ZELENA KNJIGA

ffi i;,..;ffi
i::::r:i:Bi:s,ffilliehi:i:i n
l;.;..,ffi..1,.1.t1,.;';.ffi

:a ii.iShim

;*,1a;rfir:a;[rtti:ilt::l*l*it[*it*rttl:[ E;
 BOSNAE ISNA[,{ TALJIC

MUHADZIRI
ratna praza o Bosni

CIP - Katalogizaciia u publikaciji

Narodna i sveueilisna biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo

UDK 886.1/2-32-3

TALJIC, lsnam
l\4uhadZiri/ lsnam Taliie i Biblioteka BoSNAE

rsBN 86-319-0143-1/3
@yl,p^#fl
 SRAM
Kad na slobodni teritorij bahnu sejma, tiha i mirna cura iz
grada, svi se obradovase. Bezberir svakom se spasenom ra-
dovalo, pogotovo jo5 lijepoj djevojki. I koji je nisu poznavali,
znalo se dija je, pa su se slagali s onima koji su je dobro
znali - da je valjana i destita.
Ali se, jednako radosti, zabezeknu6e kad,sejma,na izlisno
pitanje kako se Srbi pona5aju u okupiranom gradu, odgovori:
- Dobro!
- Kako dobro, kako li ti Sto! - pobunise se.
- Dobri, ne tuku! - potvrdi Sejma i dodade da ni po tijelu
nejma masnica, Sto 6e, nasamo, dokazati pred Zenama.
Nevjerica. Ali i to da je ona tiha i mirna, valjana i destita,
iz dobre ku6e...
 - Mora, onda, da si imala posebnu sreiu. I da u logor nisi
ni privirila... - ustvrdiSe Zene kojima je uspjelo izbje6i dok u
gradu jo6 nije bio ni ustrojen koncentracioni logor.

- Jeste. Bila je. Ja sam je vidio pred Zenskim hangarom! -

kaza Hasan, Mujagin, koji je, ni Ziv - ni mrtav, uspio pobje6i
iz istog logora, pa je puna tri mjeseca proveo u bunilu i jedva
se izvukao, a sada, i detiri mjeseca od njegovog bjekstva,
uspjelo je i Sejmi.
Bi najedrila sumnja u muhadZirku, da cura, kao iz pu5ke,
ne potvrdi da je bila u logoru.
Helem neise. lli je lagalo Hasanovo umrtvljeno tijelo ili su
se krvnici promijenili, ili...

Desetog dana za njom, u selo dode i Zejna, Sejmina sta-

rija sestra, sva izubijana i malaksala.
- Kako dobri, kako li ti Sto. Kao da dobra nikad nisu ni vi-
djeli. Kako se zamisliti ne moZe, mude. Tuku, gdje stignu. I
siluju, samo da je Zensko i da je na5e. I Sta sve ne dine!
- Ama, Sejmu nisu! - usprotivi se narod.
- Sve su nas, na odi nas ostalih. I moju su Sejmu. I mene
su, ovu istu...
iim doznade za Zejnin dolazak, Sejma br.iznu u pomag-
ljaviju:
- Morala sam. Makar kratko bilo, morala. Znala sam da
6e opet neko, kad-tad, pobjeii, da 6e, iko-ikad, iz hangara sa
Zenskinjem ostati Ziv i da ie se saznati, pa da, makar nakrat-
ko, sakrijem svoju sramotu.
H#^ Tako se razaznade da je Sejma iz logora pobjegla na di-
tav mjesec prije nego Sto se ukazala na slobodnom teritoriju.
Ktvc, ro-"! ,rn'o/to I da se toliko krila po Sumi iznad sela, jela li56e i korijenje,
patila se kao niko na slobodi, sve dok joj nisu pro5li uboji.
 *- -t
"-

Putovanje prije smrti

Otac zapjenio. lskoladile mu se odi. DuSa mu na nos izla-
zi. I na nos. I na nos mu du5a izlazi. Ali mu curi i kroz te Su-
pljinice po koZi, na spore, te, odakle dladice nicu i odakle se
i diSe. I odakle se i di6e. Ali se i izdise. Otimanje, stra5na
borba organizma prestaje. Grd se smiruje. DuSa napu5ia tije-
lo. Otac umire.
Na moje odi.
BoZe moj Dragi, Allahu Vjedni, moj otac, na moje odi...
Dobro, kaZem, nije dobro, ali dobro, kad je tako, dobro,
da mu pomognem. KaZem, dobro je da mu mogu poku6ati
pomodi. Kako? Samarom! ZadiZem Saku. S mudninom, za-
diZem. Fizika organizma istro5ena. Upirem zadnju moi. Ruka
je u zraku. BoZe moj Dragi, oca 6u o5amariti!

10 11
 $aka bi se ved i spustila. Obru5ila po o6evom obrazu.
$amari su brzi.
Br2i su od misli da treba o5amariti.. BrZi i od munje. lli ih i
nejma. Ali je misao brla. I od munje i od Samara: kako 6e5,
Esnafe, oca oSamariti!?
To meni moj melek? Moj zapisivad! Onaj s lijevog? lli
zdesnog ramena?
Kako 6e5, sine, oca o5amariti?
Desni ili lijevi? Zdesnog ili s lijevog ramena? Jedan me
nagovara.
Onaj koji 6e pred Bogom svjedoditi o mojim dobrim dje-
lima? lli me onaj mami koji ce svjedoditi i o mojim najprlja-
vijim primislima? Mami me ili me brani: Kako 6e5, Esnafe...
Esnafe! Esnafe, ka2em. KaZem sebi: Esnafe, ne moZe se
oca o5amariti. Neie5! l, bup. l, bup. Bez pljuska. Bez pljuske.
Bup, joS jednom.
Nisam o5amario oca. Nego sam ga Stosom. Bokserom.
Stocom, kako smo govorili. Govorili smo, kad smo se groho-
tom smijali, i Stos i Stoc, prepridavaju6i djedadke tudnjave.
Gramatika? Nije gramatika. Pravopis? Ma, s opro5denjem,
nosi se, uditeljice davna, pusti me gramatidkog pravopisa -
*-* '<\'..' oca sam odalamio Stocom, na5tocio sam ga.
) E, evo ga: opet se grdi.
Prestao se grditi. Bio se prestao. A'ja sam ga, bokserom,
je li, odalamio, iz sve snage Sto sam je mogao sakupiti. Kao
da se prestao grditi, kao da se bio - zauvijek - smirio, a sad
se opet grdi, u kratkim trzajima. Ubijam ga u smrti njegovoj.
E, moj babo. Desetero si nas. Nas osam: Sakib, Munib,
Jr,;;,
. .2 d..
I .*'
\l Ra5id, Esnaf, Re5id, Bego, Smajo i Sefik. Osam komada. I
dvije curice. Neka si na nas osam zastao, pa podeo omahi-
vati. Da nejmadnemo kraljevo, Titino unu6e. Neka si devetu
napravio Ha5imu i desetu Aidu.
Opet moja ruka u zraku.
Zar na roditelja ruku podici?

12 13
 Koji je to melek? Onaj koji biljeZi moja dobra djela ili koji
biljeZi moja zla djela? Zar na roditelja rukom?
Odalamio sam ga, Opet. Oca. JoS sam mogao toliko da
pomislim da ga ne strefim po bubrezima. Da je bolje po
rebrima.
To sam ga, sada, nogom.
Kako 6e5 na roditelja Podi6i...
Nisam! Dina mi i imana, samo sam ga dizmom.
lz babe, to jo5 vidim, ili dujem, ili samo vidim, iz mojeg
babe se ne5to ote. lzvandunjaludko krkljanje.
Tjelo mu se protrza i pode drhturiti.

Pridali su mi: mene su podeli samarati, boksati, nogirati.

Sve naSi.
Najveci moii dostovi.

Do Manjade nam je obojici uspjelo stiii. Zivi. Ja, bez go-

rnjih zuba.
Otac, bez detiri-pet zuba, Sto u donjoj - 5to u gornjoj vilici,
i sa tri slomljena rebra. Travka
Od nas Sezdeset u kamionu, ispod cerade, na ljetnoj pri-
peci u Sani, dok smo dva sahata dekali na pokret i jo5 nas
dva sahata vozilo, od nas Sezdesetero - dvadesetosmero pre- Pet mjeseci ranije, na Manjadi:
selilo na Ahiret. Veljko razgoropadeni logorski straZar, svojem vr5njaku iz
Zbog nedostatka zraka. istog razreda osnovne Skole, Feridu, nudi izbor:
Ja sam preZivio zbog slomljeneTilice. Oca je medu Zive - Ti moZe6 birati. Mi smo, takoreku6, svoji. Nismo svoji
vratilo moje batinanje. nikad ni bili, boZe saduvaj, ali se tako rekne.. Nego, koje 6eS
uvo da ti odsedem? Ti ima5 pravo na biranje. Levo ili desno?
Hvatao se sumrak i tek zapodinjao na5 Zivot u srpskom Po volji ti...
konc-logoru Manjada. - Koje?!
Smrt je tek podinjala... - Odgovaraj!
- Govori, dubre balijsko!
- Progovaraj!
- Pa ti budi dobar s njima...

14 15
 -Covekmulepoponudi,kaonairodenijemilitakoreku6'a
on - 6uti...
Ferid, jednako, Suti.
PljuStepitanja.lSamari'Udarcidizmomposlabinama
sklupdanog tijela. Dok ne progovori:
'Oba!
- Statt - vrisnu detnik'
'Oba!
- Sta oba!?!
- Sijeci!
- Stattt - urlao je kom5ija Veljko.
Pet mjeseci kasnije, u Zurichu:
Veljko, ratni zlodihac s Manjade, nudi jednu od svojih Zr-
tava i komSija, Ferida, novim izborom:
- Sta gob oie5, samo narudi. Nemoj se, bre, ustrudavati'
Biraj! Voll ti pivo, volj rakija. Svoji smo' Mogu i ja jednom
,.rndot da 6astim. Samo mi, opet, ispridaj ono kako si pora-
nio ono jutro kad sam ti nudio da bira5 uvo ' ' '
- Poranio, ja... - podriguje pijani Ferid, pa se zagrcnu od
amlJeha.
- Poranio da prvi izidem iz hangara ne bih li ugledao ijed-
nu travku u logorskom krugu da je preko'noii izrasla, pa da
ja, ugrabim popasti!
Je,
- E, jesil dasti ti? - zacehnuo se i pijani zlotvor, pa grli
Ferida.
- Jesam, dasti mi! - podvriskuje pijani Bo5njak i grli biv5eg
kom5iju iz Bosne.
-
Nikakva vam hrana, brate, bila. pasli smo travu.
Popasli smo 5to sunce nije sprZilo. Pa, ja, poranio...
- l, Sta ti bi da rekne5: oba, da ti oba uveta sasedem,
5ta?
- Pravo da ti kaZem, nisam ni znao Sta govorim. Nadisto
nisam bio svjestan. Zar da koZa na kosturu moZe misliti, po-
gotovo kad mu jo5 pruZi5 mogu6nost takvog izbora. Samo mi
se otelo. Otelo, to Sto je ispalo da sam rekao...
- E, jel, dasti ti?
- Jeste, dasti mi!
- Samo ti se otelo?
- Otelo...
- Nisi tako smislio, nisi tako mislio, nisi iskazao hrabrost?
Ni prezir, nisi?
- Otelo...
- Casti ti?
- Casti mi,
- E, jebem ti taku dast! A moji mislili da si junak. Da si
veii junak od mene. I da me se ne boji5. Cuj ti: seci obadva
uveta!? Zato su te pomilovali. Ama, nisu to oni Sto bi tebe
milovali, nego da mene unize. Zavidili mi.
Bojali me se. pa, biva, na5ao se kostur da je veii junak
od Veljke. pa, tebe da pomiluju, a mene da...
Pet minuta poslije, u istoj kafani u Svicarskoj:
Pijani Ferid, logora5 s pedetom Manjade, dvrsto prigrlio

16
pijanog krvnika Veljku, pa se dini da ga vi5e ni5ta ne moZe
odvojiti od njeg:
- Jel sve bilo tako, dasti ti tvoje, Veljko?
- Oasti mi moje. Ali nemoj da se sada ljuti5' Kom5ije smo!
Feride, sta ti je, bolan?! Svoji smo' Ja sam ti Zivota valjao'
Sta Oi bilo s tobom da te nisam pustio da bira5? Da sam ti,
bez pitanja, odrezao ili jedno ili obadva?! Ej, ne sti5ci me!
Sada bi ti bio iulav. lli da sam te, bez pitanja, zaklao? Moji
mi ne bi ni rijedi rekli. ovako si i s oba uveta i sa Svajcarskim
stanom i pemzijom. A ja, Sta sam ja postao? Fukljo, kao Sto
sam i bio prije ovog rata. Na kraju me i moji o6erali' Kao da
me sklone zbog ziodina. Kao da sam ja jedini' Ej, bolan
jun-
Feride, Sta ti jei! Ma, to su oni zbog ljubomore na moja
a5tva u togoru. Ej, nemoj. Ejl Ej, u tebe stan da se izgubi5
po sobami. I para imaS, da pije5 koliko ti na volju' A ja bih
se ovde krio ko Sugav pas da i ovde nisam udario na vas iz
Manjade i da vi niste dobre kom5ije, pa me i da5davate po
kavanama. Ej, popusti. Rekao sam, ja dastim. D/ogu i ja
jed-
nu. Ja sam zakrklj...
Zakrklia Veljko i tijelo mu se, neodekivano prebrzo, pre-
stade koprcati, Sto pijanog Ferida napokon odvoji od njeg, pa
DuZnica
gadljivo, o kaput, otra Sake s napregnutim prstima' I tog dana na Majevici-detnici se razbjelali i, po obidaju,
ostavili svoje pobijene. A Semsin sin, kad se ho6e, sage se
da prelista crtani roman. Da vidi je li ga ditao. Virio jediome
od- njihovih iz dzepa. Ari se detnik samo bio pritajio, pa
sasu
rafalom. Nato, suborci semsinog sina smetnuri naredenje o
neubijanju zarobljenih neprijaterja. r oni onoga izresetari.
Peta kolona iz Tuzre prenese i za ovaj srudaj svojima u
kom-andi okupiranog grada, gdje su sems'los oizati u ziuo-
tu. A ni u logor je nisu odvodili. Trebala im u banci.
cetnidki Stab ocijeni da je kucnuo 6as i za Misev aribi.
Otkako su spoznali da Bosna ne moZe pasti, podeli su;
naporedo s nastavljenje_m zlodinstava, zametali trag i opet
graditi povjerenje s komsijama. Tako su, marljivo koljl6i Mus-

18
 llmane, zatodene po ku6ama i barakama, odredivali po jedno-
ga od najozlogla5enijih medu svojima da se kao suprotstavi i
da kao spasi jednoga, te ga, opet kao na osobni rizik, izvede
do teritorija koga kontroliraju Bo5njaci.
Na pedesetak do stotinjak ubijenih dolazio je po jedan
koljad koji stide duZnika.
Dode i do Zestokog protivljenja. I zalo Sto im je Semsa
jod nezamjenjiva u banci. I Sto se unaprijed znalo da se,
zbog svoje upudenosti, kad{ad mora likvidirati. Ali i zato Sto
jo na ovakav nadin detrdesetak balija dak ostavljeno u Zivotu.
No, naredenja odozgo su bespogovorna. A i bez alibija pred
buducim zajedni5tvom jo5 je mnogo zasluZnih. Pogotovo Sto
je MiS prav vuk u njihovom poslu i za pokrice njegovih grije-
ha, propusti li se ovakva prilika, treba6e pokloniti najmanje
pet turskih Zivota.
Uglavnom, MiSu dopade da obavijesti Semsu o sinovoj
smrti.
- Ja sam doznao jer je naS, koga su va5i ubili zato'Sto je
ubio tvoga sina, sin vaZnog vojvode i treba do6i do odmazde
ovdje, u rodnom gradu tvoga sina, a koga 6e, ako ne6e tebe
prvu. Zato, daj da ti glavu spa5avam...
Koliko i spoznaja za sina, Semsu prenerazi mogudnost da
je najgori detnik spa5ava. Takva, u behutu i u MiSovoj pratnji,
i dode nadomak Tuzle...
- Sta mi imate govoriti ko je MiS, kad ste mi dijete poslali
u smrt, a MiS mi Zivu glavu izvukao. I Sta mi imate o njihovoj
novoj propagandi na stvaranju starog bratstva-jedinstva, kad
su vama u Tuzli srbi i dalje na boljim funkcijama od vas i kad
su me srbi, ovdje, u Tuzli, primili kao da sam njihova, a vi
me ne prestajete sumnjiditi za MiSa i ita sam im radila u
banci. A Sta ste vi uradili? To da ste svoje rutomude sinove
posklanjali po kafi6ima i diskadima, a moga sina, koji se nije
stigao nadovoljiti ni grtanih romana, njega ste poslali da vas
brani... - branila se Semsa.

20 21
It
Papagaj Bibi, ponavljanje tragedije
Muslimana u Bosni, sa fusnotom
na ovom naslovu
Dok su kretali...

Krenuli su s onim Sfo su imali, sa eim su se prethodne

noci zadesili na spavanju kod majke, misleci da nece grana-
tirati taj dio grada jer je u njem dZamija. Govorilo se da zavo-
jevaii ratova nikad po Bosni nisu ru1ili bogomolje. A ovi su
zapoieli s dZamijom! Uspjeli su izici, misleci da ce doputo-
vati u Sarajevo. lmali su samo toliko vremena da, na periferiji,
svrate pred svoju stambenu zgradu. Samo da bi supruga
nahranila njihovog papagaja. Ostavila mu je toliko hrane da
mohe potrajati - ili dok svijet ne zaustavi rat protiv Bosne ili

25
dok njegov brat, koji ostaje u gradu jer ima djecu u braku sa
1enom koja pripada narodu ko| je napao Bosnu, ne uzmogne
doci do njihovog stana, pa - ili nahrani Bibija rli ga prenese
sebi, te ce moci praviti druitvo njegovom Pipiju.
To bi znaiilo da ce se dva brata papagaja vidjeti prvi put
nakon njihovog rodenja u Sarajevu, nakon iega im ih je po-
klonio daidZrn sin.
Dar je nerado primo. Oiekivao je da ce se djeca, kao i
svake igre i igraike, brzo zasititi i papagaja i da ce briga o
ishrani Bibija pasti na njegovu zaboravnost. A bojao se mo-
gucnog grijeha.
Navikao je da je u Bosni velika gijehota dopustiti da Zivo-
tinja ugine zbog nemara staratelja.
Njegova djeca su se, naravno, nadovol|la papagaja, po-
gotovo brige da ga redovito hrane. Obavezu je preuzela sup-
ruga. A jo! ieice, on.
Bratov Pipi je, s vremenom, i progovorio. N|hov Bibi, nije.
Dok su kretali... rat je ve6 zapodinjao i u njihovom gradu.
Nekoliko susjednih gradova vec je bilo palo, a njihov je izgle-
dao havetinjski pusto i u totalnom neprijateljsklom okruZenju.
Zato su, kre6u6i ka Sarajevu, i navratili pred svoju stambenu
zgradu. Od svega 5to se, u najve6oj hitrini, moglo iznijeti iz
stana, na umu im nisu bile ni osobne isprave. Ni ono deviza,
Sparanih da bi najesen mogli useliti u novu kuiu. U mislima
mu je bio samo papagaj i namjera da se izbjegne grijeh pre-
ma njemu.
Supruga se iz stana vratila tadno nakon toliko vremena
koliko je potrebno da se Bibiju ostave hrana i voda. Ona uvi-
jek kasni kad se negdje treba po6i. Dugo i predugo. Zato je i
poslao djecu da je, u ovom sludaju, poZure. Ali, sada je po-
stupila mimo svojih pravila i bila vani prije nego Sto su djeca
i privirila u haustor.
Sa balkona u prizemlju, stara, sipljiva susjetka, Skripjela
26
p lrtrolenim pludima kako 6e se najzad zatrti balijsko sjeme.
Nl aahat kasnije, nakon 6to su pro5li barikade bez veiih
pEbloma, jer je krpetao kasnoproljetni snijeg i detnicima se
flft ranilo, u prvom narednom gradu nai5li su na op6u uzne-
lnlfOnoet. Hrabrili su se da su organizirali odbranu, ali ih je
pfnlka sprijedavala da i5ta odista razborito poduzmu.
Zalo je, s obitelji, joS odludnije nastavio prema Sarajevu.
All mu nisu mogli ni priii. U tom pravcu su ve6 besprijekorno
funkclonirale detnidke barikade.
Dok su napuStali juZni smjer i putovali na sjever, za nji-
ffiH au padali gradovi. Prestizali su ih automobili, na dijim su
hrovnim korpama vihorili jorgani.
Sutradan, nakon Sto su pre5li Savu, i taj zadnji most s
Boanom poru5en je.
Ali, makar se, telefonom, mogao duti s bratom...
tlraca papagaji opet su bili pod istim krovom, u bratovoj
lch trceljenoj kuci.
Njegov brat je prenio Bibija bratu Pipiju.
lo svtjet nije zaustavljao rat protiv Bosne.
Pipi je umio govoriti. Bibi, i dalje, nije.
Ali, makar se mogao, telefonom, duti s bratom, pa su i te
voze bile prekinute.
Vrijeme je prolazilo.
Postao je, skupa s obitelji, muhadZir. Kao i tisuce Bosan-
ekih Muslimana kojima je, na slidan nadin, usp:ielo izbje6i is-
pod same detnidke kame.
Raznoraznim vezama, od ljudi kojima je poslije uspjelo
umaci smrti, saznao je da Muslimana vi5e nejma u njihovom
gradu. A dinili su apsolutnu vedinu stanovni5tva.
Podinjao je, u snu, razgovarati s prijateljima. Sa onima za
koje je saznao da su ubijeni u Bosni.
Lijepo su se razgovarali.
 Naetavlfao 8e, u snu, razgovarati s prijateljima. I s onima
*f hofa fe rnao da su ubijeni u Bosni. I s onima za koje nije
:nrc ltu ll ubijeni u Bosni.
Pa fe, opet raznoraznim vezama saznavao, da su mu u
ECml ublJeni i prijatelji za koie nije znao da su bili ubijeni.
A einda se desilo...
Det:;ilo se da ie i Bibi progovorio.
I bratava kuca ostala ie Prazna.
['t;tvilo ito njegova 1ena pripada narodu ko| ie napao na
Frrprru, tije opstalo iznad pravila da Muslimana vi\e nejma u
tllltnvun gradu,
llrlti i Pipi slobodno lete velikom sobom nove kuce niego'
Ypg ltt;tta.
Vr;tltt na krletkama su otvorena. Jedan za drugim ponav-
llayt tuestave rijeii. Bibi, pa Pipi. Pipi, pa Bibi:
Llbijaju Bosnu!
Ubijaiu Bosnu!
Ubijaju Bosnu!
LJbijaju Bosnu!
A onda se desilo da je podeo shva6ati da u snu moZe
rargovarati samo s prijateljima koji su mftvi. I da mu je takva
vcea omogu6ila da se uvjeri kako je progovorio i njegov pa'
pagaj Bibi.
Da li je mogu6no da je ostao samo s mfivim prijateljima?
Kasnije, na javi, onim raznoraznim vezama, utvrdio je da
kuda njegovog brata vi5e nije pusta. Da je opusto6ena. I da
6u se, potom, uselili u nju oni zbog kojih je moj brat, u
vlSemjesednom kudnom zatodeni5tvu, naudio papagaje da se
ubija Bosna, pa je i Bibi morao progovoriti.
- Ubijaju Bosnu! - ponavljao je, ne znajuci ni5ta za brata,
daleko od Bibija i Pipija, potpuno svjestan nagovije5tene fus-
note u naslovu ove pripovijesti.
 NagovijeStena fus-nota:
Ovo je trece n
ubijanje Mf]imana.
y:pryjsvjetski ,,u,t?touno
r.Poslile njega. otrgo,, u Bosni. prvo,
r,posrije njega. ,,. uz drugi svjetski
u
shvati da se ne uoug", ovom ratu, ia.nq, .r,.,.1*
rat
protiv Bosne i o.
sti utrJ rri"i.nllll.samo da bi;;s;;;;rr-
",lnjil
Dodatak nakon .

