Prethodno priopenje UDK 316.

75(045)
doi: 10.21464/fi37201
Primljeno 18. 7. 2016.

Lino Veljak
Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, HR10000 Zagreb
lveljak@ffzg.hr

Multikulturalizam nasuprot fundamentalizma

Saetak
Opreka izmeu ideje multikulturalizma i raznovrsnih oitovanja fundamentalistikih svjeto
nazora i prakse na dramatian se nain ponekad i tragian objelodanjuje u naim
danima upravo na podruju Mediterana. Polazei od tih oitovanja namee se potreba
preispitivanja temeljnih protuslovlja koja se kriju u ideji multikulturalizma te u konani
ci i potreba propitivanja lanosti dogmatski tumaene ideje multikulturalizma i njezinih
fundamentalistikih alternativa.

Kljune rijei
fundamentalizam, multikulturalizam, multifundamentalizam, dogmatizam, iskljuivost,
protuslovlja

Uvod
U ovom radu ponudit e se argumentacija u prilog postavke prema ko-
joj se u opreci izmeu (raznih verzija) multikulturalizma i (najrazliitijih
oitovanja) fundamentalizma kriju neka bitna protuslovlja koja se moraju
osvijestiti i objelodaniti kako bi se tumaenja sukoba koji se u posebno
dramatinim i traginim oblicima danas u najveoj mjeri oituju u podruju
Mediterana oslobodila od robovanja povrnostima, stereotipima i lanim
alternativama. U korijenu tih protuslovlja krije se dogmatsko tumaenje
kako ideje multikulturalizma, tako i svih onih vjerskih uenja koja se obli-
kuju kao ova ili ona inaica fundamentalizma. Usput, tko oekuje da e
rezultat ponuenog propitivanja biti zakljuak prema kojem opreka izmeu
multikulturalizma i fundamentalizma predstavlja naprosto jo jednu u nizu
lanih alternativa bit e bar dijelom iznevjeren u pogledu svojega oeki-
vanja da svjedoi razotkrivanju lane alternative. Problem je mnogo kom-
pleksniji.

Kljuni pojmovi
Ponajprije, meutim, valja definirati kljune pojmove. Nakon njihova defini-
ranja i prikaza geneze pojmova te njihova teorijskog razmatranja, u drugom
e se dijelu rada pozornost usredotoiti na povijesno-filozofijsko istraivanje
najdrevnijih korijena filozofijskog utemeljenja onoga to e se u naim vre-
menima oblikovati kao (prvenstveno vjerski) fundamentalizam u svim njego-
vim moguim oblijima. Prvi od tih pojmova jest multikulturalizam koji valja
diferencirati od srodnih pojmova kao to su interkulturalizam (ili integrativni
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 222 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

