Misao na vjenost kratka je pripovijetka Janka Leskovara.

Mnogi je uzimaju za poetak

razdoblja hrvatske moderne. Objavljena je 1891. godine u asopisu Vijenac. Za razliku od
realizma i realistinih likova u ovom djelu, Janko Leskovar unosi lik, kako govori i sam
naslov, koji misli na vjenost.

Lik Gjuro Marti, crkveni orgulja i seoski uitelj, nije junak ve antijunak djela. On je
optereen svojim mislima, on vidi svemir. Pripovijetka se sastoji od etiri dijela. U prvom
dijelu Leskovar nas upoznaje s likom Gjure Martia i njegovim ivotom, odnosno njegovim
mukama. Saznajemo da vie voli no od dana. U tom dijelu ivota koji je posveen snovima
vidi pokojnike. Danju ne funkcionira i slab je sa ivcima.

U drugom pak dijelu, Gjuro Marti na sveanom ruku upoznaje uiteljicu iz susjednog sela, s
kojom uspostavlja vrlo dobar kontakt. Nakon toga, ak je nekoliko dana u dobrom
raspoloenju. Trei dio vraa nas na poetak i tada saznajemo njegovu mranu prolost i
uzrok njegovim muka, a to je samoubojstvo zbog neuzvraene ljubavi. U etvrtom,
posljednjem dijelu, lik Gjure Martia je poludio. Pripovijetka zavrava reenicom: Gjuro je
Marti poludio. To je vrlo poznata reenica koja pokazuje odraz njegove due i koliko moe
prolost progutati ovjeka.

Djelo nas potie na razmiljanje, na ivotnu aktivnost i usmjerenost prema optimizmu.

Opominje nas da ivjeti prolost, a odbacivati sadanjost nije dobar put.

Kratak sadraj

I.

U selu Drukovcu radio je uitelj Gjuro Marti. Selo ga je dralo za bolesnoga ovjeka zbog
upalih oiju, bljedoe i suhih tankih usana, no jo nije kaljucao. On je bio jedini uitelj u
poludnevnom uenju s puno djece. On je djeci bio dobar, nije bio strog. No, osim za svijetlih
dana, kod njega bi se esto pojavila neka ema koja ga tada nije putala. U to se vrijeme
uitelj Marti nije mogao kontrolirati. Uhvatili bi ga ivci i nerijetko bi se dogodilo da kojemu
djetetu kae da je magarac ili bukva, da ga api za uho ili udari Nakon toga pojavila bi se
grinja savjesti i kad bi mu se razbistrilo, bio je uvjeren da nikad vie takvo to nee napraviti.
No, ubrzo bi opet sve ilo iznova. Najgore bi bilo to je poeo ivjeti za no. Kad bi se vratio
doma, iscrpljen iz kole, samo bi se bacio na krevet prije nego bi ga njegov sluga Dua stigao
raspremiti. Nou je sanjao i vie nije znao to je san, a to je java. Jedne je noi usnuo oca
kako se sa svijeom nou vraa kui, no onda je pao u potok nabujao jesenskom vodom.
Sutradan bi vidio starijeg seljaka pred kolom i pitao se odakle su ga izvukli? esto je sanjao
s pokojnicima, sanjao je prijatelja s kojim je nekad jeo u pukoj kuhinji. On je umro, a da nisu
saznali razlog. Zatim prijatelja koji se ubio i jednog kojemu su plua izjeli crvii. Tako se
dugo on borio sa svojim snovima i raspoznavanjem onoga to je zbilja, a to nije. Imao je i
svijetlih dana kada je uivao u istom zagorskom zraku i prirodnim ljepotama. U to je vrijeme
imao osmijeh na licu.