Foto: Nemo/pixabay.

com

Pu stolar
Kad netko kae to je nemogue sjetim se prie koju je moj djed rado priao. Djed je
bio stolar, a pria je bila o puu; najzanimljivijem i najmanjem stolaru na svijetu.
Pria ide ovako
Na zelenoj livadi, podno starog stabla, ivio je mali pu. Sklupan u neuglednu malu
kuicu razmiljao je o, za jednog pua, sasvim neobinoj temi. Razmiljao je kako
obrauje stari panj. elio je povrinu panja uiniti njenom i lijepom. Oh, kako je bila
velika elja malog pua da postane stolarom. Danima je razmiljao, a noima sanjao
kako obrauje drvo.
Jednog sunanog jutra, dok je jutarnjim kapima rose istio kuicu, pu se odluio okuati
u stolarskom poslu. Nije znao kako poeti. Plaio se da nespretnim radom ne upropasti
ljepotu nekog drveta pa je odluio ukrasiti svoju kuicu. Mislio je, ako lijepo ukrasi svoju
kuicu koju nosi na leima, dokazat e sebi i prijateljima kako moe biti uspjean stolar.
Laganim ali sigurnim puzanjem mali pu doao je do starog panja. Odluno je krenuo na
posao. Poeo je trljati kuicu o panj kako bi joj dao eljeni oblik. Stanovnici ume
promatrali su pua koji se ee o stari panj. To je za njih bio jako neobian prizor.
ivotinje su u poetku sa zanimanjem promatrale to to radi mali pu, no ubrzo su se
poele podsmjehivati pa nije puu sueno biti stolar. Mali pu nije obraao panju na
reakcije ivotinja ve je nastavio predano raditi ukraavajui svoju kuicu.
Pu je napredovao sporo. Uvidio je da drvo nije dovoljno otro za oblikovanje kuice.
Pomou drveta dobivao je blage i njene linije. Trebalo mu je neto tvre. Otiao je do
stijene i poeo o nju trljati kuicu. Tvrda i otra stijena bila je jako korisna za precizne
rezove. No pu je morao biti dvostruko pozorniji kako nesmotrenim potezom ne bi
otetio kuicu. Vrijeme je prolazilo, pu je bivao sve iskusniji. Nauio je kada i kako treba
kuicu trljati o stijenu, zemlju ili drvo. Ovisno to bi elio postii sluio se razliitom
snagom i vrstom pritiska. Vrijeme je prolazilo, a kuica malog pua postajala je sve
ljepom i ljepom. ivotinje su sve ee s divljenjem gledale sporog ali sigurnog
majstora na djelu. Pu je i dalje neumorno radio.
Prola je zima. Mali pu okupao se u jutarnjim kapljicama rose. Obasjan suncem divio
se prirodi oko sebe. Bio je sretan. Ukrasio je kuicu najbolje to je znao. Bio je
zadovoljan svojim radom. Iznenada, iz vedra neba, pored njega sleti djetli. Djetlii su
poznati kao najbolji umski stolari. Djetli je uo priu o puu stolaru te se svojim oima
elio uvjeriti o kakvoi njegova rada. Promotri djetli puevu kuicu sa svih strana i
poleti. Napravi par krugova oko kuice, sa svake strane pomno je pogleda i na kraju
ponovo sleti pored malog pua. Pogleda ga u oi, zastane na tren i nakloni se. Za malog
pua to je bila velika ast, jer djetlii se klanjaju samo velikim majstorima stolarima.
Od sree i veselja to je njegov rad priznat, mali pu krene prema starom panju i zamoli
ga za doputenje da ga ukrasi. Predano je radio na njemu. Nakon dugog vremena
neprekidnog rada, uinio ga je najljepim panjem u itavoj umi. Otad pa nadalje, za
pua stolara uvijek je bilo posla. Traili su ga da ureuje kuice drugih pueva,
nastambe raznih ivotinja, ak i da gradi mostove i brane.
Mali pu stolar odluio je podijeliti svoje stolarsko znanje sa drugima. Okupio je
zainteresirane pueve i obratio im se: Dragi prijatelji puevi, vi elite postati stolari. Ako
elite ostvariti vae elje imajte na umu jednu stvar. Sve se moe kad se hoe. Trudite
se, budite uporni i eljni znanja. Uz trud i volju sve je mogue! A sad u vam neto rei o
stolarskom poslu Pu stolar je priao a drugi puevi su ga sa zanimanjem sluali.
Nije prolo puno vremena i svi puevi su postali pravi majstori stolari.
 Danas rijetko moete vidjeti pua kako obrauje drvo, ali je zato prisutan obiaj da svaki
pu ukrasi svoju kuicu najbolje to moe.
Zaista, kad koraa umom ili livadom pokuaj pronai kojeg pua. Paljivo ga pogledaj.
Vidjet e kako mu je na leima lijepa i neobina kuica. ak i tako malena stvorenja
poput pueva mogu napraviti tako mnogo ako se dovoljno trude. Zamisli to sve moe
postii ovjek!
Jeste li znali
Pueva ima raznih vrsta. Neki od njih ive na kopnu, neki u rijekama i jezerima, a neki u
moru.
Svi kopneni puevi nose kuicu. ak i svima poznati pu gola je ima. Ona je mala i
zakrljala, pu se u nju ne moe uvui, ali je ipak kuica.
Veina morskih pueva nosi kuicu, ali ima i onih koji je nemaju. Neki morski puevi diu
pluima kao i ljudi te moraju izlaziti iz vode da bi disali, dok drugi diu krgama kao i
ribe.
Jeste li znali da Petrovo uho i priljepak nisu koljke ve puevi. Zanimljivo, zar ne?
Priroda je zbilja udesna.