s"u tti"prli"rllii:"" fus-note za naslov:

u Bosni uoijqju isti oni
uspijeva da nas urtlltldJU
,n,Yt"ttnt koiima
'rqu u besici, pa nas
spaianju. ubrjaju zatecene
na

Pitomo T.esq divljih gotubova,

zrmske olimpiiske iqre
Sara levo 84 - dva ciklus-a posTiie
Slare sarajevske gospode hvataju po svojim prozorima, i
na televizijskim ekranima Sirom svijeta, divlje'golubove da bi
ih pojele.
Ali, nad ovim stravidnim prizorom ne bi se trebaro sab-
laZnjavati.
Za to ima vi5e razloga.
Prui razlog:

. Sarajevske
jnovijeg
gospode dinile su to godinama i prije ovog na_
rata protiv Bosne kako bi prezivjere ioell tomirniz-

31
 I

ma' koji ih je, kao prave aristokratkinje,

lji5te historilr, ,?.1? d.? htio baciti na smet-
rina, jer su njihove vire :"
nir, ,o!r" ispomagati ni od stana_
drugog nejmaju ni jesti u Sarajevu, pa proizlazi da
se svijet,
i ostare u"ilr," ku6e pretvorene u koji je dopustio izvr5enje njihove osude na dugu ,r,t
dencije ili stambene zgrade u rezi-
hrane, treba sam nad sobom sablaZnjavati.
b*
Oirsturnoj svojini, satjerav.i
vrasnice u po jed.an stai, ari
i on nu zajednidkom urazus obi- Medutim, pojavljuje se sumnja u razloZnost razloga pot_
telji nekog brkajlije, koji se nikako-nile o
mogao is6uditi otkud reb! prehranjfuanja Sarajtija mesom divtjih golubova,"1ii1"
on u gradu izasto da svima va'no
pokazuje-f*tl.n.iiu ,po- levizijska slika s rica mjesta oborira tezu o nepostojanju
t,
niieg
[Tf:.H[];::o',, ako je ure ,u. eriiii ,itrr';;il; pr."_ drugog ito bi se mogro igsti u sarajevu. Nekoriko noii postije
dama s golubovima, pojaviri su se, takoder na te,tevizrysrim
Zato se preZiyjeb,stare dame, ekranima iirom svije.ta, djeiaci koji po Sarajevu nnJilu'pos_
a m.uZeve su nad2ivjete jer
i one nisu str,eljane kao i aia,kroi ljednje pse skitnice bi od roditetja, ako'im je ijedai jos u
te dame koje je terevizija snimita- zato se, dakle, .kako
iogu"t"menti,
samo cuditi da goru_
Zivotu, dobili pohvaru da ce se - zahiatjujuci svjezei psi,cem
?:r: ::i:!om gradu ii^" l-g:si lo-ba_pe1sa-iie,iioeir1, mesu - produZiti Zivot preostarih danova obiterji, i to
za tri do
Jesil t novoizsradene sosp.ode iz ijesoiitin-
onih brajtija, koji su se odazvati iirJi' Z X)""o,
pet dana ili za jedan jedini dan,,odnosno ,t tuo,o koji sahat, uko-
liko ce se meso uhvacenog psa rasporediti na iita'v
ne po Statjinu i s!rygti s,brda, pi
k";;;;;"_'{'fr,Z,idil,n"o,_ komiirux.
ip"t s komandom _ u prot_ Mogu se uspostaviti barem tri premise za izvodenje
iece 1992' godine po nekome i"^i',-nono, na veo-
Dediniu - otiSti ma dvrstog dokaza kako se ni ovom kulinarstvu
y brdl i odozgo ynii.fvaiu S"n1"ro,
u kom su zaboraviti i treba duditi.
." p.ir" n"
svoje sirote snahe i-z njihoie p"iit"
leterima iz svih druStvenih
o bratstvu-jedinstvu i pro-
itq"rr'." Kao prvi razlog moZe se upotrijebiti Mrkva,
. s takvim prezimenom,
ja odnosno aSii_
Drugi raztog: o kojem'je, jednom pooAaini,-pro
t.tLrgna glasina da je prodavao lepinje,, kole
Proizilazi iz prvog i jeste u
su bile s ptoli'vom
tome da se ne treba duditi sa- ili bez - po Zetji, u kojima su bili cevap1ici, s kajm'akim iti
rajevskim gospodama jer su b,ez - 2elji, ali da u porciji, pri svakoj kombinac'iji, n,1" ,"_
on" ,rOl
divljih golubova pitomo i ,f,usno. ---
naviknule da je meso .pg
dostajalo pse1eg mesa.
Ova pitomost, u stvari, proizlazi Postoje, isto tako, barem lri razloga da se,
iz ukusnosti, ali se, isto i to za sva
tako, mo2e navesti da su
da su pitomi i u ovom gradu {u
,jiriii"iiilvi
u sarajevu biti kao i vremena, opovrgne ve6 ta, pvaleza..

premetanje teza izgleda

uZivail poseban status, pa Pwo:
kao morbidno poigravanje s Mrkvina cevabdiinica postara je, iri je i bira i ostara,
em nuZnog samoodrZanja u me,nny_
bosairfoj ratnoj kalvar|i. iuve-
la; a.na Ba1iar1iji, orijentalnom srcu Sarajeva, ne g'radi se
Tre6i, konadni razlog: tek tako takav presti2.
Ostaloga, ne samo drukdijeg Drugo:
mesa, nego opCenito nideg
Drugi dokaz za neoborivu odbranu gospodina Mrkve jeste
32
 da je on od prvih danl rala u Sarajevu dao,
sve Sto je imao,
na raspolaganje narodu. Otvorio je, prvo, svoju
kuhinju za is_
lt".ru svih koji nisu imati niita. Ar, drygo, irA ii g"r'podin
Mrkva, razdijerivsi sve, postao ravan oiima
toii neiiiu'niita,
promoviran je u ekonoma Merhameta,
dobrotuorioj' ar:uStuu
Muslimana, te nastavio rukovoditi narodnom
kuhinjom, koja
radi povremeno, onda kada avioni na sarajevski
aerodrom
Butmir uspiju dovesti riiu, makarone i brasno
Treii razlog:
Pada svako dokazivanje da se, osim Sarajlija
u Sarajevu,
iko treba sabraznjava,, zbog sazntanja da se
nom gradu jede iak i psece meso, i to vec
i tii iiioti"
zato' s;to u
Sarajevu psi nrsu psi, nego _ cuke. Cuke male.
Cukice. Da ih
ne bi vrijedari zbog naviknutosti na zroupotrebu
njihovo{ i*"-
na kao metafore za zle ljude sa brda, pse ovdje
ne zovu psi_
ma, nego im tepaju - cuke.
I mali Muhadiir Mugdim kaie za pse da su cuke.
r on je na terevizoru vidio kako i za6to oieca
u sarajevu
hvataju posljednje preostale pse skitnice.
. Mali Mugdim, kad se njegovoj obitelji ukazala moguinost
da se - osobno po Sarajliji, koji se, posredstvom
Unf,rolora,
vraca u rodni grad - jave njegovoj nani, bio je prrrrrtJn.-'-
Kazao je:
- Ja cu napisati nani. Zamolicu je. Ovako
cu joj napisati:
Nemoj, nano, jesti cuka**.
Prva fus-nota: 'l

Nana je, na iistom bosanskom jeziku, priznati

sinonim za
majiinu majku.
Druga fus-nota:
Mugdim je dovorjno mari da bi mu se ikako predbacivaro
.
ito upotiljedjava genitiv plurala umjesto akuzativa
aeiinu-tiv_
ne imenice muikog roda s nominatiiom jednine
cuko.
34

35
 Konadni dokaz ove pripovijesti:
Mali muhadzir, zbog situacije s ratom u Bosni, sa zakas-
njenjem od dva mjeseca krece u prvi razred osnovne skore.
Njegov otac, dok nije bito rata, inzistirao je da mu se sin ne
nauii pisati prije polaska u ikatu, kako se nicim ne bi kvarila
bezbriLnost njegovag djetinjstva. Desito se da Mugdimovo
djetinjstvo raznese rat. o bezbri1nosti maliianovoj bZlno je i
pomisljati, jer su djeca, i ona koja su ziva i fizicki
zdrava, na1-
vece Zrtve ovog rata. Jedina je, dakle, sreca lto mali muha-
dzir, zbog nespremnosti Europe da za njih na vrijeme organi-
zira Skolovanje nije ni stigao nauiiti kako se nje'govoj nZni u
opkoljenom i razorenom sarajevu mo2e napisati'da'ne jede
cuke, pa se njegovo pismo, zato Sto je nenapisano, nije iog_
lo ni poslati.

Pripovijest o konzervama, s
.. , diglesijom o dadkoj knjiZici i
diskrecijom adrese u izbjegfliStvu
Osnovna prida:

Kad se djevojdica vrati iz Skole i zatekne raspakovan pa_

ket Crvenog polumjeseca-Rdedeg kriZa s jednomjesednim
obiteljskim sljedovanjem, usklikne:
- Kao i da nismo izbjegrice! Nikad nismo imari ovoriko
konzervi!
U muhadZirluku je navr5ila dvanaest godina.
ona novodobijenim konzervama pridodaje i sve, iri gotovo
sve, iz ranijih paketa, tako da se i doista moze ustvrditi-o obi-
36
 teljskom bogatstvu konzerviranom hranom . l)z lo, konzerve
su trajne, pa bi se moglo govoriti i o trajnom bogatstvu.
lpak, bogatstvo je pod sumnjom vec i po tome Sto je ne_
taknuta ve6ina konzervi. Ali da su prazne, ne bi ni ushidivale
djevojdicu. ona je bistrog uma; prava mara Bosanka buduc-
nosti.

Digresija o daikoj knji1ici

U Bosni je, za ietiri i po godine ikolovanja, samo jednom

ietvorka upisana u njenu daiku knjizicu. r to na prvom poru-
godiitu prvog razreda, kada je, zbog upare krajnika, izostara
s nastave. Tog dana su na rasporedu bila ietiri skolska sa-
hata. Ta iettri opravdana izostanka, to je ta ietvorka.
Ali, vec preko zimskog raspusta operirani su joj krajnici.
vise nije izostajara s nastave, iako je brzo ih'vatira da ni
ta jedina ietvorka uopce nije ocjena.
Niti je ikakva niZa ocjena ikada nagrdira njenu daiku
knjiZicu sa suhim peticama.
Samo, njena daika knjiZica ostala je upola prazna. To je
izbio rat i Skola u Bosni je prekinuta.
Peti razred zavriila je u drugoj driavi. Zapravo, iak u
trecoj. umjesto u knjizici, uspjeh joj je evidentiran na koma-
dicku papaira s peietom na tudem jeziku.
U istoj Skoli krenula je iu iesti razred.

Digresija digresije o daikoj knjiZici

Zamalo i napola ispunjena daika knjizica nije ostara una-

kaiena u Bosni. I ne samo da bi se to dogodilo zbog ni\e ili
niske ocjene, sto je manje vazno, ma koriko to alev-opici iz-
gledalo bitno, nego bi to biro na krajnje ruzan, driak i pokva-

38
39
 ren naiin' vec se, u stvari, i bito desiro. r to tako
lto je to - Pa, \ta!? Daje ih i srpskoj i muslimanskoj djeci!
poiinio nastavnik glazbenog odgoja.
Vlastimir. Slabe ocjene iz glazbenog, ispostavice se, trebale su biti
U Bosnu je stigao s prvom kravatom u Zivotu, upinjuci zakljuiene samo muslimanskoj djeci. Srpska su, preko noci,
se ispisana i - s potvrdom o uspjehu na polugodi1tu - upisana u
svim silama da - rasipanjem ugradenog ponalanja -
nadgradi Skole dirom srbije To su srbi iz Bosne evakuirali svoju djecu.
znaiaj diplomice, steiene na veiernjem teiaji u niiol oa
srbijanskih paranki, kako su se ve6 i proizvodiri prosvjetni Samo su oni znali, najpodmuklijom konspirativno\Cu, kada ce
ka- poieti i kakav ce rat biti.
drovi za Bosnu.
Kao 1to se svaki doSljak olahko prodvao u svakoj I Vlastimir je, nakon *to je danima i danima transportirao
naloj pokucstvo iz stana, s obrazloZenjem da je vec dovr1io kucu
iariiji, tako je i ovaj hitro prosperiraoi. pririku nat,i'u oes-
platnom poduiavanju koreografije i sviranju 1e kod Beograda, naumio preseliti svoje kderke.
u' rotrliinil-sexci-
ji kulturno-umjetniikog drustva Bratstvo-jedinstvo. Zauzvrat,
E, za to je iula i djevojiica,
preko noci, osiguran mu je posao nastavnika glazbenog lz njenog razreda inkognito su ispisane i sve tri male
u srpkinje koje su stanovale u istoj zgradi s njom. BaS kao Sto
centralnoj skori. Dobio je i stan, i to bal u zgraai gije- je
novala i djevojiica iz ove pripovijesti.
sta- je to uiinjeno i s Majom, koja je stanovala u njihovom prvom
Nije se ni obratira paznja raa p za amaterski komiiluku. Oievi joi dviju njihovih prijateljica, kao i Janos-
anga2man lavin tata Vlastimir, bili su u istim rezervistiikim uniformama.
poieo naptacivati, pa podizati cijenu. proraziro j"
no i kad se iulo da gradi kucu na periferiji A"ogr"ii,-;ko
i"irii,"z" Samo Majin otac nije bio Ziv. Uglavnom, Maja se povjerila
dgznalo i da je ptac dobio dZabe nakon ito
,, vrinjakinjama Muslimankama da joj teiko pada ito ce se sa-
1e lzganlao potvr_ mo srpska djeca spasiti rata.
de da je protjeran s Kosova. Znaro se da mu ni Kosovu
zivi Djevojiica je bila tuhna. Toliko tu2na da to nije moglo pro-
baba, preudata za Albanca, i da mu je mjesto njenog
boravka posru2ito za pribavtjanje dokumentacije
,itrog maci njenoj majci. l, iznudila je razotkrivanje Majinih tajnih ri-
odatle protjeran. Mati ugtadeni doitjak nije izizvai joJorri
kito 1e on jeii. Potom je majka, vodena instinktom, upala u ve6 ispraZ-
vost ni kada je, pred sami napad na Bosnu, njeni stan susjeda Vlastimira, zatekavSi ga bai kada se spre-
obukao Lniiormu mao odvesti i obitelj.
rezerviste tako nazivane jugosravenske narodne
armije i da- - Nigdje ti ne ide1, prljavi mali gade! Neces se maci s
nonocno provodio vrijeme na obuci s kolegama
Cetnicima, mjesta dok mojoj kcerki ne ispraviS ocjenu iz glazbenog! - ka-
koji su se upravo vratili..iz sruSenog Vukovira erJigig*o
oblaienje fasistiike uniforme s crrznom petokrakom- zala je i nad njim nadvila stisnute pesnice.
rii1"r- Sva njegova koiepernost ugladenih manira rasplinula se
dom radije je tumaieno kao naain da, kad mu se
vec moze, u najobiiniju mucavost. Va2nost rezervnog oficira te jna ras-
zaradi tri puta vecu placu od nastavnilke. To Sto je
zalriuo i pala se u parampariad.
s-k9.lska primanja, objainjeno je istrajnoscu
entuzilart"-tij n" - Nigdje ti necei maci! Ja cu straZariti pred zgradom!
Zeli napustiti dake. Njegovi povremeni dorasci n'a
nastaiu u Bilo bi odved pretjerano ustvrditi da se ietnik prepao sa-
uniformi nisu naiiri na negodovanje ni nakon sto je, povreme-
no dolazeii na nastavu, zaredao s negativnim oclenama, mo majiinske ranjenosti. Vjerovatnije se strah izmijeSao s nje-
govim manirizmom, kako ne bi ispalo da je on, svojom gru-
40
41
 bom nesmotrenoicu zbog pukih ocjena iz nekakvog grazbe-
Nastavak osnovne pride:
nog odgoja, prijevremeno obznanio namjerenu represivnost
prilikom buduce agaresije svojih sunarodnika. Jos bi ispravni-
je moglo biti tumaienje da mu je patos odanosti konspirativ- Nisu, dakle, netaknute ni sve konzerve iz paketa koje dje-
vojdicina obitelj dobija od Rdedeg kri2a-Crvenog polumjese-
nosti nacionalnog interesa dobrodosao da njime prikrije poje-
ca. Poneka je i otvorena. U podetku, zbog njihove namjene.
dinaini, odnosno vlastiti kukaviituk. Tek, te noci vlasiimir nije
Kasnije, vi5e zbog radoznalosti da bi se vidjelo ita je unutra,
odvezao Janoslavu za Beograd. sutradan se pojavio na nas- jer ih dobar broj i nejma etiketu.
tavi i izbilsao slabu ocjenu iz glazbenog pokraj-djevoje icinog
Konzerve u izbjeglidkim paketima s hranom smrde, iako
imena u skolskom dnevniku.
su trajne, smrde po davno isteklim rokovima armijskih zaliha
Ali, da li ce, kao i s tom ocjenom, Vtastimir opet izmigo_
evropskih zemalja. Nade se dak i limenki iz asortimana tako
ljiti i izbrisati tragove koje je u meduvremenu ostavio u tom
nazivane jna. To, dakako, iskljuduje i pomisao da bi se upot-
bosanskom gradu, gdje je, nakon srpske okupacije, zavede_
rijebljavao sadrZaj konzerui.
na njihova prijeka vlast. s njom su na svoje doiti vtastimiri,
izivljavajuci se nad civilima Muslimanima. Nije ni iudno da je
lstovremeno, izvjestaii s mjesta zbivanja javljali su da se
i ovaj vlastimir i zvaniino registriran kao ratni zroiinac.
u Hercegovini i najmoderni| mercedes trampi za stopedeset
konzervi.
Digresija o diskreciji adrese u izbjegtiitvu

Tragajuci mjesecima, otac djevojiice iz naie priie dospio

je do adrese na koju je, u srbiji, kod svojih, Zena njegovog
brata sklonila njihovu djecu.
Ali, kad su roditelji vec uveliko isiekivati da bi mogao stici i od-
govor, saznalo se zaito njihova djevojiica nije ni napisala pismo.
Povjerila se oievoj majci:
- Zna1, neno, ja sve zamisljam kako pidem pisma mojim
rodicama. o njihovim odgovorima sanjam. Ari, sada kada
znamo njihovu adresu, ne usudujem se da im piiem. rJ srbiji
je, u istom mjestu, i Maja. Kada naile rodice dobiju moje pis_
mo, one ce svoju radost povjeriti Maji. Maja ne zna iuiati'taj-
ne, pa ce, sretna zbog mojeg pisma, javiti i Janoslavi. Jano_
slgva ce to prenijeti ocu, nastavniku Vlastimiru, a posto smo
iitali u novinama da je on ratni zloiinac - prvo ce nam ubiti
rodice, pa ce doputovati u inozemstvo i poubijati nas!

42
43
 Nemirni san, s nadom da 6e se
rat zavr5iti bez majdinog krika
Njegov brat, koji je ostao zatoden u svojoj novoj kuci na
okupiranom teritoriju Bosne, uspio je privoliti njihovu majku
da napusti zavi6,aj, gdje su njihovi preci od pamtivjeka bili
svoji na svome. Majka je krenula, uspijev5i se utrpaii u pro-
lazni autobus. Samozvane srpske vlasti jo5 su, tada, dozvo-
ljavale izlazak iz okupirane Bosne.
Ali, nakon vi5ednevnog putovanja po zaobilaznim putovi-
ma, prilikom prijelaza na drugu stranu Drine, iako se autobus
kretao iskljudivo teritorijem kog su srbi okupirali, proglasivsi
drZavu Bosnu i Hercegovinu biv5om i razglasiv6i da jJs obje
strane Drine velika srbija. Tako je i uslijedio pregled dokume_
nata i pretres putnika.

