./ .

Dielal lbrakovic

v
t';.j,:;
BOSillA, lS " BOSNJAGI

-). .'
 DZelal lbrakovid

BOSNA, ISLAM - BOSNJACI

@tnolo5ko-povijesne skice)

Sarajevoo 2008. gbdine

 DZelal Ibrakovi6

Bosna, islam - Bo5njaci

(Etnolo5ko- povijesne skice)
lzdavaE:
Fakultet politidkih nauka Sarajevo
ZaizdavaEa:
SAORZNI:
prof. dr. Mirko Pejanovi6
l.uvoD .....11
Recenzenti:
Prof.dr. Jusuf Ziga
l.l. Islam je Zivot sdm i uredenje tog Zivota . . . . . .15
1.2. Kako se ljudi mogu (konadno) pronadi kao jedinswenazajednica? . .21
Prof.dr. Salih Jalimam
l.3.DZarnije-svemirskisirnboliiputokazi .......25
Ilustracije za korice knjige: l.4.Metodolo5kipristup .........32
Emir Aliba5i6, Universify of Michigan 1.5.Islam-kulturoloikiipovijesnifenomen .....39
MFA "School ofArt&Design,,, USA
2. BOSNA I BOSNJACI U KULTURNO-HISTORIJSKIM
Dizajn i prijelom: KONCEPTIMA .... ... .,.48
Emir TeskeredZi6 2.1. Islamska bo5njadka prethodnica - fenomen bogumilstva . . . . .50
Lektor i korektor: 2.2."Kontrapunkt"kulturasrednjovjekovneBosne ......52
Fahra Lu5ija 2.3. "Bliska susretanja" Bosne i Bo5njaka sa islamom . . . .66

Stampa:
islama
2.4."Islanizacija" ili proZimanje bliskosti Bo5njaka i . . . .75
2.7. (ija je zemlja njegova je i vjera
PLANJAX print
(historijskikontekstiikontinuiteti) .... .....84
Za Stampariju:
Medina Planjac
3.KULIURNO-POVIJESNIBOSNJACKIMILJE ..:.....93
3.1. Jezik - bosanski, boinjaikajezidka vulkanska erupcija . . . . .100
TiraZ: I 000 prirnjeraka
4. BOSNA - TERITORIJALNA, DUHO\TNA I POVIJESNA
Sarajevo, 2008. KOLIJEVKABOSNJAKA..J... ......I09
4. L Islam - spasilac povijesno-kulturnog kontinuiteta
CIP - Katalog izaclja u publikacij i Bosne i Bo5njaka . . . .ll3
Nacionalna i univerzitetska biblioteka 4.2.Bosna -zemljaplemi6aiplemenitostiduha . .......116
4.3. Bo5njaci - vlasnici zemljeBosne (i Hercegovine) . . . . .
Bosne i Hercegovine, Sarajevo . . . .123
3 t 6.3 5 6.4 :281(497 .6=1 63.4* 3) 5. MUSLIMANI I BOSNJACI - LTNIVERZALNOST I
930.8s(497.6)
PRAGMATIdNOST ... . .127
IBRAKOVIC,Dle\at 5.1. Povijesno-kulturno samopronalaZenje i potvrclivanje Bo5njaka . . . .132
Bosna, islam - Bo5njaci : (etnolo5ko-povijesne skice) / 5.2. Bo5njaci kao narod i ljudska zajednica . . . . .134
DZelal lbrakovid. - Sarajevo : Fakulret politidkih nauka,
2008. - 214 str. : ilustr. ; 24 cm 6. AKULTURACIJA, SINKRETIZAM,MULTIKULTURNOST ... . .. . .136
6.1. Povijesno-kulturna "disidentskavertikala" Bosne i Bo5njaka . . . . . .140
Podaci o autoru: str.212-213. - Bibliografija:
6.2.Islamupovijesno-kulturnoi misiji sinkretizmacivilizacija ........142
str. 197 -211 ; bibliografske i druge biljelke uz tekst
6.3. Bo5njaci kao duvari plamena islama u Evropi i
ISBN 978-9958-598- I 3_5 kulturno-povijesne ba5tine Bosne . . .148
6.4. Ka socijalno-kulturno antropolo3kom definiranju Bo5njaka . . . . . . . I 5 I
COBISS.BH.ID 16714755
6,5. Jedva dodekano poredenje sa "islamskim fundamentalizmom" . . . . .160
T.BORBAZABOSNUIHERCEGOVINU . ....,165 Bosna, islam - BoSnjaci
7.1. Krvavoposkakivanjeza.,epohalnimpromjenama'n . . . . . . ,l7g
%

7.2.Jeli(Zapadnl) BalkanuEvropi? ... ,tgl l/epo^no; na maje J,ogn *J;tn/i"

7.3. Malo Balkan-malo Jugoistok . . .
Sotr** i koL*ooo,
.. .. . .. .lg4
komunizam
7,4. Nasilno nakalemljeni . . .lE4 te *ogo JlnJo Oo*rrno
S.NEDOSTAIAKVIZIJABUDUCISiOSTI ......I87
Umjesto zakljudka .190
Izvodi iz recenzije ..19s
Literatura (knjige):
PREDGOVOR

Periodika/dasopisi:
206
Knjiga "Bosna, islam - Bo5njaci" je nastala u jednom mukotrpnom
vremenu borbe za opstanak drLave Bosne i Hercegovine i njenog najbro-
jnUeg naroda Bo5njaka. Moja osnovna vokacija, kao autora, jeste soci-
ologija ili i jos blize- kultumo antropoloski otklon, i zato sam se, ne samo
zbog opreza. odludio da to budu skice kulturno - antroporoskog i povi-
jesnog "snimanja," istraZivanja koje je vet zapoEeto, na svu sreiu, i prije
mene i koje trazi i detaljniji pristup, i promjenu ugla gledanja. Trazi i otk-
lon od opetereienosti stanjem diji smo sudionici, a ne samo svjedoci.
stedeno iskustvo iz protekle odbrane od agresije je sasvim sigurno samo
jedna strana slike, jedan djeli6 mozaika koji tek treba da bude sagledan
od generacija koje rastu kao i onih koje 6e doii. ujednoj kratkoj studiji,
kojaje imala velike pretenzije da se bavi "svim" sustinskim odrednicama,
jasno je, i prije ditanja, da se nisu mogle sagledati sve odrednice niti samo
jedne teme. Nikada do kraja se neie mo6i sagledati sve zapretene mreze
svjetskih, ewopskih i domaiih igara,razni spletovi okolnosti, sudbinske
odredenosti, prokletstva i anateme, duhovno g sazrij evanj a, samokritidkog
sagledavanja, alito ne znadi da ne treba stalno i iznova pokusavati. De-
taljnije i svestranije bavljenje ovim fenomenima zato i jeste suitinski za-
datak u kojem svakom pitanju treba prilaziti bez prethodnih predrasuda,
hrabro propihrjudi svaki od detalja - sve u cilju boljeg medusobnog up-
oznavanja. iesto je na prostorima Balkana jednostiano shvatanje prob-
lema, mitologija i uvijek prisutna teorija zavjere, dovodilo do tragidnih
posljedica, uspostavljanja medusobne mrZnje za koju bi se telko nasao
racionalan razlogu svim narcizmima malih razlika, otvorene borbe za pre-
vlast unutar monoteistidkih religija, stalnog propitivanja (ljudskog i
oholog) "na dijoj strani je Bog" - baS kao da sve stvoreno nije na strani
istog Boga itd.

Osnovicu knjige dini magistarski rad ,,povijesno- kulfurna kompo-

nenta islama kao jedan od faktora profiliranja nacionarnog bi6a Bosnjaka,,
Bosna, islam - BoSniaci Bosna, islam - Boinjaci

(odbranjeno g 1997 .). Na tretiranju ovakvog pristupa, te njegovom dubljem
promiSljanju, veliku zahvalnost dugujem, svojim profesorima prof. dr.
Sefki Mededovi6u, mentoru prof. dr. Hidajetu Repovcu i mom dragom
kolegi prof. dr. Jusufu Zigi, ko.ll mi je bio najvedi podsticaj i inspiracija.
Za strpljenje i puno toga Sto su me naudili u neko newijeme Bosne i BoSn-
jaka veliko hvala prof. Halimu Husidu sa Gazi Husrev- begove medrese u
Sarajevu, Hadisu ef. Paisalidu, ali i dobrom prijatelju prof. Matiji Dobriniiu
s kojima sam vodio mnoge korektivne razgovore.
dr. Muhamedu Filipovidu, kao i prof. dr. Salihu Jalimamu, prof. dr. Ivi
Bancu, Smailu Bali6u, prof. dr. Vladimiru Premecu, prof. dr. Re5idu Hafi-
zovi6u... Tu je i svjeZi talas izvanrednih BiH mladih rnislilaca: dr. Asim
Mujki6, dr. Senadin Lavii, dr. Nerzuk Curak, dr. Nermina Sadii, dr. Fahira
Fejzil Cengii, dr. Nevad Kahteran, kao i mnogi drugi, koji zasluZuju puno
po5tovanje, i od kojih imamo Sta nauditi.
Dr Dielal lbrakovit

Ne mogu da ne pomenem i beogradski krug po5tenih i vanserijskih

naudnika i ljudi koji su, mada ih, izuzev nekoliko, uop6e lidno ne pozna-
jem, uticali na mene svojim tekstovima, svojim hrabrim analizama, prije
svega u Sirenju horizonata i upoznavanja sa literaturom, za koju zbograta
nismo ni znali. To su knjige iz biblioteke "XX vek" urednika i autoti dr'
Ivana Colovi6a, tekstovi u listu "Republika" urednika dr. Neboj5e Popova,
te Eitavog kruga autorica od dr. Olivere Milosavljevid, dr. Sonje Biserko,
dr. ZagorkePeSii Golubovii, dr. Latinke Perovi6, dr. Gordane Deri6 i bro-
jnih drugih koje samo djelomidno pominjem kroz kori5tenu literaturu. Nji-
hov intelektualni napor je vi5estruko znalajanjer se odvija u izuzetno
teskim uvjetima bukvalnog opstanka humanistidkih konstantinovi6evskih
ideja (analize dr Radomira Konstantinoviia, te Bogdana Bogdanovi6a)
koje su mnogo ranije predvidjele tragidni slijed dogadanja. Najvede je pi-
tanje da lije to zavr5eno, da li su se potro5ile sve "zalihe vi5ka tranzicione
negativne energije", koliko je do svijesti obidnog dovjeka na svim
stranama doprla sva pogubnost etnonacionalistidkih koncepata. Oni prijete
da ne samo reproduciraju sami sebe, nego da po svom uzoruizazivaiuina
"drugoj strani" slidne reakcije. To je realna pnjetnja koja se, naZalost, u po-
jedinadnim sludajevima, rcalizirala i kod Bo5njaka. Opasnost od "vik-
timizacije lrve" (Norman Cigar) je uvijek prisutna i u kritici stanja kod
"drugih" to se ne smije zanemariti.
U konceptualnom smislu podsticaj ovakvom promi5ljanju su mi dali
i godi5njaci KZB "Prepord" u kojima sam objavio dio ovih istraZivanja u
posljednjim godinama od 2006. godine. Dio istraZivanja je objavljen u
dva broja dasopisa "Habitus" Novi Sad, Sto, takoder, smatram wlo znada-
jnim i podsticajnirn, Neke odteza sam tretirao i u ljetnim medunarodnim
naudnim akupovima u Konjicr,r "Demokratija i ljudska prava u multiet
nldklm dru5tvima" koje ustrnjno organizira prof.dr. DZemal Sokolovii
kome can zehvelen na pozivime za ude$Cc, Za dio idcja puno dugujem
FFf, dr, Omeru lbrchlnragidu i protl dr, Esadu Zgodidu, te posebno prof.

c
 Bosna, islam - Boinjaci

1. UVOD

Bosna i Boinjaci su postali paradigma ljudske zajednice pred kraj

XX stoljeia i otvorili, samim tim, niz pitanja na koja se traze odgovori u
jednom Sirem kontekstu. Savremena civilizacija, barem
kada je o Evropi
rijed, suodila se, u svom razvoju na pragu tre6eg milenija, sa brutalnom
agresijom koju je nazvala eufeminiziranim nazivom - johtika etnidkog
di56enja. Agresija na Bosnu i Hercegovinu i povijesna reafirmacrja
Bosn-
jaka, kojima je prijetilo potpuno unistenje, i na teorijskoj
i na piaktidnoj
ravni, ofvorili su niz pitanja, poput:
- Da li zaista Zivimo u wemenu demokratizacije, pa time i postivanja
razliditosti?
- Da li je, kako se to desto u teoriji postavlja, okondan proces nacional-
nog profiliranja sa razvijenom fazom kapitalizma izxlxstolje6a?
- Kakav je odnos Ewope i cijele zapadne civilizacije prema islamu
i njegovim sljedbenicima?
- Koliko se iza teorije o toleranciji, kao bitnoj proklamiranoj tekovini
liberalne demokratije krije, ustvari, netolerancija i stereotipna pred-
stava o svemu Sto nije uzapadnommodelu kultumog obrasca ?

ova osnovna i druga pitanja vezana za povijesnu zbilju Bosne i

Hercegovine i Bosnjaka bila su glavnim povodom da se pritle teorijskoj
analizi islama - jedne od komponenti nacionalnog biia nosnlaka i.;eone
od bitnih odrednica osobenosti ovog naroda.

Istrazivanje povijesno-kultume komponente islama i bitnog faktora

u profiliranju nacionalnog biia naroda, koji sbbe naziva Bosnjacin a, daje
moguinost da se na planu kulture istraze uticaji koji su piofilirali os-
obenost Bosnjaka, koju su, pak, ovi nesebidno unosili u muliikulturnost
na
podrudju Bosne i Hercegovine kroz hiljadugodisnje trajanje ove
drZave.
Imajuii u vidu da je upravo komponenta islama najdesde napadana, ali i
bila glavoi alibi agresorima na Bosnu i Hercegovinu u pravdanju politike
etnidkog di56enja, to je razumljivo da se pitanju ishaZivanja orr" iorrrpo-
nente pride vrlo ozbiljno. Istowemeno, zestina i brutalnost genocida,L-
bicida i kulturocida izwsenog od strane agresord na Bosnu i Hercegovinu

11
Bosna, islam - Boiniaci
i ponavljanje obrasca etnidkog di56enja kroz historiju Bosne i Hercegovine
takoder zahtijevadetaljan istraZivadki napor kako bi se sprijedili poku5aji
"okondanja procesa uni5tenja i Bosne i Bo5njaka"
Iza ovih golih historiografskih dinjenica krije se ditav spektar ide-
olo5kih opravdanja spmm permanentnog stanja stradanja Bo5njaka, koje po-
drudje BiH definira, savremenim rjednikom redeno, kao visoko rizidno
podrudje. Istowemeno se kao dugo wemena nepromijenjena konstanta na-
pada pojavljuje islam, kao nadin Livota i civilizacijski okvir, koji se, bez
prekida, napada od strane neislamskog okruZenja. Ta kornponenta u na-
cionalnom bi6u Bo3njaka se stalno inapada, ali je ta komponenta od samog
podetka ono Sto omogu6ava opstanak Bo5njaka, pa, shodno tome, i zadrta-
vanje i povijesnog imena i naroda i zemlje u, spram njih, neblagonaklonom
bliZem i daljnjem okruZenju. Bez povijesno-kultume komponente islama,
osnovnaje ideja ovog rada, ne bi bilo ni BoSnjaka kao nacionalne speci-
fidnosti. I zaistq i jedna povr5na analiza ovih historijskih razmeda, koja su
odreclivala sudbinski poloZaj Bosne i Hercegovine i njenog autohtonog nar-
oda,pokazala bi da je ukorjenjivanje islama na ovom podrudju i saduvalo od
povijesnog potiranja kontinuitet Bosne i Bo5njaka, ali i samo odredilo
mnoge specifidne prepoznatljivosti Bosne i Hercegovine. To je doprin.ijelo
i opstanku njenog autohtonog stanovniBtva spram stalno prisutnih apetita
susjeda za pro3irenjem svojih drZava na radun Bosne i Hercegovine.
Bogumilstvo kao svojevrsni kontrapunkt, kako ga definira Miroslav
I(rLeLal, inade nedovoljno istraZeno kao kulturni i vjerski fenomen, se i
fizidki i duhovno tro3ilo kroz iskorjenjivanje, krsta5ke pohode usmjerene
protiv njega kao anatemisane hereze, kroz kolebljivost srednjovjekovnih
bosanskih vladara i njihove unutarnje razjedinjenosti. Prijetila je nemi-
novnost da se kao i druga heretidka udenja jednostavno utopi ili, u na-
jboljem sludaju, da postane jedno od crkvenih redova Rima ili Carigrada.
To "drugo" i razlilito, koliko god bilo razlogom unutarnjih sukoba u
Bosni, istovremeno je bilo, kroz cijelo vrijeme trajanja bosanske drLave,
i uvjet njenog opstanka. U odnosu na pravoslavlje i katolidanstvo, bogu-
milsfvo se pojavljuje kao onaj presudni tas na vagi koji daje prevagu poz-
natoj bosanskoj toleranciji, stiliziranoj kao trolist bosanskog ljiljana,
simbola srednjovj ekovne bosarske drLav e.
I Miroslav KrleZa: O religiji, Oslobodenje, Mladost, Salajevo 1982. (o bogumilima 87-
I 2 I ,ntr,) Mirqslav KrleZa istide: "kao malo tko, bogumili su jedini kontrapunkt usred
turr{er}e da ae tlvijc ili viSe rnelodrja tako ukomponiraju i poveZu da skladno zwde.
t2
Bosna, islam - BoSnjaci
U takvoj situaciji se pojavljuje islam kao "tre6i" uspostavljaju6i
ravnoteZu 6ime se javlja i kao istinski spasilac i Bosne i Bo5njaka. Sa svo-
jom univerzalnom tolerancijom spram drugog vjerskog pogleda, islam u
srednjovjekovnoj Bosni postaje dvrst kohezioni elemenat unutamjeg spa-
janja razhlitosti. To omoguiava nesmetan i za5tiien rad i djelovanje
bosanskih franjevaca i pravoslavnih sve5tenika, za5titu njihove imovine
kao onih koji se u islamskoj doktrini nazivajr "sljedbenicima Knjige" Sto
je realizacija islamskog izvomog stava da de radi se o neprekinutom kon-
tinuitefu Objave kao najviSeg stepena milosti Boga prema ljudima.z
Islam svoje dalekoseZne i vanvremenske poruke iz Posljednje BoZije
Objave ljudima prenosi i ukorjenjuje u pojedince i narode koji su pri-
jemdivi da ih primaju i prenose, ali i upraZnjavaju u praktidnom Zivotu
(univerzalnoqt principa dobra, odgovomost spram sebe i drugih, prizna-
vanje savr5ene uredenosti svjetova i kontrolu ponaianja, principa samilosti
i solidarnosti, otvorenost ka spoznaji i udenju).
To su istinske izvome poruke islama, koje desto bivaju propagandis-
tidki potiskivane od strane protivnika islama, odnosno bivaju dogmatski
izokretane od strane onih koji su uzimali sebi za pravo da okamenjuju te
poruke i koriste ih za prikrivanje svog, u su5tini, neislamskog nadina Zivl-
jenja.
I tu se nalazi svojevrsna feti5izacija islama u dvosmjernom toku koja
je prisuhra joS od vremena Objave (VII stoljede po gregorijanskom kalen-
daru na5e ere). U izvornom islamskom poimanju, i jedna i druga struja
samo sebi pravi Stetu, a ideja izvorne poruke islama irna uvijek nezadfiivi
podsticaj preno5enja i Sirenja i onda kada se to sprjedava svim sredstvima
i od'strane vladajuiih politidkih ideologija i u islamskom i cijelom drugom
svijetu. Islamska poruka putem Osmanlija, i prije njihovog osvajanja
Bosne, dolazi i do dobrih Bo5njana ili dobrih Bo5njaka, kao se desto u
dubrovadkim arhivima govori o stanovnicima srednjovjekovne Bosne.
z Osmanlijsko carstvoje bilo zasnovano na pravu svakog pojedinca da podlijeZejed-
nom op6em principu, a to je podani5tvo jednoj drZavi. U islamskoj drZavi (darul-
islam) primjenjuje se islamsko pravo. I nemuslimani i stranci su grailani islamske dr-
Zave i u Osmanskom Carstvu nemuslimani su bili zimije i ako pladaju porez(dliziju)
oni od islamske drZave imaju garancije za njihov Zivot, imetak i slobodu vjere. Or-
ganizacijaprema vjeri naroda je bila u miletu dime su se povezali svi koji su Zivjeli u
Carstvujedne vjere. U prvi mah to je za pravoslavce bio narod grdkg vjere (svi pra-
voslavni Grci, Srbi, Bugari, Rumuni itd.). Vjerski poglavari su se nalazili na delu
svoga mileta i bili su pravni i vjerski zastupnici svoje zajednice. Sire vidjeti u Histo-
rija Osmanske drZave i civlizacije, Orjentalni institut, Sarajevo 2004. str. 571 - 583.
13
 Bosna, islam - Boinjaci
ovaj prefiks oodobri"
pokazuje da je ta prijemdivobt prema univerzalnim
pricipima dobra bila izraLena i kod starinaca zemlje Bosne, dak i kada se
taj izraz "dobri" povezuje sa srednjovjekormim izrazomkoji je, u tadasn-
jem historijsko- kulturoloSkom jezidkom izraLavanju, izmedu ostalog, oz-
nadavao i "pouzdanog svjedoka". To govore i njihova umjetnidka djela
koja su, kako kaZe Miroslav KrleZa "vedre slike o Zivotu, gdje je sve
skladno - uznemireni ritam pojava i stvari, ornamentika ljudskih likova,
leoparda, konja i faune". Ta okrenutost ka krugu, suncu, svjetlosti, ie
okrenutost Vjednom i Jedinom, lto je izraleno i u porukama sa ste6aka,
simbolima univerzalnosti. To oznalavau kontinuitetu izraZenu disidentsku
crlu pobune protiv Sablona, protiv uokvirivanja ljudske misli u dogme i
vjerovanje u kumire ilaLna boZanstva. u takvoj situaciji pojava islama i
sinkretizma civirizaclja koje on sobom nosi, sa bastinom i bljestavilom
misli Bagdada i Kordobe, je baklja koja osvjetljava i najskrivenije ele-
mente takve uzvi5ene duhovnosti.
NuZno je naglasiti jo5 jednu teztt, a koja se takoder zaobilazi u
promi5ljanju kulturno-povijesne zbilje Bo5njaka, jer je ne uvazava nadin
biljeZenja ljudskih historija (koje upravo zato i jesu samo rjudske), a to je
da je na primjeru Bosne i Bosnjaka vidljiv, skoro pa odigledan, kontinuitet
BoZije Objave ljudima. Islam, kao posljednj a Bolija Objava u svom
izvomom poimanju, istide kontinuitet objave kao jedini fajni znak ljudske
povijesti. Imajuii u vidu ljudske intervencije u sve prethodne tzv. monoteis-
tidke religije, onda je jasno da je islam bio najprijemdiviji u onim sredi-
nama gdje su se iz raznih historijskih, pa i geografskih razloga, zadrlala
pribliho izxoma udenja objave upuiene i putem Isusa (u Kur'anu se taj
BoZiji poslanik imenuje kao 'isd-a a.s.), pa i Mojsija (u Kur,anu se taj
BoZiji poslanik imenuje kao Mflsd-a a.s.). Deplasiranom se, u takvoj vizuri,
dini rasprava o tome da li su obredi bogumila ili katara ili albigeneza, bili
slidni islamskim i prije dolaska islama. Jednostavno, radi se o kontinuitetu
BoZije milosti ljudima i sa islamom kao "usavrsenom vjerom,, koja
naglasava dadetaj kontinuitetbitizadrhansve do nestanka ovog naseg svi-
jeta (religijskiizraz u svim monoreistidkim vjerama je Smak svijeta).:
: o kontinuitetu poslanidke misije na Zemlji, kao jedinom realnom kontinuitetu, po kojem
prepoznajemo i napredak i hod vremena i kontinuitet epohalnih promjena dovjedanstva,
zanimljivo miSljenje iznosi Re5id Hafizovi6: ,,Rijed je o tipidnoj horizontali boZanske
Objave, dije duhovne jeke se razlijeZu na stranicama Prirode po istom ritmu kako se raz-
lijezu na stranicama svete Knjige. Povdesni obzir kontinuiteta objave, najzad, slijedi
horizontalni ritam objavljenih knjiga i najjasnije se pokazuje u svjetopovijesnom nizupo-
slanidkih listova odAdama, a.s., do Muhammada, a.s. Taj pravolinijski ritamje postupan
14
1.1. Islam je Zivot sflm i uretlenje tog ilivota
u skladu sa ovakvim poimanjem, era islama se moze posmatrati his-
torijski od prvog dovjeka, oclnosno od utvrdenog principa stvaranja. Islam,
posmatran samo kroz formu i obred, i jeste samo jedna od "monoteistidkih
religija", ali posmatran kroz svoju sustinu i razloge objave predstavlja uputu
o standardima ponasanja, da se izrazimo figur4tivno, jer dovjeka prizemljuje
nazemlju kao planet na kojem dovjek ima ulogu odgovornog namjesnika.
I sdm Kur'an eksplicitno nagovjestava da ie negacija Boga i njegove
apsulutne nadredenosti nad svemu stvorenom biti prisutna sve do krajasvi-
jeta, bilo odpojedinaca i ditavih skupina ljudi, pa i naroda. uzalud se trose
pera brojnih naudnika i mislilaca u dokazivanju ili opowgavanju ovog os-
novnog razilalenla meclu ljudima. cijela historija dovjedanstva je samo
dokaz togjasnog stava. covjekovo znanjeje ogranideno i stalno podloZno
preispitivanju i dopunjavanju i nikada sveobuhvatno da zahvati sve seg-
mente. Najbolji primjer je sawemeni razvoj kojeg i pored visokih
tehnologija informatidkog doba prati zagadivanje dovjekove okoline, glad
i siromaitvo velikih skupina ljudi i opravdanih prijetnji da bi savremeni
razvoj npr. atomske fizike ili genetskog inZenjeringa mogao, a da to dov-
jek i ne Leli,proizvesti i elemente za unistenje svijeta. upozorenja najvisih
svjetskih umova u svojim katastrofidnim opisima kao da su presl-ikani opisi
smaka svijeta kako u Kur'anu, tako i u Bibliji i svetim knjigama svih nar-
oda. o stanju duse i duhovnog zdravlja sadasnjih stanovnika zemrje ne
treba ni raspravljati.
Stereotipna je predstava o islamu kao ..magijskoj kulturi,, koju je
Hollywood sa svojim filmskim projektima prolirio na hareme, fakire, gole
plesadice, divlje ratnike, teroriste, ubice i pljadkase. Naravno, i Hollywood
.
je proizvod stanja jednog duha, a 1 l. septemb ar 200r. godine i teroristidki
napadi u New Yorku i washingtonu D.c. kao i "antiteroristidki rat", koji
je zapodeo nakon tog granidnog datuma, su doveli do vladajuiih predra-
suda i sterotipa koji se vi5e "ne mogu" sprijediti. Frencis Fukuyama je
i znadenjskije sasvim saobraZen rirjedi boZanskog 5r$evuvrv
glasonoSe na kojegje snaga boZan
ske poruke u datom svetopovijesnom razdoblju upravljena...Resid Hiirzovid] o nade-
lima islamske vjere, Bemust, zenica 1996. sh. 165. u tome smislu moZe se posmatrati
i stav Emile Durkheima: ,,Buduii da svaki od nas utjelovljuje nesto od dovjedanstva,
svaka pojedina&ra svjesnost sadrZi nesto BoZije pa se tako nalazi obiljeZena ivojstvom
koji je dini svetom i nepowedivorn za druge. u tome jeste cijeli individuafizarn; i to.le
ono Sto ga dini nuZno doktrinom." (citirano prema Rusmir Mahmut6ehaji6: Bosanski
odgovor, Deureux, Zagreb, 2002.)
15