pluralizam)1 i kulturni pluralizam. Multikulturalizam se kao deskriptivan po-

jam odnosi na drutvo u kojemu se vie razliitih kultura integrira u javnim
prostorima (kolama, radnim organizacijama itd.), a kao normativan pojam
na drutvo u kojemu su usvojene norme u prilog takve socijalne interakcije
kakve temelje se na dubokom uvaavanju razliitih kulturnih identiteta koji
meusobno komuniciraju u javnom prostoru, a koji su jednakovrijedni i imaju
se smatrati bogatstvom dotinog drutva. Multikulturalizam je, rijeju, za-
snovan na ideji jednakog dostojanstva razliitih kulturno definiranih skupina
i zajednica koje uspostavljaju suivot u jednom demokratskom drutvu, kao
i na vjerovanju prema kojemu svako ljudsko bie ima pravo rasti u okviru
vlastite kulture (a ne da mu se namee kulturni identitet svojstven veini u do-
tinom drutvu).2 Moglo bi se navesti mnotvo primjera uspjenih realizacija
ideje multikulturalizma, poevi od vicarskog modela miroljubiva suivota
etiriju etniki razliitih skupina koje su i, pored svega, vjerski podijeljene.
Demokratsko ustrojstvo drutva ak i ne mora biti nuan uvjet multikultural-
nosti. U tom smislu moe se navesti (po svemu sudei idealiziran) primjer
srednjovjekovne panjolske (odnosno Iberskog poluotoka) pod mavarskom
vlau, gdje su upitno u kojoj mjeri i s kojim potekoama koegzistirali
pripadnici svih triju monoteistikih religija (pa se tako u Toledu Aristotela
prevodilo s arapskog na latinski, uz arapsko-islamsku filozofiju i znanost cva-
la je i idovska filozofija itd.), a onda je kako to govori popularna predod-
ba dola kranska reconquista i uspostavila religijski monizam katolikog
pravovjerja.3 Prema svemu sudei, idealizirane slike islamske Iberije pred-
stavljaju izraz idealistiko-dogmatskog tumaenja ideje multikulturalizma.
Pri razmatranju odnosa multikulturalizma i fundamentalizma od kljune je
vanosti pojam identiteta. Kulturni se identitet ponajprije profilira i oituje
kao etniki te (u predmodernim vremenima, odnosno vremenima prije jaanja
sekularizacijskih procesa, ali opet, u rastuoj mjeri i od konca prolog stolje-
a) vjerski identitet.4 Naa vremena obiljeena su porastom (ili bar rastuim
oitovanjem) napetosti izmeu razliitih kultura, a posebno rastom napetosti
i netrpeljivosti izmeu vjerski oblikovanih kulturnih identiteta, to se treba
objasniti u prvom redu snaenjem najrazliitijih varijanti fundamentalisti-
kog tumaenja i prakticiranja ove ili one religije (od iskuenja fundamentaliz-
ma nije osloboena nijedna kranska, idovska ili islamska denominacija, a
jednako vai i za velike religije Istoka poput hinduizma i budizma).5 Stoga se
u kulturno pluralistikim drutvima u mjeri rasta fundamentalizama multikul-
turalizam profilira kao pluralizam fundamentalizama, to se adekvatno moe
izraziti unutarnje kontradiktornim pojmom multifundamentalizam.6 Taj je po-
jam, logiki, semantiki i kako se god hoe, evidentno apsurdan i neodriv,
ali, unato tomu, ne moe se opovrgnuti njegova adekvatnost u pogledu opisa
faktikog stanja u sredinama u kojima se moe sresti relevantna prisutnost
vie od jednoga fundamentalizma. Svijet nije kraljevstvo iste racionalnosti,
zakljuio bi pesimist.
Nismo, meutim, jo uvijek razjasnili sam pojam fundamentalizma. Kako
valja definirati fundamentalizam? Prema Dudenovom rjeniku, fundamenta
lizam bi bio duhovni stav ili nazor obiljeen beskompromisnim ustrajavanjem
na ideologijskim ili religijskim temeljima te odreuje i politiko djelovanje.7
Merriam-Websterov rjenik pak kao osnovno znaenje te rijei navodi bi-
blijski pokret u protestantizmu 20. stoljea koji tumai Bibliju kao temeljnu
(fundamentalnu) za kranski ivot i nauk, dok se tek kao drugo znaenje rije
i navodi pokret ili stav zasnovan na strogom i doslovnom pridravanju niza
osnovnih naela.8 Ovo ue znaenje termina protestantski biblijski pokret
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 223 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

koji se razvio na jugu SAD-a ovdje se koristi kao jedan sluaj ili jedan oblik
fundamentalizma u irem znaenju, onom to ga Duden navodi na prvom, a
Meriam-Webster na drugom mjestu. Premda se fundamentalizam, kako se ve
i iz navedenih definicija dade zakljuiti, moe koristiti i za poglede i pokrete
koji nisu religijski inspirirani (pa se tako, primjerice, moe sresti sintagma
fundamentalizam slobodnog trita),9 danas se on najee profilira kao reli-
gijski fundamentalizam, ponekad oblikovan u suglasju ili jedinstvu s rasnom
ili etnikom dimenzijom identiteta. Ima i autora/ica prema kojima koritenje
tog pojma u ne-religijskom kontekstu predstavlja nedopustivo razvodnjava-
nje njegova smisla i znaenja.10

