Primjer 1.

Ovu tehniku često koriste prodavači automobila. Uđete u salon automobila sa namjerom da kupite
određeno auto. Vidite da košta 15 000 KM. U tom trenutku vam prilazi naočit muškarac u srednjim
godinama koji vam kaže da vam ga može prodati za 14 500 KM. Uzbuđeni zbog pogodbe, pristanete
na dogovor, ispunite potrebne formulare, kako bi taj čovjek mogao ih odnijeti upravniku kao dokaz
da ste ozbiljan kupac. U međuvremenu zadovoljno trljate ruke dok zamišljate kako se odvozite kući u
novom automobilu, a uz to ste ga i povoljno kupili. Ali, nakon 10 minuta se prodavač vraća i govori
kako je u velikoj želji da ponudi dobru pogodbu, pogriješio u računu i upravnik je to otkrio. Cijena
automobila je zapravo 15 200 KM. Razočarani ste, znate da na drugom mjestu možete povoljnije
proći, možete odustati od kupovine, ali istraživanja su pokazala da većina ljudi i pored toga pristaje
na kupovinu.

razlog zasto niska lopta djeluje:

1. Iako je odluka kupca opoziva, zbog potpisivanja čeka za polog kod njega to stvara ulogu
neopozivosti
2. Ova obaveza je izazvala očekivanje uzbudljivog događaja: odvoženje novim automobilom

Subota: Ugojila sam se, sutra počinjem da vežbam, ionako imam višak slobodnog vremena.
Nedelja: Dosadno mi je, mogla bih da vežbam, mada mrzi me, danas je nedelja... loše bi bilo
da počnem u nedelju ipak je nedelja dan za odmor ne bi valjalo stvarno.

Početak godine na faksu: Neću više da prenosim ispite, ne da sam se zajebao prošle godine
nego strašno! Lepo dođem sa faksa oko 3 odmorim i cepam učenje 2 sata, tako svaki dan i eto
mene na budžetu. E tako ću i da uradim!
Prvi dan posle predavanja: Uh, umoran sam, trebalo bi da učim ali ipak je prvi dan šta mi znači
dan više-manje, uostalom neću baš ja jedini da učim od svih prvi dan, odoh da cepam PES...
(i tako do ispitnog roka)

Subota jutro: Mogao bih da joj priđem večeras, ma prilazim sto posto, samo da izađe večeras i
moja je!
Subota veče: Jao eno je, prići ću joj, mada...Ko je bre jebe, šta je digla nos?! Mogu ja da joj
priđem ali ona je do skoro bila sa onim likom (do pre 3 meseca), verovatno nije raspoložena, a i
ne izgleda nešto...
(izgleda kao avion)

Samomotivacija ili samodokazivanje predstavlja najviši nivo zadovoljenja ljudskih

potreba, kada ljudi obavljaju poslove prvenstveno zbog sebe, zato što ih ti poslovi
ispunjavaju ili za njih predstavljaju kreativni izazov, a ne zato što ih neko
primorava ili nadgleda.
 Ja to mogu.
Ja ću to napraviti.
Hrabrija sam nego što izgledam.
Jača sam nego što drugi to misle.
Sposobnija sam nego što ja to mislim.
Manje sam osjetljiva nego što ispadam.

Autosugestija (afirmacija) predstavlja sugestiju upućenu samome sebi radi svjesnog ili nesvjesnog
utjecaja na ponašanje, stanje duha ili tijela.

Autosugestija je namjeran ili nenamjeran proces samouvjeravanja, pomoću kojega pojedinac

mijenja svoje stavove, uvjerenja i ponašanje.

Jednostavnije, svaka misao na koju pomislimo i svaka riječ koju izgovorimo je autosugestija.

Samouvjeravanje može ponekad biti korisno, no često može imati i neželjenih posljedica. Npr.
neki ljudi mogu, nakon što su prošli kroz razne životne situacije i kroz razne veze, početi lakše
prelaziti preko nekih stvari, a time automatski gube dio osjećaja, svojevoljno ih se odriču.

“Lisica je skočila visoko kako bi zgrabila grožđe, ali ukusno voće je ostalo izvan
domašaja njenih čeljusti. Nakon nekoliko pokušaja, lisica je odustala i rekla sebi:
‘Ovo grožđe je svakako kiselo, i da ga mogu dohvatiti ne bih ga pojela.’ Lisica je
promijenila svoj stav tako da odgovara njenom ponašanju.” – Ezopova basna
Generalno, postoji zabuna da su naša vjerovanja uzrok našeg ponašanja. Obično je
suprotno.
Baš poput lisice, ljudi će reći sebi ono što će opravdati njihovo ponašanje. Na taj
način mi štitimo svoj ego u slučaju neuspjeha ili želimo obrazložiti zašto smo
postupili na određeni način.

Cilj samouvjeravanja je da se stvori kognitivna disonanca u umu osobe koju

uvjeravamo. Kognitivnu disonancu karakterišu misli koje su u suprotnosti (ja
sam dobra osoba, ali upravo sam slagao). To dovodi do neugodnog
osjećaja, i ljudi sebi stvaraju pritisak da umanje ili uklone disonancu tako što
izmisle neki izgovor (Učitelj/ica me svojim ponašanjem natjerao/la da
lažem).