Bosna, islam - BoSnjaci
ranije sa pobjedom liberarne demokratije kao vladajuieg modela civi-
lizacije vei nagovijestio i "kraj historije", a Peter Hungtinton je najavio
"Sukob civilizacija" u istoimenom djelu 1993. godine. Rusmir Mah-
mutdehajid (e iz analize odnosa Zapada prema islamu izvtfi zakljudak da
je liberarna demokratija (zasnovana na kr5ianstw i judejstvu kao svojim
ideoloSkim podlogama) netolerantna prema bilo kojem
o'drugom"
i da je to
"drugo" smetnja koju treba odstraniti. To drugo se, nakon sloma komu-
rizma, uglavnom poistovje6uje sa islamom. Ove stereotipne predstave su
renfltat kako negiranja islama, tako i krojenja historije po modelu vlada-
ju(,egZapadnog civilizacijskog kruga i imaju obrise "mesijanskog ewope-
cenfizma" zapoletogkroz krsta5ke ratove pokrenute upravo protiv islama.
Muslimani Spanije, pa i Balkana ,madapripadaju evropskom tlu, uvi-
jek su smatrani "drugim" i prema njima se provodila politika etnidkog
di56enja. Sudbinu "drugih" su dijelili sa "Indijancima" u Americi, naro-
dima Maja i Asteka, Jevreja kroz njihovu historiju. MoZda je ilustrativan
podatak da je kardinal Cineros 1492. godine naredio da se u Granadi spale
sve knjige iz islamske Spanije, a 70 godina kasnije biskup Diego de Landa
6e narediti u Jukatanu na ogromnoj lomadi spaljivanje knjiga i rukopisa
Maja.+ Da li je historijska koincidencija datuma i u dinjenici da je tadno
pola milenija nakon Granade spaljena pod falistidkim granatama i sara-
jevska Vijednica i stradali rukopisi Orijentalnog instituta? Takvo ne5to se
ved dogodilo u historiji Sarajeva i Bosne!
U svom pohodu 1697. godine habsbur5ki princ Eugen Savojski, u
oktobru i novembru te godine, ie u potpunosti da uni5ti i spali Sarajevos.
U toj paljevini kao da je paljena i historija dolaska Osmanlija, ali i
prethodnog perioda iz bosanske historije. Naime, stradali su, nema sum-
nje, nebrojeni originalni dokumenti i poni5teni brojni historijski tragovi.
U Andaluziji islamskog perioda cijelo stanovni5tvo je bilo opismen-
jeno, dok je u Ewopi toga doba pismenost bila privilegija samo ogranidenog
broja ljudi iz uglavnom crkvenih krugova. Primjera radi: u zlahrom peri-
odu islamske civilizacije, od 700, do 1200. godine, islamski ummejski
vladar Hakem raspolagao je sa knjiZnicom od 400 hiljada svezaka, a dak
400 godina kasnije francuski kralj Karlo Y zvani "udeni"6 mogao se po-
hvaliti sa tek hiljadu knjiga. El - Azizovabiblioteka u Kairu je brojala oko
a Roger Garaudi: Dijalog izmedu kultura, Kabes broj 19 , Mostar, 1997. str. 30 i 3l
s Vidjeti Sire - dr Fadil Ademovid: Princ paliku6a u Sarajelu, Civis , Sarajevo, 1997.
6 Podaci tzeti iz knjige: Akbar S. Ahmed: Zivi islam- od Samarkanda do Stomoveja,
Preporod, Sarajevo, I 996.
16
Bosna, islam - Boinjaci
milion i Seststotina hiljada knjiga, od dega je samo iz matematike 6.500 i
preko 1.800 iz filozofije. Sto se tide biblioteke u Buhari, pi5eAvicena, tu su
se mogle naii knjige i rukopisi kojih nigdje u svijetu nema. U islamskim
gradovima Kordobi, Toledu i Sevilji su se Skolovali pripadnici svih vjera,
jer su to bili jedini univerziteti u svijetu. U XI stoljeiu Bagdad je imao dva
miliona stanovnika i u wijeme halife Haruna-el Ra5ida bio je primjer na-
jvedih dometa tolerancije i kulture. U tom i takvom Bagdadu uporedo sa
hiljadama veleljepnih dLamija bilo je i mno5tvo kr56anskih crkvi, te vi5e
stotina sinagoga i zoroastrovilr hramova. Univerzitet'Nizamija" je osnovan
u Bagdadu 1065. godine, a "Karavijun" u Fesu, Maroko, jo5 ranije - 860. go-
dine i Sto je joS zanimljivije - kao zadudLbinadviju muslimanki. Da li onda
treba da nas, sa ove vremenske distance, dudi podatak iz vizantijskih spisa
da se jedan lokalni vizantijski vladar dudi da pobjednik, koji je "barbarin,"
u uvjetima primirja koje je diktirao tom vladaru, posebno nagla5ava pravo
na kupovinu grdkih rukopisa? Taj "barbarin" je bio Arapin - musliman.
Nepuno stoljeie poslije smrti Muhammeda a.s. islamsko carstvo se
prostiralo od Pirineja naZapa&t do Kine na istoku. Izvorni islam propa-
gira stav da u vjeri nema prisile i to je eksplicitan stav u sveukupnoj his-
toriji islama. Odrlavanje komlijskih veza i tolerancija spram drugih
svjetonazoraje takocler izridit stav, a tu su i isticanje zajednidkog porijekla
i pripadanje ljudskoj zajednici, jedinstvenom svijetu za sobe, te insisti-
ranje na kontinutetu Objave, Sto daje i osnovna obiljeZja umme (sljedbenika
Kur'ana) i utvrcluje nepromjenjljiva pravila njenog pona5anja. U ovom radu
se istide i veliki doprinos kojeg je upravo pojava Objave islama dala ljud-
skom rodu, pa se moZe slobodno re6i daje to bila povijesna prekretnica
podetka novog doba pozratog kao humanizam i renesansa, odnosno doba
prosvjetiteljstva i Sirokograzmahau razvoju nauke i tehnike.
DrZeii se prvog stava Objave:"Udi u ime Gospodara!" (Kur'an,
sura XCIX, 1)z poslanik Muhammed (uz njegovo ime ide i oznaka a.s. -
Sto je skraienica od izraza "alejhi selam" * Sto u prevodu sa arapskog
jezika znadi "neka je mir i spas na njega", a I uz imena svih drugih
poslanika ide taj dodatak ) istide daje "nauka izgubljeno blago muslimana
i trebaju je uzeti gdje god je nadu".
7 Kur'an, XCIX, l- Rimski broj ozradava broj sure (tematske cjeline, kakvih ima ukupno
114 u Kur'anu, a drugi broj oznadava broj ajeta, znaka, redenice, dijela sure koji su
arapskim brojevima numerirani i u originalu i u prijevodimaznaletlanarazne jezike
svijeta). U ovoj knjizije koriSten prijevod znadenlan4 bosanskijezik (prevod: Besim
Korkut) - nedefinirana godina izdanja. U daljem tekstu 6e u zagradi biti samo oznaden
broj sure i ajeta.
17
r
Bosna, islam - BoSnjaci
U to vrijeme je autentidnost Poruke zrallla snagom istinske okrenu-
tosti vjeri i principima koje ona postavlja, a pona5anje muslimana je bilo
uskladeno sa tim principima, Sto je dovelo do procvata i nauke i tehnike.
I sada5nja zapadna civllizaclja ima veliki dug prema tom razdoblju. U
savremenoj historiografiji taj se period jednostavno preskade, a, Sto je jo5
Zalosnije, ni savremeni muslimani iz tog perioda ne izvlade dovoljno
pravih i djelotvomih pouka.
U pukom oponaSanju (nekritidkom) Zapada gube se autentidne vri-
jednosti islamskog poimanja zbilje, Sto je jo5 uvijek neistraZeno polje, bez
obzirana brojne pokuiaje promi5ljanja, a to je za kultumo-povijesnu zbilju
cijelog dovjedanstva neizmjerun gubitak. S druge strane, pod firmom
odbrane islama, ditave skupine u5andene u dogmatske Skole i pravce, kao
otpor prema europeizaciji ili amerikanizaciji muslirnana razvijaju
teokratsko druStvo u kojem se i nauka proglaiava zasatanizaciju i time se
sprjedava nj en razmah.8
Time muslimani i sdmi doprinose stvaranju lo5e slike i stereotipne
predstave i time i odbojnog stava spram islamb. Dinastidke diktature,
nepismenost, siroma5tvo velikog broja muslimana u svijetu, medusobni
sukobi i krvavi ratovi i teroristidki napadi, previranja izmedu okamenji-
vanja Tradicije i poku5aji njenog tumadenja u svakom pojedinadnom vre-
menu su odlika razjedinjenog ummeta na podetku XXI stoljeda. Bez
stvarnog uticaja u svjetskoj politici, mada u ukupnom stanovniStr,u Zemlje
participiraju sa preko jednom Sestinom stanovni5tva, sa velikim de-
mografskim potencijalima, muslimani poku5avaju da nadu svoje mjesto.
To je pra6eno krvavim posljedicama, nedostatkom zvanidne i prihvatljive
strategije i to desto dovodi do odajnidkih poteza u traganju za izgubljenim
pobjednidkim identitetom. Aktuelno stanje u islamskom svijetu je ipak,
na svu sredu, takvo da je daleko od kritidne 1918. godine kada nijedna is-
lamska drLavanije bila nezavisna, a unutarnja snaga islama omogudava da
se i u stanju evidentne dekadencije islam ipak - Siri. Preporoditeljski duh
koji se lroz cijelu historiju islama prepoznaje, po rijedima jednog od istin-
skih boraca za islamski preporod- Boinjaka Huseina Dozee, vidljiv je kako
Murad Hofman: Islam kao altemativa, Bemust, Sarajevo, 1996., vidjeti dio "Religija i
nauka" str. 59-73.
Husein Eozo: Prepreke na ptttu islamske da'we, Takvim za 1997. godinu, Rijaset islam-
ske zajednice, Sarajevo, 1996., str. 213. Husein Dozo (1912- 1982.) je markantna fi-
gura islamskog preporoditeljskog talasa u BiH u XX stolje6u. O modernim
obnoviteljskim nagovje5tajima i dilemama uloge muslimana i tre6em mileni;ju inspira-
tivna studija Murad Wilfried Hofmann: Islam 2000, El- Kalem, Sarajevo, 2003., pose-
bno poglavlje ,,lslam i Zapad: drugo sudeljavanje" str. 37- 53.
18
Bosna,' islam - Boinjaci
u svakom vremenu, pa dak i u wijeme najZe5deg dogmatiziranja islamske
misli. Husein Eozo navodi djeh Satibije iz 1388. godine, Ibni Temije iz
1327. godine, Ibnul Kajjima Dlevzlje iz 1350. godine, a medu savre-
menicima DZemaluddina el-Afganij a, S ej ha Muhammeda Abduhu, Re5ida
Rida, Abdurrahmana el-Kewakibija, Sejha Meragija, Sejha Seltuta i
drugih. To je gotovo potvrdena zakonitost vezana za vanvremensko isija-
vanje poruke islamske civilizacije, koja neovisno od sljedbenika, nalazi
izvore novih podsticajanarazliditim stranama svijeta koji odraZavaju sv-
jeZinu izvorne poruke. Zato islam i nije eksluzivno pravo samo jednog
naroda, jer samo jednom narodu i nije upu6en. Dakle, ne postoji dekaden-
cija islama, nego postoji dekadentnost u primjeni njegovih postulata i nji-
hovog ditanja i razumijevanja u konkretnim vremenima.
U vrijeme podetka dekadencije primjene najavljene padom musli-
manske Spanije i ruSenjem Bagdada, islam svojom unutarnjom snagom
,rlazinadruga vrata Evrope nadirudi sa Osmanlijama na Balkansko polu-
ostrvo i zaustavljaju6i se tek kod Beda. Tu se Bo5njaci pojavljuju kao pri-
jemdiv materijal koji kroz "bo5njadki genij"l0 podinju ba5tiniti i islamsku
civilizaciju kao nuZnost svoje i fizidke i duhovne opstojnosti' Susretanja
Bo5njaka sa islamom su nesumnjivo bila i mnogo ranije od granidnog da-
tuma 1463. godine, kada je Bosna do5la pod vlast Osmanlijskog carstva.
Kroz rad se posebnapaLnjaposvedujejoijednom fenomenu, a toje
da kojim sludajem nije doSlo do prihvatanja islama i njegovog dolaska na
ovo podrudje, Bosna bi nestala u razjedinjenosti svojih vladara i apetita
susjeda. Dakle, vladajuie teorije koje su nastale na osnovu rimskih
(vatikanskih) izvora o tome daje jedno staro kraljevstvo "Saptom palo" je
i pranje vlastite savjesti, jer su vapaji za pomoi Bosni, upuieni iz Bosne,
ostali samo na moralnoj podr5ci. Istovremeno, Osmanlije su dugo vre-
mena ranije do5li u Bosnu i sinkretizacija kultura je vidljiva i na nad-
grobnim spomenicima iz Rogatice, gdje se uz bogumilske simbole
poj avljuju i muslimanska obiljeZja.
U svom radu nagla5avam jedan elemenat, takoder nedovoljno is-
rraien, ako se izuzme Hi5am Dlaittt koji ukazuje na njega, da se islam
to Izraz kojeg koristi dr Esad Zgodit Gradanska Bosna, DOO "Ritam" Tuzla' 1996.
str. 140. U ovome radu se taj izraz uzima ne kao oblik neke nove balkanske mitomanije,
nego kao alegorijski opis stanja duha koji i u nekim najtezim sudbinskim situacijama na-
laziizlaz. O,,kolektiwom geniju" vidjeti i zanimljilu studiju James Surowiecki: Mu-
drost masa, Profil intemati onal, Zagreb, 2007 .
tt HiSam DZait: Ewopa i islam, Starje5instvo lZRiH, Sarajevo, 1989.
19
T
Bosna, islam - BoSnjaci
pojavljuje u jednoj povijesnoj misiji objedinjavanja kultura, odnosno bait-
injenja dometa kulture i Mesopotamije, Babilona, Persije, Egipta, Kine, In-
dije, stare Grdke, dime u ljudsko povijesno pamienje vraia te kulture i na
njihovim osnovama omoguiava dalji prodor ljudskog znanja. To je ele-
menat koji se (namjemo) zaobilazi i koji i kod neprijatelja islama, ali i
kod dogmatske struje u samom islamu biva zanemaren. Da li treba
posebno nagla5avati dinjenicu koju istide Akbar S. Ahmed da je povezi-
vanje svjetova i pribliZavanje ideji dovjedanstva vidljivo na svakom ko-
raku i kroz Livot istaknutih pojedinca iz historije islama. Tako je Ibn
Haldun, otac sociologije, Zivio i radio u Sjevernoj Africi i Spaniji, a umro
u Kairu. Na kraju osmog stolje6a izgledalo je da islam postaje cjelokupna
ljudska zajednica: Arapi su se iskrcali u Spaniji, osvojili Sind na rijeci
Indus, osvojili historijsku tvrdavu Darbent koja je bila kljud za vrata
Kavkaza.
Pred najezdom Mongola izgledalo je da ie sa ruSenjem Abasidskog
carstva i Bagdada nestati islama, ali onda se dogodio preokret i Mongoli
primaju islam. Oni su islamu udahnuli novu svjeZinu i poruku islama poni-
jeli sa sobom u srce Rusije i nazad sa sobom u Kinu.
Dva stolje6a nakon pada Bagdada, Mehmed el Fatih je osvojio Kon-
stantinopolj, drevno sredi5te hri5ianswa i srce Svetog Rima. U iduiem stol-
je6u Babarje osvojio Delhi i uspostavio islamsko Mogulsko carstvo u Indiji.
lza koji znadi gubitak podsticajne energije izazvanog ne-
pada,
dosljednostima u primjeni osnovnih principa koji islam stavljaju iznad
puke religije , dolazi na drugim mjestima na planeti Zemlji do bujanja is-
lama koji nalazi pritajenu energiju u skupinama drugih naroda. To
dokazuje i tezu da islam nije eksluzivni arapski model, te da u sebi sadrZi
ideju dovjedanstva, Sto takoder dokazuje i prapodetni princip BoZije Ob-
jave, kao bitni povijesni kontinuitet dovjekovog bitisary'a naZemlji. Prema
podacima Organizacije islamske konferencije (OIC-a) u svijetu je na
podetku XXI stoljeda bilo milijardui290 miliona muslimana.
Uprkos krsta5kim ratovima i stalnoj teZnji da se podstidu unutaris-
lamski ratovi, kao i velikog broja medudrZavnih i frakcijskih borbi, te
borbi za vlast unutar samih islamskih druStava, na podetku XXI stoljeda je
jasno u svijetu je islam prisutan na svim naseljenim mjestima zemaljske
da
kugle i da ne postoje geografske, ali ni civilizacijske granice koje bi oz-
nadile katastrofidnost "sukoba civilizacija". Prije bi se moglo govoriti o
,,sukobu fundamentalizama," Sto ispravno primjeiuje u naslor,u svoje kn-
20
Bosna, islam - Bo5njaci
jige TariqAli. Pored religijskih fundamentalizama sve se de56e govori i o
sekularnom fundamentalizmu. Sukobi ta dva fundamentalizma obil-
jeLav aju savremeno doba. I 2
Upravo zahvaljujuii vanvremenskoj dimenziji poruke koja se stalno
isijava u svom samostalnom kontinuitetu,pronalazeli onu zatomljenu kul-
turno-povijesnu energiju, koja u su5tini znadi progresivni napredak ljudske
civilizacije, islam opstaje i Siri se. Ideolo5ki predloZak on ima u svim za-
jednicama ljudi kroz prisutne univerzalne etidke vrijednosti (zadrlane u
tim narodima kao dio po wemenskom redoslijedu ranijih, opet, BoZijih
Objava). Zar onda treba da dudi prijelaz (mnogi kaZu umjesto "pnjelaz"
- "powatak") u islam vrhunskih svjetskih naudnika, sportista, m:uziEara,
knjiZevnika, pa i astronauta i istraiivada raznlh profila? Bez ikakve ide-
ologije, to je povratak ideji ljudske zajednice kao cjeline. I sa tako glob-
aliziraju6im pristupom islam je realno jedina alternativa kapitalistidkoj
("liberalnoj") globalizaciji kao osnovnoill trendu podetka tredeg milenija.
1.2. Kako se ljudi mogu (konaino) pronadi kao jedinstvena
zajednica?
iinjenica je da danas preko pedeset (drZavotvornih) nacija u svijetu
ba5tini cjeloviti kulturno-povijesni trag islama, kao bitan faktor samobit-
nosti svoga nacionalnog biia, samo potwduje teoriju da se i u islamu dov-
jedanstvo moZe nadi oslobodeno svih otudenih ideoloSkih zastranjivanja i
tz Tariq Ali: The Clash of Fundamentalisms: Crusades, Jihads and Modemity, Verso,
London 2003.
"U tipologiji fundamentalizama susredemo se i sa sekularnim fundarnentalizmom.
Potonji brani temelje svjetovnosti na manosti i razumu postavljene, te promidu odva-
janje religije u privatnu sferu dru5tva i privatnost svakoga pojedinca. Taj sekulami
fundamentalizam, pretvoren u svjetovnu religiju, izaziva svekolike religijske funda-
mentalizme. Dogarlanja na globalnoj razini imajuobrise >globalnogarata<< dvaju fun-
damentalizama koji bi svaki na svoj nadin htio afirmirati vlastitu istinu.
Sekularizam kao dijete novovjekovlja spada, dakle, u naprednjadku sastavnicu ili u
kontekst refleksivne modemizacije, ali ta ista naprednjadka sastavnica i u liberalizmu
kao ideologiji potpore sekularizmu vodi zastranama i iskljudivosti. " An<lelko Milar-
dovi6: Sekulami fundamentalizam, dnevni list"Vjesnik Zagreb od 29.03.2007.
http://www.vjesnik.hr/html/2007l03l29lClanak.asp?r:sta&c:2 (posjeta 20.09.2007 .)
Stuart Sim (Svijet fundamentalizma,Planetopija, Zagteb 2006.) govori o religijskom,
trZi5nom, politidkom, nacionalistidkom i o fundamentalizmu uopde smatrajudi ih sve,
Sto je ispravno, mradnim dogmama novog doba. Ova napomena je samo uputa di-
taocu koji Zeli da se Sire bavi temom fundamertalizmazakoju se nakon 200L godine
vezuje najdeSie pridodati nastavak "islanrski."
21
Bosna, islam - BoSnjaci
pribliZavanj e odgovomoj i obj edinjenoj zajednici. Problemi savremenog
dovjedanstva se ne mogu posmatrati izdvojeno, ni po nacionalnom ni po
drZavnom principu, jer su oslobodeni atomi iz iernobila, da samo pomen-
emo jedan sludaj, pokazali da nekontrolirano i neodgovorno kori5ienje
nauke, ne poznaju granice i daje sa neodgovorno5du najednom mjestu
ugroZena cijela ljudska zajednica. To se u ekologiji pojavljuje kao pri-
mami zadatak spoznaje. Tako je i agresija na BiH shva6ena, sa izvjesnim
zaka5njenjem, kao opasnost zamk u Sirem regionu.
Ove uvodne napomene su neophodne da bi se shvatilo da je tlazak
Bo5njaka u kulturno-povijesni krug islama bio jedan normalan proces koji
je sa dinom forrnalnog prelaska (ili potvrctivanja ved ranijoj pripadnosti)
"bir ugurden" kod Jajca, ali i na drugim mjestima u srednjovjekovnoj
bosanskoj drlavi, po svojim izvori5nim vrijednostima sa "prologom na
nebu'., bio i svojevrsna pripremazadogadaje koji 6e se u bududnosti (pola
milenija poslije) odigrpti upravo na ovom prostoru. Osobitost Boinjaka
se odrZala upravo u islamu, a b ez te osobitos ti i baitinj enj a kulturno-povi-
jesnih elemenata Bosne i njihovog razvojakroz stoljeda, odito je ne bi bilo
ni kasnije Bosne, a Bo5njaci bi se vremenom jednostavno stopili (ili i fiz-
idki ,,istopili") kroz asimilatorska nastojanja netolerantnih susjeda Bosne.
Bosna i Hercegovina je na pragu XXI stoljeia postala paradigma
preispitivanja humanistidkih vrij ednosti dovj edanstva u cj elini, probni
kamen propitivanja humanistidkih i antifa5istidkih dometa dovjedanstva,
probni kamen budenja zajednice muslimana (izvorne umme) u svijetu.
Skloni srno tvrdnji koju dokazujemo kroz ovaj rad, da je to prilagodavanje
vremenu i vladaju6im modalitetima i odnosu univerzalne ideje ljudske za-
jednice i vladajuieg oblika organiziranja nacije i nacionalnih drZava, up-
ravo izraleno i na primjeru BiH i Bo5njaka.
Zato je pitanje nacionalnog odredenja Bo5njaka i snaZno afirmiranje
ideje bo5njaitva proizvod i nametnutog sukoba, agresije i powatka povi-
jesnog pamienja izral,enog kroz snaZni otpor agresiji, ali i pragmatidno
provodenje univerzalne ideje dovjedanstva i borbe za goli opstanak. Sa
takvim iskuSenjem Bo5njaci su u svojoj historiji prvi put suodeni i njihov
odgovor je i proistekao na praktidnoj ravni: Da se kroz borbu reafirmira
ono Sto je su5tina bo5njadkog genija koji se odrLava kroz historiju na pre-
poznatljiv i osoben nadin. Na pojavnoj ravni agresije to se odraZavalo
dra#idno kroz uni5tenje svih kulturno-povijesnih tragova Bo5njaka, sve
do poku5aja i njihovog fizidkog uni5tenja kao naroda i definitivno poti-
ranj e povij esno-kulturnih po sebnost i i znakov a identifi kacij e.
22
Bosna, islam - Bo5njaci
Sama dinjenica da su dosada5nje historije Bosne i Hercegovine
pisane uglavnom izvan Bosne i Hercegovine, dovoljno govori sama po
sebi. U tipiziranim enciklopedijama period Osmanlijske vladavine u Bosni
i Hercegovini je tretiran kao period mradnjastva i totalne dekadencije.
Medutim, priljeZnost u unistavanju tragova te kulture dovoljno govori da
su ideolozi velikodrZavnih projekata u kontinuitetu itekako znali dauzeti
(nasilno ili asimilacijom) Bosnjacima islamsku komponentu, znadi jed-
nostarrno pre6i i granidni prag na putu njihovog potpunog uni5tenja.
Socijalizam je u svom podetnom zamahu kao revolucionama komu-
nistidka ideologija stavio sebi za cilj ukidanje vjere, odnosno religije, a
pokazuje se, ne samo na primjeru Bosne i Hercegovine' nego i drugih
biv5ih socijalistidkih drLava, da se u toj svojoj odrednici potvr<livao prije
svega kao antiislamski pokret. Naime, dok se kod drugih religija samo din
pripadnosti vjeri odituje obrednim karakteristikama i formalnim pris-
ustvom, dotle iskorjenj ivanj e islama predstavlja obezlidavanje dovjeka
koji vjeruje i kao krajnji rezritatima potpuni nedostatak identifikacijskih
karakteristika. Vjera u Boga se pojavljuje kao jedan od bitnih elemenata
koji najdublje i najtrajnije prodire u kulturno biie i pojedinca i zajednice
i zato se, u najlirem smislu, rijed islam moZe identificirati i sa pojmovnim
znadenj em rij edi kultura.
Naravno, pod razumijevanjem rijedi ,,islam" se podtazutnijeva stvar-
aladki princip njegovanja pojedinca i zajednice (umme) ili, kako to kal,e
akademik Muhamed Filipovi6, "Islam shvatam kao topos, utemeljenje
jedne tradicije u kojoj ja svoje bi6e razumijem i ukljudujem u se. Ko
iskljuduje tu toponomidnu dimenziju islama, mene iskljuduje. Ja ne mogu
biti dovjek na opii nadin." Akademik Filipovid istide i sljedede: ,,Islam
nije ni u najmanjoj mjeri izmijenio nas izvorni identitet, kao sto to nije
udinio ni sa jednim narodom koji ga je prihvatio, te su Perzijanci ostali
isti kao i ranije, kao sto su to ostali i seldZudki Turci ili bilo koji drugi
narod koji je prihvatio islam, ali ga je obogatio i osnaZio implicitni mul-
tilateralizam koji je u islamu i njegovoj toleranciji prema drugim vjerama
i drugadijim ljudima uopde, na5ao snaZnu potpos."l3
Ftttp-"e ld..titet Bo3njaka, http://www.rijaset.netimuallim/muallim
" M"h.t""d
%20br%205151-57.pdf. (posjeta 10.09.2006.). O znadaju islama u formiranju identi-
teta bosanskih Muslimana je pisala i Cornelia Sorabji: Muslim Identity and Islamic
Faith in Socialist Sarajevo (doktorska tezana Univerzitetu u Cambridge, 1989.) cit.
prema Tone Bringa: Biti musliman na boseurski nadin, Dani, Sarajevo, 1997., dijelovi
,,Muslimanski Europljani" i ,,Jugoslaven" i Musliman str. l8- 23.
23
Bosna, islam - BoSnjaci
To dwsto utemeljenje u biiu muslimana cijelog svijeta je pripadnost
osobitom pogledu na svijet. Ta posebnost ili to "drugo" na udaru je svih
nosilaca netolerancije koji se osje6aju s pravom ugroZeni, jer sa islamom
(u njegovom izvornom obliku) nestaje netoleracije, multikultura je ne5to
Sto islarn podrazumijeva i podstide i nesebidno tom procesu multikulture,
ili istinski veieg broja kultura u pravom smislu te rijedi, daruje svoje pro-
dukte podstidudi integrativne procese. Zar i nije multikulturnoj zajednici
i biv3e Jugoslavije i Bosne i Hercegovine upravo toj multikultumosti dari-
vano od strane muslimana najvi5e i najnesebidnije,bez ikakvog uvjeto-
vanja? S druge strane, oni su od strane uskogrudog nacionalizma uvijek
smatrani tudim elementom i smetnjom svakorn historijskom teritorijal-
nom razgranidenju.
Obrazacje ustanovljen jo5 u islamskoj Spaniji i nije promijenjen ni
prilikom formiranja prve jugoslavenske drZave.Tada je na pitanje postavlje-
no iz hrvatske delegacije Staurdditi sa muslirnanima, srpski predstavnik Sto-
jan Proti6 iznio efikasnu formulu da treba da "se vrate u veru svojih predaka.
Oni koji to ne6e trebaju biti posedeni, kako smo to ranije udinili u Srbiji."
Takvim razmiSljanjima se pridruZuju brojni srpski intelektualci, pa i
sve5tenici, a o politidarima da i ne govorimo. Tako ie Drago5 Kalaji6 mus-
limane u biv5oj Jugoslaviji okarakterizirati kao "Kvazi Arapi protiv Evro-
pljana", Jovan Ra5kovid ie govoriti o etnokarakterima: edipovcima i
kastratima, Dragan Tanaskovii ie elaborirati pitanja nacije i vjere varira-
juii kod muslimana malo i veliko slovo M, a Miroijub Jefti6 ie optuZiti
muslimane da "nastojeii osvojiti svet muslimani koriste radanja, gradnju
dLamija i pritisak na ne-muslimare." Naravno, sve do najnovijih napada
o "bijeloj al - Kaidi" i zlodinima koji su udinjeni u agresiji na BiH protiv
Bo5njaka kao "doprinosu civilizaciji" i "preventivnom vizionarskom
djelovanju". Da je u takvom pristupu prisutan kontinuitet pokazuje i
prisutni animozitet prema svemu Sto je muslimansko, a dLamije i vjerski
objekti su na udaru kao simboli i kao osobenost muslimana.
Tako u izjavi Mojsij aZelevihpravoslal'nog igumana s podetka XIX
stoljeda nalazirno'. "Nove dZamije da se ne grade, a stare da se zabatale."
Ili u Njego5evoj izjavi: "Od medeta i turske dZamije napravismo prokletu
gomilu, neka stoji za uklin narodu."l4
ra O odnosu SPC u agresiji na BiH i ratovima na prostoru bivie SFRI vidjeti i Milorad To-
mani6: Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Medijska knjiZara Krug, Beograd, 2001., a o
sruienim i o5te6enim muslimanskim vjerskim objektima pogledati Muharem Omerdii:
Prilozi izudavanju genocida nad Bo5njacima (1992-1995), Rijaset IZBIH i Kalem,
24
Bosna, islam - BoSniaci
1.3. DZamije-svemirski simboli i putokazi
Muslimanskazajednicaod samog svog formiranja ima stalnu pohebu
zaizgradnjom dZamija. One sa svojom toplom arhitekturom i polukruZnim
kubetima i munarama, pretedama svemirskih raketa koje strijeme ka nebu,
za sve muslimane svijeta predstavljaju mnogo vi5e od obredno-vjerskih
mjesta. One su sjedi5te dLemata, specifidne i islamu svojstvene besklasne
zajednice koja i danas predstavlja specifidnu zajednicu koja omogudava
ljudsku komunikaciju, ali i razmjenu informacija iz svih domena Livota.
DZamija u nekom mjestu, bilo da se radi o eikagu, Nju Delhiju, Istam-
bulu ili kineskom gradu, ali i Fodi i Bijeljini ili Sarajew, simbolizira posto-
janje muslimana i predstavlja sigurno utodi3te za sve muslimane svijeta.
DZamije su u svom izvomom smislu bile i prvi i najvaZniji objekti
udenja, to su bile udionice, sastajali5ta mudrih i preno5enja znanja.Zato se
sa velikom silinom agresori na BiH u cijelom trajanju agresije obradu-
navaju sa dZamijama i mesdZidima. Nestanak dLamljauUZicu, Beogradu,
NiSu, nakon takozvanih srpskih ustanaka, oznadio je fizidki nestanak mus-
limana iz tih mjesta. A dZamije u BiH sa svojom arhitekturom, izborom
mjesta za gradnju su jedan od prepoznatljivih simbola Bosne. Saretta
dZamija u Fodi (AladZa), Ferhad - pa5ina dlamija u Banjoj Luci (Fer-
hadija) su samo neki od najpoznatijih svetih mjesta od preko 1.000 koliko
ih je u posljednjoj agresiji na BiH potpuno uni5teno ili o5tedeno. U
dugorodnoj projekciji agresije taj din je trebao da uni5ti simbole prepoz-
navanja identiteta Bo5njaka u tim mjestima.
Logidan je zakljudak koji se izvodi iz takvog odnosa jeste da je
prisutna stalna satanizacija Boinjaka, njihovo tretiranje kao niZe civi-
liziranih ljudi, te da je Bo3njake mogude evropeizirati, ali samo sa sus-
jedima * koji ie biti ili mentori ili duvari - policajci. Drugim rijedima, da
bi se i Bo5njaci evropeizirali rnoraju da se ogole iizvana i iznutra, kako
bi odi56eni od sebe samih (islama, prije svega) bili spremni da udu u evrop-
Sarajevo, 1999.; Ismet Grbo: Ogledalo nasilja: Stradanje sakralnih objekata u BiH 1992-
1996. na prostoru koji kontrotira Armija BiH, SDA-Centrala Sarajevo, Centar za ana-
litiku, dokumentaciju i kornuniciranje sjavno56u, Sarajevo, 1997. O ponaianju spram
vjerskih objekata i grobalja bosanskih muslimana u wijeme Austro - Ugarske u: Bo-
Snjadki memoran<lurn (ur. Salko eampara), Ajsela, Sarajevo, 1999. upuien Benjaminu
Kalayru (1900.) i caru Franji Josipu (1901.). Tu su istaknuti brojni primjeri otimanja va-
kufa, ruienja dLamija,poravnavanja mezaretlja, vrijedanja muslimana i njihovih sveti-
nja u Skolskim udZbenicima itd. u prvih dvadeset godina Austro - Ugarske vlasti-
Bosna, islam - BoSnjaci
sko odijelo i nadin pona5anja. Ukoliko neie da ostanu Kvazi Arapi, po-
turice, a kao takvi ne pristaju nikako vladajudem "evropocentridnom
kalupu".
Taj stalni poku5aj tutorstva nad Boinjacima i poku5aji da ih se udalji
od njihove vlastitosti, toposa njihovog bi(,a, nailazili su uvijek i na
otvorenu i prikrivenu pobunu Bo5njaka.
Na planu kulture Bo5njaci se ne trebaju stidjeti niti svojih susjeda
niti Evrope. Tako je Sarajevo dobilo vodovod 378 godina prije Beda i 148
godina prije Londonals. Kroz rad be dokazuje teza da se iza foskule o
bosanskom plemsfiu (koje je direktni nastavljad srednjovjekovnog bosan-
skog plemstva) kao lezihljeboviiima, gotovanima i razvratricima (kakva
je predstava, uglavnom, vladala u historiografiji, ali i populamoj litera-
turi, ukljudujuii i TV serije pred samu agresiju) krije prida o visokim
dometima tog plemsfva na svim poljima djelovanja. To plemstvo je uz nje-
govanje bosanske pismenosti kroz bosandicu ili begovicu, kako se, neri-
jetko, nazivalo pismo iirilidne glagoljice, naudilo i turski jezik i arapski i
perzijski. Ozbiljne naudne studije, podev5i od Safvet bega Ba5agiia, is-
tidu preko 400 Bo5njaka koji su na Osmanlijskom dvoru do5li do visokih
poloZaja ili su bili istaknuti mislioci i naudnici.
Njeguju6i bosanski jezik, za kojeg svi poznati strudnjaci iz ove
oblasti kaLu daje najljep5i medu slavenskim jezicima, oni su iznjedrili i
pismo arebicu. To je takoder jedna disidentska vertikala Bosne i neuni5-
tivosti boSnjadkog genija koji je bosansku rijed za5titio i arapskim pis-
mom. I to je Stitilo bosansku rijed i od zaborava koji je, dini se, najve6i
neprijatelj cijelog ljudskog roda, pa time i Bo5njaka.
Boinjaci pi5u i na turskom jeziku, prevode s originala persijske pjes-
nike, a narodno blago Bosne i BoSnjaka kroz junadke pjesme, balade, sev-
dalinke, ilahije i kaside duva nepregledno bogatstvo mudrosti, tanahnih
osjeianja koja su samo mogla nastati u narodu koji je kroz stoljeda aku-
mulirao i briZljivo duvao mudrost i prefinjenu osjecajnost.
Ti pisani tragovi kulture Bo5njaka nose u sebi islamsku dimenziju,
kao vjedno preispitivanje odgovornosti pona3anja, stida kao vrline onih
koji imaju odgovomost spram sebe i drugih i koji vjeruju u Stvoritelja i
samo se Njega boje.
ts Sire vidjeti u knjizi Noel Malcom: Povijest Bosne, Erasmus Gilda, Novo Liber, Dani,
Zagreb-Sarajevo, I 995.
26
Bosna, islam - Bo5njaci
Kroz ovu knjigu nagla5eni su samo neki od istaknutih Bo5njaka koji
u velikom Osmanlijskom carstvu predstavljaju stvarala5ke gromade' Svi
se oni, redom, ne odridu svog zavidaja i bosanskog porijekla i najde56e uz
svoje ime dodaju i jasnu pripadnost zemlji Bosni. Pored velikog dopri-
nosa kojeg su ostvarili u oblasti kulture (kao pjesnici, prevodioci, his-
toridari, filozofi, graditelji) BoSnjaci se pojavljuju i kao veliki drZavnici i
vojskovode. Bosna s ponosom u realnom i potpunom historijskom osv-
jetljavanju treba u svojoj historiji zablljeLiti da su u vrijeme vladavanine
svojevremeno najveie svjetske drZave i najmo6nije vojne sile - Osmanli-
jskog carstva, Bo5njaci imali tri velika vezira u Stambolu, devet vezita,
deset vezira sa tri tuga, desetine namjesnika, te generala i admirala u os-
manlijskoj vojsci. iesto je bo5njadka vojska bila udama pesnica Carstva
u ratnim pohodima i odbranama, a to je, naravno, proizvodilo i svoje i
dobre i lo5e strane.
Nadolaze6e vrijeme dekadencije, u koje je zapalo Osmanlijsko
carstvo i cijeli islamski svijet, te gradanske revolucije u Evropi i
proizvoclenje novog svjetskog poretka, kojeg je diktirao nagli prodor
tehnidkih inovacija i naudnih otkri6a, za Bosnu i Bo3njake su, takoder,
djelovali razarajute. Nacionalno profiliranje u susjednim zemljama i us-
postavljanje jakih nacionalnih drZava i monarhija za Bosnu je znadilo pri-
jetnju prekida sa tradicijom, a kao driavajo5 se nije bila profilirala i
politidki osamostalila niti bila dovoljno jaka da bi mogla dazatzme mjesto
u Carstvu koje se uruSavalo iznutra.
Veliko je pitanje da li je bilo i moguinosti za takvo Sta, imaju6i u
vidu da je poslije pokreta, pod vodstvom Husein kapetana Garda5deviia,
do5lo do grubog sprjedavanja bilo kakvog autonomnog organiziranja'
Svaka neposlu5nost prema Porti je kainjavana drastidno, o demu govore
i misije - prvo Dlelalija pa5e, a posebno primijenjene drakonske mjere
Omer pa5e Latasa. Tako se podelo kruniti i osipati bosansko plemstvo, a
dolazakAustro-Ugarske je taj proces sarno ubrzao. Jedini odgovor koji je
mogao biti udinkovit je bilo vlastito samopronalalenje i odbrana samo-
bitnosti kroz apstinenciju prema novoj kulturi.
Zato vrijeme, sredinom XIX stoljeia, pod jakim uticajem iz Hrvatske
i Srbije, bosanski pravoslavci i katolici se podinju profilirati nacionalno
kao Srbi i Hrvati. Muslimanima Bosne je u tom trenutku (napu5tenih i his-
torijskoj vjetrometini prepuitenih od Osmanlija koji su imali dovoljno i
vlastitih problema) preostala vjera i zemlja Bosna kao jedini Evrsti oslonci
i elementi identifikacij e. Drleti se te samobitnosti kroz vjeru i tlo, u kul-
27
Bosna, t-tdtn - BoSnjaci
turnom pogledu se formiraju i kulturne institucije koje zadrLavaju upravu
tu osobitost. Tako je protekla bez velikog odjeka i Kalayeva ideja o in-
terkonfesionalnom bo5nja5fi.u, ali i vizionarska aktivnost Mehmed bega
Ljubuiaka i Safvet beg BaSagiia sa "Bo5njakom" koja je bila na istom
tragu, ali sa jakim upori5tem u tradiciji Bosne.
Na kulturnom planu od "Naprednog Muslimana" preko dasopisa
"Behi/', kulturno-prosvjetnog potpomog dru5tva'oGajret"o do I 908. go-
dine je formirano i,ak 129 razliditih druStava sa muslimanskim obiljeZ-
jem. To je bilo vrijeme kada islamske zemlje doZivljavaju najve6i pad i
kod mnogih muslimana u svijetu jedino je vezanost za vjeru bila
moguinost kakvog-takvog opstanka. To govori o snazi vjere i njenom kul-
tumo-povijesnom utemeljenju u pojedince i skupine, a i na primjeru Bosne
i Hercegovine, imaju6i u vidu okruZenje koje je permanentno manje ili
vi5e negativno raspoloZeno prema svemu Sto je islamsko.l6
I dok jedni autori smatraju da je proma5ena historijska Sansa za na-
cionalno profiliranje u tom periodu, u ovom radu se dokazuje da je taj pe-
riod moZda bio i presudni da se zadrLi ideja bo5nja5tva i Bosne upravo
kroz njihovo odrZavanje u tradiciji i u okrilju muslimanske osobenosti. To
je bio teZak period, ali i kasniji dogadaji potvrduju da je akumulirano do-
voljno unutarnje snage za jo5 gore dogatlaje i veia isku5enja za Bosnu i
Bo5njake. Jer, u kasnijem periodu, nakon Prvog svjetskog rata, BoSn-
jacima se poku5avaju uzeti i jedina dva uporiSna elementa koja su njihova:
vjera iffo. Agrarne refonne i prve Jugoslavije, a i one socijalistidke,6e
najviSdrpogoditi bosanske muslimane, a plemstvo koje je joS uvijek nakon
dolaska Austro - Ugarske egzistiralo i bilo pokretadki faktor u narodu - ie
kroz proces razvla56ivanja jednostavno nestati sa historijske pozomice.
Prvi proces uzimanja tla je drastidno izwien kroz prvu Jugoslaviju, a drugi
proces izvodenja muslimana izvjerc, kao najdvrSdeg oslonca, se de5avao
drastidnije sa takozvanom socijalistidkom revolucijom.
Ateizacija i pauperizacija muslimanskog stanovni5wa, uz etiketiranje
da su bili na strani neprijatelja (Nijemaca, usta5a, domoborana, te pripadnici
muslirnanske milicije) fonnirala je stereotipnu sintagmu da muslimani znaju
ko nisu, a ne znaju ko jesu. Pre<len je dug i mukotrpan put, luztrajni osjedaj
priwZenosti pripadanja kako ummetu, tako i ljudskoj zajednici kao cjelini,
osjedaj koji je u svojoj su5tini anacionalan u smislu poimanja nacije gradan-
ta Sire pcrgledati u Atif Purivatra i Muhamed HadLijahit ABC Muslimana, Muslimanska
biblioteka, Sarajevo, 1 990.
28
8osna, islam - Bo5njaci
skog doba, osje6aj koji je i na podetku tredeg milenija snaZno prisutrhn medu
Bo5njacima i koji se potwdio i u toku agresije. t,
Konadno priznavanje muslimana kao nacije sa velikim slovom "M"
je izraz dugogodi3nje borbe zapriznavanje osobitosti. To prizranje se za-
delo na zasjedanju ZA\,rNOBiH-a i potwdeno na zasjedanju AVNOJ-a, a
sim din priznavanjaje praktidno obavljen 1968. godine u sklopu rasprava
u Savezu komunista Jugoslavijri i zaokruZen sa amandmanima na Ustav
SFRI 1971. godine. Priznavanje se desilo u vrijeme previranja u socijal-
istidkoj Jugoslaviji i bilo je pra6eno neubiEajenim ustupcima spram jakog
i hrvatskog i srpskog protivljenja. Jedan od ustupaka je i u samom nazil'u
nacije, jer zarczlikuod svih drugih nacija u svijetu nije imalo u sebi teri-
torijalni elemenat. S druge strane, promjene u grbu (Sest umjesto pet
baklji) su obja5njene da se radi ne o Sest konstitutivnih naroda, nego je
rijed o Sest socijalistidkih republika.
Muslimani su tada jednostavno "osudeni" da budu bez teritQrije na
kojoj imaju svoje povijesno-kulturne i dvrste vlasnidke korijene, a takav
odnos prema njima, u kontinuitetu, je pogodovao lakSem ostvarivanju ve-
likodrZavnih projekata u situaciji raspada Jugoslavije.
Negiranje bosanske drZavnosti direktno negira i postojanje posebnog
naroda. Bo5njaci su se u odbrani od agresije na kraju XX stolje6a potvrdili
da su i narod koji je organiziran i za rat, i da su narod koji ima i svoju ter-
itoriju i jezik, i kulturu, i specifidnu vjeru, kao i da su nacija organizirana
i zaproizvodnju.tz
Armija izrasla u toku same odbrane i oslobodenja je prva bo5njadka
(bosanska voj ska) poslij e srednj ovjekovne bosanske drZave. Bo5njadki
genij, nukleus interkonfesionalnog bo5nja5tva, kakvo je bilo u srednjov-
jekovnoj bosanskoj driavi,takoder se potvrdio na djelu i u ovom ratu,jer
je i u ovoj odbrani od agresije, kao i u vrijeme herojskog otpora brojnoj i
moinoj Austro-Ugarskoj vojsci, bilo i bosanskih Srba i Hrvata. To je i per-
spektiva za reintegrativne procese u Bosni i Hercegovini, jerlie sasvim
tr Kada je o Ewopi rijed, najvedi dio drZava je zasnovan na principu najvede nacije. a
Karel Kosik ie najbolje ol'u situaciju, 5to je za Bo5njake poudno, okarakterizirati: "Ili
je narod sposoban da tzdrii napetost i sukobljavanje mnogih moguinosti i nekoliko
osnovnih tokova ewopskog zbivanja, a da ga oni ne rastode ili smetu, ve6 da ih on sam
pretvori u samosvojnu i za Livot sposobnu sintezu, i tako se dokaZe kao historijski sub-
jekt, ili 6e postati igradka uticajai 7rtva pristisaka koji 6e ga pretvoriti u puki objekt hi-
storije", citirano prema lvan Kuvaii6: DrLavai nacija u knjizi "Sawemeno druStvo i
sociologija", Globus, Zagreb, 1986., str. 204.
29
Bosna, islam - Boinjaci
sigurno ni bosanski katolici i pravoslavci, sa svojim nacionalnim odreden-
jem kao Hrvati ili Srbi, u situaciji medunarodno priznate vlastite drlave
(Bosne i Hercegovine) ne6e perspektivno htjeti da budu nacionalna man-
jina u vlastitoj drZavi. No, njihovo nacionalno odretlenje i pozitivni iden-
titet jeste da se osjeiaju kao Hrvati i Srbi i to treba po5tovati. Ali, se ne
smije dozvoliti da po5tovanje tog opredjeljenja bude na radun teritorije
Bosne i Hercegovine i Bo5njaka.
Zato je perspektiva Bo3njaka (a nimalo manje i bosanskih Srba i
Hrvata i BiH u cjelini) u reintegrativnim procesima, a tek onda je mogude
govoriti o multikulturi Bosne i o njenoj istinskoj multikonfesionalnosti.
Bo5njaci, koji povijesno ba5tine takav jedan pristup, sadrZan u islamu kao
nadinu Livota u toleranciji, jesu upravo temelj takvog procesa. I to dvrst
temelj koji se nalazina historijskoj pozornici sa svim svojim osobitostima
i bez njih se ne6e modi ni5ta vi5e od su5tinskog znalaja razrje5avati na
Sirem prostoru Jugoistoka Evrope.
Suitina rada je dokazivanje teze da je kroz bumu historiju Bosne up-
ravo taj elemenat pripadnosti kultumo-povijesnom krugu islama i omo-
gu6io na pragmatidnoj ravni afirmaciju Boinjaka kao nacije. Istovremeno,
kroz cijeli rad je jasno da je univerzalna poruka izvornog islama duboko
anacionalna:"O ljudi, mi vas od jednog iovjeka i lene stvaramo i na nar-
ode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali"; (Kur'an, XLIX, 13).
To istide i
Muhammed a.s. na svom oprosnom hadZu: "Nikakve
prednosti nema Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, svi ste
vi djeca Ademovao a Adem je od zemlje". Medutim, pragmatidnost Ziv-
ota muslimana u svjetskoj zajednici, koja jeste takva kakva jeste - podi-
jeljena na nacije - drLave, ne moZe znaliti striktnu zabranu podjele i
muslimana na narode (i oni i jesu podijeljeni u nacije - drZ.ave).
Poznati islamski teoretidar Sejjid Husein Nasrl8 istide da je na-
cionaliziranje muslimana najveia opasnost za muslimane sdme i da je
nacija kao politidka doktrina nanijela najviie Stete islamu.
Islam je u toj nacionalnoj osobitosti Bolnjaka u sawemenom trenutku
objedinjavajuii faktor upravo kao kulturni identifikacijski model, mnogo
18 Intervju Sejjida Huseina Nasra u listu "Preporod", Sarajevo, od aprila 1996. (broj 4/587
str. 19) pod naslovom "XXI stolje6e ne6e biti stoljede sudara velikih religija, nego velika
titanska borba izmedu nijekanja rcligije i religije." O suprotstavljenim konceptima um-
mcta i nacije inspirativna studija Abdulah al - Ahsan: Ummet ili nacija (Kriza identiteta
ru s$vrcmonorn rnuslinranskorn drultvu), t-ibris, Sarajevo, 2004., posebno dio str.45- 58.
Bosna, islam - BoSnjaci
vi5e nego kao disto "religijski fenomen." On je povezan sa tradicijom u
kojoj je bio iskljudivi pogled na svijet i predstavlja dio vaspitavanja gen-
eracija i u pojedinim segmentima, 5to je kod Bo5njaka vidljivo, kao pre-
pomatljivi trag pro5losti i kroz jezik, te kroz nadin razmi5ljanja. Ovalcrjiga
i ima za cilj da pokaZe da je taj uticaj veoma izrai'en i kroz kulturne
tvorevine Bo5njaka, od pjesme, do umjetnidke slike, gdje se prepli6e un-
utarnji doZivljaj u kojem ima mjesta i za druge poglede, ali koji je usm-
jeren na svijet oko sebe, ljubav prema obidniin stvarima, njegovanje distode
i kulta vode, voinjaka i njegovog behara, okrenutosti ku6e prema suncu i
gradene na "detiri vode" i sa dardakom i specifidnim pendZerima i vratima,
izuvanjem pred vratima da se ne uprlja Sareni tepih i 6ilim bosanski, zilija.
U toj kuii, bez obzira na druge vrste bogatstva, knjiga - Mushaf ili neka
druga knjiga ima znadajno mjesto. U toj kuii se porodici pridaje velika
paLnja, a majka, odnosno lena, ima posebno po5tovano mjesto koje joj i
Kur'an daje podsjedajudi na njenu tegobu dok nas je nosila i bol i Zrtvu
koju je podnijela. Bo3njak je, uglavnom, merhametli i on osje6a patnje
drugih, ne napada druge i iskreno pilazi drugima, ali se brani i svoje str-
pljenje i snagu crpiizdubokog morala pravednosti. Spreman je na mirkada
to napadad iskreno prihvati. NjeZan je i briZljiv otac i doma6in, posluian
prema starijim i mudrijim. To se ogleda i u opioj kulturi livotau kudi, ali
i ispunjavanju svojih obaveza. I da ne bude zabune: sve ove osobine
spadaju u moralni s€t ukorijenjen u islamskoj i teoriji i praksi (Kur'anu i
hadisu kao osnovnim putokazima i markerima pona5anja muslimana).
Naravno, ovo je op6i okvir, aiivoti koegzistencija sa drugima donio
je i umjetnidko ispoljavanje i u pozori5tu, filmu, savremenoj pop i rok
muzici, poeziji i knjiZevnosti uop6e, visoke domete na planu nauke, sporta
Sto je kulturna slika savremenog stanja Bo5njaka. I njihova sklonost ka
demokratiji (najzorniji primjer je da Bo5njaci, uprkos agresiji kojoj su bili
izloleni, imaju razvijenu opoziciju i slobodne medije i slobodu kretanja i
suZivot svih nacija) jeste njihova zna(,ajna prednost, a ne negativnost ili
pokazatelj slabosti.
I na kraju da kaZemo ono Sto je duveni Gete rekao, kada se upoznao
sa baladom "Hasanaginica," da narod koji ima takva umjetnidka djela i
takav nadin izraLavanla misli zasluZuje da bude slobodan. Slobodan je za
to wijeme znalilo da je drZavotvoran i da ima svoju drZavu. To je bilo
pred kraj XVIII stoljeia. Pred kraj XIX stoljeda ie austro-ugarski car
Franjo Josifupozoriti svoje vojskovode koji su poveli trspe za okupaciju
;losne i Hercegovine na taj rnuslimanski elemenat u narodu koji je na

