaj problem
ustvrdivi da je alkohol sam po sebi bolest.
291
Muslim, Eribe, 12.; Tirmiz, Tibb, 8.; Tahv, erhu menil-asr, 1/108.

12. Obrezivanje
Allahov Poslanik je nabrojao deset stvari koje su priroda o-
vjeka. Jedna od tih stvari je obrezivanje (sunnet).292
ta danas naunici kau o tome? Zar i oni nisu isto to usta-
novili i zar i oni ne govore da je koica koja se skida prilikom
obrezivanja mali dio organa gdje se skupljaju neistoa i mikrobi,
da ima mogunosti da se ona podere i da nosi rizik pojave raka
(karcinoma). Zapravo, obrezivanje (sunneenje) jedini je nain
da se ovjek spasi od navedenih rizinih bolesti.
Primjetno je da Zapad u obrezivanju ide ispred mnogih
slijepih pijanica koji se kod nas protive tome inu. Danas je u
Americi i Engleskoj na milione obrezanih!
Kad ve govorimo o tome, dozvolite mi da prenesem rijei
velikana kojeg je upoznalo 20. stoljee, jer me na to asocirala
ova tema, i sjetih ih se: Zapad je nosei i rodit e jednog dana
islamsko edo; isto kao to je Osmanska drava nosea i rodit e
jednu zapadnjaku dravu!293
Obistinio se jedan dio ovih rijei koje su kazane prije se-
damdeset-osamdeset godina. I mi sada, oima punim nade, oe-
kujemo taj drugi porod. Bolovi su se poveali i pojaali. Uzvici
puni radosti o porodu u veoma bliskoj budunosti, inallh, e
se uti!
Dovdje smo govorili o istinoljubivosti i tanosti Allahova
Poslanika i prijanjih vjerovjesnika. Svaki vjerovjesnik se nalazio
na samom vrhu istinitosti i istinoljubivosti. U njihovom ivotu
la nije mogla nai ni koliko trun mjesta. Zapravo, da je kod njih
bilo koliko trun neistine, oni ne bi mogli biti nikome uzrok da
krene Pravim Putem jer su oni doli da upuuju ovjeanstvo na
292
Buhr, Libs, 63. i Istizn, 51.; Muslim, Tahre, 49.
293
Bediuzzamn, Risle-i Nr Klliyt, (Tre-i Hayt), str. 2130.

Pravi Put i objasne veliki put koji vodi ka Dennetu. Da, kada bi
se znaenje istinitosti materijalizovalo i preobratilo u tijelo, onda
bi se pojavili presjajni izgledi vjerovjesnika.
U meuvremenu smo vidjeli da ima na hiljade dokaza od
ezela do ebeda koji potvruju istinitost naeg Vjerovjesnika. Mi
smo tu temu pokuali obraditi u tri dijela. Naravno, jedna ova-
kva klasifikacija i prezentacija je na na nain odraena. Inae,
dokazi o njegovoj istinitosti i istinoljubivosti mogu se klasifici-
rati na hiljade naina i mogu se objasniti na mnogo razliitih
naina. Zapravo, ko moe i ko ima pravo da o ovoj temi stavi
taku? Mi smo uvjereni da e se njegove rijei do Sudnjega dana
obistinjavati, i na taj nain e ljudi iz svih vremenskih perioda
imati priliku da otkriju njegovu istinitost i da se iz dubine srca
upoznaju sa njim.
A svakako e svako na hiretu moi da jasno vidi i primije-
ti istinitost Allahovoga Poslanika. Da, svako e prema ogledalu
svoje due imati priliku da vidi linost, osobine i imena Alla-
hovoga Poslanika i shvatiti istinitost njegovih rijei. Naravno,
Dennet, Dehennem, hrije (dennetske ene) i gilmni (de-
nnetski mladii) pojavit e se u svojim oblicima onako kako ih je
Allahov Poslanik opisao i oni e jezikom vjenosti njemu kazati:
Sadakte Istinu si govorio!

B. POVJERLJIVOST (EMNET)
Drugo svojstvo svih vjerovjesnika je emnet (povjerljivost).

Emnet je arapska rije i vodi porijeklo iz istog korijena kao i
rije imn (vjerovanje). Mumin (vjernik) oznaava ovjeka koji
vjeruje i daje povjerenje drugima. Vjerovjesnici, pored toga to
su na vrhuncu vjerovanja kao vjernici, oni su ujedno na elu ljudi
koji su povjerljivi i koji daju povjerenje. Kurn-i kerm u mnogo
jeta ukazuje na ovo njihovo svojstvo, kao npr.:

* *

* *

I Nhov narod je smatrao lanim poslanike. Kad im brat

njihov Nh ree: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam
vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i
budite posluni meni! 294
Nh, alejhis-selm, svome narodu govori sljedee: Zar se
jo neete bojati Allaha i biti Mu posluni? Ja sam poslanik koji
sije povjerenje, pouzdan sam i ne prilazim nikako izdaji i prije-
vari. Evo u ovom jetu prenose se rijei jezikom vjerovjesnika i
spominje se njihovo svojstvo povjerljivosti.
294
E-uar, 26/105-108.

Takoer, Allah, delle nuhu, u Kurn-i kermu kae:
*

*
*

I d je smatrao lanim poslanike. Kad im brat njihov

Hd ree: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam,
sigurno, poslanik pouzdani. 295
Pa onda:

*
*

*
I Semd je smatrao lanim poslanike. Kad im brat nji-

hov Slih ree: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam
vam, sigurno, poslanik pouzdani. 296
Pored toga, navodi se sluaj iz ivota Lta, alejhis-selm:

*
*

*
I Ltov narod je smatrao lanim poslanike. Kad im nji-

hov brat Lt ree: Kako to da se ne bojite? Ja sam vam,
sigurno, poslanik pouzdani. 297
O ovome je mogue navesti jo vei broj jeta. Pored toga,
ima mnogo jeta koji indirektno govore o povjerljivosti i pouz-
danosti, ali mi emo se zadovoljiti navedenim jetima da bismo
dali osnovnu ideju i poruku.
295
E-uar, 26/123-125.
296
E-uar, 26/141-143.
297
E-uar, 26/160-162.

Mumin, pored toga to je jedno od Allahovih, delle nu-

hu, Lijepih imena, u isto vrijeme je jedno od najbitnijih imena
za one koji vjeruju u Njega. Zbog ega se za Allaha, delle nu-
hu, kae da je Mumin? Zbog toga to je on izvor povjerljivosti.
Nama povjerljivost daje On. Nama kap po kap ili poput vodo-
pada povjerljivost dolazi od Njega. Vjerovjesnike je On uinio
povjerljivim i pouzdanim i poslao ih sa tim svojstvom. Ako je
tako, onda nas sve pitanje povjerljivosti, pouzdanosti, emne-
ta i imna povezuje sa pejgamberima, a njih u velikoj mjeri sa
Allahom, delle nuhu. Konano, ova sveukupna veza odvodi
nas do relacije Stvoritelj-stvorenja. Sva ova znaenja se nalaze u
korijenu rijei emnet; veoma bitna strana ove teme je shvatiti
ovu vezu meu znaenjima.
Isto kao to je kod naeg Vjerovjesnika i svih vjerovjesnika
najvanije svojstvo povjerljivost, takoer je to najvanije svojstvo
Dibrl-i Emna. Kurn-i kerm nam ga opisuje sljedeim rije-
ima:

*

Kome se (na nebesima) potinjava i koji je pouzdan!298
Da, Dibrl je melek-poslanik pokoran Allahu, delle nu-
hu, i u pogledu izvravanja svoje dunosti on je povjerljiv i po-
uzdan. Eto, Kurn-i kerm je do nas doao iz tog povjerljivog
izvora. Allah je Mumin. Njegov govor daje i uliva drugima po-
vjerenje. Kurn je doao putem Dibrla, koga je Allah, delle
nuhu, nazvao Emnom, tj. Povjerljivim. I opet je Kurn-i
kerm objavljen pejgamberu zvanom Emn-Povjerljivi i pouz-
dani, a putem njega Ummetu, njegovim sljedbenicima, koji su
odabrana skupina spremna da ispolji povjerljivost i pouzdanje u
svome ivotu.
298
Et-Tekvr, 81/21.

Svako se prema svom nivou okoristio iz Kurn-i kerma. I

Dibrl je jedan od onih koji su se okoristili odatle. Jednog dana
je sam rekao Allahovome Poslaniku: Sve do onog dana kada
je Allah, delle nuhu, rekao za mene da sam Emn (Povjer-
ljivi), ja sam strahovao za moje konano stanje. Kada sam uo
ovu rije, do svoje posljednje sri sam se napunio povjerljivou
i sigurnou.299
POVJERLJIVOST
KOD NAEG POSLANIKA
Na Vjerovjesnik je prije svega bio povjerljiv naspram po-

ruka koje su mu stizale od Allaha, delle nuhu. Za njega se ne
moe ni koliko trun pomisliti da je od tog emneta bilo ta pro-
nevjerio. Zatim je bio povjerljiv prema svim stvorenjima. Svako
je imao povjerenja u njega. Jer, prije svega, on je drugima poka-
zao svoje povjerenje i bio izvor povjerenja i pouzdanosti. Nakon
toga je i nama objasnio koliko je potrebno povjerenje i pouzda-
nje, i uvjerio nas u to. Ako elite, da sada redom protumaimo te
aspekte njegove povjerljivosti.
a. Povjerljivost prema poslanstvu
Allah, delle nuhu, je Svoga Poslanika odabrao kao ovje-

ka koji pazi na emnet, njemu povjerene stvari i dunosti. On,
Poslanik, proveo je cijeli svoj ivot u tom uzbuenju i panji pre-
ma emnetu, u tolikoj mjeri da, kada bi mu dola objava, on bi
se plaio da ne propusti bilo koju rije i ponavljao bi rijei da bi ih
nauio napamet prije nego to bi Dibrl zavrio sa prenoenjem
299
Kd I-jd, e-if, 1/17.

objave. U vezi sa tim, toliko je pokazivao panju i elju da e mu

Kurn-i kerm jednog dana kazati:
* *
*
*
Ne izgovaraj Kur n jezikom svojim da bi ga to prije

zapamtio, Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti itao.
A kada ga itamo, ti prati itanje njegovo, a poslije, Mi
smo duni da ga objasnimo.300
Kurn je njemu dat kao jedan emnet. On se plaio da
ne pronevjeri taj sveti emnet toliko da je drhtao. Zbog toga ga
Allah, delle nuhu, tjei i daje garanciju da e on biti pouzdan
i povjerljiv prema tom emnetu.
ivot Allahovoga Poslanika prolazio je uvijek u uzbuenji-
ma i panji da bude povjerljiv toliko da je radio vie od svakoga
na tome; teinu te dunosti osjeao je u potpunosti na svojim
leima. Zbog toga je na hadu kada se opratao sa svojim um-
metom, zbog ega se ovaj had i zove Oprotajni had, onda
kada je, poput zalaska Sunca, sa osjeajem da mu je doao kraj
njegovog asnog ivota, jo jednom svoje iskrene prijatelje pod-
sjetio na odgovornost i visokim glasom kazao:
Za kratko vrijeme e me pitati za vas,
odnosno, prije nego to budem pitan, ja vas pitam:
Da li sam vam dostavio Objavu?
Svi koji su se tu nali odjednom su odgovorili toliko snano,
kao da su se nebesa i Zemlja potresli: Da, ti si nam dostavio
Objavu kako treba, bez ikakvih manjkavosti. Na ove rijei Pr-
vak svih stvorenja na oba svijeta podie ruke i izgovara:
300
El-Kijme, 75/16-19.

Allahu moj, budi mi svjedok!301

Da, povjerljivost prema emnetu najprije potie od Allaha,
delle nuhu, od Njega je prela na Dibrla i zaustavila se kod
Allahovoga Poslanika, a kasnije je prenijeta na njegov ummet
(sljedbenike). I na Oprotajnom hadu je, oslanjajui se na svje-
doenje svojih sljedbenika, elio vratiti se Allahu, delle nuhu.
Da, oni su mu govorili: Svjedoimo da si nam dostavio vjeru.
A Allahov Poslanik je prilikom njihovog svakog izgovora ovih
rijei izgovarao:
Moj Allahu, budi svjedok da sam im dostavio vjeru.
Eto, toliko je bio bitan emnet.
Prema predaji koju prenose najvjerodostojnije zbirke had-
sa u vezi sa miljenjem Allahovoga Poslanika o emnetu, ia,
radijallhu anh, kae: Da je Allahov Poslanik zamislimo,
mada je to nemogue htio sakriti neki jet, sigurno bi sakrio
jet302 u kome Allah, delle nuhu, kae:
A kad ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome

si ti dobro uinio: Zadri enu svoju i boj se Allaha!
u sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se
bojao, a pree je da se Allaha boji...303
Ovaj jet je objavljen slijedeim povodom: Allahov Poslanik
je kerku svoje tetke Zejneb bint Dah, radijallhu anh, udao
301
Buhr, Hadd, 132.; Muslim, Hadd, 147.; Eb Dvd, Mensik, 57.
302
El-Ahzb, 33/37.
303
Buhr, Tevhd, 22.; Muslim, mn, 288.

za svoga osloboenog slugu Zejda ibn Hrisa, radijallhu anh,

koji je porastao uz njega. Meutim, ovaj brak nije bio sretan
kao to su eljeli. Naa majka Zejneb, radijallhu anh, prihvatila
je ovaj brak samo da bi posluala Allahovoga Poslanika. Zbog
toga to je brak od samog poetka bio bez volje i elje, ona nije
pridavala posebnu vanost i potovanje svome muu. Zapravo,
Uzvieni Allah je ve odredio da se ona razvede sa Zejdom, radi-
jallhu anh, i da ue meu asne supruge Allahovoga Poslanika.
Meutim, dotad su Arapi imali obiaj da, ako ovjek za nekoga
kae Ovo mi je dijete, to zaista prihvati kao roeno dijete. Na
osnovu toga, supruga toga djeteta biva njemu snaha. A Zejnebu,
radijallhu anh, prije toga je njena majka ponudila Allahovome
Poslaniku, ali on tu ponudu nije prihvatio. A ovu enidbu sada
njemu direktno nareuje Allah, delle nuhu. enidba sa Zej-
nebom, radijallhu anh, je Prvaku svih stvorenja na oba svijeta
pala veoma teko i bolno. Ali ta je, tu je; nareenje je dolo
odozgo.
Tako i ia, radijallhu anh, ukazuje na ovu injenicu
rijeima: Da je Allahov Poslanik htio sakriti bilo ta od Obja-
ve, najprije bi sakrio ove jete koji u sebi sadre ovu enidbu.
Meutim, on je naspram Objave koja mu je dolazila bio veoma
povjerljiv. Zbog toga nije bilo zamislivo da sakrije i najmanji pro-
blem. Znaenje jeta emo ponovo navesti:
A kad ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome
si ti dobro uinio: Zadri enu svoju i boj se Allaha!
u sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se
bojao, a pree je da se Allaha boji...304
Da, bilo koji jet da je htio zatajiti, to bi najprije uinio sa
ovim jetom. Meutim, on je prema emnetu, bio potpuno po-
uzdan: nije bilo zamislivo da bilo ta sakrije!
304
El-Ahzb, 33/37.

Dogaaj sa nevjernikim zarobljenicima poslije Bitke na Be-

dru je takoer vezan za njegovo ophoenje prema emnetu. Alla-
hov Poslanik se posavjetovao sa hazreti Eb Bekrom, radijallhu
anh, i Omerom, radijallhu anh. Hazreti Eb Bekr, radijallhu
anh, predloio je da se zarobljenici puste na slobodu pod uvje-
tom da plate otkupninu, dok je hazreti Omer, radijallhu anh,
bio za to da se svi kazne smru. ak je on zahtijevao da svako
ubije svoga najblieg roaka. Allahov Poslanik, sallallhu alejhi
ve sellem, prihvatio je prijedlog Eb Bekra, radijallhu anh, i
oslobodio je zarobljenike koji su platili otkupninu. Daljnji tok
dogaaja sada emo zajedno uti od hazreti Omera, radijallhu
anh:
Kada sam sljedei dan doao, vidio sam Allahovoga Posla-
nika i Eb Bekra kako plau. Obojica su spustili glave ka zemlji
i plakali koliko su mogli. Upitao sam ih zato plau. Meutim,
nijedan od njih nije imao snage da mi da odgovor. Bio sam upo-
ran i traio sam da mi kau zato plau, pa ako treba, da i ja za-
plaem sa njima. Na kraju mi je Allahov Poslanik plaui kazao
da je objavljen jet305 u kome Allah, delle nuhu, kae:

*
Nijednom vjerovjesniku nije doputeno da dri sunje
dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi elite prolazna do-
bra ovog svijeta, a Allah eli onaj svijet. Allah je silan
i mudar.306
Da je Allahov Poslanik htio sakriti bilo koji jet, vjerovatno
bi ovo bio drugi jet kojeg bi prikrio. Meutim, Allahov Posla-
305
Muslim, Dihd, 58.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/30-33.
306
El-Enfl, 8/67.

nik je bio ovjek povjerenja prema Objavi. Mi emo i jedan i

drugi jet ponovo detaljno obraditi kada kasnije budemo govo-
rili o Pejgamberovom ismetu (sauvanosti od grijeha) i pokuati
da kaemo neto0 i sa tog aspekta.
b. Povjerljivost prema svemu postojeem
Isto kao to je bio povjerljiv u misiji poslanstva, u prenoe-

nju poruka koje mu je njegov Gospodar slao, Allahov Poslanik je
isto tako bio povjerljiv i prema svim stvorenjima, jer je povjerlji-
vost toliko bila usaena u njegovoj dui.
Jednog dana, dok je bio u itikfu, u posjetu mu je dola
majka vjernika, njegova supruga Safijja, radijallhu anh. Na-
kon to je malo posjedila, zatraila je dozvolu da se vrati u svoju
sobu. Da bi je ispratio, Allahov Poslanik je krenuo vani sa njom
i nakon to je preao nekoliko koraka, u tom trenutku su pored
njih u brzohodu, bez zastoja, prola dva ashba. Meutim, Prvak
svih stvorenja na oba svijeta ih je odmah zaustavio, a zatim ot-
krio lice majke vjernika Safijje, radijallhu anh, i kazao:
Vidite, ovo je moja supruga Safijja!
Ashbi su bili iznenaeni i kazali mu: Maazallh, Allahov
Poslanie! Kako bismo za tebe pomislili neto loe? Meutim,
Allahov Poslanik, kao u svakom svom pokretu, i ovom prilikom
je htio neto da nas podui. Onda im je rekao:
ejtan kola venama ovjeka poput krvi.307
Gledajui na ovaj ejtanov bliski odnos sa ovjekom, on je
u mogunosti da mu u glavu mnogo ta unese. U ovom sluaju,
ak da postoji hiljaditi, ili, pak, milioniti dio mogunosti da mu
307
Buhr, Itkf, 8. i Bedul-halk, 11.; Muslim, Selm, 24-25.; Tabern, el-
Mudemul-kebr, 24/72.

na pamet padne sumnjiva misao poput: Koja li je ono ena po-

red Allahovoga Poslanika? to bi, hafizanallh (da Allah sauva),
osobi koja to pomisli upropastilo vjeni ivot i ugasilo svjetlost
imna. Zbog toga Velianstveni Vjerovjesnik, kao simbol saosje-
anja, odmah reagira na takvo stanje i na taj nain ukazuje na
svoju povjerljivost i biva uzrok spasa imna svojih sljedbenika.
Eto, toliko je on davao vanosti povjerljivosti i pouzdanosti.
Zapravo, zar njegovo ime i prije poslanstva nije bilo Emn, tj.
Povjerljivi?308 Pa zar ga nisu kasnije i njegovi estoki neprijatelji
poznavali kao takvog? On je toliko bio prihvaen kao povjerljiv
ovjek da, ak, ukoliko bi se i Eb Dehl upitao kome e dati na
povjerenje neto najdragocjenije, ili neto vezano za ast i obraz,
mislim da bi sigurno kazao: el-Emnu. Da, svakako bi mu na um
od ljudi najprije doao Muhammedul-Emn, alejhi ekmelut-
tehj (neka su na njega najpotpuniji selami). On je takav bio i
sav svoj ivot je na taj nain proveo u duhu povjerljivosti.
On je toliko bio povjerljiv da je, kada je neka majka pozvala
svoje dijete: Doi da ti neto dam, odmah kazao:
ta e da mu da?
Odgovorila je: Htjela sam mu dati nekoliko hurmi, Alla-
hov Poslanie, nato je on kazao:
Da mu nisi htjela dati neto, onda bi slagala.309
Jer Allahov Poslanik je la smatrao znakom licemjerstva, i
radio je da bude to dalje od te rune osobine. La je jedan od tri
glavna znaka licemjerstva (munfikluka). Druge dvije osobine su
grijesi i propasti u vidu neodravanja date rijei i izdaje emne-
308
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/425.; Hkim, el-Mustedrek, 1/628.; Ibn Him,
es-Sretun-nebevijje, 1/323.; Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/121.
309
Eb Dvd, Edeb, 80.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/447.

ta.310 Koliko je licemjerstvo bilo daleko od Allahovoga Poslanika,

isto toliko je bila daleko pronevjera datog emneta...
Njegovo shvatanje i duh prema povjerenosti i povjerljivosti
nije bilo izraeno samo prema ljudima. U okvir ovog njegovog
svojstva ulazi sve postojee. Kada je jedan ashb htio uhvatiti
svoga konja, pozivao ga je drei ruku kao da neto ima u njoj,
te je to njegovo ponaanje toliko uznemirilo Allahovoga Poslani-
ka, da ga je pozvao i prekorio. Da, on je govorio da ak i prema
ivotinjama treba biti povjerljiv.
Jedne prilike vraao se iz rata. Dvojica-trojica ashba su
uzeli mladunad ptice iz gnijezda i igrali se sa njima. Ba u tom
trenutku im je dola majka. Kada je uvidjela da nema mladun-
adi u gnijezdu, poela je udarati krilima. Kada je za to uo
Allahov Poslanik, naredio je da se mladunad odmah vrate u
gnijezdo i da se ne ini nasilje ptici. Ovim poduhvatom kao da je
htio kazati da to ne lii ljudima koji su na sebe uzeli obavezu da
budu predstavnici povjerljivosti na zemaljskoj kugli...311
Ashbi koji su se osvijetlili nurom kojim je on svijetlio i koji
su se nalazili u krugu tog nura bili su poput njega. Evo primje-
ra jednog od njih, povjerenika ovog ummeta, Eb Ubejda ibn
Derrha!
U periodu vladavine hazreti Omera, radijallhu anh, bio
je namjesnik ama. U jednom trenutku, kada je pokuao da se
ponovo vrati Heraklius sa svojom vojskom u izgubljenu oblast,
Eb Ubejda je pored sebe imao veoma malo vojnika. Zbog toga
nije bilo mogue da odbrani grad. Odmah je pozvao i okupio
stanovnike ma. Onda im je kazao sljedee: Od vas smo pri-
kupili dizju (glavarinu), i zbog toga bismo trebali da vas titimo.
Meutim, trenutno nismo u stanju to da uinimo. Znai, nee-
310
Buhr, mn, 24.; Muslim, mn, 107.
311
Eb Dvd, Dihd, 112. i Edeb, 164.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/404.

mo moi da vas titimo, ali emo svima da vratimo ono to smo

uzeli od vas jer nam nije dozvoljeno da taj imetak zadravamo
kod sebe na nepravedan nain.
Nakon toga sve prikupljene dizje su vraene vlasnicima.
Sveenici i kalueri su se zaudili pred ovakvim prizorom, za-
tvorili se u svoje bogomolje i poeli da se mole za muslimane.
Ispraali su muslimane govorei: Ako Bog da, ponovo ete se
vratiti i spasiti nas od Heraklijusova zuluma.312
Eb Ubejda, radijallhu anh, bio je pobonjak koji je uka-
zivao na povjerljivost, koji je ivio sa svojstvom povjerljivog i koji
je zavladao ak i u srcima krana. Ako nas danas Zapad ne slua
i ako ne eli da uje poruke od ljudi koje aljemo u Evropu, to u
potpunosti proistie od nas. Bez imalo sumnje, na najvei nedo-
statak je upravo to o emu govorimo, tj. nemamo povjerljivosti i
pouzdanosti. Kada budemo ponovo povratili ovo svojstvo, cijelo
ovjeanstvo e pronai narod kojem e vjerovati. I na dravnom
nivou, sa tim svojstvom emo uiniti najvei korak kako bismo
imali svoje staro mjesto u meudravnim odnosima.
Isti utjecaj povjerljivosti mogue je vidjeti i u vladavini
Osmanlija. Njihovi vojnici, kada bi ili u rat, nailazili bi na bae
gdje bi ubrali voe, a onda bi okaili novac o granu i nastavljali
put. Takvi estiti i plemeniti ljudi, kao predstavnici povjerljivo-
sti, na taj nain bi prije osvajanja zemalja sa sabljom osvajali srca
ljudi. Inae, niti bi mogli ui u Evropu pored tih stranih kriar-
skih shvatanja niti bi mogli opstati u tim krajevima. Primjer Eb
Ubejda, koji je ivio u amu ivio je i u krajevima Evrope i na
Balkanu vie od etiri stoljea. Zbog toga se u tom velianstve-
nom periodu uzdignua stiglo do Bea sa veoma malo gubitaka.
I stoljeima su bili predstavnici povjerljivosti i mira u osvojenim
mjestima. Mislim da je vie krvi proliveno za uspostavljanje po-
312
Belzr, Futhul-buldn, 1/143.

vjerenja u Republici Turskoj poslije njena osnivanja nego to je

proliveno tokom pet stoljea za stjecanje povjerljivosti, i to meu
strancima. Da, sva istraivanja i statistike pokazuju da je vie
ljudi poginulo u posljednjih pedeset godina nego to je poginulo
tokom vladavine Osmanlija punih est stoljea. Na osnovu toga,
nije tano i nije ispravno tvrditi da su se osvajanja Osmanlija
oslanjala samo na grubu silu. S druge strane, kada se uzmu u
obzir tadanja prijevozna sredstva dravom rasprostranjenom
na toliko ogromnom prostoru, otvoreno se vidi da nije mogue
upravljati samo dravnim autoritetom i vojnom silom.
Svakako, oni su osvajanjem srca i dua, toliko dugo i bez
ijednog ozbiljnog problema, uspjeli upravljati ljudima razliitih
rasa pod istim dravnim krovom. One koji se danas rtvuju za
islm i toleranciju trebalo bi da oekuje ista metoda i isti na-
in...
c. Pozvao je svoje sljedbenike da budu povjerljivi
Sultn svih vjerovjesnika je poruke koje su mu dolazile od

Allaha, delle nuhu, uvao u okviru povjerljivosti, i atmosferu
povjerljivosti je proirio toliko da obuhvati sva stvorenja. Svoj
ummet je pozivao da se okite istim ahlkom (moralom) i prepo-
ruivao im da meu ljudima ive kao povjerljivi. Pored njega nije
se mogla zamisliti ni najmanja pronevjera i izdaja i nije se smio
ogovarati nijedan vjernik. On je odmah upozoravao onoga ko
bi to htio initi i ne bi dozvolio da mu se na duu spusti neist
ogovaranja.
Kada je majka vjernika, hazreti ia, radijallhu anh, ka-
zala za neku enu da je niskoga rasta, Allahov Poslanik joj je
kazao:

Ogovarala si je i naotrila si joj zube.313

Na isti nain je upozorio jednog ashba koji je tako priao
za Miza.314 Svi ovi primjeri ukazuju na njegovu povjerljivost,
irenje atmosfere povjerljivosti i potiu od znanja da e povjerlji-
vost uliti sreu i spokoj u due ljudi.
On je uvijek uio slijedeu dovu i preporuivao je svojim
sljedbenicima:

.
Gospodaru moj, molim Te da me sauva od gladi, a
to je zaista ruan drug, i molim Te da me sauva od
pronevjere (izdaje), a to je doista runa plahta.315
Koliko je god bitno biti vjeran emnetu, toliko je isto vano
ne uiniti izdaju i prevariti drugoga. Zapravo, ovo su svojstva
koja jedno drugo zahtijevaju.
Za one koji ne odre datu rije i koji pronevjere na sebe
uzete emnete Allahov Poslanik je izrekao sljedee upozorava-
jue rijei:
Kada Allah na Sudnjem danu sakupi sve ljude, i pri-

janje i one poslije njih, poboi e se bajrak za svakoga
313
Eb Dvd, Edeb, 35.; Tirmiz, Kijme, 51.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned,
6/189.
314
Eb Dvd, Hudd, 23.
315
Allhumme inn ezu bike minel-di fe innehu bised-dadiu ve ezu bike minel-
hijneti fe inneh bisetil-bitnetu. Eb Dvd, Vitr, 32.; Nes, Istize, 19. i 20.

koji je pronevjerio emnet i bit e kazano: Ovo je pro-

nevjera toga i toga!316
Allahov Poslanik je posjedovao duu koja je bila zatvorena
i zakljuana za svako zlo, dok je za najmanje dobro, pa ak i za
neka dobra koja se smatraju sitnicom, otvarao svoju duu koli-
ko je mogao i uvijek ivio sa osjeajem dobroinstva. On je cio
svoj ivot proveo u atmosferi povjerljivosti. ovjeanstvo se zbog
toga u njega pouzdalo, povjerovalo mu i u tome se nije prevarilo.
Meutim, oni koji su mu okrenuli lea sami sebe su prevarili i
ostali po putevima, ali je on uvijek, poput meleka-uvara, drhtao
i strijepio za svoje sljedbenike i molio se za njih. Ko god je zaku-
cao na njegova vrata, bilo kada i pod bilo kojim uvjetima, uo je
njegov glas: Lebbejk Odazivam ti se!
Isto kao to je bio povjerljiv, on je isto toliko imao povjerenja
u Allaha, delle nuhu, i vjerovao u Njega. Njegovo vjerovanje i
oslanjanje na Allaha, delle nuhu, znailo je uzdizanje svojstva
povjerljivosti prilikom prenoenja emneta od Vjerovjesnika ka
Allahu, delle nuhu. Emnet se javlja kod pejgambera u obliku
povjerljivosti i potpunog vjerovanja nakon to sie od Allaha,
delle nuhu. Kada se sastave ova dva kraja luka, javlja se sveop-
e povjerenje i potpuno vjerovanje u Allaha, delle nuhu.
Svaki je pejgamber oboavao Allaha, delle nuhu, u pot-
punosti se uzdajui u Njega. Ovo je velianstveno svojstvo vjero-
vjesnika bez kojeg se oni ne mogu zamisliti. Kurn-i kerm nam
o tome govori potpuno jasno u sljedeem jetu:

*

316
Buhr, Edeb, 99.; Muslim, Dihd, 9-16. (Rijei su uzete iz Muslimove predaje).

Kai im povijest o Nhu! Kada on ree narodu svome:

O, narode moj, ako vam je dojadio moj boravak meu
vama i moje opominjanje Allahovim dokazima a ja se
stalno uzdam u Allaha onda se, zajedno sa boanstvi-
ma svojim, odluite, i to ne krijte; zatim to nada mnom
izvrite i ne odgaajte! 317
Hazreti Nh, alejhis-selm, pouzdao se u svoga Gospoda-
ra i oslonio na Njega toliko da je cijeloj skupini nevjernika imao
snage kazati: Ako vam je teko da me podnesete meu vama, da
me gledate meu vama i to to vas pozivam na Pravi Put, onda
inite to hoete! to se mene tie, ja se pouzdavam u Allaha,
delle nuhu, i na Njegovu pomo se oslanjam! Eto na emu
ste vi, a na emu sam ja! Vas je gomila, a ja sam sam. Meutim,
znajte da me Allah, delle nuhu, spram vas nee ostaviti bez
podrke! Vi se sada okupite i udruite, zatim se dogovarajte i
sainjavajte razne planove protiv mene, a za to sakupite i sve vae
ortake, drugove i one koji vam mogu pomoi. Sakupite ih da ne
biste poslije za neku bezizlaznu situaciju kazali: Kamo sree da
smo i to uinili! Uinite sve to je u vaoj moi i izvrite sve to
mislite! Ja sada od vas oekujem sve to e doi, i neka doe!
Tako je govorio i pozivao ih na mejdan.
Dok je to izgovarao, hazreti Nh, alejhis-selm, u potpu-
nosti se oslanjao na Allaha, delle nuhu, i imao izvanredno
povjerenje u Njega. On je apsolutno znao da e ga njegov Gos-
podar uvati i sauvati. Ne znamo koliko se ljudi ukrcalo u nje-
govu lau, ali znamo da veliki broj pejgambera, poput hazreti
Ibrhma, alejhis-selm, vodi porijeklo od njega. Jer Kurn-i
kerm hazreti Ibrhma, alejhis-selm, ubraja u njegov narod i
ovako kae:
317
Jnus, 10/71.


*
Zaista je iz njegova (Nhova, alejhis-selm) naroda bio
i Ibrhm.318
...Ja pozivam Allaha za svjedoka ree on a i vi
posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu
ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv
mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja
se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! Nema
nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar
moj zaista postupa pravedno. 319
Dok se stanje, predanost i pouzdanost hazreti Ibrhma,
alejhis-selm, iznosi na slijedei nain:

*
Divan uzor za vas je Ibrhm i oni koji su uz njega bili
kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo nita, a
ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se
odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e izmeu nas ostati
sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali,
ali nisu rijei Ibrhmove ocu svome: Ja u se moliti da
ti se oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti. Gos-
318
Es-Safft, 37/83.
319
Hd, 11/54-56.

podaru na, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraamo i Tebi

emo se vratiti.320
Da, i Ibrhm, alejhis-selm, zajedno sa onima koji su bili
na njegovoj strani die glas protiv nevjernitva i izaziva nevjerni-
ke na mejdan. Govorili su: Mi smo jako daleko od onoga emu
se vi klanjate izvan Allaha, delle nuhu, Mi i vas i sva vaa la-
na boanstva poriemo, i zbog toga se meu nama pojavilo i pro-
irilo neprijateljstvo! Zapravo, to neprijateljstvo traje od hazreti
demova, alejhis-selm, perioda do danas. Imn i kufr (nevjer-
nitvo) od prvog dana su dumani jedno drugom. Nemogue je
da se nalaze na istome mjestu i da dijele isto mjesto. Zbog toga
e nevjernitvo svakako eliti da saplete i skrene s Pravog Puta
imn i uvijek e biti uznemireno. Oi slijepog mia se rastue
od svjetlosti, odnosno: zbog toga to se nisu navikli na svjetlost,
uvijek e im smetati svjetlost imna i poslanstva, kao to slijepim
mievima smeta svjetlost.
Rekli su: Da, sve dok i nevjernici ne budu povjerovali u
Allaha, delle nuhu, kao mi i dok se ne budu oslanjali na Nje-
ga, nee prestati neprijateljstvo meu nama. Jer u sutini nevjer-
nitva se nalazi zabluda i hladnoa mrnje. Nevjernik na svaku
stvar gleda sa mrnjom, dok se u dui vjernika nalazi humanost
i plemenitost. On na cio svemir gleda kao na beiku bratstva. Sa
svakim ima neto zajedniko i trai put za dijalog sa svakim. Dok
je vjernik takav, nevjernik uiva u tome da se svaa sa svima. Za-
pravo, kada svako bude povjerovao u Allaha, delle nuhu, i to
sa srca, iskreno, tada e zavladati sveopi mir i spokoj na Zemlji.
A oekivati taj mir od nevjernika i nevjernitva u potpunosti
je nemarnost i naivnost. Jer nevjernitvo ovjeanstvu ne moe
pruiti nita drugo osim svau i ugnjetavanje meu narodima.
320
El-Mumtehine, 60/4.

Zbog toga Kurn-i kerm ono to je kazao hazreti Ibrhm,

alejhis-selm, svome ocu navodi kao izuzetak, a ono to je kazao
hazreti Ibrhm, alejhis-selm, to je samo elja koja je proizlazi-
la iz njegove neograniene samilosti i saaljivosti. Ali i on otvo-
reno kae da za svoga oca kod Allaha, delle nuhu, ne moe
nita preduzeti. Nakon toga Ibrhm, alejhis-selm, rijeima:
Oslanjamo se na Tebe i okreemo se Tebi izraava svoje povje-
renje, pouzdanje i oslanjanje na Allaha, delle nuhu. Zapravo,
kada bi se istraio ivot svih pejgambera do u detalje, dolo bi se
do zakljuka da je kod njih oslanjanje na Allaha i povjerenje u
Njega zauzimalo visoko mjesto. Taj njihov tevekkul i povjerenje
nije bio isti kao kod drugih ljudi, naroito ako je rije o tevekkulu
Sultna svih pejgambera. Da, tevekkul (oslanjanje na Allahovu
pomo) i itimd (povjerenje u Njega) kod Prvaka svih stvorenja
na oba svijeta, Muhammeda, sallallhu alejhi ve sellem, bila su
svojstva veeg obima i smisla nego kod ostalih vjerovjesnika.
Njega je Allah, delle nuhu, jednom poduio321 da kae:
Hasbijallh.322 A onda je cio svoj ivot Allahov Poslanik proveo
u tevekkulu, povjerenju i sigurnosti. Zamislite, jedan junak kao
to je hrabri i neustraivi Hajdr-i kerrr323, Alija, radijallhu
anh, kae: Kada bismo se stijesnili i uplaili na bojnom polju,
odmah bismo se povukli iza Allahovoga Poslanika, i tako bismo
osjeali da smo na sigurnom i mirnom mjestu.324
321
V.: et-Tevbe, 9/129.
322
Dovoljan mi je Allah.
323
Nadimak hazreti Alije, radijallhu anh, a znai: Lav koji neustraivo vie puta
napada.
324
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/156.; Eb Jal, Musned, 1/258.

d. Njegova povjerljivost tokom Hidre
Kada je htio obaviti hidru, Njegova kua bila je opkoljena

sa sve etiri strane ljudima koji su udjeli da ga usmrte. U tom
trenutku on je prouio jet:
I Mi smo ispred njih i iza njih pregradu metnuli...325

bacio jednu aku pijeska prema njima i proao izmeu njih
ne pokazavi nijedan znak zabrinutosti.326 Da, toliko je bio rav-
noduan i neustraiv.
Nakon toga put ga vodi u peinu Sevr. Ova peina nalazila
se na jednom vrhu gdje su i mladii teko izlazili. On se tu uspeo
kada je imao tano pedeset i tri godine. Zapravo, cio ivot mu je
proao u mukama i tekoama, a ovo je bilo neto posljednje od
toga. Sada se odazvao ovoj sretnoj peini koja ga je pozivala svo-
jim jezikom; ostao je u njoj nekoliko dana i na taj nain poastio
je iznad svih dragocjenosti.
Mekkanski murici su ve bili doli do samog ulaza u pe-
inu. Izmeu njih je bila razdaljina jedan metar ili ak i ma-
nje. Hazreti Eb Bekr, radijallhu anh, bio je zabrinut. U tom
trenutku je razmiljao da je Allahov Poslanik njegov emnet i
njegova briga, i brinuo se: ta ako se Njemu neto dogodi prije
nego to svoj emnet ne izvri? Lice mu je od toga problijedilo.
Meutim, na usnama Allahovoga Poslanika nije bilo nimalo pro-
mjene i nestanka njegovog osmijeha. On, kao ovjek sigurnosti
i jakog uvjerenja, tjeei svoga prijatelja Eb Bekra, radijallhu
anh, govorio je:
325
J-sn, 36/9.
326
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 3/8-9.; Taber, Trhul-umem vel-mulk, 1/567.

Ne strahuj, Allah je sa nama!327

I ponavljao je:
ta misli o dvojici gdje je trei Allah?328
e. Njegova povjerljivost na bojnom polju
Poetkom bitke na Hunejnu u redovima islamske vojske

pojavila se smutnja i nered toliko da su svi ashbi takorei bjeali
lijevo-desno i svi su poeli pomiljati da je pred njima gubitak i
poraz. Ba u tom trenutku dogaa se neto neoekivano. Allahov
Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, sa svojom blagoslovljenom
jahalicom, koju je Abbs, radijallhu anh, htio zaustaviti, bacio
se pravo u neprijateljske redove. Krupnim i neustraivim glasom
je poeo vikati:

.
Ja sam vjerovjesnik! U tome nema lai! Ja sam sin
(unuk) Abdulmuttaliba!
Ovaj njegov poduhvat i ova njegova hrabrost bili su uzrok te
se za kratko vrijeme muslimanska vojska vratila u red i osvijesti-
la; loa srea se izgubila, a poraz se preobratio u pobjedu.329
f. Zauujua predanost
Odmarao se ispod jednog stabla. U tom trenutku nevjernik

po imenu Gavres iskoristio je priliku i poto ga je naao kako
spava, uzeo mu sablju i kao da mu je stavio pod grlo. Ironinim
327
Et-Tevbe, 9/40.
328
Buhr, Tefsr (9), 9.; Muslim, Fedilus-sahabe, 1.
329
Buhr, Dihd, 52.; Muslim, Dihd, 76-80.

tonom ga je upitao: Ko e te sada spasiti iz mojih ruku? Na-

spram toga Allahov Poslanik nije pokazao nijedan znak panike
jer je on u potpunosti imao pouzdanje u Allaha, delle nuhu.
Jednim pouzdanim tonom je uzviknuo:
Allah!
Ovaj njegov neustraivi ton je nevjernika na smrt uplaio
kao da ga je se okamenio na tom mjestu, a sablja mu je ispala iz
ruku. A sada je Allahov Poslanik uzeo sablju u ruke i upitao ga:
A ko e tebe sada spasiti?
ovjek je poeo da drhti kao da ga je napala groznica. Tada
su doli oni koji su uli glas Allahovoga Poslanika. Prizor koji su
vidjeli i njih je zaudio. Kada su kasnije saznali o emu se radi,
njihov imn u Allaha, delle nuhu, ojaao je, a povjerenje se
povealo. Gavres, koji je vidio tu povjerljivost, dao je rije Povjer-
ljivom i udaljio se odatle.330
Poznati zapadnjaki mislilac Bernard Shaw kae: Njegovo
velianstvo Muhammed je ovjek koji sa razliitih aspekata po-
sjeduje zauujue osobine. Ovog tajanstvenog ovjeka nemogu-
e je u potpunosti shvatiti. Naroito jedna njegova karakteristika
koja se ne moe shvatiti jeste njegovo pouzdanje i oslanjanje na
Boiju pomo.
Shaw govori istinu.
On je toliko bio sklon pokornosti i pouzdanosti Allahu,
delle nuhu, da to ne moemo izmjeriti ili objasniti bilo kojim
nama poznatim mjerilima. Njegovo mjesto kod Allaha, delle
nuhu, odreeno je prema toj pouzdanosti, vrijednosti i privr-
enosti. Tako, kada On poeli i zamoli svoga Gospodara, noi
se preobrate u dane, tmina postane svjetlost, ugalj se pretvori u
330
Buhr, Dihd, 84. i Megz, 31.; Muslim, Fedil, 13.; Hkim, el-Mustedrek,
3/29.

dijamant, a siromasima se podari blago sultna. Tim povodom

ovdje elim navesti jedan dogaaj koji se pripisuje hazreti Ha-
sanu Basrju. Mislim da je veoma bitan dogaaj sa aspekta nae
povezanosti sa Pejgamberom. Dogaaj se moe kritikovati sa as-
pekta hadskih kriterijuma, meutim, slinih dogaaja ima jo
toliko mnogo da se moe smatrati normalnim i nema nikakve
smetnje da se prenosi. Dogaaj je slijedei:
Jedan mladi iz Basre je zanijetio (donio odluku) da sa svo-
jim starim ocem obavi had. Na putu ka Mekki otac mu preseli
na hiret. Preseli mu otac, ali njegovo mrtvo tijelo se preobrati
i poe liiti na neko runo stvorenje. Ovakvo stanje je toliko
uznemirilo alosnog mladia da od zbunjenosti nije znao ta da
radi. Koga da pozove u pomo i ko e mu pomoi oko denaze
kada mu je otac u ovakvom stanju? Dok se prevrtao u toj muci,
odjednom se na njega spustio neki teak osjeaj i odjednom se
naao u stanju izmeu sna i jave. U tom trenutku vidio je da su
se vrata od atora otvorila i da je unutra uao neko sa svijetlim
licem. Ovaj ovjek prijatna lica je stao naspram tijela njegovog
oca i cijelo tijelo mu istrljao. Tako, gdje god je dotakao njegovo
tijelo, ono se vratilo u stari oblik i preobratilo se u isto i svije-
tlo tijelo. Mladi je bio zamiljen i nalazio se u transu. Kada je
ovjek koji je doao krenuo ka vratima atora da izie, mladi je
potrao ka njemu i upitao ga: Tako ti Allaha, reci mi ko si ti?
On mu je odgovorio:
Zar me nisi prepoznao? Ja sam Muhammed!
Kada je ovo uo, mladi se obradova i upita: Allahov Po-
slanie, ta se dogodilo? Zato se tijelo mog oca promijenilo?
Allahov Poslanik mu odgovori:
Redovno je pio alkohol, zbog toga mu se tijelo pro-
mijenilo!

Mladi ga zatim upita: A zbog ega si nas poastio svojim

dolaskom? Tada mu Allahov Poslanik ree:
Doao sam, jer tvoj otac je, kad god bi se spomenulo
moje ime, na mene donosio salavt.
Jedna ovako mala veza ovog ovjeka sa Allahovim Poslani-
kom ne ostaje bez nadoknade te ga on sa svojim efatom (zala-
ganjem) uzima u svoje okrilje kada mu je najpotrebniji. Kada je
uo da je umro, njegova duhovnost se Allahovom, delle nuhu,
voljom odmah pojavila kod njega.
Allahov Poslanik je linost meu ljudima u koju se najvie
treba uzdati i u koju treba imati najvie povjerenja. I njegov um-
met treba da zaslui isto takvo povjerenje. Zbog toga je u jednom
jetu reeno:

*
Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su

ih dostojni povjeravate, i kada ljudima sudite, da pra-
vino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah
doista sve uje i vidi.331
Uzrok silaska ovog jeta hazreti Alija, radijallhu anh,
objanjava ovako: Kada je osvojena Mekka, na Pejgamber je
uzeo kljueve Kabe od Osmna ibn Talhe, koji tada jo nije bio
primio islm, i sam je otkljuao vrata Kabe. Onda je doao ha-
zreti Abbs, radijallhu anh, i zatraio kljueve. Vjerovatno da
je taj bitni emnet najvie pripadao ovjeku koji e u budunosti
331
En-Nis, 4/58.

biti veliki vjernik. U isto vrijeme, davanje kljueva tom buduem

vjerniku otvorit e njegovo srce putu koji vodi islmu. Tako je i
bilo. Kada je objavljen ovaj jet, kljuevi Kabe su ponovo urue-
ni Osmnu ibn Talhi.332
Meutim, pravilo iz ovog jeta je generalno. Zapravo, Alla-
hov Poslanik je, kao jedan od predznaka Sudnjeg dana, naveo
nestanak emneta tako to je kazao:
Kada nestane emneta, ekajte Kijametski dan!
Ashbi su upitali: Kako moe nestati emnet? Odgovorio
im je:
Kada se poslovi budu davali onima koji to ne zaslu-
uju!333
Da, emnet je veoma bitan. Dati poslove onima koji zaslu-
uju je jedna vrsta emneta i jedan od najbitnijih faktora koji e
sauvati red na ovozemaljskoj kugli. Nestanak emneta i pre-
stanak ope ravnotee i reda imaju isto znaenje. Stanje takvog
svijeta, kad postoji, isto je kao da ne postoji.
U drugim hadsima u vezi sa ovom temom Allahov Posla-
nik kae:
.

.
.

.
Svi ste vi obani i svi ste odgovorni za svoje stado (za

one koji su pod vaom upravom): vladar je oban i od-
332
Ibn Kesr, Tefsrul-Kurnil-azm, 1/516-517.
333
Buhr, Ilm, 2.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/361.

govoran je za svoje stado (narod kojim upravlja); svaki

ovjek je oban u svojoj porodici i odgovoran je za nju;
ena je oban u kui svoga mua i odgovorna je za
svoje poslove; sluga je oban u imetku svoga vlasnika i
odgovoran je za svoje postupke. Svi ste vi obani i svi
ste odgovorni za svoja stada!334
Sa ovom sveobuhvatnom perspektivom eli se ukazati na to
da smo ovdje svi jedni drugima emnet. Sve to postoji u pot-
punosti je Allahov emnet. Kurn-i kerm je najprije Dibrlu,
a zatim hazreti Muhammedu, alejhis-selm, emnet. Kurnski
principi i poslaniki poziv hazreti Muhammeda, alejhis-selm,
emnet su njegovom ummetu. Iza toga, cio ummet je emnet
Allahu, delle nuhu.
Svi elementi koji sainjavaju ivot i uzrokuju da se odvija i-
vot jesu poput krugova vezanih jedan za drugog. Najmanji kvar
u jednom od tih krugova da se dogodi, mnogostruko e prijei
na drugi i nanijeti veu tetu. Mislim da u to niko ne sumnja.
Na nivou individue, ako postoji neki problem i ako se odmah
ne iskorijeni, bez sumnje e se taj problem preobratiti u jedan
neizljeivi kancer. Kad je situacija takva, onda svaki krug treba
da istinski odradi svoj emnet koji je uzeo na svoj teret, da bi se
zaustavili svi mogui kvarovi i problemi.
Evo i u ovom asnom hadsu se ukazuje na tu povezanost
i integritet. U okviru ovog upozorenja, kada bi svi pojedinci
koji sainjavaju zajednicu, od vratara do vladara, bili svjesni u
odgovornosti prema svojim emnetima, onda bi ovjeanstvo
pronalo ono to trai u utopijama u toj skupini povjerljivih i
pouzdanih.
Zbog te sveobuhvatne bitnosti emneta Allahov Poslanik
je kazao:
334
Buhr, Dumua, 11. i Vesj, 9.; Muslim, mn, 20.

.

Ko nema emneta, nema ni imna.335
Ko ne uva ono to mu je dato na emnet i ko istinski u tom
smislu nije odgovoran, njegov imn nije potpun.
S tog aspekta, imn i emnet su jedno drugom poput uzro-
ka i posljedice. ovjek koji ne vodi brigu o svojim emnetima
ne moe se ubrajati u prave vjernike. Pored toga, ispravnu ideju
o emnetu teko je nai kod drugih ljudi, osim kod potpunih
vjernika. Da, ako je ovjek potpuni vjernik, on e biti povjer-
ljiv prema svojim emnetima. Ako nije povjerljiv prema svojim
emnetima, znai da mu imn nije potpun.
Na drugome mjestu Allahov Poslanik, opisujui vjernike,
kae:
.

Pravi vjernik je onaj od koga su sigurni ivoti i imeci
drugih ljudi.336
elim ponovo navesti hads koji sam spomenuo govorei
o iskrenosti naeg Vjerovjesnika jer se tie nae teme. Allahov
Poslanik je kazao:
Ko mi bude garantovao est stvari, ja mu garantujem
Dennet:337
Kada govorite, govorite istinu! (Da, neka vam postup-
ci budu potpuno istiniti, i na tom putu budite poput
strijela!)
335
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/135.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 8/195.; Be -
hek, es-Sunenul-kubr, 4/97.
336
Tirmiz, mn, 12.; Nes, mn, 8.
337
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/323.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 8/262. i el-
Mudemul-evsat, 3/77.; Bejhek, es-Sunenul-kubr, 6/288.

Kada nekom neto obeate, izvrite dato obeanje! (Za-

pravo, ponaati se suprotno ovome je znak licemjer-
stva, kao to smo ve ukratko kazali.)
Budite povjerljivi! (Ako ti je neto dato u emnet zato
to te neko zna kao povjerljiva, nikako onoga koji o
tebi tako razmilja zbog toga ne uvodi u la! ak nji-
hovo lijepo miljenje o tebi nemoj pronevjeriti ni na
hiretu!)
Budite estiti i uvajte vaa stidna mjesta od grijeha!
(uvajte svoju ast i potenje! Pazite na tuu ast pot-
puno isto kao i na svoju! O ovome emo detaljnije go-
voriti u okviru poglavlja o asti i potenju.)
Zatvorite oi harmu! (Ne gledajte u ono to vama
ne pripada i ne bacajte oko na ono to vam nije dozvo-
ljeno.)
Gledati u harm nanosi tetu srcu. U jednom kuds
hadsu kae se:

Gledati u harm je jedna od ejtanovih otrovnih stri-

jela. (Vaa volja e se razapeti kao strijela i zabosti se u
vae srce, ili: ova ejtanova strijela je u ruci vae volje.)
Ko iz strahopotovanja prema Meni bude izbjegavao
takve poglede, Ja u mu usaditi takav imn da e nje-
govu slast osjetiti u srcu.338
Udaljite vae ruke od harma! (Nikome ni na kakav
nain ne inite zlo!)
338

Evo, ovdje navedene take u nekom smislu se mogu rau-

nati kao uvjeti da neko postane ovjek povjerenja, i ko se njih
bude pridravao, ivjet e kao povjerljiva osoba i zagarantovat e
sigurnost na drugome svijetu. Zapravo, ko u tom pogledu bude
dao i odrao rije Allahovome Poslaniku, on mu daje obeanje
za Dennet.
U svakom sluaju, da bi na ovozemaljskoj kugli bilo sigur-
nosti i povjerljivosti, zavisi od toga da li su povjerljivi ljudi ti koji
njome rukovode. Ako cijeli islamski svijet izvri svoj emnet ko-
jim je zaduen i ako postane predstavnik povjerljivosti i sigurno-
sti na Zemlji, tada e ona ponovo postati mjesto ravnotee i reda.
Inae, trenutno stanje, ne samo u Turskoj, ve u cijelom Svijetu,
nije za radovanje, ve je alosno. Kako je lijepo kif339 stihovima
iznio sliku tog stanja:
Stid nestade i izgubi se, te je na svakom

mjestu bezobrazluka!
Kakva runa lica je pokrivala oigledno
ta zavjesa tanka:
nema vjernosti, rije se ne potuje,
a bez znaenja je rije emneta!
La se trai, izdaja hara na sve strane,
a istina je nepoznata!
Kosa se jei, o, Gospodaru,
kakva je revolucija strana izvrena!
Niti ostade imna, niti dna,
imn zemlja postade, vjera bi poruena!
339
Islamski i nacionalni pjesnik Turske Mehmed kif Ersoy, inae autor turske h -
mne i mnogih djela.

g. O, sjemena nade!
Vi ste ti koji e iznova uspostaviti vjerska naela na ovoze-

maljskoj kugli. Vi ste mladice jednog takvog korijena i buketi
jednog takvog izvora svjetlosti, koji je u tmurnom periodu hi-
storije svijet utopio u svjetlost i svoje grane, a listove i cvijee
na sve strane razbacao poput dennetskog stabla Tb. I u tom
periodu na plemeniti narod je osnovao dravu ija je rije u me-
udravnim odnosima prihvatana kao nareenje i koja je vladala
Svijetom. Inallh, vi ste ti koji e ove tmurne dane pobijediti, a
ja se nadam da e oni brzo proi, tako to ete ponovo oivjeti te
svijetle periode. Od vas to ekaju i oni ispod zemlje i oni iznad
nje, a naroito onaj koji se uvijek kree meu vama sa svojim
rhanijjetom, iako ga vi ponekad ne osjetite i ne vidite dok vas
miluje po vaoj glavi i tupka po leima... To je hazreti Muham-
med, alejhis-selm, koji pogledom punim nade i osmijehom ija
je svaka crta simbol samilosti od vas oekuje taj podvig.
Ako budete kao pouzdani ljudi ustrajni i ako svojim okru-
enjima budete poslali poruke pouzdanosti i sigurnosti, i ako
to uspjeno uinite, onda e vam se do kraja otvoriti vrata srca
cijelog ovjeanstva, i poput prvih generacija islma, vi ete za-
vladati njihovim srcima. Ne zaboravite: Da bi se stiglo do ovog
rezultata, do ovog vrha, najvaniji uvjet je biti pouzdan i povjer-
ljiv u svome emnetu.
Ako elimo ponovo postati element ravnotee u svjetskim
krugovima i postati narod u ije se oi gleda kada se donose
odluke vezane za sudbinu svijeta, a to nam je obaveza! onda
treba da budemo predstavnici istine, pravde, ustrajnosti i pouz-
danosti...

C. DOSTAVLJANJE
OBJAVE (TEBLG)
Tree svojstvo pejgambera je dostavljanje Objave. Ako e-

lite, ovo moete nazvati i objanjenjem islamskih naela ili upu-
ivanje na dobro a odvraanje od zla (emr-i bi l-marf ve nehj-i
ani l-munker). Rezultat se nee promijeniti, kako god da ga na-
zovete, objasnit ete ovo uzvieno svojstvo poslanstva.
Dostavljanje Objave je svrha slanja svakoga pejgambera.
Da nema dostavljanja Objave, slanje svih vjerovjesnika bilo bi
besmisleno i nepotrebno. Allah, delle nuhu, Svoju poast i
dar prema ljudima je oivio slanjem vjerovjesnika i tako je Svoju
milost i samilost izrazio putem njihovih ivota. Prelazak toga na
druge ljude mogu je samo putem dostavljanja.
Isto kao to nam Allah, delle nuhu, pokazuje jedan dio
Svoje milosti svakog dana tako to na nebesima okai Sunce da
visi i da nam se smjei..., tako to Sunce za one koji treba da se
zagriju biva pe, za ono to treba da se ispee biva prionica,
a za raznobojne lijepe biljke ono obavlja dunost jedne etkice
za bojenje. Tako su i veliki vjerovjesnici poput Sunca koje nam
prikazuje milost i samilost Uzvienog Allaha. Oni svi, a naroito
hazreti Muhammed Mustaf, sallallhu alejhi ve sellem, za koga
se kae:

A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali340,

meu ljudima su predstavnici Allahove, delle nuhu, mi-
losti i samilosti. Znai, da On nije doao kao vjerovjesnik i da
nije obnovio misiju prijanjih vjerovjesnika, mi ne bismo nimalo,
ama ba nimalo imali udjela u Allahovoj, delle nuhu, milosti
jer bismo tada ostali u lutanju i zaprepaenosti, bez ikoga, u
pustinji neznanja, nevjernitva i zablude.
I dok se ovjeanstvo davilo u jednoj takvoj divljini, osjetilo
je zrak koji ivot daje iz daha naeg Pejgambera, a odatle dah i
ostalih vjerovjesnika. Kada je osjetilo taj dah, samo sebe je odjed-
nom pronalo u dennetskoj bai sa hiljadu i jednim cvijetom.
Da nije bilo toga, poludjelo bi i umrlo od divljine i samoe.
Da, ta smo mi? Odakle dolazimo i kuda idemo? Ova teka
pitanja bi nam redovno probijala mozak poput builice. Pored
toga to bi nam probijala mozak, mi opet ne bismo nali odgovor
i bili bismo prinueni da cijeli ivot bolujemo od toga. Naroito
kada se sjetimo truhlih kostiju u mezaru. Kada ih zamislimo,
preplaimo se i obuzme nas crni strah. Pored toga, misao da
emo nestati i strah da se svakog trenutka pribliavamo nestan-
ku trovali bi nam ivot.
Pejgamberi su doli i objasnili nam svrhu postojanja i istinu
o smrti. Tako smo shvatili da nam je ivot vezan za jedan cilj i da
na odlazak s ovog svijeta ima svoju mudrost. Smrt nije nestanak
i nitavilo, ve je to promjena mjesta i osloboenje od dunosti.
S druge strane, mezar to su vrata otvorena ka drugom svijetu i
sala za ekanje. Kada smo uli ova objanjenja od pejgambera,
straha je u nama nestalo i naa srca su ih prihvatila. Sve sumnje i
340
El-Enbij, 21/107.

strahovi koji su nam napunili srca i glave izbrisae se i na njihovo

mjesto dooe prijateljstvo i radost.
Nama su pejgamberi donijeli ove i ovima sline poruke. I
dostavljanje ovih poruka je svrha njihovog slanja. Mi treba do-
stavljanje islamskih naela da shvatimo i izvravamo kao jednu
istinu i obavezu. Pejgamberi ovu dunost obavljaju kao svoj cilj i
potpuno svjesni njene mudrosti. Oni govore:
U naem dolasku na ovaj svijet mi nemamo drugog cilja.
Allah nas je poslao ljudima da im osvijetlimo sve strane, lijevo-
desno, ispred-iza ili ispod-iznad, naspram tmine da ne bi zalutali
sa svijetlog puta kojim se kreu, tako da ejtan ne nae prilaza
njima ni sa jedne strane da bi uao u njihovu duu i da oni ne
stanu na ovom dugom putovanju.
Da, opet vam ponavljam: Mi dostavljanje islamskih naela
izvravamo kao jednu dunost, a oni, vjerovjesnici, kao svrhu
njihovog stvaranja.
1. Tri osnovna naela

u dostavljanju Objave
Dostavljanje poruke jednog vjerovjesnika i objanjavanje te

poruke drugim ljudima svakako se mnogo razlikuje od ostalih
ljudi. Zapravo, to se tie dostavljanja poruka, nikako se ne moe
govoriti o slinosti drugih sa vjerovjesnicima. Oni, dok dostav-
ljaju objave, ujedno nas poduavaju ta je pozivanje i kako treba
da se izvri, a to je jedan poseban aspekt njihovog poziva. A sada,
ako elite, ovu temu emo obraditi tako to emo je podijeliti na
tri osnovna naela.

a. Cjelovitost
Kada vjerovjesnik poruke koje mu dolaze od Uzvienog

Allaha i sve to je vezano za njegovo poslanstvo predstavlja lju-
dima, onda to on ini metodama i kao strunjak u svome poslu.
On ovjeka uzima kao jednu cjelinu i poruke koje e da mu
dostavi predstavlja kao jednu cjelinu. Zbog toga, u realiziranju
svoje dunosti dostavljanja poruka apsolutno nijedan osjeaj, ni
razuma, ni logike, ni srca ili due ne biva zaboravljen i ostavljen
izvan svjetlosnih zraka Objave. Zapravo, svaki vjerovjesnik na-
spram Objave je poput mrtvaca u rukama gassla (onoga koji
kupa mrtvog). Objava njih uzima u svoje ruke i daje im pravac
kako hoe, toliko da se oni i u problemima koji izgledaju kao
najmanji i najdetaljniji ponaaju onako kako hoe Uzvieni Gos-
podar. Dodue, to je za njih obaveza. A kada je tako, pejgamberi
se toga pridravaju sa izvanrednom osjetljivou.
Zbog toga, iji se nain dostavljanja islamskih naela u pot-
punosti ne poklapa sa vjerovjesnikim nainom, on u tome pozi-
vu ne moe biti uspjean. Naprimjer, ako se razum izostavi, po-
ziv u islm nee dati eljeni rezultat. Izostaviti osjeaje proizvest
e iste negativne rezultate, a naroito oni koji izlaze iz granica
Objave oni nikada nee stii do cilja. Evo pogledajte ljudske
sisteme koji su krenuli na put bez Objave i vidite njihovo stanje
i dokle su stigli! Komunizam, koji je bio ideja mnogih siroma-
nih zemalja, gurnuo je mase koje su nekada bile prevarene i u
siromanoj bijedi da za njim idu u gomilama, ali, i pored toga
to su vie puta izvravane revizije tog sistema, on se nije mogao
spasiti od propasti. Meutim, jedno vrijeme utemeljitelji ovog i
njemu slinih sistema bili su predstavljani kao vjerovjesnici. Sada
njihovi prevareni narodi ovako govore:

Teko nama, opet smo prevareni u ovoj igri

jer sve se izgubi, a ne znam ta smo dobili!
(Zija Paa)
Oni koji se opiru i trae provoenje ljudskih sistema na kra-

ju e uvijek iste rijei kazati. Da, i oni e sigurno jednog dana biti
primorani izjaviti da su prevareni!
U pozivu vjerovjesnika razum, logika i osjeaji su rame uz
rame vezani jedno za drugo. On ne razmilja da, koristei samo
osjeaje masa, izvede ljude na ulice, niti je samo puki teoretiar
da ih dovede u stanje usamljenog ovjeka koji je bez akcije i bez
pokreta.
Takoer, vjerovjesnik ne izvodi ljude na ulice i ne ini od
njih anarhiste, niti ih, koristei samo njihove osjeaje, degeneri-
e. On poruke koje dolaze od Allaha, delle nuhu, alje u due
ljudi, oivljava duh aktivnosti u njima i uzdie ih do vrhunca
humanosti, do pozicija samih meleka.
Kurn-i kerm, govorei o tome, Allahovome Poslaniku se
ovako obraa:
*

Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui ja-
sne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi... 341
Ovaj put je Put poslanstva. To je put gdje mjesta imaju, gdje
nisu izostavljeni razum, logika, shvatanje, osjeaj, srce i svijest.
Ovo je Put vjerovjesnika i onih koji ga slijede, Put na kome oni
mudro pozivaju Istini one koji idu za njima.
341
Jsuf, 12/108.

b. Ne oekivati nikakav interes
Vjerovjesnik za dostavljanje Objave i za svoj poziv ne oe-

kuje nikakvu korist. On poziva samo zato to mu je to dunost.
Zapravo, svi su vjerovjesnici, izgovarajui rijei:
*...
Allah e mene nagraditi...342 ,

ukazali na tu istinitu injenicu.
c. Rezultat ostaviti Allahu
Vjerovjesnik rezultat poziva i nain prijema ostavlja Allahu,

delle nuhu, i nikada se ne mijea u ishod zato to zna da je
njegova dunost samo dostaviti, a rezultat u potpunosti pripada
Uzvienom Allahu.
Ova tri pravila neka ostanu sauvana u naem sjeanju,
a sada da donekle predstavimo kakvo je svojstvo dostavljanja
Objave i kako su i na koji nain ljudi u svim periodima ovu du-
nost obavljali i kako je trebaju obavljati. Naa je jedina elja da
nas, inallh, na Gospodar uini od onih koji e obavljati ovu
dunost i to onako kako je On zadovoljan. Samo On, Uzvieni
Allah, je taj koji moe u nas usaditi volju i elju za pozivanjem u
vjeru i jedini On nam moe dati uspjeh. Oslanjamo se na Njego-
vu pomo i u Njega se uzdamo...
342
V.: Hd, 11/29.; e-uar, 26/109., 127., 145., 164. i 180.; Sebe, 34/47.

2. METODA U DOSTAVLJANJU
OBJAVE (TEBLGU)
Rekli smo da pejgamber misli samo na svoju dunost. Da,

na ovaj svijet su doli i sa njega otili mnogi vjerovjesnici kojima
i pored toga to su se cijelog ivota borili i pozivali u vjeru, nije
povjerovao ak nijedan ovjek.343 Meutim, oni su uvijek bili
mirni zato to su svoje dunosti obavljali onako kako treba. Ni u
jednom trenutku njihovog ivota ne nalaze se pitanja u kojima bi
bila skrivena primjedba. Kod njih ne postoje pitanja:
Zato nisam mogao da im inim usluge? Zato mi niko nije
povjerovao? Zato je ovaj posao ispao bez rezultata? Zato se ovi
problemi javljaju jedan za drugim?
Da, svaki vjerovjesnik razmilja samo kako e izvriti svoju
dunost. Zbog toga u obzir uzimaju sve uvjete i tako odrauju
svoju dunost. Natjerati nekoga da prihvati njegov poziv nije sa-
stavni dio njegove dunosti. Na tom polju odluka pripada Alla-
hovoj, delle nuhu, volji. Obraajui se Allahovome Poslaniku,
u jednom jetu se kae:

*
Ti, doista, ne moe uputiti na Pravi Put onoga koga
ti eli da uputi Allah ukazuje na Pravi Put onome
kome hoe...344
Zbog toga, poruka vjerovjesnika ima svoju specifinost.
Kad je niko ne bi prihvatio, da niko ne obrati na nju panju i
da je neko potcijeni vjerovjesnik e, bez klonulosti, sumnje
i panike, nastaviti da obavlja svoju dunost ne kritikujui i ne
343
V.: Buhr, Rikk, 50.; Muslim, mn, 374-375.
344
El-Kasas, 28/56.

okrivljavajui druge. Ba zbog toga, nijedan vjerovjesnik ni koli-

ko trun lijenosti nije pokazao naspram tolikih raznovrsnih uvre-
da i zlostavljanja.
Ovaj oblik dostavljanja Objave je svojstvo koje pripada samo
vjerovjesnicima. Jedan ovakav potpuni izgled dostavljanja vjer-
skih naela nemogue je vidjeti kod ljudi koji nisu vjerovjesnici.
Kod drugih ljudi u ovakvim sluajevima mnogo puta primijetit
ete ljutnju i uvrijeenost. Koliko god da su sazreli u tome, opet
se ne mogu spasiti od elje za rezultatima, a kada ne vide rezulta-
te, ljute se i postaju mrzovoljni. Samo vjerovjesnici ne znaju da se
naljute i rasrde, to je svojstvo koje njima pripada.
Pogledajte, pored tolikih runih dogaaja na Uhudu koji su
ga zadesili, Allahov Poslanik se nije naljutio niti se rasrdio. Polo-
mljen mu je zub, a halke od tita sa glave su se zabole u njegovo
lice toliko da je Eb Ubejde, radijallhu anh, ostao bez zuba
vadei te halke iz lica Allahovoga Poslanika.345
Pored svega toga Prvak svih stvorenja na oba svijeta sav u
krvi, samo je kazao slijedee:

.
Gospodaru moj, uputi na Pravi Put moj narod, jer oni
ne znaju.346
(Ne znaju, jer kada bi znali da sam ja pejgamber, ne bi mi
ovo inili.) Doista, kasnije, kada ga spoznaju, oni e svoje due
pokloniti Allahovome Poslaniku. Ovi i njima slini dogaaji
pokazuju nam ogromnu irokogrudnost Allahovoga Poslanika i
koliko je on bio velikoduan. On i drugi vjerovjesnici bili su bez
345
Tajlis, Musned, str. 3.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 4/29.
346
Kd Ijd, e-if, 1/105. Za sline predaje v.: Buhr, Enbij, 54.; Muslim, D -
hd, 105.

ruku za one koji ih udaraju i bez jezika za one koji ih vrijeaju.

ak i glave da su im u ranama, i zubi da su im polomljeni, iz
njihovih usta se nije moglo uti h u smislu aljenja.
I da gorim poput pei, drugome to neu rei!