44
 staru Muslimanku, odjevenu u uobidajenu europsku nos-
nju, odstranili su iz autobusa. po samom imenu identificiranja
l, dok se revizor u vojnoj uniformi dernjao na terefon u
strazarnici uz most na Drini, lraieci od nadlezne komande
uputstva da li da se Bosanku likvidira na licu mesta ili da
bu-
de ustrijeljena pririkom pokusaja bjekstva, iza autobusa se
stvorila dugadka kolona praznih vojnih kamiona. sprovodio ih
je razbjesnjeti potpukovnik tzv. yna. raj je prvo uperio pistotl-
dinu na sljepoodnicu sofera autobusa i'opsovao
ku nacionalnu majku. pojavio se revizoi iz strazarnice
r, =juonie-
i po-
kusao objasniti nuznost rjeiavanja iskrslog problema s Turki-
njom na svetoj zemrji. Ari mu je pukovniklasuo tri majke nji-
hove i pi5toljdinom pokazao kako 6e on njega ustrijeriti na
ri-
cu mjesta jer zadrzava konvoj s praznim t<imionima, koji hita-
ju u UZice po neophodnu municiju za njihovu vojsku
u aosni.
Tako se i desilo da su lenu, brle_bolje, utrpali i autobus.
Tek je u autobusu imala zalalili ito nije ubijena u.e po
napusianju zvanidnog teritorija Bosne i iercegovine i stu-
panju na tlo male srbije.
do krajnje stanice bira je izrolena torturi putnika. oni,
koji su upravo biri izbjegri iz Bosne, nadmetari su se u medu-
sobnom dokazivanju odanosti majdici srbiji, zato ito su
naj-
zad na njenom teritoriju. za to su koristili razotkriveni identi-
tet jedine Muslimanke u autobusu.
Nenin san uz drugi rat
. U njegovoj obitelji, kroz generacije, s vremena na vrijeme,
i t9 kada bude najteze,
pojavtjuju se nadnaravna iura i zan-
valjujuci njima dozna se da ti im se desita vetika nevorja. -
Mlika niegove maike skoiira je iz sna i vriskom razbudira
sve ukucane.
je. tJmivati studenom vodom. Davali joj kocku
- .Dozivali su
Secera preko masica. sve dok se nije dozvara i kazara
im:-
- Sada moj sin, ranjen u potoku, mene doziva!
46
Opisala je u taniine mjesto sinovog ranjavanja.
Opet su je umivali. Davali seCer. Opet su... Ati je to ona,
odbijala. Govorila im je da zna za sebe i da zna ita govori.
Podsjecali su je da se, ima vec dvije godine, raiiulo aZ joj je
sin poginuo na nekom ratiitu. [Jpozoravali je da se i ona po-
mirila sa njegovom smrcu. podsjecati je da san ne mo2e biti
istinit vec i zato sto ona ne opisuje samo ranjavanje mrtvog sina,
nego i detaljno okolicu, a noc je mrkla, bez mjeseiine, i ni moZe
se, onda, ni u snu prikazati sve to ito ona u tancine opisuje.
- ostavite me mojoj muci, inace cu stvarno pobudariti! -
kazala im je.
oni su odista i misilri da je te noii konaino skrenura s pa-
meti, shvativsi da se samo prikrivata da se uspjela pomiriti sa
sinovom smrcu.
Taj nenin san zbio se kisne noci u tjeto 1g45, qodine.
Tada je, u Bosni, rat joi uveliko trajao. aetnici joi iisu bili
preili u partizane i trajalo je razracunavanje s ilihovim za-
ostalim bandama.
Tri mjeseca poslije pojavio se teiko ranjeni daidza i ispri-
iao kako je doilo do njegovog ranjavanaja. sve je bito na
naiin i na mjestu kako je to njegova majka osjetita L snr.
Pranenin san uz prvi rat
Obiteljska predskazanja, kao po pravilu, ukazivala su se
uz ratove.
I majka njegove majke imala je majku kojoj je zapato da
joj. sin uiestvuje u ratu. t njoj se prijdomni momenat u sudbi-
ni njenog sina pokazao na snu.
- Ubice mi sina iim prode.ova noc! - zapomagala je, raz-
budena iz muinog sna.
Sutradan je, u taniine, opisala ponor nad ptahom rijekom.
I kamenita brda uzdu2. t vojnike kako iz stijena na jednoj
strani litice strijeljaju na vojnike na drugoj strani suceske,
Nije pro1lo dugo, a iz Beia je pristigta obavijest da je
47
 nren sin, kao vojnik Njegovog veriianstva cara Austrije i kra-
lja Madzarske Karla prvog, junaiki pao za crno-zutu monarhi-
ju, na planini Kobarid, nad rijekom soiom, u borbi s tarijan-
skom oku pac tonom vojskom.
s,edam godina kasnije, vratio se njegov suborac Hajrudin.
svakakvog se jada nagredao na soei i na'pijavi. t'nikako
mu se kuci nije vracalo. pa lutao svijetom. Tvrdilo se da se
tamo bio lijepo snasao. I sam je svjedoiio o Beitijkama i pes-
tankama. l, u dertu, plakao za njihovom tjepotom. Ali mu je,
tamo, d2abe ti sve, naumpadala Bosna. t niita ga nije moglo
zadrZati. Ali, opet, ovamo je, u Bosni, budatio-za daljinama
po kojima je hodio.
Postajao je sve mrzovotjniji i prgaviji rukao se. provodio
noii sa svakakvim svijetom i odtazio joi gorim Zenama.
Ali bi, kad mu je naumpadaro kako ji red posjetiti famiriju
prijatelja iz soldaiije,
.dorazio trijezan i uredan. samo sto je
sve rjede i rjede uspijevao suzdrzavati prai dok bi govorio o
poginulom prijatelju.
opisivao je tu iudnu rijeku soiu, kamenite pranine nad
njom, sucesku kakve nigdje ni u Bosni nejma. sve onako ka-
ko se majci ukazalo na snu. Na nekim mjestima ona ga je
popravljala, a on, zaiuden, popravljao priianje i potvfrivao
da je tako, pa do najsitnijih pojedinosti pripoiilea)o kak;o je
protekla noc i kako se dogodilo da, u sami cii zore, pogine
njegov zemljak.
,ka uNastavljanje nade da 6e ovaj rat zavrsiti bez majdinog kri-
snu
Bilo je jos ratova i predaka koje su umijesari u njih. rsto
ltf.o, i ti njegovi prapreci po Zenskoj liniji, vodeni nepoznatim
dulima ili je to samo Bozije davanje, u snu su saznavari tego-
be svojih sinova. srusao je pripovljedanja i o njima, ati ih nile
lajbolje zapamtio. Vei i zato sto su mu to bili podaleki preci.
Ali jos vi5e zbog nade da njegova majka nece biti dovedena
48
u situaciju da profunkcionira na nadin svih ranijih majki iz nji-
hove obitelji. Ponadao se da ce generacija potomaka kojoj je
pripadao napokon biti po5tedena i da ie jednom i izostaii rat
sa Bosnjacima. Niti se i iko zivi, osim samih napadada na Bos-
nu, mogao nadati da ie se desiti ovaj rat, u smislu _ ovakav.
l, tako, on sada, iz no6i u no6, no6ima, ne spava i oslu5_
kuje majdin san, otkako mu se, proputovav5i preko Beograda
i Mad2arske, pridruZila u daljini europskog muhadZirlukal
Dugo je uzaludno dekao da majka zaspi. Zbog more,
do2ivljene na stravidnoj javi u Bosni i autobusu za B--eograd,
ostala je bez sna.
Majci se, s vremenom, mogu6nost spavanja povratila. Sa-
mo, rijetko je koristi. vece dijelove noii koristi za molitve Alla-
hu d2. 5. Zahvaljuje Mu zbog ljudi koji su njenom mladem si-
nu omogucili smje5taj i izdrlavanje u muhadzirluku i moli Mu
se da saduva ovodunjaludki zivot njenog starijeg sina u Bosni.
O okupiranim teritorijama Bosne i sudbini tjudi koji su ta_
mo ostali ni5ta se na ikakav drukdiji nadin ne moze ni doz-
nati. Pogotovo zato, on i ne spava. Oslu5kuje majdin san, s
vjerom da 6e se ovaj rat zavrsiti bez majdinog krika u no6i.
Tle5i ga i to Sto je majka samo jednom sanjali starijeg sina,
ali bez krika i na nadin koji ne ugrozava bratov fizidki opsta-
nak. A du5i njegovoj kako je u zatodenistvu ubijada Bosne?
DuSe ubijenih Bo5njaka lebde nad Bosnom, traZeci spo_
koj, a mira ne nalaze.
DuSe Zivih Bo5njaka tumaraju Bosnom, braneci slobodu,
a mira ni na vidiku. DuSe iivih BoSnjaka potucaju se Dunja-
lukom, deznudi za povratkom, a mir im biva sve dalji.
I ne zna se da li je gore Zivima ili je bolje mrtvima.
De5ava se opstanak Bosne, On to zna. I zato, dok ovo
pi5e ili dok se ovo 6ita, raznjezeno i odrudno misli o Bosni i
misli o bratu, izmedu dega, zapravo, i nejma razlike.
Majka spava. Nemirno, jer drukdije i ne moZe, ali bez krika.
Samo Sto no6 nije minula i pukao sabah.
49
lf
 Fesic petica
Moj babo meni, za Bajram, kupio fes. Broj pet. Da je broj
sedam, bio bi mi tamam. Babo zaboravio da sam ja morao
odrasti u muhadZirluku.
Ja ivolim Sto mi je kupio peticu.
Volim zato jer mi dobio sioji. Kad ga naherim, vidi mi se
i frizure. Kao da sam velikmomak. ..

Volim i zato Sto nam uditeljica ne daje sedmice. lmam, u

dnevniku, dvadeset i tri petice fes-boje. I samo jednu detvor-
ku. Ona je obidnom kemijskom olovkom. Meni se dinilo da
imam i jednu tricu, ali je mama nije dula kad je bila na rodi-
teljskom.
_ A i babi mojem bi6e drago Sto mi je fes pomalo tijesan.
Da mi je pomalo komotan, bilo bi kao da i nisam naraitao u
 muhadzirluku. pa bi babo, kad bi mi vidio sriku
s fesom preko
u5iju rekao: Onaj moj sindi6 nikako ne raste. Ovako...
. Nena, na ruke, Sije mojoj sestri svilene dimije. Slu,jt" ,"
kao da su od suhih dukata. Samo, opet se babo prevario.
spremio kra6u mjeru satena. Zato se moraro uzeti
od iirine,
pa su dimije naSivene. Ari se nece vidjeti kada
se nanoralu
otpozadi. Niti se moze vidjeti na fotogiafiji. sestra
i 1a i sri-
kacemo se sprijeda; kako bi drukdije...
Da nam babo ima na5u bajramsku sliku!

KrompiruSa
Ne znam da li je samo zazvonilo ili je zakucalo na vrati-
ma. Ali cu uvijek pamtiti da sam, leleli, s kreveta doviknuo:
- Hajde, Besime, otkljudano je!
Opet je zakucalo ili zazvonilo.
- Daj, ne zafrkaji! ZnaS da se stanovi u Bosni nisu zaklju-
davali. Tako, ni bosanski u inozemstvu! '
Opet nije niko ulazio.
- Ma, Beso! Daj, upadaj!
Trenutak poslije - obojica smo se skamenili. Zaista je
Besim stajao pred mojim krevetom i ponavljao:
- Kako si znao da sam ja?!
Ostao sam leZeii, oduzet od radosti.
- Kako si znao da sam ja?
54
55
 - Kako? Kako sam znao? Kako cu znati da si ti?
Kako si?
Moj najbotji prijatetj iz Bosne.
Jedan o drugome ni5ta nismo znali ditavu godinu,
da bi
on, na proputovanju za Svedsku, s Ljekarima b6z graLnica
is
dva gelera u kidmi iz Cerske, u Zagrebu doznao
,6.iu
i odludio me iznenaditi. "Or"r,
Ja sam samo odekivao da 6e se, nekada, pojaviti na
mo_
jim vratima.
No, najmanje je trebalo potro5iti dragocijeno vrijeme
na
poku.aje odgonetanja mojeg predosje.afu. irtog"o
]e ostati
samo jos toriko da ne odbije dok mu moja zeni
ne pripremi
pitu krompiru5u.
Bra5na, hvala Bogu, ima, a zateklo se i krompira.
Da nismo medusobno uskakali u rijed, ,"rpitulrei se
za
jos zive i jos vise mrtvih prijaterja u Bosni,
opravdao bih se iri
bih se, makar, morao stidjeti sto Besima ne mozemo podastiti
nidinr drugim osim zadnjim bosanskim specijalitetom.
Mora da je bosnjadka sirotinja krompirsiu pitu prograsira
specijalitetom. Biva, samo neka joj je ime pita. Maro
nrisna i
krompira, mnogo manje zejtina i soli, tepsija i _ pecil
Toliko Vidjela sam svoje zlo
se'uvijek moglo zateci u svakoj bosanskoj kuci. ga5
tat<o.
BaS kako je i s mojim muhadZirskim stanovanjem. - Nisam ono dinila jo5 od pretpro5log Bajrama! - zna se,
Ali, moj ti Besim za tren oka obliza tepsiju. ne bez gordine, na5aliti Nermina iz Bijeljine, dok, okretna i
Jeo je tako slasno, da bih se dak mogao ponositi gosto- vrijedna, stiZe svima pripomo6i u zbirnom centru za na5e mu-
primstvom. hadZire, daleko od Bosne,
Ati. - Pobjegla sam, dovdje, od moje kom5inice Stane. Ona
- Na ovako dobar obrok nisam mogao ni pomistiti srpkinja, ja Muslimanka, a bile, dinilo se, bliZe.od rodenih se-
ditavu stara. Ne znam jesam li ja vi5e vremena provodila u njenom
ovu godinu dana. ZnaS, u Cerskoj me narod gotivio
kao ha- stanu ili ona kod nas. Bolje sam kuhala. Tako sam i njenima
dziju. cijenili su i hranom to sto sarn dosao da-
zajedno s nji- pripremala. I odijevale se jednako. Zajedno i obucu djeci ku-
ma u cerskoj branim Bosnu. Najborje sto su imari,
iznosiri su povale. l, kad je ovo podelo, a u Bijeljini je, pruoj, podelo,
pred mene, To je, u najboljem sludaju,
bivao suh kruh,-crn i dode meni Stana i pita me treba li mi hrane. Zabezeknem se.
tvrd, kao komad asfalta.
Zna da je Bajram! Hvala Bogu, svega imamo. I nju na sveda-
ni rudak da odekujemo. I to zna. Ali, lijepo rne pitala. pa,
56
57
 velim sebi, da se.. ne ljutim. Ali, na rudak
sutradan, niz stubi.te, prode kao'da
mi ne dode.
me nikad nije vidjera.
Pomislim da je gre6|? potrdim, pu
i, I prestignem na utici,
sadekam i da me sustigne. Ona,'opet,-prode.
poznaje. A, navede, dok sam, Kao da me i ne
s djecom, bjelali ir-iupo.j*O_
nutog grada, njen muZ.je s prozora pucao
po nama. Rafalno.
S nama, u grupi, bio i na5 .u.j.o,-tr"ea'vrata
n"S.i'["t".
On, i ostade. Onako, na ulici. Mrtav. lzbezumljena,
se i ugledam svoje zlo: na prozoru, uza okrenem
je i Stanal svojeg mu?a, stajala

Jesi li mi Ziva?
Na5ao sam se na crnom spisku okupacijske vlasti samo-
zvane republike srpske bosne i hercegovine. Nisu znali zasto,
ali su me privodili. lnformativne razgovore vodio je sin mojeg
kolege iz kancelarije. Krunska krivnja postala mi je ta sto ni-
sam oti5ao dok je bito moguino, Mali isljednik nastojao je
upotrijebiti Sto vi6e glagola i pridjeva. Ne samo radi psovki,
nego da bi mi stavio na znanje da je promijenio materninski
jezik i pre5ao na ekavicu.
Sta mi sve nisu spoditavali. Sta sve nisu poturali protiv na-
roda kojem pripadam! Koje su, to, insinuacije, potkrijepljene is_
forsiranim konstrukcijama i falsificiranim dokazima! To se niko-
me ne moZe ispridati, a oni koji su to, kao i.ja, doZivjeli, da nisu
znali ko su i 6ta su, izi5li bi iz svoje koze kad bi to bilo mogu6no.

59
;,

dere ffiffi : bllcdno. Najbjednije. Kao najofucanija dZu-

**, TnbflE le da budem sumnjiv zato Sto nikako ne mogu
lH rumn;lv,
Tg lle lE dclava u okupiranoj Bosni, to je apsolutna stra-
hOVlfda, kakvu dovjedanstvo ne pamti.
lf prvl udar bili su istureni uvezeni Srbi, iz Kninske kraji-
nl, rrblJe i jna, uz doma6e koji su hospitalizirani u Kninu i na
Vukovaru. Brzo su oslobodili obiine domade, pa su uvozni
Jol eamo nadzorirali udinkovitost.
lli su zatrovani mrZnjom izmi5ljotina ili su im one u krvi, pa
im je zatrovan mozak? llije sve samo dugo pripremani obradun?
Ljude privode. Odvode. Ve6ina se ne vra6,a. Logori po
gradu funkcioniraju. Zaveli i radnu obavezu, pa, i na radnom
mjestu, podeli klati Muslimane. Redom. Prednost imaju oni
koji su se ikad ikome iudemu zamjerili. Makar da su nekad i
negdje nekoga pogledali bez potdinjavaju6eg smije5ka.
Za izlazak iz grada potrebna je posebna iskaznica. Za
Muslimane, ne vali. Kao, da ne bi oti5li u zelene bereteke.
Majka me preklinjala da bjeZim.
- Zar ne shvaiaS - govorila je - da si kriv jer nisi kriv. Ti- Bosna leti u nebo
me ih izluduje5. Njima trebaju krivci, a tvoju krivicu imaju sa-
mo u tome! Sisom te svojom, ovom kojom sam te dojila, za- U odima male HaSe stisnula se tuga kozmosa. Ona je
klinjem: sine, Midhate, Ziv bio majci svojoj, bjeZi! k6erka sunca i svijeta. Majke nejma. Umrla, nestala, preuda-
Majka je preklinjala da bjeZim. ta? Morala je postojati! O tome HaSa ne bi. A otac? U Nje-
lz njedara je izvukla svehlu dojku... madkoj je. Crndi na crno. On, zaista, postoii. I sam sam se
Platio sam hiljadu maraka kolegi inZinjeru iz istog podu- uvjerio. Zadesio sam se u izbjeglidkom cenlru kad je Ha5in
zeca u Bratuncu. Otpisao sam mu, napismeno, mnogo puta otac nazvao telefonom. Koliko mi se samo obradovao. Veli:
veiu svotu novca koju mi je dugovao. Prihvatio je da me, u - NaS si! Samo nemoj re6i da nisi iz Bosne. Odmah sam
gepeku, izveze do zadnjih njihovih poloZaja u regiji. te prepoznao. KaZi, Sto nam je s Bosnom?
U Tuzli su, na5i, kazali da ne znaju Sta ie sa mnom. I da - Bosna nam leti u nebo... - kaZem, a stari Ciganin masno
nastavim. psuje i odride:
Tako sam produZio na sjever. - Bosna 6e biti gdje je ibila. Uvijek je'bilo Bosne! - paiz-
Ne uspijevam se javiti majci. Da mi je samo upitati: Jesi li nova dobro opsova.
mi Ziva? Njegova velika HaSa kaZe da ima osamnaest godina. Ne'

60 61
 ka znam da je punoljetnal Znam da nije. Da ima, ve6 bi i
svoje dijete, najvjerovatnije i vi5e od jednoga, imala. Ovako,
u muhadZirima, brine brigu o jo5 detvero djece svojeg vese-
log oca.
Umakli iz sarajevskog DZehennema.
Zivjeli su u staroj i lijepoj mahali Mejta5.
Ali, ni Mejta5 vi5e nije Mejta5. Vidjela je na televiziii. Raz-
ruSen.
l, opdenito, ho6e li iSta na Mejta5u, u Sarajevu, u Bosni,
ho6e li, tamo, iSta ostati isto? MoZe li biti kao Sto je bilo?
- Nemoj mene pitati. Ja sam se u Sarajevu dosad trebala
udati. Rat mi je sve sru5io. I Mejta5. I brak. I sve. Mlado2enje
mi nejma. MoZda su i njeg ubili. Zato ie mi, sada, babo naci
drugoga, u Njemadkoj me udati!
Kad smo se bolje sprijateljili, kazala je da ima petnaest
godina. Da su je daidZe htjele udati za dvije i po hiljade ma-
raka. I da 6e u Njemadkoj dobiti na cijeni. Da su Ciganke za
udaju ostale po Bosni. I da se za nju, sada, moZe dobiti i de-
tiri tisuie maraka. MoZda i viSe. Nije obataljena. Nevina. A to
ima posebnu cijenu.
- A onog mojeg, Sto mi ga viSe nejma, njega sam voljela.
I namjerila sam za njeg besplatno. Mimo daid2a. A rat mi sve
sruSio. I njega. I MejtaS. I Sarajevo. I mene. l, ne pitaj me
kako mi je. Ni5ta me ne pitaj. Pusti... - pa se iz krupnih Ci-
gandicinih odiju otisnu suza.

62 63
 Djevojkama nejma tko da pi5e
Samira Jusi6, selo V, zadnja po5ta 75.400, Zvornik, Bosna.
Na tu bi adresu, da sve nije kako jeste, i ovih dana stiza-
la pisma, Mnoga. Momadka. Jer je adresa djevojadka. I to u
pravom smislu - 28. aprila 1992. godine napunila je osamna-
est godina. Stasala do punoljetstva i mogla bi se, po vlastitom
izboru, bez mije5anja roditelja, dopisivati sa kim joj se hode.
I ditave bi joj dvije godine bile na raspolaganju.
Do dvadesete, obidaj je u njenom selu, djevojka ne pos-
taje usjedilica.
I koliko se, samo, za sedamsto dana moZe primiti pisa-
ma! Koliko susreta na pilavima, dovama, i prije'teravija i pos-
lije mevludal I izbiranja kojemu dopustiti da s njom poa5ikuje!
Pa pendZeranja! lma li i5ta umilnije?! Ona se pojavi, a on na-

64
polju, ispod pendZera, pa, na odstojanju, jedno drugome ma-
me uzdahe...
- Jo5 ni ruke nisam pruZila!
To znadi da se s mu5kom nije ni dodirnula. Cak ni ruko-
vanjem.
Netaknuta, nidim uprljana, ljepotica Samira. Ne dobija pis-
ma. Niti a5ikuje. Osamnaest godina dodekala u muhadZirlu-
ku. U prognanidkom prihvatili5tu.
Njen novi, privremeni dom na osami je. A i da ima moma-
ka uokolo, pitanje je bi li razumjeli obidaje pri udvaranju.
Vjetar rata raznio je njene moguce momke, one koji su preZi-
vjeli agresiju, po branicima Bosne. Ne mogu joj pisati. Ne
moZe im pisati. Tamo gdje su oni, pisma ne putuju. Pokidane
su sve veze s Bosnom.

Stani, Strahinja!
Ramo. Rudar. U Velenju. U mirovini, nekako od onog vre-
mena kad je Sloveniju mimoiSao rat, a Bosnu strefio. Da je
znao, i ne bi u penziju. Nije znao, pa namjeravao ku6i, Pra-
voj ku6i.
- Kad sam primao prve place, znao sam uskliknuti: Treba
javiti na5ima u Bosni da napu56aju Jugoslaviju i preseljavaju
u Sloveniju.
Vic ili nije, ali se ispunilo. Slovenija se prelahko rije5ila
Jugoslavije, a Bosna najkrvavije plaia odbijanje sudjelovanja
u njoj.
Djeca mu i rodena u Sloveniji, ali im je ku6u pravio u
Bosni. Ko zna, moZda se za njih i zavaravao, moZda se ona
poZene i poudaju ovamo. Ali je za sebe znao: tamo!

66 67
 - Na ku6ni broj mojeg telefona u Bosni, umjesto nikog ili
nekog iz moje najbli2e familije, odazvao mi se Strahinja'
Ponovio sam poziv. Opet se javio. A ja znam da u mojoj ma-
hali u Sanskom Mostu nejma nikog s takvim imenom' Na
tre6i njegov odziv, kaZem mu: duj, nede5 ti mene stra5iti.
Nede5 ti meni vi5e strah u kosti utjerivati. Ja 6u se tamo vra-
titi. To 5to je moje, ne mo2e biti tvoje. A tebe cu, Strahinja,
poslati u iaiin k....
Ramo je bio tih, miran, strpljiv. Pribran insan. Ali su po-
kidane granice njegovog strpljenja. Jer, kad naS dobri Bo5-
njo, biraju6i izmedu najsodnijih moguiih psovki, odludi nekog
poslati tamo gdje je Strahinju, onda to znadi da potpuno ne-
gira njegovo postojanje. Ne vraca ga ni u materinu- Nego na
stanje dok taj Strahinji6 nije bio ni u nagovje5taju. Cak ni kao
odev spermatozoid. To je to kad se rekne da neko ide u
krasni.