Bosna, islam - Boiniaci
vi5em stupnju kultumog razvoja od svojih susjeda. A KrleZa 6e za sred-
njovjekormu Bosnu re6i da je bila meclunarodni manihejski intelektuelni
centar Evrope i kao svjetionikje svjetlila na drugu obalu Jadrana, pa preko
JuZne Francuske sve do Spanjolske. To su ti i Bosna i Boinjaci uvijek svo-
jatani, uvijek bili nediji miraz, kako kaZe Mehmed MeSa Selimovi6 u
"Deryi5u i smrti" i nastavlja: "Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvo-
rili vrlinu: postali smo plemeniti od prkosa".le
Nakon svega Sto su Bo5njaci pro5li, sve navedeno je tako jasno i jed-
nostavno.
1.4. MetodoloSki pristup
Aktuelna zbilja Bo5njaka, suodenih sa izvr5enjem desetog po redu
genocida nad njima, traZi preispitivanje su5tine nacionalnog odredenja i sa
stanovi5ta aktuelne zbilje Bo5nj aka, ali i strate5kog opredjeljenj a za op-
stanak i prosperitetno Zivljenje u budu6nosti. U tom kontekstu se istraZi-
vanje svih faktora profiliranja nacionalnog bi6a Bo5njaka, kao autohtonog
naroda i ujedno najmnogoljudnijeg naroda u Bosni i Hercegovini,
postavlja kao prioritetan zadatak opstanka.
Kulturno-povijesna komponenta islama kao jednog od faktora pro-
filiranja nacionalnog biia Bo5njaka se u otvorenim i tajnim planovima
agresora na Bosnu i Hercegovinu pojavljuje kao jedan od osnovnih ra-
zloga fizldkog uniStenja ovog naroda. Mada se u posljednje vrijeme po-
javilo vi5e eseja, studija i predavanja, kao i obnovljenih i iz zaborava
izvudenih ranije objavljenih studija, te obrade slidnih pitanja kao kom-
paracije iskustava iz drugih zemalja, u su5tini se i sa naudnog stajali3ta
postavlja kao opravdano svako istraZivanje na ovu temu. Dosada5nja so-
ciolo5ka saznanja su dosia Stura, Sto se posebno odnosi na aspekt istraZi-
vanja bo5njadke nacije, posmatranja kulturno-povijesnog koncepta
nastajanja, razvojai perspektivnosti u druStvenom okruZenju u kakvom je
Bosna i Hercegovina. To se posebno odnosi na komponentu kultumo-povi-
jesnog kruga islama u nacionalnom bi6u Bo5njaka, faktoru razllalenja
krSdanstva na katolidki i pravoslavni dio na podrudju Bosne i Hercegovine
gdje se u cijeloj historiji odvija 'osusret bliske vrste" Istoka i Zapada.
Dosada3nja naudna saznanja iz ove oblasti su fragmentarnog i his-
torijskog karaktera i desto se svode na nivo lidnog doZivljaja autora i uskog
re Mehmed MeSa Selimovii: Dervi5 i smrt, Sarajevo, 1966., str.282-283
32
8osna, islam - BoSnjaci
ugla posmatranja. U nedostatku cjelovitih sociolo5kih istraZivanja koris-
tit 6e se saznanja fragmentamog istraZivanja srodnih predmeta, kao i srod-
nih naudnih disciplina.
U Sirem kontekstu, naznaleni problem je dio Sireg dru5tvenog prob-
lema uticaja islama na profiliranje bo5njadke nacije i njegovog uticaja na
ukupne prilike, nadin Zivota i druStvene odnose unutar Bosne i Herce-
govine, kao i cjelokupnog jugoistoka Evrope (Balkanskog poluostrva,
odnosno prostora biv5e Jugoslavije).
Povijesno-kulturna komponenta islama je dio islama, kao druStvene
pojave, civilizacijskog dostignu6a, odnosno nadina Livota i druStvenih
odnosa u cjelini.
U svjetskoj povijesnoj zbilji Bosna i Hercegovina (u srednjem vijeku
- B o s n a) u nekoliko nawata svoje historije privladi iz;szetnu paZnju na
sebe, mada se objektivno radi,o relativno maloj zemlji. Prvi momenat
povijesnog znalaja je pojava "bosanske hereze" - bogumilstva, karakter-
istidnog za skoro cijelo wijemetrajanja srednjovjekovne bosanske drLave.
Protiv bogumilstva, ili patarenstva, usmjeravaju se krstaSki ratovi i sa Is-
toka i sa Zapada. Bogumilstvo se u Bosni zadrZalo skoro pet stoljeia u
kontinuitetu.
Drugi znadajan faktor, unikatan za Evropu, je masovno prihvatanje
islama od strane Bo5njaka odmah po dolasku Otomanskog carstva. UzAl-
baniju, Bosna je jedina evropska zemljakod koje je ta pojava bilaizral.ena
u znadajnom obimu i islam se u Bosni i Hercegovini zadrl.ao takoder pet
stoljeda i danas je, uzimajuii u obzir sve evropske autohtone narode, tu na-
jvi5e prisutan.
Bosna i Hercegovina postaje podrudje pojadanog zanimanja i Fran-
cuske, ali posebno kod rje5avanja tzv. "Istodnog pitanja" kada 1878. go-
dine Austro-Ugarska dobiva mandant okupacije Bosne i Hercegovine.
To je bio i period kada se u evropskim okvirima konstituira modema
nacija. Boinjaci, suodeni sa novom kulturom Zapada, politidki ne
zaokruZuju taj proces. Ponovo Bosna i Hercegovina ostaje.zabiljelenau
historijskim udZbenicima u svijetu 1914. godine, jer se ubistvo princa Fer-
dinanda i njegove trudne Zene Sofije dogodilo u Sarajevu, Sto se smatra
neposrednim povodom Prvog svjetskog rata.
U Drugom svjetskom ratu najve6i broj bitaka i ofanziva (kada je o
biv5oj Jugoslaviji rijed) se vodio upravo na terenu Bosne i Hercegovine,
Bosna, islam - Bo1njaci
je takoder nedovoljno istraZena specifidnost. Takocler je nedovoljno is-
Sto
traZeno i stradanje Bo5njaka u tom ratu, gdje su oni iskazali svoju antifa5is-
tidku orijentaciju, ali ni tada nisu bili priznati kao narod. Zvanldno priznanje
jednog od konstitutivnih naroda u SFRJ 1968. godine samo bilo uvod u
-ie
agresiju koja je nastupila u periodu 1991. -1995. godine. Ta agresija je do
kraja otvorila sva pitanja i Bosne i Hercegovine i Bo5njaka, i, s obzirom na
svoj intenzitet i brutalnost, prilukla paZnju sr.ih relevantnih faktora u svijctu.
Rasprave koje se vode tim povodom u cijelom svijetu mnogo prostora
posveiuju bo5nj adkoj "neewopskoj " specifi dnosti : pripadnosti islamu.
Imajuii u vidu je u toku agresije ova komponenta nacionalnog
da
bi6a Bo5njaka, islarn, bila najviSe negirana i u "obja5njavanju" agresije
najde5ie pominjana kao glavni razlog poku5aja fizidkog uni5tenja BoSn-
jaka i Bosne, to se tim vi3e postavlj a zadatak nauci da se kroz analize i is-
traZivanja mnogo viSe bavi ovim problemom.
U ovom radu operacionalne definicije osnovnih pojrnova iz teme su:
Povijest tretira u Sirem obliku od pojma "historija",
se u ovom radu
u smislu kojeg je G. Lukacz definira kao "dijalektidko posmatranje total-
iteta - i samo njega! da shvati zbilju kao povijesno dogadanje". Blisko
posmatranje iznosi i B. Klai6 u definiranju povijesti kao nauke o konkret-
nom razvitku ljudskog druitva (ili kojeg njegovog dijela, odnosno nad-
gradnje druStva).zo Prema islamskom tumadenju, istinska ljudska povijest
je direktno povezana sa slijedenjem BoZije Objave upuiene svim naro-
dima, a koja se u ljudskoj povijcsnoj dimenziji okondava sa poslanstvom
Muhammeda. U ovom radu polazimo od definiranja povijesti kao kate-
gorije ljudskog roda i stvaraladke funkcije istinskog naprcdovanja dov-
jedanstva kao odgovorne ljudske zajednice.
Kultura se u ovoln radu definira kao "posebnazblljakoja povi- se u
jesti odituje preko pojedinadnih kultura" i predstavlja nadin na koji jedna
ljudska zajednica Zivi i regulira (njeguje) svoje odnose sa prirodom,
drugim ljudima, Zivi i regulira svoj odnos prema Bogu i te odnose prenosi
na nauku, tehnilm i umjetnost, u svoj privredni Zivot i svoje drZavne us-
tanove.2l Kulturu dini sve Sto su ljudi proizveli u svojoj povijesti, svi ma-
tcrijalni i duhovni proizvodi.
r0 Georg Lukacz: Poviiest i klasna svijest, Naprijed' Zagreb, 1970.. str. 68.; Bratoljub
Klaii: Rjednik stranih rijedi. Nakladni zavod MH, Zagreb, 1983., str. 549.
zt Definiciia kuhrre dijelom preuzeta od Eduard Kale: Povijest civilizacija. Skolska knliga,
i
Zagrcb, l99l ., str. l0 I 1, te Roger Garaudy: Zivi islam, Mesihat 1Z B1H, Sarajevo,
I 990.. str. I 14.
34
Bosna, islam - BoSniaci
Imajuii u vidu nuZnost razgranidenja pojmova i za ovaj rad je bitno
razlikovanje pojmova'okultura" i "civilizacija". Civilizacija je Siri pojam
od kulture i ona po svom odredenju moZe obuhvatiti vi5e kultura onih za-
jednica koje imaju kulturna dostignuia viseg stepena kao sto su: pismo,
vjera i ideologija, zajednidki sluzbenijezik, da su zajedno tvorile barem
jednom u historiji drZavnu zajednicu veieg obima, posebnost stilova u
umjetnosti, filozofiji, miSljenju, odijevanjg, upravljanju, te da su imale
razvij en privredni Liv ot.22
Pitanjima kulture i civilizacije se bavi veliki broj teoretidara u svijetu,
a daje tako govori i dinjenica daje do sada poznato preko 250 taznih
definicija kulture.2l
I iz navedene definicije kulture je odito da je pojavaislama kao
posebne kulture oznadila i pojavu onoga 5to zovemo islamska civilizacija
je
i du to traje i danas. Pri ovome svemu nuZno naglasiti da se ni kultura
ni civilizacija u ovom radu nede posmatrati Sablonski i shematizirano, nego
se moraju posmatrati u povijesnom dogaClanju kao susretanje i proZimanje
civllizaclja,pa time i kultura. Primjer,,islamske civilizacije" je s te strane
i u povijesnom i teolosko-sustinskom smislu veoma plastidan. Za jedin-
stveni povijesni hod ljudskog roda (kao ljudske zajednice) podjela na ,,kul-
ture,' i ,,civilizacije" moZe biti samo uvjetna, mada u pojedinim oblicima
ispolj avanj a etnocentrizma podj ele dobivaj u,,sudbono sn 1" znadaj'
Islam u doslovnom smislu znadi predanost Bogu (Jednom i Jedinom
- Allahu d2.5.). Ta predanost-pokornost u sebi podrazumijeva cjelinu koja
obuhva6a ditav zivot i ne zanemaruje niti jedno podrudje dovjekove dje-
latnosti.2a
Imajuii to u vidu, pojavljuje se objektivna metodoloska prepreka izd-
vojenog uzimanja bilo koje komponente ovakve cjeline. Islam se jednos-
tavno ne moZe posmatrati samo kao kultumi, ili jos manje kao vjerski ili
"religijski" fenomen. U definiranju kulture, kako smo naglasili, moguie je
posmatrati osnovne aspekte povij esno-kulturnih komponenti islama na
profiliranju osobenosti nacionalnog biia Bosnjaka. Svjesni smo, takoder,
da postoje odredene protivrjednosti koje proizilaze iz bazidnosti "ana-
22 Vidjeti Sire cit.djelo E. Kalea str' I i i 12.
z: Sire poglcdati - dr Milo5 llii: Sociologija kulture i umetnosti, Nau-
O iefiniciji kulture
dna knjiga Beograd, 1983. i dr Hidajet Repovac: Klasne protivrjeinosti kulture, Vese-
lin Uaitisa Sarajevo, 1995., a otl novijih izdanja: Tery Eagleton: Ideja kulture, Naklada
Jasenski i Turk Zagreb, 2002.
2a Muhammed Hamidullal.r: Uvod n islam, StarjeSinstvo IZ Sarajevo, 1989.. str. 69
35
 Bosna, islam - Bo1njaci
cionalnog" stava islama, ali i realnosti povijesne zbilje wemena s kraja XIX
stoljeia, pa do danas, koje su profilirale nacionalne drzave modemog tipa.
Profiliranje nacija je vidljivo i u disto islamskom svijetu kao proizvod savre-
menog doba borbe protiv kolonijalizma i izgradnje nacionalnih drzava.
Nacija je druStvena pojava novijeg datuma nastala u epohi ekspanz-
ije kapitalizma i gradanskog dru5tva. I u XX, pa i na podetku XXI stoljeia
svjedoci smo politidkom aritkuliranju narodnih polreta u nacionalne
pokrete za oslobodenje i time i swaranju novih nacija. Na taj nadin se de-
mantiraju teorije koje istidu da je oblikovanje nacija proces koji je "za-
vrsen" u XIX stoljeiu. Nove nacije nastaju iz politidkih pokreta za
oslobodenje od kolonijalizma, ali i kroz otpor agresiji koja se dini nad (u
principu) manjim narodima, etriidkim i vjerskim skupinarna od strane
samoproglaSenih "historijskih naroda". Sam din ,,piznavanja,, nekog nar-
odazanaciju govori vi5e o onima koji taj narod politidki priznaju kao din
,,dobre volje", odnosno vi5e govori o prethodnom negiranju samobitnosti
,,novih nacija" udinjenog iz raznlh razloga, a najdesie radi ekspanzionis-
tidkih namjera spram tog naroda (i teritorije na kojoj on Zivi).
Naciju, kao specifidnu druStvenu zajednicu dine kultume, politidke i
socijalno-ekonomske specifi dnosti. Nju karakterizira: kompaktna teri-
torija, zajednidki jezik i bliskost etnidke i kulturne srodnosti. pod kul-
tumom srodnosti se podrazumijeva niz historijskih i kultumih ispoljavanja,
medu kojima je i odnos prema Bogu (religijsko uvjerenje i vjerovanje)
vrlo bitan segment. Nije zanemarljiv ni lidni osjeiaj pozitivne identi-
f:kacije kojeg svaki pojedinac ima kao osjeiaj pripadnosti odredenoj et-
nidkoj gmpaciji 5to je izvan brojnih definicija nacije. umjesto "statidnog"
shvatanja etniciteta, Fredrik Barth nudi "dinamidko" poimanje etniciteta.
To znadi da etnidki identitet nije nepromjenljiv i da predstavlja jednom
zakovani historidni skup "kulturnih cfta" (vjerovanja, vrijednosti, jezika,
normi, simbola, obreda, obidaja i td.) koje bi se, kao takve, prenosile sa
"generacije na generaciju" u okviru jedne etnije. Prema Barthu, etnicitet
ishodi iz akcija i reakcija izmedu etnidkih grupa, a unutar drustvene orga-
nizacije koja se neprekidno odvija irazvija. To znadi da se etnidki identitet
formira i mijenja u interakciji izmedu etnija, a zahvaljujuii procesima
ukljudivanja i iskljudivanja koji uspostavljaju granice medu etnidkim gru-
pama. Imajuii u vidu deshr promjenu druStvene organizacije i drZavnog us-
trojstva BiH to je sigurno imalo uticaja i na formiranje etnidkih, odnosno
nacionalnih identiteta kako su se mijenjale o,graniceo. i ,,dodiri...25
2s Fredrik Barth u djelu "Etnidke gmpe i njihove granice" obavrjeno u: Filip putinja, Zo-
slin Stref-Fenar: Teorije o etnicitetu, XX vek, Beograd, 1.997. str.,2ll-zig
36
Bosna, islam - Bo1niaci
Bo5njaci - su autohtoni i u historiji Bosne i Hercegovine najde56e po
broju stanovniStva i najbrojni narod u Bosni i Hercegovini.
Historijski naziv Bo5njaci/Bo5njani potjede iz perioda srednjov-
jekovne bosanske drL,ave i oznatavao je cjelokupno stanovniStvo drZave
Bosne. Iz arhivskih dokumenata iz tog perioda je poznat naziv i Bo5njani.
U duZem periodu vladavine Osmanlijskog carstva desto se uz musliman-
sko stanovniStvo Bosne vezivao naziv Bo5njaci. Sa buclenjem nacionalne
svijesti u susjednim dri,avama - Hrvatskoj i Srbiji sve se vi5e bosanski ka-
tolici i bosanski pravoslavci, od sredine XIX stoljeia,naziva}u Hrvati i
Srbi. Sve do 1968. godine Bo5njaci, mada proporcionalno najbrojniji
narod u BiH, nisu imali primat nacionalni status. Od te godine njihov na-
cionalni naziv je Muslimani, a od 1993. godine im se vrada historijski
naziv - Bo5njaci.
Imajudi u vidu osnovnu ideju ovog radarazradenu kroz formulaciju
i definiranje problema, polazi se od osnovne hipoteze:
Povijesno-kulturna komponenta islama je jedan od najbitnijih
faktora u profiliranju nacionalnog bida Bo5njaka.
Razraduju6e hipoteze:
1. Bogumili - Bo5njaci srednjovjekovne drZave Bosne su u velikom
broju prihvatili islam, zato Sto je on bio blizak njihovom vjerovanju i 3to
su u Osmanlijskom carutvu vidjeli spas od krsta5kih ratova i progona od
strane kr56anstva.
2. Islam, kao univerzalna vjera i nadin Livota,je ostavio neizbrisiv
trag na kultume, politidke i privredne tvorevine Bolnjaka i time ih profil-
irao kao posebnost u svim ovim oblastima.
3. Islam, kao vjera tolerancije spram drugih vjerovanja, je omoguiio
suZivot i multikulturnost u Bosni i Hercegovini, u koju (multikulturnost)
su Bo5njaci uvijek kroz historiju najviSe ulagali.
4. BoSnjaci su iskazivali posebnost spram Osmanlijske centralne
vlasti, razvijaju(,i bosanski patrotizam, koji je njegovan i kroz afirmaciju
bosanskog jezika i njegovanje specifidnih formi umjetnidkog i ukupnog
kultumog ispoljavanja kroz ukupnu svoju historiju.
5. Zahvaljfti islamu, koji je sa svojom pojavom ba5tinio civilizaci-
jska dostignuda prethodnih kultura i bio ra5iren na Sirokom geografskom
Bosna, islam - Boinjaci
prostoru svijeta, Bo5njaci su uvijek bili u neposrednom dodiru sa naj-
naprednijim kultumim i civilizacijskim dostignuiima, Sto im je omoguiilo
darazvijuplemenitost, visoku etidnost i moguinost adaptacije i opstanka
kroz historiju.
6. Bo5njaci su, kao evropski narod, dali zna(ajan doprinos ukupnoj
islamskoj kulturi i civilizaciji, njegujuii svoje specifidnosti, sa prepoz-
natljivom ewopskom pripadno5iu i vezano5iu za Bosnu i Hercegovinu
kao svoj povijesni zavidaj.
7. Kultumo-povijesna komponenta islarna u nacionalnom bi6u BoSn-
jakajejedan od osnovnih uvjeta opstanka i njih kao nacije i drLave Bosne
i Hercegovine.
U naudnom srnislu ovaj rad ima za cilj da dadne naudno obja5njenje
sa elementima naudne prognoze u vezi sa temom koja se obraduje. Is-
towemeno se kroz ovaj rad Zeli dati kritidki osvrt na, u teoriji i praksi
prisutne, stereotipe u posmatranju ove oblasti. Ti stereotipi su rczultat
dugogodi5njeg prekrajanja historije od strane, prije svega, Srbije i Hrvatske.
U takvom tretiranju historije, Bo5njaci kao narod i kontinuitet drLave Bosne
i Hercegovine jednosta''rno su - zaobilaZeni.
Da nije desila agresija na Bosnu i Herccgovinu i planirani zlodin
se
progona i fizidkog uni5tenja Bolnjaka pri kraju XX sto1je6a, sigurno da bi
i dalje prisustvovali novim i jo5 grubljim pokuSajima svojatanja i asimi-
lacije BoSnjaka i daljeg "dokazivanja" njihove "historijske" pripadnosti
srpskom - ili hrvatskorn narodu. Dosada5nja historija Bosne i Hercegovine
i BoSnjaka pokazuje da se u mimim vremenima (a takvih je malo u historiji
Bosne) spram Bo5njaka primjenjuje politika asimilacije, a u kriznim vre-
menima pristupa se genocidu nad BoSnjacima. Najde5ie se kao izvr5ioci
genocida pojavljuju komSije sa Istoka, a u posljednjoj agresiji njima su se
pridruZili i susjedi saZapada. Ausud zemlje Bosne i Hercegovine je Sto
ima samo dva susjeda - na Istoku Srbiju (i Crnu Gom), a na Zapadt -
Hrvatsku. Usud je i to Sto oba susjeda imaju aspiracije u svojim veliko-
drlavnim projektirra Llpravo prema Bosni i Helcegovini. Iz dosada5nje
historije je vidljivo da su im jedina znadajnlja prepreka u tome upravo
Bo5njaci.
Pri tome i jednim i drugim je najde3ii 'oargument" kojeg variraju i
kroz historiografiju i kroz druge discipline, ali najvi5e kroz politidke ide-
ologije, da se treba susprotstaviti "islamskom elementu" u Bosni i Herce-
govini. Kod Hrvata de5ie susreiemo koncept o jednom (hrvatskom)
38
8osna, islam - Bo*njaci
narodu sa moguinosdu da se Boinjak opredjeljuje i kao Hrvat islamske
vjere, uz naglasenu potrebu da se Hrvat-katolik mora treirati kao tutor. U
konceptu sa Istoka "powatak u pradedovsku veru" je povezan samo sa tri
mogudnosti: pokrstavanje, iseljavanje ili nestanak' Sva tri metoda su do
sada u historiji obilato koriStena. Zajednidko i za jednu i drugu stranu je
da se pravdanje agresije nad Bosnom i Bo5njacima - da se pred (kr5ian-
skim) vladajudim silama u svijetu istide ista argumentacija: i jedni i drugi
su "kr5ianska brana" ("predzide") nadiru6em islarnu!
Evropa, odnosno Zapadna civilizacija u cjelini, uz male otklone,
kakav je recimo protestantski duh, svoj ideolo5ki kOd ima u dva izvora:
grdko-rimskog i jevrejsko- kr56anskog nadina razmiSljanja i iz njih prois-
tekle svijesti (nadgradnje).20 1uou,' pristup je tazvijao individualizam u
odnosima meclu ljudima, pozittvizam u uauci, te osjedaj superiornosti
prema drugim civilizacijama i stalnu teZnju da se "primitivnim" smatra
svaki drugadiji pogled na svijet. To proizvodi stalnu potrebu za vlastitom
misionarskom ulogom vodenja "neukih". Na ekonomskom planu i u poli-
tidkim odnosima to snaZno podstide kolonijalizam, Sto se u formi
neokolonijalizma,kao potrebe Sirenja svoje ekonomske i politidke imper-
tje (pa time i bitno kulturne) i glorificiranja svog pogleda na svijet, javlja
snaZno i danas.
TomaZ Mastnak, u povodu agresije na BiH i analiziraju6i odnos
Evrope spram genocida koji je u toj agresiji dinjen, istide: "Musliman je
simbolidki neprijatelj Europe, i ja ne vjerujem da je sludajnost sto je euro-
srpska politika Bosance udinila Muslimanima. Bila to sludajnost ili ne,
ovo zasigurno nije nedosljedno (... ), i najnovija sablast, ona "islamskog
fundamentalizmt' uznemirava zapadne politidare i intelektualce. Kada su
jednom bili nazvani "Muslimanima", Bosanci koji su se odbili pridruZiti
ili predati, bilo srpskim ili hrvatskim etno-fundamentalistidkim formaci-
jama, postali su totalni stranci za Europu. Da su, kao Muslimani, bili
iskljudeni iz Europe, religijski, kultumo i politidki, to je bilo za odekivati.
ViSe iznenaCluje forma njihove rasne iskljudivbsti. Zato lto su Bosanci -
Slaveni, najiesce koriSten argument protiv pruL'an1a efektivne pomo6i
bosanskoj vladi - da bi ovo moglo raZalostiti Ruse koji duboko suosjedaju
sa svojim "prijateljskim Slavenima", Srbima - je zapravo nonsense. eak
izvan takvog predmeta, europska politika je "komponirana i napravljena".
Slaveni su, to je todno, samo druga klasa, ili potencijalni Europljani, ali
Muslimani jednostavno ne pripadaju Europi. Zato je prihvaieno da Bo-
2b R. Caraudy: Op.cit.str.114
39