Ne bacaj me u vatru, o, strijelo, duu mi muei!
Hazreti Nh, alejhis-selm, obratio se svome narodu, kako

nam prenosi Kurn-i kerm, ovako:
O, narode moj, govorio je on nisam ja ni u kakvoj

zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova.347
Bez imalo sumnje, hazreti Nh, alejhis-selm, ovako je go-
vorio jer mu je narod pripisivao zabludu. Oni su se prema tom
velikom vjerovjesniku ponaali nepristojno govorei mu:

*
... Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.348

Ni danas se nita nije promijenilo. Sve ono to se govori i
pripisuje vjernicima ima isto znaenje. Ti si zalutao, ti eli stare
sisteme, ti si zaostao i ivi iza nas..., i jo mnogo toga slinoga!
U nastavku jeta hazreti Nh, alejhis-selm, obraa se svo-
me narodu:
347
El-Arf, 7/61.
348
El-Arf, 7/60.

Poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro

vam elim, ja od Allaha znam ono to ne znate vi.349
Kae im: Ja nisam u zabludi, a isto tako elim vas spasiti od
zablude i stranputice. Jer ja sam vjerovjesnik i poslanik milosti
kojeg vam je poslao Gospodar svih svjetova. Ja vam donosim
poruke i osvjetljavam vam puteve jer ja znam ono to vi ne
znate.
Vijekovi koji su proli nisu nimalo promijenili nevjernike.
Ovog puta hazreti Hd, alejhis-selm, obraa se svome narodu
koji se udaljio od vjere:

*
*

O, narode moj, govorio je on nisam ja neznalica, nego
sam Gospodara svjetova poslanik; dostavljam vam posla-
nice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.350
Nita se nije promijenilo, ni pejgamberi, ni njihovi narodi.
Ono to su im pripisivali i naturali njihovi narodi i njihovi od-
govori tim narodima sastoji se od reenica istog znaenja, koje se
razlikuju samo u rije-dvije...
Nakon to smo spomenuli ostale pejgambere u okviru op-
ih naela, ako elite, mogli bismo rei par rijei o Sultnu svih
vjerovjenika.
Allah, delle nuhu, obraajui se njemu, kae:
* * *
349
El-Arf, 7/62.
350
El-Arf, 7/67-68.

O, ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga

veliaj!351
*
* *
*
O, ti, umotani! Probdij no, osim malog dijela; po-
lovinu njezinu ili malo vie od nje, i izgovaraj Kur n
paljivo.352
Znai, nije vrijeme pokrivanja u ogrtae i spavanja, nego
ustani i tri upomo onima koji su ostali u tmini! Upozori ljude
koji su u gomilama ostali u uenju i zbunjenosti i ukai im na
rezultate koje prouzrokuje krivi put i zabluda. I sa svom snagom
uzvikuj veliinu svoga Velikoga Gospodara, toliko da se ak i
nebesa potresu! Zemljom-nebom neka odjekuje tvoj glas! I ljudi i
dini putem tvoga glasa jo jednom uju koliko je tvoj Gospodar
velianstven.
O, prijatelju koji si se u noi pokrio ogrtaem! Jedna velika
dunost kao to je poslanstvo oekuje te, ustani i ibdet ini!
Jer, ti se treba duhovno napuniti od Allaha, delle nuhu! Jer
ima mnogo velikih djela koja treba initi! Treba da prenese
ljudima sve ono to uje. Ovako teak zadatak ne moe obaviti
bez pomoi tvoga Gospodara! Tu snagu mogu ti dati samo tvoje
klanjanje i tvoje molitve.
Da, isto kao i na Vjerovjesnik, i svi drugi su obznanili da
su doli radi dostavljanja Objave i poziva u vjeru, i to bez ikakvih
ovosvjetskih oekivanja, bez tenje prema bilo emu drugom i
ne dajui mjesta u svojim srcima drugome. Oni su ovjeanstvu
dostavljali poruke tako to poglede nisu zaprljali niti su ih u ne-
351
El-Muddessir, 74/1-3.
352
El-Muzzemmil, 73/1-4.

to drugo usmjerili. Da nije bilo njihovih svijetlih poruka, svi

ljudi bi ostali u tmini i ne bi se razlikovali od ivotinja.
Poslanstvo vjerovjesnika toliko je vezano za sudbinu o-
vjeanstva da, ukoliko u jednu oblast nije poslan pejgamber, ti
ljudi nisu bili odgovorni za ono to su radili, ali ako im je doao
pejgamber i ako mu nisu bili pokorni, bez sumnje e biti pitani.
Allahova, delle nuhu, naredba glasi:
*

...A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika ni-
smo poslali!353
Na drugome mjestu se kae:

*
A Gospodar tvoj nikad nije naselja unitavao dok u nji-
hov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze
Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselja unitavali
kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.354
Znai, Allah, delle nuhu, najprije je slao pejgambere.
Nakon to bi pejgamber izvrio svoju dunost i nakon to bi
upozorio, ako bi opet negirali Allaha, delle nuhu, On ih je
kanjavao. U svakom periodu bilo je tako, na taj nain. Ako e
Uzvieni Allah danas nekoga kazniti, to e biti na osnovu inje-
nice da li su vjernici u potpunosti obavili svoju dunost poziva
u vjeru ili nisu. Ako im je doao poziv i ako i dalje nastoje da se
opiru, onda su oni ti koji zasluuju kaznu!
353
El-Isr, 17/15.
354
El-Kasas, 28/59.

Zbog toga svaki vjerovjesnik ukazuje i poziva u islm bez

imalo umora, dosade i straha koristei sve vrste metoda. Jezikom
Kurn-i kerma, Nh, alejhis-selm, kae:
* *

* *

*
*
(On ree:) Gospodaru moj, ja sam narod svoj i nou i
danju, doista, pozivao, ali ga je pozivanje moje jo vie
udaljilo! I kad god sam ih pozivao (da povjeruju i tako)
da im oprosti, prste su svoje u ui stavljali i haljinama
svojim se pokrivali bili su uporni i pretjerano oholi.
Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno
objavljivao i u povjerenju im aputao, i govorio: Traite
od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo pra-
ta.355
Hazreti Nh, alejhis-selm, kao da im se obraa: Gos-
podaru moj, ja sam svoju skupinu pozivao dan-no. Kucao sam
im redovno na vrata i pozivao ih. Meutim, moj poziv je uveao
njihovo udaljavanje od mene. Bili su uporni da me ne sluaju. Da
me ne bi sluali, nalazili su uvijek nove i razliite naine. Pone-
kad su prste u ui stavljali i nisu me htjeli sluati. Ponekad su se
haljinama svojim pokrivali da me ne bi vidjeli.
355
Nh, 71/5-10.

a. Dostavljanje Objave
bilo je u njegovoj prirodi
Dostavljanje Objave kod Prvaka svih stvorenja na oba svi-

jeta bilo je sastavni dio njegovoga karaktera i prirode. On je bio
uznemiren kada ne bi naao neku istu duu kojoj bi dostavio
Objavu i pozvao je u vjeru, isto kao kada smo mi uznemireni u
trenutku kada nemamo neto pojesti ili popiti ili kada ne moe-
mo da diemo. I tada nije imao nikakvu volju za jelo. Ponekad
bi danima postio.356 Ponekad bi jeo koliko da preivi. Kao da
mu briga za pozivanje u vjeru nije dala apetita za jelo i pie.
Kako meleci ive sa tesbhom,357 tako je i hazreti Muhammed,
sallallhu alejhi ve sellem, ivio sa teblgom (dostavljanjem Obja-
ve). Onoga dana kada bi naao istu duu koja bi primila njegove
poruke, bio bi radostan i bodar.
Kurn-i kerm, govorei o njegovom takvom stanju, kae:

*

(O, Moj Poslanie), zar e ti sebe unititi zato to ovi
nee da postanu vjernici?358
U drugom jetu Allah, delle nuhu, mu se obraa:

*

Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti ako oni u govor
ovaj (Kur n) nee da povjeruju?359
356
Buhr, Savm, 20.; Muslim, Sijm, 55-61.
357
Slavei Allaha, delle nuhu.
358
E-uar, 26/3.
359
El-Kehf, 18/6.

Tako je, kada bi on primijetio crno elo koje seddu ne ini,

raalostio bi se, i kad god bi vidio ovjeka bez vjere, u njegovoj
dui bi zavladala oluja tuge. To je, zapravo, i postojalo u njegovoj
dui. Sa poslanstvom, taj osjeaj je jo vie ojaao i dobio vee
dimenzije.
Pored toga to je pazio na svaku vjersku dunost u detaljima,
brini ovjek ovog stoljea360 je na pitanje svog uenika Zato
se nisi oenio? odgovorio: Razmiljajui o ovolikim mukama
i patnjama Muhammedova ummeta, nisam naao nimalo vre-
mena da razmiljam o svojoj enidbi! Da, takva je situacija kod
Vjerovjesnika i kod njegovih nasljednika! Mislim da svijet danas
eka ovakve brine ljude.
Kad ve govorimo o tome, elim ponovo navesti jedan pri-
mjer kojeg spominjem na vie mjesta, jer ovaj primjer e u isto
vrijeme dati nove dimenzije o ovoj temi. Jedan na prijatelj ista
ela, koji je radio u Njemakoj kao ugostitelj, svojim muham-
medanskim ponaanjem je utjecao na porodicu kod koje je sta-
novao. Uzvieni Allah ga je uinio da bude uzrok njihovoj uputi
na Pravi Put. Kada su, najprije mukarac, zatim ena i na kraju
djeca, poeli disati isti zrak tj. kada su primili islm, kua se
pretvorila u jedan dio dennetskih bai.
Jednog dana mukarac iz ove kue i na prijatelj sjedili su
jedan naspram drugog i razgovarali. U jednom trenutku ovaj
ovjek u ijoj dui je uputa na Pravi Put izazvala nova osjeanja,
obratio se naem prijatelju:
Prijatelju, tebe mnogo volim, toliko da mi ponekad doe
da otvorim srce i da te u njega smjestim, jer ti si mi bio uzrok
da krenem Pravim Putem. Meni i mojoj porodici si dao vjean
ivot. Meutim, u isto vrijeme, ja sam ljut na tebe, toliko da mi
ponekad doe da te dohvatim za kragnu i da te pretuem. Ti e
360
Bediuzzamn Said Nurs.

me pitati: Zato i zbog ega? Da ti kaem zbog ega! Prije nego

si ti doao kod nas, umro mi je otac. On je bio mnogo zasluniji
od nas da primi islm. Imao je preistu duu i uredan ivot. Da
si doao prije njegove smrti, i njemu bi bio uzrok da primi islm.
Eto, zbog tog tvoga kanjenja, ja sam dosta ljut na tebe.
Ovaj ukor lii mi na jecaj cijele Evrope, pa ak i cijelog Svi-
jeta. Ja se lino mnogo plaim da u za to biti pitan. Jer, mislim
da nisam tamonjim ljudima dostavio islamske poruke, onako
kako se to od nas oekivalo.
b. Pouda za teblgom
Allahov Poslanik je u dostavljanju Objave bio veoma po-

udan i odluan. Nije elio da ostane ijedan ovjek kome nije
objasnio istinu i dokaze. Zbog toga je bez prestanka sa jednim
ozbiljnim entuzijazmom razmiljao o tome i na pristojan nain je
pozivao u vjeru koga god bi sreo. Uzmimo kao primjer njegovo
ponaanje u posljednjim minutama ivota njegovog amide!
Pozivanje Eb Tliba
Eb Tlib je ovjek koji je vie od etrdeset godina titio
Allahovoga Poslanika. Kada je na Vjerovjesnik oglasio svoje po-
slanstvo, svi mekkanski murici su po prvi put uvidjeli da je Eb
Tlib zid koji se ne moe prijei. Nije bilo mogue doi do Alla-
hovoga Poslanika dok ne poraze i ne prijeu preko njega.
Eb Tlib, koji je prihvatio sve potekoe radi Allahovoga
Poslanika i koji je, pored starosti i siromatva, bio prinuen da se
bori protiv trogodinje izolacije muslimana, naao se na smrtnoj
postelji i izdisao je posljednje dahove svoga ivota. Kad kod bi
naao priliku za to, Allahov Poslanik bi doao kod njega i odlu-

no traio od njega da kae: L ilhe illallh (Nema drugog Boga

osim Allaha). I govorio bi mu:
Reci to da se zauzimam za tebe na drugom svijetu!
Meutim, ljudi mranih dua, koji su se u tom trenutku
nalazili pored Eb Tliba, bili su prepreka njegovoj uputi na Pra-
vi Put. Dok je davao posljednje znake ivota, kazao je: U vjeri
Abdulmuttaliba. I na taj nain je, Allah zna, propustio brod.
Allahov Poslanik nije mogao zaustaviti svoj pla i u tom
velikom plau je kazao:
Trait u oprost za tebe sve dok mi to ne bude zabra-
njeno!
Meutim, jet koji je siao malo vremena nakon toga uklo-
nio je ovu muku koja je tekla iz njegove due.361 On vie nije
mogao traiti oprosta za Eb Tliba, jer u jetu se kae:

*
Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole opro-
sta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im
je jasno da e oni stanovnici u Dehennemu biti.362
Koliko je imao elje da Eb Tlib primi islm, najbolje je
znao Eb Bekr, radijallhu anh. Prilikom osloboenja Mekke,
Eb Bekr, radijallhu anh, doveo je svoga starog oca Eb Ku-
hfu kod Prvaka svih stvorenja na oba svijeta, jer je povjerovao u
Allahova Poslanika. Doveo ga je da se rukuje i dotakne mubrek
ruku Allahovoga Poslanika i tako posvjedoi njegovo poslanstvo.
Dok je ovaj starac, koji je izgubio vid, izjavljivao svoj imn, Eb
361
Buhr, Deniz, 81.; Muslim, mn, 39-40.
362
Et-Tevbe, 9/113.

Bekr, radijallhu anh, povukao se u jedno oe i poeo jecajui

da plae. Kada ga je Allahov Poslanik upitao zato plae, Drug
iz peine363 mu je odgovorio: Allahov Poslanie, mnogo sam
elio da mi otac krene Pravim Putem, i evo, Allah mu je podario
uputu. Meutim, ja bih vie volio da je Eb Tlib primio islm
nego moj otac jer si ti to mnogo elio, ali njemu uputa nije
podarena. Toga sam se sjetio te sam zaplakao.364
Pozivanje Vahja
Allahov Poslanik, isto kako je elio da Allah podari uputu
njegovom amidi Eb Tlibu, na isti nain je udio i molio za
uputu Vahju, koji je usmrtio i uinio ehidom njegovog roe-
nog amidu, Allahovog lava, hazreti Hamzu, radijallhu anh.
Evo pravog lica tog dogaaja koga biljei historija:365
Allahov Poslanik je ubicu njegovog amide Vahja pozvao
na Pravi Put tako to je poslao ovjeka da mu odnese pismo u
kome ga poziva da doe kod njega i da prihvati istinsku vjeru,
islm. Meutim, Vah je napisao pismo i poslao ga po istom
ovjeku Allahovome Poslaniku. U pismu se nalazio asni jet:

*

*
I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji
one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda
363
Zajedno su obavili Hidru i tada proveli nekoliko dana u peini Sevr krijui se od
murika.
364
Tabern, el-Mudemul-kebr, 9/40.; Ibn Hader, Isbe, 7/237-240.
365

zahtijeva, i koji ne bludnie; a ko to radi, iskusie ka-

znu, patnja e mu na onom svijetu udvostruena biti i
vjeno e u njoj ponien ostati.366
Vah nije mogao a da ispod ovog jeta ne napie sljedee:
Ti me poziva da primim islm, a ja sam poinio sve ove grije-
he koji se spominju u jetu. ivio sam u nevjernitvu. Poinio
sam blud, a pored toga sam i usmrtio svjetlo tvojih oiju tvog
amidu. Da li se moe oprostiti nekome poput mene pa da i ja
primim islm?
Allahov Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, poslao je i
drugo pismo. Ovog puta u pismu je napisao jet:
Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim,

a oprostit e manje grijehe od toga, kome On hoe. A onaj
ko drugog smatra Allahu ravnim ini, izmiljajui la,
grijeh veliki.367
Vah je ovog puta dostavio pismo Reslullhu u kome kae
da oprost spomenut u jetu nije apsolutan, ve je ostavljen Boi-
joj volji. Nakon toga je Pejgamber samilosti poslao tree pismo.
U tom pismu se nalazio jet:

*
Reci: O, robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijeili,
ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno,
366
El-Furkn, 25/68-69.
367
En-Nis, 4/48.

sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prata i On je

milostiv. 368
Vah je doao Allahovome Poslaniku tek nakon ovog treeg
pisma i dao mu prisegu. I on e se uvrstiti meu ashbe i tako se
njegovo ime nee spominjati bez dodatka ra.369 Meutim, on je
ubica hazreti Hamze, radijallhu anh. Nije bilo mogue da on
ili bilo ko drugi to zaboravi. Vah, radijallhu anh, na Sudnjem
danu nee biti pitan za ovaj grijeh jer toga dana kada je poinio
ovaj zloin nije bio musliman, a prelaskom na islm oproteni
su mu svi prijanji grijesi.370 Zbog toga je bio sretan... Ali, ovjek
koga je ubio bio je hazreti Hamza!..
To je onaj Hamza, radijallhu anh, od koga su bjeali la-
vovi u pustinji, koji je, kao ovjek iz mitologije, doao i pao na
koljena ispred Allahovoga Poslanika i primio islm. ak je bio
poaen da bude brat po mlijeku Prvaku svih stvorenja na oba
svijeta, jer ih je svojim mlijekom hranila ista ena.371 Dok on
nije primio islm, muslimani su strahovali. Kada je Hamza, ra-
dijallhu anh, primio islm, njihov glas potresao je Arapski po-
luotok. I dok se nalazio u periodu divljatva, Vah je prolio krv
Hamze, radijallhu anh. Na Uhudu je zario nesretno koplje u
radijallhu anh, svemu osim Allaha rekao je ( L - Ne)! I kada

grudi hazreti Hamze, radijallhu anh. U svome ivotu Hamza,
se koplje zabolo u njega, opet je kleknuo u obliku ( L) i pao na

zemlju poput jednog ( L). Malo kasnije, Allahov Poslanik e
primijetiti njegovo tijelo, iji su organi bili razbacani na dijelove,
368
Ez-Zumer, 39/53.
369
to znai kada se spomene njegovo ime onda se treba dodati reenica radijallhu
anh (Neka je Allah zadovoljan njime), koja se spominje nakon izgovora imena
svakog ashba.
370
Islm brie sve prije njega poinjene grijehe. Ahmed b. Hanbel, el-Musned,
4/199.
371
Buhr, ehdet, 7.; Muslim, Rad, 11-14.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje,
4/45.

i stat e iznad njegove glave i plakati kao malo dijete. ehidi se

ne gasule, ali ipak je Allahov Poslanik oprao tijelo Hamze, ra-
dijallhu anh, i kao da je umjesto vode upotrijebio svoje suze,372
koje su dragocjenije od Kevser-vode... Da, Allahov Poslanik je
nad njim prolio toliko mnogo suza, a evo sada poinilac tog zlo-
ina, Vah, prua krvavu ruku Allahovome Poslaniku i prima
islm. Pogledajte shvatanje teblga kod Allahovoga Poslanika da
ak prua ruku i Vahju i estita mu prelazak na islm! Zapravo,
on je taj koji je uporno pozivao Vahja u islm.
Nakon to je Vah povjerovao, Allahov Poslanik se sagnuo
ka njemu i na uho mu tiho kazao:
Koliko je mogue radi na tome da se mnogo ne susre-
emo! Jer kad god te vidim, sjetit u se Hamze i moda
ti ne poklonim dovoljno panje i samilosti. Na taj na-
in, ti bi se osjeao nesretnim, a ja ne bih u potpunosti
izvrio svoju dunost.373
Vah, kao i svaki drugi svjestan ashb nije se suprotstavio
toj elji i nareenju Allahovoga Poslanika. Uvijek je stajao dalje
od Allahovoga Poslanika i radio na tome da ga ne vidi.374 Meu-
tim, svaka minuta i svaka sekunda prola mu je u oekivanju da
e ga Allahov Poslanik drugi put pozvati k sebi. On je posmatrao
Allahovoga Poslanika stojei iza jednog stuba traei priliku da
uhvati makar jedan njegov pogled. Samom sebi je govorio: Da
li e, moda, jednog dana doi meni i kazati mi: Odsad mo-
e da mi izlazi pred oi. ekajui taj radosni dan, Vahju je,
jednog dana, stigla bolna, teka i alosna vijest: da je Allahov
Poslanik preselio na hiret i da se rastavio od ashba. Vah se
372
Tabern, el-Mudemul-kebr, 3/142.; Hkim, el-Mustedrek, 2/130, 3/218-219.
373
Tabern, el-Mudemul-evsat, 2/222.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 4/20.; Ibn
Abdilberr, el-Istb, 4/1565.
374
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 3/76-77.; Ibn Hader, Fethul-Br, 7/370.

potpuno zbunio zato to mu vie nije ostala nijedna nada da e

ga Allahov Poslanik pozvati k sebi.
Vahjevi dani nakon toga su prolazili samo u pronalaenju
otkupa za svoj grijeh. Odjednom je izbio rat u Jemmi. Odmah
je uao u redove Hlidove vojske i uputio se ka ovome bojitu.
Ovo je za njega bila prilika koju nije smio propustiti. Ubio je
jednog od najveih vitezova islma i poinio grijeh. Koliko god
da mu je taj grijeh oproten, savjest je Vahju, zbog toga grijeha,
gorjela poput dehennemske vatre. Sada se pred njim pojavila
sjajna prilika: unititi najveeg neprijatelja islma, Musejlemu.
Vah je uzeo skriveno zahralo koplje koje je izvadio iz
Hamzinih grudi i ukljuio se u bitku na Jemmi. Rat je trajao
danima. Musejlemina vojska se borila na ivot i smrt. U jednom
trenutku, kada je Musejlema poeo da bjei iz svoga utvrenja,
primijetio ga je ashb, koji je straario. Taj ashb pozva Vahja:
Eno Allahova neprijatelja, odlazi! Odmah nakon to je to uo,
Vah je uzeo svoje zahralo koplje, i isto kao to ga je godinama
ranije zabo u grudi hazreti Hamze, ovog puta ga zabode u grudi
Musejleme.375 Kada je vidio da ga je oborio i da je pao sa konja,
Vah je pao na seddu. Plaui, pun suza kao da se obratio
dui Allahovoga Poslanika rijeima: Mogu li sad da doem k
tebi, o, Allahov Poslanie?
Mi ne znamo ta mu je odgovorio Allahov Poslanik, ali, vje-
rovatno je i Allahov Poslanik bio duhovno prisutan na Jemmi i
molba Vahja, puna ovolikog preklinjanja, dotakla je i njegovo
saaljenje te je prigrlio Vahja da bi mu estitao na ovom njego-
vom junatvu i kazao mu:
Odsad moe da mi izlazi pred oi.
375
Ibn Abdilberr, el-Istb, 4/1563-1564.; Zeheb, Sijeru almin-nubel, 1/1718.;
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 6/268. i 325.

Ne znamo! Ovo je tema drugih dimenzija. Mi smo naveli

ovaj dogaaj da bismo ilustrirali shvatanje teblga kod Allahovo-
ga Poslanika...
Odavde svakako vidimo kako Allahov Poslanik biva milost
ak i za ubicu velikana hazreti Hamze, koga je volio najmanje
koliko svoga oca i za koga je brinuo najmanje kao za svoga roe-
nog brata. Da bi Vah primio islm, pokuava na moda pedeset
naina, i jednog ovjeka kakav je Vah uvodi meu ashbe.
ta bi bilo da se ideja pozivanja u islm nije objedinila sa njego-
vom prirodom, da se nije nastanila u nju i da nije postala dijelom
njegove due da li bi bilo mogue da Allahov Poslanik uporno
poziva u islm ovjeka poput Vahja? Svakako da ne bi, jer je u
njegovome moralu bila skrivena injenica da je teblg svojstvo
vjerovjesnika. Zbog toga se on i nije mogao drugaije ponaati.
Pozivanje Ikrme u islm

Neprijateljstvo Ikrme bilo je vee nego kod Vahja. On je
bio neprijatelj lino i posebno islmu, odnosno, njegovo nepri-
jateljstvo je bilo potpuno svjesno. U kui iz koje potie Ikrme
ve su svi bili korjeniti neprijatelji islma. Gazda kue bio je Eb
Dehl. Njegov dehlet (neznanje) prenio se na cijelu kuu, te
je tako Eb Dehlova kua, zbog tmine okorjelog nevjernitva
postala pakao. Ko god je primio islm, u toj kui je zlostavljan i
muen na najtei nain i nikada ne bi bio ostavljen na miru.
Ikrme kao da se takmiio sa svojim ocem u neprijateljstvu
prema islmu.376 Uestvovao je ve u svim lukavim potezima
protiv islma u kojima je uestvovao njegov otac. Nevjernitvo
mu je oduzelo vid i uinilo ga slijepim. Kada je Mekka osvojena,
on se i dalje opirao. Da, iako su mnogi osvajanjem Mekke od-
376
Ibn Abdilberr, el-Istb, 3/1082.; Ibn Hader, el-Isbe, 4/538.

mah primili islm i time uli u krug svjetlosti, mrnja Ikrmea

prema islmu i dalje je trajala. Zapravo, on je prilikom osvajanja
Mekke izvadio ma i borio se protiv muslimana, a zatim pobje-
gao u Jemen...377
Ikrmeova supruga Ummul-Hakem bila mu je ujedno
amidina kerka. Ova hrabra ena, samo da bi iskazala svoju
vjernost prema njemu, otila je do Jemena i ubijedila svoga mua
da se vrati. Meutim, Ikrme nije imao obraza da se pojavi pred
Allahovim Poslanikom jer nije ostalo nijedno neprijateljstvo a
da ga on nije uinio Allahovome Poslaniku, niti je ostalo ijedno
nasilje i ponienje koje mu nije nanio. Ako je trebao neko da pos-
pe trnje putevima kojima je prolazio Allahov Poslanik, on je od
svih bio prvi; ako je trebalo baciti prainu na njegovu glavu, on
je i u tome bio prvi. Meutim, Allahov Poslanik je uporno elio
da Ikrme krene Pravim Putem i njemu je posvetio istu panju
koju je posvetio i Vahju.
Kada je Ikrme uao kod Prvaka svih stvorenja na oba svi-
jeta, Allahov Poslanik mu se obratio rijeima, koje odgovaraju
Poslanikovoj veliini:
Merhaba,378 o, putnie seobe!
U islamskom znaenju hidra (seoba) se zavrila, ali Alla-
hov Poslanik mu se ovako obratio ukazujui na njegov dolazak sa
dalekog puta. Ova reenica bila je dovoljna da se otopi sav led u
srcu Ikrmea. Uhvativi se za ruke Allahovoga Poslanika, zatraio
je dovu od njega: Ui dovu, Allahov Poslanie, i trai oprosta za
sva moja uinjena zla djela! Allahov Poslanik je podigao ruke i
prouio dovu za njega. Ikrme se obradovao i izgubio u radosti:
jer on uope nije oekivao ovakvu panju prema njemu. Nije
oekivao, jer je do toga trenutka uporeivao Allahovoga Poslani-
377
Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/159-160.
378
Dobro doao!

ka sa ostalim ljudima i mislio da e se susresti sa onim to bi mu

uinio svaki obian ovjek. Kada je vidio ovu ljubaznost, shvatio
je da je pogrijeio u svome razmiljanju. Onda je rekao: Allahov
Poslanie, nakon ovoga, dajem ti rije da u potroiti dvostruko
vie za islm nego to sam potroio od svog imetka u borbi protiv
tebe i islma... I svoje obeanje je ispunio na Jermuku. Meu
onim to je dao tu, bio je i njegov ivot.379
Ikrme je uestvovao u bici na Jermuku zajedno sa svojom
suprugom i djecom. U ovom boju on je ranjen i donijet u jedan
ator. Dok je njegova supruga plakala pored njega, Ikrme joj je
rekao: Ne plai! Dok ne vidim pobjedu, neu umrijeti! Ovo je
jedan njegov kermet. Nakon kratkog vremena njegov amida
Him uao je u ator i kazao: Mutuluk, Allah nam je dao
pobjedu! Tada je Ikrme rekao: Podignite me na noge, jer je
ovdje uao Allahov Poslanik! Zatim se obratio dui Allahovo-
ga Poslanika i rekao: O, Allahov Poslanie! Da li sam izvrio
obeanje koje sam ti dao? Da li sam se oduio? I u posljednjem
dahu svoga ivota prouio je jet:

*
...Gospodaru moj, daj da umrem kao musliman i pridru-
i me onima koji su dobri!380
i predao svoju duu Allahu.
Da, kod Allahovoga Poslanika je postojala jaka elja da lju-
di krenu Pravim Putem. On je na polju dostavljanja Objave i
poziva u islm bio predstavnik nemogueg. Pruao je ruku hi-
ljadama, stotinama hiljada, i na hiljade, i na stotine hiljada je
privukao u zonu svjetlosti. Privukao ih je toliko, ali opet nije
znao da se zadovolji time jer je htio da se od njegove ogromne
379
Hkim, el-Mustedrek, 3/269-272.
380
Jsuf, 12/101.

milosti svi okoriste. On je pruao ruku samilosti ak i okorjelim

neprijateljima i na taj nain pokazao kako je svojstvo teblga kod
pejgambera nedostian horizont. Koliko god da se tri za njima,
nije ih mogue nikako pretei ni u emu, pa ni u tome!
c. Briga o teblgu nije im dala da spavaju
Tokom cijelog ivota Allahov Poslanik se nije naspavao kako

treba zato to je bio opsjednut brigom cijelog ovjeanstva. Rijei
u svome ivotu nije zatvorio oi i mirno se naspavao tane su
ukoliko se pripiu samo Prvaku svih stvorenja na oba svijeta,
jer je njegov ivot u potpunosti protekao u teblgu - pozivanju i
dostavljanju Istine.
U prvim godinama mekkanskog perioda iao je od pijace
do pijace, od ulice do ulice, i gdje god bi vidio da se osniva neki
trg, Allahov Poslanik bi tamo neizostavno otiao i one koji su se
tamo nalazili pozivao u Istinsku Vjeru. Zbog toga je bio prinu-
en da podnese bezbroj uvreda i omalovaavanja. Po glavi su mu
bacali kamenje i prainu, ali se on nijednom nije na to osvrnuo
i spotakao, ve je iao ka svome cilju. U njegovo lice, u koje se
meleci nisu mogli usuditi da gledaju, mekkanski murici su ak
pljuvali. ak je Sunce zbog svoje toplote, da ne bi nanijelo tetu
njegovom tenu, ponekad na svoje lice stavljalo peu u vidu obla-
ka, a oni su u to prelijepo lice zbog ijeg smo hurmeta stvoreni
slali najgrublje uvrede...
Kada je objavljen jet:

*

I opominji rodbinu svoju najbliu381,
381
E-uar, 26/214.

on je odmah sakupio sebi bliske porodice i plemena, a zatim

im se obratio:
Uzvieni Allah mi nareuje da opominjem najbliu
rodbinu. Vi ste mi najblia rodbina. Meutim, dok ne
kaete L ilhe illllah, ja vam kod Allaha ne mogu
nita pomoi! Ali, ako izgovorite ovu reenicu, na
hiretu vam mogu biti svjedok.
On im se ovako obratio, ali oni koji su se tu nalazili bili su
poput zidova i Allahovome Poslaniku nisu odgovorili nijednom
reenicom. Samo je progovorio (kamo sree da nije), njegov ro-
eni amida Eb Leheb: Propao ti ostatak dana! Zar si nas zbog
ovoga zvao? nakon ega su se svi razili i otili.382
Sav imetak hazreti Hatde otiao je u zijafetima (gozba-
ma) koje je spremala za prvake Mekke. Allahov Poslanik ih je
pozivao kui, hranio, pojio i u meuvremenu bez prestanka se
trudio pitajui se da li bi im mogao bilo ta objasniti. Meutim,
iz nekog razloga nikako nije bilo uspjeha.
Jedno od takvih sijela opisuje hazreti Alija, radijallhu anh:
Jednom prilikom Allahov Poslanik je pozvao velikane Mekke u
svoju kuu. Jelo se. U jednom trenutku Allahov Poslanik je po-
eo priati. Kazao je da je istinski poslanik i da oni kao najblia
rodbina njemu trebaju pomoi. Na kraju je dodao:
Zar mi nee niko od vas pomoi u ovome poslu?
Ja sam tada bio djeak blijeda lica i mrava tijela, a imao
sam tek sedam godina. U ruci sam drao testiju i sluio sam
vodu. Kada niko nije odgovorio na rijei Allahovoga Poslani-
ka, ja nisam mogao izdrati. Spustio sam testiju i kazao: Ja u
ti pomoi, o, Allahov Poslanie! Allahov Poslanik je svoj pri-
382
Buhr, Tefsr (111), 1; Muslim, mn, 348-356.; Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr,
1/74.

jedlog tri puta ponovio, i u sva tri sluaja niko osim mene nije
odgovarao.383
Na ovaj nain je Allahov Poslanik godinama, ne znajui za
umor i dosadu, nastavio pozivati u islm. Njegovi blinji nimalo
nisu htjeli da ga sluaju, ba nimalo. Tada je on poeo traiti one
iz daljne rodbine koji e ga sluati. Meutim, ni meu njima nije
bilo lahko, kao to se misli, pronai ovjeka sa srcem. U Tifu
su ga kamenovali i ismijavali ga.384 Iz veine atora razapetih na
trgovima u koje je uao bio je istjeran,385 ali, suprotno tome, ta
njegova ozbiljna elja kao da ga je vodila ka svijetu iznenaenja,
te je tako i bilo.
Sudbina ga odvodi na Akabu, gdje se susree sa nekoliko i-
stih ljudi. Na prvom susretu na Akabi upoznao se sa est ljudi.
Oni su slijedee godine doli na Akabu u skupini od dvanaest lju-
di. Allahov Poslanik im je dostavio nekoliko islamskih principa.
Ako e povjerovati u njegovo poslanstvo, trebali su prihvatiti uvje-
te koje im je on predoio... Oni su bez imalo nedoumica prihvatili
prijedloge Allahovoga Poslanika. Prvak svih stvorenja na oba svi-
jeta zajedno sa njima u Medinu je poslao Musaba ibn Umejra, ra-
dijallhu anh. Nakon toga Musab e ih poduavati vjeri. Sljedee
godine Musab, radijallhu anh, je doao sa vie od sedamdeset
osoba. I oni su dali zakletvu Allahovome Poslaniku na poslunost.
Tada im je hazreti Abbs predloio da prvo razmisle pa da donesu
odluku, te im je do u detalje objasnio da njihovo prihvatanje ovih
prijedloga znai izazvati i okrenuti cio svijet protiv sebe. Nijedan
od njih nije odustao! Dali su rije i prisegu da e ak i u najteim
uvjetima davati prednost Allahovome Poslaniku.386
383
384
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/211-212.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/266-
267.
385
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/270.
386

d. Ljubav prema teblgu kod ashba
Musab je bio jedinac u najimunijoj porodici u Mekki.

Kada je primio islm, imao je sedamnaest godina. Kada bi prola-
zio ulicama Mekke, mlade djevojke bi nagrnule na prozore i ba-
cale mu mahrame. Poklanjao je veliku panju jelu i odijevanju.
Meutim, nakon prelaska u islm, porodica ga nije prihvatala.
Kada je otiao u Medinu, na sebi je imao samo jedno odijelo, i
nita vie. I nakon toga je tako ivio. ak, kada je pao kao ehid
na Uhudu, sve svoje organe je dao na Allahovome Putu Da,
toga dana bio je isjeen kao da je bio postavljen na panj da poslije
toga nisu mogli da nau ak ni efine da bi ga pokrili.387
Ovaj slavni ashb i uenik Allahovoga Poslanika, odmah
nakon to je stigao u Medinu, poeo je pozivati u islm. Kao
da nije bilo vrata u Medini na koja nije pokucao. Imao je toliko
iskrenu, istinoljubivu i portvovanu duu da bi se oni koji bi uli
njegov govor u najkrae vrijeme udaljili od nevjernitva i uli u
krug islma. Njegov dolazak je izazvao talasanje u Medini. Bio
je poput izvora svjetlosti koji obasjava due. Esad ibn Zurre,
radijallhu anh, bio mu je domain kue. On, Esad ibn Zurre,
radijallhu anh, je ovjek koji je prije poasti Medini da u nju
doe Allahov Poslanik i prije nego to je duma-namaz postala
farz, okupio vjernike i klanjao im ovaj namaz kao imam.388
Ko god ga je u Medini imalo poznavao, doao bi u njegovu
kuu da slua Musaba, radijallhu anh. Ljudi su dolazili puni
mrnje, ali njihov povratak bio je drugaiji. I Sad ibn Muz,
radijallhu anh, jedan je od onih koji su se tako vratili. I on je
jednog dana doao ljut i kazao da nee nikome u Medini do-
zvoliti da izaziva smutnju zato to je njemu dolazak Musaba,
radijallhu anh, objanjen kao smutnja. I on je sebi dao zadatak
387
Buhr, Deniz, 28.; Muslim, Deniz, 44.
388
Eb Dvd, Salt, 209.; Ibn Mde, Ikmetus-salh, 78.

da uniti tu smutnju. Uao je u kuu. Musab, radijallhu anh, i

u tom je trenutku neto objanjavao prisutnima glasom mehkim
poput kadife. Sad se u poetku poeo veoma grubo ponaati.
Meutim, Musab, radijallhu anh, dao mu je obeanje: Prvo
sjedni i posluaj! Ako ti se ne bude svidjelo ono to u ti kazati,
bez imalo razmiljanja uzmi sablju i posijeci me! Kunem se da se
neu protiviti! Ove rijei su bile dovoljne Sadu ibn Muzu da
se smiri. Nakon malo vremena uao je preko praga na vrata koja
e ga uzdii do stepena gdje e ga meleci ispratiti, i izgovorio je
rijei Kelime-i tevhda (L ilhe illallh) iz dna due.389
Svakako, i Sad ibn Muz je kleknuo na koljena ispred
Musaba ibn Umejra, radijallhu anh, i primio islm. U tada-
njoj Medini, prelazak Sada ibn Muza, radijallhu anh, u islm
izazvao je tako veliku radost isto kao to se dogodilo sa prelaskom
u islm Omera, radijallhu anh, u Mekki. To je veliki dogaaj
iji se odjek za najkrae vrijeme prouo u oblinjim plemenima
i porodicama.
Kao to se vidi, isto kao to je Allahov Poslanik bez prekida
i odmora radio na irenju Istine, tako su radili i njegovi iskreni
uenici te su se razili na sve strane svijeta i dunost irenja Istine
izvrili na najviem nivou. Presvijetlo e izgledati ovaj svijet uz
pomo baklji koje nose ova svijetla srca. Zapravo, zar nije ista
ideja i misao pokrenula Musaba ka Medini, Talhu ka Dmetul-
Dendelu i, u kasnijim godinama, Bera i Hlida ka Jemenu?
Ako neki ashb ne bi bio ponekad uspjean u odreenome
mjestu, Allahov Poslanik bi im promijenio mjesto, i ta promjena
bi pokazala pozitivan utjecaj. Naprimjer, Hlid ibn Veld, radi-
jallhu anh, nije bio ba uspjean u Jemenu, gdje je poslan da
poziva u islm. Kasnije je Allahov Poslanik tamo poslao hazreti
Aliju, radijallhu anh.
389

Ber ibn zib, radijallhu anh, ovaj sluaj prenosi ovako:

Danima smo boravili sa Hlidom u Jemenu. Dok nije do-
ao Alija, niko nam nije povjerovao i nije preao u nae redove.
Meutim, dolaskom Alije, sve se odjednom promijenilo. Ljudi
su poeli u grupama primati islm.390
Hazreti Alija, radijallhu anh, biva uspjean u Jemenu, jer
je on dugo boravio pored Allahovoga Poslanika. Pored toga, on
je putem hazreti Hasana i hazreti Husejna duhovni otac zlatne
halke svih kutuba, Allahu bliskih robova, evlija i asfija, koji e
se pojaviti do Sudnjega dana. ak i danas se Istina predstavlja
u okrilju njihovih krila. Eto, to je hazreti Alija, koji je osvojio
cijeli Jemen rijeima pred kojima se tope srca. Kada je osvojena
Mekka, svi oni su doli i prikljuili se islmu.391
3. PISMA DRAVNIM POGLAVARIMA
Allahov Poslanik, pored toga to je na sve strane poslao

ovako razliite iskusne ljude da poduavaju i pozivaju u vjeru,
s druge strane u istinitu vjeru pozvao je vladare i voe okolnih
drava i naroda tako to im je poslao pisma. Ovo je specifian
vid njegovog pozivanja drugih u vjeru.
a. Ned
Vladar Abesinije bio je Ned (Negus). Nije bio ashb jer

nije vidio Allahovoga Poslanika, ali jeste bio velikan. Allahov
Poslanik je njemu poslao Amra ibn Umejjea. U pismu koje je
Prvak svih stvorenja na oba svijeta poslao Nedju pisalo je:
390
Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/197.; Bejhek, es-Sunenul-kubr, 2/369.
391


. ...
Od Muhammeda, Allahovoga poslanika, vladaru Abe-

sinije, Nedji Ashamu:
Selam tebi! Zahvaljujem se Allahu, Vladaru, Svetom,
Koji potvruje obeanje i Koji sve pazi i prati, i svjedoim
da je s sin Merjemin stvoren Allahovom rijeju koju je
On Merjemi, djevici nevinoj, asnoj i istoj dostavio...
Pozivam te da vjeruje u jednog Boga Allaha, Koji druga
nema.392
Kao prvo, obraajui se Nedju direktno rijeima: Selam
tebi, Prvak svih stvorenja na oba svijeta ukazao je da neto pri-
mjeuje kod njega. Da, kao da je Allahov Poslanik svojim oima,
pristupanim nevidljivom svijetu, vidio da e on primiti islm te
mu se obratio ovim rijeima.
Kao drugo, upotrijebljeni izrazi i nain na koji se obraa
su izvanredni. Jer, Allahov Poslanik, prilazei ovom problemu,
spominje hazreti Merjemu, koja u oima Nedja ima veoma
veliku vanost. Zapravo, i za nas je hazreti Merjema u tolikoj
mjeri bitna i potovana jer je ona ena koja je rodila jednog veli-
kog vjerovjesnika i ena kojoj je dolazila duhovna inspiracija.
Ovdje treba obratiti panju na jednu injenicu, a ta je da je
Ned kranin i da je Allahov Poslanik u pismu u kojem se
392
Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/131-132.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje,
3/83.

obraa njemu spomenuo kurnske jete koji govore o toj temi.

Ovo je najutjecajniji i najpravilniji put kojim se stie do Ned-
jeva srca. Zapravo, tako se i dogodilo.
Ned je siao sa prijestolja da bi prihvatio pismo, a zatim
ga poljubio. Odmah nakon to je proitano pismo, odazvao se
pozivu i obznanio da prima islm, a nakon toga, ne gubei vrije-
me, izdiktirao je svojim pisarima pismo sljedeeg sadraja:393
... ...

.
.
Allahovome poslaniku Muhammedu od abesinijskog

vladara Nedja:
Svjedoim da si Allahov poslanik... Ako mi naredi,
odmah u doi k tebi. Ja sam vladar samo sebi, a ne
vladam svojim narodom. Allahov Poslanie, svjedoim
da je istina sve ono to govori.394
Ned je ovjek koji je shvatio smisao imna (vjerovanja).
Jednog dana svojim blinjima je rekao: Kamo sree da sam u
zamjeni za ovu vlast bio sluga hazreti Muhammedu, sallallhu
alejhi ve sellem!395
I prolo je neto vremena od toga. Jednog dana u damiju je
uao Allahov Poslanik i prisutnima rekao:
Ustanite da klanjamo denazu-namaz naem bratu
Nedju.396
393
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/258-259.; Haleb, Insnul-ujn, 3/293.
394
Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/132.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 3/84.
395
V.: Eb Dvd, Deniz, 56.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/461.
396
Buhr, Deniz, 4,65.; Muslim, Deniz, 62-67.

Meu islamskim pravnicima (fukah) o denazi u odsu-

stvu mrtvaca (mejta) postoje razmimoilaenja. Svi imami me-
zheba ovu vrstu namaza dozvoljavaju, a imami hanefijskog me-
zheba tvrde suprotno.397 Po njihovome miljenju, kao mudza
se Nedjev tabut naao ispred Allahovoga Poslanika te su mu
oni klanjali denazu u prisustvu njegovog tijela.398 Ovo je jedno
islamskopravno pitanje i nema potrebe da zalazimo u detalje, jer
ovdje nije mjesto za to...
b. Heraklije
Allahov Poslanik je drugo pismo poslao Herakliju po

Dihjetul-Kelbju. Heraklije je bio bizantijski car. U pismu po-
slanom Herakliju napisano je slijedee:

:

.

.

.

397
Ibn Kudme, el-Mugn, 2/195.; Dezr, el-Fikhu alel-mezhibil-erbaa, 1/522.
398
Serahs, el-Mebst, 2/67.; Kurtb, el-Dmi li ahkmil-Kurn, 2/82.; Ibn
Humm, erhu Fethil-kadr, 2/117-118.

U ime Allaha, svemu Dobroinitelja, Milostivog:

Od Muhammeda, Allahovog roba i poslanika, vladaru
Bizantije Herakliju:
Neka je mir sa onim ko slijedi Uputu! Pozivam te u
islm! Primi islm bit e spaen! Allah e ti udvostruiti
nagradu. Ako okrene lice i odbije ovaj poziv, snosit e i
svoj, a i grijeh svih onih koji su u tvome carstvu.
O, sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne za-
jednike rijei (doite da zajedno izgovorimo jednu rije
ije je znaenje isto i kod nas i kod vas): da se nikome osim
Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatra-
mo i da jedni druge bogovima ne smatramo pored Allaha!
Pa ako oni ne pristanu i lea okrenu, vi recite: Budite
svjedoci da smo mi muslimani!399
Ove rijei su utjecale na Heraklija. Toga dana tu se naao
i Eb Sufjn. Izmeu vladara i Eb Sufjna vodio se slijedei
razgovor:
Heraklije: Kakvog je porijekla ovaj ovjek (Muhammed,
sallallhu alejhi ve sellem)?
On je uglednog porijekla odgovorio je Eb Sufjn.
Da li je iko od vaih predaka za sebe tvrdio ovakvo neto,
slino njemu?
Nije.
Da li je meu njegovim precima bilo vladara?
Ne, nije bilo takvih!
Da li ga slijede siromani ili ugledni ljudi od poloaja?
Veinom siromani.
Da li se broj njegovih pristalica poveava ili smanjuje?
399
l-i Imrn, 3/64.

Svakog dana se poveava.

Da li je ikada u ivotu slagao?
Ne, niko od nas ga nije uo da lae!
Da li je ikada pronevjerio ikoga?
Do sada nije, ali ne znam za ubudue.
Eto kako je govorio Eb Sufjn iako jo nije bio musliman i
pored toga to je bio ogoreni neprijatelj Allahovome Poslaniku.
Toga dana je u svome govoru mogao ubaciti malo sumnje samo
u posljednjoj reenici.
Heraklije je ponavljao sve odgovore Eb Sufjna i kazao
da su sve to dokazi poslanstva Allahovoga Poslanika, a zatim je
pozvao svoga vrhovnog sveenika i pitao ga za njegovo miljenje,
te mu je i on kazao da isto misli. Po jednoj predaji, Heraklije je
iskazao svoje vjerovanje rijeima: Za veoma kratko vrijeme ova
mjesta po kojima gazim bit e njegova.400 Tako je kazao i tako
se u potpunosti obistinilo.
Meutim, uvi doaptavanje sveenika, Heraklije mijenja
tok svojih rijei i kae: Ja sam vas iskuao da vidim koliko ste
vezani za svoju vjeru..., dok je glavni vjerski sveenik povjerovao
u islm i u odsustvu dao prisegu Allahovome Poslaniku.401
c. Ostali
Na Vjerovjesnik je jo na mnogo mjesta i mnogima poslao

pisma. Neki od njih odazvali su se tome pozivu pa su primili
islm, dok su neki, iako nisu primili islm, iskazali svoje po-
tovanje prema Allahovome Poslaniku. Naprimjer, jedan od ta-
kvih je voa Kopta Mukavkis. Allahov Poslanik je njemu poslao
400
401

Htiba ibn Eb Belta, radijallhu anh. Zaista, Mukavkis nije

primio islm, meutim, on je Htiba, sve dok se nalazio kod
njega gostio i po njemu poslao poklone Allahovome Poslaniku.
Naa majka, supruga Poslanikova Mrija, bila je jedna od tih
poklona. Allahov Poslanik ju je uzeo za suprugu i sa njom je
imao sina Ibrhma.402 Ujedno, meu tim poklonima nalazila se
i jedna bijela mazga. Ova mazga, po imenu Duldul, tada je bila
prva mazga koju su Arapi vidjeli.403
S druge strane, Kisr je pocijepao i bacio pismo koje mu je
poslao Allahov Poslanik. To se njemu vratilo tako to mu je vlast
propala i nakon kratkog vremena Iran se raspao na nekoliko di-
jelova.404
Poziv Allahovoga Poslanika u islm bio je internacionalnog
tipa zato to je on pozvao, ukratko reeno, cijeli svijet pozivajui
vladare, predstavnike zemalja i prvake mnogih plemena. Tako je
svakog dana, malo-pomalo, ulazio u srca ljudi i njima zavladao.
Kao da je kod sebe imao neku svetu privlanost i kao da je ljude
privlaio sebi nekim tajnim konopcima. Ko god je upao u krug
njegove privlanosti, bilo da se radi o pojedincu ili skupini, u isto
vrijeme bi se sjedinio sa svijetom svjetlosti. Nakon to je zavladao
duama na taj nain, borba protiv njega nije se razlikovala od ba-
canja blata na Sunce. Ovo se moe nazvati i praznim trzajima.
Doista, za kratko vrijeme je tako bilo. Ko god se od tog
dana borio protiv njega, shvatio je da je sve inio uprazno i na
kraju bi mu se pridruio...
402
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/260.; Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/128.
403
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/136., 260. i 491.; Taber, Trhul-umem vel-
mulk, 2/128.
404
Buhr, Ilm, 7.; Ibn Hader, Fethul-Br, 13/242.; Nevev, erhu Sahh-i Muslim,
18/42.

4. HUDEJBIJA S
ASPEKTA TEBLGA
Hudejbija je, s aspekta teblga, poseban vid koritenja svake

prilike. Prihvatanje tog mirovnog ugovora sa tako tekim uvje-
tovanjima od strane Allahovoga Poslanika najprije je izazvalo
reakciju ak kod osoba ija je pokornost Allahovome Poslani-
ku bila potvrena, kao to je bio npr. hazreti Omer, radijallhu
anh, i u tome momentu su se muslimani prema miljenju tih
nekoliko ashba nali na ivici propasti...405 Doivjeli su takvo
razoarenje.
Meutim sljedee godine muslimani su uli u Mekku slo-
bodno bez ikakvih problema. Ovaj sluaj se u Mekki prepri-
avao cijele godine. Na taj nain su srca polahko mogla da se
pripreme za islm... I ba tada, nekoliko najpoznatijih velikana
Mekke, poput Hlida ibn Velda, radijallhu anh, i Amra ibn el-
sa, prelaze u islm svojevoljno.406 Njihov prelazak u islm, prije
nego to je nanijeta uvreda njihovom ponosu, bio je veoma bitan
s aspekta njihovih doprinosa islmu koje e uiniti u budunosti,
to se obistinilo...
Pored toga, vjernost koju su ashbi pokazali prema Allaho-
vome Poslaniku tokom davanja rijei da e se boriti nije ostala
neprimijeena407 od strane paljivih Mekkelija, i to je bio je-
dan od uzroka da se ubrza omekavanje njihovih srca prema
islmu.
405
Buhr, urt, 15.; Muslim, Dihd, 94.
406
407
Buhr, urt, 15.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/329-330.

5. DOSTAVLJANJE OBJAVE NA
INDIVIDUALNOM PLANU
Allahov Poslanik, ak i kada se naao na samom vrhu svojih

vojnih osvajanja, u krajnjoj mjeri je pridavao vanost individual-
nim odnosima. On je znao da e svi stanovnici Mekke za godi-
nu-dvije ui u njegovu vjeru, ali, i pored toga, on je na poseban
nain doekao Hlida ibn Velda i Amra ibn el-sa, i ukazao im
ast i potovanje. Poslao je svoje ashbe da doekaju ovu dvojicu
velikana, i kada je Hlid pruio ruku da iskae svoju pokornost,
Allahov Poslanik mu se obratio rijeima punim komplimenta:
Ja sam se udio kako jedan pametan ovjek poput
Hlida moe biti u nevjernitvu... Ja sam bio uvjeren
da e sigurno jednog dana doi i primiti islm!408
Jednom ovjeku u takvoj situaciji ovakve rijei Allahovoga
Poslanika bile su najvea poast. I poslije ovih komplimenata, ko
zna u kakve je metafizike sfere uao Hlid u svome ivotu?
Pored toga, i Amr ibn el-s je dohvatio Allahovoga Posla-
nika za ruke i nikako nije htio da ga pusti. Bez prestanka je
insistirao: O, Allahov Poslanie, moli Gospodara da mi oprosti
moje grijehe! Ui dovu Allahu da mi se smiluje! Prvak svih stvo-
renja na oba svijeta i njemu je dao kompliment obraajui mu se
rijeima:
Zar ne zna da islm brie sve prijanje grijehe?.. Kada
ovjek primi islm on postaje ist kao onoga dana kada
ga je majka rodila.409
Da, Allahov Poslanik je ve zavladao srcima, i nakon toga
koristi naklonost ljudi prema njegovoj iskrenoj linosti na polju
408
409

dostavljanja Objave, zbog ega e ljudi trati njemu u grupama i

ulaziti u njegovu vjeru. Ti talasi iz tog perioda ak su stigli i do
nas. Mi vjerujemo i mislimo da e i odsad pa nadalje mubrek
poruke naeg Poslanika ostati da traju do Sudnjega dana na veli-
anstven nain, kako to samo njima dolikuje.
Na osnovu onoga to vidimo u medijima, danas je u Evropi
na hiljade ljudi primilo islm, i cijeli svijet se kree ka islmu.
Svakako, Evropa je nosea islmom i za kratko e roditi to to
nosi. Raanje u islamskom svijetu je pri samom kraju. A sada
pogledajte istok Svijeta, odnosno, mjesta gdje vlada licemjerska
misao! I pored toga to je prolo vie od pola stoljea kako su lju-
di ovih oblasti bili izvrgnuti strahovitoj asimilaciji, ipak se mu-
slimani Turkestana, Mengudistana, Uzbekistana, Dagistana i
Kirgizistana ubrzano vraaju svojoj iskonskoj misli, kao da nita
nisu izgubili iz svoga duhovnog svijeta. U bliskoj budunosti e
se, ak, u srcima najnezamislivijih gradova uti glas ezn-i mu-
hammedje i tamo e se u islm ulaziti u grupama. Predstavnici
teblga Allahovoga Poslanika nee ostaviti nijedno mjesto na Svi-
jetu, a da nee dostaviti islamska naela, i dok sve to budu inili,
ponaat e se kao predstavnici ljubavi i saosjeanja.
6. BITI POAEN
BOIJIM DAROVIMA
Allah, delle nuhu, obraajui se Svome Vjerovjesniku, u

jednom jetu kae:

O, Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospoda-

ra tvoga, ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu
Njegovu a Allah e te od ljudi tititi! Allah zaista nee
ukazati na Pravi Put narodu koji nee da vjeruje.410
Allah, delle nuhu, nije se obratio nijednom vjerovje-
sniku ovim rijeima! Allah se drugim vjerovjesnicima uvijek
obraa njihovim linim imenima, dok se samo hazreti Muha-
mmedu, sallallhu alejhi ve sellem, obraa izrazom uvaavanja
i poasti.
Rijeima: O, Poslanie ukazuje se na ovjeka koji donosi
poruke od Gospodara, koji dostavlja vijesti i koji je upoznat sa
drugom stranom. Ovim nainom obraanja Allah, delle nu-
hu, njemu pripisuje veoma asnu osobinu, a nas podsjea na dra-
gocjenost i poast toga vjerovjesnika. Ovo se moe nazvati i ogla-
som njegove poasti. I on, u sjenci ove poasti, dostavlja poruke
koje nam treba dostaviti, odnosno, osoba koja se vama obraa
u ovom trenutku takva je, ako se tako moe kazati, da je ak
Allah, delle nuhu, potuje tako to mu se ne obraa imenima:
O, Ahmede; O, Muhammede; O, Mustaf; O, Mahmde, ve O,
Poslanie visoke asti! odnosno, kae: O, Vjerovjesnie koji tri
upomo ovjeanstvu porukama koje bude misli i srca ljudi! Jer
je Allah njega uzdigao na spiralnom vrhu svjetlosti, zaduio ga
poslanstvom i doveo u stanje sagovornika s kojim e direktno
razgovarati.
Da, kao to se vidi iz ovih rijei, Allah ga uzima naspram
Sebe i razgovara sa njim licem u lice. Zapravo, neki iskreni ue-
njaci govore da je na Vjerovjesnik sa Uzvienim Gospodarom
ovako lino razgovarao na Mirdu. Isto tako je neke druge
objave ponekad primao iza zastora, ali opet direktno od Njega.411
410
El-Mide, 5/67.
411
Kd I-jd, e-if, 1/202.

Tako se dogodio i ovaj razgovor na Mirdu direktno, lino,

bez zastora.
Eto, hazreti Muhammed Mustaf, sallallhu alejhi ve se-
llem, takva je linost. Allah, delle nuhu, njega je uzdigao na
taj nivo koji se nalazi iznad svih nivoa i takvoj linosti koju je
uzdigao do te take rekao je:
Ti treba bez prestanka ovjeanstvu prenositi poruke koje
ti dostavljam, i u tome poslu tebi nita ne moe biti pre-
preka... Da, ti ne treba obraati panju ni na to to bi
te u tome moglo zaustaviti! Tebe ne treba da ometa u do-
stavljanju objave ni strah, ni briga, ni prepreke, ni glad,
ni e, a niti vlast i pohlepa za ovosvjetskim funkcijama.
Istina je da se Najasniji Poslanik, alejhis-saltu ves-selm,
nikada nije zaustavio pred preprekama i na njima pao, nego je,
ne stajui ni sekunde, obavljao svoju dunost koja mu je naree-
na. Njemu je otvorena kapija poslanstva i on je postavio rekord
nad svim rekordima kao da je izvadio i okvire te kapije. Rijei
*

Kbe kavsejni ev edn
(Blizu koliko dva luka ili blie)412
mogue je shvatiti na osnovu ove injenice... Da, za njega je
odreena jedna granica uzdignua, ali je on i tu granicu ostavio
daleko iza sebe. Jer on je doao do takve take da je ak hazreti
Dibrl poslije te take rekao: Idi dalje, Muhammede! Odavde
si sam i sve je u tvojim rukama, da prijeem jo koliko vrh prsta,
mene bi veliina svjetlosti moga Gospodara saegla!413
412
En-Nedm, 53/9.
413
Alijjul-Kr, erhu-if, 1/431.; Za sline predaje v.: Tabern, el-Mudemul-
evsat, 6/278.; Isbahn, el-Azamet, 2/677.; Eb Nuajm, Hil-jetul-evlij, 5/55.;
Dejlem, Musned, 2/312.

Ovo znai naprezati polje mogunosti, pa ak ga i nadma-

iti. Ovi izrazi me uvijek podsjete na Auguste Comtea. Fran-
cuski filozof Auguste Comte (1798-1857) jedan je od osnivaa
pozitivizma. Cijeli ivot mu je proao u neprijateljstvu prema
vjeri. Jer, prema njegovome miljenju, sve ono to ne moe doka-
zati nauno iskustvo besmislica je. Meutim, u djelu Tarh-i
Murd (Muradova historija) prenosi se jedan dogaaj iz njegova
ivota. Jedne prilike Comte odlazi u Andaluziju (Endelus). Sa
oduevljenjem je posmatrao tamonje objekte islamske umjet-
nosti i raspitivao se o islmu kod tamonjih stanovnika... Meu
odgovorima koje je uo naroito ga je zaudila injenica da na
Poslanik nije znao itati i pisati. Nije povjerovao u to ve je otiao
u Rim, susreo se sa Papom IX i pitao ga o tome i naveo ga da se
zakune. Kada mu je i on potvrdio da je to istina, tada ovaj filo-
zof nije mogao izdrati a da ne kae slijedee: Muhammed nije
Bog, ali nije ni ovjek...
Zapravo, zar i na islamski pjesnik Bsr ne kae slijedee:
Nauka je dola do zakljuka da je on ovjek,

i da je on najkorisnije Allahovo stvorenje.
Odnosno, njega je rodila mina, on je sin Abdullha, a

unuk Abdulmuttalibov. Svakako, i on ima majku, oca, tu fizi-
ku stranu, ali je nemogue objasniti i shvatiti njega samo sa ma-
terijom. On je tavus (paun) koji leti nebesima poslanstva, dok
nae rijei uvijek krue oko njega. On je na Mirdu zakoraao
ka jednoj takvoj taki da smo ak nemoni znati gdje je spustio
nogu jer to nije stvar koja se moe shvatiti uz pomo ljudskog
razuma i svijesti.

Teblg je toliko neophodan da je Gospodar svih svjetova

time zaduio Sebi najomiljenijeg roba: On Sm ga je upozorio
da, kada ne bi ispunio ovu dunost, to bi znailo da u potpunosti
nije obavio dunost poslanstva.
Ako je tako, onda je i nama, kao njegovim sljedbenicima,
najbitnija dunost teblg (dostavljanje islamskih principa). Ne za-
boravimo da je oivjeti iznova cijelo ovjeanstvo u svim poljima
ivota mogue samo ulaskom pod zatitu hazreti Muhammedo-
vih, sallallhu alejhi ve sellem, oivljavajuih nefesa (udahnua),
i nefesa onih koji od njega udiu.
7. NEKE VANE KARAKTERISTIKE

DOSTAVLJANJA OBJAVE
Tokom dostavljanja islma (teblga), postoji nekoliko bitnih

naela. Gore smo naveli jedan dio njih. Privest emo kraju temu
o teblgu tako to emo navesti ponovo saetak onoga to smo ka-
zali u skraenoj verziji i na to dodati ono to nismo spomenuli.
Prvo, u samom teblgu postoji aspekt fetneta, mudrog i
pametnog ponaanja, to moemo nazvati pejgamberskom lo-
gikom.
Drugo, vodi koji dostavlja poruku treba veoma dobro
predstavljati ono to dostavlja. Ono to e on govoriti treba da
bude samo ono to uvijek sam prakticira. Da, on ne treba govo-
riti ono to drugi trebaju initi, ve treba govoriti svojim ivotom
i radom, te tako, one koje poziva, on treba pozivati u jedan takav
ivot.
Tree, kao rezultat teblga neophodno je oekivati samo za-
dovoljstvo Uzvienog Gospodara. ak ni Dennet ne treba da
bude cilj teblga! A to znai: za teblg treba rtvovati sve duhovne
osjeaje i slasti (uitke) i ovodunjaluke interese.

a. Dobro upoznati pojedince
Prvo, unutranji fetnet. Allahov Poslanik je u pozivu ko-

ristio um i logiku, ali fetnet nije puka logika. To je, zapravo,
logika koja se kree od spoljanjosti ka unutanjosti i od ovog svi-
jeta ka drugom svijetu. ovjek, isto kao to posjeduje sposobnost
loginog razmiljanja, on ujedno ima i svoje osjeaje. Oni koji
se obraaju samo njegovoj logici izgubit e naspram bilo kojeg
propusta na strani osjeaja, dok e oni koji kane raditi samo sa
osjeajima ovjeka biti poraeni naspram logike. Suprotno tome,
hazreti Muhammed, alejhis-selm, obraa se odjednom posma-
tranju, shvatanju, rasuivanju i unutranjem osjeaju. Obraa
se ovjeku onim to njegovo oko vidi i daje mu primjer, i tim
putem zavlada njegovom duom. Koristi razum i navodi druge
da ga koriste; daje vanost rasuivanju, i tako se obraa savjesti
ovjeka, a svaki onaj koji u svojoj savjesti uje njegov glas, doe
do istine tako to se on pred onima koji ele doi do istine po-
javi jednim pokretom putem savjesti Osobe poput Paskala i
Bergsona, koje su putem intuicije414 pokuavale shvatiti Boga, u
svojoj naunoj oblasti nalaze se ak iza vjernika koje je odgojio
i kojima je svrhu ivota objasnio hazreti Muhammed, alejhis-
selm. Zapravo, u apsolutnom i opem vrjednovanju, njih nije
mogue uporediti ak ni sa najslabijim vjernikom.
Kao to je nemogue nadmaiti hazreti Muhammeda,
alejhis-selm, u bilo kom aspektu, tako ga je nemogue nad-
maiti i u mudrom i umnom rasuivanju. On je najprije golim
okom na koljena oborio svoje neprijatelje..., odnosno, podigao je
i pokazao na kipove govorei:
ta oekujete od ovog kamenja, drvea i zemlje?
414
Intuicija: osjeaj, domiljaj ili instinktivno poimanje. U idealistikoj filozofiji, to
je neposredno postizanje istine bez pomoi pokusa i logikih zakljuaka.

zatim je nekim izvanrednim djelom ili nekom mudzom

(nadnaravnim djelom) ovjeka, ijem se razumu prije toga obra-
tio logikom, privukao ka svome srcu, a nakon toga bi ga za jedan
stepen pribliio sebi osjeajem mira i kao da ga je uveo u drugi
svijet, u svijet Denneta.
Naprimjer, da pogledamo duhovno putovanje hazreti Ome-
ra, radijallhu anh. Njemu se obratio rijeima:
Kako jedan pametan ovjek poput tebe luta po do-
linama? Ne mogu da shvatim kako jedan ovjek kao
to si ti moe oekivati neto od kamena, zemlje i dr-
veta!
Prije svega, u ovim rijeima se nalazi pohvala za Omera,
radijallhu anh; logika se u ovom sluaju ispotovala. Na ovaj
nain je Allahov Poslanik, to se tie logike, uzeo u svoje ruke
hazreti Omera, radijallhu anh. Poslije toga je zavladao srcem
hazreti Omera, radijallhu anh, svojom izvanrednom pozicijom
kao ovjek koji je povjerljiv i koji ulijeva pouzdanje od davni-
na. U treem periodu, on je jainom svoga robovanja (ubdijjet)
Allahu, delle nuhu, doveo njega u jednu takvu situaciju da
je Omer, radijallhu anh, koji je obarao kamile na zemlju, iz
potovanja, stidei se, kleknuo na koljena ispred Allahovoga Po-
slanika poput pristojnog djeteta.
A sada, o ovoj temi da navedem jedan jasan primjer, a onda
elim prijei na drugu temu.
Kod Allahovoga Poslanika doao je jedan mladi. Ashbi
ime ovog mladia ne spominju otvoreno, ali kada se uzmu u
obzir sve predaje i kada se one uporede, dolazi se do zakljuka da
je ovaj mladi Dulejbib, radijallhu anh. Ovaj mladi je doao
i kazao: Allahov Poslanie, daj mi dozvolu da poinim blud, jer
ne mogu da se suzdrim! Reakcije prisutnih bile su razliite.
Neki su poeljeli da mu zatvore usta i svojim pokretima kao da

su govorili: Ne govori tako nepristojno sa Allahovim Poslani-

kom! Neki su ga povukli za ogrta. Neki su imali namjeru da
mu udare amar u lice. Naspram svih ovih negativnih poteza,
utio je samo Vjerovjesnik visokog morala, Pejgamber milosti i
Simbol merhameta. Sasluao ga je, a zatim ga pozvao sebi i stavio
ga preda se, da sjedne na koljena. On ga je dovdje ve prisvojio
ovim postupcima..., i onda ovog prisvojenog ovjeka upita:
Da li bi volio da takvo neto neko uini tvojoj maj-
ci?
rtvujem za tebe i oca i majku, Allahov Poslanie,
ne bih to volio!
Nijedan ovjek ne eli da neko uini takvo neto
njegovoj majci! ree mu Allahov Poslanik.
Da ima kerku, da li bi volio da neko njoj takvo
neto uini?
rtvujem za tebe svoju duu, Allahov Poslanie, ne
bih volio!
Nijedan ovjek ne eli da neko uini takvo neto
njegovoj kerki!
Da li bi volio da takvo neto neko uini tvojoj tetki?
Ne Allahov Poslanie, ne bih volio!
Da li bi volio da neko poini blud sa tvojom se-
strom?
Ne, ne, ne bih volio!
I na kraju, posljednja rije:
Niko ne eli da neko uini blud sa njegovom tetkom
ili sestrom!

Ovim loginim i razumnim razgovorom Allahov Poslanik

je ovog mladia uzeo u svoje ruke i doveo ga u stanje kao da ga je
stavio na teneir, postolje mrtvih. Sada mu je ostalo samo jo da ga
okupa. Stavio je ruku na prsa ovog mladia i prouio mu dovu:
.

Allahu moj, oprosti mu grijehe, oisti mu srce i zatiti
mu estitost!415
Nakon ove dove Dulejbib je postao simbol estitosti. On
se popravio, ali, znajui njegov prijanji ivot, niko nije htio da
mu da svoju kerku za udaju. U meuvremenu, opet se umijeao
Allahov Poslanik i oenio je Dulejbiba.416 U prvoj bici nakon
enidbe poginuo je kao ehid. Nakon bitke, Allahov Poslanik je
prisutne upitao:
Imate li manjka?
uo se odgovor: Nemamo, Allahov Poslanie, svi smo tu!
Ali, Allahov Poslanik ree:
Ja imam jedan manjak.
Zatim ode kod Dulejbibova tijela. U tom boju ubio je sed-
mericu, a nakon toga je poginuo. Stavio mu je glavu na svoje
koljeno i kazao:
.
On (Dulejbib) je od mene, a ja sam od njega!
Tako je Dulejbib dobio ovu poast i na taj nain otiao na
Drugi svijet.417
415
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/256-257.
416
417
Muslim, Fedilus-sahabe, 131.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/422.