1 6
Usp. Martyn Barrett (ur.), Interculturalism
and multiculturalism: similarities and diffe
rences, Council of Europe Publishing, Stras-
bourg 2013.; posebno Martyn Barrett, Intro-
duction Interculturalism and multicultural-
ism: concepts and controversies, str. 1542.
2
Usp. Alessandro Ferrara, Multiculturalis
mo, u: Norberto Bobbio, Nicola Matteucci,
Gianfranco Pasquino (ur.), Dizionario di po
litica, UTET, Torino 2004., str. 671. Takvu
definiciju preuzima i dalje razvija i Eleonora
Ceccherini. Vidi: Eleonora Ceccherini, Mul-
ticulturalismo (dritto comparato), Centro di
Rierca sui Sistemi Costituzionali comparati.
Dostupno na: http://www.crdc.unige.it/docs/
articles/MulticulturalismoCeccherini.pdf
(pristupljeno 10. 6. 2016.). Sline pozicije
zauzima niz drugih autora. Na primjer, usp.
Heiner Bielefeldt, Menschenrechte in der Ein
wanderungsgesellschaft. Pldoyer fr einen
aufgeklrten Multikulturalismus, Transcript,
Bielefeld 2007., posebno str. 20).
3
Idilinu sliku tolerancije u panjolskoj pod
islamskom vlau dovode u pitanje neka no-
vija istraivanja. Usp. Anonimo, Desmon-
tando mitos: la tolerancia de la l-Andalus
multicultural, Profeaveturas (13. 12. 2013.).
Dostupno na: https://profeaventuras.word
press.com/2013/12/13/desmontando-mitos-
la-tolerancia-de-la-al-andalus-multicultural/
(pristupljeno 14. 2. 2017.).
4
Za opseniju argumentaciju usp. Lino Veljak,
Metafiziki temelji politika identiteta, u:
Mladen Labus, Lino Veljak, Ana Maskalan,
Mirjana Adamovi (ur.), Identitet i kultura,
Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu,
Zagreb 2014.
Pojam multifundamentalizam konstruiran je
za ovu prigodu; ne pretendirajui bezuvjet
no na originalnost, autor mora priznati da u
dostupnoj literaturi nije prije formuliranja
pojma naiao na spomenutu rije. No nak
nadnim istraivanjem ustanovljeno je da se
ovaj pojam ve koristio i koristi u razliitim
znaenjima (a neka od njih su slina ili ak
istovjetna predloenom znaenju), primjerice
kao oznaka za zbiljski karakter multikultura-
lizma kakav se razvio na Mauricijusu. Usp.
Lindsay Collen, Multi Fundamentalism in
Mauritius, Women Living Under Muslim
Laws Dossier 1415 (1996), str. 110114.
Dostupno na: http://www.wluml.org/sites/
wluml.org/files/D14-15.pdf (pristupljeno 2.
7. 2016.). Usp. i: Meena Sharify-Funk, En
countering the Transnational. Women, Islam
and the Politics of Interpretation, Routledge,
London, New York 2008. doi: https://doi.
org/10.4324/9781315579474.
7
Usp. Fundamentalismus, der, Duden. Do
stupno na: http://www.duden.de/rechtschrei
bung/Fundamentalismus (pristupljeno 11. 5.
2016.); na istom mjestu navodi se i drugo,
ue znaenje termina: strogo na vjerovanju
u Bibliju zasnovano usmjerenje amerikih
protestanata. O toj vrsti fundamentalizma
usp. odlian prikaz Harriet A. Harris, Fun
damentalism and Evangelicals, Oxford Uni-
versity Press, Oxford 2008. doi: https://doi.
org/10.1093/acprof:oso/9780199532537.001.
0001.
8
Usp. Fundamentalism, Merriam-Webster.
Dostupno na: http://www.merriam-webster.
com/dictionary/fundamentalism (pristupljeno
11. 5. 2016.).
9

5 Npr. usp. Richard Kozul-Wright, The Resist

Usp. sustavan pregled aktualnih globalnih
tendencija u: Gabriel A. Almond, R. Scott
Appleby, Emmanuel Sivan, Strong Religi
on: The Rise of Fundamentalism Around the
World, Chicago University Press, Chica-
go 2003. doi: https://doi.org/10.7208/chica-
go/9780226014999.001.0001.
ible Rise of Market Fundamentalism: The
Struggle for Economic Development in a Glo
bal Economy, Zed Books Ltd., London 2007.
10
U tom smislu posebno vrijedi navesti alir
sko-francusku sociologinju Marieme Hellie Lu
cas. Usp. Fundamentalizmi danas feministiki
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 224 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

Posve neovisno o nainu na koji emo razrijeiti dvojbu o opsegu pojma fun
damentalizam, bitna odrednica svakoga fundamentalizma jest njegova uteme-
ljenost na nekom strogom sustavu dogmi, pa se u tom smislu moe ustvrditi
da je svaki fundamentalizam oitovanje nekoga radikalnog dogmatizma. Tu
se otvara pitanje o razlici izmeu institucionalizirane religije i fundamenta-
listiki profilirane religije: svaka institucionalizirana vjeroispovijest temelji
se na nekom skupu obvezujuih vjerovanja, na nekoj dogmatici, pa bi odatle
formalno-logiki slijedila nemogunost razlikovanja fundamentalistike od
nefundamentalistike religioznosti. No ta bi nas logika, primijenjena na ne-
religijske svjetonazore, odvela i dalje: tko bezuvjetno zastupa princip nepo-
vredivosti dostojanstva ljudske osobe (a niti se istinitost tog principa ne moe
dokazati metodama koje zdravom razumu stoje na raspolaganju) te onda be-
skompromisno, teorijski i praktiki, afirmira i promie spomenuti princip,
mogao bi biti proglaen dogmatiarom i fundamentalistom ljudskih prava.
O ateistikom dogmatizmu i fundamentalizmu da i ne govorimo! Ipak, razlika
izmeu fundamentalizma i onoga to nije fundamentalizam moe se dokazati
i opravdati, kako na religijskom tako i na sekularnom planu.11 ini se da u
tom razlikovanju od kljune pomoi moe biti pojam tolerancije (koji ne treba
brkati s relativizmom). Agresivno nametanje vlastitih vjerovanja svima drugi-
ma ili odbacivanje bilo kakve ljudske vrijednosti (ili, u radikalnijim varijanta-
ma, i samog prava na ivot) svih onih koji ta vjerovanja ne prihvaaju (ili ne
prihvaaju na zadovoljavajuoj razini gorljivosti) predstavljalo bi razdjelnicu
izmeu fundamentalizma i onoga to fundamentalizam nije.