sanci nisu Slaveni."27 ovaj stav treba posmatrati u svjetlu eksalacije poli-
tidke krize u BiH u drugoj polovici 2007. godine. slike predsjednika
Rusije na mitinzima u Banja Luci i rusko suprotstavrjanje mjerama Medu-
narodne zajednice samo potvrduje da, u izokrenutoj vimri, niti Hrvati, a
joS manje Bo5njaci, nisu Slaveni!
Dokazivanje vlastite "pravovjemosti" svim sredstvima, a samim time
i kroz teoriju "izabranog" naroda biljeZimo kroz evropsku historiju u kon-
tinuitetu. Tome u prilog idu i krstaski ratovi u kojima se, kao na primjeru
" istrjebljenja bosanske kuge - bogumilstva " srednjovjekovne Bosne,
de5ava "kulturna intervencija", "prosvjeiivanje madem i ognjem", ili
redeno jezikom kraja XX stoljeda - "etnidko dis6enje". Tako Ewopa u kon-
tinuitetu dokazuje da iza njenog "andeoskog" lica stoji, ustvari, netoler-
ancija spram drugadijeg, teorija sile (ravnote i,a straha i makijavelistidki
princip "cilj opravdava sredstvo").
Takva Evropa tretira Balkan u najboljem sludaju kao vlastitu per-
iferiju ostavljaju6i ga namjerno kao mistidnu nepoznanicu i razumijevajuii
ga kao znad,ajno vojno- strategijsko podrudje, tek znadajan putni pravac i
sirovinsku bazui kao izvorjeftine radne snage. u takvom konteistuje i
odnos prema Bisni i Hercegovini i nije sludajno sto je ovo geografsko po-
drudje u cijeloj svojoj historiji izazivalo pozornost i borbu za prevlast za
njegovo kontroliranj e. zato je hronologijski zapis sa terena Bosne i Herce-
govine zapis o ratovima i sukobima, stradanjima, vojskama koje su
dolazile i odlazile harajuii po ovoj zenlji, to je zapis "tamne strane',
Bosne.
"Pored tamnih strana, koje su vremena kao prokletshta nosila sa
sobom, ovi historijski iasovi ostavili su dosta svijetlih tragova tt proilosti
bosanskohercegova[kih muslimana. 7i 5.v:ijetri iasovi to su njihove
duhovne i kulturne tekovine koje nosejedan naroiiti ton u sebi i kaje danas
- karici ltulnrrnih tekovina naieg naroda daju jednu posebnu niansu. Tit ni-
ansa, iako u suitini sliina ostalim, pokazuje jednu vidnu disonancu u svo-
joj sredini, ali zato ne i disharmoniju. Ta nian,sa vuie svoj korijen iz
duboke proilosti, mijenjajuti vremenom snaglt svog naglaska, ali ostajuti
uvijek jasna i postojana ", istide Hamza Humoz8 1928. godine.
27 Tomai Mastnak: Dnevnik kuznih godina (Biljeike o ewopskom antinacionalizrnu),
Most br. 102., Mostar, 1998.,http/lwl.500.telia.comi (posjeta 23.01.2003.)
28 Harnza Hurno: od prelaza na Islam
do novih vidika, u: spomenica dvadesetipetego-
di5njice Gajreta, Sarajevo, 1928., sh.7.
40
Bosna, islam - Bo$njaci
Maglovito sjeianje na proSlost, ali i postajanje samosvijesti o povi-
jesnoj osobitosti, kojaje BoSnjake razlikovala i isticala njihow posebnost,
najvi5e je vidljiva upravo na kultumo-povijesnoj razini.
Islam shvaien u najiirem civilizacijskom smislu i predstavlja otklon
koji je, u wijeme nacionalnog butlenja u cijeloj Evropi, su5tinski odredio
osobitost Bo5njaka kao naroda.
1.5. Islam - kulturolo5ki i povijesni fenomen
U svjetskim okvirima Objava Kur'ana (VII stoljeie) se pojavljuje u
vrijeme kada se nazire sumrak velikih carstava i civilizacije koja je zapala
u mradnja5tvo i misticizam. To je vrijeme kada su se u svijesti razbijenog
dovjedanstva prelamali daleki i sve ti5i odjeci propitivanja su5tine vlasti-
tog postojanja i na djelu bila prisutna zapletenost u filozofske sisteme aplo-
getskih mislilaca, rimske pravne Skole, mnogoboStvo, orijentalne mistike
i neprevazideno robovlasni5tvo.
Od velikih svjetskih religija, u klasidnom smislu te rijedi, na sceni
su bili judaizam, krS6anstvo i budizam (prema izvornom tumadenju
Kur'ana eksplicite se ne pominje BoZja Objava narodima Dalekog Istoka,
ali to ne znali da medu mnogim neimenovanim poslanicima nije bilo i sa
ovog podrudja, to samo Bogzna!). Objava Evadelja, (Radosna vijest, kako
se imenuje u Kw'anu i Isusu Kristu ('Isd a.s. prema Kur'anu) predstavlja
nesumnjivo novu etapu u razvoju dovjedanstva. I Objava Knjige Tevrat
ranije Mfisii - u a.s. (Mojsiju) kao i Objava Knjige IndZil 'Isfl-u a.s. up-
u6ene su na adresu jednog naroda - jevrejskog, a i jedna i druga Knjiga
nisu saduvane u svotll izvornom obliku. Na razvalinama Rimskog carstva
se pojavilo kr5ianstvo koje se razvlja na terenu osporavanja i izlo?,eno
progonstvu i judaizma i politeistidkog zvanidnog Rima. Sa Sirenjem broja
sljedbenika narasta sve vi5e i uloga crkve, koja postaje tumad i autoritet u
svim pitanjima.
To je imalo odrazai napovijesno-kulturnu zbilju obiljeZenuratovima
i institucionaliziranjem crkvenih simbola i njene uloge u svim segmentima
Livota. Nerna nikakve sumnje da je kr5ianstvo, u oblicima u kojima se
razvijalo, davalo, kao vjera, pogled na svijet, sistem pona5anja i moralni
kodeks, osnovicu za ono Sto se zove Zapadnacivilizacija savremenog doba.
Ovaj uvod je bio neophodan da bi se shvatile prilike i povijesno-kul-
turni milje kakav je vladao prilikom dolaska islama. Objave, ili BoZije
41
Bosna, islam - Bo1njaci
Upute ljudima, barem kada je rijed o onim osnovnim upuienim preko
Ibrflhim-a a.s. (Abrahama), Mffs5-a a.s, olsfl-a a.s. i posljednjeg
Muhammeda a.s. de5avaju se na prostoru koji je geografski smje5ten od
Palestine do Arabijskog poluotoka. To je, u ovom diskursu, i prostor gdje
bi trebala biti kolijevka istinske povijesti. Naravno, ovakva konstatacija se
duboko kosi sa ukorijenjenim shvatanjima o "nosiocima progresa", a
posebno onima, najde5ie prisutnim, koja istidu da je Stari svijet (Evropa)
"civlizacijska prijestolnica dovjedanstva". i geografsko smje5tanje u
evropski prostor centra kr56anstva, u na5em modemom wemenu, kod ve-
likog broja ljudi izaziva osjeiaj da je krSianstvo evropski model i da je i
njegova kolijevka u Evropi.
Bez shvatanja su5tine islama te5ko se moZe posmatrati istinska
vezanost dogadaja u ljudskoj povijesti koji, bez BoZijeg odredenja, pred-
stavlj aju zbir napreskok nabacanih historij skih dinj enica, fragmentarno
biljeZenje nasilni5tva ili "naudnog progresa", ili porodidnog stabla careva
i vlastodrZaca. I, naravno, glorificiranje uloge dovjeka koji sve vi5e sebe
samog (drugog dovjeka, Zenu, drZavu, politidku partiju) inaugurira i
preferira na pij edestal ob oLav anj a.ze
Objava islama je zapodela naArabijskom poluotoku, koje je strate5ki
znadajno u planetarnim razmjerama zbog svog geografskog poloZaja na
prostoru jugoistodne Azije. Ono je vezano na sjeverozapadu za ulazak u
Afriku, a na sjeveroistoku za Evropu. Istodna strana je otvorila puteve i
veze sa Indijom i Kinom, a ujedno je veza sa Dalekim Istokom. Sjeverna
granica je vezasa Bliskirn Istokom.3o
Na tom prostoru je objavljen Kur'an koji dwsto utemeljuje principe
distog monoteizma,pokoravanje i oboZavanje samo Jednog i Jedinog Boga.
On zagovara neprekinuti kontinuitet BoZije Milosti prema ljudima kroz
poslanidke misije Zivih ljudi koji Zive, jedu, prju, Zene se, stradaju, govore
jezikom svoga naroda, pozivaju6i ljude monoteistidkoj vjeri. Islam od
2e O svjetovnoj religiji u: Nikola DugandZija: Svjetovna religija, Mladost Beograd, 1980.,
kao i Ronaid Ingelhart i Pippa Norris: Sveto i svjetovno (Religija i politika u svijetu),
Politidka kultura, Zagreb, 2007 .
-30 Od samog ulaska u islarn kod Boinjaka postoji veliko zanimanje za udenje svih detalja
iz iivota Muhammeda a.s. U posljednje wijeme na bosanskom jeziku je objavljeno vi5e
studija o Zivotu posljednjeg BoZijeg poslanika: Safijjurrahman El Mubarek Furi: Zape-
daieni dZenetski napitak, Stampano u SIp nO Borac - Travnik, 1995. godine, Martin
Lings (Ebu Bek SiradZuddin): Muhammed, Ljiljan, Sarajevo, 1995. godine, Muharn-
med Hamidullah: Muhammed a.s. Zivot, El Kalem, Sarajevo, 1990. godine i brojna
druga izdanja.
42
Bosna, islam - BoSnjaci
samog podetka ima globalizacijski i kosmopolitski znadaj, on predstavlja
obradanje dovjedanstvu (svi tjudi su sinovi Ademovi/Adamovi - prvog iov-
jeka). Norme koje islam postavlja kao uvjet pojedincu i zajednici, koegzis-
tencija sa "drugim stvorenim svjetovima" (prirodnim okruZenjem), kao i
po5tivanje razliditosti kao uzviSenog principa prepoznavanja BoZijeg stvar-
aladkog dina, profilira i povijesno ponaianje i kulturu kao oblik tog pon-
a5anja na svim mjestima gdje je islam uhvatio duboke korijene. Svaka od
odredbi je okrenuta ka stvaranju dvrste zajednice i osnovni islamski principi
od prvog oditovanja pripadnosti islamu, molitve - namaza,posta, godi5njeg
doprinosa - zekjata i obavljanje obredne posjete Kabi u Meki - hadZ, imaju
poredjadanja individue i duboko Siri socijalni znalaj. Kada istidemo ovu so-
cijalnu dimenziju osnovnih islamskih principa onda to istidemo samo zbog
toga da bi pokazali da je islam - nadin Livota i stvaranja l.iudske zajednice i
samim tim da bitno utide na ispoljavanje ljudi i kao zajednice i kao naroda.
Islam se u svom izvornorn poimanju pojavljuje kao kulturolo5ki
fenomen na nivou njegovanja dovjeka kao odgovornog halifb (ovla5tenog
zastupnika naZemlji) razvijajudkod njega odgovoran odnos spram drugih
ljudi i prirodnog okruZenja, te stalno preispitivanje svojih postupaka. Islam
njeguje kult distoie, visokog morala, tolerancije, skromnosti i ogranidava
pretjerivanja u bilo demu. Stran mu je asketizam i prisilno odricanje od
onog Sto je priroda dovjeka. Razvija divljenje prema ljepoti koja nas
okruZuje i koja je i ispod i iznad nas kao dokaz velidanstvenosti BoZijeg
stvaranja. Islam je i svjetska civilizacija (potencijalna globalizacija) jer se
obrada svim narodirna.
Islamje spajanje razliditih kultura kroz njihovo upoznavanje. Islam je
stalno udenje, putovanje po drugim zemljama da se upoznaje znanje i sud-
bina dnrgih naroda. Kur'an i Hadis (provjerena zbirka izreka Muharnmeda
a.s.) su prepuni primjera da bi oni 'orazumom obdareni" (ljudi) to uzeli za
pouku i udili na tim primjerima. Nihilizam savremenog doba i opdi
nemoral, uz izraLeno bjeianje od stvamosti pomo6u fantaztje,savremenih
sredstava komuniciranja, kori5tenje droge i alkohola, nisu prevazideni up-
rkos tome Sto je "civili zacija" napredovala i "definiti.mo sahranila religiju".
O razbijenoj porodici, velidanju nacije, masormoj histeriji, brutalnim zlodin-
ima i opioj otudenosti i drugim asocijalnim pojavama, skoro da se svakod-
nevno pi5e i analizira. Da li se u torn pogledu (su5tinski) razlikuje stanje
duha dovjedanstva XX stoljeia od stanja idolopoklonstva kakvo je bilo u
VII stolje6u kada je islam nastao? Zxo je islam bio tada, a takvu ulogu ima
i danas, svjetlo u mraku posrnule civilizacije.
43