Kao to se vidi, visoko razumijevanje koje je posjedovao

Allahov Poslanik uzdie jednog bludnika mladia, i to za veoma
kratko vrijeme, na jedan tako visok nivo da je razum nemoan
da to shvati.
Da se okupe svi dananji odgajatelji i pedagozi i da otiu na
Arabijski poluotok, da li bi mogli postii ono to je za kratko vri-
jeme postigao Allahov Poslanik na polju usavravanja u odgoju i
moralu? Ne na polju usavravanja u odgoju i moralu, ve da li bi
mogli postii uspjeh samo u jednom ili dva moralna principa?
Realnost nam ukazuje na to da na ovo pitanje sa svim obja-
njenjima dobijamo odgovor koji nije pozitivan.
On je ivio u takvom periodu u kome je svaka vrsta ne-
morala kod tadanjeg ovjeka bila sastavni dio prirode. Allahov
Poslanik se nije zadovoljio samo da odstrani od njih taj nemoral,
ve je u isto vrijeme njih okitio najljepim moralom. Oni su po-
stali takvi da ovjeanstvo nije vidjelo takav moral ni kod pri-
janjih niti kod buduih generacija... Pored toga to su na hiljade
primjera iz povijesti islma najistinitiji svjedoci tome, isto tako i
neuspjeh truda dananjih ljudi da kod drugih odstrane loe navi-
ke jasno nam ukazuje na tu injenicu. Evo vam primjer!
Ogromna drava pokree akciju protiv puenja cigareta,
ministarstva to podravaju, na stotine naunika razliitim povo-
dima o ovoj temi odrava tribine i konferencije, piu se knjige i
razliite parole i, jednostavno, pokrene se mobilizacija za ostav-
ljanje cigareta, ali rezultat je nula, i opet nula.
Sada pogledajte skupinu koju je odgojio Allahov Poslanik, i
kako se njegove rijei odmah provode u djelo. Evo jednog primjera!
Prenosi hazreti Enes, radijallhu anh: Bio sam u kui Eb
Talhe, toio sam i sluio alkohol onima koji su pili. U tome tre-
nutku zauo se jedan glas spolja. Taj glas je govorio: Pazite se,
alkohol je zabranjen! U tome momentu, oni koji su imali pred

sobom pune ae prolili su ih; oni koji su imali gutljaje u ustima

ispljunuli su ih; i svi su prolili i ispraznili svoje posude sa piem
na sokake tako da je danima sokacima Medine teklo pie...418
Da, sve je on ovo uinio! Ko ne eli ovo da vidi i shvati, po-
kazujemo mu pravac Arabijskog poluotoka i kaemo mu: Haj-
de, uinite milioniti dio onoga to je on uinio! Nikada nee u
tome uspjeti!
b. Najprije ivjeti ono to se dostavlja
Drugo, jedna od dinamika koju je hazreti Muhammed,

alejhis-selm, upotrebljavao u teblgu je i potpuno provoenje
onoga to je predstavljao i traio da drugi rade. Svakako, on je
tako predstavljao u praksi ono to je govorio i tvrdio da ovjek
koji ga vidi povjeruje u postojanje Svevinjega Gospodara ne
osjeajui potrebu za drugim dokazom. ak je vie puta bilo
dovoljno vidjeti njega da bi se povjerovalo u njegovo poslanstvo.
Kako je lijepo kazao Abdullh ibn Revha, radijallhu anh:
.

I da nije doao sa jasnim dokazima,
bilo je dovoljno vidjeti njega i povjerovati.419
Oni koji su ga prihvatili, koji su mu bili pokorni i obraali

mu se rijeima: O, Allahov Poslanie! ljudi su koji su nakon
njega upravljali svijetom, odnosno, on nije ovjek koga su pri-
hvatila samo tri-etiri safa ljudi. Meu onima koje je on odgo-
jio bili su Eb Bekr, Omer, Osmn i Alija (radijallhu anhum
418
Buhr, Mezlim, 21. i Tefsr (5), 10.; Muslim, Eribe, 3-9.
419
Kd Ijd, e-if, 1/249.

edmen), a svaki od njih bio je velikan koji je mogao upravljati

cijelim svijetom. I nijedan od njih nije bio stvoren slabijim od
drugoga. Da nije bilo Allahovoga Poslanika, nijedan od njih ne
bi se morao pokoriti drugome. Naroito ovjek poput hazreti Ali-
je ije je oko srca bilo otvoreno te je kazao: I kada bi se podigla
zavjesa nevidljivog svijeta, moje se vjerovanje ne bi povealo!420,
naavi se na nivou hakka l-jekna (istinske spoznaje). Ako ga je
on (Alija, radijallhu anh) priznao kao istinskog vjerovjesnika,
to je dogaaj koji je sam po sebi dovoljan dokaz.
Njegov svaki postupak okrenut je ka Drugom svijetu; bio
je tako utjecajan da je ak jevrejski uenjak Abdullh ibn Selm
povjerovao u njega im ga je prvi put vidio, nakon ega je rekao:
U ovom licu nema lai! Ovakvo lice moe imati samo Allahov
poslanik!421
Znai, bilo je dovoljno vidjeti njega da bi se prihvatila isti-
na. Koliko je teko na ovaj nain prihvatiti neto najbolje od
svih, znaju oni koji su svoj ivot posvetili da nekom neto dostave
i objasne. Jer vei dio takvih ljudi cio ivot se trudi i radi, ali ne
mogu objasniti neto ak ni broju ljudi koliko je prstiju na dvije
ruke, ili ih ne mogu navesti da ih oni prihvate i da uu u nji-
hova srca. S druge strane, pogledajte Allahovoga Poslanika! Da
li je mogue pokazati drugog ovjeka koji je trenutno zavladao
srcima blizu milijarde ljudi? Postoji li neki drugi ovjek ije se
ime pet puta dnevno spominje sa munara sa toliko oduevljenja
odjekujui cijelim svijetom?
Ako je tako, ovjeanstvo ga voli i na dan nekoliko puta
izraava odanost njemu, i to pored toga to protiv njega radi to-
liko veliki broj ljudi i sistema! Da, pored svega toga, hazreti Mu-
hammed, alejhis-selm, nastavlja ovladavati srcima ljudi! Jer je
420
Alijjul-Kr, el-Masn, str. 149.
421
Tirmiz, Sifatul-kijme, 42.; Ibn Mde, Ikmetus-salh, 174.

on ono to je kazao drugima prvo sam radio, i bio je tako uvijek

ivi primjer onoga to je govorio! Zbog toga je svaka njegova rije
utjecala na mase, izvravano je sve ono to je kazao i radi njega su
ljudi rtvovali svoje due.
Dok je pozivao ljude na robovanje Allahu, uvijek je, ak u
najmanjoj taki, bio najljepi primjer u tom robovanju.
Naa majka, hazreti ia, radijallhu anh, pripovijeda:
Jednog dana je doao kod mene i rekao:
ia, hoe li mi dozvoliti da ove noi budem zajed-
no sa svojim Gospodarom?
Zatim je poeo klanjati.
Toga dana je do sabaha klanjao namaz plaui i uei jet:

*...

U stvaranju nebesa i zemlje...422
Toliko je plakao, da se cijedila njegova prostirka za seddu,
kap po kap bi kapale suze.423
Dok bi klanjao, noge su mu oticale. Jednog dana su ga pod-
sjetili da su mu njegovi svi prijanji i budui grijesi oproteni
rijeima Zato sebe toliko mui? Odgovorio je:
Zar da ne budem zahvalan rob svome Gospodaru?424
Njemu su otvorena vrata zahvalnosti, pa zbog ega je on bio
toliko zabrinut?
Ponovo prenosi majka vjernika, ia, radijallhu anh:
Ustala sam u pola noi. Kada sam primijetila da Allahov Posla-
422
l-i Imrn, 3/190.
423
Ibn Hibbn, Sahh, 2/386.; Ibn Kesr, Tefsrul-Kurnil-azm, 1/441-442.;
Kurtb, el-Dmi li ahkmil-Kurn, 4/310.
424
Buhr, Teheddud, 6.; Muslim, Siftul-munfikn, 79-81.

nik nije pored mene, bilo mi je krivo, jer sam pomislila: da nije
otiao kod neke druge supruge. Kada sam krenula ustati, moja
ruka je dotakla njegovu nogu. Primijetila sam da je na seddi i
posluala sam ta izgovara. Uio je dovu:
.

Gospodaru moj, ja Ti se Tvojim zadovoljstvom utje-
em od Tvoje srdbe!
Zalog su ti moji i otac i majka, rekla sam, ja mislila na
jedno a ti u neemu sasvim drugom!425
Da je elio, mogao je jesti, piti i ivjeti poput kraljeva. Za-
pravo, jedan takav nain ivljenja njemu je ponuen jo u Mekki
pod uvjetom da odustane od svoga pozivanja u islm,426 ali je on,
radi svoje misije, odabrao mukotrpan naspram raskonog ivota.
Zaista je on ostao vjeran Istinskoj kapiji kada je izabrao da
bude rob koji e jednog dana biti gladan, a drugog sit,427 i kada je
izabrao da bude Allahu zahvalan rob-pejgamber, a ne vladar-pej-
gamber.428 Taj njegov skromni ivot uinio je da mu ljudi poput
sluga budu posluni.
Iako je u sutini veoma jednostavno ivio i hazreti Omer,
radijallhu anh, on nije mogao a da ne orosi svoje oi suzama
kada bi vidio kako ivi Allahov Poslanik. Jednog dana ga je upi-
tao Allahov Poslanik:
Omere, zato plae?
Odgovorio je: Allahov Poslanie dok kraljevi lee na divani-
ma od ptiijeg perja, ti lei na hasuri od prua, koja ostavlja traga
425
Muslim, Salt, 222.; Tirmiz, Daavt, 75.; Eb Dvd, Salt, 147.
426
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 3/62-63.
427
Tirmiz, Zuhd, 35.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/254.
428
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/231.; Eb Jal, Musned, 10/491.

na tvojoj koi! A ti si Allahov poslanik! Od svih vie zasluuje da

ivi komotnije! Allahov Poslanik je Omeru kazao sljedee:
Zar nisi zadovoljan, Omere, da ovaj svijet bude nji-
hov, a drugi svijet da bude na?429
Da, uzda dunjaluka je trebala biti u rukama muslimana! To
je Allahov Poslanik elio vie nego svi ostali, ali je on u svom pri-
vatnom ivotu bio skroman i jednostavan vie nego i svi ostali.
Tanije, on nije ivio za sebe, ve za druge. Zapravo, zar nije taj-
na njegovog ulaska u due drugih i ovladavanja njihovim srcima
njegov ivot na takav nain?
Oni koji su na sebe uzeli dunost teblga imaju mnogo ta
nauiti od ovakvog ponaanja i ivljenja Allahovoga Poslanika.
Svakako, jedini uvjet za ulazak u due ljudi, za utjecaj nad njima
i za ovladavanje njihovim srcima jeste da onaj ko govori neto,
da to to govori prvi sam provede u svome ivotu, kao to je to
radio Allahov Poslanik.
Ako nekome elite objasniti potrebu prolijevanja suza iz
straha prema Allahu, prvo treba ustati preko noi i plakati sve
dok ne pokvasite svoje sedade suzama. Eto tada e rijei koje
izgovorite u danu te noi toliko biti utjecajne na druge da ete se
i sami zauditi. Suprotno tome, dobit ete amar od jeta:

*

Zato jedno govorite a drugo radite?430
i nikada neete moi biti utjecajni...
429
Buhr, Tefsr (66.), 2.; Muslim, Talk, 31.
430
Es-Saff, 61/2.

c. Ne oekivati nikakvu nadoknadu
Tree, Allahov Poslanik prilikom pozivanja u islm nije

traio nikakvu ovosvjetsku i onosvjetsku korist, to je poseban
dokaz njegovog poslanstva takvo ponaanje je moral jednog
vjerovjesnika. to se tie onih koji se ponaaju u skladu sa tim
moralom, eto, oni su pravi dostavljai islma i prave daije (mi-
sionari). Kurn nareuje da se slijede takvi koji ni od koga ne
oekuju bilo kakvu nagradu, rijeima:
Slijedite one koji od vas ne trae nikakvu nagradu, a na
Pravome su Putu.431
Imetak hazreti Hatde je potroen radi irenja Istine, i po-
red svega toga Allahov Poslanik ni od koga za sebe nije traio
nita.
Njegov najblii drug bio je hazreti Eb Bekr i on e mu pra-
viti drutvo tokom Hidre. Jedan takav drug poput hazreti Eb
Bekra za Allahova Poslanika je pripremio jahalicu za to putova-
nje. U tako tekim okolnostima, kada su ga jurili neprijatelji, mi
u tom trenutku ni o emu ne bismo razmiljali, a Allahov Posla-
nik je kazao da prihvata koristiti tu jahalicu samo pod uvjetom
da je plati Eb Bekru, radijallhu anh.432
Zar ovo nije dokaz njegovog portvovanja na putu islma?
ovjek koji u ovako tekim trenucima razmilja o tim sitnim
detaljima, zar tako nee razmiljati i u mnogo lakim uvjetima?
Mislim da je onome koji radi na dostavljanju islma kao pouka
dovoljan ovaj dogaaj.
Eb Hurejre, radijallhu anh, prenosi: Jednog dana sam
vidio Allahovoga Poslanika u damiji. Klanjao je namaz sjedei.
Upitao sam ga: Allahov Poslanie, jesi li bolestan?
431
J-sn, 36/21.
432
Buhr, Menkibul-ensr, 45.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 6/198.

Ne, Eb Hurejre, gladan sam... Nemam snage da

ustanem na noge od gladi.
Ja sam poeo plakati. Allahov Poslanik me je tjeio rijeima:
Ne plai! Onoga ko bude mnogo gladovao nee stii
kazna.433
Zapravo, glad je bila jedna od njegovih nepromjenljivih
muka...
Jedne druge prilike u sred noi, neplanirano i ne znajui
jedan za drugog, susreli su se na jednom medinskom sokaku on,
hazreti Eb Bekr i Omer... Upitali su jedan drugog: ta vas je
izvelo izvan kue u ovo doba noi? Sva trojica su dali isti odgo-
vor: Glad... Da, sva trojica su dali sve to imaju na Allahovome
Putu, te nisu mogli nai jedan zalogaj hljeba da stave u svoje
stomake i ublae glad, nego su izili izvan kue.434
Toga dana, kada je trebalo podii taj teki teret teblga, po-
digle su ga ove snane ruke. I oni koji su kandidati da danas
ponovo podignu isti teret, naravno da je neophodno da su isto
toliko jaki.
Ftima je roena kerka Allahovoga Poslanika, za koju je
on rekao:
Ftima je dio mene. Ko nju obraduje, obradovao je
mene, a ko nju rastui, rastuio je i mene.435
Nije imala nikoga da joj pomae u kunim poslovima. Poja-
vili su joj se uljevi na rukama i rane po leima od noenja vode i
mljevenja brana. Hazreti Alija je zbog toga bio veoma tuan, ali
nije mogao nita pomoi... Dugo vremena je ivjela tako teko.
433
Eb Nuajm, Hil-jetul-evlij, 7/109.
434
Muslim, Eribe, 140.; Muvatta, Sifatun-Nebi, 10.
435
Buhr, Fedilul-ashb, 12.; Muslim, Fedilus-sahabe, 93-94.; Hkim, el-Must -
drek, 3/172. (Ovdje uzeta predaja u potpunosti prolazi u Mustedreku).

Zapravo, ona je imala moral svoga oca. Prelo joj je sa oca,

genetski, da svoje poslove radi sama. Da, od sjedenja do ustajanja
u svakom poslu liila je na svoga oca.436
Nakon jedne bitke muslimani su donijeli plijen i doveli za-
robljenike u Medinu. Svako je prilazio Vjerovjesniku i spominjao
mu svoje potrebe i prema situaciji vraao se od njega uzimajui
poneto. Na prijedlog hazreti Alije, i naa majka Ftima je otila
kod njega. Meutim, otac joj nije bio kod kue. Jednoj od su-
pruga Allahovoga Poslanika kazala je radi ega je dola, a zatim
se vratila svojoj kui.
Kada je Vjerovjesnik obavijeten o tome, odmah je otiao
do svoje kerke. U tom trenutku hazreti Ftima je leala. Kada
je uao Allahov Poslanik, htjela je ustati sa kreveta. Meutim, on
kao ovjek koji se prirodno ponaao, odmah sjede na ivicu kre-
veta pored nje. Tako je sjeo da je hladnou njegovih koljena naa
majka Ftima osjetila u svojoj dui. Zatim joj je kazao:
Keri moja, dok ne rijeim sve probleme svojih dru-
gova koji ive u damiji (Ashb-i suffe), tebi ne mogu
nita dati, ali u te poduiti neem to je bolje od toga.
Kada bude htjela lei, izgovori 33 puta Subhanallh,
33 puta Elhamdulillh i 33 puta (u jednoj predaji 34)
Allhu ekber! Ovo je bolje za hiret od onoga to si ti
traila od mene.437
Jednog dana je na ruci hazreti Ftime ugledao narukvicu i
kazao joj:
Keri, da li eli da ljudi kau: Kerka Allahovoga
Poslanika na ruci nosi jednu halku od dehennemske
vatre? Odmah je skini!
436
Tirmiz, Menkib, 60.; Eb Davd, Edeb, 100.
437
Buhr, Fardul-humus, 6. i Daavt, 11.; ; Muslim, Zikr, 80.; Tirmiz, Daavt,
24.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/106-107.

Zatim je otiao.
Hazreti Ftima je ovom narukvicom kupila jednog roba i u
ime Allaha ga oslobodila. Kada je nakon kratkog vremena ispri-
ala ocu ta je uinila, ne moete shvatiti koliko se obradovao
Allahov Poslanik!438
Jedan od aspekata ovog treeg dijela je i sljedei: Allahov
Poslanik od svojih sagovornika nije nita traio u svoju korist
i bio je prinuen da podnosi svu muku i brigu koja je dolazila
od njih. Koliko puta je ostavljen od glave do pete u praini, a
upomo mu nije pristizao niko osim kerki Zejnebe i Ftime.439
Nekoliko puta su mu na put kojim je prolazio bacali trnje, zbog
ega bi mu mubrek noge bolno krvarile...
Jedne prilike je klanjao namaz kod Kabe. Murici su se
okupili oko njega i poeli da ga udaraju. U tom trenutku je na-
iao hazreti Eb Bekr i dotrao upomo. Poeo je braniti Alla-
hovoga Poslanika upuujui rijei muricima: Zar ete ubiti
ovjeka samo zato to govori: Moj Gospodar je Allah?440 Sve
ovo se dogaalo bez prestanka. Ali svi ti dogaaji nisu ga mogli
odvratiti od njegovog puta. Svojoj kerki je rekao:
Ne plai, keri! Allah nee napustiti tvoga oca!441
I zaista, Allah, delle nuhu, nikada ga nije napustio i osta-
vio. Uinio je da na milione dua bude njegovo prebivalite
Da se jo jednom vratimo na temu teblga, a zatim da prije-
emo na drugi dio.
438
Nes, Znet, 39.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/278-279.
439
Buhr, Salt, 109.; Muslim, Dihd, 107.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 3/268.;
Ibn Abdilberr, el-Istb, 3/1381.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/264.; Taber,
Trhul-umem vel-mulk, 1/554.
440
Buhr, Fedilul-ashb, 5.; Ahmed b. Hanbel, el- Musned, 2/204. i 218.
441
Tabern, el-Mudemul-kebr, 3/268.; Ibn Abdilberr, el-Istb, 3/1381.; Ibn
Him, es-Sretun-nebevijje, 2/264.; Taber, Trhul-umem vel-mulk, 1/554.

Kao to smo ve objasnili, teblg je svrha postojanja svih

pejgambera, pa i naeg Pejgambera. Oni su stvoreni za teblg.
Dok mi, izvravajui ovu dunost, skidamo sa sebe samo jednu
svoju odgovornost, pejgamberi ovu dunost izvravaju kao svrhu
svoga postojanja.
Pored toga, dok smo analizirali ovu temu, radili smo na
tome da kaemo da je na istom licu poruke Allahovog Poslani-
ka ispisano Muhammedun Reslullh Muhammed je Allahov
poslanik. U isto vrijeme smo se trudili da ukaemo na metode i
naine kako je on dostavljao poruke islma, da je to bitan dokaz
da je on Allahov poslanik, i na osnovne detalje pravoga puta za
one koji poslije njega ele obavljati dunost teblga.
Mi apsolutno vjerujemo da je nemogue govoriti o trajnom
uspjehu bez upotrebe metoda teblga koje je koristio Allahov Po-
slanik. Da je to nemogue, u praksi je pokazalo na hiljade doga-
aja. Zbog toga jo jednom podsjeamo sa sigurnim zakljukom
i jakim imnom da oni koji ele biti vodii i voe ljudima ili koji
se nalaze u takvoj poziciji moraju slijediti vjenog imama ovog
mihraba, hazreti Muhammeda Mustafu, sallallhu alejhi ve se-
llem. Istinski vodi je on i put koji on otvori je istinski put Upute
zato to on ne govori po svome hiru, ve:
to god je rekao, to je bila Objava...442
442
V.: en-Nedm, 53/3-4.

D. OTROUMNOST
VJEROVJESNIK A (FETNET)
Fetnet znai: uz pomo razuma prevazii razum. Ranije

sam kazao da to moemo nazvati i poslanikom logikom. Ovo
je naziv za motrenje i shvatanje neega putem logike, due, srca,
osjeaja i ostalih sposobnosti. Fetnet nije suha logika i suhi
razum. Zbog toga, islmu pripisati jednu takvu logiku i razum
izgovarajui rijei Islm je vjera razuma ili Islm je vjera lo-
gike, pored toga to je znak nepoznavanja islma, to je i prvi
korak ka nanoenju velike tete. Ne, islm nije ni vjera logike ni
vjera razuma, ve je to direktno vjera Objave.
To to se islamske teme ne mimoilaze sa razumom i logi-
kom, s jedne strane je zbog toga to je islm doao iz okeana
znanja iju svaku temu razum posvjedoi i ovjeri i, s druge stra-
ne, to je poslanika logika, koja je tumai shodno njenom ne-
beskom porijeklu, univerzalna i sveobuhvatna, odnosno, to nije
nita drugo do poslanika inspiracija i poslanika logika To
je takva logika koja je stvorena sposobnom da shvati i prihvati
Objavu. I ta logika je, opet, otvorena za filozofiju u smislu izra-
avanja osjeaja, razmatranja, srca, sposobnosti i mudrosti. To je
logika iznad svake logike ili, jednom rijeju, to je Najvea otro-
umnost (Fetnet-i azam).
Neophodno je da se svaka Objava, koja dolazi od Uzvieno-
ga Gospodara, najprije prelomi u toj logici, ali ova potreba se od-

nosi na ljude. Jer, da Objava nije najprije svraala kod jedne ta-
kve logike, kod koje se regulisala ili se preokrenula u alternativni
tok, te da se tu nije prevodila prije dolaska ljudima, ovjeanstvo
bi nestalo u plamenu naspram Objave i inspiracija koje dolaze
od najsvetije i svete nadahnutosti putem sveope volje. Kada bi
Uzvieni Gospodar podigao zavjese s Njegovog slavljenog Lica,
sve stvoreno bi izgorjelo i postalo pepeo! Isto tako bi se dogodilo
i u sluaju slanja Objave!443
Da, paljivim zvijezdama Objave atmosfera postaje poslani-
ka logika. Zapravo, to je ono to nazivamo vjerom. Boanske
Objave su sputene prema nivou shvatanja ljudi, a to je odreiva-
no posredstvom logike koju su posjedovali vjerovjesnici, odno-
sno fetneta. Zbog toga je fetnet svojstvo koje se mora nai kod
svakog vjerovjesnika. I ta se logika nalazi samo kod vjerovjesnika
i nije ispravno za ovu logiku kazati da pripada geniju. Odno-
sno, poslanika logika je iznad svih ostalih logika i ona se naziva
fetnet.
Da nije bilo svojstva fetneta kod pejgambera, kako bi bilo
mogue objasniti i prokomentarisati ovoliko problema koji se
javljaju ljudima od neprijatelja kao kritike, a od prijatelja kao pi-
tanja. Jedna ovakva nemogunost bez imalo sumnje bi, u poslje-
dici, izazvala neshvatanje vjere. U tom sluaju, vjerske zapovijesti
ne bi imale svrhu, a ako ne bi bilo vjerskih zapovijesti, stvaranje
ovjeka bilo bi besmisleno. Eto, nepostojanje svih tih negativnih
rezultata vezano je za obdarivanje vjerovjesnika izvanrednom lo-
gikom. Da, pejgamberi su bili ukraeni jednim takvim fetnetom
da su mogli rjeavati sve probleme veoma lahko!
443
Njegova zavjesa je nur-svjetlost (a u drugoj predaji se kae vatra). Kada bi je
otkrio od Njegovog slavljenog lica izgorjela bi sva stvorenja. (Muslim, mn,
293-294.; Ibn Mde, Mukaddime, 13.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/401.).

1. OTROUMNOST NAEG POSLANIKA
Zamislimo period kada je ivio na Vjerovjesnik! S jedne

strane su dolazili ashbi i traili odgovore na eriatska pitanja
koja nisu mogli sami rjeavati, a s druge strane, ljudi koji su htjeli
primiti islm oekivali su odgovore na svoje sumnje i nedoumi-
ce. Ujedno, kao dodatak tome, sljedbenici prijanjih Objava, koji
nisu mogli podnijeti Allahovoga Poslanika i koji su mu zavidili,
izmiljali su i irili sumnje i nedoumice o islmu. Podnijeti sve
to i dati tane i odgovarajue odgovore na postavljena pitanja
mogue je samo uz poslaniku logiku, odnosno fetnet.
Pored toga, sagovornici Vjerovjesnika i oni kojima je on
rukovodio bili su ljudi razliitih nivoa. Jedan dio su bili pred-
stavnici vjere. Oni su bili zaplivali u dubine due, i u najmanju
ruku u crkvama i manastirima su stekli neko iskustvo i u tome
se usavrili. Jedan dio njegovih sagovornika bili su u potpunosti
predani filozofiji toliko da su bili ljudi logike i mudrosti... Pored
toga, meu njima je bilo strunjaka na polju trgovine i ekonomi-
je, izvanrednih vojskovoa koji su bili odgojeni na ratnim boji-
tima, velikih politikih genija i, ak, beduina iji je nivo kulture
bio na nuli I svaki od njih je prema svome stanju oekivao
odgovore na svoja pitanja. U jednoj takvoj situaciji Allahov Po-
slanik je morao tako govoriti i objanjavati da je svaki ovjek, od
beduina do onog na elu drave, mogao iz tih rijei za sebe uzeti
pouku i da bi svojstvo univerzalnosti vjere moglo trajati sve do
Sudnjega dana
ovjek je bie koje govori i misli. U tom pogledu on pred-
stavlja jedno svojstvo Uzvienoga Gospodara. Kada bi se misli
dale na povjerenje govoru, a govori pisanju, stekao bi se konti-
nuitet. Misli koje se ne izgovore i ne napiu ne mogu opstati, ve
se sa smru njihovih vlasnika zakopaju u zemlju. Isto kao to je
sposobnost razmiljanja velika blagodat ljudima od Uzvienog

Gospodara, tako je i govor i iskazivanje onoga to se misli jedan

veliki dar. Zbog toga Kurn-i kerm, da bi objasnio sveopu mi-
lost Uzvienoga Gospodara, odmah nakon spominjanja stvara-
nja ovjeka podsjea na bejn govor kojim je poduio ovjeka,
rijeima: Poduava ga govoru.444 Od hazreti dema ljudi misle
i govore, i do Sudnjeg dana e misliti i govoriti, tako da misao,
govor i objanjenje ne mogu nestati. A to je trag i djelo beskrajne
milosti naega Gospodara.
Eto, tom milou su u najirem znaenju potkrijepljeni
vjerovjesnici, a meu njima na najviem nivou je potkrijepljen
hazreti Muhammed, alejhis-selm. Ova potkrijepljenost svih
vjerovjesnika i naeg Pejgambera moe se objasniti samo njiho-
vim fetnetom. Da nije fetneta, bilo bi nemogue postii jedno
takvo stanje. Ako je tako, onda je fetnet veoma bitno svojstvo
vjerovjesnika.
Svaki vjerovjesnik je posjedovao veliku mo shvatanja i
umijee govora i objanjenja. ak je svaki od njih i najzatvoreni-
je i najtee probleme rjeavao sa savrenom lahkoom. I tokom
objanjavanja u njihovim izrazima postoji ista lahkoa kao da
im je svaki njihov govor bio savreno lahak, odnosno, oni koji
sluaju te rijei, misle da i oni na isti nain mogu da izgovore
takve rijei, ali kada budu pokuali, vidjet e da je nemogue
govoriti i izraavati se poput njih. Te veoma teke probleme obja-
sniti njima je olakano od strane Allaha. Da, ljepota i sjaj, koji se
otvaraju na cvijetu govora kod vjerovjesnika, kod drugih ljudi se
nikada ne mogu nai!
Svaki problem koji se pojavi pred vjerovjesnikom sigurno
se rjeava. Taj problem, koliko god bio nov, iznenadan i koliko
god da je teak, vjerovjesnik tako govori o toj temi kao da je u
njoj etrdeset godina bio na specijalizaciji. Zbog toga je Bernard
444
Er-Rahmn, 55/4.

Shaw u vezi sa Allahovim Poslanikom bio prinuen da kae: U

ovom periodu u kome su se nagomilali problemi koji ekaju da
se rijee, vie nego ikada osjeamo potrebu za Muhammedom,
koji rjeava probleme toliko lahko kao kada neko pije kahvu...
Da, u ovom naem vremenu se pojavilo veoma mnogo ekonom-
skih, drutvenih i politikih problema koji ekaju rjeenje. I da-
nas su svi, i prijatelji i neprijatelji, shvatili da je nemogue rijeiti
ove probleme bez okretanja ka jasnom i bistrom izvoru govora
Allahovoga Poslanika.
O njegovom fetnetu puno se govorilo. Kada bi se sve te
rijei sakupile, izala bi ogromna knjiga. Mi emo ovdje nave-
sti samo nekoliko od njih i pokuati da stavimo taku na ovu
temu.
Fkih (islamski pravnik) ovog ummeta, koji je bio poaen
najveim znanstvenim nadimcima, hazreti Abdullh ibn Abbs,
kae: Najbolji meu ljudima i najpametniji je na vjerovjesnik
hazreti Muhammed, alejhis-selm.445
Jedan od velikih uenjaka meu tbinima, Vehb ibn Mu-
nebbih, koji je do u detalje poznavao Tevrt i Indl, o fetnetu
Allahovoga Poslanika kazao je: Shvatanje svih ljudi naspram
shvatanja i otroumnosti Allahovoga Poslanika je isto kao to je
pjeano zrno naspram prostrane pustinje...446
445
Ibn Hader, el-Metlibul-lije, 3/214.
446
Kd Ijd, e-if, 1/67.

2. NEKI PRIMJERI
Popravka Kabe
Ljudi dhilijeta447 kao da su bili djeca smutnje. Njihove

dunosti i svrha njihova postojanja kao da je bila samo sijanje
smutnje. Ako bi se sastala trojica, obavezno bi smiljali kako da
uine neku smutnju, tako da sakupiti sve ove ljude na jedno mje-
sto i nainiti od njih uitelje koji e poduavati sve civilizacije je
mu dza (nadnaravnost) specifina samo Allahovome Poslani-
ku. A sve je to inio zahvaljujui fetnetu nebeskih proporcija i
dimenzija.
Popravka Kabe se desila u godinama prije poslanstva Alla-
hovome poslaniku Muhammedu, sallallhu alejhi ve sellem.
Nakon to je adaptacija Kabe zavrena postavljanje Haderu l-
esveda (Crnog kamena) na njegovo mjesto bio je povod zbog ega
su se plemena mimoila i poela prepirati. Svako pleme je htjelo
da ta ast pripadne njemu. U to vrijeme Allahov Poslanik jo nije
bio zaduen poslanstvom. Pored toga, iako se ta dunost nije bila
zazelenila i dala ploda, u njegovoj dui je postojalo poslanstvo
u obliku jedne klice, ali se ekalo proljee da ta klica da svoje
pupoljke i tako procvjeta.
U tim trenucima sablje su isukane i strijele izvaene iz to-
bolaca i stavljene u lukove, zbog ega se naoe pred samom bit-
kom. Nali su se licem u lice sa graanskim ratom da, ukoliko
se ne nae rjeenje, ko zna koliko e godina trajati i koliko e
rtava i imetka odnijeti. Jedan od njih, ve se ne zna kako, pred-
loi slijedee: Ko ue prvi na ova vrata Kabe, neka nam bude
sudija u ovom sporu, i ta on odlui, da svi budemo pokorni i
zadovoljni. Ovaj prijedlog prihvatie svi prisutni. Svi su poeli
447
Dhilijet je period neznanja i nevjerovanja prije dolaska Muhammeda, sallallhu
alejhi ve sellem.

da gledaju sa uzbuenjem, kad ono prvi ovjek koji se pojavi

bi hazreti Muhammed Mustaf, sallallhu alejhi ve sellem. Svi
su govorili: Dolazi el-Emn,448 a zatim mu objasnili stanje u
kojem se nalaze i o emu se radi. Allahov Poslanik ak nimalo
nije razmiljao. Odmah je kazao: Donesite jedno veliko plat-
no! Platno je donijeto, a Haderu l-esved je stavljen na sredinu
platna. Velikani svih plemena su dohvatili platno sa krajeva i po-
nijeli ga na mjesto gdje e se postaviti. Allahov Poslanik je uzeo
taj kamen i lino ga postavio na njegovo mjesto.449
Tako je sprijeen jedan veliki rat. ime se drugim moe ob-
jasniti, osim poslanikom logikom, to to je rijeio ovako teak
i kompleksan problem, bez ikakvog razmiljanja, sa takvom
lahkoom kao da izvlai dlaku iz masla, i tako odmah nakon
to mu je prinijet na najbri nain? Jo nije bio poslanik da bi se
to objasnilo Objavom. To je samo fetnet i od Allaha podarena
logika, to je specifinost samo vjerovjesnika, koja je data samo
onima koji mogu podnijeti veliki teret kao to je poslanstvo da bi
ovakve situacije lahko rjeavali. Da, on je posjedovao logiku nad
logikom, rasuivanje nad rasuivanjem i razum nad razumom...
U sutini to je i uvjet za osobu koja e uzeti na sebe Kurn-i
kerm kao emnet
Poznavati dobro sagovornika
Jedne prilike Husajn je doao kod Allahovoga Poslanika.

Imao je namjeru da ga savjetuje i da mu pametuje. Mislio je da
ubijedi Allahovoga Poslanika da odustane od svoje misije. Prvak
svih stvorenja na oba svijeta posjedovao je natprirodnu mo pre-
448
Povjerljivi, pouzdani.
449
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 2/18-19.; Taber, Trhul-umem vel-mulk,
1/526.

poznavanja svoga sagovornika i njegovog stepena inteligencije.

Bez imalo razmiljanja on se obraa takvim rijeima sagovorniku
da, kada biste promijenili redoslijed tih rijei ili kada biste se
tim istim izrazima obratili osobi koja je drugaijega karaktera,
sve biste pomijeali i nikako ne biste stigli do cilja. Ujedno i u
izboru rijei i u procjeni nivoa i stanja intelekta kod sagovornika
Allahov Poslanik je jedinstven i na prvome mjestu. Nemogue je
pronai drugu osobu njemu slinu. Sa kim, gdje i kako govoriti
on odreuje takvom brzinom da ni na tren ne razmilja. Ali, na
kraju emo shvatiti da sve ono to je kazao to su rijei koje je
bilo neophodno izgovoriti. Ni u jednom njegovom govoru nema
nepreciznih niti nepotrebnih rijei. Pregledajte sve rijei i reeni-
ce, jednu po jednu, koje je on kazao: ne moete pronai nijednu
koja je suvina i nepotrebna. ta je ovo nego fetnet? Pogledajte
kako je ovaj fetnet istopio Husajna!
Kada je Husajn zavrio ono to je htio da kae, Allahov Po-
slanik ga je izrazom punim ljubaznosti i lijepog morala upitao:
Husajne, koliko ima boanstava kojima robuje?
Imam sedam na Zemlji i jedno na nebesima, ukupno
osmero boanstava kojima se klanjam.
Onaj koga je spomenuo da je na nebesima je Allah, koga
nikako nisu mogli izbrisati iz svojih dua. Misao o Allahu je
tako jako pustila svoje korijene u njihovoj savjesti da je ak pre-
dugaki period dhilijeta nije mogao izbrisati i unititi. Savjest
ne lae. Dovoljno je da jezik pravilno i potpuno tano prevede
njezin glas. Pitanja Allahovoga Poslanika i odgovori Husajna na-
stavljaju se ovako:
Kada te pogodi neka nesrea, kome se obraa i mo-
li?
Onome na nebesima.

Kome se moli kada ti propadne imetak?

Onome na nebesima.
Allahov Poslanik ovako redom postavlja pitanja i dobija iste
odgovore kao prethodne. ta god da ga pita, Husajn uvijek kae:
Onaj na nebesima. Husajn nije obavijeten o reenici koja e
doi iza svega ovoga. Konano, na kraju ga je Allahov Poslanik
upitao:
On tvoje molbe Sm prima, a ti mu bez imalo potre-
be pripisuje druga! O emu ja govorim? Primi islm,
budi spaen!450
U sutini, sve reenice su veoma jednostavne, ali je stanje
sagovornika i nivo razmiljanja tako procijenjen da Husajnu nije
ostala nijedna poslije ovog razgovora. Naravno, poslije konane
reenice Allahovoga Poslanika sagovorniku je ostala samo jedna
reenica, a ta je:

.
L ilhe illallh Muhammedur-Reslullh. Odnosno, sa-
govornik ili e izgovoriti ove rijei i postii vjeni spas ili e na-
staviti sa neposlunou tako to e otii ne izgovorivi nijedne
rijei. Neki trei izbor ne postoji.
Govoriti prema nivou sagovornika
Beduin je ovjek koji ivi u pustinji. Vie puta izgubi svoju

kamilu, zaboravi svoje stvari u pustinji ili ga uhvati pustinjska
oluja, nakon ega poinje traiti pomo i vapiti. Zamislite du-
hovno stanje jednog ovakvog ovjeka. Kada se nae u tekoj si-
tuaciji, ta e kazati? Vjerovatno nee drugaije kazati od onoga
450

to je hazreti Hamza jednog dana kazao Allahovome Poslaniku..!

Hazreti Hamza je onoga dana kada je htio krenuti Pravim Pu-
tem Allahovom Poslaniku kazao: Muhammede! Kada ostanem
u pustinji u nonoj tmini, shvatim da je Allah toliko velik da se
ne moe zatvoriti izmeu etiri zida (Kabe).
Da, svako ko je shvatio da Lt, Uzz i Hubel ne koriste ni-
emu govorio je isto jer se u njihovoj dui uo glas savjesti koji im
je glasno izgovarao ovu istinu. I savjest je istinu govorila. Takvih
ljudi ije je duhovno stanje bilo slino ovome a koji su doli Alla-
hovome Poslaniku bilo je mnogo i oni su, postavljajui pitanja
na beduinski nain, dobijali najljepe odgovore koji su bili prema
njihovoj duhovnosti, a potom kretali ka Uputi i postajali jedna
po jedna nebeska zvijezda.
Ahmed ibn Hanbel prenosi od Eb Temme, radijallhu
anh: Jednog dana smo sjedili zajedno sa Poslanikom. Doao mu
je jedan beduin. Direktno se obratio Allahovome Poslaniku rije-
ima: Jesi li ti Muhammed? Allahov Poslanik je veoma blagim
tonom odgovorio:
Da, ja sam Muhammed.
emu poziva?
Pozivam Silnom i Uzvienom Allahu, ali samo Nje-
mu, Jednom Jedinom Allahu, Koji nema druga. On,
Allah, je Taj da, kada te neka teta zadesi, Njemu se
obraa, a On uklanja tu tetu. Ako se samo Njemu
zamoli u tekim danima i danima sue, On alje kiu
i daje da se biljke raaju. Kada u beskrajnoj i beskunoj
pustinji neto izgubi, prua ruke Njemu i zamoli ga,
a On ti daje da pronae izgubljeno.
Kako su izvanredne ove rijei upuene beduinu! Kako su
to sve rijei vezane za njegove osnovne ivotne stvari! ta znai
sua, isuenja, vremenska nepogoda i sve to se podnosi usred

pustinje? Govori se beduinu, koji sve to dobro zna, da je njegov

jedini izlaz i spas kod Onoga ija je snaga beskrajna. U sutini,
i u njegovoj savjesti se uzdiu ista znaenja, ali beduin jo nije
shvatio znaenje toga glasa koji mu dolazi iz savjesti. Meutim,
Allahov Poslanik kao da ovim izrazima njega poduava znaenju
toga glasa koji se uje samo u njemu. Ove rijei su toliko utjecale
na beduina i tako ga jako uhvatile da nije imao drugo ta kazati
osim rijei:
Allahov Poslanie, daj mi ruku da ti dam zavjet! Nije
ostalo druge rijei, ve je dao zavjet na poslunost Poslaniku,
ime je poaen da bude ashb.451
Izgovorene rijei su veoma jednostavne. U ovoj metodi po-
ziva nema igre retorike i stilistike, ali injenica je da se postupilo
tano onako kako je zahtijevala situacija, te je beduin pao na
koljena...
Zapravo, kome drugom je polo za rukom na ovozemalj-
skoj kugli osim hazreti Muhammedu, alejhis-selm, da od ljudi
kamenih srca izvede generaciju sljedbenika poput meleka? On je
dinamiku koju mu je podario Uzvieni Gospodar tako vjeto i
precizno upotrijebio da je njegova revolucija zagonetka i dalje za
historiare i sociologe koji ne mogu da je shvate. Talasi koje su
izazvali dijamanti koje je Allahov Poslanik bacio u okean dru-
tvenog ivota doli su do obala dvadesetog stoljea i stavili ih
pod svoj utjecaj. Nema sumnje da e to trajati sve do Sudnjega
dana.
Danas u cijelom Svijetu ljudi u velikom broju hrle islmu.
Ovo nije nita drugo do veliki talas koji udara o obale naeg
stoljea, a koga su izazvali dijamanti koje je Allahov Poslanik
bacio u okean drutvenog ivota. Zapravo, kome drugom moe
451
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/65. (Hads se sa malim razlikama nalazi i kod
Eb Dvda u poglavlju Libs, 25.).

pripasti takva privlanost koja vijekovima ima utjecaja? Da li po-

stoji neka druga osoba pored hazreti Muhammeda, alejhis-se-
lm, koja posjeduje takvu privlanost? Sigurno, ne postoji! On je
unikum prostora i vremena; sve postoji radi njega!
Poslanikov govor muhdirima

i ensrijama nakon Hunejna
Sultn svih vjerovjesnika, isto kao to rjeava sve probleme

veoma lahko i kao to je rjeavao sa lahkoom i izvanrednom
brzinom probleme koji su izgledali nerjeivi, isto tako je naspram
iznenadnih i neoekivanih dogaaja, koji bi mnoge pametne lju-
de stavili u nedoumice, pa ak i izazvale paniku kod njih, pona-
ajui se, kao i uvijek, hladnokrvno, brzo bi krenuo u pokret i u
jednom potezu bi rijeio taj problem i mete i zavladao situaci-
jom. Kada se analizira svaki njegov pokret, svaki njegov korak i
svaka njegova rije, vidjet e se da je svaki njegov pokret, svaki
korak i svaka rije planirana na jednoj preciznoj vagi i mjerilu i
da je vremenski precizno i vjeto odreena, do sekundi i stotinki.
Da je u pitanju kanjenje za samo jednu sekundu, ili da je zapo-
stavljena samo jedna rije ili reenica, ne bi se postigao ovoliki
uspjeh. Meutim, Allahov Poslanik nije imao ni prilike da svoje
postupke prvo odmjeri i da dugo o njima razmilja. Kad je tako,
ime moete objasniti ovome sline dogaaje osim injenicom da
je Poslanik posjedovao najvei fetnet?
Da, on je poslanik i njegova logika je poslanika logika! On
je razmiljao kao poslanik i postupao kao poslanik, zbog ega se
ni u jednom njegovom potezu ne moe primijetiti gaf. Dapae,
on je uvijek bio na vrhuncu uspjeha, odnosno, nije bilo mogue
da neko doe dokle je on doao. U vezi s ovim postoji na stotine
dogaaja, ali mi emo prenijiti jedan od njih za koji mislimo da
je najbitniji.

Ovaj dogaaj se desio nakon bitke na Hunejnu. Prenosi Ibn

Ishk, a istu predaju nalazimo i kod Buhrja i Muslima:
Bitka na Hunejnu dogodila se poslije osvajanja Mekke. Pli-
jen koji je uzet iz ove bitke Allahov Poslanik je podijelio prije
svega onima ije je srce trebalo omekati prema islmu. To su
uglavnom bili oni ljudi ija je rije prolazila meu plemenima i
porodicama. Nakon osvojenja Mekke, za daljnja i budua osva-
janja bilo je neophodno da se islm smjesti i ojaa u njihovim
srcima budui da vei dio njih nije elio primiti islm. Ako se
njihov unutranji led vremenom ne bi rastopio, bili bi opasniji
nego da su na frontu nevjernitva. ak i u ovom dijelu posla
jasno se primjeuje fetnet Allahovoga Poslanika.
Toga dana je trebalo podijeliti 6.000 zarobljenika. Pored
toga, bilo je 24.000 kamila, 40.000 ovaca i koza i 4.000 oka
tekog zlata i srebra. Dok je dijelio plijen, Allahov Poslanik je
radio na tome da vie da Mekkelijama, te im je veinu plijena
dao gledajui da posebno nagradi neke od njih. To su bili oni za
koje smo malo prije kazali da je neophodno i od velike koristi da
im se srca zagriju za islm. Naprimjer, Eb Sufjnu i njegovoj po-
rodici dao je 300 kamila i 120 oka srebra, Hakmu ibn Hizmu
200 kamila, Nadru ibn el-Hrisu 100 kamila, Kajsu ibn Adijju
100 kamila, Safvanu ibn Umejji 100 kamila, Huvajtibu ibn Ab-
diluzzau 100 kamila, Akru ibn Hbisu 100 kamila, Ujejneu ibn
Hisnu 100 kamila i Mliku ibn Avfu 100 kamila. Osim ovih,
jo nekim velikanima je, prema njihovoj situaciji, podijelio po
pedesetak ili etrdesetak kamila.452
Date su kamile, zlato i srebro, ali se time eljelo sauvati vje-
ru i pridobiti i pribliiti srca pojedinaca islmu zato to se osva-
janje Mekke zbilo tek prije veoma kratkog vremena, i tada su se
neke Mekkelije osjetile uvrijeenima. U najmanju ruku, makar
452
Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 2/152-153.

to bilo i malo, svima je pogaen njihov egoizam. ast Mekkelija

u njihovim oima znaila je sve. Ovu priliku, koju mu je podario
Uzvieni Gospodar, Allahov Poslanik je na najljepi nain iskori-
stio i tako previo mogue rane. Ali ova podjela je Ensrije, prije
svega njihovu omladinu, donekle uznemirila. ak su neki kaza-
li: Iz njihovih sablji jo tee krv (muslimana), a oni sada najvie
uzimaju! A to je znailo poetak smutnje. Nije bitno to je bio
mali broj onih koji tako govore. Ako se ova smutnja ne zaustavi,
moe prerasti u nezaustavljivi poar. Pored toga, najmanja pobu-
na protiv Allahovoga Poslanika izvodi ovjeka iz vjere i postaje
uzrok vjene propasti, a to je vea nesrea od prve smutnje.
Sad ibn Ubde je odmah obavijestio Allahovoga Poslanika
o toj situaciji. Zaista, to su govorili samo mladii, a od starijih to
nikome nije palo na pamet, ali ako se smutnja ne zaustavi, mogla
bi se proiriti.
Allahov Poslanik je odmah naredio da se sve Ensrije oku-
pe na jedno mjesto i da ostali ne dolaze. Ensrije su se okupili i
Allahov Poslanik im je odrao govor:
O, skupino Ensrija! uo sam da ste u svojim duama
osjetili zamjerku prema meni...
Njegov nain govora sa ovim rijeima s aspekta psihologi-
je masa bio je izvanredan, jer skupini koja nije oekivala takvo
neto i gdje veina nije znala radi ega su okupljeni, najprije ka-
zati ovakvu rije bilo je poput iznenadnog amara koji ih je sve
osvijestio.
Zapravo, ashbi nisu ni mogli da se bune protiv Allahovoga
Poslanika. Najvie to je moglo biti jeste samo pojava osjeaja
uvrijeenosti u njihovim srcima, to je poslanikom predostro-
nou uvijek moglo da se zaustavi... Odmah je poeo da se zau-
stavlja taj osjeaj ak sa ovim prvim snopom rijei. Da, ova prva
reenica Allahovoga Poslanika ostavila je ogromnog utjecaja na

one koji su u svojim srcima nosili osjeaj uvrijeenosti. Svi su

odmah doli k sebi i uperili svoje oi ka Allahovome Poslaniku.
Rijei koje e doi nakon ovih su veoma bitne. Svi su paljivo
gledali i sa radoznalou ekali ta e kazati. Ova prva ofanziva
Allahovoga Poslanika ve je donijela oekivanu korist, ali je bilo
potrebno uiniti jo nekoliko poteza, i to jedan za drugim, jer
ako ne bude precizan u tim potezima, onda oni mogu biti vie
tetni nego korisni, i to bi prouzrokovalo stanje suprotno oe-
kivanom. Tim povodom ovdje je mjera bila veoma bitna. Evo
poteza koje je rijeima uinio Allahov Poslanik:
Kada sam doao, zar niste bili u zabludi? Zar vas nije
Allah putem mene uputio na Pravi Put?
Kada sam doao, zar vi niste plivali u siromatvu i bi-
jedi? Zar vas Allah nije uinio imunim posredstvom
mene?
Kada sam doao, zar niste bili neprijatelji jedni drugi-
ma? Zar Allah nije sa mnom omekao vaa srca jednih
prema drugima?
Kad god bi na Poslanik zavrio reenicu i pitanje, od En-
srija bi se uo zajedniki glas: Da, da, zahvala pripada Allahu i
Njegovome Poslaniku!
Poslanik je tano na vrijeme i na mjesto okrenuo rijei u
drugom pravcu. U tim trenucima, kada su osjeaji nadoli, on
je odmah poeo govoriti u ime Ensrija. U najmanju ruku, oni
su mogli kazati neke rijei, ali ih je kazao Allahov Poslanik. Za-
pravo, da se neko ovim rijeima obratio svome Vjerovjesniku,
sigurno bi postao nesretni nevjernik. Prvak svih stvorenja na oba
svijeta je nastavio:
O, skupino Ensrija! Da ste htjeli, mogli biste dati
drugaije odgovore. Mogli ste, npr. kazati: Doao si

nam iz Mekke, gdje su te utjerivali u la, a mi smo ti

povjerovali; Doao si ostavljen i naputen, a mi smo ti
izili u susret; Doao si prognan iz svoga zaviaja, a mi
smo ti otvorili svoje kue; Doao si ovisan od pomoi,
a mi smo zadovoljili svaku tvoju potrebu! Da ste mi
tako odgovorili, tano biste kazali! Vas niko za to ne bi
optuio da laete!
O, skupino Ensrija! Ako ste se nali uvrijeeni u svo-
jim srcima zato to sam dao neke ovodunjaluke stvari
ljudima za koje elim da budu dobri muslimani, zar
ne elite da se svi vrate svojim kuama sa kamilama
i ovcama, a vi da se vratite svojim kuama sa svojim
Reslullhom? Tako mi Allaha u ijoj je ruci moja
dua, kada bi svi ljudi krenuli u jednom, a Ensrije u
drugom pravcu, ja bih bez imalo razmiljanja otiao
u pravcu kuda su otile Ensrije! Da nije bilo Hidre,
koliko bih volio da sam jedan od Ensrija. Moj Allahu,
Ti sauvaj Ensrije, njihovu djecu i njihove unuke!
Pred ovim rijeima nije ostao niko a da nije zaplakao. Svi su
jecajui plakali i, koliko su mogli, mrmljajui govorili: Allah i
Njegov Poslanik su nam dovoljni, mi ne elimo nita drugo!453
Ovaj kratki, ali sadrajni govor Allahovoga Poslanika, aso-
vito zaustavljanje mogue smutnje i ponovno osvajanje srca slua-
laca je takav izvanredan dogaaj i mislim da nema drugog naina
da se objasni osim da se jo jednom obratimo rijei fetnet...
Analizirajte reenice jednu po jednu! Preraunajte ujedno
vrijeme za koje je to obavljeno! Izmjerite nivo koji su postigli as-
hbi u svojim duama samo od poetka rijei do kraja u pet do
453
Buhr, Menkibul-Ensr, 1-2. i Megz, 56.; Muslim, Zekt, 132-140.; Ahmed
b. Hanbel, el-Musned, 3/76-77.; Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 5/169-177.; Ibn
Kesr, el-Bidje ven-nihje, 4/355-360.

deset redova! Zatim, ne zamiljajui uope ovaj dogaaj i ne uzi-

majui ga u obzir, dodajui mu injenicu da se odjednom pojavio
i bez itanja sve to kazao, i dodajui mu gore spomenute stvari,
upitajte svoju savjest: Ko moe biti taj sultn rijei? Najvjerovatni-
je ete dobiti odgovor: Muhammedur-Reslullh Muhammed,
Allahov poslanik. U sutini, svaki ovjek ija savjest nije sagnjila
moe uti isti odgovor. Dovoljno je samo da ostavi tvrdoglavost i
zlonamjerno razmiljanje da bi dogaaje analizirao objektivno...
Mi emo ovdje analizirati dosadanji kratki govor, a detalj-
nu analizu emo ostaviti buduim sretnim psiholozima i socio-
lozima Naravno da im ostavljamo da te dogaaje analiziraju
i objasne sa njihovog aspekta i da time doprinesu da ljudi bolje
shvate fetnet naeg Vjerovjesnika...
Prvo, ovaj govor je u potpunosti obraanje skupini Ensrija:
kod Mekkelija i muhdira, nije se pojavilo takvo miljenje ili
djelo koje bi izazvalo ovakav govor. to znai, to nije bio go-
vor koji bi u prvi mah privukao njihovu panju. Tim povodom
prisustvo Mekkelija ovom govoru negativno bi utjecalo na kon-
centraciju kod skupine Ensrija. A to je bilo veoma bitno u tom
trenutku u pogledu njegovoga obraanja.
Drugo, prisustvo samo Ensrija na jednome mjestu je ast
za njih. Biti zajedno sa Poslanikom i ne primati druge na skupu
na njih je imalo ozbiljnog utjecaja sa psiholokog aspekta.
Tree, u stvarima koje su spomenute mogli su se nai od-
lomci koji bi ponizili Mekkelije i muhdire. Naprimjer, u jednu
od takvih reenica moe se raunati:
Dok se ljudi vraaju svojim kuama sa devama i sto-
kom.
etvrto, na kraju govora Ensrije su pohvaljeni i za njih se
upuuje dova; muhdirima koji su napustili svoje kue i zavia-
je jedno ovako odvajanje moglo bi pasti teko.

Peto, original ovoga govora na arapskom jeziku je izvanre-

dan sa aspekta retorike i stilistike toga jezika.
esto, u poetku govora potresti sluaoce, zatim ih na kraju
rasteretiti i govoriti u njihovo ime, a ostaviti ih samo u poziciji
sluaoca to je jedna pouna i izvanredna procjena.
Sedmo, govoriti bez osvrta na koliinu rijei, sa najveom
iskrenou i sa srca nije ostavilo potrebe ni za kakvu repliku kod
slualaca, to je veoma bitno u pogledu postizanja rezultata.
Osmo, posebnu dimenziju utjecaju ovoga govora daje inje-
nica da su rijei izgovorene bez dugog razmiljanja te i bez itanja
i papira.
Ove i mnoge druge stvari koje nam dou na pamet ukazuju
na to da Allahov Poslanik ne pria po svome hiru, ve, suprotno
tome, on govori i rjeava probleme rijeima punim znaenja, rije-
ima objave i nadahnua koje su mu podarene putem fetneta.
3. POSLANIK, S.A.V.S., I NJEGOVE RIJEI

SA ASPEKTA FETNETA
Posebna dimenzija fetneta (otroumnosti) Allahovoga Posla-

nika primjeuje se u injenici da je on govorio kratke, ali veoma
poune rijei. Da, on je sultn rijei! Kako i da ne bude kada ga je
Uzvieni Gospodar poslao da bude prevodilac Njegovih Rijei!
Do danas je veoma dosta lijepih rijei kazano prema sva-
ijem stepenu od strane onih koji su bili jaki u govoru, ali u
rijeima Najljepeg meu najljepima, sallallhu alejhi ve sellem,
postoji posebno znaenje, poseban ukus i posebna slast.
Njegov govor toliko je sladak, a izrazi toliko sugestivni
da, kada on, sallallhu alejhi ve sellem, govori, glave se okreu,
pogledi se mijenjaju, srce hoe da stane, razum i rasuivanje

odloe oruje, ljudski osjeaji se probude i dua dobije krila. Al-

lah je njegovome jeziku podario takvu snagu da bi se oni koji su
imali sree da ga sluaju udili i jezici kao da su im bili vezani iz
strahopotovanja to se nalaze pred Sultnom rijei, iji su izra-
zi puni sutine, a govor krajnje sugestivan... Kad god se ponu
slivati bistre kapi mudrosti iz njegovih usana, govor razumnih i
mudrih zastane Kad god on, sallallhu alejhi ve sellem, pone
objanjavati dobrotu, ljepotu i istinu, eer i erbet njegovih usta
zavlada duama slualaca Kad god cilja svojim zapaljivim go-
vorom na zla djela nevjernitva, zlodjela se stanu daviti u vlastitoj
runoi..., a kada jasno i glasno navede dokaze i potvrde istini-
tosti svoje misije, on stavi okove na jezike svih tmurnih dua i
porazi sve tmine... On je, sallallhu alejhi ve sellem, bio svjestan
svih tih njegovih mogunosti, i u smislu tahds-i nimeta (spo-
minjanje i pokazivanje Allahovih blagodati s namjerom da Mu
se zahvali na njima) nije smatrao grekom spominjati ih, zbog
ega je jednom prilikom, nabrajajui darove svoga Gospodara,
kazao:
Ja sam Muhammed, vjerovjesnik koji ne zna itati i
pisati! Ja sam potpomognut prvom i posljednjom rije-
ju i devmiul-kelimom jezgrovitim govorom454
I kazao je svojim svijetlim govorom da je govornik Slavlje-
noga Gospodara i za prolost i za budunost rijeima:
O, ljudi, ja sam poaen jezgrovitim govorom i po-
sljednjom rijeju koja sve rjeava i razdvaja.455
Zaista je on Prvak svih dostojanstvenika, sallallhu alejhi
ve sellem, svojim uzdasima koji ivot daju bio jedan takav slavuj
koji je uio ilahije u Gospodarovoj bai ruama da, kada god
454
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/172. i 212.
455
Hejsem, Medmeuz-zevid, 1/173., i 182.

bi zapjevao, stavio bi svoju duu na njezin jezik i jezikom due

izgovarao zadivljujue stihove. Njegove rijei, koje su svjeije od
najsvjeijih i koje su pustile svoje pupoljke na granama njegove
bae, ne lie na zrna koja su se pojavila u proljeima drugih,
niti na cvjetove koji su se probudili u svitanjima drugih! Na sofri
njegovih rijei sve je mlado poput pupoljka. Sve je novo poput
pupoljka na kome je pala rana rosa. I u ovoj ranoj rosi upoznati
i okusiti, a zatim i osjetiti sve blagodati sa njihovim dubinama,
polo je za rukom samo prvim sretnicima ove misije.
Sultn govora, sallallhu alejhi ve sellem, od dragulja rijei
je napravio jedan takav ma da, kada je njime samo jednom kre-
nuo prema glavama crtajui spirale, svi lani i izmiljeni govori
su pobjegli tamo gdje se kriju slijepi mievi i sve bajke su nale
utoite kod Anke iza planine Kf. Iz njegovih izraza i govo-
ra potekle su takve esme da su odjednom sve strane pustinje
dhilijeta preobraene u dennetske bae, a nanijele su tolike
tokove da su sve due, koje su bile otvorene za imn, sebe odjed-
nom nale u njihovom beskrajnom okeanu.
Njegove rijei su izvirale s one strane... Da nije bilo njego-
vih rijei, koje su svijetlile fitiljem Objave, svjetovi bi uvijek bili
i ostali u haosu. On je maem svoje rjeitosti skidao koprenu
sa lica prirode, i knjigu eriata uresio je svojim verbalnim bi-
ljurima. Rije je njegova poputbina stavljena u konjske bisage i
strijela sa zlatnim perom u tobolcu. Gdje god se naao, on je na-
punio dijamantima haljine onih koji razumiju rijei, i juriao je
na konju ka tminama razapevi svoju strijelu. Kada je Allah htio
da po posljednji put osnuje dravu rijei na ovozemaljskoj kugli,
za njenog poglavara postavio je Sultna govora, sallallhu alejhi
ve sellem, a zatim mu dao izraz, peat i potpis.
Svi prijanji i budui junaci rijei okrenuti prema drugoj
strani (metafizici) bili su lanovi hora koji je izraavao rijei pri-
jestolja... On je postao voa ove skupine slavuja Vjerovjesnici

i dobri ljudi (evlije) koji su dolazili sainjavali su halku zikra. On

je doao sa dunou da bude glavni zkir456 ove halke dobrih
ljudi Doao je na elo te skupine i potresao svojim jakim gla-
som cijelu vasionu! Sve to je on ponudio ovjeanstvu svojim
rijeima, na nebeskoj sofri, su posebni plodovi koji su obrani u
najsauvanijim mjestima bae njegovog prijatelja gdje su uvani
tako to se nikome nisu pokazivali, i od izvanrednog su kvalite-
ta. Prije njega te plodove niti je ko svojim oima vidio niti ih je
svojim rukama dotakao.
Naroito kada se uju najljepe melodije od Slavuja Slav-
ljenoga Gospodara, sallallhu alejhi ve sellem, koje su uzete iz
posebnih nedodirnutih i sauvanih bai poput posebnih rua,
kada golub nadahnua poleti, svi jezici uute, due s oprezom
ponu sluati i padnu u trans naspram Zemzema njegovoga go-
vora!
Da, njegova svaka rije je po jedno more ije su obale okie-
ne biserima prilikom svakog talasanja valova, svaka je vodopad
koji s povrine duama uliva drhtaje i svaka je poput fontane
koja dolazi iz dubina... Nije mogue opisati bogatstvo i sadraje
tih okeana, niti je mogue biti prevodilac tim vodopadima, a ni
ograniiti take odakle seu te fontane.
Dosad se na stotine knjievnika i istinoljubaca okretalo oko
dijamanta njegove rijei... Na hiljade i hiljade mislilaca se obrati-
lo tom sjajnom i bistrom izvoru ivota, i koliko je samo velikana
potroilo svoj ivot da bi shvatili njegove dubine, ali on je uvijek
bivao iza taaka do kojih se stizalo. Mislim da e biti dovoljno
da navedemo stih jednog naeg pjesnika koji o Kurn-i kermu
kae slijedee:
456
Zikr je spominjanje i velianje Allaha, delle nuhu, a zkir je osoba koja to
ini.

Prve misli vasione potpuno su pocijepane

Ali, govor Poslanika je jo iza zavjese sauvane!
Svakako, kao to kap ne moe u potpunosti objasniti okean,

kao to atom ne moe u potpunosti pokazati svojstva Sunca, ni
ulema, ni evlije, koji se smatraju sastavnim dijelovima istinito-
sti o Muhammedu, sallallhu alejhi ve sellem, iako su naspram
drugih savreniji, ne mogu ga u potpunosti predstaviti niti pot-
puno isto prikazati.
Allahov Poslanik je savreni vodi koji se nije kolovao u
mektebu i medresi. On je stvoren sa spremnou i mogunou
da prihvati sve poruke od svoga Gospodara onakve kakve su i da
ih prenese ovjeanstvu sauvavi njihovu originalnost, tako to
mu je materijalna i duhovna struktura tijela zdrava i jaka, tako
to je posjedovao istotu osjeaja, jasnou ideja i irokogrudnost
savjesti da moe primiti sva znaenja. On je savreni vodi koji
se nije kolovao u mektebima i medresama; da, istota njegove
sutine i due sauvana je tako to je ostala zatvorena utjecaju
ljudskih sistema obrazovanja i odgoja, a zatim je poslan ovje-
anstvu tako to je obdaren Objavom.
Njegova priroda i karakter, unutarnji i vanjski osjeaji,
razum i logika, toliko su bili povezani sa njegovom dunou
poslanstva da nijedna poruka koja je dolazila od Allaha, delle
nuhu, niti ijedna inspiracija nije doivjela ni najmanju promje-
nu niti je izgubljena, ve su sve te poruke postizale jasnou u nje-
govom svijetlom biu, i odatle se irile poput svjetlosnih zraka, a
zatim stizale do svojih ciljeva talasima Objave.
Ova Boanska poruka, koja izvire iz najieg izvora, zatim
tee i uvire u ovu najiu duu, odatle se najljepim, najiim
i najjasnijim jezikom oglaava razumu ovjeanstva znak je nje-
govog vjerovjesnitva i dokaz njegovog poslanstva. Isto tako, ta
objava je njemu opskrba na trnovitom putu kojim se kree, svje-

tlost i jahalica na tom putu i dokaz protiv neprijatelja. Dok je

svojim sagovornicima dostavljao poruke od Allaha, delle nu-
hu, u isto vrijeme je oglaavao svoje poslanstvo. Pored toga to je
koristio skrivene tajne riznice dragulja Objave u rjeavanju pro-
blema i potreba svojih sagovornika, on je ujedno taj isti ma od
dijamanta koristio i u uutkivanju neprijatelja i borbi sa njima.
Kurn je njemu znaio sve. On je njemu bio poput zraka i
vode On mu je oruje i tit... On mu je tvrava i kula On
mu je bajrak koji se vihori na tvravama On je Kurnom
disao... On se njime uzdizao ka nebesima poput oblaka... On je
njime iznova stizao upomo stvorenjima na Zemlji poput kapi
milosti... On je njime ratovao protiv tmina, njime se uvao od
zala i zlih... Njime se oglaavao i njime je postao svjetlost koja se
prosipala na sve strane.
Ali, on, Sultn govora, kao jasni jezik mudrosti, upozorio
je da se pored poruka i rijei Kurna ne stavljaju njegovi izrazi i
govor, i pored toga to je odgovarao na mnoga pitanja, rjeavao
mnoge probleme i objasnio mnoge nejasnoe svojim istim mu-
hammedanskim jezikom i istim srcem ahmedovskim, koje se
smatralo mjestom silaska Boanskih velianstvenih nadahnua,
njihovim centrom, stanicom i ogledalom gdje se manifestova-
lo beskrajno znanje, iako je pored sebe imao Boansku riznicu
znanja kojoj nema kraja. On je, pored toga, imao mnoga pitanja
vezana za Ummet, i to vjerskog, drutvenog, ekonomskog i po-
litikoga karaktera koja je rjeavao. Ujedno je mnoge kurnske
naredbe, koje su izgledale kao generalne individualizirao, one
koje su izgledale individualne generalizirao, one koje su izgledale
privatne uinio openitim i one koje su izgledale openite ui-
nio linim. Zapravo, dostavlja, vodi, popravitelj i reformator
koji se univerzalnim poslanstvom obraao cijelom ovjeanstvu
i svakog ovjeka uzeo za sagovornika, drugaije se i ne moe
zamisliti.

Na Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, kada je zaduen

poslanstvom, kod njegovih sagovornika, koji su bili poput trgo-
vaca, najtraenija roba na pijaci bila je retorika i stilistika govo-
ra. Ovaj rjeiti i pametni narod, koji e u budunosti zavladati i
rukovoditi Svijetom svojom pameu, rijeju i govorom, kao svo-
jim specifinostima, uvijek je potovao i udio se blagoslovljenom
i svijetlom predstavniku Boanske misije kada bi govorio, bilo da
se radi o Kurnu, kao vahj-i metluvu, ili drugim rijeima izvan
njega, kao to su poruke, pozivi, hutbe, govori ili nareenja. On
je sebe uinio takvim da su ga drugi uvijek sluali i prihvatali, i
nikada ga nisu za to kritikovali. Da je bilo i najmanje i najnebit-
nije kritike upuene njegovim rijeima, govoru i idejama, svi nje-
govi neprijatelji, koji su se do danas pojavili, to bi iskoristili, na
svoj nain tumaili, uveliali, i u cijelom Svijetu i kod svih ljudi
bi time eljeli izazvati hiljadu i jednu sumnju i nered. Naravno,
da bi eljeli. Ali to neto to trae, ne mogu nai kod njega, ak
ni oni koji smatraju svako sredstvo dozvoljenim da ga potresu,
obore i unite njegov ugled u oima drugih koristei najsramnije
potvore. Suprotno tome, u vezi sa njegovom moi govora nije
reeno, nije moglo da se kae niti e moi da se kae ono to je
faraon kazao za naeg voljenog hazreti Msa, alejhis-selm.
On je imao tako jasnu poruku:
Odgojio me je moj Gospodar, a kako me je lijepo

odgojio457,
koja je odlijegala sa vrha tako snano da su joj se divili i pri-
jatelji i neprijatelji, i pokoravali su se tom nadljudskom izrazu.
457
Ibnus-Semn, Edebul-iml vel-istiml, 1/88.