Racionalnost vjerovanja?
Imamo, dakle, sljedee: na jednoj strani liberalno-demokratski ustrojena dru
tva, u kojima se razvija praksa multikulturalnosti zasnovana na prihvaanju
ideje multikulturalizma, a na drugoj strani rastue fundamentalizmima (pa
stoga i iskljuivou) obiljeeno profiliranje razliitih identiteta koji partici-
piraju u oblikovanju multikulturalnosti.12 Dakako, u tom sklopu iskazuje se
neadekvatnim naivno (na prosvjetiteljskom racionalizmu zasnovano) vjero-
vanje svojstveno legitimacijskim osnovama liberalne demokracije (u to se
svakako mora uvrstiti i Kantov povijesni optimizam koji se obrazlae struktu-
ralnom umnou ljudskih bia)13 prema kojima e ljudi, kao racionalna bia,
odbacivati iskuenja iskljuivosti i fanatizma. To naivno vjerovanje suoava
se s realnou obiljeenom prodorom razliitih tipova fundamentalizma. Zbi-
lja multikulturalizma na taj se nain u rastuoj mjeri oituje kao pluralnost
meusobno konkurirajuih iskljuivih i iskljuujuih fundamentalistikih
pozicija. U toj pluralnosti svoje mjesto nalazi iako, s rastom netolerancije
i jaanjem fanatinih oblika raznih fundamentalizama, u sve marginalnijem
opsegu sve nemoniji supstrat pozicije koja zastupa suivot razliitosti i
promie duh tolerancije (zasnovan bilo na konceptu otvorenosti, bilo suuti,
bilo pak na solidarnosti).
Sama ideja racionalnosti, kompromitirana s jedne strane destruktivnom struk-
turom tzv. instrumentalne racionalnosti,14 a s druge strane jaanjem tendenci-
ja gubljenja moi kritikog miljenja, iskazuje se u ovom kontekstu posve ne-
monom za svrhu uspjenoga praktikog utemeljenja odrive multikultural-
nosti mogue u uvjetima dominacije duha otvorenosti i tolerancije. Dapae,
koncept tzv. zdravog razuma ponekad se veoma uspjeno koristi u promicanju
pojedinih oblika fundamentalizma:15 ekstremna iracionalnost ne mora nuno
biti u suprotnosti s plonim, jednodimenzionalnim zdravim razumom, naime
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 225 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

onim tipom kvaziracionalnosti koja prema uvidima Fichtea, Schellinga i po-

sebice Hegela u najboljem sluaju nudi tek trivijalne istine.16 Uostalom,
povijesni hod filozofije zapoinje ne samo dovoenjem u pitanje vjerovanja
otaca nego i osporavanjem opeg mnijenja zasnovanoga upravo na zdravom
razumu.

Korijeni fundamentalizma
Ako se filozofijska kritika zdravog razuma uspostavlja kao indikacija izlaska
iz bespua iracionalizma svojstvenoga fundamentalistikim nazorima, onda
bi valjalo problematizirati i odgovornost filozofije za raanje onoga to e se
u naim danima oitovati u obliju razliitih fundamentalizama. Taj se pro-
blematski sklop moe ispitati na jednoj zaboravu preputenoj i preuivanoj
najranijoj filozofikaciji kranstva.
Svaki se fundamentalizam temelji na odreenom dogmatizmu. Dogmatski su-
stav, skup definiranih neupitnih istina ije prihvaanje ini nuan uvjet pripa-
danja zajednici, svojstven je svakoj institucionaliziranoj religiji. No nije svaka