Bosna, islam - Boiniaci
Islam je i tada, a nema sumnje da je to i danas, u ekspanziji koja
omogu6ava tralenje i pronalaZenje nu'ra (svjetlosti - Istine). Prve rijedi
Objave islama upudene ljudima su "Ui| u ime Gttspodara"'.' Ta prvotna
okrenutnost ka udenju (ditanju) i
spoznaji daje islamu dimenziju
otvorenosti ka saznavanju, istraZivadki duh pronicanja u tajne stvaranja i
na toj osnovi velidanja Onog koji je sve to stvorio. To je kanalisanje svi-
jesti dovjedanstva u povratku "prirodnim" elementima simbioze i na pode-
tak odgovorne uloge dovjeka kao zastupnika na Zemlli i na njegove na
razumu zasnovane veze sa Onim koji je i dovjeka i sve druge svjetove
stvorio. Taj kosmidki zahtjev istraZivanja i sebe i okoline ostavio je
dubokog traga u razmahu svih segmenata prirodnih nauka, medicine, as-
tronomije, filozofrje, knjiZernosti. Na raznim stranama svijeta podela je da
buja probuclena i samo privremeno zatomljena nauka' Generalna konfer-
encij a UNESKO-a j e na svom I 2. zasj edanju (novembar- decembar 19 62.
godine) za&fillaegipatsku nacionalnu korrisiju UNESKO-a da sadini izv-
jeitaj o uticaju arapsko- islamske kulture na ewopsku renesansu. U radu
ove komisije uzeli su ude56e eksperti iz cijelog svijeta koji su utvrdili ve-
liki uticaj kojeg je islamska kultura ostvarila na evropsku renesansu u
oblastima: knj iZevnosti, filozofij e, prirodnih nauka, medicine, geografij e,
moreplovstva, historije, arhitekture, umjetnosti i muzike. Nakon toga je
objavljeno vi5e knjiga od 1964.- 1970. godine sa bibliografijom radova
koji nesumnjivo potvrduju veliki doprinos islamske kulture procvatu
evropske nauke, ali i umjetnosti i svih oblasti Livota.Naravno, to je i dvos-
mjerni proces koji je kroz kontakte, pa makar i kroz ratove, doprinosio
medusobnom uticaju. Odnosno, svjedodi o jedinstvenosti ljudskog roda i
,,ukazuje da je kulturni procvat kojim se odlikuju neke zemlje savremenog
svijeta rentltat sukscesivnog ulaganja svih velikih kultura koje su ostavile
neizbrisive tragove na historiju dovjedanstva i njegov progres i da svi nar-
odi i narodnosti imaju pravo da udestl'uju u raspodjeli njihovih dobara, te
da se koriste dostignuiima njihove primjene, kao i da kulturna historija
ditavog dovjedanstva podiva na saradnji, uzimanju i davanju i da nema
mjesta za osje6anjem bilo kakve vrste superiomosti strane koja daje, niti
za osjeianjem bilo kakvc inferiornosti strane koja uzima."3t
3l Muhammed Halefullah Ahmed: Islamsko- arapski uticaj na ewopsku renesansu, Islam-
ska misao (I)br. 8, Sarajevo, 1979. str. I 8 (cijeli tekst l7- 24, u prevodu Ahmeda Smaj-
loviia, daje obiman pregled rezultata do kojih su do5le ekspertne komisije UNESKO-a).
Zanimljivostje, svakako, da su istraZivanja pokazala veliki uticaj enciklopedistidkih
djela (,,E1- Kanun" Ibn Sine ili ,,El- Havi" od El- Razija na medicinu, faimaciju, hemiju'
hirurgiju), ali su osvijetlila i nesurnnjivi uticaj islamske kulture i na neke druge sfere Zi-
vota poput muzike, poczijc, pripovjedni5tva itd.
44
Bosna, islam - Bo5njaci
Nije sludajnost da "modema nauka" svoje istinske osnove duguje up-
ravo iznjegovanim tekovinama umme - zajednicemuslimana Meke i Me-
dine koja se za vrlo kratko vrijeme pro5irila Sirom poznatog svijeta. Murad
Hofmann pominje lidnosti koje su u historiji svjetske nauke nezamjenjive
velidine: Ibn Firnas (umro 888. godine) kojem se pripisuje prva maSina
zaletenje, Muhammed b. Mu'sa' 'Al-Hawarizmi (umro 846.) otac algebre,
Abu Bakr 'Al - Razi (Rhazes - 864-935.) sa udZbenicima iz medicine, fllo-
zof i lijednik Ibn Sina (Avicenna, 980-1037.), Al-Hasan bin Al-Haytan
(Ahazen 965-1039.) izumitelj mradne komore, Abu Rayhan -Al Biruni
(937-1050.) univerzalni genije svog vremena, IJmar Al-Hayyam (umro
izmedu ll23-1131.) pjesnik, ali i matematidar. Filozof Ibn RuSd (Aver-
roes 1126-1198) komentatorAristotela, otkrio i sundeve pjege, egipatski
ljekar IbnAl-Nafis (umro 1288.) otkrio cirkulaciju krvi, Ibn Batuta (1304-
1368.), svjetski putnik iz Maroka, Andaluzijac Ibn Haldun (1332-14A6.)
utemeljitelj sociologije i modeme historiografije, moreplovac Ahmad Ibn
Magid, turski geograf i admiral Piri Reis (1480-1553.). Zastoj u ovakvpm
burnom ruzvoju nauke nastupa u XVI stoljeiu, a ako posmatramo dobi-
vanje najvi5ih svjetskih priznanja kao kriterij - samo je jedan muslimah u
XX stolje6u dobio Nobelovu nagradu - u egzaktnim naukama, pakistan-
ski fizidar Ahmed Abdus - Salam.32 Naravno, u poimanju jedinstva ljud-
skog roda moZerno samo da se sloZimo sa mi5ljenjem profesora Cuyler
Jounga koji ukazuje na ..."veliki kulturni dug koji dugujemo islamu od
onog momenta kada smo kr5iani, u periodu od hiljadu godina, putovali u
islamske zemlje i njihovim profesorima da kod njih udimo umjetnost,
znanost i filozofiju Livota, a u tome se ogleda na5a klasidna kultura koju
je islam tako divno duvao sve dok Evropa nije bila sposobna daje po drugi
put prihvati i preuzme na duvanje. Sve ovo treba da se pomije5a sa duSorn
s kojom mi idemo prema islamu, noseii mu na5e kulfurne i druge darove.
Kad je tako, idimo mu onda u susret sa osjedajem ravnopravnosti vra6a-
juii mu stari dug."33 Taj kruZni tok susretanja, a nikako sukobljavanja,
jeste spoj raznolikosti i razliditosti u dinjenici da je ljudski rod ne samo
genetski, nego i kulturno - historijski povezan mnogo vi5e nego Sto nam
izgleda iz uske etnocentridke perspektivnosti iz koje se, naZalost, jo5 uvi-
jek najde36e gleda.
32 Murad Hofmann: Islam kao alternativa, Bemust, Sarajevo, 1996., vidjeti dio "Religija
i nauka" str. 59-73 sa popisom literature.
:l M. HaletullahAhmed, op. cit. str. l8-19
45
Bosna, islam - Bo5njaci
Astronomiji su ntuslinani dali veliki doprino$a
"Bliski susret" Bosne i Bolnjaka sa islamom dolazi (XIII i XIV sto-
ljeie) u vrijeme kada ortodoksne pravne Skole u islamskoj drZavi ved
propagiraju dogmatik-u spram nauke, aii i u vrijeme kada je u tradiciji is-
lama vei bilo ditavo jedno bogatstvo sazdano na prvom uzletu umme u
svim oblastima. Bio je to susret bogumilstva Bosne sa jednirn grandioznim
civilizacijskim uzletom, ali istowemeno taj susret je tekao i sa jezidkim
teikoiarna koje je prernoliivao islam kao vjera.
Zato i nlje sludajno 5to se u Bosni na djelu iskazivalo mijeSanje kul-
tr.rra, jedne heretidke (,,bogumilske") spram vladajudih ideoloSkih pristupa
u Evropi, kojoj Bosna pripada i koja je bila u silaznoj liniji i druge ("is-
lamske") koja je ved dostigla vrhunac mo6i. Iskorjenjivanje islama u
Spaniji, u kojoj je postojao osam stoljec a, i zaustavljanje vojnog pol,roda u
opsadi Beda kao da je nagovje5tavalo drugu etapu. Nagovjeitaj se nalazio
u poku5aju "zaustavljanja vremena" i prekidanja bilo kakvih propitivanja,
pri demu se sve viSe nametao stav da se spoznaja smatrala zaw5enom. To
se posebno odnosilo spram nanke i inovacija i u tehnici i u druStvu. Kao
ilustraciju ovakvog stanja ncka posluZe samo neki primjcri: u Istanbulu je
3t lz cit. knjige Akbar S. Ahmad: Zivi islarn
46
Bosna, islam - BoSnjaci
1580. godine nasilno uniSten od strane ,,ortodoksnih" grupa opservatorij
koji je izgraden samo godinu dana ranije, tada jedan od najsawemenijih u
svijetu, a1745. godine supredstavnici jake dogrnatske strujeuspjeli zabran-
iti rad prvog itamparskog stroja u islamskom svijetu koji je u Istanbulu
postojao od 1728. godine. MoZemo se sloiiti sa Hofmannom da se radi o
dekadenciji, koja se, poslije kolonijalne faze u kojoj su bile islamske zemlje
i oslobodenja izvr5enog u XX stoljedu, ipak polahko pre:vazllazi.
Nakon perioda kojeg obiljeZava fatalistidki pristup i progla5avanje
svakog znaryaza "novotariju", islam u savremenom vremenu nalazi nove
poticaje u ispoljavanju autentidnosti poruke ditane u duhu novog vremena.
To novo vrijeme je ispunjeno tehnolo5kim dostignuiima i definiranjem
nauke u svjetlu iskonskih ljudskih potreba.
Prvo upoznavanje islama i kr5danstvaje, raduna se, podelo sa upu6i-
vanjem poruka od strane Muhammeda a.s. kr5ianskim vladarima Negusu
u Abisiniji, Kisri II u Perziji i istodno - rimskom imperatom Heraklu da
prihvate islam.
Islamje doZivio brzo Sirenje i dao nesumniivo krupan podsticaj ukup-
nom ljudskom nastojanju da se uspostavi ljudska zajednica od "svijeta
ljudi" jedinstvenog po svojoj anatomskoj gradi, ali i prepoznatljivog po
usmj erenost i ka zv rj ezdama, stalnom propitivanj u vlastito g poloZaj a i ot-
varanja humanistidke perspektive. Sa padom Kordobe i Bagdada taj pro-
gres na opiem civilizacijskom planu je za trenutak zaustavljen i odloZen
za neko drugo vrijeme. Osmanlijsko carstvo, kao posljednji nosilac hali-
fbta u islamskom svijetu, historijsko zaustavljanje svoje ekspanzije doZivl-
java u Evropi kod neuspje5ne opsade Beda. S obzirom da se Osmanlijama
prigovara ta ratnidka ekspanzija, nuZno je naglastiti da je to bio "ratnidki
duh" vremena koji nije bio samo odlika Osmanlija. Uostalom, kako su to
"kultiviziranc" Afrika, Azlja, Julna i Sjevema Amerika ako ne "pravom
osvajada" koji jc uspostavio princip: dija zemlja, njegova i vjera.
Orijentalisti (me<lu njima najviSe Evropljaria) XIX stoljeia otkrivaju
"Orijent" i kr5danski svijet se sve vi5e upoznaje sa "svjetlo5iu Istoka". Taj
primamljivi zov otkrivanja novog, joS je uvijek povezan sa mistidnim
doZivljajem tog jednog tajanstvenog svijeta "magijske kulture". Takvo
otkrivanje, dak i na naudnoj ravni istraZivanja, ostaje u granicama promo-
cije superiornosti Zapadnog modela kulture i unaprijed proglaiene inferi-
ornosti i "primitivizma" islama. Od Hegelovog kategoridkog stava o
ahistoridnosti orijentalne kulture, nije se daleko odmaklo ni u savremenom
vremenu podetka XXI stoljeia.
47
Bosna, islam - Bo5njaci
2. BOSNA I BOSNJACI U KULTURNO.HISTORIJSKIM
KONCEPTIMA
Savremeni koncept historije, utemeljen jo5 od Herodota, ne daje
mogu6nost da se izvlade primjeri, iz jednostavnograzloga Sto ljudi nisu
postali jedinstvena zajednica koja se pona5a po univerzalnim zakonima
medusobne tolerancije u razliditosti kao nadina "boljeg upoznavanja" i
nadopunjavanja iskustava u progresu razvoja, koegzistencije ljudi i
prirodnog okruZenja (okruZenja drugih svjetova biljaka, Zivotinja, mikroba,
nevidljivih svjetova, brda, planina, mora, zraka - Sto su sve kategorije sv-
jetova kao zadate mnoZine u Kur'anu). Mnogi historidari, meclu kojima i
Noel Malcom, u svom djelu "Povijest Bosne", upravo iz naprijed nave-
denog razloga - u nemoguinosti praienja kontinuiteta i zarobljenosti u Sabl-
onizirane modele historiografije, zapadaju u brojne te5koie. Tako Noel
Malcom u Slavenima islamske vjere (Bo3njacima) vidi tragidnu figuru
okruZenu nedobronamjerno5iu prvih kom5ij a i Zapada i Istoka branedi ih
njihovom specifidno5du u odnosu na ostali "fundamentalistidki islam".35
Bez imalo dvojbe, knjige poput "Povijesti Bosne" N. Malcoma
mnogo znaile za osvjetljavanje povijesti Bosne, prije svega da se poku5a
na objektivan nadin razumjeti elemente posljednjeg genocida koji se desio
nad Bo5njacima na pragu XXI stoljeda. I da je samo to razlogbilo bi do-
voljno, uz nuZnost (za Bo5njake, prije svega) da se dine dalji napori u is-
traZivadkim poku5ajima analize dokumenata iz pro3losti Bosne i Bo5njaka.
U tim istraZivadkim naporima Bo5njaci i ovaj posljednji genocid, kao i
prethodne u historiji, moraju posmatrati iskljudivo kao primjer za pouku,
jer samo takav pristup omogudava i fizidki i kulturni opstanak Bo5njaka.
Imajuii u vidu daje islam nadin Zivota i Zivot s6m, u svom izvomom
tumadenju, svakako da bi laskalo Boinjacima - muslimanima da se do-
bronamjerno kod njih poistovjeiuje vjersko uvjerenje sa su5tinom nji-
hovog osobenog nacionalnog bi6a. Meclutim, do sada smo prisustvovali
upravo suprotnom - ono o'islamsko" u njihovom bi6u im je uzimano kao
35 N. Malcom: Povijest Bosne op.cit, (Vidjeti odjeljak Islamizacija Bosne str.7l-92 i Bosna
i smrt Jugoslavije str.285 - 307.
48
Bosna, islam - Bo5njaci
"najveie zlo" i"oteLavajuii faktor" u njihovom nacionalnom profiliranju,
a posebno priznavanju te nacionalne osobitosti od strane susjeda Bosne i
Hercegovine. Cak i onda kada im je "priznata" nacija (Muslimani) to nije
bilo uz dodatak "bosanski" ili 'Jugoslovenski", dime su na neodredeno
vrijeme pripadnici ovog naroda, i formalno, ostali bez zemlje kojoj pri-
padaju. Prije toga im je vlasni5tvo nad zemljom uglavnom bilo oduzeto
"revolucionarnim sredstvima. "
Mada su i marksisti posmatrali nu.1r., kao otudeni produkt gradan-
skog druStva, u praksi socijalistidkih zemalja je to postao pojam pod kojim
se moglo podrazumijevati udvr56ivanje uticaja najbrojnijeg naroda, uzza-
gu5ivanje nacionalnih prava manjih naroda, a posebno onih koji su u sebi
imali omaku "islamski". To se najbolje vidi u postsocijalistidkom periodu
gdje se u zemljama biv5eg socijalizma biljeZi prava nacionalistidka ek-
splozija. Kao kritidari gradanskog poimanja nacije, zanimljivo je da su se
socijalistidki vladari, pa i teoretidari, izuzetno puno bavili pojmom nacije
iiztogperioda su ostale brojne Sablonske definicije. U klasidnoj mark-
sistidkoj teoriji je inrzetno prisufiro bavljenje kritikom religije (ponajvi5e
judaizma i kr36anstva), ali vrlo malo ili nikako samom suStinom islama.
Islam je od strane klasika marksizma shvatan neozbiljno i zbog nepozna-
vanja, a samim tim i marginalno posmatran (odnosno nipoda5tavan kao
predmet razmatranja), dime je i marksizam ne htiju6i doprinio opdem mi51-
jenju da je "Evropa centar svega Sto je znadajno." Taj evropski egocen-
trizamnije prisutan samo kod teoretidara marksistidke provenijencije, nego
je odraz svekolike teorije, koja i dan-danas marginalizira kulturni, pa i civ-
ilizacijski doprinos svega Sto je izvanevtopsko (pa dak i o Japanu, a o Kini,
Indiji, da i ne govorimo) smatraju6i to prolaznim fazama u kojima 6e ipak
pobijediti evropski "neuni5tivi duh". Taj svojewsni kolonijalizam u kul-
turi traje i dalje i pored formalnog oslobodenja od kolonijalizma. On se
plasira kroz informacije, filmove, TV serije, stil Zivota, politidke uzore...
Negativna sterotipna predstava o islamu je vidljiva i kroz odnos
prema borbi za oslobodenjem od biv5ih drLava socijalistidkog lagera. Tako
je sa simpatijama dodekana borba Litve, Latvije, Estonije, Jermenije,
Gruzije, DR Njemadke, Slovenije, pa djelomice i Hrvatske, ali se kao sep-
aratizam ili dak terorizam kvalificirala borba AzerbejdLana, Uzbekistana,
Nahidevana, Cedenistana, akao "gradanski rat" kvalificirana agresija na
Bosnu i Hercegovinu.36
36 Sire o tome Muhamed Filipovii: Muslimani - Boinjaci u uvjetima politiikog plural-
izma (op.cit. Bosna i Boinjaci) str 34 i dalje.
Bosna, islam - Bo6njaci
2.1. Islamska bo5njaika prethodnica - fenomen bogumilstva
Da bi se shvatila su5tina prijelaza na islam u Bosni i Hercegovini
moraju se znati prilike i vladajuii oblici svijesti u toj zemlji. Ranije poko-
rene zemlje od strane Osmanlijskog carstva, metlu kojima je bila i Srbija,
nisu imale masovnijih prijelazana islam, Sto je dinjenica koja pobija u his-
toriografiji naSih susjeda preko Drine i teoriju da je na nasilan nadin doilo
do "islamizaclje" (izraz koji je dugo wemena bio odoma6en i krajnje je
wijeme da bude zamijenjen adekvatnijim'\tlazaku islam" ili "prihvatanje
islama").
NaZalost, malo je zvanidnih izvora, ali i ono 3to ih ima u prepiskama
vladarai Bosne, Dubrovnika i Vatikana, kao i kameni svjedoci na ste6cima
i knjige dubrovadkih trgovaca koje govore o trgovini sa "dobrim BoSn-
janima" ukazuju na to da su u Bosni postojali ljudi koji su dinili speci-
fidnu zajednicu. Ta zajednica, kao i njena vjerska ideologija nije "mirisala"
crkvi niti Rima, niti Carigrada. Kroz spise o krsta5kim ratovima nallaz-
imo i na skromne tragove onog 5to je u Bosnu do5lo kao odraz pobune
protiv svemo6i zvanidne crkve.
Od pokreta sirorna5nih i izvomih i proklamiranih principa milosrda
ostalo je vrlo malo. U prvoj fazi kr5danstva je postojao sukob ideja i
promiSljanje koji su joi uvijek bili blizu originalnom tumadenju udenika
'Isf,-a a.s., i tada se pojavljuje i gnosticizam i manihejstvo, koji ie se u
raznimoblicima javljati i kasnije. Poslije 6e svi reformatorski pokreti biti
samo dalje udvr5iivanje poloLaja crkve kao institucije.
Cijeli period od Konstatinovog proglalenja kr56anstva (sredina detvr-
tog stolje6a) drZavnom religijom do perioda renesanse, cijela Evropa, kao
i osvojena zemljanadrugim kontinentima, su pod jakim uticajem crkvenih
vlasti. Crkva je bila presudnazadavanja saglasnosti na krunisanje careva
i kraljeva, njihovog razvodenja u braku, oprosta grijeha, umiranja jedino
uz sve5tenika da bi se " stiglo na nebo" itd. Tome je dodavana institucija
kupovine sve3tenidkog poloZaja, Sirenje papinskih posjeda (a time i
biskupskih i nadbiskupskih) itd. Protiv takvih pona5anja su nastajali di-
tavi pokreti, od kojih su oni monaiki imali poseban uticaj. Ali, i oni su se
vrlo brzo pretvarali u samo nove redove crkvene hijerarhije. Zatakav pe-
riod su bili potrebni i simboli i totemi i razni sveci, ogromne katedrale
kako bi se dobila neophodna scenografija i sjaj koji bi opravdao postoje6e
stanje. Naravno, duh tog vremena je i na "drugoj strani" (islamskoj)
50
8osna, islam - BoSnjaci
proizveo slidne tendencije: raskoSnog Zivota vladara, borbe za prevlast,
izgradqe ogromnih dZamija itd.
Svi oni koji su se bunili protiv takvog stanja udaljavanja od proklami-
ranih principa vjere bili su nasilno sprjedavani u svojim namjerama. Tako
je u kr56anstvu nastala i inkvizicija, koja 6e za dugo vrijeme sprjedavati
bilo kakav razvoj nauke. Drugi faktor koji je takoder sprjedavao svako
heretidko razmi5ljanje i praksu, suprotnu vladajuiim kanonima crkve, bili
su krstaiki ratovi. Stalni ratovi, upadi "barbarskih plemena" su postepeno
mijenjali "civilizacijsku sliku", ali se mora re6i da je sa povijesnog
stanoviSta vrijeme apsolutne dominacije kr5canstva bilo period koji je dao
mali doprinos istinskoj povijesti dovjedanstva. Istowemeno, ova stagnacija
u odnosu na grdku civilizaciju j e znadlla i akumuliranje potencijala koji 6e
u susretima sa drugim civilizacijama i preuzimanja njihovih dostignu6a
dovesti do "eksplozije" naudno - tehnidke revolucije.3T
Zarczumijevanje teme koju istraZujemo izuzetno je znadajno pitanje
bogumilske vjere. Da li je to samo jedna od heretidkih sekti krSdanstva, ili
se po svojoj osobitosti moLe nazvati i vjerskim pravcem?
JoSiz ilirskog perioda i vladavine Rima na podrudju Bosne i Herce-
govine bilo je vi5e boZanstava kojima se klanjalo i po5tovalo ih.
Pored Silvana (djelimidno poistovjedenje sa rimskim Silvanom i
grdkim Panom) bio je i kult Dijana, boginje lova, divljadi i divlje prirode,
kult gorskih vila, kultbogaizvoraBirda... U urbanim sredinama Rimljani
su donijeli kult Jupitera, Junone i Minerve, a vei tada je bila na djelu vjer-
ska tolerancija, jer je prema nekim historijskim izvorima na relativno
malom prostoru sada5nje BiH egzistiralo dak 40 raznih vjera i da je:bio
kult pedestdvojice "bogova" raznih zemalja i naroda. Tako je dak pron-
adeno i nekoliko kultnih spomenika od kojih su ncki svojevrsni unikati
kakav je spomenik Mitre, pronaden u Konjicu.l8
Dolasku Slavena je prethodio veliki broj upada barbarskih plemena
u provincije Rimskog carstva, a iztog perioda nema puno ni historijskih
tragova. Sloveni su sa sobom donijeli svoje kultove i idole, a od IV stol-
jeia historijska dokumenta biljeZe na prostoru BiH djelovanje i krican-
37 O ovom periodu vidjeti u Berhand Rasel: Historija Zapadne filosofije, Karijatide - Beo-
grad, 1962. god., str. 303-471, a o odnosu Evrope prema drugim civilizacijarna: DLafi
HiSam: Evropa i islam, Starje5instvo lZBiH, Sarajevo, 1989.
18 Grupa autora: Bosna i Hercegovina od najstarijih vrernena do kraja II svjetskog rata,
Stab VK oS BiH, Sarajevo, 1994. godine, str. 29.
51

Bosna, islam - BoSnjaci
skih misionara koji Sire kr5ianstvo. Treba imati u vidu da je u Bosni Sireno
rano-kr5iansko udenje, kao i dinjenicu daje i dolaskom Slavena, a prije
toga i Avara, konsolidacija domaieg stanovniStva tekla uporedo sa upoz-
navanjem novih osvajada,ttz mije5anja kultura itd. Bosna je ostala izoli-
rana izvan uticaja Rima i Vizantije. Na tim temeljirna su i slavenski
osvajaii primali kri5danstvo od starosjedilaca, a ne od misionara.
Imaju6i u vidu konfiguraciju terena sada5njeg teritorija Bosne i
Hercegovine (brdsko-planinski pretehri dio), to je bilo i idealno mjesto za
sakrivanje onih koji su n susjednim zemljama bili proganjani zbog svojih
ideololkih (religij skih) pogleda.
Upravo ta konf,rguracija terena bila je prepreka mnogim osvajadima,
ali je omogulavala i znatnu samostalnost i autohtonost stanovni5tva Bosne
i Hercegovine. Tako neki autori istidu i dinjenicu daje to moglo biti sudbo-
nosno t za zadrtav anje i opstanak autohtono g ilirsko-romansko g stanor.ni-
Stva koje je dinilo stanormi5tvo pije najezde Slavena.3e I ta dinjenica, u
teoriji nedovoljno istraZena, mogla bi re6i ne5to vi5e o posebnosti Bo5nja-
ka o demu je kroz historiju ostalo zablljei,eno vi5e pisanih iskaza, posebno
kada je rijed o fizidkom opisu BoSnjaka (visoki, stasiti, lijepi) kao i men-
talitetu kojeg karakteizira tipidni bo5njadki merhamet, milostivost i po-
Stenje.
Jedna od tih karakteristika, koje su se zadrLale kroz historiju, je
formirani karakteristidni tolerantni duh koji se u Bosni i Hercegovini, kao
geografskom prostoru, zapaLa kroz cijelu historiju. Znahjno je napome-
nuti da se na tom prostoru dotidu i Istok i Zapad i tu je prirodni most jad-
ranskog (mediteranskog) i panonskog (srednjeevropskog) bazena.
Bogumilsko vjerovanje se zadrlalo dugo vremena u Bosni i preLiv-
jeloje i krsta5ke ratove pokrenute upravo zarad strate5kog znadaja Bosne.
2.2.'oKontrapunkt" ku ltura srednj ovj ekovn e Bo sne
Bosna, drLavana jugoistoku Evrope se kao posebnost pominje prvi
put u spisima rimskog cara Porfirogeneta u X stoljedu. Najvedi procvat
doZivljava u srednjem vijeku kada su joj "granice bile stabilnije i od srp-
3e Pavao Andelii: Periodi u kultumoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku,
GZM n.s.sv. XXV, Sarajevo, 1970., kao i: Rezultati naudnog simpozijuma "Predsla-
venski etnidki elementi na Balkanu u etnogenezi JuZnih Slavena", ANUBiH, pos. izd.
knjiga XII, Centar z,a balkanolo5ka ispitivanja, Sarajevo, 1970.
52
8osna, islam - Bo5njaci
skih i hrvatskih, a od 1 1 80. do turskog osvajanja 1463 ' bosanska drZava je
razvijala postepeno specifidan vlastiti identitet."4O Specifidnost ove drZave,
koja ima historijsko ime Bosna, je tolerantan Livot razhditih vjerskih
skupina, s tim Sto je do osvajanja Bosne od strane Osmanlija najveti dio
stanovni5tva Bosne, ukljuduju6i i visoko plemstvo pa i kraljevsku porod-
icu, bio privrZen bogumilstvu. I pored pokretanja i kriZarskih ratova protiv
'obosanske hereze", "Bosanci su, medutim, ostali lojalni svojoj "bosanskoj
crkvi", uprkos tome Sto su bogumili proklinjani kao jeretici, kako od strane
katolidkog sveitenstva, tako i od pravoslavnih sila." U teritorijalnom
pogledu od vremena vlasti Kulinabana Bosna se afirmira kao drLava, pa
preko Stjepana Kotromaniia se Siri i u nju ulazi, izmedu ostalog, i Zahumlje
(Humska zemlja,Hum). Ved 1378. godine Hum se nalaziu sastavu dtlave
Bosne, a Stjepan Vukdi6 uzima titulu hercega 1448. godine i od tog vre-
mena se ova oblast p olelanazivati "Hercegov a zemlja." MoZe se prihvatiti
miSljenje Dalibora Brozoviia da je kovanica Bosna i Hercegovina nastala
od njemadkog Bosnien und Herzegovina i da je novijeg datuma.al
ZaKatare (albigeneze) i djelo-
se zna da su nakon krsta5kih pohoda
vanja inkvizicije izbrisani kao sekta, a papa je
dao zadatakugarskom kralju
Emeriku da sprijedi Sirenje bogumilstva ("patarenstva", "manihejstva") i
da Kulin-ban prestane da daje za3titu pobjeglim hereticima iz Splita i Tro-
gira. Kulin ban je pribjegao diplomatskom lukavsft'u da bi izbjegao rat i
to na taj nadin Sto se na Bolinom (Bilinom) polju (danainja Zenica) 8.
aplila 1203. godine zajedno sa prvacima Crkve bosanske i uz prisustvo
velikog broja vjemika bogumila pred papinim izaslanikom javno, te uz
potpis i jamstvo, odrekao "heretidkih zabluda" i obeiao da 6e se drZati
crkvenih kanona zvanidnog kr3ianstva.
To nikakao nije predstavljalo kraj bogumilstva' Naprotiv, Bosna je
samo jedno vrijeme ostavljena na miru.
Kulin ban je u toj izjavi o odricanju od bogumilstva obeiao da 6e u
svakom mjestu imati kr5iansku bogomolju,:u crkvama ce imati oltare i
kr12e, da 6e se ditati knjige Starog zavjeta, da 6e imati svedenike, koji ie
a0 JasminkaUdovidki: IstorijaBalkana, Spone i sukobi, Republika br. 186. Beograd' 1998.
41 U ovoj knjizi koriitenja termina "Bosna" u samom naslol'u i desto u tekstu nema nika-
kve politidke konotacije, nego se vi5e stilski uklapa u temu: Historijski naziv Bosna pri-
sutan je u ve6em dijelu historije Bosne i Hercegovine, a napomena se istide radi pomatih
sludajeva reagiranja od strane posebno hrvatskih autora sa argumentacijom da se na
ovaj nadin namjemo izbjegava naziv Hercegovina. Od I 878. godine u zvanidnoj je upo-
trebi naziv Bosna i Hercegovina potwtlen i kroz Daytonski Mirowi sporazum za BiH
iz, 1995. godine i tu nema nikakve dileme.
53
Bosna, islam - Boinjaci
ditati mise i vr5iti ispovijedi, da ie se najmanje sedam puta na godinu priz-
vati tijelo Gospodnje, da 6e obdrZavati poste, svetkovati svece, da neie
izmedu sebe primati Manikeje, da 6e se zvati braiom, a ne samo kr3ian-
ima kao do sada, da se ne bi tim imenom nanijela uvreda drugim kriian-
ima (er se iz tog imena razumije da drugi osirn njih nisu kr5iani).+z
Progoni katara i njihovo istrjebljenje izltalije i juZne Francuske ra-
zlog su njihovom pojavljivanju na prostoru "mjesta koje se zove Bosna".
Neke dinjenice ukazuju da je u to vrijeine bio pravi heretidki univerzitet.
Pominje se da je Jakov Bech iz Chicria 1378. u Bosnu poslat da se tamo
savr5eno i potpuno naudi patarenst\ar. On se 1387. na5ao pred inkvizici-
jom zbog hercze i tada je otkrio da su u Bosnu bili slani i: Moreto Rabel-
lator iz Chiera 40 godina prije njega, zatim Ivan Nanoi, Granoni Beucio
oko 1360., Peter Patrizi oko 1377., Bernardo Roscherio oko 1380. i Pe-
terov brat Jacobini oko 1382. godine.
Ne smije se smetnuti sa uma da se vrijeme procvata bogumilstva de-
silo odmah poslije raskola u kr3ianstvu (1054. godine) na katolidanstvo i
pravoslavlje. I da je Bosna bila pod uticajem i jednih i drugih. I, Sto je na-
jvaZnije, da su i jedni i drugi bili jasni u tome da su "treieg" (bogurnilstvo)
odbacivali i proglaiavali heretidkim.
Tako je Bosna od svog najranijeg pominjanja bila izloZen a raznim
uticajima, a borba za ideolo5ku prevlast bilo koje od grana lcr5ianstva u
njoj uvijek je bila usmjerena protiv njene samostalnosti, jerje svojatana i
od jednih i drugih. Iz historije vladajuie crkve je jasno da vjerska domi-
nacija zna(,ii politidku i drZavnu dominaciju, aLelje zatimpodrudju Bosne
nikada nije nedostaj alo. Zato o'Crkva bosanska" uvijek i iznova izaziva
polemike i svojatanja. To se posebno dogada u odredenim historijskim pri-
jelomnicama otvaranja "bosansko - hercegovadkog pitanja".
Sa socioloSkog stanovi5ta, Crkva bosanska predstavlja znalajan
druStveni fenomen koji prevazilazi znaEaj kr5ianske sekte. Ona je profil-
irala stanje svijesti kod bo5njadkog naroda koje nosi elemente samosvo-
jnosti i osjecaja samostalnosti, a to se u historiji srednjovjekovne Bosne
ispoljavalo kroz odludan otpor svim zavojevadima.
a2 Iskaz preveo Franjo Radki u: Bogumili i patareni (posebno izdanje Srpske kraljevske
akademije, knjiga LXXXVII Beograd, I 93 l. Citiramo u H. Mehrned HandZi6: Islami-
zacija Bosne i Hercegovine i porijeklo Bosansko-hercegovaikih rnuslimana, originalno
izdanje Sarajevo, 1935. - kori5teno reprint izdanje knjige izaile u izdanju Islarnskog
centraTeianj, Te5anj, 1993., str.7. i 8.; Salih Jalirnam: Osam stotina godina Bilino-
poljske izjave, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, broj 3-4, Sarajevo, 2004.
54
Bosna, islam - BoSniaci
Miroslav KrleLaqt 6e pojavu bogumilstva okarakterizirati rijedima:
"kao malo tko, bogumili su jedini kontrapunt usred na5eg srednjov-
jekovnog rasula". Bogumilstvo se javlja kao tihi, ali sadrZajno bogati
odgovor Bosne na" etatizitanu, otrcanu diplomatsku mistiku, satkanu od
neoplatonizma i aleksandrij skog postplatonskog epigonstva, izmjesanih
sa grubim neprevladanim, jos paganskim praznovjerjem, u obliku ramih
rituala i politidko hijerarhijskih koterija, koje kr56ansku formulu smatraju
o'
rentabilnim barjakom, za pobjedu vlastitih vladaladkih strategemana,
kako KrleZa opisuje krsdanstvo. u tom krsdanstvu "Qar carigradski luduje
u klupku promiskuiteta, u kolopletu rodoskwnu6a i nastranog vladarskog
ludila ... tu i tako Zivjeti kao paganin i tu i tako ne pokrstiti se, bilo je
svakako opasnije nego prignuti koljeno i pomolit se DuZdevima,
Bazileusima ili Rimskom biskupu". U tom i takvom okruZenju se po-
javljuje bogumilstvo ("kolo ljutih zmija", uzvikuje rimski papa ili "oni
nisuu hrisianstnr", govori carigradski patrijarh). Svi traZe njihov progon
i nasilno preobradanje, a grdki izvori (pravoslavni) ih nazivaju
"kudugeri".4+
KrleZin "kontrapunkt" kojim on ozradava pojavu bogumilstva je, ust-
vai,izrazza muzidku figuru, umijede da se dvije iti vi5e melodija tako uko-
mponiraju i poveZu da izvedene istovremeno skladno zvude. Boljeg izraza
za bogumilstvo, ali i za ukupne prilike u Bosni, tesko da se moZe na6i.cs
Dubrovadki arhiv takotler obiluje brojnim dokumentima o "paterenima".
"Testament gosta Radina" je u tom smislu veoma interesantan, jer je
Radin bio u dasti gosta, tj. biskupa kod bosanskih krstjana (i to je dest
naziv za "patarene", odnosno "bogumile").
On u svom testamentu dijeli vjernike u Bosni na krstene, koji su
prave vjere apostolske, prave lrstjane, kmete i prave kmetice krstjanice i
nrsne ljude. "Krstjani su, dakle, bili vegetarijanci "nemrsni"' Prema nekim
ffi.oslobo<1enje..,..Mla<lost..,Sarajevo,l982.,(obogumilima
87-12 1)
aa U poslanici carigradskog patrijarha Genadija 2 Skilarija sinajskim kalutterima odgo-
uuiu r" na upit da li smiju primati darove od Herceg Stjepana, bosanskog vladara za
kojeg kaZu da je u dusi pravoslavni, ali to ne smije ispoljavati, jer u drZavi ima mnoge
,.kudugere', (1453-1459). Patrijarh odgovara da se javno ne pominje dar od ovog vla-
dara.Jerjavno ne ispoljava hrisianstvo" (citirano u 63.knjizt Glasnika Srpskog udenog
drustva str. l L Priopcio Ljuto Kovadevii u zadarskoj "lstini" br.5. god. Il rnaj 1 888. Pri-
lozio arhimandrit N. DLrdi6 prema rukopisu iz Prizrena). H.M. HandZi6, op.cit. str. 9.
a5 Inspiratit'na je u tom smislu nadahnuta studija Avdije Alibaii6a: Trajanje Bosne, KDM
"Preporod", Zenica, 1995.
55
Bosna, islam - BoSnjaci
autorima obidaj su5enja Sljive u Bosni potide iz tog perioda, jer se zazimu
intenzivno su5ila Sljiva koja je bila glavna hrana u hladnom periodu go-
dine. Iz ovog dokumenta je vidljivo da su, patareni ("krstjani") slavili uz
nedjelju i petak. Poznati historidar dr. Ciro Truhelka u obradi arhive iz tog
perioda Bosne iznosi, na osnovu dokumenata, da su patareni mogli biti i
prodavani kao roblje.+6
Sljedbenici kr56anske crkve nisu mogli biti prodavani, Sto govori o
odnosu okoline Bosne prema bogumilstw koje je jednostavno trebalo
svim sredstvima iskorijeniti. Taj period srednjovjekovne Bosne ostao je u
pamdenju naroda do dana5njih dana kroz izreku "od Kulina bana i sretni-
jih dana". U jednom duZem periodu od vladavine Kulina bana (1180-
1204), pa do krall-a Tvrtka (1353- 1391) Bosna je znadajno balkansko
kraljevstvo koje je nadaleko duveno i po svojim rudnicima, posebno sre-
brai zlata, kao i po vojnoj sili od koje su mnogi zazirali. To je i period kada
je bogumilstvo bilo znalajanfaktor unutarnje kohezije kao "domada vjera"
uz koju su bili i vlastela i obidni narod. Zanimljivo je svakako da se ni u
jednom historijskom dokumentu iz tog perioda ne pominje u Bosni bilo
koji drugi narod iztuev Bo5njani ili Boinjaci. To je matidni narod i na-
jbrojnija etnidka skupina u srednjovjekovnoj Bosni. Kao etnidke (narod-
nosne) skupine u srednjovjekovnoj bosanskoj drLavi su prisubri u izvorima
Vlasi (doseljeni stodari), Sasi (Germani koji su dolazili u Bosnu radi
rudarskih poslova), Latini i, posebno nakon pada muslimanske Spanije,
Jevreji * Sefardi.
NedZad HadZidedii s pravom nagla5ava da se "s obzirom na ge-
ografski poloZaj Bosne i Hercegovine i dru5tveno historijska zbivanja,
kontakte i medusobne kulturne utjecaje i mije5anja u ranijim periodima
potrebno je istaknuti da se u tradicijskoj kao i savremenoj kulturi naroda
BiH, mogu izdvojiti sljedede komponente:
a6 Ciro Tnrhelka: Testament gosta Radina, Clasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo XXIII,
str.
355-376., a do sada naj5iru studiju je napisao Salih Jalimam: Studija o bosanskim bo-
gumilima, Grafotisak Tuzla, l996.,koja je matajna uputa i do sada najobimnija biblio-
gtaftjaiz ove oblasti, te isti autor: Salih Jalimam: Historija bosanskih bogumila, Ipp
Hamidovii, Tuzla, 1999. Novo svjetlo o bosanskim bogumilima daje i studija John V.A.
Fine Jr.: Bosanska crkva, novo tum4denje, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 2005. Ovaj
autorje sredinom Sezdesetih godina XX stolje6a boravio u Sarajelu kadaje pripremio
gradu za dvije studije o bosanskim bogumilima. Knjiga je objavljena na engleskom je-
zikl 197 5. godine (The Bosnian churc a new intepretation). Inade je profesor Fine, za-
jedno sa Robert J. Donia, napisao knjigu posve6enu nevinim iflvamarata u BiH (Robert
J. Donia, John V.A. Fine Jr.; Bosna i Hercegovina: tradicija koju su izdali, Sarajevo:
FAMA, 1995. Knjiga je prvi put na engleskom j ezikl izdata u Londonu 1994. godine).
56
Bosna, islam - Bo1njaci
1) Stara slovenska ba5tina, zajednidka zasva tri na5a etnidki srodna
naroda, donesena prilikom doseljenja u ove krajeve i ovdje daljerazvrjana.
2) Znahjanje i udio romanskih etnidkih i kulturnih elemenata i ut-
jecaja koji se pojavljuju u vi5e slojeva: preko poromanjenih starosjedioca,
stodarskih Vlaha u srednjem vijeku te Cincara u XVII i XVIII stoljeiu a
dosta je romanskih elemenata kulture u51o u kulture na5ih naroda i u kon-
taktima sa romanskim zapadom i posredstvom katolidke crkve. Ovi utje-
caji i mije5anja razlidito su rasporedeni kod naroda Bosne i Hercegovine
i predstavljaju elemente njihovih specifidnih kultura.
3) Islamsko- orijentalni utjecaji koji se pojavljuju sa dolaskom Os-
manlija u ove krajeve i traju kroz vrlo dug period izazvali su krupne kul-
turne i etnidke promjene putem prelaska na islam jednog dijela
stanovni5tva, a prenosili su se i na druge grupe stanormiStva. Ovi utjecaji
doprinijeli su daljnjoj medusobnoj kultumoj i etnidkoj diferencijaciji.
4) Takode je mogu6e izdvojiti, u manjoj mjeri i na ogranidenom pros-
toru panonske udecaje. Razumije se daje BiH kao evropska zemlja u svim
historijskim periodima bila izloZena srednjeevropskim i evropskirn utje-
cajima, dijele6i s drugim evropskim narodima zajednidku povijest i za-
jednidko naslije<le. Ovi utjecaji i elementi najdesie imaju mecluetnidki
karakter i znadaj premda su razlidito rasporedeni kod tri bosansko-herce-
govadka naroda."47
Historidar Enver Imamovii istide: "Bosna je u srednjem vijeku bila
sasmostalna drLava, imala je svoje vladare (banove i kraljeve), svoju za-
stavu i grb (sa ljiljanima), vojsku, strogo odredene i duvane granice, svoj
dvor i diplomatsku sluZbu, vlastiti jezik (bosanski), vlastito pismo
(bosandicu), svoju vjeru (bogumilsku), svoj narod (Bo5njani), svoju mon-
etu, i sve drugo Sto karakterizkajednu drZavu, pa i vi5e od toga, jer mnoge
zemlje nisu imale ono Sto je imala i Sto je bila Bosna."
Srednjovjekoma Bosna i njena ekonomska i vojna ekspanzija su se de-
Savali u jednom, za svjetski povijesni okvir koji broji velike careve i carevi-
ne, ipak relativno marginalnom prostoru. Istovremeno,to je zna(ajan geos-
trategijski prostor za puteve koji su vodili i na Istok iZapad, a svakako daje
kroz ta trgovadka i vojna putovanja, zajedno sa trgovcima i raznim vojskama,
dolazilo i do razliditih kultumih uticaja, mijesanja kultura i svjetonazora.
a7 NedZad HadZidedi6: Etnografski pregled Bosne i Hercegovine (skripta FPN Sarajevo),
Sarajevo, 1997 ., str.9 i 10. Profesor HadZidedi6 je utemeljitelj predmeta Etnologija na
Falailtetu politidkih nauka u Sarajevu.
57
Bosna, islam - Bo1njaci
Dobrodoilica - rniroljubiva pontka iz proilosti Bosne - sa stetaku
Ali,zadrLavao se i autothoni, desto arhaidni, vlastiti pogled na svijet
i osobenost kulture bosanskog podneblja. Ostala su "mramorja", "steici",
koji svojim osobenim i desto grubim simbolima upravo predstavljaju odraz
tog vremena. Na njima su desto ispisane i poruke, mahom tuZbalice i to
pismom kojc ima zvanilani naudni i narodni naziv -bosandica.as Uz ste6ke
saduvanje i dio nakita bosanskih vladara i vlastele, kao i posude visoke
umjetnidkc vrijednosti. Takoder tu je i veliki broj Stitova, grbova, pedata,
povelja i dokumenata. Uz prepisivanje odlomaka bibhjskih tekstova, koji
nose "bogumilski izbor", njihovog slikovnog ukraBavanja, iz ovog perioda
su nam ostali i knjiZevnidki tragovi. Metlu njima je tzv."Berlinska alek-
sandrina", prida o podvizima Aleksandra Makedonskog. Knjiga je
prepisana u sre<injovjekovnoj Bosni, danas se duva u Berlinu. Takva je
as Sire o natpisima na steicima Nusret I<irizovi6: Kolo tajnih makova, "Globus", Zagreb,
1988., a qihove pcrtuke su inspiracija mnogim piscima, svakako, tu znadajno rnjesto zau-
zima Mehmedalija Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Sarajevo, 1969.. Karneni spavad.
(Pjesme) Sarajevo" i966. Narawo. i ovdje je nezaobilazna inspiracija o bosanskom duhu
u tekstLr dr. Muhameda Filipovi6a: "Bosanski duh u knjiZevnosti-5ta je to1)" koji je objav-
ljen n sarajevskom dasopisu "Zivot" u broju 3 od 1967 . godine. Filipoviiev tekst je inspiri-
ran upmvo objavljenom knjigom poezije lr{ehrnedalije Maka Dizdara "Kameni spavad".
58
Bosna, islam - BoSnjaci
sudbina i brojnih dmgih umjetnidkih predmeta bo5njadke kulture koji se
nalaze Sirom svijeta.
Stetak iz Zgo|ta Mh os lav lj evo j evande lj e, o ko I I B0-9 0.
kod Kakrla (nastalo u Bosni-Hunt, Narodni muzej Beograd)
Govoredi o duhu bosanskom, koji je Bosnu u njenoj hiljadugodi5n-
joj historiji odrZavao kao "povijesnu opstojnost", Muhamed Filipovii is-
tide da su mnogi zna(,ajni elementi toga mozaika (koji je Sareni iilim
najboljeg, najstrpljivijeg, najnjeZnijeg i najustrajnijeg tkanja), koji pred-
stavlja duhovnu supstancu, nestali, ali i da i pored toga imamo toga i malo
i mnogo: "Malo prema onome Sta smo sve stvarali i mnogo prema onome
Sto smo pustili da netragom nestane . To su u prvom redu na5i stari gradovi,
na5a arhitektura, urbanizam, steici i uopde sakralni spomenici, na5e stare
knjige, vez, odje(a, zanati, najzad na5 nadin Livota uopie. Agresivni na-
cionalizmi, raznih vrsta i dugo odsustvo bosanske pozicije, doprinijeli su
mnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije.
No i to propadanje, ma koliko ono Siroko i obimno bilo, nijc nas 1i5i1o
onoga Sto je sa stanoviSta kulturne funkcije duhovnog nasljeda najvaZnije,
ono nas nije li5ilo potrebe da drZimo i upomo duvamo svijest o Bosni i
ono ito Bosnu dini tako dudnom i neobidnom, da drZimo i duvamo bosan-
59
Bosna, islan - BoSniaci Bosna, islam - BoSnjaci