Meu asnim ashbima bilo je na stotine uitelja govora

poput hazreti Lebda, Hansa, Kaba, Hassna i Ibn Revhe, i
na stotine govornika, pravnika i mudraca poput hazreti Eb Be-
kra, Omera, Alije, Muvije, Amra ibn el-sa i Ibn Abbsa, koji
su u svakom problemu i pitanju Poslanika prihvatali kao uitelja
i vodia. Pored njih, u buduim stoljeima velikani, hafizi i ko-
mentatori hadsa, paljivi i genijalni imami tefsra, jedinstveni
mudtehidi u fikhu koji su bili nadljudskog razuma, mudeddidi
(reformatori) vjere koja vijekove pretie, na hiljade evlija, dobrih
i Bogu bliskih iz oblasti duhovnosti, limi kelma, logike, mu-
drosti i prirodnih nauka, i jo veliki broj naunika iz stotina
drugih oblasti, uvijek su shvatali i prihvatali more njegovih dra-
gulja govora kao najljepi, najberietniji, najiiji i najpovjerlji-
viji izvor, kome su hrlili, tolili e i hranili se sa te nebeske sofre
puni zadovoljstva i spokoja.
Njegov sunnet (tradicija) od tada pa do danas je nepogr-
jeiva riznica velikana islamskog prava; to je najjae krilo onih
koji lete nebesima spoznaje, najiiji izvor uenjaka i izvorite
najsvjetlijih nadahnua za evlije i iskrene robove. Sutina nebro-
jenih naunih grana eriata, raznih puteva sufizma te sutina
znanosti o prirodi i ovjeku potekla je i izila iz njegovih svijetlih
rijei, koje su poput dijamanata.
On je na svoj nain i svojim jezikom svaku temu od poet-
ka do kraja postanka, od stvaranja ovjeka do njegovog odlaska
u Dennet ili Dehennem, od buenja savjesti za Boansku spo-
znaju do vienja Allahove ljepote, od mna do itikda (uvjere-
nja) i sve do najmanjeg detalja vezana za ibdete, tako lijepo i
izvanredno objasnio da, kada se izuzme Kurn, nemogue je
kazati da se moe nai govor slian njegovom govoru.
On tako predoava ovjeku Allaha, Njegova svojstva i li-
jepa imena paljivo, blago i izvanredno uravnoteeno kao to
to zahtijeva ta tema, zatim Sudnji dan, proivljenje, polaganje

rauna, Dennet i Dehennem u jednom tonu nade i strahote

koja se preobraa u osjetljivost, onda meleke, duu, dine, ejtana
i tajnost nevidljivog svijeta, mn, dobra djela i iskrenost u nji-
ma, umijee zrna, snagu zemlje za raanje, ivotodajnost kie
i raznobojne uzdisaje proljea, da ovjek pred tim izvanrednim
slikama, koje on slika, dok ih posmatra, kao da svojim oi-
ma vidi kako iste naravi, imnom spremaju nova raanja, kako
islmom odrastaju i ire se i svojom iskrenou poprimaju oblik
dennetskog stabla.
U njegovom govoru namaz je drug s kojim se sjedi i ustaje,
saputnik koji razbija samou i svjetlo koje osvjetljava puteve; ab-
dest je poput due, eta se ovjekovim venama poput krvi, tee
pred njegovom kapijom poput rijeke tako to isti sve vrste ne-
istoe; ezn i ikmet su poput selvija koje su pustile svoje grane
pa se njiu, poput stranoga glasa koji nasmrt preplai ejtane i
poput prijatnog vjetra koji obuzme due onih koji idu na namaz;
zekjt i sadaka su kao mostovi koji ujedinjuju mase koje su se
odvojile jedne od drugih i tvrdi lemovi koji spajaju dijelove; post
je tit koji uva svoga vlasnika, jedna od tajnih kapija na zidovi-
ma tvrave Denneta, koja pomae da se ue u Dennet i poput
vodotoe koji u svojoj ruci dri i slui vodu sa Kevsera; had je
kroja koji krpi pocijepanosti, gassl koji pere mrlje, poput uni-
verzalnog parlamenta za savjetovanje koji okuplja sve vjernike na
jednome mjestu; dihd je poput jednog portvovanog ovjeka
koji se prijei svojim grudima, zatvara puteve koji vode ka De-
hennemu, poput dvorjanina koji otvara puteve ka Dennetu i
ljudima govori bujrum, i poput milostivog oca stavlja u okove
one koji su uporni i odvodi ih ka najljepim dennetskim mje-
stima (firdevsima); zikr i dova su poput beinog telefona koji
uspostavlja vezu izmeu Stvoritelja i stvorenja; emr-i bi l-mrf
ve nehj-i ani l-munker (nareivanje dobra i odvraanje od zla) su
poput saobraajnog policajca, poput vratara koji rukovode pute-

vima i uvaju ulaze i izlaze na vratima; sila-i rahim (odravanje

rodbinskih veza) je poput majke koja je otvorila svoja njedra dje-
tetu, ona razgovara sa ljudima, s njima dijeli ista osjeanja, daje
im obeanja, a i brino ih upozorava na mogunost propasti, do-
bije oblik ivog motiva koji uvijek dri ovjeka za jku i oparava
one koji je sluaju...
Da, sve ovo to je on odslikao, predmetni materijal koji je
koristio, pokreti i znaci u njegovom govoru, slikovita i muzikal-
na mo i upotreba svih knjievnih metoda bez preoptereenja i
na svome mjestu teme su koje zahtijevaju, svaka za sebe, po
jedan tom.
Tim povodom njegove rijei na razliite teme koje zahtije-
vaju razliite analize ostavljamo buduim istraivaima, a ovdje
emo samo ukazati na nekoliko dubokih znaenja, mo govora i
jasnou izraza u nekoliko Poslanikovih mubrek hadsa koje ve
svako zna.
4. ANALIZA JEDNOG BUKETA HADSA
Najvidljivija specifinost u rijeima Allahovoga Poslanika je

sveobuhvatnost rijei u vezi sa odreenom temom. U tom smislu
postoji na hiljade jasnih primjera koji e nam to konkretno po-
kazati. Meutim, mi emo ovdje prenijeti samo nekoliko had-
sa za koje se u svakom periodu govorilo da su devmiu l-kelim
(jezgroviti i misaoni hadsi), ali ponovo moram, uporno tvrdei,
kazati da su sve rijei naeg Poslanika bile upravo takve.
Evo nekoliko njegovih rijei:

1. Nekoliko rijei o vrhuncu monoteizma
Tirmiz prenosi od Ibn Abbsa da je Allahov Poslanik nje-

mu rekao:
!
. . :
.

.
. .

O, mladiu, poduit u te nekoliko rijei: uvaj Alla-
ha (Njegova prava), Allah e tebe uvati! Pazi na Alla-
ha, nai e Ga pored sebe! Kada neto trai, trai od
Allaha! Kada trai pomo, trai je od Allaha, i znaj:
da se svi ljudi okupe da bi ti uinili neku korist, ne
mogu ti u tome pomoi osim onoliko koliko ti je, i ako
ti je to Allah zapisao, a da se svi ljudi okupe da bi ti
nanijeli neku tetu, ne mogu ti je ni trun nanijeti osim
onoliko koliko ti je, i ako ti je to Allah zapisao! Kalemi
(pera) su podignuti, a tinta se osuila.458
U ovako kratke i sutinske reenice stali su najtei proble-
mi u vezi sa sudbinom i pokornou i na jednostavan nain je
objanjena ova duboka tema. U isto vrijeme, o aktivnostima i
naporima, iako ima mnogo to-ta da se kae, on je to saeto
kazao u nekoliko reenica.
458
Tirmiz, Kijme, 59.

2. ovjek je putnik
Tirmiz prenosi od Ibn Omera, radijallhu anh, da je Po-

slanik rekao:
ivi na ovome svijetu poput samca, ili budi po-

put putnika! Sebe smatraj (prije smrti) stanovnikom
mezara!459
Ovo je hads od tri reenice. U smislu podsticanja na zuhd,
bogobojaznost i ouvanje ravnotee izmeu dunjaluka i hireta,
ovo je najjezgrovitija i sa najvie znaenja kazana rije od svih
rijei koje su se mogle kazati..., ali ako od ovog hadsa ima jez-
grovitije kazane rijei, bez imalo sumnje, to je opet neka njegova
rije! U to ne treba niko da sumnja!
Insan je, zapravo, na ovome svijetu usamljen. Kako kae
Mevln, ovjek je nj koji se odvojio od svoje trske. Zbog toga
to se odvojio od svog pravog vlasnika, on uvijek plae i jeca.
Njegov jecaj traje tokom cijelog ivota.
ovjek je putnik. To je putovanje koje poinje u svijetu
dua, nastavlja se preko majine utrobe, dolaska na ovaj svijet,
djetinjstva, doba mladosti, starosti, mezara, i odatle se zavrava u
Dennetu ili u Dehennemu. Ali, da li je i koliko je ovjek svje-
stan tog putovanja? Kada bi on sebe uvijek smatrao putnikom,
kretao bi se bez imalo spoticanja na razne ovosvjetske ljepote
koje nisu ni za to drugo ve za oteavanje hoda.
ovjek se ne moe u potpunosti spasiti niti sauvati od za-
mki i smutnji ejtana sve dok sebe ne bude smatrao stanovnikom
459
Tirmiz, Zuhd, 25. (Jedan dio hadsa nalazi se i kod Buhrja u poglavlju Rikk,
3.).

mezara i dok to ne bude proveo u djelo, kao to su stari kazali:

Umrite prije smrti!460 Naravno, ovjek treba da umre u smislu
strasti i tjelesnih prohtjeva, da bi oivio svoju savjest i svoju duu.
Zapravo, zar oni koji svu panju posveuju strastima i tjelesnim
uicima nisu nesretnici koji se utapaju i nestaju u njima.
3. Rezultati istine i lai
Buhr, Muslim i Eb Dvd prenose od Abdullha ibn

Mesda, radijallhu anh, da je Allahov Poslanik kazao:

.

.
.
Na vama je da budete iskreni! Iskrenost ovjeka vodi

ka dobroinstvu, a dobroinstvo ka Dennetu! Sve
dok ovjek bude iskren i bude inio dobro, kod Allaha
e biti upisan kao siddk (istinoljubivi)! uvajte se lai!
La ovjeka vodi ka grijehu, a grijeh ka Dehennemu!
Sve dok ovjek bude govorio lai, kod Allah e biti upi-
san kao laov!461
Iskrenost je simbol vjerovjesnika, a la je svojstvo nevjerni-
ka i munfika (licemjera). Iskrenost je bitan temelj koji obuhvata
460
461
Buhr, Edeb, 69.; Muslim, Birr, 103-105.; Eb Dvd, Edeb, 80. (Rijei
su uzete od Muslima).

i dananjicu i budunost, dok je la crna mrlja koja je baena na

lice vremena. Ne moe se pokazati nijedna osoba koja je sretno
ivjela i postigla vjenu sreu putem lai. A na svijetlom putu
iskrenosti, koji vodi u vjenu sreu, ne moete sresti nikoga da je
nesretan i da je neto izgubio na ovom i na buduem svijetu.
La je najbitniji temelj nevjernitva, najotvoreniji znak li-
cemjerstva, i to je naziv za tvrdnju svega onoga to je suprotno
injenici da Allah sve zna. La je naroito danas u potpunosti
unitila moral, i to je toliko strana drutvena bolest da je svi-
jet preobratila u boravite laova, te da nijedan narod koji joj je
otvorio vrata svoga doma, svoje arije i pijace, svoga parlamenta
i svoje kasarne, i tako joj dao pravo slobodnog kretanja, nije bio
uspjean, niti e to biti. Suprotno tome, najbitniji temelj islma,
najotvorenija panja mna, kamen temeljac muhammedanskog
morala, najjasnije svojstvo vjerovjesnika i dobrih ljudi te glavni
i prvi pokreta materijalnog i duhovnog napretka je iskrenost i
istinitost u govoru.
Jedno je svojstvo meleka, a drugo ejtana, jedno je svojstvo
Allahovih poaenih robova, a drugo pokvarenih dua; jedno
je svojstvo posebnog stvorenja i ponosa ovjeanstva, Muham-
meda, alejhi ekmelut-tehj, a suprotno tome je svojstvo Ded-
dala.
Jedna od rijei koja se u tekstu hadsa spominje uporedo je
birr. To je sveobuhvatna rije koja u sebi sadri sva dobra djela, i
sve ono to vodi ka injenju dobrih djela. Pod tom rijeju mogu
se nabrojati i njoj se pripisati mnoge teme kao to su ispravno i
tano razmiljanje, istinita rije, istinski nijjet (odluka), ispravno
djelo, ispravno ivljenje itd.
Druga rije koja se spominje je fudr. Ona ima suprotno
znaenje prvoj i openito obuvata svako zlo i zatvorena je dobrim
djelima. U tom pogledu, ona je glavno poglavlje za sve vrste za-

bluda i ideja stranputica i svih neispravnih rijei i djela. Zbog

toga je ona poput dehennemskog sjemena.
U tekstu hadsa prisutno je i uporeivanje rijei siddk i ri-
jei kezzb. Ako bismo prvu rije preveli: potpuno iskren ovjek
iji je sastavni dio karaktera iskrenost i istinitost, mislim da je na
svome mjestu da se za drugu rije moe rei da oznaava profe-
sionalnog laova koji je u svoj karakter usadio la. U obje rijei
koriten je oblik mublege (preuveliavanja), to znai da onaj
koji se predao istini, tano razmilja, istinu govori, ispravno se
ponaa i ivi, ako ne danas, sigurno e sutra, i na nebesima i na
zemlji, biti simbol iskrenosti i bliskosti Gospodaru, dok e onaj
koji je sebe bacio u lai, koji lano razmilja, koji govori la i koji
ivi u laima, kad-tad, biti simbol lai.
Posljednje stanice ovih veoma dugih i kratkih, svijetlih i
maglovitih, te dosta opasnih i bezbjednih razliitih puteva su
Dennet i Dehennem. Na jednom od ova dva puta na svakome
stanitu daju se razliite nagrade i brojni pokloni. Taj put se za-
vrava Dennetom i taj putnik stie do Denneta. Na drugom
putu, sve dok traje, susreu se nepogode, te nakon mnogih pado-
va, on se zavrava vjenim gubitkom.
Ovaj hads smo spomenuli kada smo govorili o istinoljubi-
vosti naeg Poslanika, ali ovdje jo jednom elimo skrenuti pa-
nju na rezultate istinoljubivosti na ovom i na drugom svijetu.
Ovo je uspjeh Poslanika da ovako saetim i kratkim reenicama
opie tete koje nanosi la i u individualnom i u drutvenom
ivotu. Kada bi ovjek samo ovaj hads analizirao, shvatio bi i
saznao da niko osim Allahovog Poslanika ne moe rijeiti i obja-
sniti tako velike probleme na ovako jasan i jednostavan nain.
Nije mogue da neko drugi ove teme na ovakav nain objasni.

4. ovjek je s onim koga voli
Buhr i Muslim prenose od Abdullha ibn Mesda, radi-

jallhu anh, sljedei hads:
ovjek je s onim koga voli.462

Kada bi se poeo tumaiti i objanjavati ovaj hads, najma-
nje bi se napisala jedna knjiga. Ovaj hads onima koji su ostali
na putu, koji ne mogu potpuno da slijede svoga vodia, i mnogi
oni ija su srca slomljena zbog toga to ne mogu da rade ono to
treba raditi, nudi au vode sa Kevsera, pa ak i b-i hajt, vodu
koja ivot daje. On upuuje na to da e osoba, bilo to pozitivno
ili negativno, uvijek biti sa onim koga voli. ovjek je i ovdje i
tamo na drugom svijetu s onim koga voli. Kad je tako, onaj koji
eli biti zajedno sa vjerovjesnicima, istinoljubivim ljudima i ehi-
dima, najprije treba da ih voli da bi na drugome svijetu bio sa
njima, ili, drugaije reeno, oni koji na hiretu ele biti zajedno
sa vjerovjesnicima, istinoljubivim ljudima i ehidima, to su oni
koji su ih voljeli i zajedno bili sa njima dok su bili na ovome svije-
tu. Na one koji predstavljaju zlo i rune stvari, takoer se odnosi
znaenje ovog hadsa.
Evo, ovaj hads, koji se sastoji od jedne reenice, kazuje na
hiljade znaenja i izraza, i to na toliko visokom nivou jasnoe.
Kazati jednu ovakvu rije moe samo onaj ija je otroumnost
otvorena Objavi i nadahnuu.
Nuajmn je ponekada konzumirao alkohol, zbog ega ga je
Allahov Poslanik osuivao i eriatski ga kanjavao. Ono to je on
inio bilo je grijeh. Zbog toga ga je jednog dana jedan od ashba
prekorio rijeima. Tada se Allahov Poslanik naljutio i kazao:
462
Buhr, Edeb, 96.; Muslim, Birr, 165.

Ne pomaite ejtana protiv vaeg brata! Kunem se

Allahom, on voli Allaha i Njegovog Poslanika.463
Zbog toga to e ljubav prema Allahu i Njegovome Posla-
niku dati rezultat da e oni biti svi zajedno, koliko god da je
ovakav ovjek grijeio, ne zasluuje da mu se izgovaraju rune
rijei, jer on voli Allaha i Njegovoga Poslanika. Ova ljubav je bila
dovoljna za jednog ovjeka koji je izvravao farzove i izbjegavao
velike grijehe, da se nae pored Allahovog Poslanika zato to je
ovjek s onim koga voli.
5. Takv (Bogobojaznost)
Imm Tirmiz i Ahmed ibn Hanbel prenose od Muza ibn

Debela da je Allahov Poslanik kazao:

.
Gdje god da si, boj se Allaha! Iza grijeha uini odmah

dobro djelo koje e izbrisati taj grijeh! U meuljud-
skim odnosima ponaaj se lijepim moralom!464
Ne postoji drugi faktor koji moe uzdii ovjeka kao to je
lijepi moral. Lijepi moral je Allahov moral i lijepi moral znai
ovjekovo ukraavanje Allahovim moralom!
Nalazimo se pred hadsom koji objanjava puteve bogoboja-
znosti i njenog uvanja te mogunost stalnog ivljenja u takvom
ambijentu, to bi se moglo objasniti tek u nekoliko tomova knji-
ga. Ali ovdje samo kao primjer spominjemo ove velianstvene
vrijednosti i ne ulazimo u komentare i njihova objanjenja.
463
Buhr, Hudd, 4-5.
464
Tirmiz, Birr, 55.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/153.

6. Kakvi ste, tako e se upravljati vama
U jednom drugom hadsu Vjerovjesnik, sallallhu alejhi ve

sellem, kae:
.
Kakvi ste, tako e se upravljati vama.465

Kakvo je vae stanje, tako e biti i stanje onih koji su na
vaem elu! Kakav ste vi izvor, takvi e biti i oni koji upravljaju
vama, koji su istekli s tog izvora! Ova rije je takva da na polju
uprave moe iznjedriti nekoliko rjenika. Ako elite, moemo
samo ukratko navesti ovaj hads, gdje Poslanik kae:
Svi ste vi obani, i svi ste vi odgovorni za svoje stado!466
Na osnovu ovog hadsa, svako ima svoju odgovornost, sve
do vladara. I vladar je odgovoran za sve one kojima upravlja, ali
izraz: Kakvi ste, tako e se upravljati vama, ovom problemu s
aspekta drutvenog prava daje posebnu dimenziju.
Prvo, ovaj hads onima kojima se upravlja kae: Vi ste veo-
ma bitni, jer oni koji e doi na vae elo, bilo kojim putem da
idu ka tome cilju, moraju pokucati na vaa vrata, odnosno, vi ste
ti koji njima dajete izgled.
Drutvo ima sebi specifine principe koji se ne mijenjaju.
Isto kao to fizika, hemija i astronomija imaju svoje principe koji
se ne mijenjaju i koji se nazivaju prirodnim zakonima, isto tako
i drutvo ima principe koji se do Sudnjega dana nee promijeni-
ti. Zbog toga, ako ljudi daju dozvolu zlu otvaraju put nemiri-
ma, i ako runa djela otvoreno ive meu njima, onda e njima
upravljati zli i loi ljudi. Ovo je nepromjenljivi zakon Uzvienoga
Gospodara.
465
Ibn Dem, Mudemu-ujh, str. 149.; Dejlem, Musned, 3/305.
466
Buhr, Dumua, 11.; Muslim, Imre, 20.

Da li se nemir razvija i raste meu ljudima? Da li u tom

krugu ljudi sazrijevaju zla djela? Tada Allah, delle nuhu, na
njihovo elo dovodi ljude od istog blata i istog tijesta koji e
upravljati njima.
Drugo, opet nam ovaj hads kae da su zakoni i sistemi ne-
to to je dato u recima pravnih akata: oni nemaju ba mnogo
utjecaja. Kada bi ljudi sastavili sve umove koji bi pripremili naj-
pravednije zakone, opet bi bilo bitno da li se potuju ili ne njiho-
vi sastavni dijelovi. Na osnovu toga, temelj je moralna struktura
ljudi kojim se upravlja: ako su oni moralni i ako su rijeili svoje
probleme, na njihovo elo ne mogu doi problematini ljudi.
Kad smo ve stigli dovdje, da vam prenesem jedan doga-
aj:
Meu prvim narodnim poslanicima (Republike Turske) bio
je Tahir-efendija. Ovaj ovjek je bio od uleme i uglednih ljudi.
Dok su ostali narodni poslanici drali govore, Tahir-efendija je
uvijek utio u svome oku. Ali, jedne prilike, njegove pristalice
ga natjeraju i ubijede da odri govor na jednom mitingu. Tahir-
efendija je bio ovjek koji je malo, ali sutinski govorio. Njima je
malo, ali jasno kazao:
O, skupino, znajte da ste vi ti koji birate (muntehib); ja sam
onaj koji je izabran (muntehab); mjesto kuda idemo je mjesto
kuda idu izabrani (muntehabun ilejh); ovo to vi inite je izbor
(intihb). Intihb vodi porijeklo od rijei nuhbe. Nuhbe znai
kajmak. Ne zaboravite, ta je ispod kajmaka, on je od toga. Ako
je iznad jogurta, to je kajmak od jogurta, ako je iznad mlijeka,
onda je kajmak od mlijeka, ako je iznad stipse, onda je kajmak
od stipse, itd...
Moda neko nee moi dobro da razumije ove arapske izra-
ze, pa u ponovo ukratko objasniti da bi bilo od koristi: muntehib
je onaj koji bira; muntehab je onaj koji je izabran; muntahebun

ilejh je mjesto kuda idu izabrani, odnosno parlament; a intihb

znai birati, tj. izbor, dok je ova rije izvedena od rijei nuhbe.
Jo samo jednom da se vratimo na ovu temu.
Da bismo potpuno razjasnili ovu temu veoma je bitan od-
govor Haddda ovjeku koji mu je govorio o pravednosti
hazreti Omera, radijallhu anh. Haddd u svom odgovoru
ovom ovjeku kae: Da ste vi poput ljudi koji su ivjeli u vrije-
me Omera, bez imalo sumnje, i ja bih bio poput njega...
Tree, svaki ovjek krivicu treba da trai kod sebe. Sve dok
svaki ovjek bude advokat samom sebi i bude traio krivicu izvan
sebe, nemogue je u pozitivnom smislu doi do nekog cilja... Lju-
di, dok ne budu promijenili svoj unutranji svijet i svoju sutinu,
Uzvieni Allah ih nee promijeniti.
Allah nee promijeniti jedan narod sve dok taj narod ne
promijeni sebe...467
Ako bude pokvarenosti unutar ovjeka, to e se rasprostra-
niti na sve strane sve do njegovog vrhunca. Isto se moe rei i za
unutranji smjer i ustrajnost kod ovjeka. Znai da izmeu stanja
onih kojima se upravlja i onih koji upravljaju postoji utjecaj na
relaciji uzrok-posljedica. I ko zna ta se jo krije u dui dragulja
ove rijei! I ko zna ta razumni jo ovdje osjeaju i shvataju!
Naravno, na drutvenom planu nemogue je nai neku
ljudsku rije koja na ovako jasan nain izraava i objanjava
izgradnju i strukturu drutva i u isto vrijeme ukazuje na put
koji vodi ka izgradnji zdrave i lijepe drutvene strukture. Ha-
zreti Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem, je vlasnik fetnet-i
azama (najvee otroumnosti), i zato je njegova svaka rije poput
sokola koji leti nebesima govora...
467
Er-Rad, 13/11.

Svakako, on je meu svim ljudima na posebnom i na naj-

ljepem mjestu to se tie govora. Nijedan knjievnik i pjesnik
njega ne moe u tome dostii. Njegove rijei nisu Kurn, ali su u
potpunosti bremenite inspiracijom. Zbog toga, kao to smo spo-
menuli na poetku ove teme, svi knjievnici i oni koji razumiju
knjievnost u izgovaranju rijei njemu mogu biti samo uenici.
Hassn ibn Sbit je bio veliki pjesnik. On je pjesnik koji je
od Allahovoga Poslanika imao posebnu dovu i privilegije i koga
je Dibrl podrao. Pa i pored toga, pjesnikinja Hans je u nje-
govoj pjesmi od etiri stiha nala tano osam greaka. Ova ena,
koja se proslavila na polju pjesnitva nakon to je ula Allahovo-
ga Poslanika, prima islm i poslije toga jedini posao joj je bio da
slua Sultna govora. Dok ga je sluala, toliko se divila kao da je
bila opsihrena, toliko bi se odala svome duhovnom svijetu. Ona
kao ena koja je cijeli svijet stavila u tugu kada joj je u predislam-
skom periodu umro brat mersijama (tunim stihovima) koje je
napisala njemu, kada su joj poginula etiri sina na Kadisiji, bez
imalo izraza tugovanja, samo je kazala: Blago meni kad posta-
doh majka etiri ehida! Allahu moj, Tebi hvala!468
Hans je bila od mulhemna, odnosno, onih koji su bili
darovani nadahnuem. Kad god bi joj jedan od sinova pao, ona
je osjeala bol kao da je nju pogodila strijela u grudi, ali njena
privrenost naem Poslaniku je bila toliko jaka da nije ugostila
nijednu rije kojom bi se poalila na svojim usnama, koje su se
otvarale i zatvarale nadahnuem.
468
Ibn Hader, el-Isbe, 7/615-616.

7. Djela se cijene prema namjeri
Buhr, Muslim i Eb Dvd prenose od hazreti Omera, ra-

dijallhu anh, da je Reslullh, sallallhu alejhi ve sellem, kazao:

.

Djela se cijene samo po namjerama. Svakoj osobi pri-
pada ono to je zanijetila (namjerila). ija je hidra
radi Allaha i Njegovoga Poslanika, onda ona pripada
Allahu i Njegovom Poslaniku; ko je uinio hidru radi
nekog ovosvjetskog interesa ili ene koju eli vjenati,
njegova hidra pripada onome to je namijenio.469
Zbog toga to je Hidra bila povod kazivanja ovih asnih ri-
jei Allahovoga Poslanika, glavna tema je ona, hidra. Jer, prema
predaji Prvaka svih stvorenja na oba svijeta, on je kazao ovu rije
povodom slijedeeg dogaaja:
Svi muslimani su iz Mekke inili hidru za Medinu u ime
Allaha, ali jedan ashb, ije ime ne znamo, uinio je hidru radi
ene koju je volio, a koja se zvala Ummu Kajs.470 Bez imalo sum-
nje, ovaj ovjek je bio vjernik, ali za njega namjera i misao nisu
bili prioritet ve su to bila njegova djela.
Bio je i on jedan od muhdira, ali Ummu Kajsin muhd-
ir. Toliki napor koji je trebao da se uini radi Allaha on je uinio
radi jedne ene. Ovaj dogaaj, bez spominjanja njegovog imena,
bio je tema hadsa Allahovoga Poslanika, kojeg smo gore nave-
469
Buhr, Bedul-vahj, 1. i Ejmn, 23.; Muslim, Imre, 155.; Eb Dvd, Talk,
10.
470
Tabern, el-Mudemul-kebr, 9/103.; Ibn Hader, Fethul-Br, 1/10.

li. Specifinost uzroka nije prepreka univerzalnosti stava. Zbog

toga je stav ovog hadsa generalan, on vai za svako djelo i obu-
hvata svakog ovjeka.
Nijjet (odluka ili namjera)

Svakako, ne samo hidra, ve svako djelo se cijeni prema
namjeri (nijjetu). Ako ovjek hoe uiniti hidru samo radi Alla-
ha i Njegovoga Poslanika, onda e naspram sebe kao nagradu za
tu namjeru nai Allaha i Njegovoga Poslanika. To je tako i za
namaz, post i zekjt. Kao to smo spomenuli u jednom hadsu,
ko bude uvao Allahova prava, uvijek e pored njega nai svo-
ga Gospodara. Ovo nalaenje moe biti u obliku Njegove mi-
losti, pomoi ili poasti. Kada ovjek neto od toga nae, onda
on duhovno ojaa, okrene se sebi i padne na seddu elei time
da povea bliskost svome Gospodaru... I kada se priblii svo-
me Gospodaru, onda njegovim djelima zavladaju ovaj osjeaj
i ova misao. Kada u hladu te vladavine tog osjeaja prijee u
drugi svijet gdje se sve mijenja, odnosno u mezar, Berzeh (svi-
jet dua), Har (oivljenje) i Sirt upriju, opet e uvijek pored
sebe nai svoga Gospodara. A ako ga njegova djela odvedu do
ispod Livu l-hamda (Zastave zahvale), onda e se tamo susresti
sa Prvakom svih stvorenja na oba svijeta i postii nezamislivo
velianstveno drutvo.
S druge strane, ovjek ija namjera nije Allahovo zadovolj-
stvo, pored svih zalaganja i napora, ako mu je cilj hidre jedna
ena i ako se muio samo radi tjelesnih prohtjeva, onda se smatra
da je sav taj trud propao i nestao.
ovjek koji samo uiva u tjelesnim prohtjevima, koji radi
samo za tijelo, koji nikada nee da uje glas svoje savjesti i due,
koji ivi uprazno i koji u tumaranju potroi svoj ivot, nikada
ne moe postii rezultate koje e postii oni ljudi koji su svoje

ivote ustrojili prema zadovoljstvu Uzvienog Allaha. Zapravo,

Vjerovjesnik je u drugom hadsu kazao:
Nijjet vjernika bolji je od njegovog djela.471
Jer ovjek, koliko god da se trudi, ne moe postii djelo koje
se nalazi u njegovoj namjeri (nijjetu). Milost Uzvienog Allaha je
toliko obilna da vrjednuje vie unutranju namjeru nego uinje-
no djelo. Na osnovu toga, svakako e biti vie doprinosa ovjeku
od njegove namjere nego od djela. Da, u tom pogledu nijjet vjer-
nika je bolji od njegovog djela.
Uzimajui u obzir da ono to slijedi ima veze sa ovom te-
mom, elim vam skrenuti panju na slijedei hads. Poslanik
kae:
Pazite: u tijelu ovjeka ima jedno pare mesa: ako je

ono zdravo, onda je i cijelo tijelo zdravo, a ako se ono
pokvari, onda e se pokvariti cijelo tijelo! Pazite, to je
srce!472
Ako imate iskrenosti i naete joj teren, onda e sva zrna
koja posijete biti primljena. Na poetku su slaba i nejaka poput
fetusa, ali vremenom dobivaju oblik selvija ije se grane njiu. A
vi ete na drugome svijetu ivjeti u njihovom hladu. Da, one e
se razvijati i granati prema nivou zdravlja vaeg nijjeta i pojavit e
se ispred vas kao posluga u obliku dennetskih plodova.
Nijjetom obiaji i ponaanja ljudi prelaze u ibdet. Kada
ovjek zaspi, a odlui (zanijeti) da ustane na noni namaz, ak
471
472
Buhr, mn, 39.; Muslim, Musakt, 107.

svaki njegov udisaj i izdisaj u snu prelazi u zikr (velianje Allaha,

delle nuhu). Zapravo, da nije tako, kako bi se sa ovoliko malo
vremena i ovoliko malo djela stekao Dennet? Ako e se vjerniku
dati vjeni ivot, onda e to biti poklon njegovom nijjetu za vje-
no robovanje, i na osnovu toga e stei vjeni Dennet. Na dru-
goj strani, stanje kod nevjernika je suprotno, odnosno, to znai
da on zasluuje vjeni Dehennem. Mi razmiljanjem o vjenom
robovanju u naim nijjetima stjeemo pravo na Dennet, dok
nevjernik svojim trudom i namjerom da bude vjeni nezahvalnik
stjee Dehennem. Da, svim djelima, od najmanjeg do najveeg,
bez izuzetka, vrijednost i dragocjenost daje samo i jedino nijjet,
i to kao ivot kad se daje.
ak i u dobrim djelima ima mnogo toga to samo nijjet
moe donijeti. Naprimjer, ako ovjek zanijjeti da uini jedno do-
bro djelo, a ne uini ga opet mu se pie jedan sevap. Ako uini to
dobro djelo, prema situaciji, ponekad stjee deset, ponekad sto,
a ponekad i vie od sto sevapa. Meutim, loa djela, ako ostanu
samo u nijjetu, ne piu se kao grijeh, a kada se uini loe djelo,
pie se samo kao jedan grijeh.473 Svakako da grijeh svakog loeg
djela zahtijeva kaznu prema svojoj vrsti.
Hidra
U meuvremenu, ne treba propustiti injenicu da se u ovom
hadsu daje posebna vanost Hidri. Dodue, u specifinom zna-
enju, Hidra je zavrena zato to je Allahov Poslanik kazao:
Nema hidre poslije osvajanja Mekke.474
473
V.: Buhr, Rikk, 31.; Muslim, mn, 203-208.
474
Buhr, Dihd, 1.; Muslim, Imre, 83-86.

Ali, u opem znaenju, hidra traje i trajat e sve do Sud-

njega dana. Jer, hidret (seoba) je brat blizanac sa dihdom: za-
jedno su roeni i zajedno e ivjeti. Da e dihd trajati sve do
Sudnjega dana, opet nas obavjetava lino na Vjerovjesnik. On
o tome kae:

.
Dihd e trajati sve do Sudnjega dana!475

Svaki vjernik daija koji se odvoji od svoje majke, oca i prija-
telja i napusti svoju domovinu samo da bi duama ednim Istine
dostavio i objasnio Istinu tako to ide od zemlje do zemlje, nalazi
se u krugu dobrih djela hidre, i sigurno e za to biti nagraen.
S druge strane, ne spominje se odreena i jasna nagrada
koja e biti darovana za hidru koja se uini na Allahovome i
Putu Njegovoga Poslanika. Vjerovatno je to znak da e se sevap
za ovakvu vrstu djela dati kao iznenaenje na drugome svijetu.
Meleci takva djela piu potpuno isto kao to se dogode, a Uzvi-
eni Gospodar e za njih lino odrediti nagradu.
estica innem, koja se nalazi na poetku hadsa, specifizi-
ra misao. Na osnovu toga, ovaj hads ima znaenje: Djela samo
nijjetom dobivaju ovaj oblik. to znai da nijedan ibdet nee
biti primljen ukoliko nema nijjeta... Zapravo, ako ovjek klanja
hiljadu rekjata bez nijjeta, ako godinama gladuje bez nijjeta, ako
podijeli sav imetak bez nijjeta i ako obavi sve obrede hada bez
nijjeta, on niti je klanjao namaz, niti je postio, niti je dao zekjt,
niti je obavio had. Znai, svakom pokretu i svakom vidu pona-
anja oblik ibdeta daje ovjekov nijjet.
475
Tabern, el-Mudemul-evsat, 5/96.; (Za ostale hadse koji ukazuju na isto zna -
nje v.: Buhr, Dihd, 44.; Eb Dvd, Dihd, 4.).

a) Hidra od grijeha
Ako ponovo obratimo panju na ovu temu, vidjet emo,
najprije, da je Allahov Poslanik objasnio tako opirnu temu, kao
to je nijjet, sa tri rijei, a nakon toga je na veoma sadrajnu
temu, kao to je hidra, ukazao sa dvije-tri reenice... Na tako
lahak nain objasniti ovu temu, poevi od hidre koja ima zna-
enje ostavljanja grijeha pa do svake hidre i seobe koja e se do
Sudnjega dana obistiniti na Pravome Putu, i to sa samo nekoliko
reenica, neto je to moe uiniti samo osoba koja je slavuj go-
vora, tj. na Poslanik.
Bit e od koristi da zaponemo i drugu stvar, a to je inje-
nica da je najvei muhdir onaj koji se udalji od grijeha i koji
iz svoga srca izbrie i izbaci sve ljubavi osim one prema Allahu.476
Jednog dana je Ibrhm ibn Edhem svome Gospodaru uputio
sljedeu dovu: Moj Gospodaru, ljubav prema Tebi me je obuze-
la! Osim Tebe, sve sam ostavio i doao Tebi! Nakon to sam Te
vidio, moje noi vie nita ne vide...
Ba u tom trenutku kada je bio u dovi, u njenoj duhovnoj
atmosferi pored Kabe, ugledao je svoga sina, a i njegov sin je
njega primijetio. enja koju su izazvale godine povukla ih je
da potre jedan drugom. Tano u trenutku kada su se grlili, iz
tajnosti se uo jedan glas: Ibrhme, u jednom srcu nema mjesta
za dvije ljubavi!
Tada je Ibrhm ispustio svoj drugi krik: Allahu moj, uzmi
ono to je prepreka ljubavi prema Tebi! I sin mu se spustio
odjednom pored nogu i u tom trenutku umro...477
476
Hads Muhdir je onaj koji ostavi ono to mu je Allah zabranio, koji govori o
ovome bit e obraen u daljem tekstu.
477
Ferduddn Attr, Tezkiretul-evlij, dio iz ivota Ibrhm b. Edhema.

b) Hidra Allahovoj milosti

Pobjei od grijeha i pokucati na vrata Gospodara i ne odva-
jati se od njih dok ne doe naredba za oprost to je hidra. Ova
molba to najljepe odslikava:

Boe moj, Tvoj grjeni rob je doao Tebi, priznaje svoje
grijehe i moli se Tebi: ako oprosti pa to pripada samo Tebi,
a ako me otjera, pa ko je u milosti ravan Tebi?
ovjek koji je ranije poinjene grijehe napustio i nakon toga
povratak u iste grijehe smatra veom patnjom od ulaska u De-
hennem, uvijek je, u pravom smislu, na putu hidre.
ovjek koji prelazak mea postavljenih na granicama halla
smatra minskim poljem i ne prilazi im ve pazi na svoje ruke,
noge, oi, ui, usta i jezik do kraja svoga ivota ini hidru.
Jedan ovakav ovjek, bilo da se nalazi meu ljudima ili da je osa-
mljen, njegov iskreni drug u dubini njegove due uvijek je sveta
seoba-hidra. Ali, hidra ima posebnu dimenziju u osamljivanju.
ovjek tada stie do derede zvane uns billh i tako biva poa-
en Boanskim nadahnuem.
Pored svega toga, ovaj hads-i erf, u najmanju ruku ukazu-
je i na sljedee stvari:
1) Nijjet je dua djela; djelo bez nijjeta smatra se mrtvim.
2) Nijjet je svijetli i tajni eliksir koji dobra djela preobraa
u loa, a loa u dobra.
3) Da bi djelo bilo djelo, zavisi od nijjeta. Bez nijjeta,
hidra je turizam, dihd nasilje, had jedno lano pu-
tovanje, namaz fiskultura, a post dijeta. Da bi ovi ib-
deti bili krila kojima e ovjek odleprati u Dennet,
mogue je samo ukoliko bude nijjeta.

4) Vjeni Dennet je rezultat nijjeta za vjeno robovanje,

a vjeni Dehennem je rezultat namjere za vjeno ne-
vjerovanje.
5) ovjek uz pomo nijjeta sa veoma malo truda i sa malo
troka moe da stekne jako velike i dragocjene stvari.
6) Oni koji budu znali iskoristiti kredibilitet nijjeta mogu
iskoristiti mnoga dobra ovoga svijeta.
7) Pored toga to su ovaj svijet i ena stvoreni kako bi
bili nimet (blagodat), ako se zloupotrijebe ili se odnosi
sa njima ne usklade mjerilima vjere, onda se javlja al-
ternativa zadovoljstvu Allaha i Njegovoga Poslanika.
Zapravo, ovjek u trenutku kada ima mogunosti da
dobije, moe da izgubi sve...
Ima mnogo ovakvih problema i tema od kojih je svaka sama
po sebi po jedna knjiga, ali je Sultnu govora bilo dovoljno da
kae tri-etiri reenice koje sadre ogromno znaenje; on je imao
mo da u atomu prikae Sunce, a u kapi okean.
8. Iskuenje ruke i jezika
Jo jedan od primjera njegovog sutinskog govora je hads

koga prenosi Buhr, u kome Poslanik kae:

.
Musliman je onaj od ijih ruku i jezika su sigurni mu-

slimani, a muhdir je onaj koji napusti i udalji se od
svega to je Allah zabranio.478
478
Buhr, mn, 4.; Eb Dvd, Dihd, 2.

Idealan vjernik
Da sada ukratko analiziramo ovaj hads.
Na poetku rijei el-muslim nalazi se odreeni lan el, tj.
lam-i tarif. Pored toga, i rije el-muslimn spomenuta je sa odre-
enim lanom el. Ova dva odreena lana imaju svoje znaenje
koje nam daju. Idealni vjernik je onaj koji se nalazi u atmosferi
pravog mira, spokoja i sigurnosti i koji je sebe utopio u takvu
atmosferu. I pored toga, vjernik je onaj koji pravim i istinskim
vjernicima, koji su poput njega, ne nanosi tetu rukama i jezi-
kom. Ovdje se govori o istinskom i idealnom vjerniku koji je
tako skiciran u mislima ostalih ljudi, a ne o onome koji izgleda
kao vjernik ili onome kome samo u linoj karti pie da je musli-
man. Iz ovog odreenog lana el, koji oznaava razumni spora-
zum, mi izvlaimo ovo znaenje, odnosno, polazei od pravila
da openito spominjanje neega paralelno je njegovom savren-
stvu, kada se spomene mumin (vjernik), ono to nam prvo pada
na pamet je vjernik u pravom smislu te rijei, na koga se cilja u
ovom hadsu.
Normalno je da svaki ovjek ne moe poznavati ove jezike
i gramatike detalje; to je mogue znati samo tako to e se na-
uiti jezik i gramatika u medresama i vjerskim kolama ili tako
to e se otii u halku nekog uenjaka. Za Allahovoga Poslanika
takva vrsta obrazovanja nije postojala i ona nije tema razgovora.
Znai, ono to on govori, ne govori po svome hiru, ve je to ono
to ga navodi da kae njegov Iskonski Uitelj. Zbog toga u izra-
zima i rijeima Allahovoga Poslanika postoje sva jezika pravila,
ne postoji nijedna jezika greka.
Da se ponovo vratimo navedenom hadsu.
Istinski musliman je ovjek od povjerenja i sigurnosti to-
liko da svi ostali muslimani mogu da mu okrenu lea bez imalo
sumnje i nedoumica zato to znaju da od njega nikome ne dolazi

teta. Ako treba da nekome da u emnet svoje porodice, njemu

ih mogu ostaviti a da se uope ne brinu za njima i da o njima ne
razmiljaju. Jer od njegovih ruku i jezika niko nikada nije vidio
zlo. ovjek koji sjedi zajedno sa njime na istome mjestu, kada
ustane sa toga mjesta, on je siguran jer zna da taj vjernik koji je
ostao iza njega niti e ga ogovarati niti e dozvoliti da ga drugi
ogovaraju. Koliko god misli i brine za svoju ast i ponos, on isto
toliko misli i brine za ast i ponos drugih. Ne jede ve hrani
druge. Ne pije ve poji druge. Ne ivi za sebe ve za druge. ak
za drugoga rtvuje i svoje dragocjene osjeaje.
Sva ova znaenja izvlaimo iz odreenog lana koji u isto
vrijeme oznaava saetost.
Mir i musliman
S druge strane, u ovim izrazima postoji dins (paronoma-
zija). Imenica muslim i glagol selime vode korijen iz rijei silm.
Zbog nekih slinosti u slovima, u ovim rijeima se nalazi ne-
potpuna paronomazija, ali oblici ove dvije rijei su razliiti. Ova
slinost i razliitost podsjeaju nas na slijedee znaenje: musli-
man je ovjek koji se uvijek kree putem mira (silm), blagostanja
(selmet) i predanosti. On je ovjek koji je sebe dao jednoj Bo-
anskoj gravitaciji i, poslije toga, svi njegovi pokreti se odigravaju
u krugu gravitacije, odnosno privlai sve oko sebe.
On selami sve, i poznate i nepoznate. Na taj nain se odvaja
i pravi mjesto za sebe u srcima ljudi.
Kada zavrava svoj namaz, on ga zavrava selmom. Sva
svjesna bia, i ljudi i dini i meleci, odgovaraju na njegov selm.
On se selami i sa ovim biima koja ne vidi. Niko dosad nije toli-
ko proirio selm (pozdrav mira) kao to je to uinio vjernik!
U islm se pristupa izvravanjem osnovnih temelja vjere kao
to su namaz, post, zekjt, had i Kelime-i ehdet. A to znai:

zaploviti u okean selmeta i mira slijedei nareenje Uzvienog

Allaha koje glasi:
O, vjernici, ivite svi u miru...479
Stanje ovjeka koji zaplovi u taj okean je uvijek spokoj i uvi-
jek mirie na islm. Od ovjeka koji je doao do tog stanja niko
ne vidi neki pokret izvan dobroinstva.
Zato ruka i jezik

Kao to je to sluaj u svakoj rijei naeg Poslanika, tako je i u
ovom hadsu o kome govorimo svaka upotrijebljena rije paljivo
izabrana. Primjeuje se da se ovdje opet govori o ruci i jeziku. U
spominjanju samo ova dva organa, bez ostalih, svakako postoje
mnoge mudrosti. Kada ovjek hoe nekome nanijeti tetu, to
ini na dva naina; to moe biti licem u lice ili u odsutnosti,
odnosno, iza lea. tetu licem u lice simbolizira ruka, a tetu u
odsutnosti jezik. ovjek onoga koji se nalazi ispred njega lino
napada i kri njegova prava, ili ga napada kada je odsutan tako
to ga ogovara i poniava. Oba ova runa stanja nikada ne potiu
od vjernika zato to se on uvijek ljubazno ponaa, bilo da se radi
o ljudima u njegovom prisustvu ili o onima koji su odsutni.
Pored toga, na Poslanik jezik spominje prije ruke jer na te-
tu koja se ini rukom suprotna strana ima mogunosti da odgo-
vori, dok ogovaranje i klevetanje iza lea u veini sluajeva ostane
bez uzvraanja. Na osnovu toga, jedan takav pokret lahko moe
da zavadi pojedince, skupine pa ak i narode. Pratiti tete prou-
zrokovane jezikom mnogo je tee nego pratiti tete prouzrokova-
ne licem u lice. Zbog toga je na Poslanik spomenuo jezik prije
ruke. S druge strane, u ovom hadsu se ukazuje na vrijednost i
dragocjenost jednog vjernika kod Allaha. Biti musliman toliko
479
El-Bekara, 2/208.

je dragocjeno i vrijedno kod Allaha da je neophodno da drugi

musliman prema njemu kontrolie svoje ruke i svoj jezik.
Pored toga to je jedna od bitnih moralnih dimenzija islma,
koji je doao sa univerzalnom idejom sigurnosti i mira, udaljava-
nje muslimana kao pojedinca od svega onoga to mu materijalno
i duhovno moe nanijeti tetu, druga bitna mudra injenica je da
on kao musliman ne moe nanositi tetu drugima, pa makar to
bilo i u maloj koliini. teta nastranu; on u svakom drutvenom
sloju predstavlja sigurnost i povjerljivost.
Musliman je u onoj mjeri istinski musliman koliko mu u
svome srcu kuca osjeaj povjerljivosti i sigurnosti. Istinski mu-
sliman je prevodilac osjeaja koji izvire iz rijei es-selm (mir),
gdje god da se nae i kud god da poe. Kada sretne vjernike, on
im naziva selm i udie sigurnost; kada se odvaja od njih, prvo
poeli mir pa se odvoji; svoja sjedenja i Ettehijjate u namazima
ukrasi selmima; i kada se odvaja od svoga Gospodara, od na-
maza, on se odvaja nazivajui selm vjernicima. Vjerovatno se ne
moe zamisliti da ovjek koji je cio ivot proveo u krugu selma,
i pored svoje temeljne ideje, moe nanijeti sebi i drugima tetu
i krenuti naopakim putem, suprotnom sigurnosti, povjerenju,
zdravlju, te materijalnom, duhovnom, ovosvjetskom i onosvjet-
skome miru...
Nakon ovog prvog zapaanja u vezi sa ovim hadsom, po-
novo emo se jo jednom osvrnuti na neka znaenja koja izviru
iz njegove sadrine.
1) Istinski musliman je najpouzdaniji predstavnik uni-
verzalnog mira na Zemlji;
2) Ovaj visoki osjeaj, koji ivi u dubinama njegove due,
musliman ostavlja na svakom mjestu i iri ga;
3) Ostavimo postani njegovo nanoenje nasilja i tete
drugom, jer je to nemogue, ve: gdje god da se on
spomene, spomene se kao simbol mira i sigurnosti;

4) U oima muslimana nema razlike izmeu nasilja ui-

njenog rukom i nasilja uinjenog jezikom kao to je
ogovaranje, kleveta, omalovaavanje i nepotrebna ra-
sprava. ak u nekim situacijama ova druga vrsta nasi-
lja je vei grijeh od prve;
5) Ako jedan ovjek uini ove grijehe, on je i dalje vjer-
nik, tj. ne izlazi iz vjere, odnosno, prema naoj akdi,
ne zapada u neku poziciju izmeu kufra (nevjernitva)
i mna (vjerovanja);
6) Kao to je sluaj u svim stvarima, tako i u mnu i
islmu treba imati velike ciljeve i raditi na usavrava-
nju ljudskih osobina, odnosno, u ovom nadnaravnom
govoru saetom u jedan redak ukazuje se na to da mu-
sliman treba traiti puteve do savrenog vjernika, a ne
da se zadovolji stanjem bilo kakvog muslimana.
to se tie ovog dijela hadsa, koji govori o muhdiru, za-
dovoljit emo se sa toliko jer smo ukratko u gore spomenutom
hadsu o hidri kazali nekoliko rijei. A sada emo prijei na
drugi svjetli govor naeg Poslanika.
9. Ostaviti ono to ga se ne tie

spada u lijep islm jednog ovjeka
Prvak svih stvorenja na oba svijeta, sallallhu alejhi ve se-

llem, rekao je:

.
Ljepota islma kod neke osobe (muslimana) ogleda se
i u naputanju onoga to ga se ne tie...480
480
Tirmiz, Zuhd, 11.; Ibn Mde, Fiten, 12.

Naravno, nije mogue shvatiti dubinu ovih Poslanikovih

rijei i njihovo sveobuhvatno znaenje samo prijevodom.
U hadsu se govori o tajni kojom islm jednog vjernika stie
do stepena ihsna (dobroinstva) i itkna (savrenstva), odnosno,
u praksi i sa spoljanjeg aspekta kako se stie do jakog, ispravnog
i neiskvarenog nivoa. S unutranjeg aspekta, vjernik koji je stigao
do nivoa tajne ihsna treba da ostavi ono to ga se ne tie, a on
to inae ini...
Unutranja ozbiljnost vidi se i vani

I u ibdetima neozbiljnih i ravnodunih ljudi nema ozbilj-
nosti. Jedan takav ovjek, kada stupi u namaz, moe izgledati
ozbiljan, ali ako u svom unutranjem svijetu, u srcu i savjesti, nije
postigao ozbiljnost, on je samo poput svica koji eli da izgleda
kao zvijezda. Nije mogue da dugo vremena tako izgleda; karak-
ter ne moe da se sakrije. Svaki ovjek e kad-tad pokazati pravo
lice svoga karaktera, pa ak i ako je ozbiljnost kod njega posta-
la nepromjenljivi dio karaktera. Ovaj stepen mogue je postii
vjebanjem i redovnom kontrolom. Ako postoji takvo vjebanje
i kontrola, onda e postojanje ozbiljnosti prijei ispred njenog
prikazivanja. Jedan vrabac dugo vremena ne moe glumiti pa-
una, odnosno, ovjek je dijete svoje svijesti i podsvijesti; od njih
ne moe pobjei i ne moe se spasiti.
Ovu temu moemo ovako sumirati: Treba posjedovati ihsn
(dobroinstvo) unutra da bi itkn (savrenstvo) bio vani! Vanjska
strana uvijek treba da dobija podrku iznutra. Unutranji svijet
ovjeka treba da bude ozbiljan da bi se to primijetilo na njegovoj
vanjskoj strani.
Hazreti Omer, radijallhu anh, za jednog velikog ashba
koji je predloen za halifu, kazao je: Osoba koju predlaete u
svakom pogledu zasluuje hilfet (vrhovno vostvo u islamskoj

dravi), ali mnogo se ali, dok je hilfet dunost koja u potpuno-

sti zahtijeva ozbiljnost.481
U sluaju hilfeta upravljanja ljudima neophodna je ozbilj-
nost, a zar hilfet u smislu namjesnika Uzvienoga Gospodara
na zemlji ne zahtijeva ozbiljnost?
ovjek koji nije postigao neophodnu ozbiljnost pred Alla-
hom, kada treba da bude poput sluge na ijem su vratu okovi,
kako moe biti ozbiljan u drugim poslovima?
Svijest o dobroinstvu i ozbiljnost

Rije min koja se nalazi na poetku reenice oznaava sa-
etost. Ovime se govori o neophodnom putu kojim treba da se
kree musliman da bi stigao do ihsna. A taj put je naputanje
nemarnosti i neozbiljnosti. Jedan ovjek ne moe doskoiti do
osjeaja ihsna sve dok se ne uozbilji i ne ostavi nemarnost.
U hadsu poznatom kao Dibrlov hads stepen ihsna se
spominje kao posljednja etapa. Dibrl, koji je doao Allahovome
Poslaniku, najprije ga je pitao o imnu, a zatim o islmu i na
kraju potvrivao odgovore koje mu je davao Allahov Poslanik,
nakon ega je upitao o stupnju ihsana: ta je ihsn? Vjerovje-
snik, sallallhu alejhi ve sellem, dao je slijedei odgovor:
.

Ihsn je da robuje Allahu kao da Ga vidi, jer iako ti
Njega ne vidi, On tebe vidi.482
481
Taber, Trhul-umem vel-mulk, 2/581.; Ibn Askr, Trhu Dimek, 44/438. i
45/453.; Ibnul-Esr, en-Nihje f garbil-hads, 27118.
482
Buhr, mn, 37.; Muslim, mn, 1-7. (U daljem tekstu emo se nakratko osv -
nuti na ovaj hads).

Stii do ovog stepena mogue je samo pomou velike bo-

gobojaznosti, odricanja od ovodunjalukih poslova i Allahu dra-
gim djelima. ovjek, prije svega, stizanje do te take treba da
sebi odredi kao ideal i cilj, a nakon toga da ispituje puteve koji
tamo vode.
Allah je ovjeku blii od njegove vratne ile kucavice.483 Kao
to je pjesnik kazao:
Dok sam Ga traio u prostranstvu,
naao sam Ga u dui ija je On dua.
Drugi pjesnik kae:
ekajui vijest sa druge strane,
podie se zavjesa; tako vidjeh samoga sebe.
Da, ovjek je sa svim biem u Njegovoj ruci koja ga okree
kako hoe... I sve se sastoji od Njegovih manifestacija. Traiti Ga
vani je prazno umaranje, jer On je ovjeku blii od njega samog,
a shvatanje i otkrivanje ove tajne je ihsn.
Savrenstvo u svakom poslu

Kada ovjekovu savjest obuzme osjeaj jednog takvog
ihsna (dobroinstva), poslije toga njegovim pokretima zavlada
savrenost. Zapravo i Uzvieni Gospodar zahtijeva da se svaki
posao radi kvalitetno i da voli kvalitetna djela.
On, Uzvieni, u Kurn-i kermu kae:

*

483
Kf, 50/16.

I reci: Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a i Poslanik

Njegov i vjernici, i vi ete biti vraeni Onome koji zna
nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas o onome to ste radili
obavijestiti.484
Odnosno, svako uinjeno djelo e proi kroz kontrolu Alla-
ha, Njegovog Poslanika i bogobojaznih vjernika. Zbog toga svaki
posao treba initi uzimajui u obzir da e biti kontrolisan i da on
ne smije zastidjeti svoga vlasnika, a to znai da je obaveza svako
djelo kvalitetno uraditi. Biti uspjean u takvom djelu mogue je
samo dostignuem do unutranjeg ihsna. Kada ovjek u pogle-
du unutranjeg svijeta bude u tolikoj mjeri usavren, i njegova
djela e biti veoma savrena i on nikako ne moe pasti u nemar.
Na taj nain e postii sve ljepote islma, ili drugim rijeima,
ivjet e lijepi islm i zavladati prijestoljem savrenstva koje je u
skladu sa ljepotom islma, ija je sutina inae ljepota.
Mljn su stvari koje se ne tiu ovjeka, koje su mu nepo-
trebne i beskorisne, kako sa aspekta njegove sadanjosti, tako i
sa aspekta njegove budunosti, u smislu da bavljenje njima nee
biti ni od kakve koristi ni njemu, ni njegovoj porodici, kao ni
njegovom ummetu.
Onaj koji je uspio dokuiti ljepote islma, u isto vrijeme
znai da se udaljio od nemarnosti. Kada je tako, onda ovaj hads
u isto vrijeme poduava ovjeka ta treba initi. ovjek treba
uvijek biti zauzet velianstvenim i velikim idejama ijom e za-
uzetou direktno ili indirektno biti koristan i sebi i svojoj poro-
dici, a i zajednici. U jednom smislu, ovo je definicija ozbiljnosti
jednog ovjeka...
Ne mogu prijei a da ne spomenem jedan mali detalj koji u
sebi sadri ovaj hads:
484
Et-Tevbe, 9/105.

ta su to mljanijt
(stvari koje se ovjeka ne tiu)?
ovjek koji je zauzet mlja nijtom, nema vremena ni pri-
like da bude zauzet stvarima mjan-a, tj. stvarima koje se tiu
njega. ovjek koji je uvijek zauzet stvarima koje ga se uope ne
tiu i koji je prepun takvih razmiljanja, ne moe nai vremena
za poslove koji ga se izbliza tiu i koji su potrebni za njega da bi
se njima pozabavio...
ovjek koji jo nije krenuo tom linijom i koji nije uhvatio
tu frekvenciju ne moe se ni zamisliti da na tome putu uini
neto dobro. ovjek koji je preokupiran stvarima koje ga se ne
tiu, ne moe biti otvoren i spreman za stvari koje ga se tiu. Da,
kako ovjek moe biti zauzet uzvienim i kvalitetnim stvarima
ukoliko su mu srce i glava puni loih stvari?
Eto, na ovaj nain, sa tri-etiri rijei, Allahov Poslanik je
iskazao sva ova znaenja. Ne smatram da sam mnogo ta ka-
zao objanjavajui ovaj hads; samo sam u tu rije, koja je poput
granita, udario nekoliko puta sa nekoliko izraza koji su poput
krampa. Do vas su dola samo dva-tri dijela koji su se odlomili i
prsli od tog granita. Moda nisam bio uspjean u objanjavanju
tih smislova kako treba. Ali, ak moja, i meni slinih, nemo
dokazuje snagu govora i izraza Allahovoga Poslanika jer mi smo
nemoni da dokuimo sve implikacije onoga to Vjerovjesnik,
s.a.v.s., izgovori trenutno, bez prethodee pripreme. Ove sadr-
ajne rijei, koje su bremenite znaenjem, a koje prevazilaze na
svijet razmiljanja, za njega su bile normalno izgovorene rijei.
ime se, osim njegovom otroumnou, moe objasniti ovo nje-
govo svojstvo? Koliko je slaba rije genije za objanjenje jednog
ovakvog svojstva!

10. Strpljivost
Buhr i Muslim prenose hads u kome se kae:
.

Sabur (strpljenje) je prilikom prvog udarca.485
Posjeta mezaru
Kada je Poslanik primijetio da se neki obiaji iz predislam-
skog perioda i dalje vre na mezarjima, zabranio je vjernicima da
idu na njih. Meutim, kasnije je ovu zabranu ukinuo i podsta-
kao posjetu mezarima rijeima:
Bio sam vam zabranio posjetu mezarima, a sada ih
posjeujte!486
Jer je najutjecajniji savjet koji spaava ljude od ljubavi za
dugim ivotom skriven u mezarima. Zapravo, i on, Poslanik kao
simbol velikodunosti (muruvveta) esto je obilazio mezare i naj-
manje jednom heftino je posjeivao ehide Uhuda.
Prilikom jedne takve posjete mezarju primijetio je neku
enu kako na mezaru svoga djeteta narie i plae te cijepa svoje
odijelo i ogrta izgovarajui neugodne rijei. Kada je to vidio,
htio je prii toj eni da bi je posavjetovao. Ona nije poznavala
Poslanika i kazala mu je: Idi od mene, ti ne zna ta mi se do-
godilo! Poslanik je ostavio tu enu bez ijedne rijei i odvojio se
od nje. Kada su joj prisutni kazali da je to bio Allahov Poslanik,
ona se jo vie uznemirila zato to je, ne znajui postupila ne-
pristojno prema Allahovome Poslaniku. Trei je dola Posla-
nikovoj kui. Bez kucanja na vrata ula je unutra i izvinila se
485
Buhr, Deniz, 32.; Muslim, Deniz, 14-15.
486
Muslim, Deniz, 106.; Tirmiz, Deniz, 60.

Poslaniku. Tada joj je Allahov Poslanik u smislu mudrog odgo-

vora kazao:
Sabur (strpljenje) je prilikom prvog udarca.487
Na taj nain je Allahov Poslanik sa samo etiri rijei na
nadnaravan nain objasnio ovako bitnu temu, koja se moe obja-
sniti samo tomovima knjiga.
Vrste strpljenja
Postoji sabur (strpljenje) naspram belaja i iskuenja, strplje-
nje u opiranju grijesima i strpljenje u upornom izvravanju ib-
deta...
Sva nareenja vezana za robovanje Allahu, kao to je klanja-
nje pet namaza svaki dan, post najmanje mjesec dana godinje i
davanje odreene sume zekjata, mogu se izvriti samo uz pomo
strpljenja. Ova nareenja uvode disciplinu u ivot ovjeka i nje-
govom ivotu daju ahiretski obol. Jedan takav ivot u potpunosti
prolazi linijom svjetlosti, biva berietan i kao plod daje Dennet.
Zbog toga ovjek treba da stegne zube, da se strpi u izvravanju
ibdeta i time osvijetli svoj ivot.
Rije sabr (strpljenje) i sabr otu (vrsta trave) dolaze iz istog
korijena. Govori se da je biljka zvana sabr otu gorka poput otro-
va. Koristi se i u medicini u farmaceutskoj industriji. Eto, sabur
(strpljenje) je teko i gorko isto kao kada se pojede ova trava,
sabr otu, ali ta gorina je na poetku tog ina. Rezultat toga je
uvijek sladak i zdrav.
487
Buhr, Deniz, 32; Muslim, Deniz, 15.

Promijeniti stanje
Svakako da nije lahko strpiti se, stegnuti zube, izdrati, biti
vrst, ne potresti se, ne odustati, ne paralizovati snagu volje i
svakog dana gomilati dogaaje gorke poput otrova u svoju duu.
Ali, sve ovo treba pokazati u prvom udarnom trenutku nesree i
iskuenja jer promjena mjesta i prelazak u neku drugu sredinu
uvijek psihiki utie na ovjekovu duu da moe zaboraviti do-
gaaje koji su ga potresli.
Recimo da nam se dogodila neka nesrea. U prvom trenut-
ku kao da nam nije mogue da se strpimo i da izdrimo. Od-
mah treba da traimo lijek da odstranimo taj ok. To je mogue
promjenom mjesta i to, ako smo na nogama, da sjednemo, ako
sjedimo, da legnemo, ili promjenom posla koji u tom trenutku
radimo, kao npr.: uzeti abdest, klanjati namaz ili, u najmanju
ruku, promijeniti temu razgovora, ili, pak, udaljiti se od mjesta
na kome se nalazimo i tako promijeniti ambijent. Ponekad je
malo odspavati dovoljno za razbijanje oka. Na koji god nain
bilo, ove promjene situacije i mjesta anulirat e utjecaj oka i
makar malo e olakati nesree koje izgledaju neizdrive.
I strpljenje u izvravanju ibdeta je bitno. U poetku za
ovjeka koji je tek poeo da klanja namaz, taj ibdet moe da
bude teak, ali ako se malo strpi dok se njegova dua objedini sa
namazom, onda propustiti jedan namaz za takvog ovjeka je naj-
vea patnja na ovom svijetu. Isto se moe kazati i za post, zekjat,
had i ostale ibdete.
Zamislite one koji su po prvi put obavili obred hada, koji
je veoma teak ibdet: oni se nakon toga tako rei pojedu da bi
otili ponovo, sljedee godine u Mekku. ak se ponekad naljute
zbog ograniavanja broja hadija. Ovakva ljubav prema ibdetu
znai da je prevazien onaj prvi teki trenutak. U svim drugim
ibdetima stanje je slino.

ovjek na isti nain i sa istim strpljenjem treba da postupi

prema harmu. Odbrana koja se pokae prilikom prvog napada
grijeha polomit e sva zla koja dolaze od toga grijeha, i na taj na-
in e ovjek od sebe odbaciti ok. Zbog toga je Poslanik hazreti
Aliji kazao:
Prvi pogled je za tebe, a ostali su protiv tebe.488
Odnosno, ovjeku oko moe da klizne ka grijehu, ali ako
on odmah zatvori svoje oi i okrene lice, to mu se ne pie kao
grijeh; ak mu se moe pisati kao sevap zato to nije gledao u
harm. Meutim, drugi i ostali pogledi poslije toga zabost e se
u srce i duu ovjeka poput otrovne strijele i zamaglit e mu mi-
sao. Njegova volja e izgubiti duhovne ambicije jer svaki pogled
u harm je pozivnica koja olakava puteve koji vode harmu.
Jednostavno, svaki pogled poziva za sobom drugi pogled. Taj
ovjek je ve podigao jedra ka harmu i krenuo na putovanje iji
je povratak teak.
Da se ne bi dolo u takvo stanje, od zlatnih savjeta nam je
preporuka Allahovoga Poslanika da se prilikom prvog udarca
harma strpimo i okrenemo mu lea ili da zatvorimo oi pred
njim.
Postoji jedna izreka Epiktetosa koja glasi: Kada te opkole
loe utopije, u svojim mislima radi na tome da se od njih udalji
im ti se pojavi prva prilika; kasnije se ne moe vratiti na mjesto
odakle te one odnesu!
Ove njegove rijei su pune inspiracije. Da je ivio poslije
Allahovoga Poslanika, mogli bismo kazati da je uzeo inspiraciju
od njega...
Ukoliko se ovjek bude odnosio prema harmu na ovaj na-
in, vremenom e to postati njegova navika i karakter. Jer, uz
488
Tirmiz, Edeb, 28.; Eb Dvd, Nikh, 42.

pomo vjebanja i navikavanja, u srcu e mu se pojaviti svjetlost

imna, koja je poput zavjese koja titi od grijeha, od kojih je
svaki u vidu jedne varnice iz Dehennema. Tako da vremenom
izbjegavanje gledanja u harme postaje sastavni dio njegovog
osnovnog i prirodnog ponaanja. Ako bi se pojavila neka suprot-
na situacija, on odmah stavlja svoj prst u med imna ija je ko-
nica srce ovjeka, i uz pomo tog slatkog okusa ljubavi prema
Allahu, koja je proizvod zdravog rasuivanja, on e pobjei od
svega onoga to ga udaljava od njegove duhovne atmosfere. Za
ovjeka koji se nalazi u takvoj situaciji ne moe se ni zamisliti da
svojom voljom ue u grijehe.
Svaka nesrea sama po sebi u sebi sadri neki ok. Kada se
izbjegne taj ok, onda nesrea prelazi u milost, bolovi u ukusne
osjeaje, a brige u uivanje... U takvim grudima muke se smire i
ostavljaju mjesto vjenoj radosti, ali sve je to mogue ukoliko se
uspjeno prevazie prvi ok. Jednu tako detaljnu i opirnu temu
Allahov Poslanik objanjava sa samo etiri rijei:
Sabur (strpljenje) je prilikom prvog udarca.
11. Biti gornja ruka koja daje
U hadsu koga prenose Buhr, Muslim i Ahmed ibn Ha-

nbel Poslanik je rekao:

.
Gornja ruka je bolja od donje ruke.489

I u jednom drugom hadsu Allahov Poslanik je komentarisao
gornju ruku kao ruku koja daje i dijeli, a donju ruku kao onu koja
489
Buhr, Zekt, 18.; Muslim, Zekt, 94-97.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/4.

uzima.490 Ovdje se, kao to je i realno, ukazuje na injenicu da je

ruka koja daje gornja, a ona koja uzima donja, te, pored toga, da
je u pogledu vrijednosti sevapa ruka koja udjeljuje iznad ruke koja
uzima. Sa aspekta asti i obraza, moe se kazati da, ako je prva
velianstvenost, onda je u nekim sluajevima druga niskost.
U smislu podsticanja zdravih karaktera da udjeljuju i odvraanja
od uzimanja, ovdje je upotrijebljena izvanredna metoda i sredstvo
za tu metodu, da je sve na svome mjestu i nepromjenljivo.
Pored toga, da ne bi nestalo udjeljivanja i zbog toga to je
neophodno da se uvijek nae neko ko e uzimati, dovoljno je
bilo da se ukae na injenicu da je ruka koja udjeljuje korisnija, i
nije reeno da je ruka koja uzima tetna. Suprotno tome, shvata
se da je i ona donekle korisna i upozorava nas da u nekim okol-
nostima uzimanje nije opravdano.
Pored toga to sva ova znaenja postoje, ipak je manjkavo
prevesti ovaj hads kao: Ona ruka koja daje bolja je od one koja
uzima. Jer rijei koje se upotrebljavaju u hadsu su rijei koje
su sinonimi ovim rijeima. Poslanik je u ovom hadsu izabrao
metodu metafore. Zbog toga se moe dati prednost znaenjima
ruka koja daje ili ruka koja uzima, ali to nije jedino apsolut-
no znaenje.
Prije svega, ovdje je upotrijebljena djeliminost, a ciljana je
cjelovitost, odnosno, rukom se cilja na ovjeka. Ovim rijeima se
misli: ovjek koji udjeljuje bolji je od onoga koji uzima.
Ponekad je korisniji onaj koji uzima

Drugo, u arapskome jeziku za onoga koji daje kae se el-
mut, a za onog koji uzima el-hiz. Da je Allahov Poslanik ove
rijei upotijebio kao atribut rijei el-jed, onda bismo mogli kazati:
490
Buhr, Zekt, 18.; Muslim, Zekt, 94.

Bolja je ruka koja daje od ruke koja uzima. Meutim, Allahov

Poslanik govori o neemu to je gornje ili donje, a ne o ruci
koja daje ili ruci koja uzima. Iz ovog izraza proizlazi jedna
ovakva mudrost: Nije uvijek bolja ruka koja daje od ruke koja
uzima. U nekim sluajevima, ruka koja uzima, iako nije mnogo
bolja od druge, to ini zbog prinude ili da bi osevapila onoga ko
daje i to dijeli onamo gdje treba. Ili, kada onaj koji udjeljuje time
eli da se hvalie, onda je u takvim situacijama bolja ruka koja
uzima, i ona je gornja. Iako je pred naim oima, spolja gleda-
no, gornja ruka koja daje, u sutini, ona je, u odreenoj mjeri,
donja.
Ima takvih ljudi koji su strpljivi siromasi; nisu dotjerani i
ugledni, zbog ega se uvijek omalovaavaju tamo gdje se nau.
Kada zazvone na vrata, neki nee da im otvore. Kao to kae Pr-
vak svih stvorenja na oba svijeta, kada bi se oni za bilo ta zakleli
Allahovim imenom, Allah ih ne bi utjerao u la. Jedan od takvih
je Ber ibn Mlik, radijallhu anh.491 Kada bi muslimani u toku
borbe doli u teku situaciju, obratili bi se Beru ibn Mliku,
radijallhu anh, i molili ga da se zakune da e oni pobijediti. On
bi se zakleo i muslimani bi iz boja izali kao pobjednici.492 Ruka
koja uzima moe da bude i jedan ovakav ovjek...
Jedan od ashba, Sevbn, radijallhu anh, bio je veoma si-
romaan. Pored toga, Allahov Poslanik ga je savjetovao da ni od
koga ne trai nita. Od tog dana on nije ni od koga nita traio.
ak bi mu ponekad pao bi dok bi bio na devi, on bi od-
mah siao sa deve da ga ne bi ni od koga traio te bi ga uzeo
lino i ponovo se vratio na devu.493 Ljudima poput njega mogue
da je neto i dato, ali to je isto kao davati nekome ko je u liku
491
Tirmiz, Menkib, 54.; Bejhek, uabul-mn, 7/331.
492
493
Eb Dvd, Zekt, 27.; Ibn Mde, Zekt, 25.