Hana na putovanju
U muci i strci, telefonirajudi na sve strane ne bih li i5ta
doznao o majci i ocu u okupiranoj Fodi, bahnem i u kancela-
riju Rdedeg krila. U kom5iluku mi. Samo Sto nikad, za ovih
Sest godina ovdje, nisam ni pomislio da iu preko tog praga;
zar bih dolazio raditi ovdje kad mi ni u mojoj Bosni, ni niko-
me mojem, ne bi ni na kraj pameti bilo; samo zbog ispita iz
prve pomoci radi Soferske dozvole.
Ali, priierala orla zla godina da zimuje medu koko5ima.Pa
ija, udem.
Pun hodnik. I druge pritjeralo. Najvi5e na5ih. Tek pristigli
iz Bosne. lsplakane Zene - i rasplakana djeca. Stoje. U redu.
Cekaju. Samo jedna Zenica, u io5ku hodnika, 56u6urila se, u
dimijicama, s bebicom na prsima, dudi.

68
 - Odakle si?
- Ko? Jel ja? Od Doboja... - kale i priprema se poskoditi.
Smirujem je. Uvjeravam da me se ne treba bojati. I pitam
otkud njih dvoje ovdje.
- Zaputila se s bebom od tri dana i s jetrvom. Ona po5la
svojoj snahi i bratu, u Ptuj. Pa se rastale u Murskoj Soboti.
Ona ode u Ptuj...
-?
- I niita. Neka sam djetetu Zivu glavu izvukla...
- Koliko mu je sada?
- Petnesti dan.
- Dvanest dana, sve ste na putu?!
- Neka je Ziva glava. Sporo se putuje. Bosnom smo sve
kolale. Nismo, vala, predicom ni kroz Hrvatsku. I po Sloveniji
smo vrljale dok nismo nagodile kuda se ide za taj Ptuj.
Utom me i ugleda5e ovi iz Rdedeg kriZa. Znaju da nisam
muhadZir. Ljubazni su. Pitaju.
Ne kaZem ni5ta o Zeljenom telefonu visokog komesarijata
za izbjeglice, niti se raspitujem za bilo kakav nadin kontakti-
ranja s Fodom. KaZem: Lijepa smrt
- Ja bih ovu Zenu s djetetom smjestio kod sebe.
- O, hvala, gospod Elvedin, mnogo hvala. Ne znamo Sto Brinuo sam za Harija. Bili, dok sam jo5 bio u Bosni, naj-
bismo s njima. Dijete premalehno da bi ga primili u izbjeglidki bolji jarani. Niti sam boljega, i ovamo stekao.
centar, a ni u porodili5tu ne6e da nam prime 2enu s rodenim Njega okupacija, bezbeli, zadesila u kudi. Pametan je do-
djetetom. Mnogo vam hvala, sosed dragi... vjek. Nije moglo biti da ne shvati da 6e rat. I prihvatio ga je.
Trknem po svoju Zenu. U das i po dodemo s naSom dje- Cim se nije evakuirao iz grada. Porodicu je htio po5tedjeti
vojdicom, Zbog sticanja povjerenja musafirke iz Doboja. ratne psihoze, pa ih poslao meni. Dok frtutma ne prode. Ali
... Srce nam je pucalo dok su, poslije tri mjeseca, odlazi- nije shvatio kakav se rat sprema. Mislio je: Hajde - de, bi6e,
le. lsmihana se povezala sa sveklom, koja je, u meduvre- pro6i 6e, zaustavide svijet, a i da je susjedima s kom5ijama
menu, dospjela do Njemadke, a malehna Hana se otela i jak- Zivjeti, pa 6e se i sami urazumiti.
nula da bi mogla nastaviti putovanje. Pogotovo Sto njega nikakve politike nisu interesirale, pa
Sto bi njega iko i dirnuo
nti, jeite vraga! Cim se dulo da su razglasili svoju vlast u
Gradu, upali su u i njegov neboder i - samo li je stanar s mus-

71
70
limanskim imenom ili porijeklom - pucali i ne otvaraju6i vrata. - Cuj, Musliman, ijo5 kemije! Sto ce Muslimanima in2inje-
A njegov stan na devetom katu. ri? I joS hemije. Pardon, kemije; majku li vam usta5ku. I vi u
Da je barem u prizemlju, makar i za koji boj da je niZe, ri- inZinjere, i jo5 hemije! I joS kemije! Majk...
je5io bi se muka. lskodio, pa bi ostao ili ne ostao Ziv. lli bi ga A jedan, Harija, sve noZem, otpozadi, onako raskerede-
brzo ubili. Ovako mu je bilo da slu5a pucnjavu i pomagljavlju nog uz ogradu. Uz bradu, niz bradu. Pa ga popusti. Pa uz
kako mu se presporo, i neumitno, primidu. vrat, niz vrat. No2em. Sve mu za jabudicu zapire. ViSe os-
Ali onima ili osanisala pucnjava ili im usporavala penjan- jeda, nego Sto ga, preko oka, vidi. Samo kad bi oborio pog-
je, pa pristupili izvodenju Muslimana napolje. led, bi bio preklan
I Harija izvelo i prislonilo uz ogradu. Pred odima mu, kroz ogradu, trupla iz kojih jos hlipti krv.
- Sta si? Bez glave, bez uha, bez odiju, bez ruke, bez ruku, bez onoga
- Musliman. i onoga ispod onoga. Sve komiije ispod njega i iznad onih
- Ouj! Profesionalni Musliman!? kom5ija koje su samo ubijali pucanjem kroz vrata.
- Po profesiji, in2injer. I svi ti, kroz ogradu, povrh svega - zaklani. I to istim tim
- Muslimanstva?! noZem ispod njegovog grla. Osjeca po o5trici. Nije studena,
- Kemije. kakva bi bila na svakom drugom noZu. Vrela je. Uzavrela od
- Cuj, kemije?! vreline krvi. I samo Sto joi i njeg nije zarezalo.
-2 Kad li: zadu se, kao grom iz vedra neba, .psovka i Hari is-
pod vrta osjeti da onaj s noZem bi odgurnut. I da ga, u trenu,
zamijeni drugi. Na sljepoodnici mu se pojavi hladno6a pi5tolj-
ske cijevi.
Lahnu mu. Osjeti se preporodenim. Od silne lahkoce, nije
vi5e osje6ao ni Sta ga ispituju, niti je i5ta vi5e dopiralo do
njegovih 6ula.
- Ja, ljepote! Ja, ljepote, moj Mensure! Takvog rahatluka
nisam doZivio. Niti se moZe usporediti ta sreda kad sam os-
jetio da me ne6e zaklati, nego samo ustrijeliti - pridao mi je
kad je skoknuo do mene, samo da vidi svoje, pa joS istog da-
na zapucao na dalek put, nazad, u Bosnu.

72 73
 Crna Zena iz tunela
U Mariboru, u biv5oj kasarni biv5e i tako nazivane vojske
JNA, prvi upisani muhadZir je Bahmo Halilovic, iz Krilevi(,a,
kod Zvornika. U dnu spiska, zadnje, upisano je ime Mustafe
Muratovica, s istom adresom u Bosni. I time kao da se htjelo
da bude zabiljeZena ova prida o njihovom selu.
A KriZevi6i su bili u zabiti sve dok, s ranog prolje6a
1992. godine, kroz selo nije pro5ao prvi voz na pruzi Tuzla -
Zvornik.
Pro5ao je jedan. Nije vi5e nijedan. lstog dana srpski tero-
risti izvr5ili su miniranje pruge.
Ona se tri puta zapodinjala graditi.
Prvi put se stalo kad je probijan tunel kroz Kri2evi6e. I to
jer je zapodeo prvi svjetski rat.

74
 I drugi put je zapelo s tunelom kroz ovo selo. Tada je iz-
bio drugi svjetski rat.
Od tih ratova ostade predanje o Zeni u crnini. Oba puta
upozoravala je graditelje da prekinu poslove. Jer se nece
dobrim zavr5iti. Oni nisu sluSali i tek su ih ratovi prekidali.
I u zadnje dvije-tri godine, prije nego Sto 6e podeti ovaj
rat, kad je tre6i put zapodinjala izgradnja pruge izmedu Zvor-
nika i Tuzle, obnovilo se stanje da su radovi zapinjali na tu-
nelu kroz KriZevice. I opet se pojavljivala crna Zena. Sasvim
pouzdani svjedoci zakljinjali su se da im se obracala i odvra-
cala od istrajavanja na probijanju tunela. U protivnom, kazi-
vala je, opet 6e rat u Bosni. I nestajala je. Kao da je nikad
nije bilo. I ponovno se pojavljivala niotkud.
Narod je i bio spreman povjerovati u kob njenog predska-
zania. Ali, komunisti iz Bosne i Srbije poZurivali su poslove.
Bila bi lo prva Zeljezniika veza izmedu bratskih republika.
Nisu marili za gatkama. Njima je bilo valno njihovo zai,ara-
vanje naroda.
Helem, nebrojenim novcima, ali tunel bi probijen!
l, redeno je, dim pruga proradi, pode5e i diverzije po njoj,
To je opet rat zahvatao KriZevice, Zvornik, cijelu Bosnu,

76 77
 Sretnija Nova 1415!
Djeca, kao djeca. Cekala, trljala o6i, dekala, pa i prikunja-
la dok se, skoro uglas, ne trgo6e iz prvog sna:
- Vi nam sutra ispridajte!
- A Sta? - pita ih majka.
- Kako je doSla Nova godinal
- Dobro... - opet ka2e Zijada. - lsprida6u vam, ali ako se
presvudete u pidZamice i lijepo sloZite svoju odje6u!
- Kakva si... - pospana djedica, kenjkajuci,-negoduju.
- Pusti... Pusti ih. Neka se ne rasanjuju. Sta fali i da pre-
spavaju u odje6i. Grehota ih je bihuzuriti! - umije5am se, za-
dubljen u program lokalnog radija.
Tede svedarska emisija koju vodi moj novostedeni prijatelj
Bojan. Njegova supruga Majda(!) donijela nam je jutros kom-

78
 pletan materijal za novogodi5nju trpezu, a specijalno je i5la u
susjednu MadZarsku zbog guske. Sada se rumeni i joS se
pu5i na naSem trokutnom hastalidu iz spremi5ta Bojanove ra-
dio-postaje.
- Neka... - veli meni Zena.
- Dobro, dobro... - odgovaram, naget nad tranzistorskim radi-
jem, dok u drugo uho napola dopire njezino obra6anje djedurliji:
- Kada se dobra djeca presvuku i lijepo sloZe svoju dnev-
nu odje6u, u no6i im se meleki obraduju, a Sejtan ne mogne
ni priviriti u sobu. Lijepo sloZene haljinke, po mraku, oblade
dobre vile, a razbacanu odje6u nosaju na sebi vje5tice...
S radija se zahori glazba, pa odvojim pogled ka krevetci-
ma: djeca, zajapuhrenih obra56i6a, naveliko spavaju. Na nji-
hovim stolicama - uredno sloZena praznidna odje6a; sve Sto su
imala na sebi kad smo izvukli goli Zivot iz okupiranog zavidaja.
Pogledam niz Zenu, uz Zenu, pa po sebi. I mi u onome
6to se zateklo na nama kad smo djeci iznosili Zivu glavu.
Solidariziraju6i se s evropskom tradicijom praznovanja
ove no6i, najvi5e zbog ponudenih dakonija za svedanu trpe-
zu, sve detvero smo - i bez medusobnog dogovora - odabrali
Novu godinu ne dodekati u novijoj i ljep5oj odjedi, dobijenoj
od dobrih ljudi u tudoj zemlji, nego smo se opredijelili za iz-
no5anu i izvehdjelu, svoju, iz Bosne.
Svedana bosanska no5nja u muhadZirluku. Kako ved i pri-
lidi da se, najbolje mogu6e, treba obudi dekajudi novu godinu.
- Spo5tovani poslu5alci, zdaj se pripravite za zdravljico.
Se malo pa bo. 5e Stirje sekond... Je zdaj: Sredno Novo.... -
upravo izgovara moj prijatelj Bojan, a mi se jo5 omi5ljamo da
li da nadnemo vo6ni Sampanjac, koji je djeci donijela Sillva,
Bojanova koleginica.
Moja majka je, po navici, rano legla i sada uveliko spava
u kuhinji.
S njom 6emo, in5allah, u novom ljetu nazdraviti Serbetom
za Novu 1415. godinu.

80 8'l
ii:i

:i. :::::.4:)a:1i:

.t:.:.::a::::::::;:
 Tri jetrve bez svekrve
Zlata, D2emila i Fatima. Sve s prezimenom Hamzi6. I od-
nose se kao sestre. A jetrve su.
Nije vrijeme za Sale. Ni za onu opasku: svadale se jetrve
preko svekrve.
Svekrve i nejma. Ona, i njihovi muZevi, i ostala mu5ka fa-
milija, sve ostalo dstalo u Bosni, negdje kod Kalesije. Samo
jetrvama ostavljeno da se izvuku i saduvaju podmladak.
Tako. Trijetrve iz okolice Kalesije. I Sestero im djece. Neke
su, s nekom od djece, krenule ranije. Do u Dubrave. Ali ih je
odatle istjerala slavna jna. Ni u Tuzli im nije dala mira. Da bi
ih i na izlasku iz biv5e Jugoslavije, na samoj.granici Slovenije
s Austrijom, gdje su skrasile, dodekala svjedodanstva o pret-
hodedim slavnim danima didne vojske izniknule iz naroda.
 ir.
Tri hamzidke smje5tene su u nekada5njoj karauli.
Karaula je ostavljena u takvom stanju da je ni temeljitija
popravka ne bi vratila u regularno stanje.
Nije do5lo do napada teritorijalaca Slovenije na ovu gra-
nidnu kasarnu.
Napadnuta je iznutra. Razvalili su i odnijeli sa sobom sve
Sto se moglo oni koji su u njoj Zivjeli. I zadnju mogu6u bravi-
cu, Steker ili Saraf.
- A djecu smo radale da bismo bile ponosne da postanu
vojnici. Daj BoZe da se takvoj armiji i onima koji su je stvorili
sjeme zatrel - kunu jetrve, pa dugo Sute, zaogrnute opakim
uspomenama.
;it
l)lihovi Jahiii su jedno od mnogih, tipidnih, bosanskih se-
la. eak i po tome Sto su bili u kom5iluku srpskih sela. U
njihovom okruZenju. Uokolo su Zolje, Dumnica, Buzik, Zelina.
Ni partizanski Sekovici, sa svojom detnidkom Papraiom nisu
daleko, a i opet se uspostavio znak jednakosti izmedu detni-
ka i partizana.
Sa susjedima su, vele, zajednidki izgradili makadamski
put. Zajednidkim parama i akcijama doveli struju. Zajedno i
asfaltirali put. A onda su im kom5ije, na detiri mjeseca prije
sloma Bijeljine, na put postavili barikade. Kao da su, tih da-
na, Muslimani ubili dva srbina milicionera.
Ubijena su dva Muslimana milicionera i ubili su ih srbi.
Od tada presije nad Jahi6ima nisu prestajale.
- Uz Ramazan su duvane straZe oko dZamije dok su osta-
li bili na terapiji... - Pri6a Zlala Hamzie .
lz Dubrava, s aerodroma, dolijetali su avioni i bacali im
letke na kojima je, vele, pisalo da 6e im Bajram biti krvav.
Kunu se odima da su letci bili s takvim sadrZajem. Kao 5to
86
nije potrebna nikakva zakletva da bi im se vjerovalo kako je
Bajram u Bosni i bio krvav.
- Do5li su nam na Bajram i, umjesto destitanja, s upe-
renim pu5kama naredili da im predamo oruZje, pa 6e nas
braniti od agresije iz srbije... - prida DZemila Hamzi6.
Mu5karci iz Jahi6a odgovorili su da bi bolje bilo da kom5i-
je srbi njima daju oru2je jer su ga se toliko nadobijali od JNA
da ga se ne mogu dovoljno nadavati, pa.6e, zajedno na-
oruZani, bolje braniti sela od agresije.
Agresija je tada, kao, najavljivana samo od jna i iz srbije.
Ali su ba5 kom5ije zapucale.
MjeStani Jahica podeli su dane provoditi u Sumi. No6ivalo
se u velikoj zemunici. Jelo, jedino, Sto bi neka od Zena us-
pjela, na brzinu, zgotoviti u svojoj kuii na kraju sela.
- Podeli su nam paliti kuie. Zapalili su dvadeset i jednu...
" - prida Fatima Hamzii.
Prethodno su im, vele, kao da dine sa vlastitom imovi-
nom, na traktore tovarili regale, ugaone sekije, Sporete, tele-
vizore, zamrzivate. I to su baS birali. Moglo im se. Uz ob-
ja5njenje da to tako treba biti. Da tako bude kad je rat. Pa,
kako s obja5njenima nije i5lo glatko, zapucali su za Jahi6a-
nima, tjerajuii ih s praga. Da im potpraSe put. Nikog nisu i ubi-
li. lli im se, u tom dasu, tako htjelo, pa namjerno proma5ivali.
lli je spasonosan bio traktor s kamionskom prikolicom? U
njeg se natrpalo vi5e od stotinu jahiikih Zena s djedurlijom.
U Dubravel
r,x.
Nova strava u Dubravama.
Miniranje aerodroma.
Na ku6ama, udaljenim dvjesta-trista metara, prozori su izli-
jetali s kutijama. Crijepovi slijetali kao da su na konac nanizani.
Plafon pao u sobi u kojoj su se smjestile hamzidke sa si-
bijanom.
87
 Mali Meho, najodraslije medu djecom Hamzica jetrvi, ka-
zuje kako su jednom dovjeku zubi u ustima popucali. Drlao,
kad je zagrmilo sa zemlje, zatvorena usta. A trebalao je, veli
mali Meho, otvoriti usta i vate natrpati u u6i.
Hajde mu ga znaj da li je bilo tako. To s polomljenim
zubima.
Uostalom, Meho je to, mali6an, tako doZivio.
Cak i ako nije istina, bila bi to najmanja podvala u ovome
ratu.
Kao Sto bi, kad bi bilo tadno, bilo i najmanji gubitak u
ovome ratu.
Ali da je bila strahovita eksplozija na aerodrumu Dubrave,
bila je!
To se, barem, zna.

ii
Za Hamzila nejad u Dubravama vi5e nije bilo sigurnosti.
Strijepilo se da li je eksplodiralo sve Sto je minirano. Niti
se znalo gdje su sve mine postavljene. Zalo su evakuirani ka
obliZnjoj Tuzli, ved prezakrdenoj muhadZirima.
Tu su ostali kratko. I dovoljno dugo da do njih dodu ode-
vici krvoproli6a u Jahidima.
Doznali su i o smrti amidZe Huseina. I doktora Sejada,
koji je, takoder, bio Hamzic.

AmidZi se zamalo omaknulo da ne dode kudi uz Baj-

ram. Do5ao bi i tada. Pogotovo bi tada. Ali mu se nije dalo.
Njegovi poslodavci u Njemadkoj nisu ba5 razumijevali pot-
rebu Bo5njaka da su Zeljeli kudama za 4. april 1992. godi-
ne jer su ubrzo padali uskr5nji blagdani. Tako je, uz njih, i
on doiao.
- Tamo je takvo pravilo. I dobro je ... - kazivao je rahmetli

88
Husein Hamzii, to jeste amidZa. - I dobro je da im je takav
obi6aj!
To je rekao zalo ier mu se, time, omogu6ilo da dode u
Jahi6e kad je potrebitije. Jeste lijepo sa svojima bajramovati.
Ama je joi dostojnije boriti se za Bosnu.
On nije bjeZao prema Dubravama. Ostao je s onima koji
su naumili povratiti Jahi6e.
-
- Hajdemo kaZemo mu.
- Neka nas! - ka2e on nama. - Ako je ginuti, da ginemo
na svojem! - kazao, je li, amidZa.
Helem, da se ne dulji: bio je zaklonjen za veliku bukvu.
Granata je izvalila i bukvu. I sve uokolo. I sve je otiSlo u ne-
povrat.
Tako je preselio na Ahiret Sehid amidZa.
ii.
Doktor Sejad se preselio medu besmrtnike obavljaju6i
svoje ovodunjaludko djelo.
Bio je u selu Mejdi. U improviziranoj bolnici. A i kakva bi
bila drukdija bolnica u bosanskom selu koje se zove Mejda?
Pomagao ranjenicima iz sela Kobilica. Tamo su ih, Sesna-
est Muslimana, i mrtve izmasakrirali. Sto poklano, Sto poubi-
jano. Ravno Sesnaestero.
To su im, ko bi drugi, njihovi susjedi srbi podinili.
Preostali, izranjavani, stigli su do u Mejdu.
Helem, da se ne dulji: doktor Sejad ba5 bio naget nad
ranjenim, kada je i njeg dotukla granata.
A bio ko zlatna jabuka. Da je dva oka da ga se nagleda-
ju. I jo5 doktor.
Tek zavr5io tolike Skole. Niti je iko od Jahi6ana imao ve6e
5kole. Mladi6. Nije se stigao ni oZeniti.
Sta 6es, de!
Kad mu je tako zapisano. I kad mu se nije dalo da po-
90
ku6a zbrinuti i ranjenike iz sela Brda, gdje je, sutradan, po-
klano dvanaestero Muslimana.
Tako je na Ahiret preselio Sehid doktor.
'Jri,
lsta JNA, koja je naoruZavala kom5ije srbe i hrabrila ih na
klanje, drznula se da napadne i samu. Tuzlu, prepunu najosjet-
ljivijeg mogu6eg materijala na zemaljskoj kugli - krcatu ljudi-
ma i tom nekakvom kemijom klorno-alkalnog kompleksa.
1i:r.
lz Tuzle su devetero Hamzi6a neki mlogo dobri ljudi, u
automobilima, prebacili do improvizirane skele na Savi. Ali, to
nisu bili dobri ljudi, nego, kako je ve6 zapisano, neki mlogo
dobri ljudi. Takvi su da su ta trojica divljih taksista, otac i nje-
gova dva sina sa tri automobila, za svako od Hamzi6a lralili
po stotinu maraka. Tada su to bile velike pare, ali su im dale.
Zlatnine su zaloZile. Jeste, kako i prili6i situaciji, u bescijenje.
U zemlji u kojoj je Zivot izgubio cijenu, i vrijednost zlata
varira.
Samo su ratni profiteri na cijeni.
' ii'+i.
Savu su, skelom, pre5le besplatno.
Kroz Hrvatsku, do Zagreba, mijenjaju6i marke preostale
od zlata i taksista,.mijenjale su autobuse. Tu su, u dZamiji,
prenocile nekoliko no6i.
Nikada zagrebadka dZamija, dak ni uz klanjanje Bajram-
namaza tog proljeda, kada ie, istog tog jutra, osvanuti rat i
krvavi Bajram u Bosni, nije imala vi5e dZematlija, nego tih
dana kasnog prolje6a 1412. hidlretske godine, kada se na5a
nejad iz.istodne i sjeverne Bosne, ona Sto joj je uspjelo iz-
91
maii ispod detnidkog noZa, jo5 u dudu Sto im se zbilo, slila u
ovaj Allahov hram i njegov harem.
Odavde su Hamzici proslijedeni na krajnji sjeveroistok
Slovenije, na samu granicu s Austrijom, i5dekuju6i kada 6e
dalje i ne znajudi kuda 6e, dalje, s njima.
"*'i"
- Daj nam, BoZe, da se vratimo u Bosnu. Svojim kudama.
NajviSe bismo Zeljele. Pa neka viSe nejma ni ku6a. Neka su i

spaljene. Ziva glava je ostala!