ski duh. To je taj te5ki, gromadni, kameniti i goroviti dug, velikana iz toridari i teoretidari nacije. Krivotvorenje dinjenica vude za sobom, kada
skaski, taj spori uronjeni i zaronjeni u sebe zatvoreni duh dovjeka prirode. je u pitanju BiH, ne samo naudne falsifikate, nego ima za posljedicu i per-
To je kontemplativni duh uronjavanja u ono 5to je bilo i pro5lo, u vjedno manentno obnavljanje velikodrZavnih projekata zasnovanih na takvim
iza granica prolaznog, u ono sa one strane te5kog, nestalnog i tegobnog "dinjenicama".
ovozemaljskog zbivanja i zbitka. To negiranje granica vremena i prostora
kao uvjeta ljudskosti, to vjedno tradicionalno i tradicionalistidko bivanje Uzaludno je opominjanje Miroslava KrleZe da je "bosanska kuga"
kao dovjek, ljudi kojijesu, koji su bili i koji ie biti, sve ujednom neprek-
bila nelto najoriginalnije Sto je po njemu ostavilo tragove u kipovima i
ornamentici ditavog niza bogumilskih kipara: Bola5ina, Begeviia, Drage
inutom nizu... To je duh posebnog bosanskog puritanizma, isderivanje is-
tine, preganjanje pravde, ispravnosti i dasti, za Sto se sve gine, podjednako
Dijaka, Grubada, Osrada, Prerada, Radoja, Ratka, Semorada, Zenan
Morada, Radiia, Radana Hraniia, Dragi5e, Ugarka. Iza njih su ostali su os-
pod svim barjacima, koji su se ikada vili nad ovim na5im gudurama i
tali tragovi, slidni tragovima sa steiaka, koji su, kako kaZe M. KrleZa:
dolinama, a pod ovim na5irn teskim i maglovitim nebom. Radi toga Bosna
"vedre slike o livotu, gdje.ie sve skladno-uznemireni ritam pojava i stvari,
nikad nije bila podijeljena, razbijena i unistena kao cjelina, kao teritorij,
o rnamenata, lj uds kih likov a, leop arda, konj a i fl ore ".
kao tradicija, kao mentalitet i kao duh, ali istowemeno nikad nije bila jedna
svjetorma, vojna i politidka tvorevina, drLavaili jedna jedinstvena partija."4e

Bilo bi svakako historijski netadno da se Crkva bosanska progla5ava

za jedinu vjersku instituciju i da se samo na temelju toga gradi dokazi-
vanje hipoteze o bo5njadkoj osobenosti. To je ista opasnost kao Sto je i
svojatanje istodnih i zapadnih susjeda Bosne i progla5avanje bogumilstva
za"pravoslavlje ili katolicizam". Po nama je slidna gre5ka jednog pravca
historiografije koji marginalizirabogumilstvo kao kutumo-povij esnu din-
jenicu male (ili velike) "zemljice Bosne". Posmatrajudi u kontinuitetu,
takve tendencije su se ponavljale i irnale su za cilj u svim periodima jednu
prozaidnu ovosvjetsku ideju: ostvarivanje vlasti nad Bosnom i njenim
stanovnicima i njeng prisajedinjenje bilo susjedima ili velikim carstvima
kakva su se nalazila u neposrednom okruZenju.
Uz tu vrstu agresivnog kontinuiteta spram Bosne i Bo5njaka, po-
javljuje se i kontinuirani otpor autohtonih stanovnika Bosne i njihovo. u
svakom pogledu, bezaltemativno vezivanje za Bosnu' To govore i poruke
sa steiaka, simboli u crteZima kao i burna historija Bosne. Rano
krS6anstvo, kao i njegov kasniji razvoj su ostavili traga na profiliranju svi-
jesti naroda, a danas predstavlja naudni diletantizam (kakvih pokuiaja i
dalje ima) poistovje6ivanje nacija u savrsmenom shvatanju te rijedi, sa
pojmom naroda koji se javlja u periodu do srednjeg vijeka. Medutim, razu- Razigrani motivi (slika lijevo: niian iz poietka islantskog dobs u Bosni -
mijevanje prilika i uticaja na narodnu svijest na odredenom geografskom Ilrasnica u Sarajevu, i slika desno: motiv sa srednjovjekovtog stetka
podrudju svakako da je vrlo znadajno i na toj tezi (e se sloZiti svi i his- Premi lovo Po li e Lj ubini e) s o

4e Muhamed Filipovii: Bosanski duh u knjiZevnosti -' 5ta je to? Rad objavljen u dasopisu
,,Livot" broj 3. Sarajev o 1967 . (koriSteni citat u ponovljenom izdanju u knjizi ,,Bosan- ;o Sefik Be5lagii: Ni5ani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Akademija nauka i
ski duh", Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina mogu6nosti i perspektive tazvoja, umjetnosti Bosne i Hercegovine, knjiga LIII, Odjeljenje dnr5tvenih nauka, Knjiga 30.,
Sarajevo, 1997., str. 158 - 159.) Saraievo, 1978., s1. 20 u prilogu

60 61
Bosna, islam - BoSnjaci
Historijska dinjenica je da u tom periodu, i pored upornog nastojanja,
Rimska crkva nije podigla nijednu katedralu u Bosni, atadi tazvijanja in-
feriornosti kod domadeg stanovni5tva o bogumilima se zvanidno iznosio
stav da se radi o primitivnoj kulturi. Valjda zato i nisu duvani ni doku-
menti iz tog vremena, a o bogumilskim mramorjima je osamdesetih god-
ina pro5log stoljeia govoreno sa estetskim prezirom.
Bogumilstvo je kao i svaka vjerska sekta pro5lo faze idealiziranja kada
su ideje i najprijemdivije kod Sirokih narodnih masa. Medutim, kada se gov-
ori o ideolo5kom uticaju, pa time i religijskom, svakako da treba imati u
vidu da su nosioci ideja bili obrazovaqi ljudi, vlastela i crkveni velikodos-
tojnici Sto se dogaclalo u uvjetima komunikacijske nepovezanosti svake wste
i nepismenosti kmetova i drugih podanika. Puk je, praktidno, preslikavao
ideje gospodara dodajudi u primjeni i dio naslijetlene folklorne tradicije.
Formiranje nacija i na njima zasnovanih drlavasu procesi najnovijeg
datuma i u nekim elementima i podetkom XXI stolje6a se svjedodio
"radanju" novih nacija. Iz teorije drLave i prava poznatoje da se dugo vre-
mena jedino legitimnim smatralo fumsko carstvo, U takvomposmatranju,
Vizantijsko carstvo je bilo jedini nasljednik Rimskog carstva, a prijestolnica
Konstentinopolj (Carigrad) je Novi Rim. Da postoji taj kontinuitet "sv-
jetske vlasti" pokazuju i osmanlijski historijski dokumenti, jer je po osva-
janju Carigrada sultan Mehmed II el Fatih smatrao da je u svojoj lidnosti
sjedinio islamsku, tursku i rimsku tradiciju, a Carigrad proglasio centrom
univerzalnog suvereniteta. U skladu s tim, sdm sultan je mogao biti "car",
a postojalo je u Evropi jo5 sedam vladaru. Od kraljeva - njemadki, fran-
cuski, engleski, moskovski, kralj-latin, duZd mletadki i leh (poljski kralj).
Sve ostalo 5to je zaostalo iz srednjeg vijeka (po takvim shvatanjima) nema
karakler drLave. Taj stav je dugo vremena bio kriterij za drtavu.
Tek na razvalinama feudalnih imperija nidu nacionalne drZave i us-
postavljaju se "nacionalni" interesi. Bura historijskih promjena i nestanak
ditavih naroda, o demu zorno svjedodi i Kur'an, nije shvadena kako bi tre-
balo, pa stalno prisustvujemo povratku "historijskom kontinuitetu" u
kojem se stalno dodaje "nezaboravljena" patina starih maglovitih sjedanja,
zbirke grbova i Stitova, nacionalnih junaka i bitaka diji su porazi pretvoreni
u pobjede. Da se u historiji nmogo toga dodavalo, uopiavalo, uzimalo od
drugih, pa i izmiSljalo, nije nikakva novost. Tako se na podetku tredeg
milenija u beogradskim prvo knjiZevnim i novinarskim krugovima, a vrlo
brzo i u ozbiljnim tekstovima SANU i uz redormo citiranje u naudnim kru-
62
Bosna, istam - BoSnjaci
govima pojavilo "Zaveitanje Stefana Nemanje o jeziku", kojeg je - i to
"tadno" 13. februara 1200! - bolesni monah Simeon (Nemanjino kaluder-
sko ime), ostavio svome sinu Savi i svorn narodu. Tzaista, ono Sto u svom
toboZnjem "amanetu o jeziku" kazuje monah Simeon neodoljivo podsjeda
na brojne srpske knjiZevnike i stnrdnjake iz oblasti " rje5avanja na-
cionalnog pitanja". Tako se govore sada ve6 poznate redenice s kojima za-
podinje TV i radio program i u Beogradu i u Banjoj Luci: "duvajte, dedo
moje milo, jezik kao zemlju", poruduje u ovom tekstu Savi i Srbimazanli-
hovu sudbinu zabrinuti monah Simeon. "Red se moZe izgubiti kao grad,
kao zemlja, kao du5a. A Sta je narod izgubi li jezik, zemlju, du5u? Ne uz-
imajte tudu red u svoja usta. Uzme5 li tuclu re(, znaj da je nisi osvojio,
nego si sebe potudio. Bolje ti je izgubiti najvedi i najtvrcli grad svoje
zemlje, nego najmanju i najneznatniju red svoga jez7ka..."
Na ovom mjestu Nemanja poruduje Srbima da, ako su saduvali svoj
jezik, ne treba da odajavaju zbog vojnog poraza, jcr taj poraz ne moZe biti
konadan. Ne zato Sto narod, zahvaljujuti oduvanom jeziku, nastavlja da
Zivi kao nacionalni kolektiv, nego zato Sto 6e ujeziku naii snagu da se s
vi5e uspjeha wati. "Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se... Carevi se smen-
juju, drZave propadaju, ajezik i narod su ti koji ostaju, pa ie se tako osvo-
jeni deo zemlje i narod opet kad-tad vratiti svojoj jezidkoj matici i svome
matidnom narodu". Ovo smo citirali da bi pokazali kako se izmi5ljaju i za-
mi5ljaju poruke za pouke. Tekst je izmislio izvjesni Mile Medii, i ne samo
to nego i druga zavje5tanja (u stilu Sta bi Simeon od prije 800 godina
porudio dana3njim Srbima, farbaju6i to sa dnevno politidkom zbiljom), ali
kada se Zeli onda se pomoiu mo6ne ma5inerije propagandnih mogu6nosti
to Siri i u moderno "naudno" wijeme da bi se to ved uzelo kao autentiina
tzv. Hilandarska povelja, te na osnovu te knjige se prave scenski pikazi,
snimaju pjesme, knjiga se citira kao naudni izvor prvog reda. Nije
iskljudeno da se na isti nadin "pojave" i drugi ,,ttovootkriveni" dokumenti.sl
I na toj osnovi se razvija teorija o supermaciji vlastite nacije, madion-
idarskim iluzionistidkim makazama nacionalnog mesijanstva se stvaraju
iluzije o "naddovjeku", "nebeskom narodu", "izabranom narodu". Prekra-
jaju se granice i utvrduju "povijesna prava" vlasni5tvo nad zemljom i zrakom
i to pomodarstvo slijedi najveii dio dovjedanstva. To je ono Sto R. Garoudi
st Mile Medii, Zave5tanja Stefana Nemanje, III izdanje, "Filip ViBnjii", Beograd 2001.
Kritidki os\ryt na ovu pojaru "izmi5ljania tradicije" dao je dr Ivan eolovi6, Srpska kul-
tura posle Milo5evida, Republika, broj 288-289, Beograd, 2002. Iz ovog teksta je i ci-
tirano ,,zaveitanje."
63
Bosna, islam - BoSnjaci
iznosi kao gubitak cilja savremenog dovjedanstva i obra6anje paLnje na
sredstva, te nametanje vlastite nadredenosti koja se "podrazumijeva" i
proizllazi iz kr5danskog i jewejskog stava koji je i profilirao pojam nacije
kao odraz mi5ljenja formiranog stolje6ima. Ovakvi vladajudi pogledi (ajoi
vi5e praksa sawemenog svijeta u kojem vlada koncept nacionalne drtave)
djeluju negativno na izvomi islamski nadin razmi5ljanja koji polazi od bipo-
larnog shvatanja jedinstva Univerzuma obra6aju6i se ljudima - dov-
jedanstvu, a ne narodima. Tako se savremeno definirani pojam nacije, po
miSljenju nekih autora, bihro kosi sa islamskim poimanjem dovjedanstva.
Ptijel ummel se desto koristi i na prostorima BiH pri demu se termin nacija
neposredno sukobljava sa konceptom ummeta. U identitetskom srnislu to
jeste stvarni problem. I on ima svoga uticaja i na BoSnjake u BiH. Na-
cionalna drLavaje "izum" ponajprije Evrope i proSirila se kao vladaju6i
model pri demu svaka od nacionalnih drZ,ava ima svoj jedan ili vi5e
matidnih politidkih naroda - nacija. MoZemo se sloZiti sa Anthony D.
Smithom da teorija nacije i nacionalizmamole predstavljati tri pristupa:
1. Nacija kao etiiko i filozofsko pitanje. To se odnosi na ulogu
nacije u ljudskom Zivotu.
2. Nacija kao antropolo5ko i politiEko pitanje. Ono se odnosi na
dru5tvenu definiciju nacije. Kakve je vrste zajednica nacija i kakav je
odnos pojedinca prema toj zajednici? Je li nacija u osnovi etnokulturalna
zajednica, zajednica (stvamog ili izmi5ljenog) porijekla diji su pripadnici
od rodenj a v ezani rodbinskim v ezam4 zaj ednidkom povij e56u i j ezikom?
Ili je uglavnom druStvena i politidka zajednicautemeljena na zajednidkom
teritoriju i boraviStu, gradanskim pravima i zajednidkim zakonima, po-
jedinci mogu sami birati Zele li joj pripadati.
3. Nacija kao sociolo5ko i povijesno pitanje. Tide se mjesta nacije
u povijesti dovjedanstva: da li je to zajednica od pamtivijeka, ili su nacije
novije druStvene tvorevine ili kulturni artefakti, istodobno krute i sav-
itljive, tipidni proizvodi odredenog stadija razvojadru5tva i kao takve os-
udcnc na nestanak.s2
s2 Anthony D. Smith: Nacionalizam i modernizam, Fakultet politidkih znanosti Zagreb,
2001.. str. 8- i 9i l0l -146. Naravno, nijc nam cilj istraZivanjc tcorije nacije, ali u ovom
kontekstu nas zanimaju teoretidari koji naciju smatraju nadomjestkom za religiju, od-
nosno oni koji smatraju da je i sama religija upregnuta u wlo mo6no vozilo zvano na-
cija kao 5to s pravom istide Mark Juergensmeyer: The Now Cold War? Religous
Nationalism confronts the Secular State, Berkley CA and Los Angeles CA: Univeristy
of California Press, 1993.
64
Bosna, islam - Bo1njaci
JoS je Durkhem (1915.) uanaliziFrancuske revolucije istakao da su
odredene svjetovne stvari, kao Sto su Domovina, Sloboda i Razum dobili
oznake svetosti i uspostavljena je jedna religija kojaje imala svoje dogme,
simbole i oltare. Na toj liniji je razmi5lja i Eli Keduri. Eric Hobsawn gov-
ori o izmi5ljanju tradicije. a tu je i teorija o nacijama kao zami5ljenim za-
jednicama (Benedict Anderson). Karakteristika brojnih teoretidara j este
isticanj e svojevrsnog nacionalnog mesij anstva kao osvoj enog praznog
prostora u eri Moderne koje je umjestii religije u povladenju (sekular-
izacija) zauzela nacija. Mark Juergensmeyer istide da tzv. religijski na-
cionalizam predstavlja eksplozivnu otpomost saveza izmedu religije i
nacionalizma (analizaPakistana, Malezije, Jevreja u Izraelu, pravo-slavaca
u Grdkoj).
je zajednica koja ima svoje
S druge strane, koncept ummeta takotler
religijsko uporiSte, jer se direktno kao zajednica, ali u razliditim kontek-
stima pominje u Kur'anu. Odomaden jeizraz ummet Muhammeda a.s. kao
primama lojalnost (manje ili vi5e i sa razliriitirn intenzitetom u povijesti)
kao konstanta svih muslimana svijeta koja se iskazuje prema ummetu (za-
mi5ljenoj svjetskoj zajednici muslimana). Kako je i veliki broj tzv. islam-
skih zemalja, nastalih kao produkt nacionaliziranja u vrijeme kolonijalne
vlasti i sa tipidno evropskom "aromom" postao nacionalna drZava, to je
stvami sukob sekularizacije (posebno nakon ukidanja halifata - vlasti koja
je objedinjavala i vjersku i driavnu funkciju) i pripadnosti islamu izazivao
i izaziva krizu identiteta koja se desto potiskuje u ime ovog ili onog prag-
matidnog interesa. iz te perspektive 1ak5e 6e se razumjeti promjena koja je
zahvatila Bo5njake, njihovo realno odvajanjc od ostalih vjerskih skupina,
dime je formiran i specifidni identitet, ali i nadin Livota,jer islam jednos-
tavno Zahvata sve pore Zivota. I u povratnom uticaju se prepoznaje i kroz
kulturu, nadin odijevanja, nadin ishrane, i kori5tenja pi6a, posebne higi-
jenske i sanitame uvjete. razvljajtti skru5enost, bogobojaznost, neprih-
vatanje nikoga koji bi bio apsolutno nadreden iztzev Boga kao Jedinog
vlasnika svega. Naravno, tu je i specifidnost trgovanja,zabranakamate itd.
itd. Iz ovakvog shvatanja lak5e je i razumjeti i deZnjivi pogled kojeg BoSn-
jak u kontinuitetu upu6uje prema Meki, ali i identifikacija sa kulturom, ali
i vi5e vjerom Osrnanlija, pa i lojalnosti ummetu kao vi5em obliku lojal-
nosti od nekih disto nacionalnih elemenata. Da li je to tako u tzv. islam-
skorn svijetu na podetku treieg milenija, svakako je diskutabilno, ali je
dinjenica da nacionalna drtava ne mora biti ukinuta, nego da se samo za-
mijene prioriteti i da ummet stvarno dobije priroritet nad nacionalnom
65
/
Bosna, islam - Bo5niaci
drzavom. Da je tako ne bi dolazilo do krvavih ratova u samom islamu (Irak
i Iran i brojni drugi sukobi i nesporazumi).s3
2.3. "Bliska susretanja" Bosne i Bo5njaka sa islamom
U geografsku sredinu, kakvaje srednjovjekovna Bosna, gdje su tol-
erancija i suZivot bili uvjet opstanka i pojedinaca i skupina, dolazi islam.
Prvi podeci "susreta bliske vrste" sa islamom na podrudju BiH de5avaju se
upravo na planu kulture i privrede (trgovine)' Islam za Bosnu nije bio
nepoznanica. O tome govore i tragovi najstarijeg arapskog novca koji je
Eakizperioda 744-750. godine (za vrijeme vladavine Mervana II el Hi
mara) nadeni u Bijelom Potoku kod Mostara . Zna se pouzdano da je Cir-
ilo poznavao islam, te da su se vodile lasprave u Vizantiji sa islamskim
teoretidarima.
BlizinaodArapa osvojene Sicilije i trgovina preko Prirnorja, te upadi
Arapa na Balkan, svakako da su donosili odredeni uticaj islama. Iz
rukopisa Abu-Hamid al- Andalusi, koji je boravio u Ugarskoj od 1150-
1153. godine, vidljivo je da ima muslimana koji javno ispovijedaju vjeru
i doseljeni su iz Magriba (Spanija), te drugih koji su javno pokr5teni, a
tajno ispovijedaju islam. I jedni i drugi uzimaju ude5ia u ratovima na strani
ugarske protiv vizantije. Medu zarobljenim muslimanima bili su i oni pod
imenom Halisije ili Kalisije. Da li i to upuduje na vezu sa Bosnom i even-
tualno na naselje Kalisiju (dana5nja Kalesija?).
Ove fragmentarno nabrojane historijske dinjenice, koje govore o fiz-
idkom dodiru Bosne sa islamom, nisu u funkciji dokazivanja teze da je to
pripremilo unaprijed Bosnu za lahkodu prijema islama, nego vi5e da
dokaZu osnovnu dinjenicu da nema niti jedne zemlje u svijetu koja je her-
metidki zatvoren i koja bi mogla da sprijedi protok svjetskih civilizaci-
jskih tekovina. To je posebno vidljivo u sferi kulture, dija djela pripadaju
istinskorn hodu povijesti u demu je svako starije (historijski period) bitno,
jer skoro vanvremenski prenosi duhovnu poruku (stanje duha, strijepnje,
radosti, Zalosti) dovjeka kojije u svakom historijskom periodu suoden sa
ffiilinacija?Libris,Sarajevo,2004.,korisnaknjigakoja5i-
roko tretira ovo pitanje i u njoj se nalazi objavljen nedowseni prilog Ismeta Kasumo-
viia o Bo5njacima u kontekstu ove rasprave (Prilog nosi naziv "Uloga vjere u formiranju
nacionalnog identiteta sa posebnim osvrtom na identitet Boinjaka" (str. 1 83- 1 89). Ta-
koder, pogledati i studijuAkbar S. Ahmeda: Islam pod opsadom, koja se bavi pitanjima
islamskih zemalja nakon 1 1. 09. 2001 . godine i teroristidkih napada na usA. Islamske
zemlje, a i muslimani Sirom svijeta su postali antropoloska tema broj jedan u svijetu.
66
Bosna, islan Pain;cc!
sustinskim pitanjem 'ozalto". Zato smo skloni promisljanju kojeg iznosi
Alija lzetbegovi6 da se segment kulture mora (kao i etika) posmatrati izd-
vojeno i da on ima svoj statidni kvalitet u svim epohama "sa svojim prol-
ogom na nebu", acivllizacljabiljeZi samo naudno (tehnidko) napredovanje
ili progres. Zato je scientistidko shvatanje historije zasnovano na golim
dinjenicama "napretka" sa podetnim "polaskom od nule" u biti nedovoljno
da sagleda stvarni povijesni civilizacijski okvir. Kao odgovor na takvo sto
iskrsne (sa najvisim umjetnidkim dometima) obredna maska,,primitivnih"
plemena Afrike, bljesne antidka statua, progovori Ksenofanov ili Home-
rov lik ili "kameni spavad" sa bogumilskog ste6ka.
Dana5nje prodiranje u to vrijeme i obja5njenje dogadaja ostaje nijemo
ispred jednostavne monumentalnosti "divskih mramorja" koja ostaju kao
svjedoci onoga sto je za bosansko podneblje ostalo u historiji zabiljeaeno:
stalni napadi na bosansku samobitnost, te nametnuta borba od strane po-
tencijalnih porobljivada protiv bosanske tolerancije' Mnogo krvi je pro-
liveno da bi se ispisale stranice historije ratova, malo je zabiljeZeno one
svakodnevnice u Zivotu stanovnika Bosne. Samo je poneki putopisac osta-
jao zadivljen i zateden ljepotom kulturne bastine, ljepotom i skladom
bosanske balade, sevdalinke, skladno5iu ku6e bosanske i njene arhitek-
tonske topline. Svaki dolazak tuclinskih vojski je znadio reme6enje tog reda
i sa sobom je nosio grulii zahvat noZa u bosansko tkivo i ignorirao je dobrog
Bosnjanina. Taj dolazakje nosio sobom pedat tudine i svojatanje svojstveno
grubim i osvajadima i onim koji, po vlastitom mjerilu biljeLe i"tazvoi" nat-
urajuii etnocentristidki svoju "civilizaciju" kao progresivnu i povijesnu,
gledaju6u u Bosni "leglo guja" (rimskipapaizXl stolje6a) ili "balije" i "fur-
sku gamad" koje treba iskorijeniti (nacionalistidki pokret stvaranja vclike
Srbije sa kraja XX stoljeda), ili ih (Bo5njake) treba "skrbnidki europeizirati"
(nacionalistidki pokret stvaranja velike Hrvatske sa kraja XX stolje6a).
Ako bi se izuzeli idelo5ki predznaci i kolidina stradanja - na podrudju
bosanske driave,barem Sto se tide teZnji osvajada i sudbine Bo5njana ili
Bosnjaka, kao da je zamrznlta povijest. Medutim, ono sto se desavalo
"izmedu" ima itekako kulturno-povijesni znalaj i ne6e se moii u bilo
kakvim analizama i gnorirati.
MoZda je najbolje to stanje duha, kao dramatiku egzistiranja BoSn-
jaka u Bosni kroz historiju, ocijenio jedan od najvedih knjiZewika BoSn-
jaka Mehmed MeSa Selimovid:
"Mi nisrno niiiji, uvijek smo na neiiioi medi, uviiek neiiji miraz (...)
Najnesrelniji ljudi na sviietu, gubimo svoie lice a tude ne moiemo da
67