i demokratski odgovori, preveli Ana Imiro-
vi, Jovana Vukovi, Lino Veljak i Nataa Tu-
ev, ene u crnom, ena i drutvo, Beograd, im se u ovom sklopu ne moe pruiti.
Sarajevo 2007.
11
Za razlikovanje fundamentalistike od nefun-
damentalistike religioznosti (ali i za ukazi-
vanje na ateistiki fundamentalizam) moe
biti instruktivna boina poslanica velkog
nadbiskupa Barryja Morgana objavljena u
prosincu 2007., u kojoj se, meu ostalim, upu-
uje na opasnost od svake vrste fundamen-
talizma. Usp. Atheistic fundamentalism
fears, BBC News (22. 12. 2007.). Dostupno
na: http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/wa-
les/7156783.stm (pristupljeno 29. 4. 2016.).
12
Ne treba zanemariti prigovor prema kojemu
se sam princip multikulturalizma treba sma-
trati zastarjelim (a trebalo bi zapravo rei:
neprimjerenim) zato to on (bar u svojim
dominantnim verzijama) pozicionira identi-
tet kao statian i krut ili pak kao pripisan i
fiksiran (usp. Ted Cantle, Interculturalism
as a new narrative for the era of globalisa-
tion and super-diversity, u: Martyn Barrett
(ur.), Interculturalism and multiculturalism:
similarities and differences, Council of Euro-
pe Publishing, Strasbourg 2013., str. 6992,
str. 75). Opravdanost takvog prigovora (koji
bi Cantle htio razrijeiti uvoenjem primje-
renijeg koncepta interkulturalizma) upuuje
na korijene statikog i fiksiranog postavljanja
identiteta, a to je metafizika apsolutizacija
pojedinog identiteta. Za opseniju argumen-
taciju o modelu apsolutizacije identiteta vidi:
Lino Veljak, Ontologizacija rodne diferenci-
je kao apstraktna antiteza klasinoj metafizi-
ci, Filozofska istraivanja 99 (4/2005), str.
771780. Potencijali ideje interkulturalnosti
kao puta na kojem bi se dale razrijeiti nazna-
ene tekoe s principom i praksama multi-
kulturalizma zasluuju veu pozornost koja
13
Za kvalitetan prikaz problematike usp. Fa-
rah Dustdar, Vom Mikropluralismus zu einem
makropluralistischen Politikmodell. Kants
wertgebundener Liberalismus, Duncker und
Humblot, Berlin 2000.
14
Za, danas ve klasino, problematiziranje ira-
cionalnosti novovjekovna instrumentalnog
uma (trebalo bi zapravo: razuma) usp. Max
Horkheimer, Theodor W. Adorno, Dijalektika
prosvjetiteljstva, Veselin Maslea, Sarajevo
1989.
15
Izvrsnu argumentaciju u pogledu instrumen-
talizacije zdravorazumskog diskursa u svrhe
promicanja fundamentalistikih varijanti pro-
testantizma, poevi od 20-ih godina prolog
stoljea (koje, dakako, zastupaju kreacioni-
zam i slina jednoznano iracionalna vjerova-
nja), nudi Joel A. Carpenter. Vidi: Joel A. Car-
penter, Revive Us Again: The Reawakening of
American Fundamentalism, Oxford Universi-
ty Press, Oxford 1999. U svjetlu takve instru-
mentalizacije pokazuje se naivnim vjerovanje
brojnih zagovornika common sense-a da e
zdrav razum biti branik protiv bezumlja.
16
Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Phnomeno
logie des Geistes, F. Fromman Verlag, Stutt-
gart 1927., str. 64. U kritici zdravog razuma
jo je radikalniji Karl Marx koji e ga defini-
rati kao oblik historijske gluposti i instrument
vladajue klase. Vidi: Karl Marx, Die mora-
lisierende Kritik und die kritisierende Moral,
u: Karl Marx, Friedrich Engels, Werke, svezak
4, Dietz Verlag, Berlin 1974., str. 331359.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 226 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