Dibrla. Nikada ljudi koji su bili u ovakvom stanju uzimanja

nisu ispod onih koji daju. Jer iz jednog hadsa koga prenosi naa
majka hazreti ia shvatamo da, dok se ovakvim ljudima daje
neto, najprije se stavlja u ruke Uzvienoga Gospodara, gdje se ne
gleda na kvalitet i kvantitet. I tako, ono to se daje tome ovjeku,
daje mu se od Uzvienoga Gospodara.494
Prijedlozi
Allahov Poslanik ovim rijeima preporuuje nam slijedee:
Budite uvijek ponosni! Nemojte sebe omalovaavati
proenjem! I na polju individue i na polju drave, ni u
kom sluaju se ne sputajte na nivo ruke koja uzima,
ve radite na ouvanju situacije u kojoj ste uvijek ruka
koja daje! Na taj nain ete uvijek biti gornji i sauvat
ete svoj ponos! Ne zaboravite ovo: Onaj koji je gornji,
uvijek je sigurniji u poslu i radi kako hoe, dok onaj
koji je donji brii za svoje poslove i ivi u strahu! Vi
budite ruka koja upravlja, a ne ruka kojom se upravlja.
Ako budete gornji, bit ete ruka koja upravlja.
Mjerilo u meudravnim odnosima

Ovaj hads je za nas nepogreivo mjerilo u meudravnim
odnosima. Ako bismo mi bili gornja ruka, i u meudravnim
odreivanjima ravnotee bilo bi mjesta za nas. Na taj nain bi
na ovjek, koga koloniliziraju super snage, naao priliku da se
ispravi, i tako bi se spasio. Suprotno tome, nee moi da se spasi
od stanja u kojem je uvijek koloniliziran i ponien. Generalna
slika dananjice je, sa jasnim dokazima, puna stvari koje smo
naveli...
494
Buhr, Zekt, 8.; Muslim, Zekt, 63-64.; Ibn Hader, Fethul-Br, 3/279.

Svjetske super sile, koje radi reklame daju po tri-etiri ku-

rua siromanim zemljama, piju im krv i do sri ih koloniziraju
uzimajui im nazad ono to im daju, pa mi danas ivimo teke
dane zbog stanja zaostalosti ruke koja uzima i vrtimo se u kru-
gu nedaa. Ako je tako, onda na nas i kao pojedince i kao narod
pada dunost da radimo i da se trudimo da bismo postigli ono
to oekuje cijeli islamski svijet, pa ak u jednoj mjeri i cijelo
ovjeanstvo od nas.
Ovim veoma kratkim i jasnim izrazom ko zna jo na ko-
liko je Allahov Poslanik stvari ukazao, pored ovih koje smo mi
ovdje naveli?
12. Tri vrste ljudi koje nee biti poaene
U jednom hadsu koga biljei Imm Muslim kae se:

:

.

Tri su vrste ljudi s kojima Allah na Sudnjem danu
nee priati, nee ih pogledati niti e ih oistiti od gri-
jeha, i za njih je patnja golema, a to su: onaj koji ide
a ogrta mu puzi po zemlji (od oholosti), onaj koji se
hvalie dobrim djelima i onaj koji se lano kune da bi
prodao svoju robu...495
Ovaj prijevod, kojeg smo naveli daje nam priblino znaenje
hadsa. Znaenja na drugom jeziku reduciraju se na samo jednu
dimenziju. Uz pomo njih se trae injenice, ali ta znaenja nisu
495
Muslim, mn, 171-174.; Tirmiz, Buj, 5.; Eb Dvd, Libs, 25.

direktno same injenice. ak i oni koji trae Kurn u njegovom

prijevodu uveliko grijee i idu putem koji vodi lai. Jer Kurn
je nadnaravan (mudza) u onom obliku kako je objavljen od
Allaha. Kada ga prinesete samo sa prijevodom, lii na neto ija
ja koa oderana. Zbog toga, temelj su originalne rijei Kurna i
hadsa. Na osnovu toga elimo se malo zadrati na rijeima had-
sa kojeg smo spomenuli i poraditi na tome da pribliimo razumu
ono to se eli kazati. Zapravo, sve ono to moemo uiniti jeste
da se okreemo oko te svijetle fontane. To je jedno putovanje
pameu i razumom, dok su nae dove i molitve uspjeh u duhov-
nom putovanju, kojeg nam daje Uzvieni Gospodar.
Selsetun, odnosno tri je ostavljeno u opem znaenju.
Ako elite, za ovo moete da kaete da se radi o mukom ili en-
skom rodu, ili da se radi o skupinama. I opet, za ove tri osobe ili
tri grupe moete kazati da se cilja na uenjake ili na neznalice.
Glavna tema koja se ovdje spominje i koju treba razmatrati prije
nego njihove linosti jesu njihova svojstva, zbog ega to u hadsu
nije ogranieno.
Selsetun je neodreena imenica. Tenvin, tj. un, koji se na-
lazi na kraju, izraz je neodreenosti, to znai da su to neodre-
eni i nepoznati ljudi. Oni su toliko neodreeni ljudi da nemaju
linosti koja bi ih uinila karakteristinim. Oni su grubi ljudi i
niskog su morala. Toliko su niskog morala i tako prezreni da ne
zasluuju da im se da neka vrijednost. Isto kao to ih Uzvieni
Gospodar nee pogledati niti e sa njima priati, isto tako i vi
ne treba da se interesujete za njih niti da priate sa njima, niti
da smatrate da je uope vano da ih poznajete. Oni su izgubili
svojim srcima, a ne svojim oblicima... Njihova svijest je ostala
pod njihovim tijelom te su tako pogaeni. Ka visokim i velian-
stvenim mjestima oni u sebi nemaju ni koliko trun sposobnosti.
Oni se valjaju u blatu niskosti i odatle ne izlaze...

Odmah nakon ove rijei tri spominju se tri glagola koji

ukazuju na proireno i budue vrijeme. Ova tri glagola za ove
tri vrste ljudi crtaju tamni prizor. im ovjek izgovori ovo tri,
odmah kao da uzjae njegova lea i kao da poinje posmatrati
tmurni kraj ove tri vrste ljudi.
Tri uskraenosti
1. Uskraenost govora
Prvi glagol koji se koristi na poetku reenice (l jukelli-
mullhu) jeste sadanje vrijeme. A glagol u sadanjem vremenu
ukazuje i na proireno sadanje i na budue vrijeme. Onaj kome
je nekada podaren cvijet govora i kome je Allah dao umijee da
mu bude sagovornik, Allah nee sa njim priati. Nesrea poinje
ovom prvom reenicom. Iako se u sri Rahmn spominje da
je Allah ovjeku dao govor kao nimet (blagodat), Allah, delle
nuhu, sada sa takvim ovjekom nee da razgovara. Meutim,
govor ovjeka je dokaz da je Uzvieni Gospodar Onaj koji govo-
ri. ovjek koji govori i koji je dokaz Njegovoga govora pao je u
jedno takvo stanje da Allah, delle nuhu, nee da ga prihvati
kao sagovornika i nee da pria sa njim.
Da li ima vee patnje od nesluanja ovjekovoga govora
onoga dana kada je ovjeku govor najpotrebniji i kada je ovisan
o govoru da bi iskazao svoje bolove? On toga dana trai pomo i
nalazi se u velikim brigama, ali Jedini koji mu moe pomoi toga
dana nee ba nimalo da ga saslua.
Kurn-i kerm, objanjavajui ovaj prizor, kae:

Ostanite u njoj prezreni i nita Mi ne govorite! rei e

On.496
Jer mjesto gdje ste mogli priati bio je dunjaluk... Tamo ste
trebali priati i dostii nivo uns billh, tj. bliskosti sa Allahom.
Dok ste bili na dunjaluku, Uzvienom Gospodaru niste bili ensi,
tj. bliski. A ni danas On nee biti va ens (veoma blizak).
2. Uskraenost Allahovog pogleda

A drugi prizor je:
Allah ih nee pogledati.

Na danu kada e im biti najpotrebniji pogled milosti, Uzvi-
eni Gospodar ih apsolutno nee milostivo pogledati, dok e
neka lica biti svijetla od radosti, neka e biti tuna i namrtena.497
Bez imalo sumnje, ova druga grupa lica su ona koja Uzvieni
Gospodar nee pogledati Svojim milostivim pogledom.
Kako je strano i koliko je alosno stanje ovih ljudi koji nee
biti ni pogledani, dok e drugi biti prozivani po imenima i dok
e ostali biti spaeni nekim drugim povodom!
Koliko je pouan za sve one koji su uli sluaj vezan za
Kaba ibn Mlika, radijallhu anh, koga je nakratko na ovaj na-
in kaznio Allahov Poslanik tako to nije dozvolio da se sa njim
pria pedeset dana,498 a ove o kojima je rije eka takav vjeni
kraj. Aman, Allahu! Ni Dehennem nije ovoliko straan kao
ovo! Kako je bolna patnja i straan zavretak da Jedan Gospodar
ija je milost beskrajna ne pogleda ovjeka ni na tren!
496
El-Muminn, 23/108.
497
V.: l-i Imrn, 3/106-107.; el-Kijme, 75/22-25.; Abese, 80/38-41.
498
V.: Buhr, Megz, 79.; Muslim, Tevbe, 53-55.

ta moemo rei? Ljudi e nai nadoknadu za sve ono to

su radili. Oni koji su radili dobro, susrest e se sa dobrom, a oni
koji su inili zlo, susrest e se sa zlom.
3. Uskraenost ienja od grijeha

Tree stanje je:
Allah ih nee oistiti od grijeha (Ve l juzekkhim).

Ljudi se trebaju ovdje oistiti da bi na drugi svijet otili isti.
Proces ienja se vri na ovome svijetu, dok na hiretu ovjeka
isti samo Dehennem. Zbog toga ih Uzvieni Gospodar nee
oistiti.
Ljudi imaju samo jednu priliku da poloe ispit. Onaj koji
iskoristi tu priliku on je dobitnik, a onaj ko je propusti on je
gubitnik. Nema tree mogunosti.
Onaj jadnik, ije i srce, i savjest, i dua, i osjeanja svi,
dakle, darovi kojima ga je Allah bio obasuo, budu inficirani i
ranjavi poput tijela vjerovjesnika Ejjba, na Sudnjem danu e
pogledati u svoje bijedno stanje i zapitati se: Da li bih se, neka-
ko, mogao oistiti?! Tako e mu, za trenutak, bljesnuti nada, no
Allah ove tri vrste ljudi tada nee oistiti od grijeha.
Zavretak: bolna patnja

I zavretak je:

.
I za njih je patnja golema (Ve lehum azbun elm).

Kada budu zakoraili samo jo jedan korak naprijed, ispred

njih e se pojaviti strana patnja. To je takva patnja koja sagori-
jeva duu i stie do sri ovjeka. Oni e sebe nai u kandama i
vrtlogu jedne takve patnje...
Ko su te tri grupe ljudi koje eka ovakav kraj? Ko su oni s
kojima Allah nee priati, nee pogledati u njihova lica niti e ih
oistiti od grijeha? I ko su oni kojima je pripremljena tako bolna
patnja?
Kod ovjeka koji proita ovaj hads do ovog dijela probudi
se izvanredna znatielja... Potom napregne svo svoje bie da bi
saznao ko su ove tri skupine.
U nastavku Allahov Poslanik kae:
onaj koji ide a ogrta mu se vue po zemlji.

Ova rije aludira na oholost i hvalisanje.
U historiji Rimljana i Grka moete vidjeti slike ljudi ije se
haljine vuku po zemlji. I u filmovima koji su snimljeni o njima
isto se moe otvoreno vidjeti. Meutim, ovdje nije temelj svega
toga povlaenje po zemlji haljina i ogrtaa, ve injenica da je to
znak oholosti i hvalisanja koji se ovdje prikazuje kao simbol toga.
Zapravo, u hadsu se i cilja na isto.
Oholost
U mnogim jetima i hadsima na razliitim mjestima je
obraeno koliko je oholost loa bolest i kakve sve negativne po-
sljedice prouzrokuje. Naprimjer, u jednom hadsu Vjerovjesnik
kae:

ovjek koji u svome srcu ima koliko trun oholosti

nee ui u Dennet.499
Jer onome u ijem se srcu nalazi koliko trun oholosti Allah,
delle nuhu, zatvorio je puteve Upute.
Uzvieni Gospodar u Svome Kurnu kae:

*
Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu bez ika-
kva osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide
nee ga vjerovati; ako vide pravi put nee ga kao put
prihvatiti, a ako vide stranputicu kao put e je prihva-
titi. To zato to e dokaze Nae poricati i to e prema
njima ravnoduni biti.500
Oholost je zavjesa koja zasljepljuje pravilno vienje. Savjest
koja u sebi sadri oholost ne moe vidjeti mudze (nadnarav-
nosti) koje su u vasioni ispisane u stranicama i koje niti moe
dosei niti shvatiti. Jer kada oslijepi basret (duhovno vienje i
shvatanje), onda ni fiziki vid nita ne koristi.
Istinska veliina pripada samo Allahu. Kako bi se ta istina,
koja se dnevno pet puta obznanjuje sa munara, mogla pripisati
nekom drugom osim Njemu?
U jednom hads-i kudsju Uzvieni Gospodar kae:
499
Muslim, mn, 147-149.; Tirmiz, Birr, 61.; Eb Dvd, Libs, 26.
500
El-Arf, 7/146.

Uzvienost je Moja odjea, a veliina Moj ogrta! Ba-

cit u u vatru onoga ko se u bilo kojem od toga dvoje
bude Meni oponirao.501
Kibrij je uzvienost, koja je svojstvo Uzvienoga Gospoda-
ra. Ono to za ovjeka znai unutranja i vanjska odjea, isto to
je uzvienost i veliina, ija je kakvoa nama nepoznata, za Uzvi-
enoga Gospodara. Ko bude radio na tome da ova dva svojstva
dijeli sa Uzvienim Gospodarom, u pravom smislu e ih Allah
podijeliti tako to e ga baciti u Dehennem.
U oholom srcu imn ne moe da zavlada. Drugim rijei-
ma, u srce gdje je zavladalo neto drugo osim Allaha ne moe
se nastaniti imn (vjerovanje u Allaha). Isto je takvo stanje i za
onoga ija djela i ponaanje simboliziraju oholost. U hadsu se
takav ovjek spominje kao onaj koji ide, a ogrta mu se vue
po zemlji.
Hvalisati se
Drugi ovjek ili druga vrsta ljudi je mennn, tj. onaj koji
se hvalie. Takvom je Allah, delle nuhu, dao imetak da bi se
njime kao nimetom okoristio sam, a i da bi drugima udjeljivao
zbog ega bi ga Uzvieni Gospodar za to nagradio za jedan sa
hiljadom. Meutim, ovakav ovjek uope nije iz zaviaja odakle
su takvi... Iako ne udjeljuje, ako nekada udijeli on to izbrie tako
to nabija na nos onome kome je neto dao. A nije svjestan da
501
Muslim, Birr, 136.;Eb Dvd, Libs, 26. (Tekst hadisa naveden prema Eb
Dvdu.)

su i on i njegov imetak vlasnitvo Allaha. Iako je njegova jedina

dunost u tome da imetak Uzvienoga Gospodara podijeli, on je
zamislio da je on pravi vlasnik i zavolio je da ucjenjuje. A kako je
to velik gaflet (nemarnost) i straan gubitak!
Taj imetak mu je dao Allah, delle nuhu, ali u tome imet-
ku je i pravo drugih. Meutim, taj ovjek krtari, a kada udijeli,
potcjenjuje. Kurn-i kerm nam kae da je bolje ne udijeliti i
lijepo se udaljiti nego udijeliti sadaku koju prati vrijeanje:
Lijepa rije i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju

prati vrijeanje...502
Mennn, tj. onaj koji se hvalie u isto vrijeme je i krtica. A
poznato je da krtarenje ovjeka udaljava od Allaha, Denneta i
drugih ljudi... Udaljava ga od njih, a pribliava ga Dehennemu.
Vjerovjesnik je u jednom hadsu o krtici kazao sljedee:
krtica je daleko od Allaha..., daleko od Denneta...,

daleko od ljudi, a blizu Dehennema!503
Kazna je reciprona djelu

U hadsu sa aspekta pravila belgata (stilistike) arapskoga
jezika postoji leff-u ner-i muretteb, odnosno, izraz ve l jenzuru
ilejhim (i nee ih pogledati) odnosi se na mennna, tj. onoga
koji se hvalie. Jer se oba izraza nalaze na sredini, dok se prvi i
posljednji odnose jedan na drugog. Kada je situacija takva, onda
502
El-Bekare, 2/263.
503
Tirmiz, Birr, 40.; Tabern, el-Mudemul-evsat, 3/27.

moemo izvui sljedeu pouku iz ovog hadsa: Isto kao to me-

nnn, dok je bio na ovome svijetu, nije gledao na ljude pogledom
milosti i nisu ga interesovali, a ono to bi ponekad udijelio je
izbrisao tako to se hvalisao, isto tako na drugome svijetu e se
susresti sa kaznom koja e biti prema njegovim djelima i Uzvie-
ni Gospodar e se prema njemu na isti nain ophoditi.
Oni koji hode oholo i vuku svoje ogrtae i koji nee da se
spuste na nivo drugih da bi priali sa njima, neka znaju da na dru-
gome svijetu Uzvieni Gospodar nee razgovarati sa njima! Treba
da znaju to i ne treba da idu putevima koji vode ka takvoj kazni.
ak u normalnim uvjetima nije ispravno zakleti se, a ka-
moli za la ili samo za neku ovosvjetsku korist ili, pak, opustiti
se i zakleti se samo radi konkurencije da bi se prodala neka stvar.
A to je trei prizor koji odvodi ovjeka ka mranom zavretku na
koji nam ukazuje prijetnja: ve l juzekkhim, tj. nee ih oistiti
od grijeha.
Trea grupa ljudi je opisana rijeima: vel-munfiku silatehu bil-
hlifil-kzibi, tj. onaj koji se lano kune da bi prodao svoju robu.
Kao to smo ve kazali, ovakvi ljudi raunaju na zaradu
tako to e lagati tokom trgovine i vjeruju da e prevariti narod
tako to e se lano zaklinjati. Da, to je ta trea vrsta ljudi koja
zasluuje patnju.
Pogledajte kako su pune znaenja rijei Allahovoga Posla-
nika i recite ovako: Sadeka Reslullh (Istinu je rekao Allahov
Poslanik). Na je dug da nakon svakog hadsa kaemo tako, i
njegova svaka rije treba da nas navede da kaemo: Muhamme-
dun reslullh (Muhammed je Allahov poslanik).

13. Iskuenje jezika i estitost
U jednom hadsu koga biljei Imm Buhr u svom Sahhu

Allahov Poslanik je kazao:
Ko mi bude garantovao (da e uvati od grijeha) ono

to mu je izmeu dvije vilice i ono to mu je meu
dvije noge, ja mu garantujem Dennet.504
Ovo je kazao Allahov Poslanik. On najbolje zna ta jedan
ovjek moe, a ta ne moe garantovati. Ako kae da garantuje
Dennet, to znai da e apsolutno tako biti. Zapravo, poznati
ashb Osmn ibn Mazn, radijallhu anh, ovjek koga je volio
kao roenog brata, kada je preselio, njegova supruga za njega je
rekla: Postao si dennetska ptica i otiao. U vezi sa tim Allahov
Poslanik je rekao:
Iako sam Allahov Poslanik, ja ne znam, a otkud ti
zna da e on biti stanovnik Denneta?505
Znai, kada Allahov Poslanik garantuje Dennet ovjeku
koji bude dao rije da e uvati od grijeha ono to mu je izmeu
vilica i izmeu nogu, to ne govori po svome hiru i volji. On daje
tu garanciju na osnovu neega to mu je kazao Uzvieni Gospo-
dar.
Zapravo, on nikada nije prenosio rijei od Uzvienoga Gos-
podara prema svome hiru i prema svome nahoenju. Od jednog
takvog pada i gubitka on je uvijek bio daleko i bio je ist od toga.
Ako je tako, onda je ono to on kae samo istina i injenice.
504
Buhr, Rikk, 23.
505
Buhr, Deniz, 3.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/237.; Tabern, el-Mudemul-
kebr, 5/139. i 9/37.

Ono to je on obeao apsolutno e se obistiniti kada doe za to

vrijeme.
Ako ti moe da uva ono to je izmeu tvojih vilica i ono
to je izmeu tvojih nogu, i tako asno provede svoj ivot, bez
imalo sumnje kaem: Ako bi te na drugom svijetu uzeli meleci
kazne (zebnije) za ruke i krenuli te voditi prema Dehennemu,
koliko ima snage izglasa moe vikati da je tvoj zastupnik koji ti
je dao garanciju za Dennet Allahov Poslanik. Na ovaj tvoj glas i
poziv pristii e ti kao pomo efat (zalaganje) i keflet (garanci-
ja) hazreti Muhammeda Mustafe, sallallhu alejhi ve sellem.
Govor je jedan nimet (blagodat)

U sutini, usta ovjekova su izraz blagodati govora, i to va-
an sastavni dio tijela ija se dragocjenost i vrijednost ne mogu
izmjeriti. Ali, kada se jedan ovako blagoslovljen organ upotrijebi
u loe svrhe, onda se preokree u najtetnije sredstvo koje ovjeka
vodi u propast i nesreu i koje e ga unititi. Usta su ta kojima
ovjek velia i slavi Uzvienoga Gospodara. Nareivanje dobra i
odvraanje od zla se radi ustima. ovjek svojim ustima ui i ita
Kurn-i kerm, koji je knjiga svemira i njen iskonski prijevod,
zatim jete i dokaze i svojim ustima ih isto tako objanjava dru-
gima. Ponekad uvodi u imn nekoga ko ne vjeruje posredstvom
izraza i govora. Na taj nain ovjek je uinio djelo koje je bolje od
svega nad ime se raa i zalazi Sunce. I ovjek se svojim ustima
uzdie do a l-i illjjna, tj. najvieg stepena, i zavlada na vrhu
iskrenosti.
Meutim, ta ista usta mogu pripremiti ovjeku nesreu.
Usta su sredstvo svoga nevjernitva i negiranja vjere. Oni koji
punim ustima psuju Allaha i Njegovog velianstvenog Vjerovje-
snika, taj odvratni grijeh ine svojim ustima. La, ogovaranje i
kleveta se uvijek ine ustima, i ovjek posredstvom svojih usta
upada u Musejleminu jamu lai.

Evo ovako Allahov Poslanik izgovara samo jednu rije i pri-

vlai panju na jedan organ. Samo u ovoj rijei se nalazi jo sto-
tine istina koje nisu obznanjene i sve ono na to smo mi ukratko
ukazali. On nam ovim kae:
Upotrijebite svoj jezik u krugu dozvoljenog, a ja u
vam dati rije za Dennet!
Ovo ne znai: Zatvorite usta i sjednite u jedan oak, ve
znai Upotrijebite ih u krugu dozvoljenog!
Edeb u govoru
Allahov Poslanik ne spominje naziv stidnog organa. Umje-
sto toga, koristi izraz izmeu dvije noge. Ovo je izraz njegovog
velianstvenog edeba (lijepog ponaanja). Zapravo, uvijek kada
nam se on obraa elei da nam kae ak i neto veoma prirodno
i normalno, to ini na sebi specifian nain dubokim edebom
tako da ak ono to za neke od nas izgleda najmre, odjednom
dobiju lijep izgled u oima ovjeka. On je ovjek koji je mora-
lom, karakterom, linou i prirodom programiran za ljepote.
Eto vidi, kada hoe da spomene organ koji je sramota iz-
govoriti meu ljudima, Allahov Poslanik na sebi specifian lijep
nain aludira na ovaj organ koristei izraz izmeu dvije noge.
ta da kaem osim: Onaj ko je privren ljepoti i sam je lijep.
Izmeu nogu
Veoma je bitno ono to je izmeu nogu. Zabranjena vo-
ka koja je uzrok izlaska iz Denneta hazreti demu pred njim
se pojavila u toj dimenziji. Trenutno duga analiza tog jeta je
izvan nae teme, zbog ega se toga neu doticati, ali da bih pri-
vukao panju na vanost onoga to je izmeu dvije noge, prijei
u samo ukazujui na ovoliko.

Isto kao to je nastavak ljudskih generacija mogu posred-

stvom ovog puta, takoer je i unitenje generacija mogue tim
putem uz pomo bluda i nemorala. Jer njegovom zloupotrebom
pomijeat e se porijekla i uruit e se sve ono to je obavezno
tititi zakonom.
Ko je iji otac? Ko e kome ostaviti nasljedstvo i ko e od
koga traiti pravo? Kako e se sauvati porodica i kako e opstati
jedan narod? Sva ova i njima slina pitanja su vezana samo za
estitost onoga to je izmeu nogu. estiti ljudi i skupine kojima
oni pripadaju sauvat e svoju unutranju strukturu do Sudnjega
dana, dok pojedinci i narodi koji su sebe zaglibili u blud i nemo-
ral svoje postojanje ne mogu prenijeti ni jedno koljeno naprijed.
U sutini, kao to je sluaj i kod svake teme, tako je i ovdje
krug halla prostran i dovoljan za uivanje. Uope nema potrebe
da se ulazi u harm. I ta strast koja postoji kod ljudi na najljepi
nain moe da se zadovolji u krugu halla.
Zbog toga Allahov Poslanik kae:

.
enite se i razmnoavajte jer ja u se ponositi vaom

brojnou nad drugim skupinama.506
Jer e se Allahov Poslanik naspram drugih ummeta (skupi-
na) ponositi svojim ummetom (skupinom svojih sljedbenika). On
e imati toliko mnogo sljedbenika da e ostale skupine ostati u
njihovoj sjenci. Ovoliko veliko razmnoavanje Ummeta je vezano
za ono to je izmeu nogu. Svakako, do ovog rezultata se dolazi
samo na ovaj nain. I oni ije je porijeklo nepoznato i oni ije je
porijeklo iznad svih porijekla isto uvijek e se tim putem pojav-
ljivati. I taj organ je za obje suprotnosti otvorena rodna njiva.
506
Abdurrezzk, el-Musannef, 6/173.; (Za hadse sa slinim znaenjem v.: Eb Dvd,
Nikh, 3.; Nes, Nikh, 11.; Ibn Mde, Nikh, 1.).

ovjekovo traenje dozvoljenog puta u ovoj oblasti donosi

mu sevap, nagradu koja je u vidu vdiba (obaveznog). Kada je
Allahov Poslanik to kazao svojim ashbima, oni su ga sa ue-
njem upitali kako je to mogue. Allahov Poslanik je sa osmije-
hom odgovorio:
Da nije na dozvoljen nain, da li bi bio odgovoran za
nedozvoljen nain?507
A ostavljanje harma je obavezno. Ako je tako, onda inti-
mni odnos na hall nain ovjeku donosi sevap vdiba.
Treba znati iako se na prvi pogled ljudi stide govoriti o
ovoj temi da je to put kojim su doli i prolazili i sami vjerovje-
snici. Da nije jedan ovakav osjeaj podaren hazreti demu, kako
bi se pojavio na ovaj svijet Ponos vasione, hazreti Muhammed,
alejhis-selm? Znai, prava svrha i istinski povod one zabranje-
ne voke je davanje naeg Poslanika kao ploda
Od jednog vatrenog predavaa sam uo ovu reenicu: Da
je hazreti dem znao vezu izmeu pruanja ruke ka zabranjenoj
voki i dolaska hazreti Muhammeda, alejhis-selma, na ovaj
svijet, ne samo da bi pruio ruku ve bi to stablo pojeo zajedno
sa korijenom.
Vertikalna dimenzija dobroinstva (amd velyet)

Ovdje u vas zamoliti da obratite panju na sljedeu veoma
bitnu stvar: Allahov Poslanik obeava Dennet onome ko mu
bude garantovao da e uvati od grijeha ono to je izmeu usana
i ono to je izmeu nogu.
Oni velikani koji su obradovani Dennetom i njihova stanja
su nama poznata. Znai, osim njih, oni koji budu doli do ne-
507
Muslim, Zekt, 53.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/167-168.

kog stepena i koji budu stekli bliskost Gospodaru, u isto vrijeme

dobivaju jedno takvo dostignue (tj. bit e dennetlije). Ovo do-
stignue se postie izvravanjem obaveze da se uva ono to je iz-
meu usana i nogu. A to je mogue, jer, kada strasti obuzmu svo
tijelo i u trenutku kada egoizam osvoji duu, pa ak kada popusti
volja i kada doe u situaciju da je otvorena svakoj vrsti nemorala,
ovjekovo pokretanje i djelovanje u ime Gospodara Allaha toliko
je bitno da moe biti uzrok ovjekovom vertikalnom stizanju do
vrha, i onaj koji to uspije sigurno je uao pod garanciju Allaho-
vog Poslanika i moe odletjeti u Dennete.
Da, uporno tvrdim: onaj koji moe staviti uzdu na nago-
ne svojih strasti, koji svaku vrstu nemorala, kada su za to vrata
otvorena, moe sprijeiti i zatititi se od grijeha i koji se pred
grijehom opire strpljenjem, pa se ak bez prestanka rijeima bori
protiv takvih slabosti, u jednom trenutku moe postii one vri-
jednosti koje neko drugi godinama postie kao voa na elu ne-
kog tarkata. Ponovo mogu kazati: One vrijednosti koje e neko
drugi postii klanjajui svake noi po hiljadu rekjata namaza,
on e jo vie u jednom trenutku postii. Pored toga to e to
postii, on e stii do take dobrog roba (evlije), i to vertikalnom
linijom. Nemoj da se pomisli da ovim omalovaavamo dobro-
voljne (nfile) namaze i nfile posta. I to su bitni faktori pribli-
avanja Gospodaru, i uvijek e tako ostati. Mi smo samo htjeli
da podsjetimo na jedan drugi uzrok koji e ovjeka uzdignuti do
savrenosti.
Zamolimo Uzvienoga Gospodara da nam kao ljudima po-
dari snagu i strpljivost te da nas obdari temeljima uzdignua ka
vrhu ljudskog savrenstva, ali i neka nas sauva od svih vrsta
zloupotrebe!
Veoma je vano da ovjek, sa svojom prirodom koja je otvo-
rena za opasnosti, sauva svoju liniju kretanja na terenu koji je
otvoren za opasnosti. Da, na osnovu pravila


.
bi-hasebi l-magremi l-magnemu: uzdignue je veliko ko-
liko i trud, ili: plijen je onoliki kolika je opasnost. Onoliko
koliko ete uiniti dobrih poslova na terenu opasnosti, i onoliko
koliko uzmete odgovornosti na ivici strmine, toliko e biti i na-
graeni vai uspjesi.
Da jo malo proirimo ovu temu.
Primjera radi, Allah je u va karakter stavio neke tetne
elemente, kao to su srdba, mrnja i strasti. Meutim, nijed-
no od ovih svojstava nikada ne vladaju vama samima. Suprot-
no tome, vi ste ih uvijek vaom izvanrednom voljom drali pod
svojom kontrolom. Uzeli ste ih pod svoju kontrolu i ivjeli kao
ljudi volje i due. Obavljali ste sve farzove i sunnete. Pratili ste
stepen ivota vae due. Niste se spotakli na uitke koji odvlae
ka dehennemskom putu, i radili ste na tome da sauvate svoju
pobonost izlaui se tekoama koje vode dennetskom putu, i
odjednom ete vidjeti da dijelite isti ambijent sa vjerovjesnicima,
istinoljubivima i ehidima.
Mislim da u vremenu prije Sudnjeg dana, u hiljadu i jednoj
smutnji, lei ta tajna iza toga zato hazreti Muhammed Mustaf,
sallallhu alejhi ve sellem, sa savrenim ljepotama gleda na ovaj
drugi demat preporoda, koji radi na tome da izie u susret svo-
joj jasnoj vjeri. Naspram injenice da arija i grad privlae ljude
k sebi poput dehennemske rupe, oni koji uvaju sebe, koji se
opiru grijesima i koji su, steui zube, uporni, mogu se zaista
ubrojati odmah pored ashba. Ashbi su drugovi Allahovog Po-
slanika, a ovi su njegova braa. Jer on je, za ove ljude koji e se
poslije njega pojaviti nakon nekoliko stoljea, u svome periodu
izrazio elju za susretom, kao da je kazao:

Selam mojoj brai!508

Da, pored svih stoljea, Allahov Poslanik kao da se naroito
obraa dananjem ovjeku govorei mu:
Ko bude dao rije da e tititi od grijeha svoja usta i ono
to mu je izmeu nogu, garantujem mu Dennet!
Ova rije je tako kazana ljudima da su oni izvanredno po-
stali eljni i voljni Denneta i neogranieno su zavoljeli susret sa
Allahom i Njegovim Poslanikom. I oni se ponaaju sukladno
ovoj izjavi Allahovoga Poslanika, koja je puna radosnih vijesti, i
trude se, inallh, da se dre toga puta.
Allahov Poslanik najjasnijim izrazom na ovaj nain ukazuje
na puteve koji vode Dennetu i ovim veoma kratkim govorom
odslikava prizor najidealnijeg pojedinca i drutva. Jednu ovako
dugu istinu zbiti u ovoliko jasan i kratak govor ime se drugim
moe objasniti osim injenicom da je Poslanik vlasnik najvee
otroumnosti? Da, samo je on Sultn govora i samo se za njegove
rijei kae da su devmiu l-kelim.
14. Djela koja briu grijehe i poveavaju stepene
U drugom hadsu koga prenosi Muslim, Allahov Poslanik

je rekao:

: .

: .

.
508
Muslim, Tahre, 39.; Nes, Tahre, 110.; Ibn Mde, Zuhd, 36.

Hoete li da vam ukaem na jednu (vanu) stvar ko-

jom e vam Allah izbrisati grijehe i ime e vas uzdii
na vie derede (stepene)?
Ashbi odgovorie: Da, hoemo, Allahov Poslanie. On
im ree sljedee:
Uzeti potpuni abdest, bez imalo manjka, u oteanim
uvjetima, koraati mnogo (od kue) do damije i nakon
jednog namaza ekati drugi namaz, a to je bdijenje (na
Allahovome Putu), a to je bdijenje, a to je bdijenje!509
Da sada jo jednom, onoliko koliko smo u mogunosti, po-
gledamo ovaj niz rijei, koje kao da su od dragocjenog kamena
krizolita.
Najprije, Allahov Poslanik rijeju el (na poetku svoga
govora) upozorava i opominje svoje sagovornike. Jer teme koje
e u nastavku hadsa biti objanjene zahtijevaju posebnu panju.
Zapravo, njihovo izvravanje je mogue samo uz panju i opre-
znost. U nekim stvarima ovjek moe biti uspjean ukoliko spa-
va. Naprimjer, ako neki ovjek zbog toga to spava ne ini blud
ili ne ogovara, u najmanju ruku, sauvao se od takvoga grijeha.
Meutim, ono o emu mi elimo ovdje govoriti jesu djela koja
direktno zahtijevaju opreznost i koja mogu uspjeno izvravati
samo oni koji su oprezni. Zbog toga je na poetku govora stav-
ljena arapska postpozicija upozorenja el.
I rije hata (grijeh, greka) jedna je od rijei u ovom hadsu
koja privlai panju. Svaki ovjek grijei. ak se smatra da je
ovjek koji kae da nema greaka poinio najveu greku. Ne
grijeiti je svojstveno samo vjerovjesnicima. Svako grijei, a naj-
bolji od onih koji grijee su oni koji se pokaju.510 Ovdje Allahov
509
Muslim, Tahre, 41.; Tirmiz, Tahre, 39.
510
Tirmiz, Kijme 49.; Ibn Mde, Zuhd 30.

Poslanik eli kazati ovjeku koji je krenuo ka dehennemskoj

jami lijek kako da se spasi od grijeha.
Nije dovoljno samo se spasiti od grijeha, ve je veoma bit-
no i da se ovjek, stepen po stepen, duhovno uzdie i postie
rezultate. U sutini, brisanje jednoga grijeha je za toga ovjeka
uzdizanje na vii nivo. I ostalim djelima koja e initi on e doi
do razliitih duhovnih dubina. Na taj nain ovjek e, zbog ta-
kvih djela na relaciji negativno-pozitivno, ui u krug sainjen
od svjetlosti i redovno e letjeti ka beskraju. Mislim da to znai:
zaplivati u okean Boanskog znanja.
Prvo od tih djela je uzimanje abdesta u najteim uvjetima,
ali taj abdest treba da bude bez greaka i bez manjaka. Po snije-
gu, u zimi, na hladnoi ili u trenucima kada je ponekada voda
hladna da ne moe da se uzme abdest.
Drugo djelo je provesti ivot na putu ka damiji. Jedan ta-
kav ivot e se jednog dana, poput sjemena baenog u zemlju, na
drugom svijetu pojaviti kao stablo koje e dati dennetski plod.
Ii u daleke damije i nogama se uvijek kretati ka damiji je ovo
drugo djelo.
Cilj: namaz
Tree djelo je eljno ekati namaz nakon klanjanog nama-
za, a to je ono stanje koje je opisano u drugom hadsu kao veza-
nje srca za damiju.511
Namaz je odmaranje due i proiavanje savjesti. Svako
ima prema neemu neku slabu taku i strast. Strast Allahovoga
Poslanika, tj. njegova jaka elja i volja bila je prema namazu.512
Zbog toga se svaki put obraao Billu rijeima:
511
Buhr, Ezn, 36.; Muslim, Zekt, 91.
512
Tabern, el-Mudemul-kebr, 12/84.; Dejlem, Musned, 1/172.

Erihn ja Bill, odnosno: Odmori nas, Bille! (Polij

nau unutranju stranu vodom!)513
A na drugome mjestu je ukazao na ovu injenicu rijeima:

.
Namaz je postao svjetlo mojih oiju (moja radost).514
Mislim da je onu elju i osjeaj koje emo uti prilikom
ulaska u Dennet Allahov Poslanik osjeao prilikom stupanja u
svaki namaz, zbog ega je i ekao drugi namaz sa tolikom eljom
nakon svakog prethodnog namaza.
U hadsu se objanjavaju tri stvari, ali, ako se paljivo pogle-
da, odmah e se shvatiti da se sve tri te stvari odnose na namaz.
Namaz je u ivotu ovjeka bitan faktor, iji vrh dotie
Mird i koji na najljepi nain ovjeka upozorava i opominje na
istine njegova bia, zbog ega se i smatra mirdom vjernika.
Namaz je temelj vjere515 i on pokree lau vjere. Kada nema
namaza, nemogue je da vjera dugo ivi. Pored toga to je na-
maz direktno upozorenje, isto tako ga treba izvravati kao jed-
nog upozoritelja. ovjek treba obavljati svoj namaz tako to e
svoje srce i osjeaje oistiti od svih drugih zauzetosti. Zbog toga,
u situaciji kada ovjeku naie prirodna nuda, nije prihvatljivo
da stane na namaz.516 Da, ovjek ne treba da stupi u namaz dok
su mu misli zauzete takvim stvarima jer u tom trenutku je ovje-
ku glava zauzeta sa dvije stvari, i u takvim i slinim situacijama
513
Eb Dvd, Edeb, 78.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/364. i 371.
514
Nes, Isretun-nis, 1.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned 3/199.
515
Bejhek, uabul-mn, 3/39.
516
Tirmiz, Tahre, 108.; Ibn Mde, Tahre, 114.

uglavnom se propuste veoma bitne stvari. Pored toga, stati na

namaz u jednom takvom stanju je nepotovanje namaza. Jer na-
maz nije toliko prosto djelo da se moe izvriti koliko radi reda.
Namaz ne postoji da bi se odmah izalo iz njega, ve da bismo se
u njemu prosvijetlili.
Priprema za namaz
S druge strane, sve prethodne pripreme, da bismo smirenog
srca klanjali namaz, donose ovjeku sevap isto kao sam namaz.
Zbog toga se najprije izbacuje sve ono to je neophodno da se
izbaci i stupa se u ibdet samo sa osjeajem robovanja Gospoda-
ru te se tako staje na namaz lien svih utjecaja koji bi ga mogli
sprjeavati i odvlaiti panju na drugu stranu. Na taj nain, svaki
prijeeni nivo sve do stupanja u namaz tome ovjeku opet dono-
si sevap. Jer je njegova namjera (nijjet) da skrueno obavi namaz,
a namjera vjernika bolja je od njegovog djela.517 Treba razmisliti;
dok drugi jednu obinu nudu obavljaju samo da bi obavili nu-
du, vjerniku ak i izlazak radi nude donosi sevap. Da, njegovo
vrenje i velike i male nude sve je sevap.
U sutini, obavljanje nude i uzimanje abdesta su djela koja
su radi duhovne pripreme ovjeka za namaz veoma bitna. Rezul-
tat se nee promijeniti bilo da se radi o promjeni toka elektrici-
teta u tijelu tokom pranja abdeskih organa ili zbog kojeg drugog
objanjenja. U sutini, vjernik, dok uzima abdest, ne razmilja
o ovim i slinim mudrostima. On razmilja samo o onome radi
ega uzima abdest. Na prvome mjestu od onoga o emu razmi-
lja nalazi se namaz.
Priprema za abdest je prvo, a sam abdest drugo upozorenje.
Nakon toga se ui ezan, koji po trei put upozorava ovjeka na
517
V.: Tabern, el-Mudemul-kebr, 6/185.

namaz. U sutini, dok ui poznate dove prilikom uzimanja abde-

sta i nakon toga, a zatim dok pije vode, vjernik se u svemu tome
nalazi u metafizikom svijetu. Nakon toga, tome se, kao sunnet,
doda jo dva rekjata nfile-namaza i na taj nain ovjek doe u
potpuno spremno stanje za farz namaz.
Da, u krugu priprema za namaz sve nas podsjea na namaz.
Na samom poetku, duhovni glas koji se uzdie sa munara mak-
simalno poveava nae duhovne tenzije i mi tako poinjemo u
svojoj savjesti osjeati veliinu Allaha. Da bismo stigli u damiju
ka kojoj smo krenuli, uestimo svoje korake i na taj nain kao
da se odazivamo na poziv koji dolazi s ezanom s one strane ovog
svijeta. Kada se pone stiavati i privoditi kraju glas koji ui ezan,
i mi kao da se svojom svijeu i duom stiavamo. Nakon toga,
ulazimo u damiju i klanjamo nfile-namaz, a ovo u jednom
pogledu za nas biva udaranje na kapiju farza. I kao da elimo
naem Gospodaru svojim nfilama kazati ovako: Moj Allahu,
elim se uvijek k Tebi okreati, da bih kod Tebe naao ono to
traim, da bih Tebe vidio, da bih Tebe uo, i da bih Te uvijek
osjeao. Jer gledati na drugu stranu izvan Tebe, vidjeti drugo i
biti zauzet drugim stvarima je prazna rabota! Ja bjeim od pra-
znih stvari, a okreem se prema Onome ko mi je najbitniji.
U nfilama ovoliko navaljivati na vrata i kucati na vratima
Istine bitan je uzrok za svjesni pristup farzu, a raditi na postiza-
nju tog stanja bitno je za koncentraciju u farzu.
Abdest je odradio svoj utjecaj...; onda je to isto uinio i
ezan...; i sa nfilom smo uinili trei korak; i ba u tom trenut-
ku ustaje mujezin iji je glas dirljiv, i, potpuno iskreno okrenut
Allahu, donosi ikamet. Za nas je ovo, u pogledu mobiliziranosti,
posljednja kap koja preliva au.
Iako je ovo posljednja taka, ipak savjest ne moe da se uz-
budi i ne moe u potpunosti da se okrene prema Allahu, i ako ne

jeca Gdje si, moj mihrabu? znai da u tome ima nekog manj-
ka.
Uei ikamet, mujezin posljednji put alje udarac svemu
onome to ovjeka moe odvratiti od Allaha i rob stupa na na-
maz sa tim mislima izgovarajui rijei Allhu ekber (Allah je vei
od svega), a zatim, idui na ruku (pregibajui se) i padajui na
seddu uvijek ponavlja ove rijei. Na ovaj nain, na svakom ru-
knu (sastvanom dijelu namaza) vjernik oglaava veliinu svoga
Gospodara i svoju malenkost: Gospodaru moj, Ti si velik, a ja
sam malehan. Tako On, Veliki, ostaje sa Svojom veliinom, a
malehni ovjek naspram Njega staje u potpunosti svjestan svo-
ga robovanja i injenice da je sluga, i s tim mislima on se kree
i ivi. Ako elite, vi ovo moete nazvati doivljajem postizanja
koncentracije u namazu.
ovjek u namazu stie do Allaha, i to tako stie do Njega
da se, prilikom uenja et-Tehijjta na sjedenju, direktno obraa
Uzvienom Gospodaru i alje Mu selam koga je hazreti Muha-
mmed Mustaf, sallallhu alejhi ve sellem, nazvao prilikom su-
sreta sa Njim na Mirdu.
ienje grijeha
U ovom hads-i erfu, govorei o ponitavanju grijeha, kae
se:
.
Jemhullhu, odnosno: Allah e izbrisati grijehe i oi-
stiti ih.
Ovdje mahv ima znaenje brisanja neega. Kada je tako,
onda grijeh u prirodi ovjeka postoji u vidu jednog sjemena.
ovjek ovo sjeme ili odgaja da raste ili mu ne dozvoljava da se
razvija. Izvravanjem onoga to je preporuio Allahov Poslanik,

Uzvieni Gospodar e izbrisati te grijehe i preokrenuti intenciju

zla u intenciju dobra.
U sljedeem jetu se ukazuje na tu injenicu:

*

Allah dokida ono to hoe, a ostavlja ono to hoe; u Nje-
ga je Glavna knjiga.518
Znai da je greka kao mogunost neodvojivi dio ovjekove
prirode, i za svakog ovjeka je veoma bitna stvar. Kada je ve
tako, ienje i brisanje greaka je neto to sigurno interesuje
svakoga.
Svaki ovjek moe pogrijeiti, pa ak i svoj ivot provoditi
u zabludama, ali brisanjem ovih greaka uvijek i za svakoga je
mogue doi do visokih stepena. Jedan od tih puteva koji vode
ka takvoj srei je uzimanje abdesta, pored svih potekoa. Dru-
gi put je redovno hitanje u damije uz ozbiljnu elju i ljubav, a
zatim da srce bude vezano za damiju i odvojiti se od damije s
namjerom ponovnog dolaska u nju da bi ovjek poslao svjetlost
drugim dijelovima svoga ivota. I trei put je ekanje namaza
nakon svakog namaza. Ove stvari, pored toga to briu i odnose
grijehe, ujedno i uzdiu ovjeka stepen po stepen do prijestolja
savrenosti.
Bdijenje na Allahovome Putu (ribt)

Allahov Poslanik je ova djela predstavio kao ribt: bdijenje
na Allahovome Putu, i ovu rije je ponovio tri puta.
Ribt kao izraz, pored toga to se koristi za dolazak mate-
rijalnog i duhovnog berieta, ima i znaenje panje i opreznosti
518
Er-Rad, 39.

na takama gdje se mogu pojaviti sve vrste iskuenja i zala te: biti
vezan za neto i rtvovati se. Zapravo, i za vojnika koji straari
na opasnim takama i koji je sebe za to rtvovao kae se murbit.
Mnoina rijei murbit je murbitn. U jednom periodu pod
ovim nazivom bila je i osnovana jedna dinastika drava.
Nama se nareuje bdijenje koje je u Kurn-i kermu spo-
menuto rijeima:

*
O, vjernici, budite strpljivi i izdrljivi, na granicama
bdijte (da biste bili spremni za dihd) i Allaha se bojte,
da biste postigli ono to elite!519
U jednom drugom jetu se ukazuje na bdijenje sa jednog
drugog aspekta rijeima:
*

I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja
za boj...520
Ako rije ribt ima znaenje uvakufiti ili rtvovati neto,
onda ovjek koji u potpunosti uzme lijepo abdest, zatim redovno
ide od kue do damije ili ide na posao a srce mu je u damiji,
onda znai da je takav ovjek sebe zavjetovao i uvakufio Allahu.
Ovim izrazom Allahov Poslanik otvara vrata paronomazije
i kao da kae: U sutini, ribt se kae za zavjetovanje onih koji su
sebe uvakufili da uvaju granice svoje domovine od neprijatelja.
Biti spreman za borbu protiv vanjskih neprijatelja i upozoravati
519
l-i Imrn, 3/200.
520
El-Enfl, 60.

na mjesta odakle se mogu pojaviti je ribt: bdijenje na Allahovo-

me Putu. Ali postoji i ovjekova svaa sa neprijateljima zvanim
ejtan i strast. I ova kavga je u jednom pogledu vea od ove prve
vrste dihda, dok je ovjek odgovoran za izvravanje obje vrste
dihda. Jedan od ovih je mali dihd (dihd-i asgar), a drugi
je veliki dihd (dihd-i ekber). Dok se prsa u prsa bori sa ne-
prijateljem, ovjek vie puta nema vremena da razmilja o varlji-
vim strastima, te u toj situaciji je manja vjerovatnoa da ostane
pod utjecajem izgleda tena i tijela: itavo njegovo bie obuzela je
misao o dihdu i ona ga u potpunosti odvraa od ostalih djela.
Meutim, kada se taj isti ovjek povue u blagostanje i rahatluk,
onda se javlja vea mogunost da mu duu obuzmu loe misli.
On je obavezan da uva i titi svoj duhovni svijet od takvih stva-
ri, i to je jedna vrsta dihda: borbe na Allahovome Putu, i u
toj vrsti dihda najvanije oruje je namaz. Dihd je, prema
situaciji, ponekad farz-i kifje, a ponekad farz-i ajn. Izmeu ma-
terijalnog dihda i duhovnog dihda u pogledu obaveznosti
postoji slinost.
Zbog toga je Allahov Poslanik jednom prilikom vraajui se
sa bojnog polja rekao:
Vraamo se iz malog dihda u veliki dihd.521
Kada je ovjekovo srce vezano za damiju, odnosno, kada
je uvijek sa namazom, kada je ovjek vezan za namaz strastve-
nim osjeajem, slino shvatanju Vjerovjesnika, kada on postaje
aik namaza, i kada je za njega, tako zaljubljenog, namaz postao
svjetlost oiju ili radost, onda se on smatra jednakim onome
koji na bojnom polju radi islma straari (na granici).
Ako bismo donijeli jedan zakljuak u vezi sa miljenjima
vezanim za ovaj hads, onda moemo kazati sljedee: Prva dva
521
Bejhek, ez-Zuhdul-kebr, 2/165.; Bagdd, Trhu Bagdd, 13/523.

djela vie su vezana za ponaanje, dok je tree djelo vezano za

nijjet (namjeru). Zajedno, sva tri djela, u pogledu osjeaja i misli,
uzimaju ovjeka u ogradu i na osnovu nareenja koje je iroko-
grudno a glasi:

*
Dobra djela zaista ponitavaju hrava522
iste ga od prolih grijeha, a naoruavaju ga ljubavlju prema
ibdetu, vezom sa Gospodarem i snagom nijjeta da ratuje sa gri-
jesima koji se mogu ubudue pojaviti.
Prvo djelo: uzeti abdest kada elementi vode i zraka nisu zato
odgovarajui, kada se ohlade voda i zrak i kada je zbog nedo-
statka voda veoma dragocjena da se ak ne moe ni potroiti za
abdest (naravno, izuzetak su situacije kada je ivot u opasnosti),
te uzimati abdest s posebnom panjom to su situacije koje, da
bi se izvrile, zahtijevaju veoma duboku iskrenost, ozbiljnu elju
za sevapom i neogranienu volju za robovanjem Allahu.
Ako jedan ovjek, kao izraz iskrenog izvravanja svega ovo-
ga, moe u najteim okolnostima uzeti abdest, onda je njegova
dua izgraena i znai da je vezan za Uzvienog Allaha. Zapravo,
ovdje sveokupljajui pravac je veza sa Njim. Jer u takvom svije-
tlom svijetu, iako mrlje, komadi po komadi, pogaaju duu do
njenih dubina, one nisu dugotrajne. Abdest ujedno uravnoteava
elektriku tijela, tako to ovjek abdestom u velikoj mjeri pobje-
uje stres. Pored toga to smo svjesni da dua pet puta dnevno
sebe obnavlja metafizikom snagom, prijei emo preko toga jer
emo izii iz okvira teme.
Drugo djelo je u nekom znaenju mird (duhovno uzdi-
gnue): to su kontinuirana putovanja prema damijama gdje se
522
Hd, 11/114.

osoba duhovno uzdie i pribliava svome Gospodaru. Pored toga

to je jasno da time tijelo postaje krjepko i da uva svoju fiziku
snagu, dua se uzdie radostima koje ne moe razum shvatiti, a
srce se utapa u misli o namazu prije stupanja u namaz, ime se
postie neophodna koncentracija za veoma bitan ibdet koji e
znaiti potpunu predanost Allahu i stajanje pred Njim. Na ovom
dugom putu koji se prelazi, kao to je reeno, sa mnogo koraka,
zalazi se u razliita razmiljanja u razliitim dimenzijama, a kada
se zae u takva razmiljanja, onda se ovjek mijenja i nakon ovih
promjena brie se crna prolost kajanjem, a molitvama se boji u
bijelo. Sve je to takva putanja dobara (upotrebljavam ovaj izraz
naspram putanje ili kruga nereda i zala), koja je uzrok dobru i
novim dobrima, i onaj koji je sebe dao putovanju tom putanjom,
njegova prolost je emnet vjernosti koja proistie iz govora je-
ta:
*...
Da bi ti Allah ranije krivice oprostio...523,

a budunost mu je emnet jakoj zatiti, koja proistie iz na-
stavka ovog jeta:
*...
...i kasnije krivice...524

Zbog toga, na svakom stajalitu ovog putovanja oi se otva-
raju i zatvaraju rijeima:
523
El-Feth, 48/2.
524
El-Feth, 48/2.

Jemhullhu l-hataj, tj. Allah e vam izbrisati grije-

he...,
a due lete radou rijeima:

.
Ve jerfeu d-deredt, tj. (Allah) e vas uzdii na vie de-
rede (stepene)...
Tree djelo je ekanje namaza kao kada zaljubljenik (aik)
eka sastanak i koristi te blagoslovljene vremenske periode poput
vremenske tablice, prema kojoj odreuje svoj ivot i svoje ak-
tivnosti. To je takvo shvatanje vremena koje nadmauje zamisli,
i ovjek samo uz pomo toga moe takvom dimenzijom nijjeta
(namjere) upotpuniti praznine koje se raaju iz rasporeenosti
djela na odreene vremenske periode. Takvo stanje moe skrue-
nost u namazu i bliskost Gospodaru prenijeti i izvan namaza, i
sve ovosvjetske zauzetosti povezati sa Allahom, te ih na taj nain
sve preobratiti u ibdet. Tim povodom, kao i mnogi drugi ib-
deti, koji su u svojoj ogranienosti nijjetom (namjerom) postali
neogranieni, i namaz koji se obavlja u duhu oekivanja, isto kao
tjelesni i duhovni dihd (borba), dobio je zvanje odnosa izmeu
ovjeka i Njegovoga Gospodara rijeju ribt.
Ovo je primjer jedne rijei koja dolazi od Poslanika, veoma
kratke, ali duboke, i sa veoma malo izraza, ali sveobuhvatne,
izreene da bi se predoio jedan mali dio iz svijetlog ivota jed-
nog vjernika, koji se raa na horizontima abdesta, a namazom
uzdie ka nebesima...
Bez odugovlaenja, elim prijei na njegove sljedee svijetle
rijei.

15. Iznenaenja za dobre robove
U kuds hadsu koga biljee Buhr i Muslim Uzvieni Gos-

podar kae:
Ja Sam za svoje dobre robove na drugome svijetu pri-

premio ono to oko vidjelo nije, to uho nije ulo i to
ovjek svojim srcem pomisliti ne moe!525
U hadsu se govori o iznenaenju. ovjek e se tamo susre-
sti sa onim to nije oekivao, i to, ak, u onom trenutku kada
to nije oekivao. Zaista se u Kurnu spominju neke dennetske
blagodati, ali to su samo njihova imena i zvanja, priblina obja-
njenja i uzroci za razmiljanje. Inae, dok je ovjek na ovome
svijetu, nemogue je da shvati njihovu sutinu.
Ibn Abbs, radijallhu anh, tumaei jet:
*...
...a bit e im davani samo njima slini...526

kae da se u Dennetu nalaze blagodati ija samo imena
znamo.527 Kada okusite njihove okuse, moete kazati: Ovo lii
na to i to, ali to nee biti isto jer su dennetski nimeti isto kao
i sam Dennet, stvoreni paralelno sa injenicom da je Dennet
beskrajan i vjean. Bilo bi naivno traiti u njemu ovosvjetsku
lubenicu, dinju, jabuku, kruku...
525
Buhr, Tevhd, 35.; Muslim, Dennet, 2-5.
526
El-Bekare, 2/25.
527

Dennet je zaviaj iznenaenja! Dennet je onosvjetski trg

na kome su izloene sve vrste nimeta, koje e zapanjiti vae gla-
ve, zamagliti vae poglede, zaprepastiti vas i odvesti u trans da
ete doi u situaciju od uenja kao da neete znati ta radite.
Pored toga, jedno od iznenaenja je i gledanje oima u Uzvie-
noga Gospodara, ije je posmatranje ljepote samo jednu sekundu
bolje i ljepe od hiljadu godina dennetskog ivota. to znai,
kada vjernici uu u Dennet, vidjet e svoga Gospodara! Inae,
Uzvieni Gospodar je daleko od vremena i mjesta, pa makar to
mjesto bilo Dennet, a vrijeme dennetsko vrijeme. Da, dobrim
robovima je pripremljeno iznenaenje kao to je gledanje u De-
mlullh Allahovu ljepotu.
Slih znai onaj koji radi neto bez manjka i greaka, dok se
sliht koristi za djela uinjena bez manjkavosti i greaka. Da li
se uinjena djela ubrajaju u sliht ili ne, mogue je znati samo
kada se stave u mjerila koja je Allah propisao, odnosno, kako se
klanja namaz, kako se posti, kako se daje zekjat, kako se vodi
dihd, kako se kontrolie unutarnji svijet, kako se gleda na sa-
vjest, kako se pokree dua, kako jaa volja i kako napreduju
osjeaji prema mjerilima koja je postavio Allah? Sve ove vrijedno-
sti procjenjuju se i dobivaju vanost prema Allahovim mjerilima
vrijednosti. Tim povodom, preusmjeravanje ovjeka prema Alla-
hovome govoru i usklaivanje te njegov rad na izvoenju glaso-
va onako kako e se to svidjeti Uzvienom Gospodaru smatra
se prvim korakom prema slihtu.
Da, isto kao kada jedan svira sza, prije nego to pone svi-
rati, natima svoj instrument, tako i vi, ako elite izvesti glasove
koji e se svidjeti Boijem prijestolju, onda neminovno morate
sebe uskladiti i preurediti prema Kurnu da bi vam se glas lijepo
prihvatio ak na drugoj strani. U suprotnom, nee vas ni po-
gledati u lice! Uzvieni Gospodar je Onaj koji sve uje i koji sve
vidi. On sve vidi i uje svaki glas. Ali, ako vam glas ne odgovara

tome mjestu, onda vas nee sluati. Jednostavno, ni vi neete

moi da se oglasite!
U drugom znaenju, sliht su uinjena djela koja Sm
Uzvieni Gospodar nadgleda i koja se izvravaju paljivo uzi-
majui u obzir da ih On gleda. Kada je tako, onda ovjek svako
dobro djelo koje ini treba initi paljivo. Jer ne zna se koje dobro
djelo moe biti uzrok spasa jednom ovjeku.
Zbog toga Allahov Poslanik kae:

.
Boj se Allaha i ne omalovaavaj nijedno dobro djelo!528
Pored toga, u hadsu o kojem govorimo kae se:

.
li ibdijes-slihn, odnosno Mojim dobrim robovima.
Znai da su njih dobra djela (sliht) pribliila Allahu, dove-
la ih u situaciju da ih Allah zavoli i da oni Njemu budu voljeni.
U jednom drugom hads-i kudsju stanje onih koje Allah
voli opisuje se ovako:

.

Kada ga (Svoga roba) zavolim, postajem njegovo uho
kojim uje, njegovo oko kojim vidi, njegova ruka ko-
jom dohvaa i njegova noga kojom hoda!529
528
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/63.; Nes, es-Sunenul-kubr, 5/486.; Tabern,
el-Mudemul-kebr, 7/63.
529
Buhr, Rikk, 38.

Odnosno, rob se svojim dobrim djelima (sliht) toliko pri-

blii Allahu da u potpunosti biva obojen Njegovom bojom.
Nakon toga, on je doao u stanje mejta (mrtvaca) u rukama ga-
ssla (onoga koji gasuli, kupa) tako da je Onaj koji ga uvijek
okree kako hoe, desno-lijevo, Uzvieni Gospodar. Kako je ovo
prisiljavanje slatko kada Gospodar Svoga roba okree u pravcu
Istine! Uostalom, vjerovatno se ne moe govoriti o skretanju s
Pravoga Puta takvog ovjeka koji ima Boanski dar. Jer on se
dri za taku koja se moe nazvati: Moji dobri robovi, i on ula-
zi meu one koji su Njemu bliski. Zapravo, takva osoba uvijek
govori i moli: Pomozi mi, moj Allahu! Pomozi mi, jer bez Tebe
ne mogu!
Takav ovjek ini sve ono to je dobro i lijepo, i u tome to
ini, trai uzroke za svoj spas. Jer on zbog neznanja koje e mu
djelo biti uzrok spasa ne proputa nijednu priliku koja mu se
ukae da bi uinio dobro. Sva ova djela koja je uinio, na drugi
svijet idu kao paket iznenaenja, i jednog dana, kada ue u De-
nnet, ti paketi e se otvoriti pred njim jedan po jedan i doivjet
e iznenaenja koja njegove oi nisu vidjele, niti ui ule.
Uzimajui u obzir injenicu da ponekad ak davanje vode
nekom psu moe da uvede a i uvest e ovjeka meu stanov-
nike Denneta, a da ponekad ostavljanje make ednom biva i
bit e uzrok Dehennema,530 kaemo slijedee: Dennet i ono
to e biti dato u njemu u potpunosti su iznenaenja!
Pored toga, ovjek moe znati samo ono to mu oi vide, to
mu ui uju i to moe da oivi u svojim zamislima. Meutim,
isto kao to je ovjek ogranien, tako su i ti njegovi osjeaji ogra-
nieni. Na osnovu toga, putem tih ogranienih osjeaja, moe da
shvati samo ograniene stvari, dok je nemogue da putem njih
osjeti blagodati u jednom neogranienom svijetu.
530
V.: Buhr, Musakt, 9.; Muslim, Selm, 151-155.

Shvatanje znaenja ne treba ovom malom razumu,

jer ova terazija ne moe da podnese toliku teinu.
(Zija Paa)
Drugi komentar ovog hadsa moe biti i sljedei: Uzvieni
Gospodar za uinjeno dobro djelo nagrauje sa deset, ponekad
sa sto, ponekad sa sedamsto, ponekad sa sto hiljada, ponekad sa
milion, a ponekad i sa onoliko sevapa iji broj samo On zna. Ni-
jedan rob ne moe znati kakva e mu nagrada biti. Na drugom
svijetu e se zauditi kada mu se pojave nagrade za dobra djela
kao iznenaenje iznad svih njegovih oekivanja, tako e ak i
ono to nije ni zamiljao postati injenica.
Jednu tako duboku injenicu Allahov Poslanik je objasnio
bez razmiljanja, bez pripreme i bez itanja, sa nekoliko rijei,
koje stiskaju mogunost shvatanja naeg razuma. ak je samo
ova rije dovoljna kao dokaz da je on (Poslanik) posjedovao
fetnet (otroumnost), koja je iznad razuma... Meutim, poto ne
moemo odustati od duhovne slasti koju daje govor o Poslaniku,
onda mislimo da treba u najmanju ruku prenijeti jo nekoliko
njegovih rijei.
16. Dennet je okruen tekim djelima

a Dehennem strastima
U jednom hadsu koga, takoer, biljee Buhr i Muslim

Poslanik je kazao:

...

Dennet je okruen tekim djelima (koja se ne dopa-
daju nefsu), a Dehennem je okruen strastima (koje
pokreu tjelesne elje)...531
531
Buhr, Rikk, 28.; Muslim, Dennet, 1. (Tekst hadisa naveden prema Muslimu).

Dehennem je pokriven strastima, zamotan je u boi stra-

sti i otvoren je za atmosferu strasti, dok je Dennet prekriven
stvarima koje vanjskim izgledom za um bivaju neugodne i te-
ke. U oima onih koji sve trae u materiji, ono to se nalazi na
putevima koji vode ka Dennetu nikako nije neto to se moe
smatrati lijepim.
U sutini, i Dennet i Dehennem su za nas nimet, jer za
pronalazak Pravoga Puta jedan ima ulogu onoga koji podstie, a
drugi onoga koji zastrauje. ovjek, kad god pogleda u lice De-
nneta koji ga podstie, radit e na tome da ue u njega, a kad god
ugleda nakostrijeeno lice Dehennema, nastojei da ne upadne u
njega, odleti ka Dennetu. Na taj nain oba su za nas milost.
Ali, Uzvieni Gospodar je i Dennet i Dehennem uvio u
po jednu bou i izloio ih ljudima na pijaci djela. ovjek je u
stanju da izabere jedno od ovo dvoje slobodnom voljom koja mu
je data. Prema mjerilu te volje, neko postaje sad, odnosno, sret-
nik, i trai puteve koji vode ka Dennetu, a onaj koji eli drugo
postaje kijj, odnosno nesretnik, jer se kree putem koji vodi ka
Dehennemu.
Da, oko Dehennema se nalazi atmosfera sainjena od stra-
sti i Dehennem je okruen takvom atmosferom. Ta atmosfera
spolja izgleda veoma privlano, tako da se sve to se obraa e-
ljama ovjeka: tjelesno zadovoljavanje poput jela, pia, leanja
i postizanja svega to se nefsu svia, nalazi okolo Dehennema
poput vezova. Ukratko, put koji vodi Dehennemu je mozaik
strasti koji golica ovjekovu tjelesnost.
Dok je Dennet poput koljke koju okruuju potekoe kao
to su: uzimanje abdesta, klanjanje namaza, odlazak na had, da-
vanje zekjata, voenje dihda, podnoenje tekoa na Allahovo-
me Putu, u nekom mjestu biti smatran parijom, prostakom u
drutvu, ostati bez ikakvih ljudskih prava, biti sprovoen od za-
tvora do zatvora, biti tuen samo zbog rijei Allah je moj Gospo-

dar, biti progonjen i biti osuivan ni zbog ega, te mnoge druge

situacije koje na prvi pogled za razum izgledaju teke i loe. Da,
Dennet su okruila ova djela i on se nalazi u okruenju takve
atmosfere. Oni koji gledaju spolja uvijek se spotaknu o te zavjese
i tu ostanu. Na osnovu zavjesa, Dehennem je primamljiv, dok
je Dennet zastraujui. Zbog toga su mnogi ljudi vidjeli njihova
vanjska lica, i tako se prevarili. Jednostavno, mnogo je potraite-
lja Dehennema, a veoma je malo potraitelja Denneta.
Veina ljudi tri za sitnim raunima. ovjek koji kae: Na-
maz je dobar, ali mi je teko da dnevno pet puta klanjam, spota-
kao se i pao na veoma maloj potekoi koja se nalazi u namazu.
Tekoa uzimanja abdesta tokom zime ponekog je ostavila na
pola puta. Meutim, u gore navedenom hadsu vidjeli smo da pri-
likom uzimanja tog istog abdesta onaj ko podnese tu malu pote-
kou korak po korak se pribliava Dennetu. Isto se moe kazati
i za post, zekjat, had i dihd. Mnogi kojima je prepreka pamet
da se ponaaju pametno naspram ovih malih prepreka i prijevoja,
nemaju snage da poskoe koliko je neophodno, i potekoe koje
vide oko Denneta bivaju im prepreka za ulazak u njega.
Dehennem je poput vjetice koja je pripremila obine strasti
kao zamku. Mnogi, ne znajui da e ih nakon kratkog vremena to
kotati ivota, upadaju u tu zamku i otrov, isto kao to muhe upa-
daju u med. Da, strasti su za njih otrovni med! Ove ljude moemo
uporediti i sa leptirima koji oblijeu oko vatre i na kraju ulete u
nju te tako sebe unite, jer i ovi idu pravo u strasti koje okruuju
Dehennem, i sebe e pronai u Dehennemu. Zbog toga to ne
mogu da tano procijene pozadinu zavjese, ono to je zavjesa De-
hennema pokree njihove tjelesne strasti i privlai ih k sebi.532
532
Ovo Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, objanjava sljedeim primjerom: Primjer
mene i moga ummeta je poput ovjeka koji je naloio vatru u koju poinju padati
ivotinje i leptiri. Ja vas drim za odjeu da ne uete u tu vatru a vi se u nju bacate.
(Buhr, Rikk, 26.; Muslim, Fedil, 17-19. Tekst hadisa preuzet od Muslima).