Bosna, islam - BoSnjaci
primimo, otkinuti a neprihvateni, strani svakome, i onima iiji smo rod, i
onima koji nas n rod ne primaju (...) Sila nam je dosadila, i od nevolje
smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti od prkosa."sa
Umjetnidka vrijednost steiaka i kulturnog blaga srednj<.rvjekovne
Bosne traZi stalna istraZivanja i svojim znadajemnadilazi ono 5to se danas
o tom blagu zna.M.Krleia istide, recimo "da su detaf i na stetcima hlizu
savremenih postimpresioniikih tehnika sa bogatom partiturom punom hi-
rizma, znanja i moralne svijesti ", a to je lirska crta koja 6e u historiji imati
karakteristiku koja ie pratiti umjetnidka djela i u kasnijem periodu, Taj
tanahni osjeiaj, iskazan kroz umjetnost, je bitna odlika Sarenila bosanskog
iilima sa predivnim bojama, i prisutan je od najranijih kulturnih ispolja-
vanja u Bosni. Nije onda sludajno da su kod Bo5njana nalazili utodi5te i
prognani heretici i izgnanici raznlb.vjera koji su bjeZali pred Rimljanima,
Spanjolcima, Madarima, Vizantijci ma, austrijskim regirncntarna. nje-
madkim SS divizijama, ustaikim i detnidkim hordama...
Svi su dodavali novu Saru "kultumom 6ilimu" koji je i najljep5i zapis
o toj zemlji Bosni, koja je, kako kaZe pjesnik Boinjak Mehmedalija Mak
Dizdar, o'vz to i prkosna od sna".
U tom smislu, istraZivanje tog mentaliteta, koji je nastao, izmedu os-
talog, i sa dodatkom bogumilske hereze, koja je najistrajnije od svih
heretidkih pokreta uspijevala da se odrZi, nuZno je nastaviti. Najve6i ne-
dostatak za takva istraZivanja je da su mnogi tragovi te kulture jednos-
tavno nestali ili pljadkom ili paljenjem i ruSenjem.
Ako su tragovi kulture, pa i brojni pisani tragovi nestajali u poZarima
ratova i na inkvizicijskim lomadama, utemeljeni oblici svijesti se nisu dali
unistiti. Nadin razmi5ljanja u Bosni i o Bosni, koja se opirala i vlasti Istoka
iZapada, sa kojih je strana stizala prijetnja i prokletstvo, je kao otpor izn-
jedrio bosandicu, ali i kori5tenje i glagoljice i 6irilice. Tu su se zadrLale i
prastare legende o Perunu, Babi Jagi, o demu govore i toponimi i zadrLana
narodna predanja i narodni nazivi pojedinih mjesta. Jake trgovadke veze
sa Primorjem, a i sam geostrate5ki poloZaj Bosne, omoguiavali su joj da
se na nju naslanjaju uticaji sa svih stmna svijeta.ss
sa Meia Selirnovi6: Dervi5 i smrt, Sarajevo,1966., str. 282 - 283.
s5 O sinkretizmu kultura na podrudju Jugoistodne Ewope vidjeti prilog u listu "Republika"
QlgaZirolevit: Alahovi hriSiani, Republika, broj 282-283,Beograd 2002. Medu raznim
uticajinra interesantno je istraZivanje uticaja iranske mitologije u predaji boinjadkih
muslimana (obiljeZavanje Eurdevdana, Jurjeva i Alecluna - Ilindana) - vidjeti Sire u
Be6ir DZaka: Iranski motivi u predaji boinjadkih muslimana, dasopis "Znak Bosne",
Zenica, broj 3/95 str. 42 i 43.
68
8osna, islam - BoSnjaci
Slaveni dolaze na Balkan upravo u vrijeme kada u svijetu podinje da
odzvanja zl.uk posljednje BoZije Objave (Objave Kur'ana Muhammedu
a.s.).
Period bogumilstva se podinje pominjati upravo kada islamska
driava doZivljava svoju ekspanziju. Bliski susreti sa islamom, koji je sti-
gao u Siciliju i obuhvatio Spaniju, idu dotle da se dak na jednom sred-
njovjekovnom grbu iz Bosne nalaze dva "Saracena".
Svakako da je za ovu studiju vrlo vaZno da uzme sve relevantne din-
jenice o potencijalnom susretanju civilizacija i dodirne tadke nadolazedeg
islama i vjerovanja i "ideolo5ke matrice" kakva je vladala u Bosni. Da li su
patareni (bogumili ili krstijani) u nadolazeiem islamu vidjeli oslobailanje
od krstaikog mada koji je stalno prijetio, pogodnosti oslobatfanja od poreza,
ili su u Muhammedu a.s. prepoznali onog Parakleta, duha utje5itelja kojeg
je Isus ('Isd a.s.) obeiao svojim udenicima na Tajnoj vederi... Pitanja koja
ostaju bez odgovora koji bi prekinuo rasprave koje se vode dugo vremena
oko pojma "islamizacija" Bosne. iinjenica koja viSe, poslije nedavno
okondanog posljednjeg genocidnog rata nad Bosnom i Bo5njacima, defin-
itivno nije sporna je da se islam zadrLao na prostoru Bosne i Hercegovine
i da je i formalno "vradeno" povijesno ime Bo5njak najbrojnijem narodu u
BiH. Nacionalna odredenost je jedan od najosporavanijih elemenata
bosanske povijesti i tek sedamdesetih godina ovog stoljeda taj narod je i
formalno priznat u jednoj jugoslovenskoj drZavi i to pod imenom Musli-
mani. To pravo (,,priznavanje") jugoslovenska drLava (stara Karadorde-
videva i nova socijalistidka su bili oduzeli bosanskim Muslimanima, jer je
Austro - Ugarska, prvi put u historiji Evrope, priznala upravo bosanskim
Muslimanima pravo ravnopravnog gradanstva unutar, u suitini, kr56anske
Evrope. U konceptualnom smislu dak je u podetnoj fazito primavanje tre-
balo da bude u okviru interkonfesionalnog bo5njaltva. Ima jo5 jedna zan-
imljivost vezana za dugogodi5nju borbu za priznavanje nacionalne
posebnosti toga naroda u Jugoslaviji, a ona je vezana za dinjenicu da je u
principu vladajuii komunistidki (ateistidki, makar samo i obojen) pogled na
svijet dao ovom narodu tipidno vjerski naziv. U imenu naroda je, naime,
datnaziv sljedbenika vjere islama koji se u cijelom svijetu, bez obzirana
drZavu u kojoj se nalaze, nazivajtt muslimani jo5 od prvih muslimana koji
su prihvatili islam. Medutim, i to je bio veliki napredak poslije silnih prog-
ona, izgnanstva i stalnog i fizidkog i duhovnog tjeranja na zaborav. Tim
prije je "povijesni povratak" imenu Boinjak logidki slijed nakon Sto su u
ratu odbranjeni osnovni elementi samobitnosti.
69

Bosna, islam - BoSnjaci
U tom logidkom slijedu dogadanja, svakako je wlo bitno sagledati'
da
politidku i socijalnu strukturu srednjovjekovne Bosne. U njoj se istidu sli-
jede6i elementi:
a) Stanovni5tvo Bosne i Hercegovine je bilo heterogenog socijalnog
sastava, alije najvedi dio stanovni5tva bio u klasidnom feudalnom odnosu
sa prevladavajuiim dijelom poljoprivrednog stanovniStva i stodara, s tim
da su postoj ale i zanatllje, te intenzivna eksploatacija rudnika posebno
zlata, srebra, ali i soli. Klasidna drLavnauprava je bila razvijena solidno
za ono vrijeme, a Bosna je bila podijell-ena u osam oblasti (regrja) koje su
imale oblasne nasljedne gospodare kao vladare. Te oblasti su bile: Gornja
ili Prava Bosna, Soli, Usora, Donji Krajevi,Zapadne Strane (naziv je iZa-
vr5je), Hum ili Zahumlje (ova oblast kasnije dobiva naziv Hercegova
zemlja po5to je oblasni gospodar vojvoda Stjepan Vuk5i6 uzeo titulu
"herceg", a iz tog naziva je nastao naziv Hercegovina), Primorje (od
Dubrovnika do Boke Kotorske) i Podrinje.
Svaki od oblasnih gospodara bi na poziv kralja imao obavezu da
prikuplja vojsku kada su to prilike zahtijevale. Predstavljanje zemlje, van-
jski poslovi, kovanje novca, carine, neke wste poreza su bile u nadleZnosti
o'stanak"
kralja. Sdbor velikaia se zvao i odludivao je o svim znadajnim pi-
tanjima.s6Iz ovog perioda ostala su brojna dokumenta - ugovori i povelje,
pedati i druga historijska dokumenta koja dokazuju kontinuitet bosanske
drlave od njenog prvog pominjanja sredinom desetog stoljeia.
b) Bosna ovog periodaje karakteristidna po rodovskom uredenju, sa
velikim porodicama zadruhnog tipa i po podanidkom poloZaju najvedeg
broja stanovnika spram vlastelinske gospode. Ako je suditi po, najv-
jerovatnijem, nastavku poreskog sistema, kojeg su priznale Osmanlije
(jedan dukat na ba5tinu), poreski sistem je bio povoljan. Ve6inu stanovi5tva
diniloje seosko stanovni5tvo, a gradovi su najde56e bila utvr<lenja koja su
se branila, ali su biti i politidko-administrativni, kultumi i trgovadki centri.
c) U zlatno doba Bosne (u wijeme Tvrtka) razvila se i jaka vojna or-
ganizacija, a desti napadi na Bosnu su izoltrili ratnidki duh.
Bosanska vojska je bila dobro naoruZana, ovladalo se i proizvodnjom
oruLjau samoj Bosni. Posebno su bili na cijeni bosanski rnadevi. iak je
s6 Vidjeti 3ire, Enver Imamovid: Korijeni Bosne i bosanstva, Medunarodni centar za mir,
Sarajevo, 1995., str 149-150. O diplomatiji srednjovjekovne Bosne uAnto Babi6: Di-
plomatska sluZba u srednjovjekorrnoj Bosni, Meclunarodni centat za mir, Sarajevo,
i995., kao i Mihajlo Dini6: DrZarmi sabor srednjevekovne Bosne, SAN posebna izda-
nja, knjiga CCXXXI, knjiga 13, Naudna knjiga, Beograd, 1955.
70
Bosna, islam - BoSnjaci
bila formirana i bosanska momarica na dijem je delu bio Mledanin Nikola
Basej. Medutim, unutarnji sukobi, osamostaljivanje oblasnih gospodara i
sve deiie navale osvajada su oslabile bosansku drZavu, a to se posebno
odrazilo na drugu polovicu XV stoljeia. U pokuSaju da se dodvori papi
Piju II u traZenju pomo6i protiv sve vede opasnosti od moinog Osmanli-
oodokaz
jskog carstva, bosanski kralj Tomai je odludio da iz Bosne, kao
dobre volje", protjera bogumile i u tom periodu od 1450' godine izvjeStaji
govore da je "dvije hiljade manihejaca pQkrlteno, a dak 40.000 protjerano
i oni su na5li utodi5te kod herceg Stjepana". Njima su oduzeta i sloboda i
imovina. Ova persekucija, nezapamdena u dotada5njoj historiji Bosne, je
sasvim sigurno bila jedan od razloga da nije pruZen odludan otpor nadi-
ranju Osmanlija.sz
d) Kroz cijelo historijsko postojanje srednjovjekovne Bosne, dtlave
koja je u vrijeme Tvrtka I Kotromani6a dostigla najve6i sjaj i velidinu
(13'76-1391), je pored Crkve bosanske, koja je dugo vremena bila najjada
vjera domadeg stanovnistva, ali zbog svoje heretidnosti nikada nije bila
zvanlinadrlavnavjera, bilo je prisutno i katolidanstvo i pravoslavlje. Ka-
tolidanstvo se u prvi mah sirilo skromno uz misionarski uticaj do-
minikanaca, ali je znaEajno za cijelu bosansku povijest bilo upudivanje
franjevaca, koji su svoj strpljivi rad u Bosni zapodeli krajem XIII stolje6a.
Oni su, nema sumnje, u Sirenju uticaja rimokatolidke crkve u Bosni udinili
vi5e nego svi krsta5ki ratovi koji su protiv Bosne vodeni.
Istovremeno, oni su svojim specifidnirn metodama i kroz vezu sa
Rimom i najveii "krivci" za iskorjenjivanje bogumilstva' Ovime nimalo
ne umanjujemo veliki i neprocjenjivi znalaj kojeg u zaititi bosanske
samostalnosti, te oduvanja historijskog blaga i principijelnosti imaju fran-
jevci "Bosne Srebrene". Pravoslavlje se Sirilo prikljudenjem Humske
zemlje Bosni, te prebjezima pravoslavaca u Bosnu pred najezdom Os-
manlija. To je bila "ideoloika slika" bosanskog kraljevstva koje se poslije
Tvrtkove smrti na5lo u silaznoj putanji svoga razvoja. Tada ugarski uti-
caj, kao i sve veie prisustvo Osrnanlija, te razjedinjenost feudalne vlastele
i borbe za pro5irenje vlastitih posjeda, rastadu unutarnju strukturu Bosne.
Vei smo istakli da je susret sa islamom na podrudju Bosne i Herce-
govine bio posredno i neposredno izraLen sa Sirenjem te vjere u svijetu, a
Osmanlijski prodori na Balkan sa krajem XIV i podetkom XV stoljeda su
Mrh"*.d H"dzij"hre P""Jeklo bosanskih muslimana, Bosna, Sarajevo, 1990. str. 42
" i dalje. Pogledati i: Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini (grupa autora) Starje-
Sinstvo IZ u SRBiH, Sarajevo, 1977.
71
Bosna, islam - BoSnjaci
bili veoma desti. Prema nekim historidarima potkopavanje Bosne od strane
Osmanlija je trajalo punih 77 godina (od 1386. do njenog konadnog za-
tzimanja I 463. godine). se
Osvajanjem utvrdenih gradova Bobovca i Jajca i pogubljenjem
bosanskih velikaSa, na delu sa posljednjim bosanskim vladarem Stjepanom
Toma5eviiem, Bosna je ostavljena na milost i nemilost jakoj vojnoj sili,
rastodena unutarnjim sukobima i razmiricama svoje vlastele, iscrpljena
davanjem harada i Veneciji, Ugarskoj i Osmanlijama,naTazeci se pred pot-
punim drZavnim bankrotom - Bosna je pala bez velikih borbi. Izraz
("Bosna je Saptom pala" - bez velike buke od borbi) je kazano u Evropi
koja ni5ta nije udinila da se Bosni zaista pomogne. Naprotir', dekalo se na
njenim sjevero-zapadnim granicama (Madari) da se eventualno u5iiari od
nove situacije. Historijska dokumenta govore da su bosanski kralj Toma5,
kao i njegov nasljednik, skoro desetak godina upozoravali na nadolazecu
Osmanlijsku ropasnost, upozoravajudi i mole6i za pomoi sve cvropske
znaiajne vladare .
Toma5 dini i veliku konccsiju - progoni pripadnike crkve bosanske
kao posljednji korak da odobrovolji rimskog papu. Strah od Osmanlijske
carevine na Zapadn pojadao se poslije pada Istodnog Rima, kako je nazi-
van Konstantinopolj/Carigrad, pod Osmanlije 1453. godine. I sami raz-
jedinjeni, krS6anski vladari nisu irnali ni snage, a po svemu sude6i, ni
interesa da pomognu bosanskom kralju. Zato je osvajadki pohod sultana
Mehmeda el Fatiha, kojim je dovr5eno osvajanje Bosne, bilo samo finale,
58 Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, op.cit. (pri-
iog dr Marka Sunjiia strana 54-65), a h. Mehmed HandZi( iznosi poclatak cla je Tirnur-
tai paia joi 13S4.godine harao po Istodnoj Bosni (Islamizacija Bosne i Hercegovine...
op.cit. str.19). O bosanskom kaljevstl'u Sire pogledati Mustafa lamovi6: Historija Bo-
Snjaka, Preporod, Sarajevo, 1997., str.27-82, o bosanskim kraljevima, posebno kruni-
sanju kalja Twtka I Kotromaniia u: Sreiko M.Dlaja: Bosansko srednjevjekovlje kroz
prizmu bosanske krune, grba i biskupije, "Odjek" Sarajeyo iz oktobra I 99 1 . posve6en
600-godi5njici smrti od bosanskog kralja Tvrtka (tu su i prilozi Sime M. Cirkovida:
"Preno5enje kraljevstva u Bosnu," Miroslava Brandta: "Tlrtkov uspon na kraljevsko
dostojanstvo" i Dubravka Lovrenovida: "Azemlja ostaje"). Na osnow toponomastidke
gracle, K. Draganovi6 iznosi pretpostavku da su u sjevemim dijelovima Bosne bile pri-
sutne zajednice muslimanskih etnidkil.r skupina Kalisija i Pedeneza, koji su u XII i XIII
stolje6u Zirjeli u Ugarskoj (Krunoslav Draganovi6: Katolidka crkva u sredovjednoj
Bosni, u knjizi Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sara-
jevo 1942., str. 717). To preuzimaju i dalje razradrdu i drugi autori (npr. Adem F{an-
diic:Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjctlost, Sarajevo, 1975., str, ll6 i dalje:
Muhamed HadZijahii: Prvi susreti s islamonr na Balkanu, u knjizi lslam i muslirnani u
Bosni i Hercegovini, izd. "El-Kalem", Sarajevo, I 99 I , str. 19-28).
72
Bosna, islam - BoSnjaci
jer je prije toga osvojeno Nevesinje, Gacko, Zagorje, Foda, Ustikolina,
Podrinje, Pljevlja, Vi5egrad, iajnide, Sokol, Srebrenica, Zvornik, Vrh-
bosna.
U nekim turskim spisima pominje se Ishak begova vakufnama god-
inu dana prije osvajanja Bosne, a spominje se da je jo5 1452. godine Nesuh
beg u Sarajevu izgradio svoju dZamiju. Kao tragovi prisutnog islama po-
javljuju se i ni5ani (muslimanski,nadgrobni spomenici) sa porukom
ispisanom bosandicom iz druge polovine XV stolje6a u rogatidkom kraju,
a ni5ani uz stedke na nmogim mjestima u Bosni i Hercegovini. Islam se
Sirio i sluZbeno i nesluZbeno, a u potpunosti se moZemo sloZiti sa
h.M.HandZiiem da se islam Sirio bez prisile, jer sir Osmanlije pored os-
novnog islamskog stava da u vjeri nema prisile pokazali da su i dobri poli-
tidari, jer bi bez svake sumnje svako nasilno Sirenje vjere izazvalo u
susjedstvu lo5 glas o sebi. Oni koji su imali dugo godina briZljivo pripre-
mane planove o zauzimanju Bosne, kao vaZnom strate5kom pravcu za
prodiranje naZapad, nisu mogli sebi dozvoliti takav "luksuz". Tako se jo5
kralj TomaS (1461.) Lalio ujednom pismu da "Turci laskaju seliacirna i
postupajuti ljubazno, os|svljaju ove u nadi da te tek pod niihovom up-
ravom postati slobodni ".
Povijesni nastup Osmanlijskog carstva u Evropi, koja ie jo5 bila u
grdu srednjovjekovne uljuljanosti u dogme i anateme, je bio nesumnjivo
od-velike vaZnosti.
Islam, koji je postajao sve vi5e nadin Zivota stotina miliona ljudi i
povijesna odrednica dovjedanstva, je pored oslobatlanja unutamje energije
u unapredenju nauke, vladavine drZavom i uredenju ljudskih zajednica,
povratka "prirodnom" moralu i sprjedavanju bilo kakvog idolopoklonstva,
donio znadajna unapredenja i u vojnoj nauci i doktrini ratovanja.
Moguinost moblizacije velikog broja ljudi, kao i stalna otvorenost za
prihvatanje tutlih iskustava i dostignuia, ali i ideolo5ka jednoobraznost
zasnovana na vjerskom zakonu, doveli su do toga da su u vrijeme osva-
janja Bosne, Osmanlije bile najjada vojna sila u svijetu koja je prethodno
sruSila Vizantijsko carstvo, ostatke srpske i bugarske drLave i dobro uzdr-
mala Ugarsku i Vla5ku. Postajala je i sve znadajnija sila na moru i njena
mornarica se mjerila sa venecijanskom. Njena artiljerija je jedina u svijetu
koristila topove te5ke 150 kvintala (koje je vuklo 60 volova) i izbacivale
na protivnika kugle telke i do 360 kg. Sigumo je da je i ta jadina i dobra
organizacija osrnanlijske vojskc doprinijela postojanju straha koji se, kroz
73
Bosna, islam - BoSnjaci Bosna, islam - BoSnjaci

pisma bosanskih kraljeva upuienih papama i vladarima susjednih zemalja,

mogao jasno primijetiti. Bosna, suodena sa unutarnjim dezintegracionim
procesima i "topljenjem ideolo5ke matrice", matrice koja je fizidki nesta-
jala u progonima i brojnim ratnim pohodim preduzetih protiv nje, suodena
sa kalkulacijama susjeda, nije se mogla ozbifnije oduprijeti takvoj jednoj
vojnoj sili koja je bila u punom zamahr. Za jedan broj bo5njadkih
vlastelina, koji su otvoreno pozivali Osmanlije i za obidan narod koji je bio
zbunjen i u i5dekivanju - dolazak Osmanlija je bio - spas.

rwiurP rgub}tr n 4.
fl u Psiodu 1683" I
s$rta 1 b
ffi mtue**rqhncuxlx$4du
pnonAsl osfi{i6n€ DRIAYI
N rq*iu r*tU"opo&tkc$ xx nolieii
{ld8s1gtt}
q.
I lurLa t9?3.
b
a

ktlta ft:tl Propast Osmanske driave (1583- 1923.)

rQffi{rs{$ I i$}el trMi6il(! wel
Moyftw&&168J)

fflewsheie'Sn$@i16
ffi mm*rwiic*P t*l.5e*nt
2.4. 'olslamizacija" ili proZimanje bliskosti Bo5njaka i islama
tlst'tl*t,
ffi 0r*6mir!w',1mxU*rne* *
ffi *,Ei$Ji*i*$ie l} i k{np I 151}@ Kroz do sada poznatu historiografiju je vidljiva tendencija da sc pri-
ffil S^l*F""ii*ul*{tidtmlih*trdaw til&$t{
m 0$,0.ifiJr ! p€*do 1s16*t jelaznaislam stanovnika Bosne razlidito tumadio, a dokazivanja su i51a od
klasidnog - da je silom doma6e stanovni5tvo (pravoslavno i katolidko - pa
Formiranje i uspon Osmqnske drZave do I6B3.se
time, "ranJmljivo" - Srbi i Hrvati) "islamizirano". Takva "dokazivanja"
svojstvena historiografiji iz susjedstva BiH negiraju i postojanje Bosne
kao drZave i time negiraju bilo kakav oblik autohtonog naroda te dr\ave.
se O znadaju Osmanske drZave pogledati i Historiju Osmanske drZave i civilizacije, veliki
projekat dijeje objavljivanje zapodelo i u Bosni i Hercegovini prvi tom, priredio Ek- Ve6 smo vidjeli da se bogumilstvo u takvoj vizuri historiografije, eventu-
meleddin Ishanoglu, Orijentalni institut, Sarajevo,2004., (odatle i geografske karte i alno, tretira kao manja sekta bilo pravoslavlja ili katolidanstva. Za kul-
napredovanja i povladenja Osmanlija.) turnu povijest Bosne i Hercegovine je bitna dinjenica da je najveii broj