Jelde, mama...
Kada, subotom, sirena oznadi da je podne, petogodi5nji
Amir najhitrije prekida bezbriZnu igru pred ku6om na gradskoj
periferiji i polije6e u narudje majci Renati.
Ali, mamine ruke bivaju zauzete. U njima bude mali5ano-
va osmomjesedna sestrica Admira.
Zato se djedadid hvata za majdine skute.
Utom i umine jek sirene.
Dugo se stiSavaju mali5anovi drhtaji, pa kada, pripijen uz
materino krilo, izmedu jecaja, uhvati dah, zapita:
- Majko, je li ovo podetak ili je kraj uzbune?
Mama hvata pljuvadku po grlu.
- Majko, za koju je opasnost sviralo?
Mama joS traZi zagubljeni pisak glasa.

92
 - Jel opia ili je zradna opasnost?
Na to se i mlada, dvadesetpetogodi5nja majka, rasplade. I

od srece Sto je djedak daleko od stvarnih signala smrtne

opasnosti. I zbog saznanja da on doskora5nje doZivljaje, ipak,
ne6e mo6i lahko zaboraviti.

;;i.
Tamam kada Renata pomisli da je uspjela povezati niti
kojima Amiru poja6njava gdje su oni sada i kada se djedadi6
prepusti igri pred kucom, ubrzo dolije6e uplakan:
- Majko, za5to meni ne rekne5 istinu?
- Pucaju i ovdje!
- Eno, 6uje5 li grmljavinu?!
Njihova nova ku6a preblizu je nogometnog stadiona.
U toku je nogometno prvenstvo drZave u koju su dospjeli.
Detonacije navijadkih petardi i raketa, zbog datog gola ili
propudcene Sanse, teSko je ikome pojasniti kao bezopasnu
zabavu.
Niti bi se moglo objasniti Amiru da se, tu gdje su dospjeli,
odrasli ljudi ganjaju za hloptom i da uokolo sjede jo5 bezbri1-
niji ljudi, galameci i pucajuii iz razbibrige.
Kada mali6an zna da, koliko juder, nije mogao ni pomisliti
da izide pred svoju pravu kucu s ha5ovdi6em za pijesak.
I kada je, iz iskustva svojeg babe, zapamtio nogometne
stadione na potpuno drukdiji i sasvim neprimjeren nadin.

:;l
Opet se djedak zaigra.
I opet zapuca.
Ali, otprave.
Na vojnidkom strijeli5tu.
I opet majkin plad. Zbog srece jer je to najobidnija vojnid-
ka vjeZba iz gadanja.
I uzdah...

94
 ..u."{.,

Tako traje ponavljanje. Renata, opet u zavi6,aju, svojem

razboritom sindiiu poja5njava o mirnodopskim subotnjim pro-
i
bama gradske sirene, navijadkim petardama manevaskoj
municiji, svjesna da je, na slidan nadin, do skora, pred Ami-
rom, u Bosni, poku5avala prikrivati rat. Ali je djedadi6, tamo,
dovoljno odrastao da je sam mogao razabrali kako zbog det-
nidke granate gori susjedova ku6a u njihovom selu i da je
usta5ka granata prekinula idenje u Skolu njegovih malko sta-
rijih poznanika iz mahale. I da je, svojim odima, gledao avio-
ne dok su, po Zeljezari, sijali bombe, kada su njih sklonili u
Zenicu, kod tete, misledi da 6e im u gradu biti sigurnije.
. Kao Sto i opisuje svoj doZivljaj poru5enog mosta kraj
Zepta:
- Mostovi su, jelde majko, da bi stojali nad vodom. A onaj
na6 most, on je upao u vodu...

#;.
- Jelde, majko, ja se u pijesku igrao, a ono puklo. Sve se
treslo. I pijesak se rastresao. Bijeli dim je pokrio nebo!

#.
Renata, kad god stigne, izvede djecu u Setnju gradom.
Tako se njen mali Amir, koji ne razumije Sta je druga drlava,
mada je ve6 nau6io ovda5nju nenu zvati drukdije, ali jedno
drugome moraju ponavljati rijedi da bi se razumjeli, uvjerava
da viSe nije u ratu.
Zgrade su ditave. Novi automobili jure cestom. Pijesak ne
leti i nejma bijelog dima nego je gore nebo.
- Admira mi je premalehna. Ne znam da li ona i5ta zna.
Ali mora da osje6a po svojem. Rodila sam je na ni dvadeset
dana pred rat. Sve je ve6 smrdilo po ratu. U porodiliStu, u

96
 Zenici, za vederu su nam mogli dati samo toliko bureka kao
da se dva prsta podijele po duZini... - pripovijeda Renata,
dok joj se, opet, niz obraze slijevaju suze, odjednom radosne
i tu2ne: djecu je izvukla, ali su joj ostali muZ Mustafa, tek is-
pu5ien iz logora, njegovi roditelji, dvanaestogodi5nja zaovina
kcerka, kojoj otac nidim ne pomaZe.
U srednjoj Bosni ostalo je i sedam njenih godina, i to najl-
jep5e dobi. Udala se dok nije imala ni osamnaest.
- Ja sam doma tamo gdje sam navikla. Znadi, i tamo i
ovamo. lli sam ni tamo, ni ovamo? MoZda bih i ostala ovamo
ako nam tamo kudu sru5e ili zapale. Ali, opet, ovdje sam iz-
gubila vezu sa vr5njacima. Svako je i5ao svojim putem i iz-
gradio sebi Zivot. Moja gradevina joS se drZi u nadi da ce
nam tamo od kuce ne5to ostati. Ako ne ostane, sru5ide se
sve. Sve smo imali. Najbolje je ne znati kako je kad se sve
ima, a ostane se bez svega. Kao 5to je te6ko ikome ispridati
o ratu ako ga sam nije iskusio. JoS ne znam razmi5ljati o bu-
du6nosti. ViSe od sedam mjeseci provela sam u ratu. Navikla
da ne znam Sta 6e biti sutra. I ne samo sutra, nego ni za sa-
hat, ni kroz jednu jedinu minutu.

;i'"
Zivieti su u Donjoj Golubinji, opcina Zepd,e, srednja Bos-
na. Muslimansko selo. Samo ih je rijeka Bosna dijelila od
srpskog sela 2ele6e. I njima su njihovisrbi sva5ta udinili. Sa-
mo Sto jo5 nisu mogli preko Bosne. Ali su, zato, granatirali.
Zene, djeca i starci Zivjeli su po podrumima. Otpadali su
prozori, izlijetala vrata, zidovi se rasipali, krovovi sasipali.
Hrane je i bilo ako se imalo deviza. Jedno jaje - jedna
marka. Kila bra5na - dvije marke. MuZeva pla6a vrijedila je
sedam kilograma kruha. Rasko5em se smatralo ako se taj
dan ima Struca kruha.
Oni, kao i ve6ina naroda, nisu imali njemadkog novca.

9B

i'i
- Ne znam kako smo opstali. Kad se vi5e nije moglo i kad
mi je muZ razmijenjen, rijeSio nas je dopratiti mojoj majci'
Krehuli smo iz Zenice, na, tada jo5 uvijek redovitoj, liniji za
zagreb. sve je dobro bilo do Travnika. Pred Travnikom nas
je iaustavila hrvatska vojska. Nije nas pu56ala. Tra2ili smo
samo da prodemo. Rekli su da mi ne putujemo u Zagreb, ne-
go da hodemo pomodi Muslimanima, iako je u autobusu naj-
iranle bilo mu5karaca. Zalo smo se morali vratiti Sumom do
Kiseijaka, pa do Jablanice, pa opet Sumom. Moj Mustafa je
vise od dvadeset godina Sofer, vozi bas autobuse, ali kaZe
da nije znao ni da postoje ovi putovi. JoS smo, u putu, imali
grdnih problema s hrvatskom vojskom. Bojim se da 6e Bosna
imati mnogo problema s Hrvatskom. Tamo, kod nas, u cen-
tralnoj Boini, sve dijele ili grabe sebi, pa proglaSavaju her-
ceg-bbsnom! A Muslimane hvataju i Salju na svoju vatrenu li-
100
niju. Sta ih je, Muslimana, poginulo samo na Maglaju! Od
Hrvata se nismo nadali takvom odnosu. lmali smo istog proti-
vnika. Sada i Hrvati postaju protivnici. Ho6e sebi pola Bosne.
Zadugo u Bosni ne6e biti dobro. DuZe 6e trajati nevolje nego
Sto se to sa strane moie i pomisliti.
:.1 .
Mustafa se vratio ku6i. I vi6e se nd duju.
- Upoznali smo se 1985. godine. On je vozio autobuse.
Tako, zavoljeli se. Njega je vuklo da se vrati ku6i, starim ro-
diteljima, pa ismo i oti5li. Navikla sam tamo. Sada se ovdje
navikavam.
.i
i't"
- Kod ove nene imam novog psa. lme mu je Jorko. lmam
dvojicu uz moju pravu kuiu. Mali je Tiki, a veliki je Miki.
Cuva mi ih moja nena. Jedva dekam da se vratim i vidim Sta
mi rade moj Miki i moj Tiki.
Tako, na svoj nadin, zavrSava Amir.
101
 Ovo se ja ne predajem
I samo da je Melina Skolovanje u trecem razredu osnovne
Skole morala nastaviti u Sloveniji, ve6 je previ5e za mladi Zi-
vot.
U toj pojedinostinjenoj putnoj relaciji Brdko - Murska
i
Sobota stisnula se tragika bosanskog egzodusa.
Ovamo je, otimaju6i Melinu od armijskodetnidke agresije,
dovela majka Mejra. Od kuce su, na papiridu, ponijele adresu
nepoznatog nastavnika lve, iz Prekomurja. PronaSle su nje-
gov dom i on ih je lijepo primio.
Majku je nazad, na posao, kad se telefonom javila u
Brdko, pozvao Milan, njen direktor iz:trgovinskog poduzeca.
Kao, radnici ne mogu primiti plaie ako ih ona ne obraduna!
Pozivao se na radnu obavezu i prijetio. Nasjela je na laZ. Ali

102 103
se, kroz tri dana, vratila kierki u Sloveniju. Nije mogla prijeci
Savu. Bio je sru5en i zadnji most i bombardirana i posljednja
skela. Pa je Milan,,telefonom, opet inzistirao na njenom po'
vratku. Kako zna. Camcem! Ponovo je oti5la. I u Prekmurje,
telefonom, javila da su je kom5ije Hrvati, s druge strane rije-
ke, po mraku, prebacili na bosansku obalu.
ViSe se nije javljala.
r#,"
Mala Melina nastavila je Zivjeti s obitelji nastavnika lve.
Krenula je i u slovensku Skolu. Uporedo s fantastidnim napre-
dovanjem u udenju, pogor5avalo joj se zdravstveno stanie.
Problemi s kukovima su joj od rodenja, ali se usloZnjavaju
traumama na rastanku za zavitajem - pred autobusom, ko'
jim je ona kretala ka slobodi, ustrijelili su joj prijateljicu i prija-
telja iz razreda. A, onda, i to Sto se mama vi5e ne javlja.
'.j"
Prekinute su sve veze svijeta s Brdkim.
Grad je bio okupiran i zavedena strahovlada.
Preko Save, na hrvatsku stranu, dopirali su jauci iz Luke.
U mudili5te je pretvoreno i kino partizan. I mnoge tvornidke hale.
Sedam hiljada Muslimana umoreno je na najsvirepije nadine.
Branioci su se, kako-tako, konsolidirali ve6 na zapadnoj
periferiji grada, odakle su se, pa sve do Rahi6a i Maode,
smije5tali zbjegovi naroda.
;*:l$..
Melina se, tih dana, pohvali uditeljici da joj se majka ja-
vila. Da su razgovarale telefonom. Kazala je da je majka u
Rahi6u i da odatle pozdravlja 6itav njihov razred.l da uditelji-
cu poziva u goste. Cim rat prode. I da 6e, kad dode, imati
besplatan benzin jer joj babo radi na benzinskoj pumpi. I
104
besplatnu trizuru jer je njena teta frizerka.
I sva5ta je joS, sve lijepog, prenijela svojoj uditeljici.
Uditeljica je, na ulici srela kolegu lvu, nastavnika na dru'
goj Skoli, i pohvalila se Melininim razgovorom s majkom.
lvo je potvrdio da je Melinina tetka trizerka. I da je njen
otac bio zaposlen na benzinskoj crpki i da se, on, telefonom
redovito javlja iz Rahi6a. Ali da je uspaniden. I zbog holo-
kausta u Brdkom izato Sto ni5ta ne.zna o svojoj supruzi.
ii; .
Na ovom mjestu bi trebalo othuknuti. lli Zestoko opsovati
rat. lli se pomoliti za malu Melinu i njezinu majku Mejru.
Ali, uporedo s nevoljom, razveseljava spoznaja da je dje-
vojdica super-udenica!
U tre6i razred slovenske Skole krenula je nakon majskih
praznika. A desilo se da je, mjesec poslije, prilikom razgo-
vota za ovu pripovijest Melini, pitanja sunarodnika iz Bosne
prevodio, na slovenddinu, novinar Bojan, s Murskog vala!
I ne samo da dita i govori slovenski, nego barata i prek-
murskim narjedjem, a to je jezik koji ni Ljubljandani ne mogu
razumjeti.
i
lspreplitanje dviju potpuno suprotnih frapantnih spo-
znaja: radost zbog djevojdicinog novogovornog prilagodava-
nja i, isto tako u nezamislivo kratkom roku, tragedija da je
ve6 stigla poboraviti materinski jezik.
Pisac bi, na ovom mjestu, najradije prekinuo s pisanjem,
bez konsultiranja s psihijatrima i neuropsihijatrima o ratnim
Sokovima, da ga ne prekida Melinin glasi6, na slovenskom je-
ziku, dok obja5njava svoj veliki crleL raznobojnim kredama
na Skolskoj tabli:
- Ovo je moja ku6a s odevim automobilom. Ovo je moja
majka na otvorenom prozoru. A ovo se ja ne predajem, nego
ma5em s na5e terase u Brdkom. Ovo u kraju je ljuljadka. Djed
105
mi je napravio. A lijevo je djedova jabuka sa crvenim plodovi-
ma. Ovo na sredini je pa na5e cvetje!
(lmena roditelja i djedovo ime, mada izgovorena, ostala
su nezabiljeZena, jer su izredena s bojom i naglaskom,koji ni-
malo ne podsje6aju ni na Sto bosansko.)
i.'l
Zato, usprkos svim vijestima o masakriranju musliman-
skog 2ivlja u Brdkom i uni6tavanju gradevina u tom gradu,
trebalo bi makar vjerovati da 6e Melinina majka ostati iiva,
ako se vec zna da im je ku6a razru5ena. Kao 5to treba do-
pridati ovu pridu.
Na primjer, prepustiti nastavniku lvi da isprida uvodni dio...
"i
-Do prije tri i po godine pred rat u Bosni, radio sam u
Stuttgartu. Udio djecu na5ih radnika u inozemstvu. Tamo sam
upoznao i kolegu iz Brdkog. Znam da se zove Nedim i da je,
i prije i poslije Nfemadke, radio kao novinar sarajevskog dnev-
nika Oslobodenje. ViSe se nismo ni vidjeli, ni duli. A, onda,
sredinom travnja 1992. godine, javio mi se telefonom. Glas
mu je bio uznemiren. Kazao je da vi5e nije u Brdkom. Da je
preselio u Sarajevo i da sada radi u svojoj redakciji. Zamolio
je da, zbog ratne situacije u Brdkom, primim njegovu biv5u
sugradanku Mejru, sa k6erkom Melinom. Naravno, pristao
sam. Pozvao sam i njega i goste. I dao mu broj telefona svo-
jeg rodaka u Zagrebu, rekav5i da 6u oti6i po njih.
i;ii
'
U Zagrebu, u dogovoreno vrijeme, lvo je dodekao Mejru i
Melinu. Nedima nije bilo. Bosanke su Slovencu rekle da se
uopie ne poznaju s novinarom Nedimom.
106
Mejra se, objasnila je, u panici ratnog kaosa u Brdkom,
sjetila da savjet polrali od lijednika koji je, petnaestak dana
ranije, operirao u Sarajevu. Telefonom ga je zamolila za po-
mo6 - kamo bi mogla oti6i s djetetom.
Lijednik se, kako ve6 sam Zivot hode, sjetio da se, tih da-
na, upoznao s novinarem koji se iz Brdkog preselio u Sara-
jevo. I Nazvao Nedima.
Nedim se sjetio kolege lve u Sloveniji. I preporudio mu
dvoje Brdaka.
lijt ,
U meduvremenu je i u Sarajevu nastalo grozno ratno stanje.
Nedim se vi5e nije mogao javiti u Mursku Sobotu.
- A, volio bih da i Nedim dode. lli, da mi se makar sjetiti
njegovog prezimena. Nikako da mu se sjetim prezimena.
Zaista bi mi mnogo znadilo... - pripovijeda nastavnik lvo.
tlt tt
!;l
ti +,,
- Rifatbegovi6!
- Prosim? - pita nastavnik lvo.
- Rifatbegovic! - ponavlja zapisivad ove pride prezime dra-
gog prijatelja i kolege iz predratnog Oslobodenja. - Nedim se
preziva Rifatbegovi6!
- A, da! O, da! Kako sam to, sarno, mogao zaboraviti?!
Da, Rifatbegovid.
Rifatbegovii! - skade, od radosti, nastavnik lvo.
107
 Putovanje u Ljubljanu
Putovao je u Ljubljanu. Onako. Tek da kroz prozor ze-
lenog vlaka doZivi zapadno Prekmurje. lli da guZvom pravog
grada poku5a umanjiti stisku kakva neprestano sti56e muha-
dlire iz Bosne. Ponekad totalno neizdrZljivo. Pa je u fasada-
ma stare Ljubljane lra2io poru5eno Sarajevo.
lli je putovao samo zato Sto je to sebi obe6ao? Ve6 dugo
nije u moguinosti da ikome i5ta obe6a. Zalo ie makar samom
sebi mogao dati rijed da, naobdan, ode u bijelu Ljubljanu.

:;*
"
Novostedeni poznanik zove se Nezir. Bo5njak, lz okolice
Doboja. Godinama Zivi u Sloveniji.
Zelieznil,ar.

108 109
 Rijed po rijed, i omade mu se pitanje o Nezirovoj djeci.
- Ma, pusti! lmamo jedno. Jedno kao nijedno! - odgovori
Nezir.
iudno, pogotovo Sto se zna da su BoSnjaci u svijet odni-
jeli naviku da se voli svako dijete, kada je i jedno - kao odi u
glavi.
I Nezirovo selo sravnjeno je sa zemljom.
Mnogo rodaka, onih kojima je nekako uspjelo preZivjeti,
smjestio je kod sebe. Ostale, namjestio po izbjeglidkim centri-
ma. I nosio im koliko je mogao. Ali je zapaLao da se prema
njemu odnose hladno.
Nakon Sto im je postalo jasno da se rat otegao, rodaci su
bivali ljubazniji i ljubazniji i podeli mu uzvracati paZnju.
Mislili, rekli, da ie svijet udiniti da rat brzo stane.
A kad su toliko odekivali od tudeg svijeta, od Nezira su se
nadali da 6e ih sve izdr2avali u hotelu.
Nezir izide. Za poslom.
iii.
Bilo je joS rano. Sunce se istom pomaljalo. I zaspao bi da
ga ne zabljesnu bjelina. Bijeli konci, tek razapeti po podrav-
skoj ravnici. Evo je vec trece proljede otkako je prvi put ugle-
dao takav prizor. Hmelj se ne uzgaja u Bosni.
Zapodinje joS jedno, tre6e prolje6e otkako u zemlji Zemlje
Bosne ni6u samo grobovi.
Nidu?
Svako sjeme posadeno u zemlju, nikne. Za5to, onda, ne
vjerovati u sjeme dovjekovo.
ji:
'i,::.1 -

U Slovenskoj ulici, na trotoaru, kraj hotela Lav, udini mu

se da vidje Zahidu M. I ona kao da za trenutak zastade.
Trajalo je najviSe dva trenutka, dok ih rijeka prolaznika nije
ponijela u suprotnim pravcima.

110 111
 Svijet jeste premali. Ali u miru. Ovaj je rat Bosance ispre-
turao bez ikakvog reda i nade da se brzo okupe. A ba5 da je
ovo Zahida?
Ona je bila ljepotica iz Banje Luke. Ljetne ferije provodila
je unjihovom gradu, odakle joj je majka. I mamila uzdahe na
korzu. Dok se nije podela zabavljati s veterinarom Fahrudi-
nom M.
Na studije prava upisala se u Sarajevu vjerojatno i zato
Sto je i Fahrudin u tom gradu ve6, vanredno, okondavao studij.
I sa srednjo6kolskom veterinarskom diplomom imao je ugled.
Sve u svemu, njihove zajednidke Setnje nisu izazivale za-
vist. Naprosto su pristajali jedno uz drugo. Toliko da nisu
zasmetali ni o5trom oku (i jeziku!) dar5ije.
Potom su, opet godinama, bili nerazdvojni na korzu.
Zalim je Zahida prestala ljetovati u tom gradu. Zavr5ila je
studij i... I - udala se u Sarajevu.
Tako, valjda, i bude s velikim ljubavima.
Ali, kako to zna biti s romansiranim ljubavima, veterinar je
zavr5io i specijalizaciju u Sarajevu, pa, ved na zalasku mla-
dosti, doveo sa sobom najveiu svoju ljubav, Zahidu, jo5 uvi-
jek lijepu, zrelu Zenu. l, o2enili su se.
On je otvorio privatnu veterinarsku ordinaciju na gradskoj
periferiji. Ona je bila pedantna Sefica pravne sluZbe u ZIS-u.
Samo Sto djece nisu imali.
lpak bi zajedno Zivjeli dugo, sretni i zadovoljni, da se pri-
vid bosanske idile o miru nije raspao u parampardad.
I u njihov gradi6 upali su detnici. Sa tenkovima tako nazi-
vane jna. Prvi kojeg su odveli bio je veterinar Fahrudin, koje'
ga nikakve politike nisu zanimale.
Rekli su da ga odvode na pet minuta.
Ona ga je traZila pet dana, preklinju6i njegove nerazdvoj-
ne prijatelje srbe da ga vrate.
Dalje ga nije mogla dekati. Protjerana je.
Da li je do5la do Ljubljane? Je li ovo ona Zahida?
112
'/I:!t,
U dvori5tu kuie na Grablovidevoj cesti, broj detrnaest, os-
lu5kivao je dio stravidnog svjedodenja 2ene koju su 6etnici,
dulje od godinu dana, d,rlali zalotenu i njeno tijelo danono6-
no podvrgavali silovanjima.
Zena je u crnini. Sredovjedna. Bila je, kale, mlada. Nije
Muslimanka.
MuZ joj je Musliman. lsjeden je, na njene odi, na komade.
lzvukla je Zivu glavu iz Bosanske krajine zato Sto su joj 6etni-
ci odredili lakvu kaznu da Zivi.
Kuia na Grablovidevoj detrnaest je mesdZid u Ljubljani.
tii,,
Na povratku, u vlaku, opet nailazi Nezir.
Opet su rijed po rijed, pa, Boga mi, postali prisni.
Kazuje i da ima dobru kuiu. I joS bolju Zenu. I vikendicu
da grade u blizini mora. Samo...
Ma, ima taj veliki problem.
Ono Sto je, jutros, rekao za jedno-kao-nijedno-dijete.
Nezir i njegova Zena ne mogu imati djece. I nejmaju ih.
Nijednog.
Godinama je pisao i molbe za usvojenje.
Ali se nada da 6e mu se sre6a osmijehnuti nakon najve6e
nesre6e koja je zadesila na5u Bosnu i zajednidki nam narod.
- Supruga i ja radi smo da ne usvojimo samo jedno dijete.
Dogovorili smo se za makar troje na5e sirodadi...
Nezir izide.
Za njim ostade praznina.
',,j,,,
' ,
Kupe nije bio prazan. Malo ukoso ispred, uza sami pro-
zor, naspram njega je sjedila krhka djevojka. Blijedog lika.
113
 Duge, plave, pramenidaste kose. S bluzom pastelnih boja.
Velazquezov portret.
Zapravo, profil. Djevojka je, prema njemu, bila okrenuta
desnom stranom lika.
Drugi profil odslikavao joj se u prozorskom staklu.
Portret je, tako, ipak bio kompletan.
Nepomidnost njenih odiju potcrtavala je nestvarnost pri-
zora s njenom ljepotom.
Kad je opet podigao pogled, djevojke ne bi. Na mjestu
gdje je bio lijevi dio njenog pofireta ocrtavao se samo izraz
bola.
A da je bolje zagledao, na staklu bi, umjesto bola, identifi-
cirao vlastiti lik.
.f:,i,,

Po izlasku iz voza, odmah, nazvao je, telefonom, pozna-

nika u Ljubljani.
Odgovorio mu je da je Zahida M. zaista ve6 trecu godinu
u izbjeglidkom centru u Ljubljani.
- Nada se da ie joj muZ preZivjeti!
No, to nije i kraj ove pride. Kraj se desio 1941 . godine.
Tada su srbi podetak drugog svjetskog rata u njihovom gradu
oznadili odvodenjem veterinara Muslimana.
Na pet minuta.
I nikad se nije vratio.