dogmama definirana vjerska skupina ili zajednica samim time fundamentali-

stikog karaktera. Osnovni moment razlikovanja sastojao bi se u prisutnosti
tolerancije u odnosu na inovjerce, ali to samo po sebi ne bi bilo dovoljno: u
tom bi se sluaju fundamentalistiki tip religioznosti morao pripisati svakoj
vjeroispovijesti u vremenima vaenja principa cuius regio, eius religio, to
bi oigledno bilo neodrivo, nego i zbog toga to je fundamentalizam pojava
novijeg vremena te je njegovo raanje motivirano htijenjem povratka teme-
ljima, izvornim oblicima vjerovanja i prakticiranja vjere, autentinoj tradiciji
(posve je druga stvar to se tu najee pod autentinom tradicijom podra-
zumijevaju historijski neutemeljena konstruiranja prolosti). Stoga bi se kao
dodatni kriterij trebala uvesti prisutnost filozofije u utemeljenju, oblikovanju
i obrazlaganju stanovita vjerskog nauka i njemu pripadne (u mjeri zastuplje-
nosti filozofije) kritike teologije. Uvid u skolastiku filozofiju i teologiju,
kao i u klasinu islamsku filozofiju i teologiju,17 mogao bi ponuditi izvrsnu
argumentaciju u prilog teze prema kojoj dogmatska ustrojenost pojedine vjero
ispovijesti ne mora rezultirati njezinim fundamentalistikim karakterom.
Dogmatsko konstituiranje kranstva zapoinje s njegovim vrim institu-
cionaliziranjem, konkretno s Nicejskim koncilom. Prije toga i za kranstvo
u osnovi vai ono to se oituje u Mojsijevoj religiji koju u prvom stoljeu,
iako je ona vrsto institucionalizirana, zastupaju meusobno suprotstavljene
kole, meu kojima su najznaajnije saducejska (knjievnici) i farizejska.18
Pri dogmatskoj institucionalizaciji ranog kranstva znaajnu ulogu igra nje-
gova filozofikacija. Iako se o prvoj filozofikaciji kranstva nedvojbeno moe
govoriti ve i s obzirom na oigledno heraklitovski konotiran Ivanov Logos,
rano je kranstvo u znaku Pavlova antiinitelektualizma i sljedstvenog odba-
civanja pomoi filozofije koji kulminira u njegovoj prvoj poslanici Korina-
nima, gdje apostol retoriki pita ne pretvara li Bog svu mudrost ovoga svijeta
u ludost.19 U skladu s time e i jedan od prvih kranskih filozofa Tertulijan
formulirati svoje znamenito credo quia absurdum. Ne treba, nadalje, zabora-
viti ni estoku Tacijanovu kritiku filozofije kao takve.20
No korijene (ili, skromnije, oblikovni model) one duhovne strukture koja e u
naim vremenima rezultirati pojavama idovskih, kranskih i islamskih fun-
damentalizama (pa onda neizravno i fundamentalistikih inaica pojedinih
istonih religija, koje nemaju svoje mediteranske korijene) ne treba traiti ni
kod Pavla ni kod Tertulijana, nego u jednoj od prvih filozofikacija kranstva.
Ta filozofikacija nije ni platonistika ni aristotelovska a niti stoika, nego se
vezuje uz manje poznatog crkvenog oca Maksima Aleksandrijskog (ne treba
ga brkati s Maksimom Ispovjednikom!) i profilira se kao kranski kinizam.
Maksim Aleksandrijski, koncem 4. stoljea biskup Konstantinopola, istaknu-
ti zagovornik nicejskog vjerovanja i odluan protivnik arijanstva, poznat i
kao Maksim Kinik, povezao je svoje prihvaanje kranskog vjerovanja s
usvajanjem nekonvencionalna kinikog naina ivota, kao i kinike metode
argumentacije svojstvene Diogenu, Kratesu iz Tebe i drugim klasinim za-
stupnicima kinike kole.21 Njegovu je primjenu te metode (imenovane kao
kinika sloboda govora) obiljeavala sustavnost prokazivanja drugaijih
stajalita kao krivovjernih (te samim time i neodrivih) bez pretjerane potre-
be za logiki konzistentnom racionalnom argumentacijom.22 Bitan rezultat
Maksimove filozofikacije kranstva izvedene u kinikom kljuu sastoji se u
uspostavljanju herojskog lika Herakla kao modela za prikazivanje Isusa Kri-
sta.23 Takva radikalna reinterpretacija evaneoskog Isusova lika adekvatna
je militantnom fanatizmu po samorazumijevanju ovlatenih posjednika ap-
solutne i sveobvezujue istine. Praktike posljedice ovoga zaokreta u ranom
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 227 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

kranstvu mogu se pratiti, primjerice, posredstvom djelovanja irila Aleks

andrijskog, prvenstveno s obzirom na njegovu ulogu u ukidanju pluralnosti fi-
lozofije i slobode znanstvenog istraivanja u Aleksandriji (ukljuujui napose
irilovu ulogu u ubojstvu Hipatije, a upravo to ubojstvo i to ne tek simbo-
liki oznaava kraj antike filozofije).24 Stoici, platoniari, a naposljetku i
Aristotel, kao klasini referentni momenti kranske filozofije, potisnut e u
pozadinu i posve marginalizirati tu kiniku filozofikaciju kranstva, a sam
Maksim doivjet e svojevrsnu damnatio memoriae, ali model militantnog
dogmatizma oblikovan je upravo u prikazanom sklopu.

Strukturni identitet
Nije li pretjerano i preuzetno zastupati hipotezu prema kojoj je prikazana ki-
nika filozofikacija kranstva oblikovala duhovni model koji e svoje pune
potencijale razviti tek u modernim vremenima? Prilino je vjerojatno da je
fanatizam koji se razvio iz kinike filozofikacije kranstva, a koji je svoje
praktike konzekvencije razvio u militantnosti oitovane u procesu ukida-
nja pluralnosti filozofije, oblikovao model fanatike netolerantnosti to e
determinirati i proces marginalizacije islamske filozofije na temelju koje e
dogmatska ortodoksija nadomjestiti svojedoban procvat filozofije i znanosti
u okviru kulturnog kruga tree velike monoteistike religije (a koji e svoje
negativne potencijale iskazati u naim vremenima posredstvom jaanja fun-
damentalistikih tumaenja i prakticiranja islama). A upravo ta dogmatska
ortodoksija, oblikovana u vremenima marginalizacije filozofije, predstavlja
onu tradiciju koja se u dananjim fundamentalizmima doivljava kao izvor-
nost pravog vjerovanja kojoj se valja vratiti. Model dogmatske ortodoksi-