Oni ljudi ija su se srca probudila za Istinu zato to su se na

raspuu ivotnog puta upoznali sa Najveom Linou, sallallhu
alejhi ve sellem, i uzeli pravac i krenuli putem poruke koju su
uzeli od njega, shvatili su pravo lice potekoa koje se nalaze na
lijevoj i desnoj strani dennetskih puteva i nikako se ne varaju u
pogledu vanjskog izgleda. Jer Dennet koji se nalazi u njihovoj
savjesti u vidu jednog sjemena svakog trenutka se otkriva i okru-
uje njihov duhovni svijet. I dok drugi trae Dennet vani, oni
ak i na ovome svijetu uivaju u Dennetu koga su pronali u
sebi. Meutim, oni koji ive u materijalnom raju ovog svijeta ne
mogu uhvatiti i okusiti, ak cio ivot, nijednu minutu Denne-
ta, koga ovi prvi ive u svojoj savjesti. Imn je sjeme koje u sebi
nosi Dennet, dok je kufr zrno koje u sebi nosi Dehennem. Ta
zrna e se na drugoj strani razviti, razgranati i u pravom smislu
izroditi jedan Dennet ili Dehennem. Znai da vjernik, ak i
na ovome svijetu, ivi dennetskim ivotom, ali ono to ivi vani
izgleda kao teko.
Za due koje ude za susretom sa Dennetom svako stajali-
te je posebna srea. Na tome putu vie puta potekoe koje proi-
zlaze iz tjelesnih ibdeta kao to su abdest, namaz i post, zatim iz
tekih obaveza kao to su zekjat, sadaka i druge vrste poreza, te
iz materijalnih i tjelesnih obaveza kao to su had i dihd, pored
zadovoljstva due za tijelo mnogima te iste obaveze taj isti put
naprave neprolaznim. Na tome putu neki se spotaknu o abdest
i namaz, neki o glad i e, neki o ljubav prema imetku i nekoj
osobi, dok neki o nekoliko ovih stvari odjednom, ostanu na putu
i ne stignu do Denneta koji ih eka tri-etiri koraka ispred sa
svim svojim ljepotama i velianstvenou.
Da, ako je Dennet a sigurno jeste zemlja snova koja se
nalazi na vrhu svijeta, gdje se nalaze raznobojni prikazi svih vrsta
sree, koji se nalazi na drugom vrhu stotina obaveza i odgovor-
nosti, od kojih smo samo nekoliko gore spomenuli, okruen pre-

prekama i prevojima veliine ovog svijeta, onda je Dehennem

trnovita jama koja k sebi privlai i u sebi unitava izvanrednom
snagom gravitacije sve one koji prolaze kroz njenu oblast, koja
je poput crnih rupa, koja je presjekla put putnicima vjenosti,
strastima koje pokreu nefs, tjelesne elje, apetite i gomile drugih
elja i koja je okupirala panju uvijek slabih dua te im uveliala
sve tjelesne elje i strasti.
Koliko ima ljudi koji su sebe bacili u tu jamu tako to su
ugledali taj ukrasni pokriva i fanus (ukrasni fenjer) Dehenne-
ma i zadivili mu se, i koliko je onih koji su se, vidjevi samo
zavjesu ispred Denneta, uplaili i udaljili od tog zaviaja sree i
svijeta iznenaenja!
Svakako, ukoliko hoemo shvatiti sutinu, ne moe se za-
misliti da oni koji uju i saznaju za Dennet nemaju elje za njim,
niti da oni koji upoznaju Dehennem da se pribliavaju njemu.
Ali ta je, tu je, pred ljudima se Dennet pojavio pokriven nika-
bom od mekriha (potekoa), a Dehennem pokriven fistanom
od strasti zbog tajnosti obaveza, imna u gajb (nevieno) i inje-
nice ispita i iskuenja na ovom svijetu.
Sada pogledajte snagu, utjecaj i sadraj u ovoj Pejgambero-
voj rijei, kako povezuje ova dva duga, ogromna i opasna puta te
sve njihove sree i opasnosti sa dva neminovna rezultata, od kojih
je jedan zastraujui, a drugi radostan. I sve to, kao i u svakom
poslu, ini po principu najvee tednje, a u objanjavanju ovih
ogromnih problema koristi samo etiri-pet rijei.
Ovdje elim odmah, nevezano za ovu temu, kazati da se
mi elimo zadovoljiti samo ukazivanjem na injenicu da je svaka
mubrek rije naeg Vjerovjesnika po jedna brilijantna rije. Ina-
e, ovi i njima slini hadsi posjeduju jo mnogo, mnogo detalja
vezanih za arapsku gramatiku i stilistiku (belgat)! Kada bismo
mogli istraiti mubrek rijei Allahovoga Poslanika sa tog as-
pekta, ko zna koliko bismo jo snopova znaenja primijetili! Ali

poto je to u potpunosti odvojena i sama po sebi specifina tema,

ta vrata zasad neemo otvarati.
17. Tri prava: prema Allahu, dravi i vjeri
U drugom hadsu Imm Tirmiz prenosi:

.

.
Preporuujem vam da se bojite Allaha, da se pokora-

vate i sluate svoga vladara makar on bio i abesinijski
rob-crnac! Od vas e mnogi u budunosti doivjeti ve-
lika razmimoilaenja. Vi se vrsto drite moga puta
sunneta, i puta pravovjernih halfa, kao kada drite
neto zubima kutnjacima! uvajte se novotarija; svaka
novotarija je zabluda!533
Ovdje Allahov Poslanik govori o tri prava: prvo je bogobo-
jaznost (takv), a to je Allahovo pravo; drugo je sluanje i pokor-
nost, a to je pravo onih koji upravljaju dravom; a tree je vrsto
slijeenje sunneta, a to je pravo vjere.
Rije takv (bogobojaznost) vodi porijeklo od rijei vikje
(zatita). U jednom smislu, to znai potivanjem i uvanjem
principa prirodnih zakona koje je uspostavio Allah ui pod Nje-
govu zatitu i tako se zatititi od njih.
533
Tirmiz, Ilm, 16.; Eb Dvd, Sunnet, 5.; Bejhek, es-Sunenul-kubr, 10/114.

ovjeka koga izaberete za vou, odnosno kojeg izborom

dovedete na vae elo, uvjet je da ga sluate i da mu se pokorava-
te makar on bio crnac, sluga kovrdave kose. Ovo je demokra-
tija nad demokratijama. Ovo je demokratija koju ljudi jo nisu
postigli, a ako ovako nastave, dugo vremena je nee ni postii,
dok je prije tano etrnaest vijekova na ovaj nain spomenuta.
Meutim, ovaj sistem, koji je doao putem jednog vjerovjesnika,
nije ispravno nazvati demokratijom zato to na ovome svijetu ni-
jedna demokratija nije stigla do ovih vidika. ak ni u zemljama
koje izgledaju najmodernije i najcivilizovanije ovakva vrsta shva-
tanja i misli jo nije zastupljena. Danas su crnci jo uvijek druga
kategorija ljudi u Americi. I dalje ima drava koje crnce ne pri-
hvataju kao ljude. Meutim, islm je jo prije nekoliko stoljea
kazao: Ako ljudi svojom voljom izaberu nekog takvog za vou,
neophodno je da mu budu pokorni. Pored toga, ovdje se skree
panja da je put hilfeta (vostvo nad muslimanima) otvoren za
svakoga. Ako narod eli i hoe, moe izabarati za vou i crnca.
Kada on doe na vlast, svi su duni da mu se pokoravaju. Nije
bitno ko je izabran, ve koga je veina izabrala.
Ovim jetom je upotpunjena vjera gdje Allah kae:
Danas sam vam upotpunio vau vjeru.534

Vie nije ostala nijedna rije da se kae. U vjeru ne moe
da se ubacuje nita novo, jer svaka novotarija koja e se ubaciti u
vjeru znai unitavanje jednog sunneta. Zbog toga je neophodno
vrsto se drati sunneta, puta Allahovoga Poslanika i njegovih
Pravovjernih halfa. Ovo dranje nije rukama ve zubima. Nje-
gov sunnet je ptica sree. Ako e se uloviti, onda treba da se
534
El-Mide, 5/3.

ulovi i da se ne isputa iz ruku. Pored toga, sunnet Allahovoga

Poslanika e se drugima objanjavati ustima, a onima koji budu
pruali jezik protiv sunneta, treba na najljepi nain ukazati i ne
dozvoliti im da priaju sve i svata o sunnetu...
Ove stvari, koje smo ovdje ukratko spomenuli, da smo ima-
li mogunosti uti i shvatiti od Sultna govora, ko zna koja bi sve
bogatstva potekla u na svijet mate! Svaki list koji se otvara u
njegovim rijeima doapnuo bi nam razliita znaenja. Mi bismo
iza svake njegove rijei, u pogledu svjedoenja njegovoga poslan-
stva, kazali, a i kaemo:
.

Fe-sadeka Reslullh, odnosno: Istinu je rekao Allahov Po-
slanik!
Kako da ne kaemo, kad bi njegove rijei krenule jo jedan
korak naprijed, uzdigle bi se do nebesa nenadmanosti Kurna.
18. Dva puta biti ujeden iz iste rupe
U hadsu koga zajedno biljee Buhr i Muslim Allahov Po-

slanik je rekao:

.
Vjernika zmija ne ujeda dva puta iz iste rupe.535
U vezi s ovim hadsom, koji je tijesno vezan za budue po-
litiare, neemo mnogo ta kazati, ve emo se zadovoljiti samo
da ukaemo ukratko na jednu injenicu.
535
Buhr, Edeb, 83.; Muslim, Zuhd, 63.

U budunosti, svijetle due koje su svjesne svoje kulture,

koje trae svoj svijet same u sebi, kao vojska svjetlosti trebaju
po nekoliko puta razmiljati o ovom hadsu i svu svoju unutar-
nju i vanjsku politiku djelovanja trebaju zasnovati na poukama
uzetim iz ovog hadsa. Tada mogu raunati da su pronali bitan
put koji vodi ka uspjehu. Inae, varke i prijevare na politikoj
sceni nikada nee nedostajati, i na ovjek e uvijek biti varan i
prevaren.
19. Ljudi su poput ruda
Budui pedagozi treba da porade na hadsu, koga opet bilje-

e Buhr i Muslima, a u kome Allahov Poslanik kae:
Ljudi su poput ruda zlata i srebra: oni koji su bili naj-

bolji u periodu dhilijeta, prije islma, oni su najbolji
i u islmu nakon to su ga shvatili.536
Ovim rijeima Poslanik kao da uzima sve pedagoge i psiho-
loge ispred sebe i dri im sljedee predavanje:
U odgoju je veoma vano utvrditi karakter ljudi. Njihova
fizionomija govori o njihovom duhovnom svijetu. Kada je tako,
onda najprije treba shvatiti duhovni svijet svakog ovjeka, a ka-
snije ga staviti u onu posudu za topljenje koja njemu odgovara. U
jednom smislu, odgoj mu daje oblik, a dati mu oblik mogue je
samo tako to e se staviti u odgovrajuu posudu za topljenje.
536
Buhr, Menkib, 1.; Muslim, Birr, 160. (Tekst hadisa naveden prema Muslimu).

Odgoj koji se eli vriti bez znanja i onako sluajno, radi

reda, pored toga to od toga nee biti nikakve koristi, moe
otvoriti put velikim tetama. Zbog toga je Allah, delle nuhu,
Linosti, sallallhu alejhi ve sellem, koja se nalazi na elu ovog
posla, kazao:
*...

Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui ja-
sne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi... 537,
to e rei da poziv ovoj misiji (davi) i ideji treba biti sa
basretom. Basret je izvravanje nekog posla znajui kako, s kim,
zbog ega i u kojoj mjeri, a ako se radi o pozivu u vjeru izvravati
to uz odreenu svijest.
Znai da Allahov Poslanik u pozivu za sebe bira put svje-
snosti, i svome ummetu preporuuje ovakav put. Zapravo, to
nareuje direktno sam Uzvieni Gospodar.
Ko se topi na odreenoj temperaturi, ko i gdje pronalazi
svoju sutinu, ko se topi u odreenoj posudi, ko se i gdje baca
u destilatore te kome i kako treba provlaiti unak to se moe
znati samo uz pomo basreta.
U periodu dhilijeta oni koji su bili svjesni, razumni, isti-
noljubivi i saaljivi, i nakon to su otvorili oi Istini te primili i
shvatili islm, i u pogledu shvatanja Istine probudili se, opet su
postali najbolji. Jer zlato je i dalje zlato kada proe kroz svoju
posudu za otapanje; srebro i bakar isto tako ostaju isto i nikad
se ne pretvaraju u druge rude. Oni koji su u dhilijetu bili ruda
zlata, i nakon to su preli u islm, opet su ostali zlato, ali pod
jednim uvjetom, kako se kae u hadsu:
537
Jsuf, 7/108.

...
Iz fekuh..., odnosno, kada shvate propise vjere i

udube se u vjeru...
Da bi oni doli u takvo stanje, svakako je potreban ui-
telj i vodi, u jednom smislu hemiar koji e obraditi te rude u
odreenim uvjetima. Da, uliti islm u njihovu svijest mogue je
samo na ovaj nain, a i oni samo tako mogu spoznati islamske
propise i prava.
20. Nasilje ne ostaje nekanjeno
Ne mogu prijei a da ne ukaem na hads u kome Poslanik

kae:
:

.

Allah nasilniku daje odreeni rok, a kada ga epa,
njemu vie nema spasa.
Nakon toga je Allahov Poslanik u nastavku svojih rijei na-
veo jet:
Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i
gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je za-
ista bolno i strano! (Hd, 102)538
Allah nasilniku daje rok nad rokom i onoga koji ini nasilje
i onoga koji se buni protiv Njega i nepokoran je, Allah vie puta
doekuje sa rokovima, ali kada ga jednom epa, njega vie niko
538
Buhr, Tefsr (11) 5.; Muslim, Birr, 61.

ne moe spasiti. Znai da su djela takvih dotakla Njegovu srd-

bu, i poput posljednje kapi prelila au.
U vasioni su na snazi neki zakoni Uzvienoga Gospodara
koji se apsolutno nikada ne mijenjaju. Sljedei jet nam to obja-
njava:
*...
...Nema promjena u Allahovoj vjeri...539

Jedno od takvih pravila je injenica da je nasilnik Allahov
ma. Vjerovjesnik, kada govori o tome, kae:
Nasilnik je pravda Allahova; On se njime sveti, a za-
tim se osveti i nasilniku!540
Nasilnik je Allahov ma! Koji ne znaju svoje granice, Allah
im obznani granice nasilnikom, a zatim se osveti tom nasilniku,
naspram ega se vi zaudite! Nasilnici u svakom dobu uzmu lau
u svoje zube i plove, ali vi nikako ne gubite nadu kada vidite
takvo stanje. Za koliko je sela Allah dao takav rok, kao da im
je rekao: Jedite vi, pijte i ivite, ali, iznenada, vidite da ih je
unitio i zavrio sa njima.541
Ako biste oko sebe pouno pogledali, vidjeli biste otvorene
i jasne primjere i prizore ovoga o emu govorimo. Sodoma, Go-
mora i Pompeji samo su tri primjera toga. Ko zna koliko jo ima
takvih primjera ija imena ne znamo ili su zaboravljeni zato to
nisu koliko ova tri primjera pouni! Svi oni jezikom svojih stanja
svjedoe ovaj Boiji zakon.
Nema potrebe da idemo daleko. U jednom periodu prije nas
na ovim prostorima na kojima danas ivimo postojala je velika
539
Er-Rm, 30/30.
540
Adln, Keful-haf, 2/64-65.
541
Na ovu injenicu ukazuje 48. jet sre el-Hadd.

Osmanska drava. Njena propast bilo je neto to se nije moglo

ni sanjati. Ova propast, koja nikome nije mogla ni naumpasti, a
kad je pala, postala je samo historijska uspomena koje se sjeamo
s bolom u dui. Danas se jedna malobrojna skupina bori za svoj
opstanak u okviru male drave ije su granice zacrtane Nacional-
nim ugovorom (Misk- Mill)... Vanjski i unutarnji neprijateljski
pokreti smatraju da im je ak i to pravo na ivot mnogo...
...I eto nepromjenljivog zakona na snazi: Tvoj Gospodar
ovako unitava! Istinski historiari i sociolozi mnogo e se oko-
ristiti od ovog nepromjenljivog pravila Uzvienoga Gospodara
i primjera zakopanih u njivi historije. Moda e ta korist omo-
guiti da stoljeima ostanu ivi i svjesni. Kao to smo i mnoge
probleme ostavili njegovom izvoru rijei koji krasi nae vidike,
takoer emo i komentar ovog hadsa i njegovo objanjenje osta-
viti njemu i prijei na drugi hads. Allahov Poslanik kae:
21. Sedmerica u hladu Ara
Allah e sedmericu staviti pod Svoj hlad onoga dana

(na Kijmetu) kada drugoga hlada osim Njegovog
nee biti:
1. pravednog vladara,
2. mladia koji je odrastao u pobonosti Allahu,

3. ovjeka ije je srce vezano za damije,

4. dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, pa se
budu radi Njega sastajali i rastajali,
5. ovjeka koga pozove ugledna i lijepa ena pa joj on
kae (suprotstavljajui se svojim strastima): Ja se bojim
Allaha,
6. ovjeka koji da sadaku pa je sakrije tako da ne zna
njegova lijeva ruka ta daje desna, i
7. ovjeka koji u samoi spomene Allaha pa mu suze
poteku.542
Gore navedene stvari su sa aspekta ovjekove volje svaka
sama po sebi bitne. Izvravanje nekih od njih je veoma teko i
mukotrpno, dok su neke od ovih stvari ozbiljne zamke za duu,
poput mrea. Ako se ovjek spasi od jedne od tih zamki, svakog
trenutka se susree sa mogunou da upadne u drugu zamku.
Meutim, ove smrtonosne zamke mogu se prijei samo uz Alla-
hovu pomo i zatitu, zbog ega ovjek, da bi bio uspjean u
ovim tekim odgovornostima koje oteavaju njegove moguno-
sti, ponekad ga ak i prevazilaze, opet treba dati pravo svojoj volji
i biti u vrstoj vezi sa Allahom, to se smatra najprihvatljivijim
sredstvom i najjaom privlanou pomoi i zatite.
Rijei naeg Pejgambera, koje smo gore spomenuli, pred-
stavljaju nam, jednim dijelom, odlomak iz ivota svete i savje-
sne skupine, koju od davnina traimo u utopijama i nikako ne
moemo da je naemo, koja je uvijek opstajala svojom voljom i
vezom sa Allahom te tako pokazala svoju snagu i, u ime stizanja
do takve skupine, te utopije pokreu nae due punei ih eljom
za time.
542
Buhr, Ezn, 36.; Muslim, Zekt, 91.

Da, onoga dana kada Sunce zauzme mjesto oblaka i na sve

strane opee, kada mozgovi budu kljuali, a znoj bude doao
do vratova ljudi, i kada sve veze budu potrgane te se sve okrene
protiv ovjeka, nee biti i niti moe biti drugog hlada osim
hlada Allahove pomoi i zatite! Nije bitno da li je taj hlad hlad
Ara ili bilo ega drugog; bitno je da e se promijeniti nama po-
znati sistem, pomijeati nama poznata sva mjerila i nestati te e
Zemlja i nebesa dobiti drugi oblik.
Tog stranog dana, kada niko nikome nee moi pruiti po-
mo i podrku, svakako nee biti od koristi zatita i poznanstva
drugih! Ko koga moe uvati onog dana kada nestane glasova,
kada due dou do grla i kada se glave budu okretale naokolo, a
pogledi se ukoe od straha?
Ba u jednom takvom danu postoji samo jedno utoite, a
to je hlad Allahove zatite. I od toga hlada okoristit e se:
lider ili vladar koji je svjestan svoje odgovornosti i koji
na ovome svijetu bude predstavljao istinu, pravdu i
ustrajnost na Pravome Putu izvravajui emnet koji je
uzeo na svoja plea;
mladi koji je sebe zavjetovao robovanju Allahu u peri-
odu kada su mu strasti najbjesnije, pored svih tjelesnih
i fizikih nagona;
junak ibdeta koji je ispred svojih tjelesnih pohlepa sta-
vio elju i radost prema robovanju Allahu i ije srce je
postalo vezano za damije;
oni koji budu voljeli jedan drugog radi Allaha, tako,
kada se susreu, to ine u ime Allaha, a kada se rastaju,
isto to ine opet u ime Allaha; oni su borci ljubavi koji
su sebi za mihrab uzeli zadovoljstvo i ljubav Allaha;
heroj koji provodi cio svoj ivot u krugu strahopoto-
vanja prema Allahu, koji je veoma paljiv u uvanju

asti i bezgrjenosti, koji je do kraja odluan u borbi

protiv strastvenih elja i koji loe prijedloge svog nefsa
odbija idejom i uzvikom: Ja se bojim Allaha;
junak iskrenosti i dareljivosti koji, kao znak pokor-
nosti i odanosti prema Allahu, odvaja od svojih usta i
ruku imetak i udjeljuje ga samo radi Allaha u duhov-
nom stanju kojem mnogi zavide, tako da ne eli da mu
drugi bilo ko osim Allaha za to zna, i to toliko eli da
ak krije od lijeve ruke ono to mu udjeljuje desna;
vojnici due i osjeaja koji svoje trenutke samoe po-
punjavaju razmiljanjem, promiljanjem i samokon-
trolom, koji ponekad svoje osjeaje koje komponuju u
dui oglase suzama, koji uvijek svoju snagu volje uzi-
maju od Allaha te tom velianstvenom voljom, koja
je poput lukobrana, lome i rasturaju svoje pohlepe za
grijesima.
Da, kao to je reeno u drugim hadsima, vladar koji vlada
pravedno na drugome svijetu e biti na minberu od nura (svje-
tlosti) i od Allaha e primati poasti jednu za drugom;543 mladi
koji je svoju mladost proveo u ednosti bit e nagraen Allaho-
vim zadovoljstvom;544 junak ibdeta koji je uspio izvesti svoj ivot
poput ipke na relaciji damija-kua-radno mjesto bit e uzet u
Allahovu zatitu;545 oni koji na vasionu gledaju kao na kolijevku
bratstva i provode svoje ivote volei se radi Allaha, na danu
kada svi ljudi budu sakupljeni i oivljeni bit e nagraeni Allaho-
vom ljubavlju;546 ovjek due koji je svoj ivot na ovome svijetu
izatkao na stazicama strahopotovanja prema Allahu na drugo-
543
V.: Muslim, Imre, 18.; Nes, Adbul-kudt, 1.
544
V.: Eb Nuajm, Hil-jetul-evlij, 4/139.; Dejlem, Musned, 4/112.
545
V.: Buhr, Salt, 28.; Muslim, Mesdid, 261-262.
546
V.: Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/229., 233., 236. i 239.; Tabern, el-
Mudemul-kebr, 20/80-81.

me svijetu e biti siguran od onoga od ega e drugi strahovati;547

vojnik odanosti koji svoju sadaku udjeljuje kao znak posluno-
sti bit e iznad oekivanja primljen i poaen od Onoga koji je
najvjerniji;548 i na kraju, ovjek osjeaja i due iji vanjski izraaj
odraava mnotvo znaenja, a unutranjost mu je duboka, koji
je najidealniji primjer u onome u emu ga poznaje svijet i koji,
kada se osami sa svojim prijateljem, moe da mu se ispovijeda
prolijevajui suze,549 postii e sve to poele prevazilazei sve pre-
preke. Pored ovih hiretskih nagrada, ovakav ovjek predstavlja i
primjerak jednog idealnog drutva, okvir za jednu idealnu zajed-
nicu koja e ljude voditi ka ostvarivanju takvih vrijednosti.
Ne znam da li ima potrebe da vie ponavljamo da se ovako
duboki sadraj, koji se moe objasniti tomovima, moe zbiti u
nekoliko redova kao to se okean moe objasniti kapljicom?
22. Ovaj svijet je samo jedan hlad

.

ta ja imam sa ovim svijetom! Ja sam poput putnika
koji je sjeo u hlad ispod drveta da bi se odmorio, a
zatim ga ostavio.550
ta je dunjaluk? Kako ovjek sebe treba da postavi naspram
prolaznih stvari? Radi ega je doao na ovaj svijet i kuda ide?
547
V.: Ibn Mubrek, ez-Zuhd, str. 51.; Tabern, Musnedu-mijjn, 4/339.; el-
Hakm et-Tirmiz, Nevdrul-usl, 1/418.
548
V.: Buhr, Zekt, 8.; Muslim, Zekt, 63-64.
549
Tirmiz, Fedilul-dihd, 8.; Nes, Dihd, 8.
550
Tirmiz, Zuhd, 44.; Ibn Mde, Zuhd, 3.

Ovo su glavne teme filozofije i teme o kojima se govori sto-

ljeima. Kao to se vidi, te teme je Allahov Poslanik objasnio
veoma jasnim izrazima. Ove i sline teme, koje drugi nisu u sta-
nju objasniti tomovima knjiga Allahov Poslanik na najjasniji,
najjednostavniji i najizraajniji nain obrauje! Da, cijelo ovje-
anstvo se divi jasnoi koja se nalazi u njegovim rijeima...
23. Pet stvari koje nisu date

prijanjim vjerovjesnicima
:

.

.

Dato mi je pet stvari koje nisu date nikome prije
mene: potpomognut sam (od Allaha) strahom (u srcu
neprijatelja od mene) na udaljenosti od mjesec dana
(hoda); Zemlja mi je uinjena istom za seddu; pa
zbog toga, gdje god nekog ovjeka iz moga ummeta
zadesi namaz, neka klanja (tu gdje se nae); dozvoljen
mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome prije
mene; dato mi je pravo za efat (zauzimanje); i prije
mene svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja
sam poslan cijelom ovjeanstvu.551
U openitom smislu, Allah je svakom podario neke blago-
dati, a u posebnom smislu, svakom ummetu i svakom vjerovje-
551
Buhr, Tejemmum, 1.; Muslim, Mesdid, 3.

sniku podario je razliite blagodati: hazreti demu i njegovim

sinovima podario je istou i poduio ih imenima stvari; ha-
zreti Nhu borbu i odlunost; hazreti Ibrhmu ugled da
bude otac mnogim vjerovjesnicima, ljubav prema monoteizmu
i prijateljstvo sa Allahom; hazreti Msu obrazovanje, odgoj,
drutvene nauke i shvatanje drutvenih prilika; hazreti su
mehkou u meuljudskim odnosima, strpljenje, podnoenje
tekoa, toleranciju, milosre i ljubav; i prvaku svih vremena
i mjesta hazreti Muhammedu, sallallhu alejhi ve sellem, i
njegovom ummetu, kao dodatak onome to je dato prijanjim
vjerovjesnicima volju, mudrost, ravnoteu, mir, savrenstvo i
univerzalnost. Na osnovu toga, pored toga to je islm naspram
drugih vjera tea i odgovornija, moe se rei i da je ljepa, uzvi-
enija, berietnija i prikladnija ovjeku. To se smatra jednim od
svojstava Poslanikove univerzalnosti.
Gore spomenuti hads-i erf nam predoava Poslanika i
njegovu univerzalnu poruku na najupeatljiviji i najslikovitiji
nain.
asni dostavlja ove univerzalne vjere i univerzalne misije
i njeni prvi predstavnici bili su svjesni svoje dunosti i shvatili
su svoju odgovornost prilikom dostavljanja ovog univerzalnog
sistema na sve etiri strane svijeta. Da bi zavladali cijelim Svije-
tom, trali su od fronta do fronta, borili se na Allahovome Putu,
ginuli i pokazivali sve svoje sposobnosti da bi uli u Dennet i
vidjeli Allahovu ljepotu. U ime misije kojoj su posvetili svoje
due, svoje ivote su smatrali malim, najmanje koliko su drugi
voljeli svoje ivote; oni su toliko gorjeli ljubavlju da se sretnu sa
Allahom i radili na tome da uspostave hilfet (Allahovo namje-
snitvo) na ovozemaljskoj kugli tako da niko nije imao snage
da ratuje sa njima iji su se ivoti kretali putanjom okrenutom
prema drugom svijetu. Oni koji su grekom i ne znajui krenuli
tako opasnim putem protiv njih i tako postali nesretnici, od stra-

ha su na velikim udaljenostima drhtali i na samom poetku puta

se paralizovali i nestajali. Jo ako se na frontu imna velianje
Allaha pretvaralo u stanje velianstvenosti i ponosa kod vjerni-
ka! Kako je divno oruje i zatiena tvrava za one koji posjeduju
istinski imn, ova poruka:
.

Nusirtu bir-rubi mesrete ehrin Potpomognut sam
strahom neprijatelja na udaljenosti od mjesec dana!
Jedna od dimenzija univerzalnosti islma je ustupanje Ze-
mlje sljedbenicima ove vjere da je koriste kao mesdid (mjesto
sedde, damija) da bi svaki musliman izvrio svoje ibdete
onamo gdje eli ne osjeajui strogu potrebu u tom trenutku za
bogomoljom ili musalom. Druga taka univerzalnosti islma je
dozvola plijena da bi se izvravala dunost borbe na Allahovome
Putu do Sudnjega dana bez ikakvih prepreka. A posebna dimen-
zija je i dovoenje do stepena mira na drugome svijetu, u odre-
enoj mjeri, gotovo svih vjernika, putem velikog zauzimanja
(efat-i uzm). I na kraju, otvorena dimenzija univerzalnosti je
Poslanikovo slanje cijelom ovjeanstvu, dok su svi vjerovjesnici
prije njega bili slati samo svojim narodima...
Pored toga, bez ikakvih potekoa iz ovog hads-i erfa mo-
gue je izvui sljedee zakljuke:
Poslanstvo i poruka koja dolazi sa njim je takav Boiji
dar da se nikada ne moe stei trudom i radom;
Ovih pet stvari su u potpunosti Muhammedova,
sallallhu alejhi ve sellem, tekovina i nisu date nijed-
nom od poslanika i vjerovjesnika prije njega;
Uliti strah u srce neprijatelja na odreenoj udaljenosti
izraz je jednog poslanikog duhovnog stanja, i to je
Boiji poklon samo onima koji ive u toj atmosferi;

Ne vezivati ibdete strogo bogomoljama i vjerskim

slubenicima552 pored toga to predstavlja jednu di-
menziju univerzalnosti ove vjere, u isto vrijeme ozna-
ava lahkou odnosa izmeu Stvoritelja i stvorenja, na
svakom mjestu i u svakom vremenu. Ovdje je korisno
spomenuti i jo jednu poruku islma, a to je injenica
da je zemlja ista kao i voda. Pored toga, ne znam da li
ima potrebe da govorimo o vanosti istoe u islmu,
vanosti vode u ienju, njenoj ulozi u ivotu svih
stvorenja i osobenosti ienja zemljom?
U sutini, plijen nije zabranjen, ve je ta zabrana isku-
enje koje se javljalo u odreenim vremenskim perio-
dima, dok je u periodu naeg Poslanika prevazieno
sve ono zbog ega bi plijen bio zabranjen. Naroito je
plijen najbitniji i prvi izvor za borbu na Allahovome
Putu i na osnovu injenice da e

.
dihd trajati do Sudnjeg dana (El-dihdu m-

din il jevmi l-kijmeti); 553
plijen je za one koji su sebe dali ovom poslu i izvor
prihoda opstanka i premija koja ih ohrabruje, a veoma
je vaan sa aspekta nanoenja materijalne tete nepri-
jateljima, njihovom slabljenju i nedavanja prilike da se
nakon rata ponovo sakupe. Ba zbog toga to je vaan,
iako nije vdib, ipak je mubh (dozvoljen) i u isto
552
Ovim hads-i erfom se objanjava da ibdet ne zavisi samo od bogomolja, odn -
sno vjerskih lica.
553
Tabern, el-Mudemul-evsat, 5/96.; (Za ostale hadse koji ukazuju na isto
znaenje sa malim razlikama v.: Buhr, Dihd, 44.; Eb Dvd, Dihd,
4.).

vrijeme nije prepreka iskrenosti kao bitnom faktoru u

borbi da Allahova rije bude gornja;
efat (zauzimanje) je istina. Allahovom dozvolom,
svako se moe zauzimati za drugog. Meutim, u smi-
slu obuhvatnosti, veliine i naina, u jednoj mjeri naj-
vei efat (na Sudnjem danu), s kojim svi imaju veze,
podaren je samo njemu, i jedno je od svojstava Posla-
nika. Naravno i za nas je to povod ponosa i radosti...;
Prijanji pejgamberi su dolazili uim krugovima, od-
nosno, svojim narodima i plemenima, dok je Sultn
svih pejgambera doao kao Poslanik cijelom ovjean-
stvu, pa ak svim stvorenjima. Jednostavno, poslanstva
prijanjih vjerovjesnika razliitim skupinama i pleme-
nima zavisila su od opstanka tih skupina i plemena,
dok se velikim poslanstvom koje se tie svih stvorenja
ukazuje da e ono trajati sve dok je ovog svijeta.
Navest emo jo jedan od nizova rijei ispletenih od nura
oko strane koja sve okuplja i koja je veoma bitna sa aspekta sadr-
aja, snage izraza, jasnoe i sveobuhvatnosti:
24. Vjernik je ovjek odgovornosti
.

.

.

.

Svi ste vi obani i svi ste vi odgovorni za svoje stado:

vladar je obanin i odgovoran je za svoje stado; svaki o-

vjek je obanin u svojoj porodici i odgovoran je za svoje

stado; ena je obanica u kui svoga mua i odgovorna
je za ono to joj je dato na uvanje; sluga je obanin u
imetku svoga domaina i odgovoran je za svoje stado!
Svi ste vi obani i svi ste odgovorni za svoja stada!554
Arapska rije r, koja se nalazi u ovom hadsu, znai: onaj
koji neto uva, pazi, nadgleda i motri. oban je u arapskome
nazvan r zbog bitnih stvari kao to su: da bi ivotinje koje su
mu date kao emnet uvao na najsigurnijim i najboljim mjesti-
ma, da ih ne bi pojeli vuci i ostale divlje ivotinje, da bi pazio
o njima kada zatreba, da bi prirodnom istoom due prilikom
obavljanja ove svete dunosti uvijek ostao daleko od podlih po-
hlepa i da bi osjetio bol uz njihovu bol ili ukus uz njihov ukus,
svojom dubokom milosrdnou i irokim merhametom koje
osjea prema svome stadu.
I eto, u ovom smislu je rije o jednom ovakvom odnosu dr-
avnog vladara prema svome narodu. Vladar jedne drave i nje-
govi predstavnici na razliitim nivoima odgovorni su da motre i
paze na one koji se nalaze pod njihovom upravom, da zajedno sa
njima dijele alost i radost, da se zajedno spremaju za sretniju bu-
dunost te da se suoe sa njihovim potekoama i problemima...
Isti odnos treba da postoji izmeu domaina kao glave kue
i njegovih lanova porodice. Pored toga to je na prvome mje-
stu odgovoran za stvari poput opskrbe svoje porodice, njihovog
odijevanja i odgovarajueg stanovanja, takoer je odgovoran i za
stvari kojima se postie ovosvjetska i onosvjetska srea kao to su
obrazovanje, odgoj i lijep odnos prema njima.
Ista situacija je i kad je rije o odnosu ene prema svome
muu. ena je u obavljanju kunih poslova odgovorna za imetak
554
Buhr, Dumua, 11.; Muslim, Imre, 20.

svoga mua i u zatiti njegove asti i potovanja isto kao to je

oban odgovoran za svoje stado.
uvanje i budno motrenje sluge na imetak njegovog doma-
ina i situacije kada djeca paze na imetak, ast i potenje svoga
oca uvijek je vezano za misao obanina (r) i stada (rijje).
Moe se kazati da u pogledu vjere nema nijednog odgovornog
ovjeka a da nije onaj koji uva ili koga neko uva. U jednom po-
gledu, svako je poput obanina, dok je u drugom smislu poput
uvanog stada. ak jedan obanin, i da nema nekog stada koje
titi, opet je odgovoran. Da, svako je duan da titi i uva kao
emnet svoju duu, svoj razum, svoje osjeaje i sve svoje organe.
Islm je jedini ivotni sistem koji je meu nama poznatim
sistemima i vjerama do detalja ukazao na svaiju odgovornost od
efa drave pa sve do sluge u kui, i to u periodu kada se demo-
kratija nije ni sanjala, i na tom polju nije mogue pokazati drugi
sistem koji bi mu parirao.
Poslanik je kazao da je dravni vladar odgovoran i pore-
dao mu je jedno po jedno: odgovornost, granice odgovornosti,
dunosti i obaveze. On je podsjetio na odgovornosti ene i mu-
karca i u razliitim oblastima im dao odreene odgovornosti.
Kazao je ta su obaveze oca prema djeci i djece prema ocu, i
skrenuo je panju na prava i odgovornosti i jednog i drugog.
ak, ako bismo na ovu temu uzeli u obzir dogaaje u Svijetu,
otvarajui rasprave o pravima i odgovornostima sluga i radnika
u tom periodu, koji se moe smatrati veoma ranim, onda nam
islm nudi, veoma rano, jedno rjeenje za socijalni problem, ak
i prije socijalnih revolucija u povijesti ovjeanstva.
Evo vam jo jednog pejgamberskog izraza od tri-etiri rijei,
koji sadri teme od prava izmeu vladara i njegovih podanika
(veina ih je kazana u eriatskim propisima), preko prava izmeu
djece i roditelja, prava na relaciji supruga-mu i radnik-doma-
in, pa sve do problema koji zauzimaju veliko mjesto u knjigama

islamskog prava, traktatima o ahlku (moralu) i djelima socio-

logije!
25. Neki harmi i mekrhi

.
Allah vam je zabranio neposlunost majkama, ukopa-
vanje ive enske djece, neizvravanje dugova i prava
prema drugima i uzimanje onoga to vam ne pripada i
pokudio vam je da ogovarate, da mnogo zapitujete i da
pretjerujete u troenju imetka!555
Neposlunost prema majci

Biti neposluan prema majci navedeno je izrazom ukk-u
ummeht, koji nas podsjea na znaenje da onaj koji je nepo-
sluan svojoj majci kao da je prekinuo svaku pravnu vezu sa
njom i ostavio je u samoi. Iako je i neposlunost prema ocu u
istoj mjeri harm, moe se kazati da je spominjanje samo majke,
zbog potrebe zatite ena, zbog jednog dijela njihovih slabosti,
zbog prednosti nad mukarcima u merhametu i zbog toga to u
njihovoj prirodi postoji krhkost i mehkoa, te neposlunost vie i
bre utjee na njih... U isto vrijeme, ovim izrazom se ukazuje na
injenicu da majka posjeduje ista prava, zbog ega je neposlu-
nost prema ocu takoer neposlunost, ali da se nikako ne moe
uporediti sa neposlunou prema majci.
555
Buhr, Istikrd, 19. i Edeb, 6.; Muslim, Akdije, 12. i 14.

Zakopovanje ive enske djece

Zakopavanje ive enske djece u periodu dhilijeta naziva
se ve du l-bent. U tom periodu neznanja, prije islma, u odree-
nim mjestima i drutvenim slojevima novoroena enska djeca
uglavnom su se zakopavala u zemlju iva! Ovaj divlji obiaj
neki su izvravali noeni udnovatim osjeajem ljubomore, neki
zbog potekoa u opskrbljivanju porodica, neki zbog straha da
im imetak i bogatstvo putem kerki ne prijee u ruke drugih.
Bilo kojim povodom da su to inili i bilo koji faktor da je na to
utjecao, to divljatvo je trebalo da se zaustavi, i zaustavljeno je...
I u smislu zaustavljanja tog loeg obiaja u Kurn-i kermu i u
Sunnet-i sahhu (vjerodostojnom sunnetu) nalazi se veliki broj
nareenja, koja su sretno objavljena i asno kazana...
Pronevjera emneta
Ne izvravati i ne davati neophodna prava i dugove izraeno
je rijeju menun, a uzimanje i traenje onoga to je zabranjeno
razliitim metodama rijeju hte. Oboje, odnosno, ne dati ono
to je potrebno da se da i uzeti ono to se ne treba uzeti, harm
je! Linija ovog harma je neposlunost roditeljima i zakopavanje
ive enske djece. U isto vrijeme, prva od ove dvije rijei moe se
shvatiti kao neizvravanje prava koja pripadaju siromasima po-
jedinaca tako to ne udjeljuju zekjt, sadaku i ostale pomoi, a
druga rije se moe shvatiti kao proenje i traenje pomoi. Za-
koraivi jo jedan korak naprijed sa take na kojoj se nalazimo,
iz prve rijei moemo shvatiti da u zabranjeno ulazi direktno
uzimanje tueg imetka negirajui pravo drugih, neisplaivanje
ekova i drugih uplatnica, prevarantno poslovanje i sve vrste pe-
kulacija, nepravedne zarade koje se stjeu na nedozvoljen nain,
a zatim neodstranjivanje tih nepravdi, pa ak jo vee zadubljiva-
nje u njih. Pod drugom rijeju se moe shvatiti obino proenje,

zloupotreba vjerskih i nacionalnih osjeaja jednog naroda, zva-

nino i nezvanino prisvajanje imetka koji pripada narodu, kod
nekih nasilnika otvoreno ili zatvoreno, i sve vrste kraa velikih
ili malih mafijakih grupa na hiljadu i jedan nain koji nanose
tetu.
U ovom kratkom sadrajnom hadsu ukazuje se da je harm
da djeca budu neposluna svojim roditeljima, da se prekidaju
rodbinske veze, da se roditelji ne ponaaju prema svojoj djeci
nemilosrdno i neljudski, zapostavljajui osjeaj merhameta koji
je skriven u prirodi roditelja, pa ak i negirajui te osjeaje, i
ukazuje se da je harm u drutvu koje se smatra velikom porodi-
com da jedna grupa egoista smatra vrjednijim svoje line interese
tako to e ugroziti sigurnost, povjerenje, mir, istinu i pravdu,
jednostavno cio drutveni sistem. Nakon to se ukazuje na ove
harme i na meusobnu slinost, dotie se tri stvari koje su ta-
koer zabranjene, iako ne u istoj mjeri kao i gore spomenute. Te
tri stvari su: ogovaranje, postavljanje pitanja na svakome mjestu
ili dovoenje prosjatva u stanje profesije i razbacivanje imetka
na sve strane.
Prenoenje rijei
Kle ve kle znai ogovarati i prenositi rekao je rekla je.
elimo kazati nekoliko rijei vezanih za korijene ovih rijei, a
onda emo prijei na njihov sadraj. Kle ve kle se koristi za
prazne i nepotrebne prie od kojih nema ni ovosvjetske ni hi-
retske koristi. Jedna ovakva vrsta govora je drutvena bolest u
drutvima iji su pojedinci lijeni, mase nesvjesne i bez vidika,
bilo da se radi o vrsti bolesti koja se u turskom naziva laklkijt
ili o prenoenju onoga to nam nije potrebno, ili da se radi o
govorima koji se kreu oko granice zabranjenoga, ili da se radi o
bilo kojem drutvenom sloju koji ogovaraju ili, pak, prema polju

irenja ogovaranja (kao to su novine, revije, radio i televizijske

stanice). Koliko god da ima smrtonosnih prljavtina koje islm
ubraja u grijehe koji dolaze izmeu dvije vilice, sve se one razvi-
jaju i rastu u hladu ogovaranja. Zbog toga je Allahov Poslanik,
kada je meu tri poredane stvari na jednoj liniji ubrojao i govor
ili utnju, kazao:
Onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne nanosi
tetu svome komiji! Onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji
dan neka poslui svoga musafira! Onaj koji vjeruje u
Allaha i Sudnji dan neka kae dobro ili neka uti!556
Mnogo pitanja
Postavljanje pitanja na svakome mjestu ili kada je nepotreb-
no prositi, (ak se moe protumaiti i kao uobiajeno proenje),
dvije su pokuene i tetne stvari. U Kurn-i kermu i sunnet-i
sahhu proenje bez nude i potrebe je pokueno, isto kao i uvi-
jek i na svakome mjestu postavljati pitanja, ve se ljudi upuuju
u svakoj prilici da naue neto to e im biti korisno za osjeaje
i misli.
Pored toga, vidimo da se postavljanje pitanja u Kurn-i
kermu dijeli na dva dijela: pohvalno i pokueno. Kao primjer za
pohvalno i prihvatljivo postavljanje pitanja moemo navesti jet
u kome se kae:

*
Pitaju te (ashbi) ta e udijeliti,557
a kao primjer pokuenog i neodgovarajueg postavljanja pi-
tanja moemo navesti uzvieni jet:
556
Buhr, Edeb, 31.; Muslim, mn, 74-77.
557
El-Bekara, 2/215.


*
Pitaju te o dui.558
Postavljati pitanja ili ne postavljati i prositi ili ne prositi,
meu djelima onih koji se ubrajaju odgovornim u islmu, procje-
njuju se prema tome da li proistjeu iz neke potrebe ili ne i da li
su neophodni, te mogu biti ispod ili iznad linije vdiba, harm
ili mubh. Zbog toga mislim da je pogodnije zajedno tumaiti i
razmatrati ova dva problema koja izgledaju kao razliita u krugu
jednog pravca.
Razbacivanje imetka
Idatu l-ml se moe definisati kao razbacivanje imetka li-
jevo-desno ne uzimajui u obzir materijalnu ili duhovnu i ovo-
svjetsku ili onosvjetsku korist, to je i individualna i kolektivna
bolest. Da, iako ovjekovo troenje svoga imetka i bogatstva na
neodgovarajua mjesta, izgleda kao nanoenje tete samo samo-
me sebi, ipak je, sa aspekta injenice da se u njegovome imetku
nalazi i narodni imetak, nekontrolisano troenje stvar koja se
tie cijelog naroda, i u pitanju je nanoenje tete cjelokupnom
drutvu.
Hadis se zavrava ovom takom, koja je snano aktuelizira-
na u ovom naem vremenu, a koja e u budunosti jo vie dobiti
na znaaju naime pozivan za racionalnim troenjem kapitala
i njegovim valjanim investiranjem. Jo jednom elimo podsjetiti
na dubinu, obimnost i raznobojnost rijei koje je birao i koristio
Sultn govora...
558
El-Isr, 17/85.

26. Odlinost
.

Ihsn (odlinost) je da robuje Allahu kao da Ga vi-
di, a iako ti Njega ne vidi, On tebe vidi...559
Znak da je ovjek potpuni vjernik je njegovo objedinjenje
imna i islma te ivljenje u atmosferi ihsna. Vjernikov ivot u
imnu i islmu i, nakon toga, postizanje jedne dimenzije iznad
mana i islma te izvravanje obaveza koje proizlaze iz te posljed-
nje take do koje je stigao, jedna je vrsta ihsna (odlinosti), dok
je posebna vrsta ihsna ona koja proistjee iz pravila da dobro
raa dobro, a to je kada Uzvieni Gospodar uzvrati na Njemu
iskrenu predanost, a prema Njegovoj veliini iznenaenjima opi-
sanim kao:

.
ono to oko vidjelo nije, niti su ui ule, a niti je srce
ovjekovo moglo zamisliti.560
Zapravo:
A nagrada za ihsn je samo ihsn.561
Ali odlinost ovjekova je njegova iskrenost shodno dubi-
ni vjerovanja, odgojenosti i strahopotovanja, dok je odlinost
Allaha prema Njegovoj veliini i vlasti, u smislu hiljadu i jedne
inspiracije, pojaavanje i ukraavanje due roba vjerovanjem tako
to e ga pokretati nadahnua, podizanje zavjese sa oiju roba te
davanje mogunosti da shvati Istinu i mudrost stvari, uvanje
559
Buhr, mn, 37.; Muslim, mn, 1-7.
560
Buhr, Tevhd, 35.; Muslim, Dennet, 2-5.
561
Er-Rahmn, 55/60.

usta roba od beskorisnog govora te davanje mogunosti da je-

zik govori mudrou i pobuivanja osjeaja tako da oni zaplove
obzorjima Boanskog manifestiranja... Vjernik koji stigne do te
take gdje se otvara pozadina zavjese postojanja, doe u situaciju
kao da Ga vidi izvan koliine i kakvoe (bkem u keyf ).
Meutim, budui da je On takav da:
*

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti,562
vjernik koji vrsto vjeruje i zna da ga On vidi, s obzirom na
uzvienost i blagoslovljenost tog Allahovog vienja njega, skoro
da nikad ne smee s uma. Onako kako posta, dok iekuje tre-
nutak iftara, u svijesti ima i predodbu slasti samog iftara, tako
isto i vjernik koji ovaj ivot provodi u raznim oblicima pokorno-
sti Bogu, u iskrenosti, poniznosti i skruenosti, uz kratkotrajno
i nepotpuno vienje u svojoj svijesti ima i predodbu slasti onog
potpunog vienja na ahiretu, kojem ide ususret. Tako njegov
ovosvjetski ivot koji traje odreen broj dana izgleda kao
permanentan post, sve dok se ne susretne sa svojim Voljenim. Na
taj nain jedan njegov ivot se nadaje kao hiljadu ivota.
Da, rob, da bi vidio Sultna ezela i ebeda563, i da bi time
osjetio slast tog sastanka, osjea duboku slast i kada zna da ga
On vidi, prati, motri i zna za njega dok je u slubi Njemu. Pored
toga to osjea slast, tada vjernik, i kada obavlja neto najmanje,
ini to s najdubljim osjeajem da izvrava ibdet.
Ovo je mini prozor samo malo otvoren prema rijeima na-
eg Pejgambera! Ovo su samo tri-etiri rijei od Sultna govora,
koji je poput onoga koji dijeli bisere. I ovo je opirni sadraj koji
nam govori da ne moe stati u tomove knjiga!
562
El-Enm, 6/103.
563
Ezel i ebed bespoetna i beskrajna vjenost.

Ovo je samo jedna kap iz okeana, jedan atom od Sunca i

jedan traak svjetlosti od zvijezda koje plove vasionom! Prevoditi
obasjavajue rijei koje su ogledalo manifesta ahmedanske istine,
i objanjavati ih prema njihovoj vrijednosti, vjerovatno je posao
neznalica koji ne znaju ni jedne rijei... Dodue, mi smo trenut-
no, znajui, poinili takvo nepotovanje... I na poetku i na kraju
njemu se pokoravamo i molimo Allaha da nam grijehe oprosti.
Na samom poetku smo kazali da objasniti njegove svijetle
rijei sa svim dimenzijama prevazilazi nae moi i ukazali smo
da jo ekamo da se pojave oni koji e to uiniti profesionalno.
Pored svega toga, opet smo se donekle ohrabrili, i ako smo po-
kuali da analiziramo neke aspekte nekih hadsa, ono to nas je
ohrabrilo na tu analizu jeste nekoliko svijetlih rijei iz tog ra-
zuenog svijeta, dubina njihova sadraja, jasnoa izraza i snaga
govora. I to smo uinili na jeziku koji je jasan obinom ovjeku.
Molim Allaha da nam grijehe oprosti i da uini da nam
dobri ueni ljudi toleriu nenamjerne manjkavosti.
5. DOVA NAEGA POSLANIKA SA

ASPEKTA METODE I IZRAAVANJA
Izmeu ostaloga, elim vam skrenuti panju na nekoliko

dova koje je uio na Poslanik. Rijei koje je on koristio u svojim
dovama i dubina rhanijjeta u njima posebne su i predstavljaju
velianstveno bogatstvo do koga niko drugi ne moe stii. e-
lim kazati da je, bez imalo sumnje, svaka dova koju je prouio
Allahov Poslanik poput knjige (sa aspekta znaenja koje u sebi
sadri). Isto kao to su njegove rijei iznad rijei svih ostalih lju-
di, tako su i dove koje je on uio veoma, veoma sadrajnije i
dublje od dova koje su uili i koje e uiti svi ostali ljudi zato to
je Uzvienoga Gospodara najbolje poznavao i od Njega je najvie

strahovao Allahov Poslanik! Kada je tako, on je taj koji e uiniti

najiskreniju dovu koja e biti i na najviem nivou. Njegova dova
je prijatna. Prvak svih prvaka poduava nas sljedeom dovom:
Kada hoete da zaspite, uzmite abdest kao kada ga
uzimate za namaz i zamolite:

.

Moj Allahu! (Nadajui se Tvome rahmetu i strahujui
od Tvoje kazne), Tebi predajem svoju duu, Tebi okre-
em svoje lice, Tebi se preputam, na Tebe oslanjam
svoja lea. Osim Tebe, nema druge zatite i drugog
oslonca. Povjerovao sam u Knjigu koju si objavio i Po-
slanika koga si poslao.564
Rijei koje su upotrijebljene u ovoj dovi toliko su zadivljuju-
e i toliko izvanredne da je nemogue kazati neto iznad toga.
Zbog toga to emo kasnije u jednom odvojenom poglavlju
govoriti o dovama Allahovoga Poslanika, ovdje neemo uzimati
u obzir detalje, ve elimo samo skrenuti panju na jasnou i
ljepotu izraza u tim njegovim dovama.
Jedna druga njegova dova glasi ovako:

.

.

564
Buhr, Daavt, 6. i 9.; Muslim, Zikr, 56-58.

Allahu moj, odvoji me od grijeha kao to si odvojio

istok i zapad! Allahu moj, oisti me od grijeha kao to
se isti bijela odjea od neistoe.565
Izrazi u ovoj dovi se mogu objasniti u tomovima knjiga... i
nemam nita drugo kazati. Da, on je i samo on Sultn dova.
Evo jo jedne njegove dove:

...

.
.
Allahu moj! Molim Te da mi podari svako dobro,

ono koje znam i ono koje ne znam, i koja si mi dao
i koja e mi dati. Allahu moj, traim zatitu od svih
zala, onih koja znam i onih koja ne znam, i koja su me
nala i koja e me snai.566
U tom smislu, evo jo nekoliko bisera i koralja iz Poslaniko-
vih, sallallhu alejhi ve sellem, sadrajnih i sveobuhvatnih dova:
Allahu moj! Niko ne moe sprijeiti ono to Ti podari,

a ono to Ti sprijei niko ne moe podariti! I trudbe-
niku trud njegov nee vrijediti nita ako Ti ne dadne
rezultat!567
565
Buhr, Ezn, 89.; Muslim, Mesdid, 147.
566
567
Buhr, Ezn, 155.; Muslim, Salt, 205.; Eb Dvd, Salt, 139.


.

. .
.

.

Allahu moj! Nisam kazao nijednu rije, niti ijednu za-
kletvu, niti sam dao ijedno obeanje, niti sam uinio
neko djelo a da sve to nisam zatraio od Tebe. Ono
to Si poelio da bude bilo je, a ono to nisi poelio
da bude nije bilo. Sva mo i snaga pripadaju samo
Tebi. Zaista si Ti svemoan. Allahu moj! Svaka moja
dova koju prouim neka je na onoga kome si se Ti
smilovao, i svako prokletstvo neka je na onoga na koga
je Tvoje prokletstvo. Ti si moj Zatitnik i na ovome i
na drugome svijetu. Usmrti me kao muslimana i ubroj
me meu svoje dobre robove.568
Allahu moj, molim Te, podari mi zadovoljstvo Tvo-

jim odredbama i slast gledanja u Tvoju ljepotu nakon
568
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/191.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 5/119. i
157.; Hkim, el-Mustedrek, 1/697.

moje smrti, prije nego me snae neka teta i smutnja

koja odvodi u zabludu. Traim zatitu od Tebe da me
sauva od nasilja i injenja nasilja, od neprijateljstva i
injenja neprijateljstava, od injenja grijeha i od ulaska
u grijeh koji nee biti oproten.569

.

Ako me prepusti meni, ostavit e me u slabosti, za-
visti, grijehu i grekama. Ja se oslanjam samo na Tvo-
ju milost, oprosti mi sve grijehe, jer grijehe samo Ti
oprata! Primi moje pokajanje, jer pokajanja samo Ti
prima i Ti si milostiv.570

. .

569
570

.

.

Allahu moj! Ti si Taj koji najvie zasluuje da Mu se

ime spominje; Ti si Taj koji najvie zasluuje da mu se
klanja; Ti si Taj koji najvie pomae meu onima od
kojih se pomo trai; Ti si najmilostiviji meu onima
koji imaju snage i vlasti; Ti si najdareljiviji meu oni-
ma od kojih se trai i najvie daje meu onima koji
daju; Ti si Vladar svega postojeeg i Ti nema druga;
Ti si Jedini, koji nema slinoga. Osim Tebe, sve je su-
eno da propadne i nestane! Tebi se pokorava samo uz
Tvoju dozvolu, i Tebi neposlunost biva samo uz Tvoje
znanje. Tebi pripada pokornost, a Ti za to nagrau-
je, i Tebi je neposlunost, a Ti oprata. Ti si svemu
najblii svjedok i Ti si svakome najblii zatitnik. Ti
zaustavlja elje strasti i Ti za vrat hvata koga hoe.
Ti si zapisao djela (koja e ljudi initi) i odredio si im
trenutke kada e umrijeti. Srca Tebi hrle. Skriveno kod
Tebe biva otvoreno. Dozvoljeno (hall) je ono to si Ti
dozvolio, a zabranjeno (harm) je ono to si Ti zabra-
nio. Din je ono to si Ti propisao, nareenje je ono to
si Ti odredio, stvorenje je ono to si Ti stvorio i rob je
onaj koji je Tebi rob. Ti si Blagi i Milostivi Allah. Mo-
lim Te, tako Ti nura Tvoga lica koji osvjetljava i nebesa
i Zemlju, tako Ti svakog Tvoga prava i tako Ti prava
svakog onog koji od Tebe trai, oprosti mi u ovom ju-
tru i ovoj noi i zatiti me svojom moi od Vatre.571
571

.
.
Allahu moj, molim Te da mi podari svako dobro za
koje Te molio Tvoj vjerovjesnik Muhammed, sallallhu
alejhi ve sellem, i traim zatitu da me sauva od sve-
ga onoga od ega je traio zatitu od Tebe Tvoj vjero-
vjesnik Muhammed, sallallhu alejhi ve sellem572
Allahu moj, traim zatitu od Tebe da me sauva od

beskorisnog znanja, od srca koje ne strahuje, od neza-
sienog nefsa i neprihvaene dove.573
Allahu moj, molim Te, podari mi ustrajnost u poslu.

Molim Te, podari mi odlunost na Pravome Putu.
Molim Te, podari mi zahvalnost na blagodatima i lje-
potu u ibdetima. Molim Te, podari mi iskren jezik
i isto srce. Traim zatitu od Tebe da me sauva od
zla koje Ti zna. Molim Te da mi podari dobro koje
572
Tirmiz, Davt, 88.
573
Muslim, Zikr, 73.; Eb Dvd, Vitr, 32.; Tirmiz, Davt, 68.

Ti zna i traim oprosta od Tebe za sve to Ti zna,

jer Ti si Allmul-gujb Onaj koji zna sve vidljivo i
nevidljivo.574
.

Allahu moj, molim Te da mi podari mo za inje-
nje dobrih djela i za naputanje loih djela, i da volim
siromahe, i molim Te da mi grijehe oprosti, da mi se
smiluje i da me usmrti prije nego me stavi na iskue-
nje sa smutnjama ljudi. Molim Te da mi podari ljubav
prema Tebi, prema onima koji vole Tebe i prema djeli-
ma koja e me pribliiti Tvojoj ljubavi.575

.
.

Allahu moj, molim Te da mi podari dobro u svakom
poetku i na svakom kraju, najopirnije dobro, poet-
no i krajnje, otvoreno i skriveno, i najvie derede u
Dennetu, mn!576
574
Tirmiz, Davt, 23.; Nes, Sehv, 61.
575
Tirmiz, Tefsr (38.), 2. i 4.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/243.
576
Tabern, el-Mudemul-kebr, 23/316.; Hkim, el-Mustedrek, 1/701.

Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti se

zahvaljujem i da Ti lijepo ibdet inim!577
.

Allahu moj, molim Te da mi podari uputu, bogobo-
jaznost, estitost i bogatstvo due.578
Allahu moj, uini kraj svakog mog posla lijepim i sa-

uvaj me od propasti na ovom i patnje na drugome
svijetu!579
Meu ovim izrazima nije mogue ni jednu jedinu rije od-
straniti. Harmonija u nizu rijei je izvanredna. Nemogue je do-
stii ovakve dimenzije dove. Da, Allahovom Poslaniku ak ni u
dovama nema slina!
Svi veliki dobri robovi radili su na tome da svoje molitve
i vapaje ukrase i oive izvodima iz dova Allahovoga Poslanika,
i tako su kucali na vrata Uzvienoga Gospodara njegovom do-
vadijskom rukom. U dovama naeg Vjerovjesnika postoji takav
izraz, nain i nrnijjet (svjetlotvornost) da se njegove rijei od
rijei drugih odmah prepoznaju i odvajaju tako to se kae: Ova
rije pripada hazreti Muhammedu Mustafi, sallallhu alejhi ve
sellem...
Lino, dok uim dove i molitve od osoba poput Hasana
azelja, Ahmeda Bedevja, Ahmeda Rufja i h-i Gejlnja,
577
Eb Dvd, Vitr, 26.; Nes, Sehv, 60.
578
Muslim, Zikr, 72.; Tirmiz, Davt, 72.
579
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/181.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 2/33.

zaboravim na samog sebe, pa ak, dok uim neke odlomke, ne

mogu da izdrim... I njihove dove su izvanredne! Meutim, svi
su uzeli citate i odlomke iz nekih Poslanikovih dova i stigli su
do toga bogatstva tako to su njegove dove stavili u svoje izraze.
Zbog toga, i mi dove ovih velikana inimo efadijama u naim
dovama i kucamo na vratima Rahmeta s nadom da nam se uka-
bule dove.
Kao zakljuak, recimo da su svi izrazi Allahovoga Poslanika
dokaz njegovog fetneta (otroumnosti), dok neke njegove rijei,
zbog toga to su devmiu l-kelim, imaju posebnu vanost. Nje-
govi izrazi i stil u dovama pripadaju ovoj grupi. Otuda i njegove
rijei i njegove dove pokazuju njegovu pejgambersku logiku, od-
nosno, da mu je razum programiran sa drugim svijetom i da
potjee sa inspiracionog izvora. Jednostavno, on nije nita drugo
osim Vjerovjesnik i Sultn svih vjerovjesnika...
6. NEKA OSTALA SVOJSTVA NAEG

POSLANIKA, S.A.V.S., SA ASPEKTA FETNETA
a. Milost i milosre
Milost i milosre Allahovoga Poslanika posebna su dimen-

zija njegove otroumnosti. U njegovoj milosrdnosti i milosti u
isto vrijeme je skrivena posebna dubina njegovog izvanrednog
shvatanja stvari. Da, na Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem,
kao poseban predstavnik milosti i milosrdnosti Uzvienoga Gos-
podara, na zemlji je koristio utjecaj ova dva blagoslovljena svoj-
stva poput eliksira i tako zavladao svim duama. Zapravo, izvan
milosra, samilosti, mehkoe i iskrenosti sa srca, ne postoji dru-
go sredstvo koje e u toj mjeri privui skupine ljudi da prihvate
nekog ovjeka. Tako je i Allahov Poslanik svojom unutranjom

finoom, izvanrednom sposobnou i otroumnou veoma

dobro iskoristio milost i milosre kao posebnu dimenziju svog
fetneta, to je i poseban dokaz njegovoga poslanstva.
Allah, delle nuhu, njega je poslao kao milost svim naro-
dima i svjetovima. Da, on, milost svoga Gospodara prenosi ve-
oma jasno i svijetlo. On je poput izvora usred pustinje, ili poput
Kevser-vrela, i ko god uzme posudu i doe na taj izvor, napuni
svoju posudu, a i napije se koliko hoe. Eto, takav je on sa aspek-
ta milosti, poput Kevser-vrela koje je svima pristupano... Svaki
pojedinac koji eli moe se od njega okoristiti.
On je svojom impresivnom otroumnou, onu milost koja
se nalazila u njegovoj prirodi uinio otvorom milosti za lov na
srca. Tako onaj ko se nae u tom arobnom ozraju, naao se na
putu za Dennet i na vrhuncu radosti i sree. Eto tako je rahmet
(milost) arobni klju koji se nalazi u ruci Allahovoga Poslanika.
On je ovim kljuem otkljuao sve katance koji su bili zahrali ili
se mislilo da se ne mogu otkljuati, i tako potpalio lu imna u
njihovim srcima.
Taj zlatni klju je pored svih ljudi predan ovjeku zlatne
due, ija je ruda zlato bez primjesa, hazreti Muhammedu Mu-
stafi, sallallhu alejhi ve sellem. Jer on je najdostojniji meu lju-
dima da uzme taj klju. Da, Allah emnet uvijek daje onima koji
to zasluuju, a klju srca koga je dao ljudima kao emnet dao je
Prvaku svih stvorenja na oba svijeta, koji je za to najzasluniji.
Allah, delle nuhu, je njega poslao kao milost svim svjeto-
vima, a on je tu milost izvanredno u jednoj ravnotei na najljepi
nain iskoristio. I ravnotea u milosti je veoma bitna.

Pretjerivanje i zaostajanje u milosti

Isto kao to u svakom poslu postoji pretjerivanje i zaosta-
janje, tako je i sa upotrebom milosti. Najklasiniji primjer zlo-
upotrebe milosti mogue je primijetiti u idejama i ponaanji-
ma nekih grupa koje sebe smatraju humanistima. Oni, s jedne
strane, govore o neuravnoteenom humanizmu i ljubavi, dok, s
druge strane, nijedan od njih se iskreno ne interesuje za jednog
vjernika i pobonog ovjeka, i u tome su ivi primjer. Kada bi
im se dalo fursata, muslimane i pobone ljude bi popili u kapi
vode. Njihova ljubav je samo prema njima samima i onima koji
kao oni razmiljaju! Dodue, ova ljubav nije ona koju mi znamo
kao ljubav portvovanja, ve je to ljubav zasnovana na temeljima
interesa. Meutim, milost Prvaka svih stvorenja na oba svijeta
kretala se prema svima i obuhvatala je i obuhvata ne samo ovje-
anstvo ve sva stvorenja...
Od milosti iji je predstavnik Allahov Poslanik koriste se
vjernici jer je on prema vjernicima raf (blag) i rahm (milostiv).580
Iskren je, blag i veoma merhametli. Od milosti iji je on pred-
stavnik, pored vjernika, mogu se okoristiti i nevjernici i licemjeri
(munafici). ak od dove milosti na sebi specifian nain ima
koristi i melek Dibrl.581 irinu te milosti izmjerite injenicom
da je ak i ejtan pogledao u tu milost i ponadao se.582
Milost iji je on predstavnik nije ograniena odreenim
ljudima i odreenim grupama. On milost ne upotrebljava kao
sredstvo eksploatacije, kao to to neki ine.
580
Et-Tevbe, 9/128.
581
Kd Ijd, e-if, 1/17.
582

Prijevara humanizma
Danas je realnost da jedan dio pokreta i pravaca, da bi pre-
varili ljude, koriste ih kao paravan. Molim vas, koja je razlika
izmeu takvih i blizine zmije koja se primakla ovjeku da bi ga
ujela? Ljubav koju predstvalja Allahov Poslanik ne smije se pomi-
jeati sa ovom vrstom ljubavi. Da, shvatanje ljubavi u islmu je,
kao i u svim ostalim stvarima, samo po sebi specifino tako to
se uspostavlja ravnotea izmeu ovog i drugog svijeta.
Hazreti Muhammed, alejhis-selm, prihvatio je sve ljude
ljubavlju koja je kao poruka obuhvatila cijelo ovjeanstvo i sva
stvorenja. Ali, kao to smo gore naveli, to njegovo ogromno mi-
losre i dubinska milost nije ostala samo kao ideja ispisana na
stranicama knjiga, kao to je sluaj sa onima koji su zloupotrije-
bili ljubav i milosre. Suprotno tome, za najkrae vrijeme ta na-
ela su u praksi provedena i predstavljena sa punom iskrenou.
Zapravo, ne postoji nijedna Poslanikova ideja a da nije provedena
u praksu. On je u potpunosti bio ovjek akcije i poleta.
Ono to je Allahov Poslanik kazao svojom milou koja
obuhvata sva stvorenja, sa srca i najiskrenije, i ona znaenja koja
su se uzdizala iz srca kosmosa, uvijek su provedena u praksu. Na-
primjer, on je tako pounim i konkretnim primjerima objasnio
kako treba imati njenosti prema ivotinjama! Teko je zaboravi-
ti ova dva primjera koja navodi Allahov Poslanik:
Uzvieni Allah je zbog psa oprostio jednoj nemoral-
noj eni i uveo je u Dennet. Pas je bio pored bunara i
od ei je isplazio svoj jezik. Ba u tom trenutku je na-
ila ta ena, koja nije mogla odoljeti, kada je vidjela psa
u tom stanju, ve je odmah uzela kai i vezala za njega
cipelu i tako izvadila vode iz bunara i napojila psa. Na
taj nain je pas spaen od smrti. Ovaj njen postupak

prema psu bio je uzrok njenom oprostu i Allah je tako

uveo u Dennet.583
Na suprotnom polu, Allahov Poslanik objanjava slijedei
primjer:
Jedna ena je ula u Dehennem zbog make, jer joj
nije davala da jede i pije. Tako je maka umrla od gla-
di. Ta ena je zbog toga kanjena Dehennemom.584
Allahov Poslanik je doao sa dunou da dostavi poruku te
sveobuhvatne milosti. On je Menhelu l-azbi l-mevrd, odnosno,
izvor slatke vode, i ko god spusti svoju kofu u taj izvor, u njemu
e nai milosti. Ko bude pio vodu ivota iz njegove ruke, duhov-
no e postii besmrtnost.
Kamo sree kada bi oni koji se nalaze prisilno nagraeni
(debr lutf) pored ovog Kevser-vrela znali Poslanikovu vrijed-
nost!
Da ne bi kazane rijei ostale apstraktne, elim navesti neko-
liko konkretnih primjera. Ali, prije toga, ne mogu a da vam ne
skrenem panju na sljedeu injenicu.
On je u svemu bio na vrhuncu

Oni koji meu ljudima napreduju u nekim profesijama, u
drugim oblastima su toliko zaostali da to svako moe primije-
titi.
Naprimjer, jedno vojno lice ili jedan uesnik u ratu, koliko
god da je uspjean u vojnoj struci i koliko god da ima uspjenu
vojnu karijeru, ponekad u drugim oblastima ne moe shvatiti ili
osjetiti neke stvari ni koliko jedan obanin. ak ponekad, zato
583
Buhr, Enbij, 54.; Muslim, Selm, 153-155.
584
Buhr, Muskt, 9.; Muslim, Selm, 151-152.

to je ovakvoj osobi u karakter ulo ubijanje, ovaj ovjek nema

nimalo saosjeanja jer je, ubijajui druge, u odreenoj mjeri za-
slijepio svoje osjeaje i nakon toga moe da ne osjeti alost zbog
ubistva bilo koga.
Jedan politiar je veoma uspjean u politici, ali u toj istoj mje-
ri moe da odustane od istine i tako omalovai prava drugih ljudi.
Odnosno, onoliko koliko je uspjean na polju politike, isto toliko
je neuspjean u istinitosti i plemenitosti. Ovo znai, dok se na ne-
kome mjestu uzdie ka vrhu, na drugome mjestu sputa ka dnu.
Vidite ovjeka koji je sebe bacio u vrtlog pozitivizma i tri
da sve dokae iskustvima i eksperimentima, s druge strane, u
njegovom duhovnom ivotu nije jo ni na nuli. Ima onih koji se
ponekad na polju razuma uzdiu ak do Everesta, dok u duhov-
nom ivotu silaze do Ltovog jezera.
Koliko ima ljudi koji rade da sve pripiu materiji i ija je pa-
met sila u oi, ali su, naspram logike Objave, gluplji od glupih,
i naspram tih znaenja, oni su slijepi.
Kao to se shvata iz ovog kratkog objanjenja, ima onih koji,
pored toga to su uspjeni u odreenim oblastima, ba nimalo
nisu bili uspjeni u oblastima koje su mnogo vanije i od ivot-
nog su znaaja, odnosno, suprotna svojstva koja se nalaze kod
ljudi, kao da djeluju jedna protiv drugih; dok se jedno proiruje i
pokazuje svoju snagu, drugo atrofira i ostaje manjkavo.
Meutim, stanje kod Allahovoga Poslanika uope nije ta-
kvo. On je pored toga to je vojskovoa, i ovjek sveobuhvatnog
saosjeanja. On vodi politiku, ali isto toliko je plemenit i prija-
tan... Pored toga to daje vanost iskustvu, on je na samom vrhu
duhovnog ivota.
Najupeatljivije primjere toga mogue je primijetiti u Bici
na Uhudu. Zamislite, na tome mjestu je kao ehid poginuo ha-
zreti Hamza, radijallhu anh, amida i brat po mlijeku Allaho-

vome Poslaniku, koji ga je volio koliko sebe. Pored toga to je pao

kao ehid, tijelo mu je na komade isjeeno.585 Takoer, tu mu je
posjeen, kao kada se meso sijee na panju, tetkin sin Abdullh
ibn Dah, radijallhu anh.586 ak je i njegova mubrek glava
ranjena, zubi su mu polomljeni, a tijelo mu je sve bilo u krvi.587
U toj guvi, u kojoj su neprijatelji navalili svojom mrnjom i
neprijateljstvom i svom svojom snagom u elji da ubiju njega, on,
velianstven nad svim velianstvenim stvorenjima, u strahu da
e ih Allah unititi zbog njegove krvi koja se prolijeva zemljom,
drhtei izgovara rijei:

.
Allahu moj, oprosti mome narodu jer oni (mene) ne
znaju!588
Kako je ovo divno shvatanje milosti: da se moli za one koji
hoe da ga ubiju, a ostaje zatvoren proklinjanju i bedovi!
Do osvajanja Mekke kao da nije bilo zla koje mu njegovi
neprijatelji nisu uinili. Samo zamislite: bojkotuju vas, progo-
ne vas iz zaviaja i kua, ostavljaju vas nasred pustinje, zatim
okae jedan otrovni ugovor na zid Kabe i kau vam: Sa ovim
ljudima koje smo izolovali zabranjena je trgovina na pijacama
i zabranjeno vam je s njima stupati u brak... i tako e vas pod
tako tekim uvjetima u pustinji drati tri godine ak ni bli-
nji vam ne mogu pomagati i vi ete opstajati u ivotu tako to
ete jesti drvee, lie i travu. Djeca i starci e umirati od gladi...
Ba nimalo ljudskosti i dostojanstva neete vidjeti... Kao da to
585
586
587
Buhr, Megz, 24.; Muslim, Dihd, 101-104.
588
Buhr, Enbij, 54.; Muslim, Dihd, 104-105.; Kurtb, el-Dmi li ahkmil-
Kurn, 4/199-200.

nije dovoljno, poslije toga e vas istjerati iz vaih rodnih gruda i

prognati u druga mjesta... ak ni tamo vas nee ostaviti na miru
ve e vam, razliitim varkama i smutnjama, svakoga dana prije-
titi... Nakon toga ete se nekoliko puta sa njima hvatati ukotac
na Bedru, Uhudu i Hendeku, i uvijek ete biti uznemiravani...
ak e vam oduzeti najprirodnije pravo: da posjetite Kabu... Jo
tee od toga, vratit ete se prihvatajui naizgled najtee uvjete i,
poslije svega toga, Uzvieni Gospodar e vas poastiti da na elu
velike vojske osvojite Mekku. Da zavladate njom, kako biste se
ophodili prema njima? Da li biste mogli rei: Idite, svi ste slo-
bodni, danas za vas nema prijekora?589
Ja, lino, na svoju odgovornost, da nisam nauio od Posla-
nika, ne bih se tako ophodio prema njima. Pretpostavljam da
ve svi vi dijelite isto miljenje sa mnom. Ali, dok je on ulazio u
Kabu sa titom na leima i glavi, sa maem u ruci, sa strijelama
na ramenu i sa konjem, u isto vrijeme, on je bio junak milosti.
Upitao je Mekkelije:
ta oekujete od mene?
Svi su odjednom odgovorili: Ti si estiti sin estitoga! Od
tebe se samo estitost moe oekivati!
On je njima rekao isto to je i hazreti Jsuf, alejhis-selm,590
rekao svojoj brai:
Ja vas sada neu koriti ree Allah e vam opro-
stiti; od milostivih, On je najmilostiviji.591
On u svome ivotu nikada nije bio nemaran u predostrono-
sti. Ne postoji drugi ovjek koji je toliko zbliio i vrsto ujedinio
tedbr i tevekkul (predostronost i oslanjanje na Allahovu pomo)!
589
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 5/74.; Bejhek, es-Sunenul-kubr, 9/181.
590
Jsuf, 12/92.
591
Bejhek, es-Sunenul-kubr, 9/118.