114 115
 :tl,tilll

r:::r:ilr:r::i

:::::)):a:: )
 Tigar
mali roman o ratu protiv Bosne
 Kruh
Kaplan-beg je, kad je zaratilo, punio osamdeset i pet go-
dina. l, koliko je god i sam dugo poZivio u dobrom zdravlju,
neuporedivo duljom starinom bio je povezan sa svojim gra-
dom. Niti se vi5e i moglo znati ko je stariji - da li grad ili su
se njegovi preci jo5 ranije ovdje nastanili.
I baS se zarali.
I opet isti si5li s brda, ili se na njih vratili, koji su zulume
podinili i prije pola stolje6a i pri podetku istog ovog stolje6a.
Kad su prvi put, bio je jo5 dijete. Ali je dobro zapamtio,
viSe po pridanju nego Sto se sam mogao sje6ati, da su i tada
mudki Zarili i palili. U zasjedama i5dekiVali osamljenike i ma-
nje skupine namjernika. Udarali po ku6ama na osami ili od
ve6ih naselja otrgnutim zaseocima. I to dok su ostali Bo5nja-
ci, rasijani po frontama od Pijave i Sode do Karpata i Gali-
cije, ratovali i podinjalo se nazirati da se raspada K. und K.
Monarhija. I jo5 osorniji postali kada se vec uvidjelo da na-
stajanje nove kraljevine, s vla56u i nad Bosnom, predstavlja
dolazak njihovog carstva zemaljskog. Ali su se tek primicali
gradovima, nemocni da se i na njih svale.
I drugi put im je izmakao. Tada su ve6 Zarili i palili i po
manjim gradovima. lskorijenjivali su ditava muslimanska sela.
Najvi5e se okomljujuii na najbli2e susjede. Kao da se nikad
taj rat nede zavr5iti i nece trebati preZivjelima pogledati u odi.
lli su samo radunali da opet mora nastati drZava u kojoj 6e ih
biti najviSe, pa, takvi, ostati predodredeni da vladaju ostali-
ma, a stradalniStvo bude prikriveno pravom vedine na gre5ku,
Ali se na veie gradove jo5 nisu bili drznuli udariti.
Tre6i put, sada, morao bi se umaknuti, kao Sto su i njego-
va djeca sa svojom djecom.udinila, ali se njemu nije micalo
od rodene kuce. A nije ni Cerima-hanumi. Oduturumili. Ob-
nemogli od starosti. Pa su bili nesposobni i za ugodna hoda-
nja. Cak ni familiji, ni vlastitoj djeci, nisu othodili na rama-
zanske iftare, iako bi im bilo koliko samo preko sokaka ili sa-
mo jo5 malko duZe prijedi, Sto ni5ta nije zamornije nego 5to
bi desetak puta udinili Setnju po svojoj velikoj sobi. A kamo li
da se po tudem svijetu potucaju.
- Lijepa smrt...- kazivao je Kaplan-beg svojima dok su ga,
skupa s Cerimom, poku6avali utrpati u automobile. - Lijepa
smrt. Samo neka nas zadesi na svome, Nama je svakako
umirati, a kada je umirati - neka nas gdje smo obiknuli Zivjeti.
Ali, dar5ijska kuia je kao i svaka dar5ijska ku6a. Makar i
begovske proSlosti. DZabe je. Kad su nove navike, da su
svakorazne prodavnice sa svom mogu6nom dobrotom pod
samim nosom, izbrisale doma6insku navadu da se u kuci go-
milaju zalihe hrane. Sta god prahne, djeca odu i donesu ili
sama od sebe naslute Sto bi se starcima moglo prohtjeti, pa
pribave. Ono, nije kuca bila ni prazna. Daleko od toga. BaS
122
je bila puna - od magaze do tavana, prolamala se od nam-
je5taja, tepiha i ne znam ti kakvog sve nisu imali poku6stva.
Kaplan-beg, kakav je i bio: niti je pio, ni puSio, skitnje se i ta-
ko davno pro5ao, pa je sve ito je sticao i unosio u kuiu. I
zlala, bezbeli. I raznih ukrasa. I svega bilo. Ali se hrane nije
gomilalo. Sto OiZ Prodavnice pod nosom. l, zato ne prode
vi5e od desetak dana dok su on i njegova hanuma ono bra5-
na, Sto se zateklo po malim kesama.zbog kolada, kao ptice
pozobali. A kako se, je li, moZe jesti bez kruha? Covjeku Bo-
sancu da iznese5 kilogram janjeieg pedenja, sa salatom od
mladog luka, krastavca, kajmaka i sira, da mu servira5 to Sto
mu je najmilije, ne6e ni pogledati ako mu ne pokudi6 i Strucu
kruha. Ne mora je pojesti, neka je samo nadne, ali neka je
pred odima.
- Kruha ima, pronose ga, i to ie biti da je Hasipijev... -
omaknu se, jednom, dok je jo5 i bila pokoja mrva pogade u
ku6i, Cerima-hanumi.
Kaplan-beg je dobro zapamtio njene rijedi i sve dekao kad
ce nestati i zadnje pra6ke bra5na, pa da s ranim jutrom izide
i vrati se s vrelom Strucom Hasipovog kruha.
"Mora da su dobro motrili da im Hasip ne utekne, a niti
su ga umlatili do kraja, jer im treba kruha kako ga on zakuha
i ispeie. A da to nije taj kruh, ne bi ga Cerima prepoznala sa
sekije, gledajuci kroz pendZer na ilicu. Samo bi rekla: kruh",
premiSljao je starac, gegaju6i se troloarom.
Kad li, nije pro5ao ni kojih pedesetak svojih malih iskora-
daja, Sto bi nekad pre5ao u tri skoka za tren oka, a skoli5e ga.
- Lidnu kartu!
On pipa, preme6e po dZepovima.
- BrZe! Sta si rastegao kao'odZa s dZamije? BrZe!
Starac i dalje opipava dZepove spolja, i vra6a prste po
istraZenim udubinama. Ali i pronade j6. ':
Jedan od prljavih bradonja uze zagledati po legitimaciji.
- lme?! - vrisnu.
123
 - Kaplan.
- Kaplar, kaZe5?! Kaplar? Kao Tito. I kao Hitler! Kaplar?
Ostali su se grohotom smijali. Valjda samo zato Sto se
trebalo smijati.
- Kao tigar. Tigar. To znadi moje ime, tigar... - obja5njava
Kaplan-beg.
- A, tigar, kaZe5? Tigar! Morao sam to i sam zakljuditi! - l, kad mu je u u5ima uminuo zveket dobadenih rijedi, dok
podruguje se detnik, pa se opet kao zagleda u stardevu osob-
nu legitimaciju i sveza Samardinu uz njegov lijevi obraz'
- Sta si, kaplare?!
Starac je lijevom rukom boja2ljivo, ne vjeruju6i da se i to
moglo zbiti, dodirivao obraz.
- Jesi li Musliman?! - poja5njavao je 6etnik svoju galamu.
- Tigar, gospodine. ..- kaza starac kao da se javlja iz sna.
Cetnikova Saka privi mu se i uz desni obraz.
- Trostruko me zajebava5: i tigar, i jo5 Musliman, i meni
da sam gospodin. Tri puta za samo dva Samara. Duguje5 mi
jo6 jednoga. Ali mi neie5 proci tako jeftino... - pa detnik pod-
vrisnu komandu svojim kolegama:
- Drugovi, gazite govna!
Tako ga i zgrabi5e za svehla prsa.
- Stani, druZe. Stanite, drugovi komunisti... - borio se sta-
rac za zrak.
- Dval Dva mi Samara sad duguje5! - dernjao se detnik.
- Dru2e detnide, nadi, nadite trojicu destitih srba...
- Tri! Taman se popravi5, pa zabrlja5. JoS si jedan Samar
zasluZio. Ne smije6 zaboravljati da su svi srbi destiti!
- Nadite trojicu srba, bilo kakvih, samo da su iz ovog gra-
da, nadite ih, pa ako oni imadnu Stogod prigovoriti za mene,
ja eu za njima sve ponoviti. Sve Sto oni reknu, unaprijed priz-
najem. I da sam jo5 sto puta gori, samo ako i jedan imadne
o meni ijedne ruZne rijedi...
Ali je starac sve izgovarao u vjetar. Vei se nalazio na
zemlji. Ne shva6aju6i ni da ga je detmik jo5 dvaput o5amario.
124
Niti da su ga oborili pod noge. I da ga gaze. I da ljudi mimo
prolaze i ni5ta ne poduzimaju. Osim Sto poneko, prepoznavSi
ga, dobaci:
- I za mene ga jednom!
- I za mene ga!
- I za mene!
se razabrao i progledao, nad dar5ijom se vei hvatao mrak, a
po njemu dobovala kiSa.
"Pa, ja, travanjsko vrijeme. I ima li i1ta promjenjivije od
vremena? lma, vrijeme u aprilu. lzidei iz kuCe u liiepo iutro,
ne predei trotoarom ni kao za prepiS hoda, a poine kiia. I to
sad pljuskom, sad sipljivo, sitna kao da je jesenia ki*a, kakvu
ne zovu dZabe heftenjaiom, jer se naturi kao da sedmicu da-
na neCe stati, ali u travnju najednom prestane, kao fto ie i
poeela i kao da nikad niie ni zapoiiniala Padati*, gundo je
starac, polahko se pridiZuii, joS ne shvatajudi ni gdje je, ni
Sto je bilo s njim, ni da se pridiZe, ni odakle to dini.
- Uh, Sto me prepade, majku ti jebem muslimansku! A ja
mislio da je mrcina crkla. Citav dan leZi nepomidna. Pa, mis-
lim se, da-ga kao dovjek 6ovjeka popiSam. Pu-pu-pu, Sto me
prepade! Sto me prepade, majko moja! Majku li ti jebem ja
tvoju!
Nije bila kiSa. To je pi6ao po njemu bradonja kojeg jutros
nije sreo. I odozgo se izdirao na starca.
Tako, s galamom, Kaplan-beg pode razaznavati Sta je bilo
s njime i Sta se zbiva s Bosnom, i da je omrknulo, i da je on
i za5to je od ku6e poranio sa sabahom, a s minareta nije do-
pirao namaz, nego se sa dZamijskih zvudnika horile detnidke
pjesme, ne prestaju6i ni po no6i, i to toliko snaZno da ih je i
on morao duti.
- DiZi se, mamicu ti jebem! - dernjao .se bradonja s crve-
nom zvijezdom na titovki.
S mutnom spoznajom stanja, starac jasno ugleda svoju
125
 unosanu kapu i pod njom, zadudo, zatede osobnu legitima-
ciju. Bile su mu pred odima. lspred oka. Drugo oko nije mu
se rasklapalo. Bilo je dvrsto slijepljeno zgru5anom krvlju,
koja je otekla niz obraz i vrat, pa uronila ispod potko5ulje, u
meduvremenu se spekavSi, najve6i pedet ostavljajudi u od-
noj duplji.
- Jd, Sto me prepade, Kaplane! - vriStao je detnik rczer-
vista, a to spominjanje njegovog imena u starcu prizva nadu
spasenja.
"Evo go", pomisli, "evo ga,
jedan od gradskih srba. Dob-
ro je da je naiSao. Makar me je i popiSao. Sada ce mu biti
jasno koga je popi*ao i ko je zavaljen na zemliu, i da su me-
ne tukli, pa ce ovaj poZeljeti da od sramote u crnu zemliu
propadne, kroz isti ovaj asfalt od kog se s fe5kom mukom
odljepljuje moje iznemoglo tijelo i joi izubiianiie kosti".
- A ja namislio da se do mile volje iznapopiSam po mrt-
vom susedu Kaplanu. A ti, ne samo da nisi mrtav, nego me,
bre, na mrtvo prepla5i!
"Tako, biva. Moj prozvani svjedok. I joi mi se ukazuje
kao kom1ija. A tako govoil. Ti ovo sanjai, bunca{, Kaplan-
beie. Starac si. Odavno si starac. Pa bunca1. Gdie bi kom\i-
ja ovako? Zar bi ikakav iovjek meni, starcu?", roiile su mu se
misli, ali mu se ote:
- A, koji si, ono, ti? Ciji si?
- A "mali"? Sto ne rekne5: eili si ti, mali? Kako si to mo-
gao ispustiti? ZnaS li Sta je? Zgadilo mi se to va5e, darSijsko,
va5e s visine: Ciji si ti, mali? Trideset, trideset i pet godina,
koliko god pamtim, sve mi se ove godine gadi to va5e: Ciji si
ti, mali? S visine. Pa, ho6e5 i sada, odozdo, s trotoara, sav
krvav i popiSan? Boli tebe kurac diji sam ja. Kad bih ti i re-
kao, joS bi mi nabio na nos da si me i 'lebom 'ranio. A da vi-
di6, jesi. Jesi me, i 'lebom si me'ranio. Jesam, ja sam Arseni-
jevii, tvojeg sina Musadika biv5i drug...
- Zar onaj iz gimnazije?
126
- Ja sam biv5i drug iz osmoletke...- zapodinjao je obja5.
njenje detnik rezervisla, a starac se, uz njegove rije6i, pod.
sje6ao ko bi taj mogao biti, i nikako mu nije dolazilo u pamet.
- Sta je, ne se6a5 me se? Prevrce5 po mislima kome si
sve naZao udinio? Mene se ne6e5 po tome setiti. Meni nisi.
Dolazio sam ti u ku6u. lgrao ti se s Musadikom. Ako nisi dob'
ro, nisi ni zlo, ali si me sve, s neke visine, propitkivao diji
sam ja, ijo5 da sam mali.
Kaplan-begu opet pred okom zaigra nada.
"Dobro, ietnik je. MoZda je joS i pijan. Ali priznaje da mu
niita ruZno nisam uiinio. Cariiisko diiete. Malo se i niemu
vaZnost digla zbog te uniforme. Pretieruie i kad govori po
srbijanski, ekavicu, jer nikad niiedan _domaci srbin niie ni po'
misljao tako govoriti. Ali, priznaie. Coviek ie, Moi svjedok.,
razmi5ljao je starac, vrteci u rukama beretku.
- Stavi kapu, Kaplane! Stavljaj! - vrisnu. - Tako. Sada je
nakrivi. Nakrivi kapu, Kaplane. Naheri, to jeste na'eri je. Slo-
bodno. Sloboda je. Tako! - pa rczevist izvude kamu iza pa-
sa, drugom rukom pritisnu stardevu glavu, pa s dva prsta za-
diZe pipak sa sredine kape. I - odsijede ga kamom.
- Evo ti ga! - pokaza mu odsjedeni komadiiak plave tkanine.
- A Sto to, sine? - pitao se starac naglas.
- To je, babo...- podraZavao je posinjavanje, ali sa sprd-
njom - To ti je, babo, sunecenje kape. Drugi put, i ne pre-
plaSiS li me, osuneti6u ti i vrat. Samo li te moje odi budu vi-
dele. Jasno?! - dernjao se.
Starac od5utje.
- Jasnol? - zaurla rezervist.
NiSta.
- Ka2i: Jasno! - za5krguta detnik.
- Jasno...- prostenja starac. - Sve je jasno da ne moZe bi-
ti jasnije...
Dok se teturao ku6i, trebalo mu je i vi5e od stotinu pokre-
taja stopalima. Pomicao se dugo. Predugo. I samo mislio 6to
127
ce re6i cerima-hanumi, i je li se ona uzbihuzurila i sto li misli
gdie se mogao dosad zadrlali.
Avlijsku kapiju nije mogao pokrenuti' I prije mu je bila te5-
ka. lma ve6 mnogo godina kako su mu kanata oteZala'
Mudno se mirio sa spoznajom da nije greSka u kanatima, ne'
go je problem u njegovim godinama. Ali se nikom nije potu-
iio,'niti je i pomi5ljao promijeniti ulazna vrata u avliju' Nije se
htio uniziti ni pred drugima, ni pred samim sobom. Drugi bi
se, uku6ani pogotovo, i obradovali kad bi zastarjelu kapiju
zamijenio modernijom jer su ga na to uzaludno privoljavali.
Njima bi to samo bilo va2no i vjerovatno ne bi ni pomiSljali
zi5to ;e i stari popustio. Ali su mu starinska kanata ostajala
posljednja odbrana - da bar umiSlja da se jo5 za ne5to pita i
da se tjeSi kako je joS Ziv dim ih moZe sam otvoriti.
Sada ih, pak, nije mogao ni maknuti, ali su mu dobro
doSla da na njihovu hladnu povrSinu prisloni vrelo delo. Dodir
oa taianstveno primiri. Udini mu se da vi6e ni5ta ne osjeda'
6af< ni bol. Ali samo ne u tijelu. Na povr5inu opet prokulja5e
'
povrijedene misli.
ga i stid bilo' Hej,
"Odrezana, obrezana beretkal. Sram
dokle se doilo".
r Nekad davno, u njegovoj mladosti, nakon Sto je Ke-
mal-pa5a, naknadno prozvan Ataturkom, izveo prevrat u
Turskoj i naredio da se poskidaiu fesovi ili 6e ih on po'
skidati zaiedno s glavama, pro6ulo da se more izmedu
Bosfora i Dardanela crvenilo od fesova, ali i da se moglo,
ko je bolje zagtedao, vidieti i po koia glava kako pluta u
moru crvenih kapa.
Progonstvo fesova prihva6eno ie i u Kralievini Jugo-
slaviji. srbi su to udinili po onoi da ne budu ve6i katolici
od pape, pa su shvatiti da s prezreniem trebaiu odbaciti
mrsko pokrivalo glave koie su s podani6kom radoS6u pet
stolje6a pokazivali pred vlastitim osvaia6ima. S Muslima-
128
nima im je to uspjelo pod novim svojim reZimom, kada
su komunisti naredili otkrivanje Zena i istrijeblienie feso-
va. Ji, 5ta se jada Bosna nagledala dok te uredbe nisu
sprovedene! Ali su se Bo5niaci trale6i novu kapu i ne
prihva6ajuci Sajkacu, kao po tainom dogovoru, oprediieli-
li za beretku. U narodu je ona, valjda da se vlasi ne dos-
jete, zadriala ime francuske kape, premda su srbi znali
da beretku na naSim prostorima treba zvati samo musli-
manskom kapom.
Ali, stari Kaplan-beg, oslonjen delom o kapiju, nije se pre-
dugo bavio razmi5ljanjem o kapi. Naumpalo mu jeste, ali u
jednom jedinom trenu, Sto je dovoljan vremenski raspon da u
njeg odjednom stane sve ito ga je moglo podsjetiti za5to mu
je unakaZena beretka, i to joS osunecena! To je ve6 tako -
jednim jedinim bljeskom misli sagleda se vftlog vremena i
saznanja, za 6ije bi samo zapisivanje trebalo prostora i pro-
stora, a da se samo djeli6 od svega upiSe.
Starac je opet mislio o svojoj Cerimi. Sto ako i pomisli da
je bio u, ne daj BoZe, kakvom ziianu? Uzaludno ie joj se
pravdati! Pri tome je, staradki, smetao s uma da su nepovrat'
no pro5le godine kada se njegova hanuma trebala brinuti da
li se on bacio okom na kakvo Zensko. Zapravo, Kaplan-beg
je vec zaboravio u kom je vremenu, dak i to da je uokolo na-
jprljaviji moguii rat. Senilnost, i to joS dotudena batinanjem.
Zato mu je, moZda, odnekud do5lo u pamet da bi trebalo
misliti o nedem Sto je lijepo. Lijepo do nevjerovatnosti. Kakva
je i sama pomisao o izazvanoi ljubomori njegove supruge.
Misliti o lijepom. I ba5 zato Sto je sve lijepo nepovratno
nestalo.
129