17
Npr. usp. Henry Corbin, Histoire de la philo
sophie Islamique, Gallimard, Paris 1964.
18
Obilna svjedoanstva o karakteru i ulozi
knjievnika i farizeja nude sva tri sinopti- der modernen Forschung, B. R. Grner, Am-
ka evanelja (meu ostalim, usp. Mt. 23; Mk
12, 4144; Lk 20, 4547 te 21, 14).
19
1 Kor. 20.
20
Usp. William Lawrence Petersen, Tatians
Diatessaron: Its Creation, Dissemination, Sig
nificance and History in Scholarship, Brill,
Leiden 1994.
21
Usp. Peter France, Hermits: The Insight of
Solitude, St. Martins, New York 1997.; po-
sebno str. 1719. Velike pohvale Maksimu
izriu Grgur Nazijanski i Bazilije Veliki; prvi
od njih naziva ga ak najboljim i najsavreni-
jim meu filozofima (usp. isto), iako je s nji-
me bio u konkurentskom odnosu (usp. Martin
Tetz, Das kritische Wort vom Kreuz und die
Christologie bei Athanas von Alexandrien,
u: Carl Andersen, Gnter Klein (ur.), Theo
logia crucis signum crucis, J. C., B. Mohr,
Tbingen 1979., str. 454. To se moe objasniti
time to se, bar prema nekim tumaenjima, i
samoga Grgura treba uvrstiti meu zastupni-
ke kranskog kinizma (osim navedenog M.
Tetza usp. Rudolf Asmus, Gregorius von
Nazianz und sein Verhltnis zum Kynismus,
u: Margarethe Billerbeck (ur.), Die Kyniker in
sterdam 1991., posebno str. 197).
22
O prisutnosti kinike metode argumentacije
u ranom kranstvu usp. Fernando Gasco La
Calle, Cristianos y cinicos. Una tipificacion
del fenomeno cristiano durante el siglo II,
Memorias de historia antigua 7 (1986), str.
111119. Dostupno na: https://dialnet.unirio-
ja.es/descarga/articulo/46059.pdf (pristuplje-
no 3. 5. 2016.).
23
O kinikom konceptu heroja a tek uvid u
njegovo znaenje omoguuje puno razumije-
vanje dosega Maksimove kinizacije Isusa
Krista usp. Ragnar Histad, Cynic Hero and
Cynic King. Studies in the Cynic Concepti
on of Man, University of Uppsala, Uppsala
1948.
24
Usp. Silvia Ronchey, Ipazia. La vera storia,
Rizzoli, Milano 2010.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 228 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

je zasigurno lei i u temeljima idovskih oblika fundamentalizma, a ija se

specifinost oituje u tomu to neki od njih integriraju vjersku ortodoksiju s
ekskluzivistikim etnocentrizmom, tzv. cionizmom.25
Mora se jo jednom naglasiti: Maksim Aleksandrijski nije bio fundamentalist
ve i stoga to se u njegovo vrijeme ne moe govoriti o neem takvom kao to
je fundamentalizam; to je pojava svojstvena svijetu u periodu nakon poetka
sekularizacije (svijetu koji se ujedno nalazi i u komplementarnim procesima
modernizacije i globalizacije). On, meutim, svojom inaicom kinike filo-
zofikacije ranog kranstva oblikuje duhovni model obiljeen dogmatizmom
i radikalnom netolerancijom, a to je onaj model koji lei u temelju dananjih
fundamentalizama, kako onih vjerski konotiranih, tako i onih laikog ili se-
kularistikog tipa.
Na djelu je neto to bi se moglo imenovati strukturnim identitetom: uvid
u prikazani antiintelektualistiki model dogmatske iskljuivosti upuuje na
opravdanost zakljuka prema kojemu je istovjetna bezuvjetna uvjerenost sa-
mozvanih posjednika vjerske istine koji snuju kako bi silom ili milom tu
istinu nametnuli ostatku ovjeanstva s, primjerice, dogmatskom tvrdoglavo-
u zagovornika onoga znanstvenog pogleda na svijet koji je svojevreme-
no, da se spomene tek najekstremniji primjer, u enveristikoj Albaniji stavio
svako ispovijedanje religije izvan zakona.26
ini se da ne bi smjelo biti nikakve dvojbe u pogledu utemeljenosti zaklju-
ka prema kojemu je naznaena strukturiranost duha iskljuivosti svojstve-
na i danas prisutnim oblicima islamskog fundamentalizma. No ima li kakve
poveznice (primjerice, mediteranske) izmeu bojovnog dogmatizma ranoga
institucionaliziranog pravovjernog kranstva kakav je promicao Maksim
Aleksandrijski i onih sastavnica starije islamske tradicije koje su pronositelji
salafijskih i slinih fundamentalistikih tumaenja islama27 ugradili u svoje
legitimacijske temelje? To je hipoteza koja ovdje ne moe biti uzdignuta na
rang otkria naprosto zato jer bi njezino provjeravanje ili opovrgavanje zahti-
jevalo jedno temeljito istraivanje koje ovdje u potpunosti izostaje. No ako
bi se ona na temelju nekoga budueg istraivanja mogla potvrditi, onda bi
to znailo da Mediteran nije tek prostor iskona slobodna i kritikog milje-
nja, rodno mjesto filozofije, nego i ishodite modernoga antiintelektualnog
dogmatizma. Druga hipoteza, koja takoer zahtijeva temeljito istraivanje,
glasi: ima li veze izmeu kinike filozofikacije kranstva, obiljeene, daka-
ko, i antiintelektualizmom, na jednoj strani, te cinizma i antiintelektualizma
koji obiljeavaju aktualna post-truth28 profiliranja populistikog oblikovanja
postliberalne demokracije, na drugoj strani?

