Professional Documents
Culture Documents
(Marion Doolan)
Imala sam posla. Htjela sam reći ne - a onda sam pogledala njihove noge. Obuli su lagane
sandale koje su bile natopljene snijegom.
Nismo razgovarali. Njihove mokre sandale ostavile su tragove na podu. Poslužila sam ih
kakaom i tostom s džemom da ih malo ugrijem jer je vani bilo studeno. Zatim sam se vratila u
kuhinju i nastavila sređivati račune...
Prekinula me tišina u prednjoj sobi. Pogledala sam unutra. Djevojčica je u rukama držala
praznu šalicu i gledala u nju. Dječak me otvoreno upitao:
- Gospođo,... vi ste bogati?
- Jesam li bogata? Sveti Bože, nisam!
Pogledala sam otrcane navlake na naslonjačima. Djevojčica je brižljivo stavila šalicu natrag
na tanjurić.
- Šalice pristaju uz tanjurić.
Glas joj je bio ozbiljan, a vidljiva je bila glad, ali ne za hranom. Zatim su otišli držeći
zavežljaje papira, a vjetar im je puhao u lice. Nisu rekli hvala. Nisu ni trebali. Učinili su više
od toga. Obična plava grnčarija, šalice i tanjurići. Ali pristaje jedno s drugim.
Kušala sam krumpir i promiješala mast od pečenja. Krumpir i smeđa mast, krov nad glavom,
moj muž sa stalnim zaposlenjem - i to je išlo jedno s drugim. Odmaknula sam stolice od vatre
i uredila dnevnu sobu. Blatni otisci malih sandala još su se uvijek nalazili u mom srcu.
Ostavila sam ih. Htjela sam da budu tamo u slučaju da opet zaboravim koliko sam bogata.