Biserje
- Hvala dragom Allahu da si mi se Ziv vratio... Ni5ta bez
muSke glave u ku6i... Ja, koliki sam strah istrpila... Ne6to
nam se duje na gornjem boju... Nekog ima... E, ne dam ti
vi5e od mene, makar nejmali kruha jesti... - govorila je uspla'
hirena Cerima-hanuma, sme6u6i s uma da baS vi5e nejmaju
ni trunke kruha i da je njen mu2 zbog kruha jutros i izi5ao iz
ku6e i izbivao ditavi dan.
Ali je "makar nejmali kruha jesti" veliko zaricanie, koje se
upotrijebi kad se ho6e Zestoko prisegnuti, a da se ne dira u
BoZije ime.
- A, majko moja, 5to su ti to udinili, moj Kaplan-beZe... E,
majko moja mila, Sto bi s nama...Po ku6i mi se neko krece,
muZa mi nejma vas dugi dan, oti5ao po Hasipijev kruh, a kad
130
se vrati - imam ti Sto i vidjeti...Ja, gdje se nado5e tolike jun-
adine nad takvim starcem... - jadala se Cerima, previjaju6i se
od snebivanja.
- Ko je starac? Ja?! Nemoj ti vrijedati! - hrabrio je starac.
- Ji, kakav li vakat osvanu... E, jesi mi se namjerio na ju-
nake, da Bog dadne da im se sjeme zalre... Da Bog dadne,
ako Bog da, da ih od Boga snade Dragoga... - klela je stara
hanuma, barem dvadesetak godina.mlada od supruga, ali i
sama dovoljno stara da bi mogla pristati da joj on vi5e ne bu-
de za5titnik, nego je u jadu, kad se sve Zivo Sto su rodili ra-
ziSlo, opet ostala upucena samo na njega. Kao u ona vreme-
na kada su se oZenili i odijelili od njegovog oca Omer-bega. I
kad su, i tada, ostali sami. Samcijati. Opusto5eni. Bez ideg. I
ona bez miraza.l on bez odevine.z
z To je, s one strane Drine, poslan ukaz protiv Muslima-
na. Kraljev ferman. lz Beograda nametnuto Sarajevu. Ag-
rarna reforma. Svijet takve nije zapamtio. Niti je do dana
dana5njeg jo5 ijedan srodan sludaj zabiljeZen u medunar-
odnom pravu. Ukinuli srbi nasljedninu da bi opljadkali
bosansko plemstvo. Preko no6i ih nadinili sirotinjom. A i
ostali muslimanski narod u Bosni dao se zavesti, pa se
poradovao. Biva, neka su age i begovi sada s nama rav-
ni! Narod kao narod. Uvijek mu je bolje tude zlo nego
svoje dobro. I ne pomiSljaju6i da je time i sam obezglav-
ljen. Ako su se Skolovali, podupirali su i Skolovanje sirot-
inje. Ako su sebi imali, i drugima su davali: dobrotvornim
i kulturnim druStvima, od otvaranja ditaonica do objavlji-
vanja knjiga iz vlastite povijesti i umjetnosti, i na vlasti-
tom jeziku. Pa su podrZavali pjesnike, slikare arabeski i
ostale neimare. Omogu6avali da novoizgradena diamija
ne ostane ravnih i praznih duvarova, nego da oni budu
izvedeni u lukovima, udubljenjima i ispupdenjima, odsli-
kani divnim arabeskama, sa tarihom nad vratima, gdje su
131
pjesnici ostavliali zapis o sebi, a vise o vremenu i vlasti'
iom naroOu, kao zaviet o sviiesti onima koii 6e se tek ra'
dati. Ali su velikase bosanske natierali da se o sebi i svo-
me jadu zabave, svedeni na koprcanie oduvania ponosa'
A iz prazne se ne puca. Sve 5to su prije mogli, moglo im
se. Jer su bili bogati. Tako ie narod ostao obezglavlien i ne
shva6aju6i da mu se to desilo. A kad ie i po6eo shva6ati
da se makar ne treba radovati, pristizala je misao da ie
dobro Sto se ikako u Zivotu kad je niegove uglednike
smorila kuga, od kakve se 6itav muslimanski narod nikad
nije oporavio i io5 tome otpla6uie teSki danak u krvi ovo-
gi t"iu, ier se sada udarilo na ogolieli iivot naroda koii
ie tek podiniao razbudivati iz viekovne pospanosti, ioS
dezorijentiran kuda bi i kako bi, ali postaiu6i sviestan da
je u Bbsni svoi na svome i da vi5e ne smile pustiti da ga
se potpuno rastodi i dokraidi, te da mu tek u budu6nosti
predstoji doznavanje vlastite poviiesti, otkrivanie zabra'
njivane religiie, povratak ukinutog iezika i oduzetog na'
cionalnog imena, vra6anie koriienima bogate kulturne ba5-
tine i op6lnito sjajne umietnosti koia ie daleki Zapad i Blis-
ki istok uspieta prespoiiti tanahnim vezom izatkanog 6ilima.
Tako je, onomad, s tom reformom, i Omer-beg sveden
na proslidki Stap. I umiesto da tai Stap odbaci tako Sto
6e prihvatiti borbu klania zubima s kuriacima i samo na
taj nadin opet stekne imetak i oduva ugled, i on se za lai
Stip pridr?avao pukim duvaniem ponosa. Ne dam ndma,
pa'nek ode glava! U ku6i mu se ieo suh kruh ili kvasile
ivrde kore mtakom posolienom vodom. Potkradom se u
jevrejskim du6anima zalagali, i nikad ne povra6ali, dukat
po dukat, prsten po prsten, biserie s prsa i toke s Zeni-
nih pojasnica. Nestaialo se bez traga u uspravnom umi-
ranju. Da bi na kraiu smogao ioS toliko da dvoiicu sinova
naputi u Zagreb, na postolarski zanat, kod maistora Craff-
ta, koji ie bio predsiednik obrtnidkog udruZenia Agrum, a
132
sam zanat zavr5io u Bedu. Namislio ie smoreni Omer'beg
ovako: posao jeste prljav, smrad izderane obuie i tutkala
raiiruje nozdrve i razgriza plu6a, ali 6e se bolie iivietl od
mukom stedene pare, a i niome vi5e podsiecati na olahko
izgubljeni imetak. Makar i crkavica, ali 6e biti sigurna. I
zato Sto se mnogo ne6e oprediieliti za takav zanat. I zato
5to 6e ljudi, ma koliko se pazili, derati obu6u i nositi ie na
krpljenje sve dokle se gdie ima pri5iti ili zaliiepiti zakrpu i
zakucati drveni ili metalni klincic. Tako ie Kaplan'beg za-
po6eo J<uckanje 6eki6i6em i struganie fleka raipom, a ha'
numa Cerima svikla da od svakog dinara i krune stvori dvo-
struko, Sparaju6i, sve dok dobro nisu stali na svoie noge.
- Gdje ceS sada, muko moja? - pita ga Cerima, kroz plad,
a on, kao zapela pu5ka, navikao na ditanje govora s njenih
usana, pribrano odgovara:
- lz sobe, pa na ganjak, pa uz basamake, pa u gornje sobe!
U meduvremenu se malo razabrao. Umio lice. Rashladio
se. Ali, gluh, nije duo Sto je njegova Zena i dalje slu5ala - da
u gornjim sobama i dalje horginja. To mu se u pamet urezalo
dim mu je kazala kada se, raskrvavljen i dronjav, bez i drama
snage, dokondane otvaranjem avlijske kapije, ukazao na kuh-
injskim vratima, a on joj procilao po usnama i ostao dotuden
odajem njezinih odiju. Zato se sada, pribraniji, kodoperi, na-
dimlje svehla prsa i vukuci stopalo uz stopalo, sprema svu
staradku snagu staviti u njenu za5titu i za spas starog bego-
vskog doma. Kretao je iz sobe, pa 6e na ganjak, pa uz basa-
make, pa u gornje sobe.
- Nemoj,.. - jecala je. - Nemoj. Mutna voda je ponijela, pa
neka sve nosi. Sve. Sve... I nas... - galamila je, Sto je grlo
nosilo; i iz jada i da je on mogne duti.
Skrenuo je pogled da je vi5e ne bi morao slu5ati, ali je
osjedao da je, suoden s op6im rasulom, mora zaStititi; sada,
pa makar vi5e nikada.
133
 Na katu, dok se ispentrao do tih soba, zatekao je dar-
mar. lspodizane podnice. Razvaljene rozetne na dimnjacima.
lzrasparane du5eke. Rasutu perinu. lzvrnute fijoke. Razvalje'
nu seharu. Na hastalu je bila ditava gomilica biserja i zlatnine.
- Sto uradi, po Bogu brate?! - viknu starac kad ugleda
detnika kako razmotava tube s 6ilimima.
Prepla5eni detnik pripravno vrisnu:
- Lidnu kaftu!
Jedino 6to mu je odgovaralo iz iskustva s detnicima bilo
je to Sto se svi oni, bez izuzelka, deru iz petnih Zila.
je starac.
"Galamom hrabre svoj kukaviiluk", zakljudivao
Jeste, nepristojno je galamiti. Pogotovo na starca. I to joS
u njegovoj ku6i, na njegovoj ba5tini. Ali ih makar moZe duti.
Tako i ovoga. SluSa, a ne vjeruje dokle je sve doguralo.
- Lidnu kartu!
I uperio puSdanu cijev.
"euj il, u mojoj rodenoj kuci, izgradenoj na temeljima kuce
koju je gradio moj djed na temeliima kuce svoga dieda, a tai
djed opet podizao na temeliima gdie ie niegov died imao
kucu. I sve tako, do od samoga poietka. Kako ie i obiiai da
se generacije preskaiu kada se iznova podi1e kuca. Svaki ie
gradio na istome mjestu. l,onda, usred pradiedovine, sada,
zateknem lopova, ko| krade, i ioi nareduie legitimiranie. O
moj BoZe, Sfo se sve nece doiekati", mislio je starac i praz-
no piljio uz detnika i niz detnika.
- lma5 li lidnu kartu, dok te lijepo pitam! - pa zateZe feder
na cijevi.
Pu5ka je nova, jo5 nerazradena, pa natezanje opruge mu-
klo odjekuje zbog zaptivenosti Supljina mazivom. Tako i sta'
rac dobro du Sto je i razumio kad je zatekao detnika u kradi.
Cetnik Zestoko opsova i uperi cijev.
- Lidnu kartul - vri5ti bradonja i viku potvrduje ispruZenom
pu5kom, dija cijev priti56e stardeva prsa.
- To je moje. Sve. U mojoj ku6i... - govorio je starac.
134
- Jesam li te 5ta pitao?! Pitam samo za lidnu kaftu.
- lmam... - kaza.
- Vadi! - vrisnu onaj.
- Dolje mi je, u donjim sobama, u dugom kaputu, razdera'
li su mi ga tvoji, takvi kao i ti...
- Jesam li te Sta pitao?! - vriSti detnik.
- U donjim sobama. U razderanom kaputu. Tvoji. Takvi
kao i...
- Donesi! - podvrisnu detnik i uperenom pu5danom cijevlju
izgura starca unatrag do vrha stubi5ta.
- Brzo! Napred mar6! Leva! Desna! Leva! Desna...
Starac se zatetura, nadini polukrug, prihvati se za ogradu
nad stepenicima i zapode sporo silaZenje strmim basamcima.
Njegovo zadrlavanje u kuhinji potraja dok se, napokon,
ne sjeti da je taj kaput jednako na njemu...
Kad se uspjede uspentrati, na onom hastalu vi5e ne bi
hrpe zlatnine i biserja. Ni detnika ne bi. Kao da je u zemlju
propao. lako je buka morala pratiti njegovo strdavanje niz
Skripave stepenike, gluhi starac bijeg nije ni naduo. Samo je
shvaiao za5to ga detnik nije i ustrijelio - ako sve protekne u
ti5ini, plijen ne6e morati ni sa kim dijeliti, a pucnjem bi se og-
lasio ostalim pljadkaiima.
- Ne treba5 se vi5e bojati, moja Cerima... - kazivao je si-
lazeci niz basamake. - Ne trebai se vi6e pla5iti, moja Ceri-
ma. Sad je tiho u gornjim sobama. Tiho. Tiho je...
- Pa kad se opet nade pred hanumom, prisjeti se da ga
nije mogla duti, te joj u lice ponovi:
- Zasad je opet sve mirno, a ja 6u tebi donijeti kocku
Seiera i da5u vode. Samo, ne znam gdje su nam ma5ice.
Vec godinama nikako ne mogu da ih pronadem.
- A 5to 6e ti ma5ice? - zapita ona.
- Kako, Sto ie mi. Najbolje se vode napiti preko ma5ica.
Tako najlakSe odlahne. Strah se odagna.
- E, moj Kaplan-beZe, muko moja Ziva. Zaboravio si da
135
ved trideset godina nejmamo peii na drva. Sve nam je na
struju. Zato nejma maSica... - tje5ila ga je.
- Nejma vi5e ni struje! - kaza starac.
- Neka. Nemoj se ti brinuti...
- lmaS ti pravo. Neka. Ali se vi5e ne treba5 bojati za gor-
nje sobe. Mirno je. Samo je, vidiS, Steta Sto smo se rijeSili i
ma5ica. Trebalo ih je ostaviti. Sto ti je 6ovjek, nikad ne zna
Sto mu moZe o.pet ustrebati...- govorio je i tonuo od prijemo-
ra, dok ga je Cerima, kao da joj je praunuk, gladila po sre-
brenoj kosi.
U blagom polusnu maglilo mu se sje6anje na odev po-
vratak iz askerije. Prva svjetska vojna tek Sto je bila okondana
i islu2eni vojnici na kapituliranje primorane K. und K. Monarhije
pristizali su natrag, u svoju Bosnu, u razbijenim skupinicama.
Podsjecanje na protekli dan zamradivalo je stardevu pa-
met, pa se, uljuljkan Zeninim maZenjem, pokuSao otrgnuti i u
mislima - dok su oba odna kapka zaklopljena - pobjeii Sto dal-
je, makar ponovnim prizivanjem uspomene na taj davni do-
gadaj s ocem, iako mu se ni to nije sludajno javljalo, nego ga
je pritiskalo kao dodatni teret zbog podudarnosti u rasponu
duZem od sedam decenija. Samo Sto je otac bio mlad, krupan,
snaZan i sav kiptio od Zivota, a on je sada samo star ali je i u
mladosti bio sitan i nikada se nije mogao uzdati u vlastitu snagu.
Tako je na povr5inu sjecanja, kao da se desilo juder, Sto
je i svojstveno ljudima u dubokoj starosti, izbijalo do u tandi-
ne to pridanje iz njegovih djedadkih dana, zatureno pred oba-
vezom obiteljskog ponosa nakon Sto se ubrzo uvidjelo da
drukdije hasne ne6e biti.s
3 Niegov babo Omer-beg hitio je u radosti 5to je svemu
iiv i iitav umaknuo i 5to 6e napokon ugledati rodenu die-
cu. lz Sarajeva se, 6ak preko Zavidovi6a, do Olova preba'
cio dadavim Sumskim vlakom, pa se odatle namierio
pje5ke s Arsenom Arsenivojevidem, vojnikom iste im,
136
Druge bo5njadke regimente vojske Austro-Ugarske Mo-
narhije. Zajedno su, tri i pol duge godine na glavl noslll
visoki crveni fes. I Arsen, iako se mogao opredilelltl za
Sapku. Sve dok nisu dopali u rusko ropstvo. A i zapalo
im da ih Rusi skupa otpuste.
Jo5 je Omer-begu bilo prije6i Rogosiju, pa da se nade
na ku6nom pragu. I uvjeri se koliko je dobro procijenio s
tim poklonima iz bijelog svijeta, aa koje je Sparao dulje
od detiri godine. lli 6e ispasti da su mu djeca izraslija ne-
go Sto je u mislima pridodavao njihovom stasanju? Arse-
nivojevi6u je malo podalje. Ku6a mu je u Papra6i, gdje je
Omer-beg imao begluk s dardakom. Ali im je, u odnosu
na prevaljeni put, neuporedivo bliie. Samo Sto nisu stig-
li. Kad li, komanda:
- Stoj!
Stali su. Ali opet:
- Stoj!
Oni su, jednako, stajali.
- Odgovaraj na komandu, pizda vam materina! Kad ml
viknemo: >stoj<, vi ima da vrisnete: "Stali smo(...
- Stali smo!
- Ko ide? Odgovaraj jedan po jedan! Jasno? Ko ide?
- Austrijak Arsenivojevi6!
- lme?
- Arsen!
- Ti si Srbin, pizda ti materina! Ti, prolazi!
Arsen i prode. dak ga, kraj busije, potap5aSe po ramenu.
- Ko joS ide?
- BoSnjak Omer-beg...
- Ti nam treba5!
Skodili su kao pomamni, batinaju6i ga gdje su stigli.
Nije im se ni prepustio. Ali, koliko im je god uzvra6ao,
toliko je vi5e puta dobio po svojoj koii od svakog bati-
naSa. Bila su ih 6etverica-peterica. Tako je i izgubio svijest.
137
 Osvijestila ga ie tek iutarnia rosa po razdrlienim prsi-
ma. Samo su ga ostavili u doniem rublju ' dugim gadama
i razderanoj potkoSulii. Sve ostalo: Siniel, dZemper, pan-
tole, dizme, 6arape, torba, vre6a, sve iz vrece i iz torbe,
raznijeli su.
6etnici! I tada su se tako zvali: 6etnici.
Omer-beg ih ie dvoiicu dobro znao. I prepoznao'
pikuli6i. Niti su se krili dok su ga bili. Ali, kad ih ie tuiio,
pred sudom su se odsie6no kleli krstom 6asnim i slobo-
dom slavnom da oni nikad ne bi nista naZao poEinili 6e-
stitom omer-begu. Navodili da im nikad zla niie nanio i
samo je dobar bivao prema niima, pa zar bi.-mu tako
vra6ali. Podvikivali jesu da ie Omer-beg pogriieSio Sto na
ruskoj fronti nije dezertirao iz austriiske voiske i dobro-
voljno pre5ao bra6i rusima, ali su dodavali da ie niegovo
vojnikovanie
'Na stvar niegove li6ne sviiesti i saviesti'
drugi sudski pretres priveo ih je novonamieSteni
1andar Arsen Aresenivoievi6. Omer-beg je zalralio niegovo
svjedodenie. Sudac eabakov, emigrant bielorus, otklonio
je iakvu mogu6nost uplitania sluZbene osobe, ali ie iandar Kruh
pristao. I preO 6asnim sudom zakleo se 6a56u, pravoslav-
nim imenom i krsnom slavom da niti ie ista 6uo, niti iSta Sutradan, opet dim se razvidjelo, ili jo5 ne vjerujuii Sto mu
vidio od toga 5to Omer-beg optuZuie, i samo da se s niim se juder i sino6 de5avalo, ili vjeruju6i, pa da sebi prekrati muke
u miru, kao s bratom rodenim, rastao na Rogosiii, odakle time ito 6e ga detnici dokrajditi, otpravi se Kaplan-beg po kruh.
su, kazao je, niih dvoiica krenuli svaki na svoju stranu' lrsti2e do Hasipijeve pekare. Ali ga dodeka gomila ljudi.
- 6asti ti, Arsene?! Cu srbe, mje5tane, ali samo srbe, koji su se okupili po
- Krsta mi 6asnog! - proderao se iandar. navici ranojutarnjeg i5dekivanja na vreli Hasipijev kruh, kako
uJoS su tada, prije sedamdeset i kusur godina, lagali i se medusobno Zestoko psuju.
dernjali se(, naumpade starcu, Pa zakliudi: "Osietili da Bili su u najrazliditijim uniformama - od onih s cruenom
im se moZe. Podinjalo niihovo vriieme. Pa se i derniali' zvijezdom s pet krakova i onih s trobojkom srbije sa skinutom
Galamom hrabrili vlastiti kukavidluku. zvijezdom do onih s dvoglavim orlom i onih s lubanjom i dvije
ukr5tene ljudske kosti po kapama.
S takvom mi5lju Kaplan-beg i zaspa na krilu svoje supat- VaZnost oznaka nalagala im je, valjda, da galame i u me-
nice eerima-hanume. dusobnom op6enju, te je starac mogao razabrali svaku rije6:

139
138
 - Potrovao bi nas. Bolje je Sto su na6i njega priklali!
- Otrovao ne otrovao, moglo ga se kontrolirati, a ovako
nam je jesti gnecavi 'leb iz parne pekare!
- Pazi, Stiti5 Siptare. Pazi se Sta govoriS!
- Tako jel Nastupa kontrarevolucionarno spram dogadanja
na5eg naroda!
- Ne kaZem, neka su ga ubili, ali ka2em - njegov'lebac...
- Ti se, drule, nisi pripravio da tri godine jede5 korenje,
nego bi da ti Siptar i dalje pede somune'
- Jebo te Siptar!
- Jebo ja tebi mater!
- Sramota, bra6o! Svadamo se zbog jednog zaklanog is-
lamca, sada, kada nam je najpotrebnije jedinstvo misli i akci-
je. Svi za jednoga, jedan za sve.
- Ja ga ne branim. Neka ste ga. Neka su ga. Mislim, nadi'
Samo sam mislio...
- Mislio si ti, moj kurac si ti mislio' Zar ne vidiS da nam se
neprijatelj podsmehuje!
Tako i skrenu5e razgovor na starog Kaplan-bega, kojem
nije bilo ni do dega, najmanje do podsmijeha. Samo je bio
pozastao. Prvo, da utvrdi radi li ili ne radi pekara. Pa da
odahne prije nego Sto nastavi ka parnoj pekari.
U ruci mu je joS bio novac, pripremljen za plaeanie Struce
kruha. Citav smotani svjeZanj novdanica.
- Sto 6e tebi novac?!
- Za kruh...
'Jebo ti kruh sve Zivo i mrtvol
- Tako je, kolega! Treba neprijatelja nauditi pameti! Na
teritoriji na5e drZave 'leb naziva kruvom!
- Pa, sunce li ti jebem Zarkol
- Daj taj novac ovamo. Sto ie tebi novac kad u ovoj drZa-
vi ne6e viSe biti kruva, 'lebac ti jebem!
- To je od moje mirovine. Polovica moje mirovine' Cetiri
milijarde dinara za kilu kruha u ovoj drZavi...
140
Pude Samar. Starca odalami onaj koji je tra2io novac. A i
ote mu ga.
- Sto 6e ti njegov novac!?
- A, brani5 ga, je li? Prvo Siptara, pa njega? Trebalo bi
tebe, bre, lepo streljati! Ja 6u te streljati! Neka neprijatelj um-
re sa saznanjem o naSem jedinstvu!
lzvude pi5tolj i repetira ga.
- Sramota, bra6o! Svadamo se zbog jednog starog islam-
ca! Ne smemo dozvoliti da takvome udinimo na dobro i prole-
vamo na5u dasnu krvcu.
- Ne kaZem da bi' ga branio, nego kaiem: Sta 6e nam
njegove pare.
- Nisu, bre, njegove! To su srpske pare, jugoslovenski dinari.
- E, jebiga!
- Jebo ja tebi mater!
- Sramota bra6o! Svadamo se zbog jednog islamca!
- Vratite vi meni polovicu moje mirovine...
- Evo ti je, jebala te ona! Svakako ti je zadnja! I da te ja,
tebe, namesto ovoga moga brata srbina, da te sada ne ubi-
jem, zadnja ti je. I da ostane5 Ziv, nejma ti vi5e penzije! Jebo
vas Tito koji je dopustio da i vi dobijate penzije!
Debeli svje2anj zguZvanih novdanica, odbrojanih za Stru-
cu kruha, nade se na trotoaru. Starac se prisage i pokupi
svoje, pa se usporeno, onako kako je ve6 jedino i mogao ko-
radati, izvude iz halabuke, te zaputi nazad. Nije produZio ka
parnoj pekari, nego se naumio vratiti svojoj kudi.
Usput ga, ispred trafike u kojoj je radio, unutra svrati lsak
Roth. I sam ie poranio, boje6i se da tog jutra moZda i ne6e
kasniti beogradska Stampa, a sarajevska i zagrebadka ionako
su se prestale primati ima ve6 petnaesti dan. Pa ako bi novi-
ne prije njega bile na kiosku, raznijeli bi ih iz paketa. lli bi se
na njeg razbijesnile pijane drkadZije iz komande Sto njima ni-
je ostavio primjerke. Pogotovo Sto ve6 tre6i dan i5dekuju da
se u prijestolnidkoj Stampi pojave op5irni izvjeStaji o njihovim
141
najnovijim herojstvima nad golorukim civilima po musliman-
skim selima i uspjeSnom privodenju kraju akcije etnidkog diS-
6enja grada. Va2ne su to stvari, pa bi, pripi6u li mu kakvu
gre5ku, Rothu, iako je Jevrejin, mogla glava odletjeti.
Dobri moj, Kaplan-beZe. Gledam te i juder Sto su ti podi-
nili. A vidim i od jutra. Radunao sam da 6eS i jutros izi6i, pa
sam ti donio kapu...
- Sto bih drugo? Ku6a stoji na Zeni, ali smo se opraznili s
hranom. Nestalo bra5na. Sto 6e moja Cerima? Ne moZe se
bez kruha. Jedna Struca, dosta nama dvome i za deset dana.
lli za pet, dok se ne ubajati. Nama je dovoljno kao ptici.
Pokoja mrva. Ne mogu Cerima-hanumu ispustiti iz ku6e na
ovakvo nevrijeme... - pravdao se starac.
- Nego sam ti ja donio ovaj kadket. Radunao sam da ie5
opet izici napolje. Radunao sam da si naviknut na kapu, pa,
velim, i kadket je kapa. Uzmi.
- Navikao sam na ovu moiu.
- Zbog te 6e te ubiti!
- Zar zbog francuske kaPe, oni?
- Oni. Zbog te kape.
- Tako, veliS?
- Tako.
- Dobro.
- Hvala ti Sto si me poslu5ao.
- Nejma na demu. Ja se tebi trebam zahvaliti... - kaza
starac i odmahnu rukom, ali na nadin kako se pokretom iz-
ralava prijateljstvo, te krenu, s kadketom na glavi, nesigur-
nim koradi6ima, ali s joS odludnijom mi5lju da se 5to prije do'
mogne kuie i supruge. I predloZi joj Sto je namislio...
- ZnaS li Sto je, moja Cerima? Donijedu ja kruh, nemoj se
ti brinuti. Ali, zna5 li ti Sto je, moja Cerima? Nejma nama 2i-
vota. Nejma. Nejma, i gotovo. Zato sam ja, lijepo, smislio -
da se mi njima dobrovoljno prijavimo da nas ubiju. Otici 6u u
njihovu komandu i izloZiti im na5u Zelju.
142
Starac je govorio polahko. JoS sporije nego uobidajeno.
Oslu6kujuci iza svake rijedi hoie li ga Cerima-hanuma preki-
nuti. Ali je ona, iako mu je u zadnjih tridesetak godina upada-
la u rijed za svaku sitnicu, Sutjela. Dugo i nakon Sto je on
svoje zavr5io, pa se starcu udini da je stekao podr5ku.
- Nemoj! - kaza mu, vei sigurna da ne6e jo5 ni5ta dodati
i da samo deka na njen pristanak. - Nemoj! Uvijek sam te
slu5ala. Sam zna5. Ali, ne idi. MoZda ie se na6i bolje rje5en-
je. Sjedi. Nikud ne mrdajl
- A kruh? - progovori starac nakon duge pauze, ophrvan
mislima, vec i smetnuv5i s uma Sto je Zeni predlagao.
- Kruh? Kruh je drugo. Ako vei ne mo2e6 strpiti, ako mis-
lii da 6e5 se Ziv vratiti, ako nejma5 predeg posla... Ali ti je
bolje, sjedi gdje si!
- E, ne moZe tako, moja Cerima. Zena jeste pravi temelj
na kojem se ku6a zasniva i stoji. Jeste. Ali je i moje da ti
makar kruh osiguram. Ovo je ku6a koja nije nikad, nikad za
nikad, koja nije dotle spala da bude bez kruha...
- De, Boga ti... - kaza hanuma i stade diniti pokrete snebi-
vanja, previjajuci se u struku, Sto se ve6 vi5e nije odnosilo na
njenog mula, nego se i5dudivala nad stanjem u koje su i njih
dvoje i ditava im Bosna zapali.
Ali, nekoliko sati kasnije, opet se starca moglo vidjeti ka-
ko se primide svojoj kuci. Teturao se, s ditavim kadketom na
glavi i razderanim mantilom, sti5iuci pod mi5kom uprljanu i
razlomljenu Strucu kruha iz parne pekare, sav okrvavljen. l,
umjesto.da se navali po te5kim kanatima i poku5a u6i u avli-
ju, zakrenu se, na-des-no-krug, tromo, poput navijene meha-
nidke igradke, i nastavi hodnju jo5 oteZatijim iskoradajidima.
I zbog novih rana na tijelu, zadobijenih na putu do parne
pekare i natrag, i zbog novih rana pridodatih isaka6enoj duii,
ali najvi5e zbog te5ke odluke koju je donio, tek: starac se na
jedvite jade dovude do zgrade koju je izgradila Austro-Ugar-
ska i tu smjestila sjedi5te op6ine, te joj nove vlasti samo pro-
143
duzivale namjenu. Ali je sada na njoj stajala velika tabla, s
koje su dredala plava dirilidna slova: srpska komanda mesta.
I ude.
Nije obra6ao paZnju na mnogobrojne naoruZane podire'
Oni sL, u raznim uniformama i s najrazliditijim simbolima det-
nistva, nisu smjestili samo u portirnici. Bilo ih ie i za dadkim
klupama po hodnicima. I po samim klupama za dekanje. Niti
su i oni nlega primjedivali. smatrali su se medusobno nevaz-
nima. I on njih. I oni njega. Tako starac i otvori tapecirana vra-
la, iza kojih je jo5 koliko juder - ali ima tome, Boga mi, petna-
esti dan I sjedio njegov brati6 Alosman, allahrahmeteile, za-
klan na radnom mjestu predsjednika skupStine op6ine, u ovoj
istoj fotelji, u kojoj se sada raskomotio dilkos s umazanom
'Prepoznao
bradom. ga je i jos se vise svemu zadudio, ali
postao jo5 odludniji u tome 5to je naumio.
- Ja sam do5ao...
- Sedil - dreknu dilko5, a Kaplan-begu sinu da i ovaj gala-
mi i govori ekavski, iako taj isti' koliko jos dvadesetak dana
unatid, ni za Zivu glavu ne bi progovorio rijed "sedi", nego
je i nju izgovarao onako kako mu je od Boga zapovijedeno i
od majke naudenoa.
4 Da li je takvo, prekono6no prelaZenje srba iz Bosne i
na ekavski izgovor trebato biti posliednii udarac bo-
Snja5tvu ili 6e se, ipak i kad'tad, ustroiiti posebna bo-
sanska nacija svih njenih zitelia? NiSta posliie od ostalih
naroda na Balkanu, uglavnom umnogome i priie niih' u
Bosni je podela sazriievati nacionalna sviiest. Patarenski
steici i Augo postoianie Bosanske DrZave. Potom, bo5n-
jadki jezik alhamiiado piesnika i bune doma6eg stanov-
niStua islamske vieroispoviiedi za bosansku samostal-
nost unutar granica Osmanliiskog lmperiia. I velika bo-
sanska buna, pod vodstvom Husein-bega Grada56evi6a u
prvoj polovici devetnaestog stolie6a (voiska ovog ple'
144
miia je, uzgred re6eno i za razliku od srpske voiske, por'
azila tursku voisku dak na Kosovu), opet ie siaian dokaz
o prisutnosti svih elemenata koii 6ine naciiu. Pokazivano
je to i snaZnim otporom ovdaSniih liudi, posebice musli'
manskog stanovni5tva anektiranju Bosne u sastav Aus'
tro-Ugarske Monarhiie. Moie li se zabraniivati ne5to Sto
ne postoji? To 6e poslije svom snagom 6initi beogradski
reZimi, 6iji je jedinstveni program o stvaraniu velike srbi'
je mogao postoiati samo ako bi pravoslavni narodi Bos-
ne i Hrvatske prihvatili religiisku oprediieljenost kao na'
cionalnu pripadnost srpstvu. To ie, dakako, odgovaralo i
Hrvatskoj, koja je, takoder na radun Bosne i nienih katoli-
ka, zasnivala pro5irenie svoiih granica. Tako ie osuie6e'
no postojanje nacionalnog programa svog bosanskog
stanovniStva. I time Sto ie, kraiem Sezdesetih godina, ro-
denim Bosancima islamske vieroispoviiedi nametnuto
kao nacionalno ime ono koie odreduje pripadnost religi-
ji: samo Muslimani. U meduvremenu su, i u samom je-
zidkom smislu, termini BoSniak, boSniadki, bo5nja5tvo
udinjeni gramatidki i pravopisno nevalianim, tako da se,
sve u svemu, i desilo da suvremene izraze Bosanac i bo-
sanski, koji vode podriietlo samo od prastare nam
Bosne, sada, u ovom ratu, brane uglavnom Bosanci mus'
limanske vjere, umnogome odviknuti i od te svoie religi'
je, vlastitog jezika, naslieda svoie stare driave, bogate
historije, posebne kulture i umjetnosti, te niie ni 6udno
ito smo i sami Bo5niaci u ovom, nametnutom ratu vi5e
nego dezorijentirani, i to u svakom pogledu, a ne samo
politi6kom. l, koliko nas god u ovom ratu bilo zaklanih,
svirepo osaka6enih, najmu6kiie osramo6enih i materiial'
no totalno uni5tenih, u sviiet ie po6ela pristizati i istina
o hrabrosti i istrainosti ovog malog, odvei osamljenog
naroda u obrani svoie Bosne i osvaianiu onoga Sto smo
nepovratno bili izgubili - identiteta, Sto ie neophodno za
145
opstanak Bosne i
Sto je slutnja za nastanak iskidanog
kontin uiteta boSnjaitva.
Starac o tome, naravno, nije razmi5ljao u kabinetu zapo-
vjednika srpske komande mesta. Ali i jeste, dim mu je uSi
parala nespretna ekavica njegovog dojuder pritajenog kom5i-
je, odnosno susjeda, koji se, kao odjednom, pretvorio samo u
goropadnog, i biv5eg, suseda.
- Sjedi, sjeo sam... - kaza Kaplan-beg.
- Ho6eS li reci, pardon: 'o6e5 da kaZe5 - seo sam! - rede
zapovjednik, svojevremeno Skolovan u Sarajevu za profesora
materinskog jezika, a njegovo ispu5tanje glasa "ft" izgledalo
je manje neobidno jer su ga bosanski pravoslavci jo5 po rani-
jem zadatku podeli osjecati kao muslimansko i masovno ga
izbacivali tamo gdje je od iskona u izgovoru i ubacivali tamo
gdje ga nikad nije bilo, ali ga i definitivno potisku4uci iz pravo-
pisnih prirudnika i zvanidnih rjednika.
- Ja sam do5ao da se dobrovoljno prijavimo da moja Ce-
rima-hanuma i ja, kao njezin muZ i staratelj, primimo pravo-
slavlje... - izrede u jednom dahu starac.
- Dobro nam do5ao, Kaplane. Dobro je Sto si doSao. Ve6
bi moji poslali po tebe. Upravo sam potpisao spisak. lstina,
ne bi bilo potrebe da dolazi5 u moj kabinet. Drugi bi to s to-
bom obavili. Ali, kad si vei tu! I kad je taj spisak tu. lma5 i ti
na njemu. Red je bio, je li, da makar proditam spisak. Pre
nego ga potpi5em. I tvoje sam ime zapamtio. Kako ne bih bi-
v5eg starosedioca! Pa, kad si vei tu! Evo, ovde se ti lepo...
A jesi li ti, Kaplane, pismen dovek?
- Mene su, gospodine, u ranoj mladosti podudavali privat-
ni uditelji i znao sam pisati i radunati prije nego Sto je ocu sti-
gao poziv za moj upis u redovnu Skolu...
- Eto, vidiS. Dobro je da si pismen. Evo, ovde, potpi5i!
- Za pravoslavlje...
- Za tvoju biv5u kuiu.
146
- Ku6u!?
- Da je se dobrovoljno odrideS u korist republike srpske u
zamenu za istu ku6u... - i zapovjednik odima preleti spisak,
pa iznad ispruZenog kaZiprsta prodita: - Za kueu Srbina Petra
Petrovi6a, u Gradanici.
- Gospodine, ja sam slarac, nagluh, dobro ne dujem.
MoZda ni vi niste dobro mene duli. Ja sam izrazio dobrovolj-
nu Zelju da se moja Cerima-hanuma ija prepiSemo...
- Tvoja ku6a, ona nama treba. Sve je po5teno. U sekretari-
jalu za pravne delatnosti dobide5 napismeni pristanak Petra
Petrovica, srbina iz Gradanice. On je ovdje vei dvadeset dana.
Do5ao je, kao i ostali naSi, na vreme, da na licu mesta dodeka
sudbinu. I jo5 deka na ku6u. Veiina je izvrSila useljavanje u ku-
6e odbeglih, proteranih i kaZnjenih Muslimana. Njemu je odre-
dena tvoja ku6a. Ali ti i joS neki kao da biste i dalje da dekate.
- Ali... ja...
- Nisam ja nikakav Alija! Ako ne6e5 lepom, hode6 kako mi
ho6emo. Nejma vi5e: ho6e5-nece5. StraZa! Vodite ga!
Nisu ga odveli. Morali su ga iznijeti na rukama pred zgra-
du. l, to je jedina po6ast koju je od nove vlasti doZivio nepre-
obra6eni pravoslavac Kaplan-beg. Kuii se gegao jo5 mudnije
nego Sto je odmicao u suprotnom smijeru. To vi5e i nije bio
hod. Niti posrtanje. Ni teturanje. NiSta. Tek mukotrpni poku-
Saji pukog pomicanja ogoljele du5e, koja samo dto nije napu-
stila nesretno tijelo. Dotucao ga je strah: Sto ako Cerima doz-
na da ih je htio pokrstiti? Cu6e se, ra5duti. Shvati6e i ona sa-
ma jer uvijek zna kad on ne5to zapetlja.
"Sta? Sta? Sta?t Nidta. Znala bi da sam to smislio da bih
oku\ao posljednju nadu da smrt doiekamo kao ljudi, a do ta-
da 6e i srpska dr2ava propasti, i ova 1to je krpe po Bosni
ona iz srbije, propasti, pa cemo moci, oboje, umrijeti na miru.
lli, ako bismo i umili prije, umrli bi s kelimei-Sehadetom na
usnama. lzgovarali u sebi te rijeii s kojima treba umdieti sva-
ki Musliman. Srcem vjerovali i jezikom oiitovali da je Allah ie-
147
dini bog i da je Muhammed niegov rob i niegov poslanik.
Neka bi oni, pravoslavci, mislili \to god hoce, nas dvoie bi
umrli kao prqvi ljudi. Ne mogu narn zaviriti u duSu. Ne mogu
znati ita u sebi izgovar.ano i doik nam se usne ne pomiiu.
Nama na1a vjera, njima njihbva vjera. U vieri neima.prisile..."
'.-Ali se bojao, strahovito se pla5io da njegova Cerima-ha-
numa ne nasluti Sto je bio naumio.
Uz svoju suprugu zatekao je nepoznatu Zenu, koja je
dvorila, ali se i pona5ala kao da je vei gospodarica. Rekla je
da je vjendana lena Petra Petrovica, da moZda Petar
Petrovi6 postoji i u Gradanici, da moZda takav Petar Petrovid
u Gradanici ima i kucu na svoje ime, ali da njen Petar Pet-
rovi6 i ona nisu iz Gradanice i da imaju dokumente na posje-
dovanje kuce Petra Petrovi6a u Gradanici, i da je zamjena
ku6a zakonita, i da je vi5e od toga, jer je rat, i da u ratu nitko
ne vodi raduna jo5 i o zakonima, ali da je njihova razmjena
po svim pravilima medunarodnog prava i Ujedinjenih nacija.
Pomislio je kako bi trebalo izgrditi Cerima-hanumu Sto je
nepoznatu osobu upustila u kudu i za5to joj je dopustla da se
raskomoti umjesto da joj prstom lijeve ruke, nehajno i odlud-
no, pokaZe izlaz na vrata, ali se s bolom prisje6ao da se u
zadnjih tridesetak godina njega ni5ta ne pita, niti se i5ta nje-
govo uzima zaozbiljno. A kad bi se dosjetio da je sada rat, i
da je sve drukdije, pa i on da mora sve preuzeti pod svoju
komandu, obuzimao ga je onaj strah - da Cerima ne zapazi
njegovo Sepftljenje.
- Ali, kruh, Kaplan-beZe? - zapila ga ona.
- Jesam! Nabavio sam! - javi se ohrabreni starac.
- A, gdje ti je? - pitala, je uvidajuci da opet ne5to petlja.
Starac se ma5i pod miSku. Pa drugom rukom pod drugu. Dok
mu se o.bje ruke, nemocno, ne opusti5e niz iscijepani mantil.
Ali, Cerima-hanuma je Sutjela. Dobro ie znao da ona opet
i5dekuje da bi on dovr5io Sto se ima dore6i. Zato se starac i
sam odludi na pitanje:
148
- Sto nam bi s kruhom?Ali toliko nedujno da nije znao da
li ga je Oerima-hanuma i mogla duti. Toliko nedujno da se ne
bi smio zakleti da je iSta i izgovorio.
- Kruha se i nade. Ali, voda? Gdje li 6e nam biti nafaka
vodu pitis... - kaza Cerima-hanuma i pritisnu palcem i kali-
prstom po odima, pa ostade podnimljena u gluhi ak5amski
nevakat.
5 Starog Kaplan-bega sreo sam daleko od Bosne. Cak u
Europi. Starac mi je, zagledan u more, s mislima o dalek-
im vodama rijeka Bosne, dorekao pripovijedanje: A ja
sam, tamo, u naSoj Bosni, vidio da nejma nama iivota.
Na6i 6e oni nas i nakraj svijeta. lli 6e nas, gdje god mi
bili, ove driave koje su nas primile na kruh, njima is-
poruditi. lli 6e nas utopiti u sebe. Usisati. I mi ne6emo
shvatiti da nas nejma ni kad nas nestane. Kad-tad. Ali 6e
brzo. Moida ja i ne zapamtim, moje je od danas do sutra,
a Bosna nije od ju6er. Oni su svoji. Kriiari. Ovo je njiho-
va urota. Kako s njima vodu piti? Tato ja nikud ne6u.
Nigdje viSe ne6u htjeti. Osim u svolu Bosnu. Ali samo na
svoje. lli 6u se po venama. I pustiti je. Da iste6e. Krv.
Samo s njima, onima tamo, koji su me dovde dotjerali, s
njima ne6u. Da nam opet laiu. I ulaguju se. Da nama bu-
de nelagodno zbog njihove sramote. Pa im pustimo, ili
nas natjeraju, da izjednade svoju s na5om krivicom. Pa
da se opet volimo, bratimo i kumimo. Dok nam se opet
pod koiu ne podvuku i dok nam ga konadno ne zavuku.
Noi pod grlo. A meni veli moja Cerima: uNemoj! Moida
6e se na6i bolje rjeSenje<. Ali, Boga mi, ne znam. Ne
znam da li da joj opet povjerujem.
149
Bilje5ka o piscu SADRZAJ
lsnam Talji6, bo5njacki knjiZevnik neponovljivog stila, u kom se pro-
Zimaju bosanska huslimanska tradicija i suvremeni pripovjedadki .
izraz, roden je u Vlasenici 1954. godine.
Sram ,,,,,,,7
smrti
Putovanje prije ,,,,,,11
Odgovarajuii knj@om na rat, ali i kao reakcija na publikacije koje
-se preko noii pojavljivale, Taljii je, u junu 19,93..godine, obja-
Travka ,,,,,16
su DuZnica . ,,...,19
vio knjigu proze Nema hama Zivota bez Bosne, Sto je bilo prvo li-
terarnir svjbdo6anstvo o ratu protiv Bosne. To je, kako istide autor, Papagaj Bibi, ponavljanje tragedije Muslimana
i dug i obhveza bo5njadkog pisca, ali je ta knjiga, kako je. zapisa- u Bosni, sa fus-notom na ovom naslovu .....25
no, i- podvig i veliki dbprinos pobjedi Bosne, suglasno Kur'anskom Pitomo meso divljih golubova, Zimske olimpijske igre
nadelu o poredenju kapi mastila i krvi Sehida.
Sarajevo 84 - dva ciklusa poslije ..... . .31
U meduvremenu mu je, u biblioteci Egzil, clji se primjerci besplat- Pripovijest o konzervama, s digresijom o dadkoj knjiZici
no dijele muhadZirima, objavljen kratki roman o ratu protiv Bosne - idiskrecijom adrese u izbjegli5tvu .... .........37
Tigar.
Nemirni san, s nadom da ie se rat zavrSiti
Kniigu MuhadZirisadinjavaju 24 proze, razvrstane u pet poglavlja, bez majdinog krika . ... ..4S
ko[a, svako za sebe, predstavlja poseban knjiZevni rukopis, za za-
je<inickim pretakanjem rata i exsodusa Bo5njaka. Fesic petica .. . .. . .53
Krompiruia .......55
Osim ove lri ratne, itn"t Talji6 je, prije rata, objavio Sest knjiga: Vidjela sam svoje zlo ... .... .. . ..57
tri romana, dvije zbirke pripovijedaka i knjigu reporlala. U okupira- Jesi li mi Ziva? . ... .. ... ..59
noj Vlasenici, uza sve ostalo, nepovratno su mu nestale i tri knjige Bosna leti u nebo
u tipkopisu, te znacajan broj rukopisa. . .... .. .63
Djevojkama nejma tko da pi5e .. .. .....65
Shodno jedinom mogudem rezonu da u ratu kakav je ovaj koji se Stani, Strahinja! ..........67
vodi protiv Bosne i njenih Muslimana ne moZe biti neopredijeljenih Hana na proputovanju .. .. .. . ..69
i da se i knjiZevnici iz ovog naroda moraju staviti na njegovu stra- Lijepa smrt . ... . ...71
nu, Talji6, uz literarno obraianje, djeluje i kao novinar, a urednik Crna iena iz tunela ......75
je u nacionalnom sedmi1nom listu Liilian Sretnija Nova 1415! .......79
Tri jetrve bez svekrve .. . . .. .....85
Jelde, mama... ... ........gg
Ovo se ja ne predajem ... . ....103
Putovanje u Ljubljanu ...109

Tigar, mali roman o ratu protiv Bosne

Kruh .121
Biserje .130
Kruh .139

Bilje5ka o piscu .150

150
 lzdavad:
TGT JUKA, d.o.o.
LJUBUANA
Zaizdavata:
Jusuf BULJUBASTC

Urednik:
Ferid BIJEU6

Recenzenti:
ZiIhAd KUUdANIN
D2emaludin LAT|6

Korektor:
Zijada TAUIe

llustracije:
Hur5id DRAGANOVIC
(crtano u logoru Manjada)

Fotografije:
nacionalni sedmidni list
LJIUAN

Grafidka priprema:
Atelje ANTOLIN

Tisak i povez:
Mi5ma5, swnnlE-sRp

Bosna-Slovenija, 1994