Alternativa?
Dananja zbiljnost multikulturalizma obiljeena je jednim dubokim i temelji-
tim protuslovljem: vei broj meusobno iskljuujuih pretendenata na apso-
lutnu istinu (a sasvim su dovoljna dva takva pretendenta) moe istovremeno
opstajati u istom prostoru samo utoliko ukoliko se ti pretendenti meusob-
no ograniavaju, dakle ukoliko su ogranieno slobodni u svojoj praksi. No
to ograniavanje apsolutnoga nuno implicira nedosljednost, odricanje od
vlastite (pretenzijom na apsolutnost definirane) biti. Koja je, meutim, cijena
nametanja nedosljednosti fanatinim zagovornicima ovoga ili onog funda-
mentalistikog dogmatizma? I tu se onda oituje antinomija: treba li odabrati
autoritarni multikulturalizam (nametnuta tolerancija29 u poretku koji je, osim
nominalno, lien demokracije i slobode) ili se pak prikloniti bezuvjetnoj afir-
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
146 God. 37 (2017) Sv. 2 (221229) 229 L. Veljak, Multikulturalizam nasuprot fun-
damentalizma

maciji slobode, to pod danim okolnostima, meutim, implicira slobodu bez

pluralnosti, takvu slobodu koja sama sebe ukida u samouspostavljajuem
(Kant bi rekao: i samoskrivljenom) ropstvu posjednika apsolutne istine (emu
je alternativa tek hobbesovski bellum omnes contra omnium, rat do sveopeg
istrjebljenja).
Moe li reafirmacija kritikog duha otvoriti prostor oslobaanja od okova
dogmatsko-antiintelektualnih duhovnih struktura koje reproduciraju (i to u
modusu proirene reprodukcije) naznaenu antinominu situaciju i ine ljude
neotpornima i nemonima u odnosu na propovjednike iskljuivosti? O odgo-
voru na to pitanje (a odgovor ne moe biti drugaiji nego praktiki) u bitnoj
mjeri ovisi budunost ovjeanstva.

Lino Veljak

Multiculturalism versus Fundamentalism

Abstract
The opposition between the idea of multiculturalism and the different phenomena of fundamen
talistic world-views and practices shows in our days a set of dramatic and sometimes tragic in
stances even in the Mediterranean area. On the basis of this evidences it is necessary to re-think
the fundamental contradictions of the idea of multiculturalism and finally to re-think the
falsity of dogmatically interpreted idea of fundamentalism as well as the falsity of its alternative
fundamentalism.
Key words
fundamentalism, multiculturalism, multifundamentalism, dogmatism, inflexibility, contradictions

25
Usp. Fundamentalism, Encyclopdia Bri
tannica. Dostupno na: https://www.britanni-
ca.com/topic/fundamentalism#ref8832080
(pristupljeno 15. 2. 2017.).
26
Usp. Antonello Biagini, Storia dellAlbania
contemporanea, Bonpiani, Milano 2005.
27
Usp. Roel Meijer (ur.), Global Salafism:
Islams new religious movement, Hurst, Colum
bia University Press, London, New York 2009.
doi: https://doi.org/10.1093/acprof:oso/97801
99333431.001.0001.
28
Usp. Ralph Keyes, The Post-Truth Era. Dis
honesty and Deception in Contemporary Life,
St. Martins Press, New York 2004. To to se
post-truth (nakon istine) prevodi terminom
postfaktiko (nakon injenica) upuuje na
jo jedan problem koji se ovdje moe tek
naznaiti: identifikacija istine s injenicama
simptom je redukcionizma koji bitno oteava
(ako ba i posve ne onemoguuje) filozofiji
vriti svoju kritiku funkciju, a to je njezina
mo razdvajanja istine (ili bar vjerodostojnos
ti) od lai i obmane.
29
Moglo bi se pokazati da se autoritarni mul-
tikulturalizam temelji na dogmatiziranom
prosvjetiteljskom uvjerenju o nunoj racio
nalnosti ljudskih bia. A bez uvida u meha
nizme koji produciraju neotpornost ljudi
spram iskuenja priklanjanja dogmatizmima i
fanatizmima i sam se taj koncept oituje kao
ideologijska forma prikrivanja zbiljskih kon-
tradikcija dananjega svijeta. O nekim aspek-
tima tih protuslovlja usp. Lino Veljak, Philo-
sophy in Times of Regression, Dialogue and
Universalism 2 (2016), str. 149155.