Kada je iziao na Bedr, isprobao je svoje ashbe. Svaki od

njih je bio poput atomske bombe... i svaki je nosio u sebi entu-
zijazam koji je bio dovoljan za jednu vojsku. Sad ibn Muz,
radijallhu anh, dao je primjer tog entuzijazma kada je kazao:
Allahov Poslanie, tjeraj svoga konja do Berk-i Gimda! Nije-
dan od nas nee za tobom zaostati! Koliko su naroito misaone
rijei ove linosti u nastavku njegova govora: ivoti su nam,
evo, ovdje, uzmi koji god hoe, Allahov Poslanie! Imeci su
nam, evo, ovdje, uzmi koliko god hoe i daj kome god hoe,
Allahov Poslanie!592
Vojnici su bili spremni. Svi su bili po jedan Sad ibn Muz,
radijallhu anh, ali, i pored toga, Allahov Poslanik nije omalo-
vaio predostronost te je, bez imalo neopreznosti, izvrio sve
potrebne pripreme za bitku. Nakon ove fizike (fi l) dove podi-
gao je i otvorio svoje ruke i poeo se moliti Uzvienom Gospo-
daru vapajem koji se uzdizao iz dubina srca. Tako je uio dovu
i molio se da je zaboravio na sebe, da mu je ak ogrta sa njega
pao, a on to nije primijetio. Hazreti Eb Bekr, radijallhu anh,
koji je pratio taj prizor, nije mogao izdrati ve mu se pribliio i
ponovo ga ogrnuo ogrtaem rekavi mu: Dovoljno je, Allahov
Poslanie! Allah tebe nikako nee oalostiti! Dovoljno je ovoliko
molbe i vapaja.593
Da, s jedne strane, toliko mnogo predostronosti, a s druge
strane, oslanjanje na svoga Gospodara na takvom nivou to je po-
sebno svojstvo koje moe imati samo jedan takav savreni ovjek...
592
593
Muslim, Dihd, 58.; Tirmiz, Tefsr (8) 3.

Univerzalna milost
Kao to sam kazao na poetku, Allahov Poslanik je ovjek
koji je predstavljao milost od koje su se okoristili svi, i vjernici, i
nevjernici, i munafici. Vjernik se okoristio od njega jer on kae:
.

Ja sam vjernicima blii od njih samih...594
Dodue, mufessiri (komentatori Kurna), oslanjajui se na
jet:
Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima nego oni
sami sebi...,595
kau: Allahov Poslanik je za vjernike vei ponos nego to
su oni sami sebi. Meutim, u sutini, oba znaenja su bliska
jedno drugom. Mi njega volimo vie nego sami sebe, a i Allahov
Poslanik one koji ga toliko mnogo vole u istoj mjeri toliko voli,
jer je on najplemenitiji ovjek.
Ovo je jedna razumna i logina ljubav. Iako ova ljubav ima
svoju osjeajnu stranu, ona je mnogo vie dimenzionirana spo-
znajom i dubokom logikom. Ako bi se malo pregledala i prera-
dila, ona bi u ovjeku pruila takve korijene da bi taj ovjek, isto
kao to je Mednn traio svoju Lejlu, traio na svakome mjestu
Allahovoga Poslanika. I sve dok bi ga traio i prilikom svakog
spomena njegovog imena, okvasile bi mu se nosnice; ivot pro-
veden bez njega u njegovim oima bio bi tuga i bol..., i zbog
Poslanika bi plakao i jecao poput naja.
Da, Allahov Poslanik nam je blii od nas samih. Kako da
nije kad mi vie puta sami sebi uinimo zlo i loa djela. S druge
594
Buhr, Keflet, 5. i Istikrd, 11.; Muslim, Dumua, 43. i Ferid, 14-16.
595
El-Ahzb, 33/6.

strane, od njega smo samo vidjeli i osjetili poast, dobrotu, mer-

hamet, saosjeanje i plemenitost. On je predstavnik Allahovog
rahmeta. Kada je tako, naravno, da je on nama blii od nas sa-
mih.
On kae:
...

Ja sam vjernicima blii od njih samih...
Ako elite, proitajte ovaj jet:
Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima nego oni
sami sebi...596
a zatim se u nastavku kae:
Ko ostavi neki imetak, on pripada njegovoj rodbini, a
ko ostavi neki dug i otie, to pripada meni.597
U pozadini ovog hadsa nalazi se sljedei dogaaj.
Jednog dana je donijet jedan mejt. Trebalo mu je namaz
klanjati. Allahov Poslanik je upitao:
Da li ima dugova?
Oni koji su bili prisutni kazali su: Ima, Allahov Poslanie,
i to mnogo dugova! Nakon toga, Allahov Poslanik je rekao:
Klanjajte vi njemu namaz, a ja duniku ne mogu kla-
njati namaz.
Meutim, i njemu samom je bilo veoma teko u takvoj
situaciji. Odmah nakon toga objavljen je gore spomenuti jet.
Kasnije, kada je Allahov Poslanik doao do nekih materijalnih
sredstava, rekao je:
596
El-Ahzb, 33/6.
597
Buhr, Istikrd, 11.; Muslim, Ferid, 14-16

Ja sam njegov zastupnik. Oni kojima je neto dugo-

vao neka dou kod mene.598
Bliskost Allahovoga Poslanika vjernicima, i na ovom i na
drugom svijetu, vie nego to su oni sami sebi, je milost. Ova
strana njegovog rahmeta vjeno e trajati.
On je jedna vrsta milosti i za munfike. Munfici, zbog te
sveobuhvatne milosti, nisu kanjeni na ovome svijetu. Dolazili
su u damiju, etali su meu muslimanima i koristili sva prava
koja su imali muslimani. Allahov Poslanik u vezi sa njima nije
pocijepao zavjesu (da ih drugi vide). Znao je ta veina njih mi-
sli u sebi. ak je to i kazao Huzejfi, radijallhu anh.599 Prema
predaji, zbog toga je i hazreti Omer, radijallhu anh, pratio Hu-
zejfu, radijallhu anh, i ne bi klanjao namaz onome kome on ne
bi klanjao.600
Pored toga, islm ih nije otkrio. Oni su uvijek bili meu
vjernicima i, u najmanju ruku, ponekada su posumnjali u svoje
nevjernitvo. Na taj nain im ovosvjetske slasti nisu bile potpuno
gorke, jer ovjek koji vjeruje da e nestati, ne moe uzeti okusa
ovoga svijeta. Ali, ako je imalo posumnjao u svoje nevjernitvo,
koliko da kae: Moda postoji drugi svijet, mogue je da nije
zagorao u potpunosti ivot na ovome svijetu. Eto, u tom smislu
Allahov Poslanik je u jednoj mjeri bio milost i za munfike.
I nevjernik se okoristio milou Allahovoga Poslanika, jer pri-
janje narode i plemena Uzvieni Gospodar je odjednom unitavao
zbog njihovog nevjerovanja i nepokornosti, dok je, nakon dolaska
poslanstva Allahovome Poslaniku, ukinuo kaznu potpunog unite-
nja, zbog ega su se ljudi spasili od jedne takve vrste kazne i patnje.
A to je za nevjernike, u ime ovoga svijeta, velika milost.
598
Buhr, Keflet, 5. i Istikrd, 11.; Muslim, Dumua, 43. i Ferid, 14-16.
599
Ibn Esr, Usdul-gbe, 1/468.
600

U vezi s ovim Uzvieni Gospodar je, obraajui se Svome

Miljeniku, objavio sljedei jet:
Allah ih nije kaznio, jer si ti meu njima bio; i Allah ih

nee kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.601
Da, zbog potovanja prema naem Poslaniku, Uzvieni
Gospodar je ukinuo kaznu potpunog unitavanja. Hazreti Me-
sh je govorio:
Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprosti, silan i
mudar Ti si!602
A pogledajte vrijednosti i dragocjenosti naeg Poslanika kod
Allaha te mu se On, Uzvieni, obraa rijeima:
Allah ih nije kaznio, jer si ti meu njima bio...
Odnosno, sve dok ti bude meu njima ivio, Allah ih nee
kazniti; sve dok se ti na ovozemaljskoj kugli bude spominjao i
jezicima se tebe budu sjeali..., odnosno, sve dok se ljudi budu
kretali tvojim putem, Allah ih nee potpuno, odozdo i odozgo,
unititi.
Jedan od aspekata milosti Allahovoga Poslanika od koje se
koriste nevjernici jesu i rijei Allahovoga Poslanika:
Ja sam poslan kao milost, a ne kao onaj koji eli

prokletstvo,603
601
El-Enfl, 8/33.
602
El-Mida, 5/118.
603
Muslim, Birr, 87.

odnosno kae: ja sam doao kao milost od Allaha svima, a

nisam poslan kao ovjek koji e eljeti zlo i prokletstvo ljudima
i moliti da im dolaze belaji i nepogode. Zbog toga je Allahov
Poslanik ak i za najvee neprijatelje islma uvijek traio uputu i
radio na tome planu.
Od svjetlosti koju je donio Allahov Poslanik okoristio
se ak i Dibrl. Jednog dana Poslanik ga je upitao:
Je li Kurn i za tebe milost? Dibrl mu odgovori:
Jeste, Allahov Poslanie, jer ni ja nisam bio siguran za
svoj kraj, a kada je objavljen jet:

*

Kome se drugi (na nebesima) potinjavaju, tamo pouzda-
nog (kome su objave u emnet)!604
i ja sam postao siguran.605
I u jednom drugom hadsu Allahov Poslanik kae:
.

Ja sam Muhammed (Mnogo hvaljeni), ja sam Ahmed
(Najhvaljeniji), ja sam Mukaffi (Posljednji pejgamber),
ja sam Hir (poslije mene e nastupiti Har-Proivlje-
nje, i u meuvremenu nee biti drugog vjerovjesnika;
takoer e Allah oivjeti ljude ispred mene) i ja sam
Poslanik tevbe, pokajanja, i rahmeta, milosti. 606
Vrata tevbe su otvorena do Sudnjega dana607 jer Allahov Po-
slanik je pejgamber pokajanja i njegov propis e trajati do Sud-
njega dana.
604
Et-Tekvr, 81/21.
605
Kd Ijd, e-if, 1/17.
606
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/395.; Muslim, Fedil, 126.
607
V.: Tirmiz, Davt, 98.; Eb Dvd, Dihd, 2.

Kada bi on vidio neko dijete da sjedi i plae, sjeo bi pored

njega i plakao bi zajedno sa njim. alost majke koja plae on bi
uo u svojoj savjesti. Evo jo jednog hadsa koga prenosi Eb
Hurejre, radijallhu anh, koji je ep saosjeanja svim jezicima:
Kada stanem u namaz i poelim klanjati, ujem pla djeteta.
Znajui uzbuenje njegove majke kada ga uje, odmah ubrzam
i zavrim namaz.608
Allahov Poslanik je namaze obavljao prilino dugo. Naro-
ito su njegovi nfile namazi prelazili mogunosti ashba.609 On
bi stajao na namaz sa namjerom da klanja jedan takav namaz, a
zatim, u toku namaza, ako bi uo pla djeteta, odmah bi ubrza-
vao klanjanje, jer u tom periodu i ene su se prikljuivale dema-
tu da bi klanjale namaz iza Allahovoga Poslanika. Uzimajui u
obzir da majka djeteta koje plae moe biti u damiji, Poslanik bi
ubrzao namaz i tako olakavao toj eni. Tako je on ve u svakom
poslu bio simbol saosjeanja. Pla jednog djeteta bi ga uznemirio
i zaplakao.
Pored ovoliko sveobuhvatnog milosra, on je bio uravno-
teen. Naprimjer, njegova zadivljujua milost nikada nije bila
prepreka izvravanju vjerskih kazni, i kazna, ma kakva da je ona
bila, bila bi izvrena.
Jedan ovjek iz plemena Ben Mukarrn je izudarao svoju
slukinju. Slukinja je dola plaui kod Allahovoga Poslanika.
Poslanik je pozvao domaina ove slukinje i rekao mu:
Izudarao si je nepravedno! Oslobodi je!
Ashbi su rekli: O Allahov Poslanie, on nema druge slu-
kinje.
Onda je on rekao:
608
Buhr, Ezn, 65.; Muslim, Salt, 192.
609
V.: Buhr, Teheddud, 9.; Muslim, Musfirn, 203-204.

Onda neka nastavi da ih slui, ali kada za to ne bude

imalo potrebe neka je oslobodi.610
Da, ako bi dug za ovaj nepravedni amar ostao za drugi
svijet, tamonji amari e biti mnogo bolniji. Na osnovu toga,
zamjena za amar treba biti sloboda da bi bilo otkupa od dehe-
nnemske patnje na drugome svijetu...
Djeca
Naroito je njegovo saosjeanje prema svojoj djeci bilo po-
sebno. Vie puta bi otiao kod porodice gdje je njegov sin Ibrhm
dojio mlijeko, uzimao ga u svoje naruje i dugo vremena ga mi-
lovao.611
Kada je Akr ibn Hbis vidio Allahovoga Poslanika kako
je uzeo u naruje i miluje hazreti Hasana i Husejna, rekao je:
Ja imam desetero djece, a jo nijedno poljubio nisam. Allahov
Poslanik mu odgovori:
Ko nije milostiv, ne zasluuje milost.612
U jednoj drugoj predaji Akr ibn Hrisu je odgovorio:
ta da ti inim ako je Allah iz tvoga srca izvadio osje-
aj milosti?613
U drugom hadsu kae:
.

Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji da bi
prema vama bili milostivi oni koji su na nebesima.614
610
Muslim, Ejmn, 31-33.; Eb Dvd, Edeb, 123.
611
Buhr, Edeb, 18.; Muslim, Fedil, 62-63.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/112.
612
Buhr, Edeb, 18.; Muslim, Fedil, 65.
613
Buhr, Edeb, 18.; Muslim, Fedil, 64.
614
Tirmiz, Birr, 16.; Eb Dvd, Edeb, 58.

Allahov Poslanik, koliko god da je gajio osjeaj ljubavi i

milosti prema blinjoj rodbini, isto toliko je to inio i prema
blinjim i daljnjim prijateljima.
Abdullah ibn Omer, radijallhu anh, prenosi:
Sad ibn Ubde se razbolio. Allahov Poslanik je sa nekoli-
ko ashba otiao u posjetu kod ovog iskrenog prijatelja. Kada je
primijetio tuno stanje Sada ibn Ubdea, toliko ga je to potreslo
da nije mogao zaustaviti suze ve je zaplakao. Njegov pla je i
prisutne natjerao na suze. Da se taj pla ne bi pogreno shvatio,
kazao je sljedee:
Allah nikako nee kazniti nekoga zbog suza i tuge u

srcu, ali zbog ovoga hoe,
i pokazao je na jezik.615
Da, Allah ne kanjava zbog suza; suprotno tome, zbog ne-
kih suza oslobaa patnje.
Allahov Poslanik u drugom hadsu kae:
Dva su oka koja dehennemska vatra nee dotai:

oko koje plae od straha prema Allahu i oko koje nou
straari na Allahovome Putu.616
Jedno od ova dva oka je pobonjakovo, a drugo konjaniko-
vo. To su oi onih ljudi koji noi provode u ibdetu i prolijevaju
suze, a danju se poput lavova bore protiv nevjernitva, odnosno,
615
Buhr, Deniz, 45.; Muslim, Deniz, 12.
616
Tirmiz, Fedilul-dihd, 12.

to su oi istinskih vjernika... Zapravo, kada nam se govori o as-

hbima, oni su nam opisani: preko noi su zauzeti ibdetima
poput pobonjaka, a preko dana svaki od njih je poput lava, koji
se bori na sve strane za vjeru.617
Kada je preselio Osmn ibn Mazn, radijallhu anh, Alla-
hov Poslanik je trei otiao kod njegove kue. On je bio slavni
ashb s kojim se Allahov Poslanik bio pobratio. Toliko je plakao
na njegovoj denazi i toliko je prolio suza da je izgledalo kao da
je njegovo tijelo okupano suzama Allahovoga Poslanika.618 Ba u
tom trenutku jedna od njegovih ena je, ciljajui na Osmna ibn
Mazna, radijallhu anh, kazala: Postao je ptica i odletio u De-
nnet. Allahov Poslanik je odmah spustio vjee i ljutito kazao:
Ja sam Allahov poslanik pa ne znam, a otkud ti zna
da je uao u Dennet!619
Da, on je bio ovjek ravnotee. Njegova samilost i pla ni-
kako nisu bila prepreka da ispravi neku greku. Dok je u plau i
suzama grlio ovjeka za kojeg je govorio da mu je brat, to mu nije
bila prepreka da upozori na pretjerane rijei za koje je mislio da
nisu na svome mjestu. Jedno je odanost i prijateljstvo, a drugo je
pravo. Svake hefte je posjeivao ehide Uhuda, ali nijednom nije
kazao: Odletjeli ste i uli u Dennet! A mi, ako ak izgovara-
mo: Ako nee oni u Dennet, ko e... Onda nema potrebe da
oduglovaimo...
Zar nije dovoljan dokaz koliki je on simbol samilosti nje-
govo davanje vanosti onima koji tite siroad? Pogledajte ta
kae:
617
Taber, Dmiul-bejn, 15/26.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 10/89.; Dejlem,
Musned, 2/400.
618
Zeheb, Sijeru almin-nubel, 5/481.
619
Buhr, Deniz 3.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/237. i 6/436.; Tabern, el-
Mudemul-kebr, 5/139. i 9/37.

Ja i onaj koji motri na siroe smo ovako u Denne-

tu.
Tada je pokazao dva prsta i sastavio ih i tako ukazao
koliko je blizu onome koji gleda, motri i odgaja siro-
e.620
Kao da je Allahov Poslanik htio kazati da niko u Dennetu
ne moe biti izmeu njega i onoga koji motri na siroe.
Milost ak i prema ivotinjama

Njegova milost je obuhvatala i ivotinje. Gore sam spome-
nuo kako je jedna ena zbog make ula u Dehennem i kako je
jedna nemoralna ena zbog napajanja vodom ednog psa nagra-
ena ulaskom u Dennet. Da navedemo jo jedan dogaaj i time
zavrimo ovu temu.
Vraali su se iz jedne bitke. U vrijeme odmaranja neki as-
hbi su vidjeli ptiije gnijezdo, uzeli ptiad i poeli ih milovati.
Ba u tom trenutku je dola ptica, majka mladunadi, i poela
uznemireno da se uvija i leti kada je vidjela da su joj mladunad
u njihovim rukama. Kada je Allahov Poslanik ugledao taj pri-
zor, mnogo se naljutio i naredio da se odmah mladunad vrate
u gnijezdo.621
Da, njegova milost je obuhvatala i ivotinje. Zapravo, zar
nije Allah jednog od prijanjih vjerovjesnika prekorio zbog mra-
vinjaka? Ovaj vjerovjesnik je, znajui ili ne, zapalio mravinjak.
Nakon toga Allah ga je opomenuo.622 Sada zamislite, da li je mo-
620
Buhr, Talk, 25., Edeb, 24.; Muslim, Zuhd, 42.
621
Eb Dvd, Edeb, 163. i Dihd, 112.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/404.
622
Buhr, Dihd, 153.; Muslim, Selm, 148-150.

gue da se drugaije ponaa Allahov Poslanik koji nam prenosi

ove primjere i dogaaje?
Nakon toga, iz njegovog ummeta e se pojaviti takvi da e
biti prozvani gospoda koja ne gazi mrava, jer oni e na svo-
jim nogama stavljati zvona i tako putovati. Sve zbog toga da bi
insekti uli glas zvona i udaljili se da ih ne bi zgazili... Aman,
Allahu moj! Kako su ovo duboki i velianstveni primjeri jedne
univerzalne milosti! Da, iz kruga njegove milosti ak ni mravi
nisu iskljueni! Da li ovi ljudi, koji ak ni mrava ne gaze, mogu
uiniti nekome nasilje? Ne, nemogue je da oni svjesno i namjer-
no bilo kome uine nepravdu!
Ibn Abbs prenosi: Ili smo zajedno sa Allahovim Posla-
nikom. Primijetili smo ovjeka kako je zavezao ovcu da bi je
zaklao, i pred njenim oima otri no. Allahov Poslanik je ovom
ovjeku kazao:

.
Da li eli da je usmrti nekoliko puta?623
U jednom smislu, ovo je bio prijekor za tu osobu.
Prenosi Abdullh ibn Mesd i Jal ibn Murre, radijallhu
anhum: Allahov Poslanik je sa nekoliko ashba uao u jedan
vrt. U uglu vrta stajala je jedna veoma mrava kamila. Kada je
ugledala Allahovoga Poslanika, kamila je naglo poela da plae.
Prvak svih stvorenja na oba svijeta odmah se pribliio kamili.
Kratko je ostao pored nje, a zatim naredio da se pozove njezin
vlasnik i veoma otro ga upozorio da dobro gleda svoju kamilu.624
Allahov Poslanik, koji je bio pun milosti i ljubavi mnogo
vie nego to za sebe tvrde dananji humanisti, znao je da sauva
623
Abdurrezzk, el-Musannef, 4/493.; Hkim, el-Mustedrek, 4/257. i 260.; Bejhek,
es-Sunenul-kubr, 9/280.
624
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/173.; Tabern, el-Mudemul-evsat, 9/81.

ovu univerzalnu milost od svakog pretjerivanja i uskraivanja,

i putem svoje otroumnosti, koja je dovoljna svemu, ni u kom
sluaju nije pretjerao ili zakazao u tome.
On nikada nije u ime tolerancije loa djela odobravao i nije
pravio staklenike grijeha i zala. On je veoma dobro znao da bi
ukazivanje tolerancije u ime milosti prema nekom ubici i div-
ljaku znailo krenje prava hiljadama nedunih ljudi. Naalost,
elim kazati da je danas takvih vrsta nepravdi vie nego ikada.
Gorko smo osjetili u bliskoj prolosti u kakvo stanje je nau ze-
mlju dovela tolerancija prema anarhistima i neprijateljima naih
djedova i nae prolosti; i danas osjeamo posljedice toga. Ako
se ljubav i milost ne upotrijebe uravnoteeno, mogu prouzroko-
vati nezaustavljive posljedice za pojedince i drutvo. Meutim,
nemogue je pokazati ijedan dogaaj u negativnom smislu da je
takvo neto uinio Allahov Poslanik.
Da, on je volio ljude toliko da je sebi gotovo nanosio patnje
i tetu. Dokaz tome su pojedina upozorenja Kurn-i kerma.
U Kurnu se kae:
Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor
ovaj nee da povjeruju?625
Zaista, zar nije sebe zarobio u jednoj peini kada je atmos-
fera poslanstva poela da obuhvata njegov karakter? I Objava mu
je po prvi put dola tu, u peini?! Znai da je on volio ljude te je
krenuo tim putem.
U sutini, shvatanje dihda (borbe) kod Allahovoga Po-
slanika proizlazilo je iz njegove milosti. Da, moda su ljudi sa
aspekta ovog svijeta zbog dihda imali nekih tetnih posljedica,
ali u ime vjenog ivota i sa tog aspekta toliko mnogo su stekli
da e to njihove tete svesti na nulu! Allahov Poslanik je vrhom
625
El-Kehf, 18/6.

maa koga je nosio otvarao puteve koji vode ka Dennetu. I ovo

je jedna od posebnih dimenzija njegovog slanja kao milosti svim
svjetovima i narodima
b. Njegovo strpljenje
On je i strpljenje svojom otroumnou koristio tamo gdje

je trebalo i kako je trebalo. Zbog toga su mnogi vrhovi koji su
smatrani nedostiivim ostali pod nogama i mnoga tvrda srca i
due poput leda su se pred tim Suncem strpljivosti istopile i kre-
nule Pravim Putem, kao to su bili Eb Sufjn, Ikrme i mnogi
drugi... Da nije bio toliko strpljiv i podnoljiv, da li bi oni uope
mogli primiti islm?
Da, on je Rahmeten li l-lemn Milost svim svjetovima i
narodima! Njegova ravnotea u rahmetu je poseban dokaz nje-
gove otroumnosti.
c. Hilm-mehkoa naeg Vjerovjesnika

prema drugima
U prethodnom poglavlju smo radili na prikazivanju Vjero-

vjesnika kao najsvjetlijeg ogledala samilosti i milosti Uzvienoga
Gospodara. Iako nije onako kako njemu dolikuje, ipak mislim
da je makar malo objanjeno i da je koliko-toliko data neka ideja
o tome na koji nain je on odrao ravnoteu u svojoj milosti i sa-
milosti i kako je rjeavao probleme svojom razboritou. Potrudit
emo se da u ovom poglavlju predstavimo blagost Prvaka svih
stvorenja, koja je, s jedne strane, posebna dimenzija rahmnijjeta
i rahmijjeta naeg Vjerovjesnika, sallallhu alejhi ve sellem.
Blagost (hilm) je poseban zlatni klju podaren Allahovome
Poslaniku. On je tim kljuem otvorio mnoga srca i zavladao nji-

ma. Da nije bilo njegove blagosti, mnoge nepodnoljive due bi

se suoile sa nekim grubim postupcima i, suprotno dananjem
stanju, mnogi bi otvorili front islmu, a mnogi bi se, moda,
zbog tog osjeaja udaljili od njega. Meutim, blagou Allahovo-
ga Poslanika svemu tome se stalo na put i svi oni koji su trali ka
njemu primili su islm. Da, blagost je jedno od najodabranijih
svojstava koje je Uzvieni Gospodar dao Svome Miljeniku... I on
je prenosio milost, onakvu kakva je. U jednom jetu koji govori
o ovoj temi Uzvieni Allah kae:

*
Samo Allahovom milou, ti si blag prema njima; a da si
osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im pra-
taj i moli da im bude oproteno i dogovaraj se s njima.
A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah
zaista voli one koji se uzdaju u Njega.626
Kao to se shvata iz ovog jeta, blagost (hilm) potie iz mi-
losti. Da je Allahov Poslanik bio grub i otar, a nije bio takav,
svi koji su se nalazili oko njega otili bi i rasturili se. Ogromna
je milost Uzvienog Allaha te je njega uinio blage udi, odno-
sno, njegovu sr je toliko savreno stvorio i njegovu bit toliko
blagom uinio da se ak ruke koje bi njega dotakle ne bi nikada
povrijedile, i kada bi oekivale trn, naile bi na ruu. A gdje su
oni u ija je srca uao i ijim je duama vladao da bi od njega bili
uznemireni!
626
l-i Imrn, 3/159.

Ovaj jet je objavljen povodom Bitke na Uhudu. Pored toga

to je Allahov Poslanik svojim drugovima, do u najsitnije detalje
objasnio sve naine taktike i tehnike rata, neshvatanje tanke niti
potpune poslunosti nekih od njih i naputanje poloaja prije
nego je dola dozvola bili su uzroci trenutnog poraza muslimana.
Moda se, gledajui na ishod, za ovo ne moe rei da je potpuni
poraz, ali je sigurno da nije bilo ni potpuna pobjeda...
Lana vijest da je Allahov Poslanik ubijen dovela je mno-
ge muslimane u paniku. Izmeu ostalih, bilo je i onih koji su
taj dan razmiljali kao Enes ibn Nadr, radijallhu anh. Oni su
njima uzvikivali: Zato stojite ako je poginuo Reslullh?627 i
tako na Allahovome Putu dali svoje ivote. Zapravo, to je i bio
put: na putu na kojem je poginuo Najasniji Poslanik trebalo se
boriti i rtvovati svoje due.
Da se postupilo prema nareenju Pejgambera, vjerovatno
bi se postigao uspjeh. Meutim, koliko je jedno malo neslaganje
promijenilo toliko mnogo rezultata i koliko je dovelo u opasnu
situaciju! Sada, da na ovoj taki malo stanemo i razmislimo: Da
je na elu ove skupine bio neki drugi vojskovoa, a ne Allahov
Poslanik, kako li bi se ponio prema ovim ljudima koji nisu po-
sluali nareenje ili su suprotno postupili? Da li bi se prema nji-
ma ophodio kao da nita nije bilo? A jo da je njihov duhovni
i svjetovni voa... Da, oni su sve to je tano i istinito nauili
od njega. U svojim ivotima na stotinu puta su bili svjedoci da
je u svakom sluaju bio upravu. Eto, jedna takva osoba ih je na
poetku samog posla vrsto upozorila da ne naputaju svoje po-
loaje. Sada su gorko podnosili posljedice neposlunosti njegovoj
rijei. Pored desetine ehida, kao da nije bilo nijednoga koji nije
bio ranjen! Lino je ranjen Allahov Poslanik tako to mu je glava
povrijeena, zubi polomljeni i cijelo tijelo ostalo u krvi. Da, da
627

je umjesto Allahovoga Poslanika bio neki drugi voa, zar se ne

bi u najmanju ruku vidjela ljutina na njegovom licu i zar ne bi
najmanje kazao neku rije u smislu podsjeanja na prolost: Zar
vam nisam kazao da uradite tako i pokazao neki pokret u tom
smislu? U ovoj najosjetljivijoj taki Kurn postavlja bedem mi-
slima koje bi mogle proi kroz njega i obraa mu se jetom koga
smo gore naveli.
To je jedan takav osjetljiv trenutak i situacija da ak najma-
nji gest, mimika i pokret voe u takvom psihikom stanju mogu
mnogo vie utjecati nego u normalnim situacijama. ak u jed-
nom takvom periodu, kada e ih i najmanji pokret uznemiriti i
naljutiti i kada to treba izbjegavati, Kurn se obraa Allahovome
Poslaniku rijeima:
Samo Allahovom milou, ti si blag prema njima; a da si
osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine...628
Ali, ashbi nimalo nisu promijenili svoje svakidanje odno-
se, i poput leptira su se okretali oko Allahovoga Poslanika i nisu
se odvajali od njega.
Njegov ahlk (moral) bio je Kurn.629 U sutini, ono to
nam objanjava Kurn je zapravo taj Boanski moral. Zar se
ne primjeuje da, iako su ljudi uvijek neposluni i nepokorni
Allahu, On im daje veliku opskrbu. Oni Allahu pripisuju sina i
drugove i izmiljaju mnoge druge potvore, a On, Allah, Svojom
im sveopom milou i dobroinstvom daje razna dobra. Sunce
svakog dana svojom toplotom i svjetlou, a oblaci svojim suza-
ma redovno im tre u pomo, a na odreenim mjestima i u svim
vremenskim periodima otvara im puteve ka razliitim biljkama
i vokama, no, oni i dalje na sve ove blagodati odgovaraju neza-
hvalnostima kakve se ne mogu ni zamisliti!
628
l-i Imrn, 3/159.
629
Muslim, Musfirn, 139.; Eb Dvd, Tatavvu, 26.

Da, ljudi na toliko mnogo blagodati koje su im podarene ne

uzvraaju zahvalnou ni jedan milioniti dio. Pored toga, Allah,
delle nuhu, koji je Blagi (Halm) ne kanjava ih odmah i ne
mijenja svoj Boanski zakon zbog poinjenih grijeha ve im bez
prestanka uvijek daje...
Hazreti Muhammed, alejhis-selm, nazvan je tim imenom
Uzvienoga Gospodara i darovan je takvim ahlkom zbog ega
je, to se tie ove teme, potpuno ogledalo svojstava i imena Uzvi-
enoga Gospodara. Zapravo, zar mu Kurn ne kae:

*

...a prema vjernicima je blag i milostiv.630
Ne samo on, ve i njegov pradjed, hazreti Ibrhm, alejhis-
selm, kada se spominje, opisuje se kao blag... U vezi sa njim
Kurn govori ovako:

*
Ibrhm je zaista bio blag-dobroduan, saaljiv i odan
(Allahu).631
Ibrhm, alejhis-selm, je ovjek ija je blagost bila iznad
svakog nivoa. Drhtao je od straha da se ne pojavi neka kazna
narodu koji ga je bacio u vatru. On je ovjek koji se do svitanja
molio i klanjao... Bio je saaljiv... U svakom treptaju oka i u sva-
kom dogaaju i promjeni on se okretao prema izlazima koji vode
povratku ka Allahu. Bez imalo prestanka i uvijek svjea srca i
pun entuzijazma kucao je, pregibao se i molio na vratima svoga
Gospodara.
630
Et-Tevbe, 9/128.
631
Hd,11/75.

Allahov Poslanik je sebe uvijek uporeivao sa hazreti

Ibrhmom, alejhis-selm.632 Da, on je u blagosti i pokornosti
liio na svoga pradjeda Ibrhma, alejhis-selm.
Za sve Allahove prijatelje blagost je veoma bitan temelj. o-
vjek treba da se blago odnosi ak i prema onima koji ga na svakom
koraku doekuju mrnjom i neprijateljstvom. Halld je oprostio
(halalio) onima koji su mu posjekli ruke, i muenik ovog stoljea633
nije ih proklinjao, ve je uvijek, iako je bio u jezeru krvi, uio
dovu da spase svoj imn oni koji su ga slali u izgnanstva kao da je
zloinac i etali ga i zatvarali od zatvora do zatvora... Tako je po-
stupao i pokazao im koliko je blagost velianstvena titula! Kamo
sree da su oni koji su doli poslije njega mogli potpuno shvatiti
oparanost koja se nalazila u njegovoj blagosti!
Ponovo se vraamo hazreti Ibrhmu, alejhis-selm. Nepri-
jatelji su ga bacili u vatru, a Uzvieni Gospodar je naredio vatri:
O, vatro rekosmo Mi postani hladna i spasonosna
Ibrhmu!634
Odnosno: O, vatro, Ibrhmu ne budi ni led ni vatra, ve
izmeu toga dvoga budi spasonosna, selm. Jer se Ibrhm,
alejhis-selm, prije svega tako ophodio prema svima, prema cije-
lom svijetu. Nije se ljutio i nije se hladno odnosio prema ljudima.
On je bio ovjek selma (mira i spasa). Na isti nain je postupio i
Uzvieni Gospodar prema njemu. Da se Ibrhm, alejhis-selm,
okiti Allahovim ahlkom, a da Allah, delle nuhu, drugaije
postupi prema njemu? Nikako! Selm je lino lijepo ime Uzvie-
noga Gospodara... I vatra je, naspram Ibrhma, alejhis-selm,
postala selm i stajala kao selm.
632
Buhr, Enbij, 24.; Muslim, mn, 272.
633
Bediuzzamn Said Nurs (pr.).
634
El-Enbij, 21/69.

Ovaj moral blagosti koga je zapoeo hazreti Ibrhm,

alejhis-selm, do savrenstva je izveo Allahov Poslanik. U pe-
riodu kada je ak svoje neprijatelje do temelja unitio i kada je
imao sve mogunosti u svojim rukama, Allahov Poslanik nije ni
za koliko dlaku odustao od plemenitosti. Da je htio da kanjava
krivce, da li je ko mogao da se pobuni? Ne! Moda je jo na stoti-
ne njih poput hazreti Omera, radijallhu anh, gledalo u njegove
oi i ekalo dozvolu da, poput lav, napadne i glavu odsijee za
neki dogaaj koji bi ga uznemirio i rastuio. Meutim, on je sva-
ki put smirivao svoje ashbe i preporuivao im blagost i mir.
Jednog dana je baeno blato na njegovu mubrek suprugu,
u iju je estitost apsolutno vjerovao. Kojem god muslimanu da
je iaretom ukazao, mogle su pasti glave mnogih munfika... I
svaki bi to jedva ekao da uini. Ali, Allahov Poslanik danima
guta izgovorene rijei kao da je gutao trnje, ostaje bez daha i
podnosi najtee muke u svojoj savjesti, ali ne izgovara nita.
Takvo stanje je trajalo sve do trenutka kada je potovanoj nad
potovanim, ii Siddki, Kurnom potvrena oslobaajua
odluka. Svi ashbi su gledali u njegova usta da kae samo dvije
rijei (da bi kaznili munfike).
Ponekad je bilo ljudi koji bi se pojavili pred njim i ponaali
se grubo i nekulturno te ga tako vrijeali. Da je on samo polah-
ko prst podigao i spustio, odjednom bi stotine sablji udarilo po
glavi takvog ovjeka. Meutim, on je bio odluan da te grube
postupke uvijek doeka blago i staloeno. On je toliko pazio da
nekoga ne uplai da, ak, kada bi htio nekome dati i pruiti ma
ili no, prvo bi okrenuo ruku i tupu stranu te bi to tako uinio.
Kako bi jedan ovakav ovjek mogao na nepravedan nain uzeti
neiju duu?
On je bio ovjek njeniji od njenog. Veoma bi ga uznemiri-
lo grubo ponaanje ljudi. Ali, on je takve postupke bacao u more
svoje blagosti, rastapao ih, i pored svega toga, prijatno se ponaao.

Toliko je njegov svijet osjeaja bio obuhvatan. Zapravo, bolest i

ostale uznemirenosti mnogostruko je vie doivio nego to smo
mi uli i osjetili. Toliko mnogo da mu je jednoga dana, kada je
bio bolestan, Abdullh ibn Mesd, radijallhu anh, rekao: Alla-
hov Poslanie, gori kao pe.635 Da, nervni sistem Allahovog Po-
slanika bio je iznimno osjetljiv. Vjerovatno, jedna igla koja bi ga
ubola u prst bila bi bolnija nego da nekoga drugog pogodi koplje.
Ova osjetljivost je vjerovatno njemu data prema potrebi njego-
ve dunosti u kojoj je trebao biti osjetljiv. Uznemirenost ovoliko
osjetljivog ovjeka zbog grubih postupaka ljudi u okolini, mislim
da je u tolikoj mjeri bila i vea. Da je neko drugi u tolikoj mjeri
bio paljiv, svakog dana bi po nekoliko puta ruio sve oko sebe
i izazivao nerede u svojoj okolini. Ali, Allahov Poslanik nikada
takvo neto nije uinio, i nije inio, jer je on bio ovjek blagosti.
Ali, ima jo neto: i njegova blagost je bila veoma uravno-
teena. Nevjernitvo nekog nevjernika ga je toliko uznemiravalo
da bi ga rasplakalo. Da bi neki ovjek krenuo Pravim Putem,
inio je sve to je mogao. Meutim, kada bi bila rije da se pro-
vede neka smrtna ili bilo koja druga kazna, on apsolutno ne bi
popustio, ve bi svakako izvrio kaznu da se radi o bilo kome.
Ali, meu krivicama zbog kojih je on kanjavao nijedna nije ui-
njena prema njemu samome! Suprotno tome, nema krivice koja
je njemu nanijeta a da je on nije oprostio!
I u vjerskom ivotu on je postupao isto: za sebe je uvijek
birao tee, a drugima je uvijek olakavao. ak, da ne bi oteao
svome ummetu i da se ne bi shvatili kao farz, sunnete je uvijek
klanjao sam kod kue. Pored toga, nema drugog ovjeka koji bi
toliko dugo mogao klanjati nfile-namaze kao on. Ponekad je
tako i postio dan za danom te se taj post naziva savm-u visl.636
On je u ovim veoma tekim poslovima, koje je mogao samo on
635
Buhr, Merd, 3. i 13.; Muslim, Birr, 45.
636
Buhr, Savm, 20.; Muslim, Sijm, 55-61.

podnijeti, uvijek bio sam. U sutini, Uzvieni Gospodar je njemu

oprostio sve prole i budue grijehe.637
Vjerovatno to ima sljedee znaenje: Allah je njemu zatvorio
mogunost da ue u grijehe jo u samom poetku, i zaista, i on
sam nas obavjetava u hadsima da je u djetinjstvu i na Mirdu
proao kroz jednu duhovnu operaciju. On govori o jednom dije-
lu svoga tijela koje su mu odsjekli i bacili meleci iz grudi tada,638
a najjaa je mogunost da se radi o neemu vezanom za strasti.
Kod Allahovoga Poslanika se nikada nije primijetilo nijedno
djelo koje bi se moglo smatrati grijehom. Pored toga, dnevno je
vie od sedamdeset puta inio tevbu istigfr.639 On je, prije svega,
bio ovjek poniznosti, shvatanja i samokontrole. Zbog toga to
je na svakom koraku za jedan stepen bio blii Uzvienom Gos-
podaru naspram prijanjeg stepena, on je traio oprosta gledajui
sa aspekta novog stanja koje je stjecao, a uzimajui u obzir staro
stanje. Odnosno, on se u svakom novom danu sjeao prijanjeg
dana istigfrom. Mislim da je dovoljan dokaz njegove ogromne
blagosti ak i njegovo strpljenje da se kao ovjek bez grijeha nae
meu ljudima. Meutim, on je u isto vrijeme doivio mnoge po-
stupke nepotivanja, ali je, opet, i prema njihovim poiniocima
postupao blago.
Buhr i Muslim prenose od Eb Sada el-Hudrja, radi-
jallhu anh: Allahovom Poslaniku, sallallhu alejhi ve sellem,
doao je ovjek po imenu Zul-Huvejsira. (Vjerovatno da je ovaj
ovjek bio porijeklom Mongol, jer se u knjigama Poslanikova
ivotopisa ovako opisuje: Bio je udubljenih oiju; na obrazima
su mu se vani isticale jabuaste kosti; lice mu je bilo okruglo i
637
V.: el-Feth, 48/2.
638
Vezano za dogaaj pranja njegovog srca u djetinjstvu v.: Muslim, mn, 261.;
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/149.; Ibn Hibbn, Sahh, 14/242. U vezi pranja
njegovog srca prije Mirda v.: Buhr, Tevhd, 37.; Muslim, mn, 263.
639
Buhr, Davt, 3.; Muslim, Zikr, 41-42.

bucmasto; davao je osjeaj da je poput okovanog tita.) Allahov

Poslanik je u tom trenutku dijelio plijen. On se drsko obratio
Poslaniku rijeima:
.
Budi pravedan, Muhammede! (Da je nama neko takvo
neto kazao, mislim da bismo se ozbiljno potresli, iako bismo mi,
zaista, i mogli biti nepravedni. Meutim, osoba kojoj je ovo ree-
no je pejgamber koji je bio zaduen da na svijet donese pravdu.)
Hazreti Omer, radijallhu anh, koji je u tom trenutku bio
prisutan, skoio je zbog toga i kazao:
.
Dozvoli mi, Allahov Poslanie, da odsijeem glavu ovom
munfiku.
Nakon to je smirio hazreti Omera, radijallhu anh, i one
koji su mislili kao on, Allahov Poslanik se okrenuo tome ovjeku
i rekao mu:
!
Pobogu ovjee, ako ja nisam pravedan, onda ko je?
U drugoj predaji stoji da je rekao:

.
Da nisam pravedan, ja bih propao i bio bih uniten.
A u treoj predaji stoji da se tim rijeima obratio sagovorniku:

.
Da ja nisam pravedan, ti bi propao i bio bi uniten.640
640
Buhr, Menkib, 25. i Edeb, 95.; Muslim, Zekt, 142-148.

Odnosno, ja sam pejgamber, a ti si u svemu duan da me

slijedi. Ako ja nisam (h Boe sauvaj) ovjek na Pravome
Putu, ti si propao jer onda i ti nisi na Pravome Putu...
Kao i uvijek, Allahov Poslanik nije dozvolio onima koji su
tu htjeli da ga ubiju zato to je on bio ovjek savrene blagosti.
Ali, toga dana nije propustio priliku da opie svojstva tipi-
nih hridija koji e se u budunosti pojaviti kao najvea smutnja
na primjeru Zul-Huvejsira. Da, Allahov Poslanik je Allahovom
obznanom i dozvolom znao da e ta vrsta ljudi ubudue izazvati
smutnju i nanijeti velike rane Ummetu. Zaista, ono to je kazao
Allahov Poslanik potpuno se obistinilo jo u periodu vladavine
hazreti Alije, radijallhu anh. Meu hridijama, koji su se bo-
rili protiv hazreti Alije, radijallhu anh, kod Nehrivana bilo je
ljudi koje je Allahov Poslanik opisao...641
Da, Prvak svih stvorenja na oba svijeta ni ovom ovjeku
nije nita rekao. Bila bi mu neizbjena smrt samo da je Poslanik
glavom mahnuo ili da je samo jedan trenutak nastavio utjeti na
ovaj prijedlog hazreti Omera, radijallhu anh. Ali, Allahov Po-
slanik se ponaao onako kako ga je poduio Uzvieni Gospodar
i nije obraao panju na ovakvu vrstu neznalica.
Jer Kurn mu je kazao:
*

...a neznalica se kloni!642
Nemoj se zaustavljati na njima, odnosno, nemoj da te uzne-
mirava ono to oni rade! Neznalica (dhil) ponaa se nezna-
laki, a ti nisi neznalica. Kada je tako, onda ti ne moe da se
ponaa kao to se oni ponaaju prema tebi. Ti posjeduje blagost
641
Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 7/290-297.
642
El-Arf, 7/199.

i mehke si naravi, i ti si tom svojom blagou odluio da zavlada

srcima ljudi. Zaista je tako bilo. Allahov Poslanik je uz pomo
svoje blagosti zavladao srcima ljudi, i to mnogima od kojih se
niko nije nadao.
Veliki broj ashba, radijallhu anhum, vjerodostojno i jed-
noglasno prenose: Nakon osvajanja Hajbera jedna ena je ispekla
ovcu i u nju stavila malo otrova te pozvala Allahovoga Poslanika
na ruak. Jedan od onih koji su se nalazili za sofrom, Bir ibn
Ber, radijallhu anh, odmah je umro kada je stavio zalogaj u
usta. Znai da je ova ena htjela usmrtiti Allahovoga Poslanika
veoma djelotvornim otrovom... Mudza koja se tom prilikom
dogodila nije nam sada tema o kojoj govorimo... Kada je Allahov
Poslanik stavljao zalogaj u usta, ovca ga je obavijestila da u njoj
ima otrova, nakon ega su odmah odnijeli jelo sa sofre i odmah
priveli tu enu kod njega. Ona je priznala krivicu, da je time
htjela ubiti Allahovoga Poslanika. ak se u nekim predajama toj
eni pripisuje da je, kada su je doveli kod Allahovoga Poslanika
i upitali zbog ega je to uinila, kazala sljedee: Ako si uistinu
vjerovjesnik koga je poslao Allah, ovaj otrov tebi nee nauditi, a
ako nisi vjerovjesnik, eljela sam spasiti ljude od tvoga zla.
Ashbi su odmah zatraili da je pogube. Meutim, Allahov
Poslanik je u svoje ime ovoj eni oprostio, ali u ime ubijenog
ashba Bira, radijallhu anh, nije nita kazao.
Vezano za sluaj ove ene, postoje dvije predaje. Prva pre-
daja je da su nasljednici Bira, radijallhu anh, na osnovu naela
pravinog poravnanja (kisas) naredili da se ubije, to je uinjeno.
Druga predaja je da je primila islm te da su joj zbog toga opro-
stili, i tako joj je islm bio uzrok spasa.643
643
Za razliite predaje o ovom dogaaju v.: Buhr, Hibe, 28.; Muslim, Selm,
45.; Eb Dvd, Dijt, 6.; Mamer b. Rid, el-Dmi, 11/28-29.; Bejhek, es-
Sunenul-kubr, 8/46-47.; Kd I-jd, e-if, 1/316-318.; Hejsem, Medmeuz-
zevid, 8/46-47.; Ibn Kesr, el-Bidje ven-nihje, 4/208-212.

Mi ovdje elimo obratiti panju na blagost Allahovoga Po-

slanika, da je ak oprostio jevrejki koja mu je htjela uzeti ivot.
Kako je ovo divan primjer u ime postizanja vrhunca u blagosti!
Da, u savrenom znaenju, period blagosti koji je zapoeo ha-
zreti Ibrhm, alejhis-selm, dostigao je vrhunac sa Sultnom
svih vjerovjesnika! Eb Dvd i Nes biljee od Eb Hurejrea,
radijallhu anh: Allahov Poslanik je jednog dana sjedio i razgo-
varao sa svojim drugovima u damiji, i ba kada je krenuo da se
povue u svoje sretne sobe, jedan beduin ga je otpozadi povukao
za dubbe, i uo mu se glas:
O, Muhammede! Daj mi pravo koje meni pripada? Natovari

mi dvije kamile, jer ne daje ni od svoga, ni od oevog imetka.
Kolika je ovo drskost i kakva je ovo nekultura! Ovo ne-
potivanje koje je poelo obraanjem Allahovom Poslaniku sa
linim imenom nastavlja se ostalim rijeima. Opet su skoili na
noge ashbi i, naravno, glas hazreti Omera, radijallhu anh, jako
se uo, kao da je time poveavao pritisak rijeima: Pusti me da
mu otkinem glavu, Allahov Poslanie! Ali, Allahov Poslanik se
obratio rijeima:
Dajte ovom ovjeku ono to trai!
Ovo nareenje je smirilo hazreti Omera, radijallhu anh,
i ashbe644.
Zamislite, dovoljno ilustrira koliko je bilo tvrdo srce ovom
ovjeku i kakvog je karaktera bio injenica da se on ovako obra-
tio Poslaniku nakon to je sluao njegov govor, koji raznjeuje
srca pa, ima li srca koje je vie zaslijepljeno, jer sluati Poslanika
644
Eb Dvd, Edeb, 1.; Nes, Kasme, 23.

nije isto kao sluati nekoga drugog, makar taj drugi bio evlija ili
iskusan lider! U sutini, nemogue je da i mi svojim nedostatnim
rijeima moemo opisati tu prelijepu atmosferu tokom njegovih
predavanja. Ali postoji injenica koju svi znaju: Allahov Posla-
nik je tokom svojih predavanja otvarao nove vidike iz pozadine
atmosfere svoga bia, zatim je, srcem i savjeu koji su postajali
u tom trenutku ogledalo manifestacija koje su dolazile od Gos-
podara, u jednom trenutku i u jednom pokretu one koji su se
nalazili pored njega, putem ienja koje mijenja stanja kod ljudi,
dovodio do vrhunca. Da, makar i veoma kratko trajalo, oni koji
su se nali u njegovom prisustvu time su dospijevali do najizabra-
nijih mjesta do kojih moe dospjeti ovjek.
U njegovom prisustvu dogaale su se nezamislive promje-
ne, kada bi njemu neko doao, od njega bi iziao kao da je postao
melek: dua bi mu u potpunosti postala ista.
Jedan primjer promjene

Jedna od najbitnijih tajnih zbog ega nijedan evlija ne moe
da postigne stepen ashba je injenica postojanja promjena (in-
sibga) kod ashba. U vezi sa tim, velika linost naeg stoljea
kae: Sam sebe sam u mislima pitao zbog ega ljudi poput Mu-
hjiddina ibn Arebja ne mogu da se uzdignu do nivoa ashba.
Jednoga dana, dok sam klanjao namaz, Uzvieni Gospodar mi
je dao te sam uinio seddu poput ashba. Shvatio sam da je
nemogue doi do stepena ashba.645
Vjerovatno se ovom velikanu otvorio neki vidik pa mu je
reeno da je sedda koju je uinio poput sedde ashba. Ovdje
je bitan zakljuak ovog dogaaja, a taj je: da ovaj velikan kae
da bi za taj jedan rekjat takvog namaza dao sve svoje ibdete.
Meutim, kada sam vidio jednog uenika kojeg je odgojio ovaj
645
Bediuzzamn, Szler, (27. Szn Zeyli).

velikan kako klanja namaz poput njega, zastidio sam se svojih

namaza. Eto, ashbi su naziv jednog takvog vrha u druenju sa
Poslanikom. Jedan rekjat koji ne moemo da klanjamo kako tre-
ba uspjeno oni su uvijek klanjali u toj duhovnoj atmosferi.
Jer oni su asove uzimali lino od Allahovoga Poslanika.
Dodatno tome, u tom periodu sve vjerske teme su bile svjee
i originalne. Jednog dana do uiju im dopre ezan, i to bi bilo
dovoljno za odreeni period da ih ini uzbudljivim i aktivnim...
Drugog dana pred njima bi bila postavljena neka druga Boan-
ska trpeza, odnosno, neki vjerski propis koji bi, poput vansezon-
skog voa, pred njih bio postavljen, i tako bi ta nebeska sofra
ovog puta izazvala novi entuzijazam i volju...
Pored svega toga, ak je i u ovakvim uvjetima i u ovakvoj
atmosferi bilo onih ija srca nisu omekala i nisu prihvatila islm
te su se mogli tako grubo i nepristojno ponaati prema Allaho-
vome Poslaniku... Ta linost, finija od svih ljudi, na ovakvu vrstu
ponaanja gledala je tolerantno i kao da nije bilo grubog djela a
da ga on nije utopio u okean svoje blagosti.
Naravno, on se ponaao raunajui na danas, sutra i budue
dane. Da se ponaao otro i grubo, kako kae Kurn,646 svi koji
su se nalazili u njegovoj okolini bi se razili i napustili ga. Znai,
u jednom smislu, uzrok njihovog nenaputanja bila je blagost
Allahovoga Poslanika. On nije doao da bi vrijeao ljude i razje-
dinjavao zajednicu, ve je doao da cijelo ovjeanstvo dovede
do dunjaluke i hiretske sree. ovjeanstvo e postii vjeni
sretni ivot slijedei put na koji je on ukazao, to znai, da se
u njegovoj perspektivi nalazila vjenost, i on je svoje postupke
planirao prema tome nadvremenskom shvatanju.
Hazreti Hlid, radijallhu anh, bijae ovjek koji je na
Uhudu nanio veliku tetu muslimanima. Meutim, kada je do-
646
l-i Imrn, 3/159.

ao kod Allahovoga Poslanika i primio islm, tako je doekan da

je ve sutradan sebe prihvatio kao da je dio Allahovog Poslanika.
ak u tim danima, kada nije ukljuen u prvu bitku koja je usli-
jedila nakon toga, toliko mu je bilo teko da je do sabaha jecajui
plakao. A ovo je veoma pouno sa aspekta shvatanja u kolikoj
mjeri se sjedinio, u jednom potezu, s Allahovim Poslanikom.
Dvojica ashba, Amr ibn s i Ikrme, prije prelaska u islm
prema Allahovom Poslaniku ophodili su se veoma loe. Blagost
Allahovoga Poslanika toliko ih je omekala da su kasnije obojica
postali poput sablji islma koje su se borile protiv nevjernitva.
Da se nije uzeo u obzir njihov budui stepen do kojeg e oni
doi, ove ljude uope ne bi bilo mogue vidjeti meu ashbima.
I za Hris ibn Hima su svi uli. Bio je brat Eb Dehla,
a punac Ikrmeov. Ovaj ashb je primio islm malo prije smrti
Poslanika. Ibn Him je bio uvijek na strani nevjernitva i u
prvim redovima nevjernika sve dok nije primio islm, a nakon
toga je uvijek bio meu prvima u borbi za islm. Konano je pao
kao ehid na Jermku, i njegovo tijelo je nakon bitke izgledalo
kao da je na panju isjeckano, i tako je otiao svome Gospodaru.
U posljednjim trenucima ivota Huzejfetul-Adev mu je pruio
uturicu sa vodom i ba kada je primakao ka ustima da popije
vode, uo je glas iz blizine: i ovaj umukli glas je traio vode. Ibn
Him je odmah odbio uturicu od svojih usta i mimikom po-
kazao da odnesu vodu tome to je trai... Svima su poznati detalji
ovog dogaaja... I ova druga osoba, ba kad je htjela popiti vodu,
ula je drugi glas koji jei i trai vode. U meuvremenu, ova
druga osoba ukazuje da se napoji trea osoba... I kada su stigli
do te tree osobe, ona je ve bila preselila... Kada su se povratili
ostaloj dvojici, i oni su ve zatvorili oi ovome svijetu i preselili
ne popivi nijedan gutljaj vode.647
647

Portvovanost, to je posebno svojstvo Allahovoga Poslanika!

I ashbi su bili ispred svakog u ovom velianstvenom svojstvu
koje je na njih prelo druei se sa Allahovim Poslanikom. Da, on
je ivio da bi drugi ivjeli, i zato se rtvovao u korist drugih toliko
da razum to ne moe shvatiti. Kakav je bio on, i drugovi su mu
bili takvi. Gore navedeni primjer je samo jedan od njih hiljadu.
Prenosi Zejd ibn Sne:
Allahov Poslanik je pozajmio kod mene. Tada jo nisam
bio primio islm. Doao sam dan ranije nego to smo se dogo-
vorili i traio sam svoje pravo. ak sam mu rekao: Vi, Abdul-
muttalibovi sinovi, mnogo ste lijeni u vraanju dugova. Na ove
moje rijei Omer je ljutito ustao i kazao: Allahov neprijatelju,
da nije ugovora izmeu nas i jevreja, odsjekao bih ti glavu! Priaj
pristojno s Allahovim Poslanikom! Allahov Poslanik se nasmi-
jeio gledajui u mene. Obratio se Omeru i naredio mu:
Omere, daj pravo ovom ovjeku i dodaj mu jo dva-
deset saa zato to si ga uplaio.
Nastavak dogaaja prenosi hazreti Omer, radijallhu anh:
Ustao sam nakon to mi je naredio Allahov Poslanik i krenuo da
vratim Zejdu ibn Sneu ono to je bilo neophodno. U meuvre-
menu, u putu mi je kazao neto to uope nisam oekivao:
Omere! Znam da si se naljutio to sam ovako postupio, ali
ja sam sve primijetio kod njega to Tevrt kae za posljednjeg
poslanika. U jednoj reenici Tevrta se kae:
.
Njegova blagost ide ispred njegovog neznanja. Napadi ne-
znalica njemu samo poveavaju blagost. Ja sam mu se ovako
obratio i ovako kazao samo da vidim da li je njegova blagost
onakva kao to je opisana u Tevrtu. Sada vjerujem da je on taj
poslanik koji e doi i za kojeg nas je obavijestio Tevrt i najavio

ga kao radosnu vijest. Od ovog trenutka, i ja svjedoim i vjeru-

jem da je on posljednji poslanik.648
Allahov Poslanik je, opet blagou i smirenou, omekao
srce jevrejskog uenjaka Zejda ibn Snea i bio mu uzrok da pri-
hvati istinsku vjeru, islm.
Da, Allahov Poslanik je u tolikoj mjeri bio blag i mehak da
drugi nisu mogli podnijeti ono to je on podnosio, ali ta njegova
blagost je na njemu specifian nain bila uravnoteena i ustrajna.
Prema svim vrstama napada na njega, Allahov Poslanik se blago
ophodio, a za svaku nepravdu nanijetu nekom drugom on bi se
poput razjarenog lava naljutio i njegova ljutnja ga nikako ne bi
prola sve dok ne bi pravda bila vraena na svoje mjesto. Prema
bilo kome da se uini nepravda i ko god da je uini, postupak
Prvaka svih stvorenja na oba svijeta bio bi uvijek isti. A naroito
hlabavost prema izvravanju vjerskih propisa toliko bi ga uzbuni-
la da poslije toga nije znao sjesti i odmoriti se. To nam najjasnije
pokazuje koliko je on bio ovjek ravnotee.
Ove dvije vrste ponaanja, koje izgledaju kontradiktorne,
nebeska su svojstva izvanrednog karaktera Allahovoga Poslani-
ka. Sada emo navesti nekoliko konkretnih primjera o tome.
Buhr i Muslim biljee od Eb Mesda el-Ensrja: Jed-
nog dana je Allahovome Poslaniku doao jedan ashb. Ovaj as-
hb se alio Allahovome Poslaniku na ovjeka koga je on po-
slao da imami onima koji nisu mogli dolaziti u (Poslanikovu)
damiju. Naime, dotini imam je mnogo oduglovaio uenje na
sabah-namazu. Ashb koji je doao da se ali kod Allahovoga
Poslanika je ba isto ovako rekao: Allahov Poslanie, zbog toga
(imama) dolazi mi da ne idem u demat, jer mnogo odugovlai
u namazima!
648
Ibn Hibbn, Sahh, 1/521-524.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 5/222-223.;
Hkim, el-Mustedrek, 3/700.; Ibn Sad, et-Tabaktul-kubr, 1/361.

Nakon ovih njegovih rijei Allahov Poslanik je sastavio vjee,

naljutio se i iziao na minber te se obratio prisutnima rijeima:
O, ljudi! Vi ljude navodite da mrze! Ko meu vama
bude imam u namazu, neka olaka namaz, jer meu
vama ima bolesnih, starih i onih koji imaju neku
potrebu!649
I on je lino pazio na to. Ponekad je namaz kao imam kla-
njao dugo, a ponekad je prema situaciji u dematu veoma kratko
klanjao.
Allahov Poslanik je mnogo volio Muza ibn Debela, radi-
jallhu anh, ali kada je do njega stigla alba da dugo (kao imam)
klanja jacije, opet se naljutio i upozorio ovog ashba kojeg je
mnogo volio rijeima:

.

Jesi li ti fitna (smutnja), jesi li ti fitna, jesi li ti fitna?650
Usme ibn Zejd, radijallhu anh, kao vojskovoa u jednoj
vojnoj izvidnici ubio je jednog ovjeka koji je kazao: Dobro,
prihvatam i tako htio primiti islm, mislei da je to uinio iz
straha. U jednoj drugoj predaji se kae da je ovaj ovjek prouio
ehdet. Ali, ako je kazao prvu rije, onda zaista nije postao mu-
sliman. Ne, ako je prouio ehdet, to je uinio iz straha. Hazreti
Usme, radijallhu anh, je tako mislio, ali, po povratku, kada je
o tome obavijeten Allahov Poslanik, Prvak svih stvorenja na oba
svijeta je odmah pozvao Usmea, radijallhu anh, da doe kod
njega. Prvo ga je ispitao i Usme, radijallhu anh, ispriao mu
je cio dogaaj kao to je i bilo, ne skrivajui nita. Nakon toga,
Allahov Poslanik se toliko naljutio da je bez prestanka govorio:
649
Buhr, Ilm, 28. i Ezn, 61.; Muslim, Salt, 182.
650
Buhr, Ezn, 60. i 63.; Muslim, Salt, 178-179.

Jesi li mu otvorio srce da vidi?,

i time pokazao da mu je veoma teko pao taj dogaaj. ak je
toliko ponavljao ovu rije da je hazreti Usme, radijallhu anh,
od muke rekao: Kamo sree da do ovog dana nisam bio primio
islm i da nisam uo ove rijei!651 A Usme, radijallhu anh,
porastao je u krilima Allahovoga Poslanika i Allahov Poslanik ga
je volio koliko i svoje unuke, hazreti Hasana i hazreti Husejna,
radijallhu anhum.
Jednog dana je Eb Zerr, radijallhu anh, Billu, radi-
jallhu anh, kazao: O, sine crnkinje! Kada je Bill, radijallhu
anh, doao plaui kod Allahovoga Poslanika i poalio mu se,
Allahova Poslanik se naljutio na Eb Zerra, radijallhu anh, i
upozorio ga rijeima:
Kod tebe je ostalo jo znakova dhilijeta!652
U jednoj maloj raspravi izmeu hazreti Eb Bekra, radi-
jallhu anh, i hazreti Omera, radijallhu anh, Poslanik se obra-
tio hazreti Omeru, radijallhu anh, koji je uvrijedio hazreti Eb
Bekra, radijallhu anh, i upozorio ga, te tako pravo hazreti Eb
Bekra, radijallhu anh, nije ostalo kod Omera, radijallhu anh.653
A ipak je Prvak svih stvorenja na oba svijeta i hazreti Omera,
radijallhu anh, mnogo volio.
Iz ovih i njima slinih brojnih primjera shvatamo da je i
blagost Allahovoga Poslanika, kao i ostala njegova svojstva, bila
uravnoteena. Da, kao i u svim stvarima, i u ovom sluaju on je
predstavljao potpuno ispravni Pravi Put (Sirt-i mustakm). Najne-
pristojnije postupke uinjene njemu Prvak svih stvorenja na oba
svijeta kao ovjek blagosti je prihvatao sveobuhvatnom toleran-
651
Buhr, Megz, 45.; Muslim, mn, 158-160.; Ibn Abdilberr, Istb, 3/1386.
652
Buhr, mn, 22. i Edeb, 44.; Muslim, Ejmn, 38-39.; Bejhek, uabul-mn,
4/288.; Ibn Hader, Fethul-Br, 1/86.
653
Buhr, Tefsr (7), 3.

cijom, dok koliko trun uinjeno zlo nekome drugom nije mogao
podnijeti i prihvatiti, ve je obavezno onoga ko je uinio nepravdu,
ma ko to bio, pozivao kod sebe i navodio ga da vrati tue pravo.
d. Plemenitost i skromnost
Prije nego to prijeem na temu, elim vas ukratko podsje-

titi na jednu stvar. Govorili smo u poglavlju koje se zove Izvan-
redna otroumnost Allahovoga Poslanika. Kad smo ve dotle
stigli, elim jo jednom da ponovim: Fetnet (otroumnost) je
logika vjerovjesnika u okviru Objave, koja se ini nedokuivom,
to je dokaz njegova vjerovjesnitva.
Svaka logika moe da naie na neku prepreku i da se zausta-
vi... Nauke ne mogu da prijeu odreenu taku..., ali poslanika
je logika i otroumnost, koje smo gore opisali, poput goluba koji
leti i prelazi sve vrhove koji izgledaju neprevazilazni. I ovo stanje
je poseban dokaz njegovoga poslanstva.
Zapravo, u svim, ba u svim stvarima, na kojima radimo
da ih objasnimo, trudimo se da shvatimo njegovo poslanstvo.
Kada vidimo njegovu strpljivost, onda je nemogue ne potvrdi-
ti da je on Allahov poslanik. Na licu tog strpljenja ispisano je:
Muhammedur-Reslullh Muhammed je Allahov poslanik.
I svaki svjesni ovjek ita taj natpis. Ko bi se drugi mogao tako
susresti sa opasnostima i oduprijeti se iskuenjima na takav nain
i ko bi to drugi mogao biti osim Allahovoga poslanika?!
Ako ga budemo pratili u njegovoj milosti, opet e se pred
nama pojaviti lice poput Sunca koje na sve strane obasjava Isti-
nu. Jer Allahov Poslanik je ovjek koji je otvoren saosjeanju,
takorei beskrajno... I bio je, sa aspekta milosti, tei i plodniji
nego to su teki oblaci puni kie. Sutina ove prie nije nita
drugo osim injenica da je on samo Rahmetun li l- lemn Mi-
lost svim narodima i svjetovima.

Njegova milost nije ostala ograniena samo na ovjean-

stvo. Vjerovatno se cijela vasiona okoristila, i dalje se koristi nje-
govom milou. Tako e biti sve do Sudnjega dana. Da, i mi smo
osjetili u svojoj savjesti uzbuenje poput goluba kada izgubi svoje
mladune i, okrenuvi se prema vlasniku ove ogromne milosti,
gledali smo u njegovo lice i radili smo na tome da u njemu vidi-
mo i pokaemo njegovo poslanstvo.
Na kraju smo radili na tome da predstavimo njegovu bla-
gost i podsjetili smo da je blagost jedna dimenzija njegove mi-
losti. Ali sva ova svojstva su po jedna dimenzija njegove otrou-
mnosti. Ako se otroumnost (fetnet) bude uzela u obzir sa svih
tih aspekata, onda se moe shvatiti.
Jedan odlomak iz plemenitosti

Posebna dimenzija njegove milosti, odnosno otroumnosti je
i plemenitost Allahovoga Poslanika. Da to sada malo razjasnimo:
Plemenitost (kerem) je vrlina koja znai dobronamjernost,
ast, goenje i posluivanje. Kod Arapa, plemenitost je veoma
omiljeno svojstvo. ak kada istraujete predislamsku poeziju,
primjeujete da su se tadanji Arapi ponosili na sljedei nain:
Mi smo nae goste posluili sa toliko i toliko ovaca i krava i za-
klali smo toliko i toliko kamila za njih! Da, ta dareljiva usluga
prema gostima bila je povod da se ponose, pa ak u tome kao da
su se plemena i porodice meusobno natjecale. Naravno, sve ovo
to su inili bilo je na raun egoizma. Ba u tom periodu kada
je dareljivost i plemenitost bila toliko cijenjena, meu njima se
pojavila linost plemenitija od svih plemenitih ljudi. Ko god bi
vidio njegovu plemenitost, ostao bi bez rijei. Ova plemenita li-
nost je sve inila samo u ime Allaha, i kada bi nekome poklonio
cio svijet, nikada ne bi nijednu rije progovorio o tome. ak u
stihovima u kojima su pojedini pjesnici opisivali njegovu pleme-

nitost on uope nije gledao na njihove rijei i prisvajao ih sebi,

ve ih je povezivao i pripisivao Allahu koji je Ekremu l-ekremn
(Najplemenitiji od najplemenitijih).
On je bio ogledalo manifestacije i lijepo ime Uzvienoga
Gospodara Kerm (Plemeniti), koje je bilo odraeno u njemu i
kojim je ukazivao na to lijepo ime. Kao i u svakom, i u ovom
sluaju on je bio vrhunski predstavnik Uzvienoga Gospodara...
I ne moe se pokazati drugi ovjek na ovozemaljskoj kugli koji
bi bio plemenitiji od njega.
Put hazreti Muhammeda, alejhis-selm, je plemenitost,
a plemenitost je put koji vodi Dennetu. krtost, koju Kurn
naziva uhh654, je put koji ovjeka vodi ka Dehennemu. Prva-
ka svih stvorenja na oba svijeta, ak iz daljine kada bi ugledali,
prepoznali bi ga odmah po njegovim svojstvima i govorili bi:
Ovo je on. Veliki mislilac ovog stoljea Poslanika naziva Jver-
i Ekrem(Najplemenitiji pomonik). On je ovjeanstvu jedno-
stavno jedini vodi na putu ka Dennetu. Bez njegova pitanja ne
moe se ii ka Dennetu. Ako se on ne uzme u obzir, svi prorau-
ni propadaju i bivaju pomijeani. Hazreti Muhammed, alejhis-
selm, je zamka prorauna koja unitava sve ljudske proraune i
raunovoa koji rjeava sve zamrene raune. Mi ga, uzimajui
jedno od svojstava Stvoritelja, nazivamo Ekremu l-ekremnom, tj.
Najplemenitijim meu najplemenitijim ljudima. Jer on je ovjek
koji je svojom plemenitou preao sve ljudske standarde... i u
plemenitosti je zastupnik svoga Gospodara.
Gdje nije mogao gore spomenutim svojstvima, on je osvajao
srca svojom plemenitou. Njegova milost se poput oblaka ispa-
ravala, uzdizala i stizala do take rose, a zatim je padala kao kia
na svijet u obliku plemenitosti. Padala je i omekivala sve to je
tvrdo i na svakome mjestu pripremala teren za procvat sjemena i
654
V.: en-Nis, 4/128.; et-Tegbun, 59/9.; el-Har, 64/16.

razvijanje pupoljaka. Odnosno, svojom blagou je osvajao srca,

a svojom plemenitou je ovladavao njima. Ako ova dva svojstva
ne budete zajedno obraivali i uzimali u obzir, ne moete shvatiti
jedan veoma bitni dio njega.
Da je elio, mogao je postati najimuniji ovjek na svijetu.
Zaista, zar Kurejije, ak u prvim danima njegovog poslanstva,
nisu takvo neto ponudili pod uvjetom da odustane od svoje
misije?655 Kasnije, sve to je trebalo dati muslimanima na Allaho-
vome Putu prolazilo je kroz njegove ruke. Pokloni koji su dolazili
od vladara nisu imali granice i nisu se mogli izraunati, ali on
nije ni pomislio da bilo ta od toga ostavi za sebe... To mu ak
nije ni naumpadalo.
On je sebe uvijek smatrao jednim putnikom, i ivio je sa mi-
slima da e u bliskoj budunosti preseliti sa ovog svijeta. Prema
njegovome miljenju, svijet je jedno drvo ispod kojeg se ovjek
nakratko odmara u njegovom hladu tokom dugog putovanja...656
Kada je tako, onda na ovome dugom putovanju njegovo srce
treba da interesuje ono to je zaista neophodno. Pored toga, on
je trebao i da podui ljude putevima koji vode ljudskosti. Ostat
e pod ovim stablom koliko e ostati i poslije toga e nastaviti
svoj put. Svrha i cilj su mu bili uzvieni: doi do Allahovoga za-
dovoljstva. A dunost mu je bila da ljude dovede do istog cilja...
Za tim je on udio i eznuo! Kakve vanosti je imao ovosvjetski
imetak za jednog ovjeka u takvoj situaciji? Nikakve!... A neto
to je nikakvo ne zasluuje da se vee za srce...
On je za svoj individualni ivot izabrao siromatvo. To ne
znai da je elio da svi budu siromani. Ali nije volio da se bilo ko
pod utjecajem gladnog stomaka mui. Zapravo, zbog tog velikog
ovjeka muslimani su za veoma kratko vrijeme postali najimu-
655
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 1/131. i 133.; Taber, Dmiul-bejn, 15/164.
656
Buhr, Rikk, 3.; Tirmiz, Zuhd, 44.; Ibn Mde, Zuhd, 3.

niji narod na svijetu. Nisu mogli meusobno nai ovjeka kome

bi dali sadaku i zekt. Da, godinji prihod je toliko bio visok!
Ali meu njima su se nalazili i toliki zhidi (askete) da, ukoliko
su kod kue imali koliko za dan hrane, ne bi primali neto novo
to bi im se donijelo koliko god da je to bilo privlano. Ovo je
portvovanost i duhovna uzvienost... Ljubav opstanka drugih
u ivotu! Ideal naputanja slasti raskonoga ivota! Ljudi koji se
nikada nisu napunili ovakvim osjeajima nikada ih ne mogu
shvatiti.
Na jednoj iftarskoj sofri, hazreti Eb Bekr, radijallhu anh,
posluen je aom hladne vode. Kada je pribliio vodu ka usti-
ma, jecaji su mu se zaustavili u grlu. Prisutni su ga upitali o emu
se radi. Odgovorio je:
Jednog dana smo sjedili sa Allahovim Poslanikom,
sallallhu alejhi ve sellem. Svojom rukom kao da je neto odbi-
jao od sebe. Pitao sam ga zbog ega tako radi, a on je rekao:
Dunjaluk mi se sa svim svojim ukrasima prikazao i
htio je da me navede da ga prihvatim, a ja sam mu
kazao: Udalji se od mene! Dunjaluk je kazao: Iako
e se ti spasiti, oni koji e doi poslije tebe nee se
moi spasiti od mene!
Zaplakao sam iz straha da se i meni dunjaluk nije prikazao
sa ovom aom vode da ga prihvatim.657
Meutim, hazreti Eb Bekr, radijallhu anh, ivio je ve-
oma jednostavno i siromano. Raun koji e polagati je veoma
lahak. Dok je bio halfa (vladar islamske drave) dugo vremena
je radio na tome da svoju porodicu snabdijeva tako to je muzao
tue ovce. Tek je kasnije sebi pripisao pravo na platu. Za mjerilo
657
Hkim, el-Mustedrek, 4/344.; Bejhek, uabul-mn, 7/365.; Eb Nuajm, Hil-
jetul-evlij, 1/30-31.

svoje plate uzeo je prihod najsiromanijeg stanovnika Medine.

Zbog toga je viak para stavljao u jedan up, i tu ih sakupljao.
Tokom vladavine, koja je trajala dvije i po godine, sakupljao je
taj viak na ovaj nain. Kada mu se primakla smrt ostavio je
testament u kojem je ovaj up trebalo da se preda halfi koji e
doi poslije njega. Kada je hazreti Omer, radijallhu anh, postao
halfa, podigao je taj up i iz njega su poele padati sitne pare...
Meu njima se nalazilo jedno pismo. U ovom pismu obraa se
novom halifi rijeima: Ovo je viak od moje plate. Ja sam sebi za
mjerilo uzeo najsiromanijeg stanovnika Medine. Ostatak plate
sam ostavljao u ovom upu. Na osnovu toga, ovaj novac pripada
dravnoj kasi i tamo se treba staviti.
Kada je hazreti Omer, radijallhu anh, proitao pismo, rekao
je: Ostavio si onima iza sebe veoma teak teret, Eb Bekre!
Hazreti Eb Bekr, radijallhu anh, nauio je od hazreti
Muhammeda, alejhis-selm, da ivi ovako asketski. Jer Allahov
Poslanik je u praksi dokazao da se tako moe ivjeti i svojim
linim postupcima te je njega i ostale ashbe poduio kako da
ive.
Zamislite, Poslanik je posjedovao, prema nekima, dvade-
setpeti dio, a prema drugim uenjacima, peti dio od ukupnog
plijena, i to na osnovu naredbe Uzvienoga Gospodara.658 Od-
nosno, petina ratnog plijena je bila u linom vlasnitvu Allaho-
voga Poslanika. Pravo na upotrebu tog imetka kako on hoe i
eli direktno mu je dato od Uzvienoga Gospodara. Meutim,
jednog dana je hazreti Omer, radijallhu anh, uao u njegovu
Sobu sree i poeo da plae. Kada ga je Poslanik upitao zbog
ega plae, taj veliki Omer e ovako odgovoriti:
O, Allahov Poslanie! Ovosvjetski vladari i Kisre plivaju
u svojim imecima, a ti nema nita ak ni da prostre po podu!
658
V.: el-Enfl, 8/41.; Taber, Dmiul-bejn, 9/175-176.; Mergnn, el-Hidje, 2/148.

Lei na hasuri od bunja, a na tvojoj koi ostaju otisci od toga,

a vasiona je radi tebe stvorena!
Allahov Poslanik mu je odgovorio:
Zar ne eli, Omere, da ovaj svijet bude njihov, a da
hiret bude na?!659
Dok je ovo izgovarao, Allahov Poslanik nije to inio kao
to to ini neki siromah koji drugaije ne moe da ivi, ili poput
jadnika koji to izgovara u nemoi da nae rjeenje. Kao to smo
gore spomenuli, da je htio, on je mogao biti najimuniji ovjek
na svijetu. Pogledajte, da biste bolje shvatili, elim navesti samo
plijen koji je prikupljen nakon bitke na Hunejnu: 40.000 ovaca,
24.000 kamila, 6.000 zarobljenika i 4.000 oka srebra, a jedna
oka iznosi etiri kilograma.660
Ako bismo zamislili plijen iz ostalih vojnih pohoda, zajedno
sa poklonima koji su mu dolazili od vladara, onda nije bilo nika-
kve prepreke da na Poslanik ivi najluksuznijim ivotom, ali, on
je ivio ivotom najsiromanijeg ovjeka. Sve to bi mu dolo do
ruke on bi potpuno podijelio narodu. Jer on je bio otjelovljena
plemenitost... Ovoliko plemenit ovjek moe biti samo Allahov
poslanik...
Allahov Poslanik je sa aspekta odnosa spoljanosti i unu-
tranjosti predstavljao najuravnoteenijeg ovjeka. Isto kao to
je njegov vanjski izgled predstavljao strahopotovanje, a njegova
ljepota kao da bi opinila ljude, isto tako, sa aspekta njegovog
unutarnjeg svijeta, u istoj mjeri je utjecao na ljude.
Hazreti Enes, radijallhu anh, kae: Allahov Poslanik je
bio najljepi ovjek.661 Da, i u pogledu sreta (ivota) i sreta
(izgleda) on je bio najljepi meu ljudima!
659
Buhr, Tefsr, (66), 2.; Muslim, Talk, 30-31.
660
661
Buhr, Dihd, 24.; Muslim, Fedil, 48.

Hazreti Dbir ibn Semure, radijallhu anh, svoje utiske

opisuje ovako: Jedne noi smo sjedili u damiji. Bio je to tano
etrnaesti dan u mjesecu. Iznad nas, na brdu je sjao puni Mjesec.
U tom trenutku je u damiju uao Allahov Poslanik. Ja sam po-
gledao prvo u puni Mjesec, a zatim u lice Allahovoga Poslanika:
kunem se da je lice Allahovoga Poslanika bilo svjetlije od punog
Mjeseca.662
Naa majka, hazreti ia, radijallhu anh, u vezi sa tim
svoje osjeaje opisuje na sljedei nain: ene Egipta su posjekle
svoje ruke kada su ugledale Jsufa, a da su vidjele moga Poslani-
ka, noeve koje su drale u rukama zabole bi u svoja srca!
Pjesnik Nedm kae: Dao bih sav imetak tuine za jedan
kamen Istanbula. Da je upoznao u eljenoj mjeri Allahovoga
Poslanika, rekao bi: Dao bih cio svijet samo za jednu dlaku iz
kose Allahovoga Poslanika...
On je bio najljepi ovjek... I nastavljaju se rijei Enesa, radi-
jallhu anh: On je bio najdareljiviji meu ljudima.663 Allahov
Poslanik je u pogledu izgleda i ljepote bio ahsenun-ns (najljepi
meu ljudima), a u pogledu srca i volje edvedun-ns (najdare-
ljiviji meu ljudima).
Kao to je kazao Ibn Abbs, radijallhu anh, on je naroito
u mjesecu ramazanu bio dareljiv, poput vjetra koji sve odnosi
ispred sebe.664 Odnosno, posljednje to bi mu ostalo u ruci on bi
podijelio. To je pitanje njegove due i volje. On nije ivio samo za
sebe, ve je uvijek ivio za druge. Razmiljajui uvijek za druge,
tokom cijelog ivota nije naao priliku da razmilja o sebi. Za-
pravo, nije bilo veeg dogaaja da ga obraduje od toga da ljude
vidi sretnima. Posljednji u redoslijedu za koje se rtvovao bili su
662
Drim, Mukaddime, 10.; Tabern, el-Mudemul-kebr, 2/206.; Hkim, el-Mu -
tedrek, 4/207.
663
Buhr, Dihd, 24.; Muslim, Fedil, 48.
664
Buhr, Savm, 7.; Muslim, Fedil, 50.

njegovi ukuani i njegovi blinji. Odnosno, on je uvijek poinjao

od daljnjih; prvo bi rijeio njihove probleme i darivao ih te bi, tek
na samom kraju, dolazio red na njegove blinje. Ako je trebalo
podijeliti plijen, davao je prednost porodicama ehida sa Bedra i
Uhuda. esto bi govorio svojim ukuanima:
Dok njima ne udijelim, vama ne mogu nita dati.665
Ponovo govorimo o blagosti... Da, koliko se srca nije moglo
otvoriti kljuevima blagosti i drugih velianstvenih osjeaja, ali
su se njemu otvarala kljuem plemenitosti. Jedan od njih je i
Safvn ibn Umejje.
Kada je Allahov Poslanik krenuo u bitku na Hunejn, posu-
dio je oruje od ovog ovjeka. U plijen prikupljen na Hunejnu
Safvn je gledao divei se, sa uenjem i pohlepom. To njegovo
stanje je privuklo panju Allahovoga Poslanika te mu je rekao:
Ove kamile koje gleda i koje ti se sviaju uzmi,
neka su tvoje!
Izmeu ostaloga, dao mu je jo mnogo ta. Safvn se na-
spram ove dareljivosti zaudio i skamenio. Ovaj ovjek, ije je
srce bilo puno mrnje i neprijateljstva prema Allahovome Posla-
niku, odjednom se promijenio. Da, ova plemenitost Allahovoga
Poslanika udaljila ga je od mrnje i neprijateljstva, i njemu naj-
milija i najvoljenija osoba postao je Prvak svih stvorenja na oba
svijeta. Svakako da je bilo mnogo vanije pridobiti Safvna nego
hiljade kamila i volova. Allahov Poslanik je uinio ono to je
bilo najbitnije. Zaista, ova dareljivost prema Safvnu nije ostala
bez rezultata. Kazao je: U ovolikoj mjeri ovakva plemenitost
se moe oekivati samo od vjerovjesnika, i odmah je prouivi
Kelime-i ehdet postao musliman.666
665
Eb Dvd, Harad, 19. i Edeb, 99.
666
Vkid, Megz, 2/854-855.; Ibn Askr, Trh-u Dimek, 24/114. Pored toga v.:
Muslim, Fedil, 59.; Tirmiz, Zekt, 30.

Kada bi neko zatraio neto od njega, ukoliko je to imao, on

bi to dao, a ukoliko ne bi imao kod sebe, obeao bi da e mu dati
ono to trai. Ponekad se deavalo da mu je neko traio jedino odi-
jelo koje je imao na sebi, i on bi ga bez imalo razmiljanja dao.
Doao mu je jedan beduin i traio neto od njega. Alla-
hov Poslanik mu je dao to je traio. ovjek je ponovo doao i
traio neto. On mu je ponovo dao. Kada mu je doao po trei
put i ponovo traio neto, Allahov Poslanik nije imao da mu da
ve mu je obeao da e mu dati ono to trai, odnosno, prvom
prilikom kad mu imetak doe u ruke, njemu e dati to to eli.
Ova situacija je veoma isekirala hazreti Omera, radijallhu anh,
i uznemirila ga zbog toga to je toliko mnogo bio uznemiren
Allahov Poslanik. Podigao se na koljena i ispravio izgovarajui:

.

Traili su od tebe, dao si im. Jo jednom su traili, opet si
im dao. Ponovo su ti traili, obeao si da e im dati. Nemoj sebi
toliko oteavati, Allahov Poslanie! Ali ove rijei se nimalo nisu
svidjele Allahovome Poslaniku. Kada je primijetio da je Poslanik
malo promijenio lice, Abdullh ibn Huzfetus-Sehm je ustao
na noge i podrao ga rijeima:

. !
Udjeljuj, Allahov Poslanie, i nikako ne misli da e te Allah
ostaviti siromana i da e ukinuti blagodati prema tebi! Prvak
svih stvorenja na oba svijeta je malo utio pa je nakon toga kazao:
Meni je nareeno da postupam tako.667
667
Tirmiz, emil, str. 294.; Taber, Tehzbul-sr, 1/54.

Kako je lijepo kazao Ferazdak:

.
On nikada, osim na teehhudu (namaskom sjedenju), nije
rekao: Ne!
Da nije bilo teehhuda, i njegova rije Ne bila bi Da.
On se bio toliko sjedinio sa rijeima Da. U okviru eriat-
skih granica, to god da bi se zatrailo od njega, on bi odmah na
to odgovorio i dao onima koji bilo ta od njega trae.
Da, ni u dareljivosti Sultn vjerovjesnika nije imao sebi
slina... Bio je poseban... U toj mjeri, jedna takva dareljivost
mogla se objasniti samo poslanstvom.
Pored toga, ako je dareljivost svojstvo koje pribliava Alla-
hu, kako da Allahov Poslanik ne bude dareljiv? Meutim, on je
u bliskosti Allahu iza sebe ostavio ak i Dibrla...
Zapravo, i sam je kazao:
Dareljiv ovjek je blizu Allaha, Denneta i ljudi, a

daleko je od Dehennema! krtica je daleko od Allaha,
Denneta i ljudi, a blizu je Dehennemu!668
Knjige dennetsko stablo zvano Tb slikovito opisuju, da su
mu korijeni gore, a grane da su mu dolje. Zaista ne znam kako
izgleda stablo Tb, ali je Allahov Poslanik jedno takvo stablo da-
reljivosti koje se nadvilo iz Denneta nad nama, i u to nemamo
ni koliko trun sumnje. Onaj koji se sakrije pod grane tog stabla i
koji se dohvati za te grane, postat e golub i odleprati u Dennet.
668
Tirmiz, Birr, 40.

U vezi s ovim Allahov Poslanik je rekao:

!

.

O, ljudi! Allah vam je kao vjeru izabrao islm. Kada
je tako, i vi druenje sa islmom uljepajte dareljivo-
u i lijepim ponaanjem!669
Islm se kree putanjom lijepog ponaanja i dareljivosti.
Da nemate nita vezano za lino usavravanje, opet, samo uz
pomo lijepog ponaanja dostigli biste vrhunce, a dareljivost je
jedna od disciplina toga ponaanja.
Uljepajte svoju vjeru lijepim ponaanjem i dare-
ljivou! Dareljivost je poput stabla iji je korijen u
Dennetu, a grane na ovom svijetu. Ko god bude ivio
ispod tog stabla i bude dareljiv, kad-tad e se dohvatiti
za jednu od njegovih grana i dospjeti do Denneta u
kojem se nalazi korijen tog stabla.670
Ako je krtost jedan vid neuravnoteenosti i utaje, onda je
i razbacivanje imetka na sve strane pretjeranost... Te su obje
vrste ponaanja neuravnoteenost. Poslanika otroumnost je
koristila dareljivost u uzdizanju islma. Isto kao to je milou i
blagou ulazio u srca drugih, takoer je koristio sve ono to mu
je Allah podario te bi na taj nain ulazio u srca ljudi i otvarao ona
koja su smatrana najzatvorenijim i nemoguim da se otvore.
Naa majka hazreti Hatda, radijallhu anh, je ena koja
se prva probudila prema islmu. Zapravo, Hatda etimoloki
znai ona koja se rano raa. Ona se rodila petnaest godina prije
669
Ibn Askr, Trh-u Dimek, 50/289.
670
Ibn Askr, Trh-u Dimek, 50/289.

naeg voljenog Poslanika i prije svih ostalih se probudila i pri-

mila islm. Kod nje, u isto vrijeme, postoji slaganje imena sa
njenim karakterom. Ova ena, koja je bila jedna od najimunijih
Mekkelija, sav svoj imetak je potroila radi Allaha i Njegovoga
Poslanika... toliko da, kada je preselila sa ovoga svijeta, moda
nije imala novca kupiti ak ni jedan efin. Vjerovatno je Allahov
Poslanik za nju uzeo efine tako to je pozajmio novac od drugih
i, po mome miljenju, najprikladniji nain smrti za ovu veliku
enu i za njeno stanje poslije smrti je trebao ovakav biti kao to
je i bio. A poznato je da je prije prelaska u islm bila poznata po
svome bogatstvu. Ovaj ogromni imetak do posljednjeg groa je
bio potroen da bi islm bio gornji. I ovo je jedan poseban pri-
mjer slijeenja Pravoga Puta, Sirt-i mustekma. Allahov Posla-
nik je svoju plemenitost koristio takvom otroumnou da ak
nijedan trun dareljivosti koju je uinio nije otiao uprazno, dok
je svaka dareljivost vraena kao snaga islma...
I na kraju njegova skromnost

I njegova skromnost i umjerenost su sjale poput zvijezde
kao posebna dimenzija njegove otroumnosti. to bi se vie po-
veavao njegov ugled i to je vie bio prihvaan kod drugih, nje-
gova skromnost je bivala sve dublja i dublja. Skromnost kao da
je bila roena zajedno sa njim... I sve do kraja njegovog ivota se
razvijala i odrala. ovjek koji je kazao:
.

Ko bude skroman radi Allaha, Allah e ga uzdii,671
a ujedno i najbolje proveo u praksi jeste hazreti Muham-
med, alejhis-selm. On je uvijek sebe smatrao jednim obinim
671
Muslim, Birr, 69.; Tirmiz, Birr, 82.; Bezzr, el-Musned, 3/161.; Tabern, el-
Mudemul-evsat, 5/140. (Rijei su prenijete iz el-Mudemul-evsata).

ovjekom meu ljudima i nikada se nije izdvajao od ljudi. Postoji

jedna lijepa izreka:

.
Kada si meu ljudima, budi jedan od njih! koja se pripi-

suje hazreti Aliji, radijallhu anh. On je cio svoj ivot proveo u
tom smjeru i uinio sve da ostane meu ljudima kao jedan od
njih.
Da, ovosvjetski poloaji i zvanja ne smiju razmaziti ovjeka
ili uiniti da sebe zaboravi. ovjek moe biti i kralj ili uvar
polja. Ovo oboje se sjedinjuju u injenici: biti ovjek. Kada je
tako, onda kakvoa odgovornosti koju je na sebe uzeo jedan o-
vjek ne moe ga pretvoriti u drugo stvorenje. Na osnovu toga,
ovjek treba uvijek i na svakome mjestu da sebe prihvati jednim
od ljudi.
Ako je sistem zvani demokratija, kao to neki smatraju, vr-
hovni sistem na ovozemaljskoj kugli, onda je islm do tog vrhun-
ca doao jo prije mnogo stoljea, ali mi islm u potpunosti ne
moemo nazvati sistemom demokratije.
Evo nekoliko fragmenata koji pokazuju savrenost islam-
skog sistema u drutvu.
Kada je hazreti Alija, radijallhu anh, doao u sudnicu
zbog spora sa jednim pripadnikom druge vjeroispovijesti, sudija
Kd urejh mu je pokazao mjesto gdje e sjesti. Hazreti Alija,
radijallhu anh, je na licu pokazao nezadovoljstvo zbog ovakvog
odnosa zato to je trebao biti u istim uvjetima kao i suparnik.
Zamislite, tada je hazreti Alija, radijallhu anh, bio halfa jedne
velike drave, odnosno, predsjednik drave.672
Allahov Poslanik se uklapao u ivotni red i ponaao se kao
normalan ovjek. Vie puta, ko bi po prvi put doao onamo gdje
672
Ibn Askr, Trh-u Dimek, 23/23-24. i 42/487.

se on nalazio, ne bi znao ko je Poslanik, ali pokretima ashba, ili

kada bi on poeo priati, mogao se prepoznati. Prilikom Hidre
veina onih stanovnika Medine koji do toga dana nisu vidje-
li Allahovoga Poslanika, toga dana su potrali da poljube ruku
hazreti Eb Bekru, radijallhu anh, odnosno, mislili su da je
on Allahov Poslanik. Meutim, kada je on ustao i svojim ogr-
taem napravio hlad naem Poslaniku, shvatili su ko je Allahov
Poslanik.673 Tako je bilo, jer Allahov Poslanik se nijednim svo-
jim pokretom ili nainom ponaanja nije odvajao od Eb Bekra,
radijallhu anh.
Kada je prilikom osvajanja Mekke ulazio u grad, kakvom je
skromnou bio ogrnut, svima je poznato. Toliko je bio skroman
na svojoj jahalici gotovo da mu je glava doticala sedlo ivotinje
na kojoj je bio. Taj slavni vjerovjesnik je u taj slavni grad uao
tako skromne due.674
U jednom hadsu, koga prije svih prenosi naa majka ha-
zreti ia, radijallhu anh, i mnogo drugih ashba, kae se:
Allahov Poslanik se u svojoj kui ponaao kao i svaki drugi o-
vjek. Svoje odijelo je sam krpio, obuu je popravljao i pomagao
je svojim suprugama u kunim poslovima.675 Kada je to inio,
ve je njegovo ime bilo spominjano na sve strane svijeta, i svi su
govorili o njemu i vjeri koju je donosio. On je svoje vrijeme tako
podijelio da je, pored tolikih vanih odgovornosti, nalazio prili-
ku da radi i ove u hadsu spomenute poslove. On je zasluivao da
bude na vrhu svakog lijepog svojstva, to se obistinilo...
673
Ibn Him, es-Sretun-nebevijje, 3/20.; Taber, Trhul-umem vel-mulk, 1/157.
674
675
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 6/256.; Kd I-jd, e-if, 1/132.

Bio je meu ljudima

Znak veliine kod velikih je skromnost i umjerenost, a znak
malenkosti je oholost. Allahov Poslanik je bio najvei ovjek
meu ljudima; onda je i njegova skromnost trebala biti takva...
Allahov Poslanik, koji je prilikom izgradnje damije kao i
svi ostali nosio erpi,676 koji je prilikom kopanja hendeka oko
Medine vezao dva kamena za stomak od gladi, a svi ostali po
jedan,677 i koji je ovjeku koji je naspram njega zbog njegovog
ponositog stajanja poeo da drhti kao da ga je pogodila groznica
kazao:
Brate, ne strahuj, i ja sam, kao i ti, ovjek ija je majka
jela suhi hljeb!678
bez imalo sumnje bio je najskromniji meu ljudima.
One koji stavljaju nogu preko noge kao znak svoje veliine
dok sjede u nekoj skupini, sa psiholokog stanovita drim bo-
lesnima i mogu sa sigurnou kazati da u njihovim duhovnim
ivotima postoji ozbiljna manjkavost. Allahov Poslanik je sjedio
kao i svi ostali i ponaao se kao svi drugi ljudi. Da, svaki njegov
pokret odigravao se u odreenom krugu edeba (lijepog ponaa-
nja). On je svoju veliinu pokazivao tako to je uvijek svoje lice
sputao na tle i duhovno jaao na sedadi.
.

Ko bude skroman radi Allaha, njega e Allah uzdii,
a ko se bude oholio, Allah e ga poniziti!679
676
677
Tirmiz, Zuhd, 39.
678
Ibn Mde, Etime, 30.
679
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/76.; Tabern, el-Mudemul-evsat, 5/140. (Rijei
su prenijete iz el-Mudemul-evsata).

Skromnost i umjerenost su poput dva krila ovjeka koja

mu omoguavaju da poleti ka svijetu velianstvenijem od veli-
anstvenog. Allahov Poslanik je svojom skromnou preao ne-
unitive prepreke i postao vjeni voa ovjeanstva. Pred ovim
izvanrednim i odabranim voom, koji je prevaziao uske dimen-
zije vremena i mjesta, ljudi su veoma lahko mogli da se pojave i
kazali bi ono to ele sasvim slobodno, jer on je i sam bio veoma
slobodan ovjek.
Muslim i Eb Dvd biljee predaju: Jednog dana je dola
ena koja je bila psihiki bolesna i kazala Allahovome Poslani-
ku: O, Allahov Poslanie, neto si mi potreban! Allahov Po-
slanik se povukao na drugu stranu puta, sasluao je i rijeio joj
problem.680
Buhr biljei od hazreti Enesa, radijallhu anh, da je jedna
slukinja vukla Allahovoga Poslanika za ruku da bi joj neto po-
mogao i on je veoma mirno iao za njom. Za njim su ili ashbi. I
Allahov Poslanik je sa lahkoom rijeio njen problem i vratio se.681
Ovaj posao je moda bio brisanje sobe ili razgrtanje vea,
ali to god da je, Allahov Poslanik ga je obavio jer on je bio
prirodan ovjek i ovo njegovo ponaanje nikako nije ponienje.
Ponienje se nikada nije moglo nai ak ni u njegovim snovima.
A i kako da ue kada je on naspram nevjernitva i nepokornosti
bio poput ljutitog lava. I kao to smo gore spomenuli, on je bio
najhrabriji meu ljudima. Hazreti Alija, radijallhu anh, kae:
Kada bi se uplaili na bojnom polju, mi bismo se sakrili iza
Allahovoga Poslanika i njime bismo se titili.682 Sama njegova
prisutnost je ulijevala pouzdanje i sigurnost onima koji su se na-
680
Muslim, Fedil, 76.; Eb Dvd, Edeb, 12.
681
Buhr, Edeb, 61.; Ibn Mde, Zuhd, 16.
682
Ibn Dad, Musned, str. 372.; Eb Jal, Musned, 1/258.; Hkim, el-Mustedrek,
2/155.

lazili u njegovoj okolini. Kada je stanje takvo, onda je njegovo

ponaanje na ovaj nain samo dio njegove skromnosti.
I jo jedno poreenje koje govori

o njegovoj prirodnosti
Isto kao to skromnost nije ponienje, tako ni oholost nije
dostojanstvenost. Allahov Poslanik je i u skromnosti imao odre-
enu mjeru i bio uravnoteen. Da, i ovo njegovo svojstvo nas
navodi da kaemo: Muhammedun Reslullh Muhammed je
Allahov poslanik.
Jedan sudija u sudnici treba biti ozbiljan. To je dostojan-
stvenost. Meutim, to isto ponaanje kod kue prema djeci moe
biti oholost jer ovjek u svojoj kui treba da se prema svojim uku-
anima ophodi kao jedan od njih. Ovo su neki kurnski propisi
i njih je na najljepi nain u praksu proveo Allahov Poslanik.
Djela onih koji e se pojaviti poslije njega su uzimanje njega za
primjer i slijeenje.
Svako ga moe smatrati veim od svih velikana meu ljudi-
ma, ali ipak on kae:
Niko ne moe ui u Dennet svojim djelima.
Prisutni ga upitae: Pa zar ni ti? Odgovori:
Da, i ja ne bih mogao da nije milosti Uzvienog Alla-
ha koja e me obuhvatiti.683
Eto, on je toliko jednostavan i prirodan ovjek da moe iz-
govoriti ove rijei. Sebe je meu ostalim ljudima smatrao dijelom
njih, a zatim je svoje postupke usmjeravao prema tom shvatanju.
Jednog dana je doao hazreti Omer, radijallhu anh, i za-
traio dozvolu od Allahovoga Poslanika da uini umru (posjetu
683
Buhr, Rikk, 18.; Muslim, Siftul-munfikn, 71-78.

Kabi). Od njega se uzimala dozvola i za umru jer oni su bili dis-

ciplinovani ljudi. U svakom svom poslu i za svaki svoj problem
trali su Allahovome Poslaniku i predoili bi mu svoje poslove
i probleme. Ko je imao u svojoj kui kerku za udaju, doao bi
njemu i kazao mu: Allahov Poslanie, u kui imam kerku za
udaju. Ako eli da je za nekog uda, izvoli i naredi nam! Neko
drugi, ako eli uvakufiti svoj vrt, najprije bi doao kod Allahovo-
ga Poslanika i predoio mu namjeru... Ako bi elio neko da ue
u itikf ili da krene na put, uvijek bi doao Allahovome Poslani-
ku i uzimao od njega dozvolu. Eto, sada je doao i hazreti Omer,
radijallhu anh, i traio dozvolu za umru. Allahov Poslanik nije
odbio ovu njegovu elju, ve je, pored toga, zatraio neto to
e hazreti Omera, radijallhu anh, do kraja ivota uzbuivati i
davati mu podstreka:
O, brate moj, ukljui i nas u svoju dovu, nemoj nas

zaboraviti!684
Tim povodom hazreti Omer, radijallhu anh, jednog dana
e kazati: Da mi je cio svijet toga dana dat, ne bih se obradovao
toliko.685
Dimenzija skromnosti i pobonosti

Ova njegova skromnost i umjerenost je osvojena srca ponovo
osvajala. Ovim osvajanjima on je uzeo za ruku pripadnike svog
ummeta i uzdizao ih do vrhova spoznaje od svjetlosti. Omer, radi-
jallhu anh, je prvim pokretom, zapravo, preao odreenu udalje-
nost. Ali Allahov Poslanik je njih htio da uzdie jo vie, to mu je
684
Tirmiz, Davt, 109.; Eb Dvd, Vitr, 23.
685

i polo za rukom. Od jedne zajednice beduina napravio je skupinu

uitelja i vodia svim ljudima. Dok je uzdizao ljude ka vrhovima,
on je ujedno i samoga sebe uzdizao, i to vertikalno. Ali, paralelno
svim dostignuima i uzdignuima koja je postizao, njegova skro-
mnost se samo poveavala, dok je, sa aspekta njegovih strasti, sebe
punio osjeajem da je jedan od robova meu robovima.
U vjerodostojnim hadskim zbirkama zabiljeen je sljedei
dogaaj:
Allahov Poslanik je sjedio sa Dibrlom i razgovarao. Ko zna
koliko dana nije bio stavio nita u svoja usta. Dibrl je bio njegov
najiskreniji prijatelj. U jednoj slaboj predaji kae se da je rekao
Allahovome Poslaniku: Ja u nakon tebe na Zemlju sii samo
jo nekoliko puta. Jer svijet bez hazreti Muhammeda, alejhis-
selma, za Dibrla je tuan. (Zaista, evo, godinama ovaj svijet je
za nas tuan i bolan.) I kazao je Dibrlu za to svoje stanje:
Danima nisam nita stavio u svoja usta.
Odjednom se uo glas poput grmljavine. Silazio je jedan me-
lek. (U predaji od Tabernja kae se da je to bio melek Isrfl,
alejhis-selm.) Dibrl je obavijestio naeg Poslanika da taj melek
silazi na Zemlju po prvi put. Melek je donio selam od Uzvienoga
Gospodara. Allah, delle delluhu, pita Svoga Poslanika: eli
li biti poslanik vladar ili poslanik rob? Allahov Poslanik je na-
spram ovog prijedloga, koji je doao od Uzvienoga Gospodara,
zaueno pogledao u Dibrla. (On je do odreene mjere uzimao
ders o spoznaji od Dibrla. ak se i na Mirdu na Poslanik za-
divio bliskosti Dibrla Uzvienome Gospodaru. To je spomenuo
jednom prilikom.686 Da, nije mogue spoznati i znati Uzvienog
Gospodara u mjeri u kojoj ga je znao melek Dibrl.) Dibrl je
pokazao Allahovome Poslaniku ta da ini tako to mu je kazao:
686
Ibn Eb sim, es-Sunne, 1/276.; Hakm Tirmiz, Nevdirul-usl, 2/127.; Ta -
ern, el-Mudemul-evsat, 5/64.

.

Muhammede, budi skroman prema svome Gospodaru!
Zapravo, zar lino Uzvieni Gospodar jezikom Kurna ne
nareuje Svome Poslaniku skromnost rijeima:

*

Spusti krila svoje skromnosti koliko moe prema vjerni-
cima koji te slijede!687
Poput ovoga, ima jo mnogo jeta u Kurnu koji govore o
tome. I Allahov Poslanik je poelio ono isto to mu je preporu-
eno:
.
Poslanik rob (elim biti).688
Kada je izabrao robovanje, onda je Allah, delle delluhu,
uinio da njegovo robovanje bude njegova kruna. Kurn njega
na vie mjesta opisuje kao roba. I muslimani, kada ue ehdet
svjedoe da je on Allahov rob i poslanik. Da, on je najprije Alla-
hov rob, a zatim poslanik. Robovanje dolazi prije poslanstva.
Svako moe biti rob kome hoe i moe nositi o svome vratu
obiljeje koje im pripada, dok je hazreti Muhammed, sallallhu
alejhi ve sellem, i prije i poslije uvijek bio Allahov rob i sluga.
Ni u jednom periodu svoga ivota on se nije poklonio i klanjao
nekome drugom. Robovanje je njegovo temeljno svojstvo.
Kao znak tog njegovog svojstva, sa munara se dnevno pet
puta spominje da je on Allahov rob, i cijelom svijetu se obznanjuje,
687
E-uar, 26/215.
688
Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/231.; Abdurrezzk, el-Musannef, 3/183-184.; T -
bern, el-Mudemul-evsat, 7/88.; Bejhek, uabul-mn, 1/177.

pored njegovog poslanstva, i njegovo robovanje. Jer, kao to smo

gore kazali, njegovo robovanje dolazi prije njegovog poslanstva.
On je rob. Uzvieni Gospodar, uzimajui u obzir njegovo
robovanje, kae:
*

A kad je Allahov rob ustao da mu se pomoli, oni (dini)
su se u gomilama oko njega tiskati stali (da bi vidjeli nje-
gov ibdet).689
Bilo da se ovdje radi o navali dina na Allahovoga Posla-
nika ili o mekkanskim muricima, za nas je veoma bitno da se
on u Kurnu spominje sa velianstvenom titulom Abdullh, tj.
Allahov rob.
U jetu u kojem se objanjava da je Kurn Allahov govor i
u kojem se izazivaju oni koji u to sumnjaju, za njega se ponovo
kae da je rob:

*

*
A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nai-
nite vi jednu suru slinu objavljenim njemu, a pozovite i
boanstva vaa, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako
ne uinite, a neete uiniti, onda se uvajte vatre za ne-
vjernike pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i kamenje.690
Opet Kurn-i kerm, kada ga opisuje sa aspekta najvee
take do koje je dospio, opisuje ga robovanjem:
689
El-Dinn, 72/19.
690
El-Bekara, 2/23-24.


*
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi pre-
veo Svoga roba iz Hrama asnog (Mesdidu l-harm) u
Hram daleki (Mesdidu l-aks), iju smo okolinu bla-
goslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali.
On, uistinu, sve uje i sve vidi.691
Nakon sveopeg bojkota i smrti hazreti Hatde i Eb Tli-
ba, Allahov Poslanik kao da je ostao bez zatitnika meu ljudima.
Uzroci su u potpunosti nestali i kada su polomljene njegove podr-
ke te je ostao bez ijedne grane za koju bi se uhvatio, Allah, Koji je
Musebbibul-esbb (Stvoritelj uzroka) pojavio se Svojom potpunom
milou u sazvijeu jednoe. Kao to je rekao mislilac stoljea:
Svjetlost monoteizma se vidjela na sazvijeu jednoe...692 I Alla-
hov Poslanik je pozvan iza nebesa da lino vidi svoga Gospodara,
Vladara i Stvoritelja... i tamo je doekan kao najasniji gost.
Ovdje nam nije glavni cilj da objanjavamo Mird. Zbog
toga neu prelaziti na to poglavlje, ali, da bih vam privukao pa-
nju na temu o kojoj govorimo, prinuen sam da ukaem na
sljedeu injenicu:
Allah, delle delluhu, govorei o ovako vanoj mudzi
(nadnaravnom dogaaju), naega Poslanika ne spominje nijed-
nim imenom iz Kurna, Indla niti Tevrta, odnosno, ne spo-
minje ga ni kao Muhammeda ili Ahmeda, ve, uzimajui u obzir
njegovo robovanje, spominje ga kao abduh, tj. kao Svoga roba.
Kao da hoe da se kae, kada je on rekao:
Ja sam postao rob,
691
El-Isr, 17/1.
692
Bediuzzamn, Lemalar, 1. Lema.

Uzvieni Allah mu je uzvratio:

Ako si ti postao rob, Ja sam robovanje uinio neim ija
je vrijednost i dragocjenost najvea. Zbog toga, tamo gdje
hou spomenuti tvoju vrijednost, dat u prednost tvome
robovanju, i to u tako uiniti da, kada svaki musliman
bude uio ehdet, spomenut e tvoje robovanje prije tvo-
ga poslanstva i od tih njihovih glasova e zadrhtiti sve
strane svijeta...
Da, sve strane svijeta e uzvikivati i oglaavati da si ti rob
Allahov!
Saetak
U knjigama koje opisuju Allahovoga Poslanika (emil) on
je opisan sa svih aspekata. Isto kao to je fizikim izgledom sa-
vren ovjek, isto tako je i sa duhovnog i karakternog aspekta
izvanredna osoba. U jednoj predaji, koja se pripisuje hazreti Aliji,
radijallhu anh, Allahov Poslanik je opisan ovako:

.

.
Allahov Poslanik je bio najdareljiviji meu ljudima u po-
gledu dareljivosti; bio je najirokogrudniji u pogledu iroko-
grudnosti. (Da mu se stavi na lea teret teine ovog svijeta, on
bi, bez prigovora i ne uzdahnuvi, to podigao i nosio. Susreo se sa
nezamislivim potekoama, ali, naspram svakog zla i muke nje-
mu nanijete, on je odgovarao ljubavlju i lijepim ophoenjem).
Bio je najtaniji meu ljudima u svome govoru, odnosno,
njegove rijei su bile najtanije. ak i kada bi se naalio, u nje-

govim rijeima ne bi se mogao pronai ni etrdeseti dio suprot-

nosti onoga to je kazao! ak ni u snu iz njegovih usta nije izala
nijedna la! Tano je sjedio, tano ustajao, tano govorio, tano
razmiljao i na tanost je pozivao.
Bio je veoma prirodne udi. (Kada biste sjeli pored njega,
nikako ne biste bili uznemireni. Odmorili biste se kao da sjedite
sa svojim drugom. Bio je takve prirode i na tako visokom duhov-
nom nivou da nijedan ovjek ne moe izai do tog nivoa, ne moe
sjediti kao on, ne moe razmiljati kao on i ne moe biti kao on.
On se sputao na nivo prisutnih, a one koji bi se nali pored njega
nikada ne bi ugnjetavao i uznemiravao meusobnom razlikom.
Kada bi vidio ovjeka da polahko i slabo koraa, on bi hodio
najsporijim korakom. Zapravo, on je taj koji je i naredio da se
tako postupa.693 Ovaj princip koji je bio sveopi u svim njegovim
aspektima ivota uvijek se i na svakom mjestu nalazio u praksi).
Bio je najljepeg ponaanja. S plemenskog aspekta, bio je naj-
boljeg porijekla. Ko god bi ga vidio, zavolio bi ga,694 naroito oni
koji su se nalazili u njegovoj blizini, jer su ga oni voljeli vie od bilo
koga drugog ovjeka. Hazreti Eb Bekr, radijallhu anh, bio mu
je blii od svih ostalih i volio ga vie o bilo kog drugog stvorenja.
Ni prije njega, ni poslije njega nemogue je nai drugog
ovjeka koji bi bio toliko voljen. Neki jezikom, neki svojim po-
naanjem, ali, u sutini, svi vjernici su bez prekida iskreno sa srca
govorili i govorit e:
Zato se ova dua tebi toliko divi?

Zato tvoja ljepota poput dana sja?
Naravno da je tako. Jer on je Miljenik Gospodara svih svje-

tova...
693
V.: Eb Dvd, Salt, 39.; Nes, Ezn, 32.
694
Tirmiz, Menkib, 8. i emil, str. 33.

E. NEPOGRJEIVOST (ISMET)
Nepogrjeivost je takoer jedno od svojstava vjerovjesnik,

s.a.v.s. Ono se ogleda u tome da uzvieni Allah svoje vjerovje-
snike i poslanike uva od injenja djela koja su izraz grijeenja i
neposlunosti, kako od malih tako i od velikih djela.
Ovu temu emo, ako Bog da, obraditi u drugom svesku ove
knjige, kao zasebnu cjelinu.

literatura
Abdulazz ed-Debbg, Abdulazz b. Mesd b. Ahmed, (umro

1132./1720.); Kitbul-ibriz, (Prijevod na turski: Abdullah
Ar), Seha Neriyat, Istanbul, 1997.
Abdurrezzk, Eb Bekr Abdurrezzk b. Hemmm, (umro 211. h.g.); el-
Musannef, I-XI, el-Mektebetul-islmijje, Bejrt, 1403. h.g.
el-Adln, Isml b. Muhammed el-Derrh (umro 1162. h.g.); Keful-
haf ve muzlul-ilbs, I-II, Muessesetur-risle, Bejrt, 1405.
h.g.
Ahmed b. Hanbel, Eb Abdillh e-ejbn (164-241. h.g.); el-Musned,
ar Yaynlar, I-VI, 2. izdanje, Istanbul (1413. h.g./1992.)
Ali el-Muttak, Aladdn (umro 975. h.g.); Kenzul-umml f sunenil-
akvl vel-ef l, I-XVIII, Muessesetur-risle, Bejrt, 1989.
Alijjul-Kr, Ebul-Hasan Nreddn Ali b. Sultn Muhammed (umro
1014.h.g./1606.); el-Esrrul-merfa fil-ahbril-mevda,
(Recenzent: Muhammed b. Lutf Sabbg), el-Mektebul-
islm, Bejrt, 1406. h.g.
________, erhu-if lil-Kd I-jz, I-II, Drul-kutubil-ilmijje,
Bejrt, bez datuma.
________, el-Masn, I-II, Mektebetur-rud, Bejrt, bez datuma.

ls, Ebus-Sen ehbeddn Mahmd b. Abdillh (umro 1270.

h.g./1854.); Rhul-men f tefsril-Kurnil-azm ves-
sebil-mesn, I-XXX, Dru ihjit-tursil-Arab, Bejrt,
bez datuma.
mid, Eb Muhammed Ali b. Ahmed b. Hazm (umro 456. h.g.); el-
Ihkm f uslil-ahkm, Drul-hads, Kairo, 1404.
Attr, Ferduddn; TezkiretuI-evlij, (Prijevod na turski: Sleyman
Uluda), Erdem Yaynlar, 2. izdanje, Istanbul, 1991.
Bediuzzamn, Said Nrs; Risle-i Nr Klliyt, I-II, Nesil Yaynlar,
Istanbul, 1996.
________, Szler, ahdamar Yaynlar, Istanbul, 2005.
________, Lemalar, ahdamar Yaynlar, Istanbul, 2004.
________, Mektbt, ahdamar Yaynlar, Istanbul, 2006.
Belzr, Ahmed b. Jahj b. Debr (umro 279. h.g.); Futhul-buldn,
Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt, 1403.
el-Bejhek, Ahmed ibnul-Husejn (umro 458. h.g.); el-Itkd, Drul-
fkil-dedde, Bejrt, 1401. h.g.
________, uabul-imn, I-VIII, Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt,
1410. h.g.
________, Delilun-nubuvve ve marifetill-ahvl-i Shibi-era, I-VII,
Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt, 1405. h.g./1985.
________, es-Sunenul-kubr, I-X, Mektebetu dril-bz, Mekka,
1414. h.g./1994.
________, ez-Zuhdul-kebr, Muessesetul-kutubis-sekfijje, Bejrt,
1996.
el-Bezzr, Eb Bekr Ahmed b. Amr b. Abdulhlik (215-292. h.g.); el-
Musned, I-IX, Muessesetu ulmil-Kurn/Muessesetu ulmi
vel-hikem, Bejrt/Medna, 1409. h.g.

Literatura 521
Buhr, Eb Abdillh Muhammed b. Isml (umro 256. h.g.); el-

Dmius-Sahh, ar Yaynlar, I-VIII, 2. izdanje, Istanbul,
1413.h.g./1992.
________, el-Edebul-mufred, Drul-beiril-islmijje, 3. izdanje,
(recenzent: Muhammed Fud Abdulbk), Bejrt, 1409.
h.g./1989.
Dezr, Abdurrahmn; el-Fikh alel-mezhibil-erbaa, I-V, el-Mektebetut-
tidrijjetil-kubr, Egipat, 1360. h.g./1941.
Drim, Abdullh b. Abdirrahmn (181-255. h.g.); es-Sunen, ar
Yaynlar, I-II, 2. izdanje, Istanbul, 1413. h.g./1992.
Dejlem, Eb ud revejh b. ehridr b. revejh el-Hemedn
(445-509.h.g.); Musnedul-Firdevs bi mesril-hitb, I-V,
Drul-kutubil-ilmijje, 1. izdanje, (Recenzent: Sad b.
Bisjn Zagll), Bejrt, 1986.
Eb Dvd, Sulejmn b. Eas es-Sidistn (202-275. h.g.); es-
Sunen, ar Yaynlar, I-V, 2. izdanje, Istanbul, (1413.
h.g./1992.)
Eb Nuajm, Ahmed b. Abdillh el-Isbehn (umro 430. h.g.); Hil-
jetul-evlij ve tabektul-asfij, I-X, Drul-kitbil-Arab,
Bejrt, 1405. h.g.
Eb Jal, Ahmed b. Ali b. el-Musenn (210-307. h.g.); el-Musned,
I-XIII, Drul-Memn lit-turs, Damask, 1404. h.g./1984.
Ebus-Sud Efendi, Muhammed b. Muhammed el-Imd (umro 951.
h.g.); Irdul-aklis-selm il mezjel-Kurnil-kerm, I-IX,
Dru ihjit-tursil-Arab, Bejrt, bez datuma.
el-Esbahn, Abdullh b. Muhammed b. Dafer b. Hajjn (umro
369. h.g.); el-Azamet, (Recenzent: Ridullh b. Idrs el-
Mubrekfr), I-V, Drul-sime, Rijd, 1408. h.g.

el-Gazzal, Eb Hmid Muhammed b. Muhammed (450-505. h.g.);

Ihju ulmid-dn, I-IV, Drul-marife, Bejrt, bez datuma.
________, el-Maksadul-esn f erhil-men esmillhil-husn,
(recenzent: Bessm Abdulvehhb el-Db); el-Difn vel-
Db, Kipar, 1407. h.g./1987.
el-Hakm et-Tirmiz, Eb Abdillh Muhammed b. Ali b. Hasan;
Nevdirul-usl f ehdsir-Resl, I-IV, Drul-Dl, 1. izdanje,
(Recenzent: D. Abdurrahmn Umejre), Bejrt, 1992.
el-Hkim, Eb Abdillh Muhammed b. Abdillh en-Nejsbr (umro
405. h.g.); el-Mustedrek ales-Sahhajn, I-V, Drul-kutubil-
ilmijje, Bejrt, 1990.
el-Haleb, Ali b. Burhneddn (umro 1044. h.g.); Insnul-ujn (es-
Sretu Halebijje), I-IV, tamparija Mustaf el-Bb el-Haleb,
Egipat, 1384. h.g./1964.
Hennd, Ebus-Serijj Hennd b. es-Serijj el-Kf (umro 243. h.g.); ez-
Zuhd, I-II, Drul-hulef lil-kitbil-islm, Kuvajt, 1985.
el-Hejsem, Nreddn Ali b. Eb Bekr (umro 807. h.g.), Medmeuz-
zevid ve menbeul-fevid, I-X, Drur-rejjn lit-turs, Kairo,
1407. h.g.
Ibn Abdilberr, Eb Umer Jsuf b. Abdillh en-Nemir (umro 463.h.g.);
el-Istib f marifetil-ashb, I-IV, Drul-Dl, Bejrt, 1412.
h.g.
Ibn bidn, Muhammed Emn (umro 1836.); Hijetu Reddil-muhtr
aled-Durril-muhtr, I-VI, Drul-fikr, Bejrt, 1386. h.g.
Ibn Askr, Ebul-Ksim Sikatuddn Ali b. Hasan b. Hibetillh; Trhu
Dimek, I-LXXX, Drul-fikr, Bejrt, 1421. h.g./2001.
Ibn Dad, Ebul-Hasen Ali b. Dad b. Ubejd (umro 230. h.g.);
Musned, I-VI, Muessesetu ndir, Bejrt, 1990.

Literatura 523
Ibn Eb sim, Eb Bekr Ahmed b. Amr (umro 287. h.g.); Kitbuz-

zuhd, Drur-rejjn lit-turs, Kairo, 1408. h.g.
________, es-Sunne, I-II, el-Mektebetul-islm, Bejrt, 1400. h.g.
Ibn Eb ejbe, Abdullh b. Muhammed (umro 235. h.g.); el-Musannef
fil-ehds vel-sr, I-VII, (Recenzent: Keml Jsuf el-Ht),
Mektebetur-rud, Rijd, 1409. h.g.
Ibn Ebid-Dun-j, Eb Bekr Abdullh b. Muhammed b. Ubejd (umro
281. h.g.); es-Samt, Drul-kitbil-Arab, Bejrt, 1420. h.g.
________, el-Ukbt, (Recenzent: Muhammed Hajr Ramadn
Jsuf ), Dru Ibn Hazm, Bejrt, 1996./1416. h.g.
Ibn Esr, Ebus-Sadt el-Mubrek b. Muhammed el-Dezer (umro
606. h.g.); en-Nihje f garbil-hads, I-V, el-Mektebetul-
ilmijje, Bejrt, 1399. h.g./1979.
Ibn Esr, Izzuddn Ebul-Hasan Ali b. Muhammed el-Dezer; Usdul-
gbe f marifetis-sahabe, I-VI, Drul-fikr, Bejrt, 1989.
Ibn Hader, Ahmed b. Ali b. Dafer el-Askaln (773-852. h.g.); Fethul-
br bi-erhi Sahhil-Buhr, (Recenzent: Muhammed Fud
Abdulbk Muhibbuddn el-Hatb), I-XIII, Drul-marife,
Bejrt, 1379. h.g.
________, el-Isbe f temjzis-sahabe, (Recenzent: Ali Muhammed el-
Bedv), Drul-Dl, Bejrt, 1412. h.g./1992.
________, Tehzbut-tehzb, I-XIV, Drul-fikr, Bejrt, 1984.
________, Telhsul-habr, I-IV, Medne-i Munevvera, 1384. h.g./1964.
________, el-Metlbul-lije bi-zevidil-esndis-semnije, Drul-
marife, Bejrt, bez datuma.
Ibn Hibbn, Eb Htim Muhammed b. Hibbn b. Ahmed et-Temm
(umro 354. h.g.); es-Sahh, I-XVIII, Muessesetur-risle,

2. izdanje, (Recenzent: uajb el-Arnavut), Bejrt, 1414.

h.g./1993.
Ibn Him, Abdulmelik b. Him b. Ejjb el-Himjer (umro 213.
h.g./828.); es-Sretun-nebevijje, I-VI, (Recenzent: Th
Abdurraf Sad), Drul-Dl, Bejrt, 1411. h.g.
Ibnul-Hummm, Kemluddn Muhammed b. Abdulvhid b.
Abdulhamd b. Mesd el-Himjer (umro 681. h.g.); erhu
fethil-kadr, I-VII, Drul-fikr, Bejrt, bez datum.
Ibn Kesr, EbuI-Fid Isml b. Umer ed-Dimak (umro 774. h.g.);
Tefsrul-Kurnil-azm, I-IV, Drul-fikr, Bejrt, 1401. h.g.
________, el-Bidje ven-nihje, I-XIV, Mektebetul-mearif, Bejrt,
bez datuma.
________, Tuhfetut-tlib bi-marifeti ehdsi Muhtasar-i ibni Hdib,
Dru Hir, Mekketul-Mukerreme, 1406. h.g.
Ibnu Kudme, Eb Muhammed Muvaffakuddn Abdullh b.
Abdulhamd b. Mesd el-Himjer (umro 681. h.g.); erhu
fethil-kadr, I-VII, I-XIV, Drul-fikr, Bejrt, bez datum.
Ibn Mde, Muhammed b. Jezd el-Kazvn (207-275. h.g.); es-
Sunen, I-II, ar Yaynlar, 2. izdanje, Istanbul (1413.
h.g./1992.)
Ibnul-Mubrek, Abdullh Ibnul-Mubrek el-Mervez (umro 181.
h.g.); ez-Zuhd, (Recenzent: Habburrahmn el-Azam),
Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt, bez datum.
Ibn Sad, Eb Abdillh Muhammed b. Sad ez-Zuhr (umro 230. h.g.);
et-Tabektul-kubr, I-VIII, Dru sdir, Bejrt, bez datum.
Ibnus-Semn, Eb Sad Abdulkerm b. Muhammed b. Mansr (umro
562. h.g.); Edebul-iml vel-istiml, Drul-kutubil-ilmijje,
Bejrt, 1981.

Literatura 525
Kd I-jd, Ebul-Fadl (umro 181. h.g./1149); e-if bi tarfi hukkil-

Mustaf, I-II, Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt, bez datum.
Kalkaend, Ahmed b. Ali (umro 821. h.g.); Subhul-A f sinatil-
in, I-VIII, Drul-fikr, Damask, 1987.
Kitb-i Mukaddes, (Prijevod na turskom jeziku) Eski ve Yeni Ahit,
Kitb-i Mukaddes irketi, Istanbul, 1991.
el-Kurtb, Muhammed b. Ahmed b. Eb Bekr b. Ferrh (umro
1273.), el-Dmi li ahkmil-Kurn, I-XX, Dru-ab,
Kairo, 1372. h.g.
el-Kuejr, Ebul-Ksim Abdulkerm b. Hevzn (umro 465. h.g.);
er-Risletul-Kuejrijje f ulmit-tasavvuf, Drul-hajr, 1.
izdanje, Bejrt, 1412. h.g./1991.
Mamer b. Rid, (umro 151.), el-Dmi, I-II, (Nalazi se na kraju
Abdurrezzkovog el-Musannefa), el-Mektebul-islm, Bejrt,
1403. h.g.
Mlik b. Enes, Eb Abdillh el-Esbh (umro 179. h.g.); el-Muvatta,
ar Yaynlar, 2. izdanje, Istanbul, 1413. h.g./1992.
el-Merdv, Ebul-Hasen Ali b. Sulejmn (umro 885. h.g.); el-Insf
f marifetir-rdih minel-hilf al mezhebil-Imm Ahmed
b. Hanbel, I-X, Dru ihjit-tursil-Arab, Bejrt, bez
datum.
el-Munv, Muhammed el-Meduvv b. Abdirraf; Fejzul-kadr erhu
Dmiis-sahh, I-VI, el-Mektebetut-tidrijjetil-kubr,
Egipat, 1356. h.g.
Muslim, Ebul-Husejn el-Haddd en-Nejsbr (umro 261.
h.g.); el-Dmius-Sahh, I-III, ar Yaynlar, 2. izdanje,
Istanbul, 1413. h.g./1992.

en-Nebhn, Jsuf b. Isml b. Jsuf (umro 1350. h.g./1932); Dmiu

kermtil-evlij, I-II, Drul-fikr, Bejrt, 1409. h.g./1989.
________, el-Fethul-kebr f dammiz-zijde ilel-Dmiis-sagr, I-III,
Mustaf el-Bb el-Haleb, Kairo, 1932.
en-Nes, Eb Abdirrahmn Ahmed b. uajb (215-303. h.g.); es-
Sunen, I-VIII, ar Yaynlar, 2. izdanje, Istanbul, 1413.
h.g./1992.
________, es-Sunenul-kubr, I-VI, Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt,
1991.
en-Nevev, Eb Zekerijj Jahj b. eref (631-676. h.g.); erhu Sahhi
Muslim, I-XVIII, Dru ihjit-tursil-Arab, Bejrt, bez
datuma.
Sad b. Mansr, Eb Usmn el-Horasn (umro 227. h.g.); Kitbus-
sunen, Drus-selefijje, Indija, 1982.
es-Serahs, Eb Bekr Muhammed b. Sehl (umro 483. h.g./1090.); el-
Mebst, I-XXX, Drul-marife, Bejrt, 1406. h.g.
Sejjid Kutb, F zillil-Kurn, I-VI, Dru-urk, Bejrt-Kairo, 1408.
h.g./1988.
es-Sujt, Abdurrahmn b. el-Keml Delleddn (umro 911. h.g.); el-
Dmius-sagr, I-II, Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt, 1410.
h.g./1990.
________, ed-Durrul-mensr, I-VIII, Drul-fikr, Bejrt, 1993.
________, el-Hasisul-kubr, I-III, Drul-kutubil-hadse, Kairo,
1967.
et-Tabern, Ebul-Ksim Muhammed b. Ahmed (umro 360.h.g.);
el-Mudemul-evsat, (Recenzent: Hamd b. Abdilmedd es-
Selef), I-X, Drul-Haremejn, Kairo, 1415. h.g.

Literatura 527
________, el-Mudemul-kebr, (Recenzent: Hamd b. Abdilmedd

es-Selef), I-XX, Mektebetul-ulmi vel-hikem, Musul,
1404. h.g.
________, el-Mudemus-sagr (er-Ravdud-Dn), I-II, el-Mektebetul-
islm/Dru Ammr, Bejrt/Ammn, 1985./1405. h.g.
________ , Musnedu-mijjn, I-II, Muessesetur-risle, 1984.
et-Taber, Muhammed b. Derr b. Jezd b. Hlid (224-310. h.g.);
Dmiul-bejn an tevli jil-Kurn, I-XXX, Drul-fikr,
Bejrt, 1405. h.g.
________, Trhul-umem vel-mulk (Trhu Taber), I-V, Drul-
kutubil-ilmijje, Bejrt, 1407. h.g.
________, Tehzbul-sr, I-II, Matabius-Saf, Mekka, 1984.
et-Tahv, Eb Dafer Ahmed b. Muhammed (umro 321. h.g.); erhu
menil-sr, I-IV, Drul-kutubil-ilmijje, Bejrt, 1399.
h.g.
et-Tajlis, Eb Dvd Sulejmn b. Dvd (umro 204. h.g.); el-
Musned, I-IV, Drul-marife, Bejrt, bez datuma.
et-Tirmiz, Eb s Muhammed b. s b. Sevre (209-279. h.g.); el-
Dmius-Sahh, I-V, ar Yaynlar, I-VI, 2. izdanje,
Istanbul, 1413. h.g./1992.
________, e-emilul-Muhammedijje vel-hasisul-Mustafevijje,
Muessesetul-kutubis-sekfijje, Bejrt, 1412. h.g./1992.
et-Vkid, Muhammed b. Umer (umro 207. h.g.); el-Megz, I-III,
lemul-kutub, Bejrt, 1984.
ez-Zeheb, emsuddn Muhammed Ahmed (umro 748. h.g./1347);
Sijeru almin-nubel, I-XXIII, Muessesetur-risle, Bejrt,
1413. h.g.

Zemaher, Mahmd b. Umer; el-Kef an hakiki gavmizit-tenzl

ve ujnil-ekvl f vudhit-tevl, I-IV, eriketu mektebeti
ve matbaati Mustaf el-Bb el-Haleb ve evldih, Egipat,
1392. h.g./1972.
Zijeddn el-Mevsil, Ebul-Feth Zijuddn Nasrullh b. Muhammed
b. Abdulkerm (umro 637. h.g.); el-Meselus-sir, I-II, el-
Mektebetul-asrijje, Bejrt, 1995.

FG - Beskrajna Svjetlost

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

FG - Beskrajna Svjetlost

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BESKRAJNA SVJETLOST

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 1 10/20/08 1:46:52 PM

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 3 10/20/08 1:46:53 PM

Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s. . .................................15

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 5 10/20/08 1:46:53 PM

Drugo putovanje za Siriju..................................................62

SVRHA SLANJA VJEROVJESNIK.......................................... 95

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 6 10/20/08 1:46:53 PM

Zatvoriti vrata opravdanjima............................................ 114

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 7 10/20/08 1:46:53 PM

Ti e mi se prva pridruiti! . .........................169

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 8 10/20/08 1:46:53 PM

Higijena usta i zubi (misvk)..................................213

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 9 10/20/08 1:46:53 PM

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 10 10/20/08 1:46:53 PM

Iskuenje ruke i jezika.................................................358

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 11 10/20/08 1:46:54 PM

Vertikalna dimenzija dobroinstva

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 12 10/20/08 1:46:54 PM

Pretjerivanje i zaostajanje u milosti.........................453

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 13 10/20/08 1:46:54 PM

Ovo djelo je plod nauke. Ono je na nivou spoznaje drago-

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 15 10/20/08 1:46:54 PM

Ono je istraivanje i zadiranje genijskim umom u poslani-

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 16 10/20/08 1:46:54 PM

nu realnosti i njegovog regulisanja... Ono je prizor kanjavanja

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 17 10/20/08 1:46:54 PM

Beskrajna svjetlost je, i pored svih vrsta politikih pritisaka

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 18 10/20/08 1:46:54 PM

Govoriti o odabranoj i velianstvenoj linosti hazreti Mu-

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 19 10/20/08 1:46:54 PM

o Ahmedu, sallallhu alejhi ve sellem. Iako imaju potekoa u

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 20 10/20/08 1:46:54 PM

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 21 10/20/08 1:46:54 PM

i preistu klimu. Da bi dao ivot pepelu srca koja gore vatrom

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 22 10/20/08 1:46:54 PM

Svijet e njemu trati; nauni krugovi e ga istraivati; due

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 23 10/20/08 1:46:55 PM

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 24 10/20/08 1:46:55 PM

sam pozvan iako je to nemogue u Dennet sa svih njego-

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 25 10/20/08 1:46:55 PM

teritoriju Medine, taj velikan odrao je dato obeanje: bacio se

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 26 10/20/08 1:46:55 PM

njegovi mujezini. Hazreti s, alejhis-selm, izgovarajui rijei:

Oko svijee Ahmedova nra

On je imao ljudske osobine u kojima je postao vodi za nas

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 27 10/20/08 1:46:55 PM

I pored toga on je kljuna osoba do koje dopiru nauke i

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 28 10/20/08 1:46:55 PM

On je ovjek koga su voljeli drugovi toliko da je malo ko-

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 29 10/20/08 1:46:55 PM

su joj pokazali ostatke od njih, ona nije obraala panju na to

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 30 10/20/08 1:46:55 PM

naest stoljea nakon njega Bernard Shaw, kao jedan od stotine

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 31 10/20/08 1:46:55 PM

pet puta dnevno, jednog dana e sigurno ui u sva srca i postat

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 32 10/20/08 1:46:55 PM

Prvo stvaranje poelo je bacanjem rijei sastavljene od dva

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 33 10/20/08 1:46:56 PM

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 34 10/20/08 1:46:56 PM

neprestano dijele gomile dijamanata, ali oni to ak ne osjeaju. I

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 35 10/20/08 1:46:56 PM

BESKRAJNA SVJETLOST.indd 37 10/20/08 1:46:56 PM

Svijet je bio taman, a u sebi je nosio svjetlost... I samo neto