74 75
Bosna, islam - BoSnjaci
knjiga o historiji Bosne i Hercegovine napisan od strane autora - tzvan
ove zemlje. I ta dinjenica govori sama po sebi mnogo toga.
Teze da je prelazakna islam izvr5en silom (kako to sugerira P. Petro-
vi6 NjegoS u "Gorskom vijencu") ili da je "islamizacija" nashrpila i silom,
kao i doseljavanjem Turaka i drugih stranaca, ili kroz pojavu izbjeglog
stanovni5tva iz susjednih zemaljaposlije povladenja Tirraka (kako tumade
npr. Vaso Glu5ac, Svetislav Davidovid, Petar N. Gakovii, Milan Vasii i
drugih, pa sve do'hovog talasa" na delu sa Miloradom Ekmedidem) nisu
naudno odrZive. Naime, svaki od tih stavova uzima u obzir i interpretira
samo jedan od historijskih izvora ili (Sto je najde5di sludaj) nekritidki
prenose neku raniju intepretaciju. Odredeni broj autora pridaje i veliku
vaZnost janjidarskom zakonu (dev5irmi). Puno je ozbiljnih povijesnidara
koji posmatraju realnije ovaj proces (Ciro Truhelka, Vladimir eorovii,
Nada Klai6, Halil InaldZik, a osobito Aleksandar Solovjev).o0
Istovremeno, u krajnjem, od irelevantne vaZnosti mogu biti sve
"akademske" rasprave koje kroz izokremrtu vizuru vide porijeklo Bo5njaka.
60 Aleksandar Solovjev: Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, Godi5njak historij-
skogdruitvaBosneiHercegovine,Sarajevo, 1949.Onistideda1463.godineBosanci
nisu htjeli da se bore za katolidkog kralja. Veiina raje i plemstva (ukoliko nije bilo po-
sjedeno ili izbjeglo) najednomje pre5lo na islam nadaju6i se oslobodenju od poreza na-
1aze6i u islamu slidnost sa svojim vjerovanjem. Ti poturi, prezreni od strane pravih
Osmanlija, dinili su u podetku XVII stolje6a tri deturtine stano\,"ni5tua Bosne i davali sul-
tanu ndjbolje janjidare i vojnike. I kao Sto istiie KrleZa: "Slom kiianstva na Balkanu
nije bogumilima iz njihove dijabolizirane perspektive izgledao takvim elementarnim
historijskim zlom, koje ne bi bilo manje od onog da je to satansko krS6anstvo nad njima
trijumf-rralo. "Ad vidanta mala maiora", ("Da bi se izbjegla vela zla" , prim. OZ.t.) bo-
gumili "priklonuie svoje barjake pred Islamorn". (M.KrleZa, "O religiji, " op.cit. str. 109
i 110.). Sira literatura o islamizaciji: Ahrned S. Alidi6: Sirenje islama u Hercegovini,
Prilozi z,a orijentalnu filologrju, 41, Sarajevo, 1991. ; Nedim Filipovii: Islamizacjja u
Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje, Te5anj,2005,; Bojan Aleksov:
Poturica gori od Turdina: Srpski istoridari o verskim preobraienjima, u knjizi Historij-
ski mitovi na Balkanu, Institut za historiju, Sarajevo, 2003.; Adem HandZii: O Sirenju
islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu, Prilozi za orijentalnu filologiju,
41, Sarajevo 1991.; O madajljanjidarskog zakona i njegovoj preuvelidanoj ulozi:
Nenad Maodanin: Islamizacija selja5tva u Bosni od XV do XVII stoljeia: dernistifika-
cija, Zbomik Mirjane Gros, Zagreb, 1995., i Sre6ko DZaja: Konfesionalirost i naciona-
lnost Bosne i Hercegovine, Mostar, 1999.; Thomas W. Amold: Povijest islama -
historijski tokovi misije, El-Kalem, Sarajevo, 1990., u kojem se naglaiava slidnost vjer-
skih dogmi bogumilstva i islama; Sima eirkovii: Historija srednjevekovne bosanske
drLave, Srpska knjiZer,na zadruga, Beograd, I 963,; Inspirativan tekst u modernoj inter-
netskoj formi autora Edina Sakovi6a: Prihvaianje islama u osmanskoj Bosni: rnitovi i
realnost http://tb1k.uio.no/palk/Dubrovnild Edino/o2}Sakovico/o2\-o/o20essay.htm (po-
sjeta 10.11.2007).
76
_ 8osna, islam - Bo1njaci
je
One ne uvaZavaju osnovnu dinjenicu, a to je da u stvamosti i u historiji
Bosne i
Hercegovine prisutan autentidni narodni elemenat stanovni5tva
koji je prihvatio islam, koji ima svoju kulturu, svoju tradiciju, svoju os-
obenu prepoznatljivost, koju je nemoguie nijekati .
Taj narod se osjeia i identificira se sa nazivom Bo5njak. Oni koji to
negiraju nijedu Zivotnu realnost Bosne. U savremenom trenutku historije
Bosne i Bo3njaka u nacionalnom odredenju Bo5njakaje islam znalajan
fbktor njihove afirmativne nacionalne identifikacije. Naime, gotovo od
sredine XIX stoljeia Bo5njaci su bili prinudeni da se spram nacionalnog
odredenja odnose u negativnom kontekstu - morali su dokazivati uporno
da n i.s a ono Sto drugi zanjrhgovore da oni jesu.
Inade, do sada najcjelovitiju studiju, koja na osnonr postojeiih doku-
menata iznosi dragocjene odgovore na razne "teorije" o etnogenezi bosan-
skih Muslimana je pionirski uradio Muhamed HadZijahi6.0t
Polaze6i od ovog stava, koji je su5tinski, a poudeni dosada5njim
iskustvom poku5aja zatirania istinskog narodnog pamdenja, pojavama
asimilacije Bo5njaka, teorijskog nadmudrivanja i svojatanja, sa posljed-
njom agresijom na kraju XX stolje6a je do5la joS jedna - jedino do kraja
neiscrpljena mogudnost - iskorjenjivanje Zivota (ubijanje i raseljavanje)
Bo5njaka - i uniStenje njihovih povijesnih tragova u Bosni. Postoji li i Bosna
u takvom projiciranom sludaju zatiranja i "higijenidarskog di5ienja od legla
guja" (etnidkog di56enja, kako je to mudri svijetZapada i Istoka rekao, nar-
avno onaj kriianske orijentacije)? Odgovorje bez dvoumljenja - N E. Inade
najde3de kori5teni termin "islamizacija" su-eerira na jednu "po5ast", na
jednu nepogodu katastrofalnih razmjera koja nikako ne prestaje.
Naravno, jo5 uvijek slno na terenu klasidnog naiina razmi5ljanja (do-
govorenog) koje na pravi nadin ne valorizira istinitost historijskih zbivanja
i ditavu lepezu uzrodno - posljedidnihveza. Sa manje - vi5e prisutnim an-
imozitetima spram islama, od njcgovog samog pojavljivanja, negiranja
poslanidke misije, autentidnosti Objave, pa sve do vojnih pohoda usm-
6r Muhamed HadZijahii: Porijeklo bosanskih Muslimana, op.cit. (cjelovita studija je od
intzetne vaZnosti). Inade, prema obavjeitenju Zllhada Kljudanina na okruglom stolu u
povodu "Ajvatovice '97" (Bugojno, 29.06. 1997. godine) u rukopisu se neobjavljene na-
laze dvije znalajne studije Muhameda HadZijahiia: jedna govori o historiji Bosne u de-
vetom i desetom stoljeiu, a dnigaje vczanazapredislamske elemente kulture Bo5njaka
- inade prva od tih knjiga "Povijer,' u IX i X stolje6u" se pojavila 2004. godine u izda-
nju Preporoda Sarajevo. Vidjetr i zanimljivu i sadrZajnu studiju: Mustafa Imamovid:
Bo5njadki etnos: identitet i ime, Prilozi, 32, Institut za historiju, Sarajevo, 2003., str.
315-329.
77
Bosna, islam - Boiniaci
jerenih prema njemu. I na podetku XXI stolje6a pokuiavaju se i "nasi ko-
rijeni,'i "na! nadin Livott' vezatiza religijske primjese u kojima se negira
doprinos ne samo islama nego i drugih i religijskih i naudnih udenja. Tako
je i sa historijskom, ali i sa svim druStvenim naukama u kojima vladaju
brojne "naudne" zakovanosti, nemogu6nost sagledavanja drugog i dru-
gadijeg ako ne ravnopravnog, a onda barem sa primjenom samoproglasene
tolerancije spram njegovog postojanja i stava. Redi dajejednom za svagda
stepen dostignutog znanja (vlastitog) parametar znanja za sva sadasnja i
vremena i ljude i da je to obrazac buducnosti, jeste, u najmanju ruku, smi-
jesno. Smijeino iz perspektive da su se mnoge ideologije promijenile,
nestala brojna moina carstva, a obrasci, pa i shvatanja historije, geograf-
skog prostofa, pa i poimanje vremena, su doZivjeli brojne promjene. I
tesko bi ovo Sto se danas tumadi kao "istina" ili kao "mit" moglo da doZivi
valorizaciju u nekim pro$lim vremenima, ajo$ manje da sluZi kao obrazac
buduinosti. Zar nisu, uostalom, spaljene brojne knJige za koje se mislilo
da su objasnile sve - jednom za svagda? I zbogkojih su mnogi ljudi izgu-
bili glave? u tom smislu je i dosadasnje definiranje onog sto se naziva
historija nesto Sto velida i kao jedini odgovor nudi stalni "napredak", u
kojem silnici smjenjuju silnike, pa historija nije nikako ono sto je sustin-
ski po islamu - primjer za ljude razumom obdarene. Samo duh, koji je izn-
jedrio inkviziciju, krsta$ke ratove, antisemitizam,rasizam i sve oblike
fasizma ukljuduju6i i ovaj posljednji na kraju XX stoljeia, moZe da gov-
ori o ,,napretku civilizacije" dok veiina dovjedanstva umire od gladi, dok
se projiciraju lokalni ratovi i vrie eksperimenti nad siroma5nim, nad malim
narodima, nad pripadnicima druge nacije, gdje se vr5i nekontrolirani rez
u prirodu i ne postoji spoznaja o moguinosti da takva stihijnost prijeti
nezamislivim katastrofama. Kako drugadije gledati globalno zatopljavanje,
unistavanje ozonskog omotada, nekontroliranu sjedu Suma koje su plu6a
planete Zemlje, zagadivanle vode za pi6e, neracionalno koristenje ener-
genata, dime se proizvodi globalno druStvo katastrofidnogrizika'ez
u takvom svijetu realnog horora, odajnidki krik predstavlja umjet-
nost koja svojim porukama traLiizlazza dovjedanstvo i nudi povratak lje-
poti i deZnji ili stanju koje nadilazi stanje svijeta koji je definitivno sve
itavio u funkciju prodaje i novac stavio na najvise mjesto ljudskog uzdizanja
" M.dr b-jrt. trdq""r p"svedenim ekoloBkom, ali i moralnom sunovratu savremene
civilizacije, pogledati i knjigu Toma Hartmana: Posljednji dani planete z3mlje, Metap-
hisica, BcogiaO, ZOOS.; Tim Frannery: Gospodari wemena, Algoritam, Zagteb,2007 .;
Karcl Kosik: O dilemama suvremene povijesti, Razlog, Zagreb,2007 '
78
Bosna, islam - BoSniaci
o'do-
i mjerila wijednosti. Zbogroga, u na5em promi5ljanju teme, pobuna
brog Bo5njanina" (patarena, bogumila), jeste pobuna protiv oholog vladara
i osmanlijskog i bedkog i budimskog i onog jajadkog, ali i onog beograd-
skog i paljanskog, kao i onog zagrebadkog, Stoje izraLeno u njegovom
neposrednom (bez posrednika) obraianju Bogu.
Ona je tuZbalica na ste6ku, ali i sablja u ruci i tu nema ni5ta vje5-
tadkog. Bo5njak ima ljiljan, on ima grozd i'sunce, on hoie samo jedno, da
bude dobar domaiin na ovom komadiiu zemaS-ske kugle. Kosi li se to i sa
jednim principom milosrda i evandelja, kojeg tako<ler po5tuje i Stuje taj
Bo5njanin, koji odlazi u svjetske metropole da pronade na svom jeziku
knjigu ? Naime, originalni bosanski (bo5njanski) tragovi rane pismenosti
se nalaze Sirom svijeta, valjda da bi se dokazao primitivizam ibatbaizam
i "nesta5ica" historije i kulture. Cesto se desava da u propagandnom
"viSku" kulture i historije susjeda i komsija BiH i kultura i historija, a pon-
ajviSe Zivi (i mrtvi) ljudi iz BiH, bivaju svojatani 'Jedan kroz jedan" od
strane tih jedinih kom5ija i sa lstoka i saZapada.
Poslije progona iz Spanije, nakon krsta5kog rata protiv muslimana
sjajne civilizacije Kordobe, medu istim tim Bo3njanina utodi$te nalaze i
protjerani Spanski Jevreji koji zajedno sa muslimanima dotloSe u Bosnu.
I oni ne smetaju Bo5njanima, kao i prognani Srbi, doseljeni Vlasi, duveni
su i sa zahvalno5cu se pominju germanski Sasi koji podudavaju Boinjane
rudarstvu, slobodno se kreiu i s njima Zive Latini, trguju i daju im sc priv-
ilegije, franjevci su dobrodo5li, Romi desto stvaraju upravo naselja medu
Bo5njanima ... Zivot uz iskustvo drugih, razmjenu tih iskustava, po5to-
vanje vlastitosti i samobitnosti drugog, po5tovanje tudeg svjetonazora,pa
dak i po3tovanje fudih vjera kroz vijekove, dobrodu5no primanje svakog
gosta i putnika - namjemika, sve je to prisutno u onoj istinskoj povijesti
Bosne i prije dolaska islama (onog formalnog). I ovako fragmentarno i,
bez sistematizacije, nabrojane osobine i osobenosti tih Bo5njana, svaka za
sebe, imaju mjesto u porukama Kur'ana.
Zar je onda sludajno, kada je vei upoznat sa Porukom, moglo da se
desi drugadije i da taj Bo5njanin ne prepozna sebe i svoju porodicu i svoju
zemlju blisku i u sirnbiozi sa tom Porukom? Ovdje ne govorimo o nega-
tivnoj praksi u primjeni islama, dega je bilo i na bosanskim prostorima i
Sto je hranilo stalnu antiislamsku propagandu i sa Istoka i Zapada.
Dekadencija Osmanlijskog carstva se poklapa sa periodom kada se
poku5alo "zaustaviti vrijeme" i kada su dinastidki sukobi i stalna botbaza
vlast dovela do odrodivanja od islama i njegovih principa' Dekadencijaje
79

Bosna, islam - BoSnjaci
nastupila onda kada se pokulalo pobjeii od dinamidkog (povijesnog) hoda
islama, naZalost desto - u ime islama sdmog. Kada se islam u izvornom
smislu Sablonizira i dogmatizira (najde56e da bi u iskrivljenom obliku
posluZio kao opravdanje oholim vladarirna i proizvodenje idolopoklon-
stva u kojem su laZni idoli ljudi ) dolazi do jednog u su5tini antiislamskog
nadina Livota. Tada se "Udi, u ime Gospodara, " (Kur'an) pretvara u priv-
ilegiju pojedinaca i tada muslimani kao zajednica te5ko mogu da
funkcioniraju. Imaju6i u vidu duboku vezu sada5nje bo5njadke zbilje sa
poznatim korijenima iz historije Bosne, nuZno je duic zadrL,avanje na pre-
dislamskom historijskom razdoblju Bosne da bi se shvatio uticaj na savre-
mena zbivanja. Tako se i na podetku treieg milenija s pravom moZe
ustvrditi da je krivotvorenje historije Bosne imalo svoj korijen i kada je
rijed o srednjovjekovnoj Bosni i svoj "logidki" nastavak vezan za period
vladavine Osmanlija. Sve je bilo u funkciji dokazivanja "narodnog i
drZavnog diskontinuiteta", kadaje Bosna kao drZavna posebnost u pitanju,
odnosno kada su Bo5njaci kao narodna posebnost u pitanju.
Stereotipno i "enciklopedijsko" (zvanidno) mi5ljenje je proizvod
dugog i strpljivog krivotvorenja historije. Irezultattakvog prikazivanjaje
bio, savremenim rjednikom redeno - politidko-marketiniki veoma dobro
uraden posao. Tome su se pridruZili i Skolski udZbenici od osnovnih Skola
do fakulteta. I tako je formiran nametnuti osjeiaj inferiornosti koji prois-
tite iz markiranja predaka kao nosilaca "zaostalosti", nepoznavanje
vlastite pro5losti ibjelanja od nje fier je naudena stereotipna slika - ruLna,
pa je najbolje i ne gledati je). U ruznimnacionalistidkim viz"rama, iz kojih
je najde56e pisana historija Bosne (najde56c i fizidki izvan Bosnc i sa
ljudima kojima je to ili podmoranje, ili su to oni prihvatali da se "svete"
zemlji u kojoj su rodeni, e - sve da bi se udvarali politikama najde5ie
Beograda i Zagreba) ispadalo je da bosanska povijest od 1463. do 1878.
godine predstavlja neito Stoje bilo izvan ijuZnoslavenske, pa i evropske
i svjetske povijesti.
U funkciji zadrlavanja tih stereotipa poguban doprinos su dali i
mnogi poznati knjiZevnici dija su djela bila nezaobilazna lektira.
Izmedu ostalih, to su: Ivo Andrii, Petar Petrovii - Njego3, Ivan MaZu-
ranii. Medu velikim brojem knjiZevnika iz novijih vremena taj stereotip u
funkciji velikodrZavnog projekta Srbije razvijaju: Vuk Dra5kovid, Rajko
Petrov Nogo, Matija Beikovid, Dobrica Cosii, Momo Kapor ...
Pitanje je da li je uopde bilo Zelje da se sa jednog realnog kulturno-
povijesnog stanoviSta osvijetli period od prijema u islam Bolnjaka slaven-
80
Bosna, islam - Bo1njaci
skog porijekla na prostoru nekada5nje srednjovjekovne bosanske driave.
Iz raznlh razloga Bo5niaci su uili u islam Sto je dinjenica koju niko ne
moZe nijekati. Islam su prihvatili Bolnjaci koji su po vjerskorn ubjedenju
bili bogurnili (patareni), ali i pravoslavci i ka-tolici. I to je dinjenica koju
potvrduju sva historijski relevantna dokumenta. U islam se ulazilo bez
prisile, Stoje dinjenica oko koje se slaZu svi relevantni historidari. To su
dinjenice, ba5 kao Sto je dinjenica da se sve to desavalo u zemlji koja je
imala svoju drZavnu tradiciju koju su postovali i novi osvajadi. U toj driavi
duge tradicije Bosni - osvajad, koji je donio islam, nije imao niti jednog
poznatog poku5aja da dak iskorijeni dio naroda koji nije pre5ao na islam.
Naprotiv, garantirao je rad i slobodu bosanskim franjevcima, po5tovao
imovinu i rad pravoslavnih svestenika. Pomagao u gradenju vjerskih ob-
jekata s kojima se danas dide i na Istoku iZapadt. Drugadija promi5ljanja,
prisutna kao permanentno stanje i u socijalistidkoj Jugoslaviji, bila su u
funkciji negiranja bosanske drZavnosti i Bo5njaka kao naroda.
Ono 5to dini zajednidkim poku5aj e zatitanja BiH kao i poku5aj poni5-
tavanja Bo5njakajeste obrazloicnje i piana i opravdanjc realizacije. To
traje u kontinuitetu od prvog poznatog opanjkavanja Bosne i Bo5njaka:
1200. godine kada Vukan Brankovid knez Duklje prijavljuje Kulina bana
i Bosnu papi Inocentu III zbog navodnog opasnog krivovjerja.o3
Ivan Lovrenoviri pravorn primjccuje da su tazlozi objeda i ove, a mi
s
bi rekli i druge vrste metoda ideolo5kih optuZbi spram Bosne, bile s pravirn
ciljcm u ostvarivanju politidkih apsiracija. I splitski biskup izvje Stava papu
da ban Kulin prima heretike iz Splita i Solina. I jedni i drugi traZe inter-
venciju madarskog kralja da "odisti" Bosnu od kugc bogumilstva, na-
padajudi i samog bana Kulina da je heretik. U isto vrijeme poklenuti su
krsta5ki ratovi i protiv heretidkih albigeneza (ili katara) u Francuskoj) kad
i bogumila u Bosni. Od tih davnih vremena, prije tadno 800 godina, a sada
i nesto viSe, nisu se u suitini promijenile metodc idcoloikih objcda spram
Bosne (i Hercegovine).
63 Vdjeti Sire Ivan Lon'enovi6: V dni bana vclikoga Kulina, Odjck, Sarajcvo, 1989. Vi-
djeti o ist<4 problematici i Mehmed HandZi6: lslamizacija Bosne i Hercegovine, reprint
izdanje, Teianj, 1993., kao i Salih Jalirnam: Historija bosanskih bogumila, IPP Hami-
dovii, Tuzla, 1999., str. 83 i dalje, gdje su evidentirani brojni primjeri istoinog i za-
padnog opanjkavanja,,patarena, kudugera, bogumila..." iz Bosne i preduzinranja protiv
njih krsta5kih ratova koji su trajali sve do provale Osmanlija, a napadi su nastavljeni i
kasnije, jer je iz te vizure jedna hereza zamijenjena dnrgom univerzalnom i globalnijom
(u odnosu na krSdanstvo u cjelini) - na islam. Cini se da je u svirn ovirn historijskim vre-
menima samo mi.jenjan intenzitct tih napada zasnovanirn na nepovudenim anatemama
sve do podetka ker5eg nrilenija. Vidjeti !ire: dr Enver fmamovii, op. cit. str'. 96 - 98.
81
Bosna, islam - BoSnjaci
Osnovne objede, koje su se skoro odomadile u ovda$njoj histori-
ografiji, odnosno historijskoj geografiji, kao spisku pretenzija jesu: bogu-
mili kao heretici i nevjernici, bosanski vladari kao izdajnici, Bosna je
Saptorn pala pod Osmanlije, vlast Osmanlija je bila privredno, historijsko
i civilizacij sko-kulturno zaostaj anj e, nacionalno -oslobodiladki pokreti
poput pokreta Husein kapetan Gradaideviia su bili pokreti za zadrlavanje
klasnih privilegija aga i begova, a ne borba za oslobodenje, Bosna je bila
na strani fa5izma u Dru_qom svjetskom ratu, odnosno bosanski muslimani
i bosanski Hrvati, Bosna je tamni vilajet, tu su "stoljetne mrZnje medu nar-
odima", "rnedusobna istrjebljenja" kao konstanta, u BiH je narod nepis-
nen i civilizacijski nezreo, treba ih stalno tutorirati i nadzirati, pa sve do
najnovije dudovi5ne optuZbe o tzv. "islamskom" fundamentalizmu- "bi-
jeloj A1- Qaidi". MoZe li se i zarnisliti kakva je opasnost "bijela" u odnosu
na onu primitivnu "obojenu", sverasizam, etnocentrizam, sve i uvijek
spremna Sapa susjeda BiH, a posebno onih sa Istoka, da poklope tu
"zemf-icu." To se u cijeloj historiji dogaclalo uvijek kadaje Bosna (pa i kao
Bosna i Hercegovina) bila u historijskim prijelomnicama. JoS prije "na-
cionalnih budenja" u Evropi Bosna je dala nedovoljno osvijetljen primjer:
u borbi za nezavisnost i oslobodenje Bosne protiv osmanske vlasti pokret
Husein kapetan Grada5devida, izmedu ostalih, u zajednidku akciju protiv
stranih zavojcvada 1831. godinc pozvao je i srpskog knjaza Milo5a Obren-
oviia. Pclred toga Sto je Zmaja od Bosne opanjkao "mrskom" sultanu
Miloi je ponudio i svoju "velikodu5nu" pomoi da on poSalje svoje trupe
u Bosnu. Osmanlijski historidar DZevdet Eren navodi da je sultan ovu
Milo5ew ponudu odbio, ali je traZio da utide na bosanskc pobunjcnike. I
kako to obidno iz Beograda biva, u Bosnu je upuien proglas Boinjacima.
U tom proglasu on je upozoravao svoje na borbu spremno ljudstvo, za-
prijetio i obeiao da 6e se ako se okanu zaloLitizanjihkod sultana. Husein
kapetan mu je odgovorio: "... duvaj to malo koje imaS pred sobom, ja
sam svoju zdjelu prevrnuo. Upravo o gospodaru kod koga ti moZe5
da se zaloii5 za mene, ja ne ielim niSta da znam. Uvijek i svuda sam
spreman tebe da doiekam; moja sablja je sjekla prije nego Sto je tvoja
bila iskovana."64
Zlehuda sudbina Husein kapetana Grada5deviia kao da je ne5to Sto
se ponavljai Sto pridu o bosanskoj nezavisnosti, boSnjadkoj ustrajnosti i
unutarnjim neslaganjima dini relavantnom za raspral'u i na podetku XXI
6r Preuzeto iz Mehmedalija Boji6: Flistorija Bosne i Bo5njaka. Sahinpa5id, Sarajevo, 2001.,
str. 88.
82
stoljeda. Nesumnjiva hrabrost i junaitvo bosanskih vojnika i njihovih ko-
mandanata zapodela je mnogo ranije, kako dokazivanjem na mejdanima
raznlh rati5ta na kojima su za potrebe Osrnanlija ratovali Bo5njaci, ali i
mnogo viSe kod boja pod Banjom Lukom. Sklapanjem Karlovadkog mira
(1699.) Osmanlije su u Bosni imale najistureniji dio carstva u odnosu na
Evropu. Karakteristika vojnih porazaosmanlija (zakljudno sa drugom op-
sadom Beda) jeste i nestajanje iz Ewope (sve viSe) jednog velikog carstva,
jedne vrlo sloZene multilateralne feudalne zajednice, ali i jos viSe ispoljena
netolerancija Evrope spfam islatna. Naime, jos od pada muslimanske
Spanije uspostavljen je obrazac postupanja sa muslimanima, koji su ostali
na osvojenim teritorijama. Po princpu "ci;aie zemljanjegova je i vjera"
dolazilo je ili do masovnog pokrstavanja ili masovnog ubijanja i prot-
jerivanja. Tako je od Karlovadkog mira, kada je iz bosanske administra-
tivne organi zacije izdvojeno vile gradova meilu kojirna je DreZnik, Lapac,
Cetingrad, Imotski i drugi, doslo do velike seobe naroda. Muslimani iz
Madarske, Slavonije, Like, Dalmacije i Srijema su prelazili najdesie u
Bosnu. Izuzev nekih ostataka prezimena (Ali6i, Alivojvodidi, Cutiii,
Musi6i, SerbedZije, Seri6i, Turi6i i drugi), te nekih toponima, nije ostao
niti jedan materijalni ostatak prisustva muslimana. Prema nekim po-
dacima samo je u Slavoniji 1680. godine bilo oko I 15.000 muslimana.6s
U Slavoniju je u povratnoj putanji iz Bosne otislo mnogo katolika na
bogata imanja domadina koji se tu nikada viSe nisu vratili.66 I tako se
stalno uspostavljalo kruZno i kuZno krctanje stanovni5tva, zavisno od toga
ko je gdje pobijedio u nekom od silnih bojeva na protorima Balkana. Ono
sto je vrlo vaLnojeste da narodi Balkana u cijeloj toj historijskoj pridi
NISU direktno medusobno ratovali, nego su najde56e bivali uvudeni u Sire
sukobe i najdesie po vjerskom principu (vlastite pripadnosti) htjeli-
ne-htjeli rnorali da se upustaju i u medusobne sukobe, da desto budu i
medusobno saveznici, no u svojoj historijskoj torbi imaju dovoljno"ra-
zloga" da u pogodnom trenutku uzwadaju jedni drugim za mnogo toga' I
opet uzjedno pravilo: najdesdc to rade podstaknuti od tre6e "strane". A
taj ,,tre6i" koristi oprobani princip: "Zavadi pa vladaj."
@tiradjeloSimeLuki6a:PokrStenjelidkihmuslimana,Liiki
gnrdobran, spomenica povodom 250- godiSnjice izgona Turaka izLike,
zagteb, 1940.,
i koi.- ouuj u.rtor nabraja brojna prezimena onih koji su se prisilno pokrstili, ali su za-
drZali svoja stara Prezirnena).
66 Poglcdati u DZemaludin Alii: Devehraest stolje6a Bosne, PP Dinex p.o. Sarajevo, Frank-
turt a/M 1998.. str. 331.

Bosna, islam - Boinjaci
2.S. Cila je zemlja njegova je i vjera
(historijski konteksti i kontinuiteti)
U proglasu. kojeg je I 737. godine uputio austrijski car Karlo VI bosan-
skom pudar-rstvu kod poku5aja osvajanja Bosne, poziva svo krldansko
stanovniStvo da pridruZi njegovim detarna, a Sto se Boinjaka (,,Turaka")
se
tide, jamdi im i imovinska sigurnost, ukoliko ostanu mimi i do-
se lidna
brovoljno se predaju. svojinom i imovinom mogu u tom sludaju slobodno
raspolagati i otiii kumo iele.I nastavak je vrlo valan: oni koji bi radi
imetka ostali moraju se pokrstiti, jer im pod njegovom vla{iu zukon nji-
hove ujere ne nrcie imuti mjestu. Ovakav proglas jc manifestacionog
karaktcra, ili modcrnijim jezikom rcdeno - to je svojcvrsno o'pismo o nam-
jerama". Boj pod Banjom Lukom zavrSio se pobjedom bosanske vojske, o
demu takocler nije bilo historijskih pravih predstavljanja, jer bi bilo tesko
uklopiti tr-r dinjenicu da su pod osmanlijarna Bosnjaci vodili samostalne
patriotske bitke za odbranu svoje drzave Bosne. Taj patriotski osjecaj je
bio izraten i kod vrsnog vojskovode Ali - paie Heiirnoviia, kojije obje-
dinio bosanske ajane i kapetane i na svojevrsnom obnovlj enom bosanskom
sastanku, uprkos savjetovanju Porte da se ne ulazi u borbu, donijetaje od-
luka da se suprotstavi Habsburgovcirrra.6T Ova pobjeda je doprinijela da je
dugo vremena poslije Bosna imala period mira prema njenim granicama,
ali doprinijela je i dnrgadijem starl cara Frarl'e Josipa kod kasnije, medu-
narodno odobrenc, okupacije Bosnc i Hcrccgovine. On je tada gencralu
Filipoviiu naglasio da vodi raduna o plemirikom boinjatkom elementukoji
je na vi5em stepenu kultumog ruzvoja u odnosu na svoje sotsjede. ViSe nije
bilo govora o pokritavanju. Medutim, sve te prijetnje, uz iskustvo prodora
Eugena Savojskog, koji je popalio i Sarajevo i mjesta uz rijeku Bosnu pri-
likom svog prodora, ostavilo je traga i nepovjerenja spram bilo kojeg
pokuSaja "kultiviranja Bosne" od strane Zapada. Jer Bosna nije ni znalaza
dmgi Zapad osim Zapada, onog nasilnog, spram nje kao posebnosti.
Odnos prema drugom i dmgadijern je vidljiv na primjeru koji se desio
u Srbiji i koji je postao obrazac za odnos prema posebno muslimanskom
stanovniStvu. U UZicu (Srbrja) je podetkom XIX stoljeda, prema Joakimu
Vujicu, a o tome pi5e i Oto Dubislav Pirh, bilo 2.000 muslimanskih kuia,
67 Pogledati Sire o ovom vaznorr boju u: orner Novljanin iAhmed
Hadzinesimovii: ocl-
brana Bosnc 1736-1739,rPA,.zenica,1994. Jasno je da se u zvanidnoj historiografrji ni je
izldavao.ova.j boj, kao i onaj na Kosovu Polju kada jc ostvarenajedina prav*a pobjcou
nekog od.slaven-skih naroda nad osna'skorl vojskom (naravnoito niji bro poraz sr-
pske vojske iz 1389. goqi19, nego pob.leda bosanske vojske predvoclene Husein kape-
tanorrr Gradaiceviiem l 83 l. godine).
84
Bosna, islam - BoSnjaci
20 dLamlja i 80 srpskih domova. Nema sporenja oko ovog podatka, baS
kao Sto nema sporenja da u tom istom UZicu nema viSe ni traga musli-
manskog. Isto tako, ako se izuz.mu neki toponi, ili turcizmi koji su se
zadrlali u izratavanju lokalnog stanovni5tva, nelna niti kakvitr drugih
tragova o ljudirna koji su tu bili "dotna6i" vi5e stotina, a rnoLda i hiljada
godina. Nema ni u Lici, Dalmaciji, Slavoniji, Beogradu, Peduhu, Budim-
pe3ti...Taj proces je u UZicu i Beogradu zapodeo podetkom XIX stolje6a,
a u dijelovima Hrvatske krajem XVII i podetkom XVIII stoljeda. To se
de5avalo u Cmoj Gori i u XVIII i XIX, ali i u XX stoljedu. Nekada veliko
bo5njadko naselje Sahovici je od 1925. godine postalo pravoslavno
Toma5evo i dan-danas je tako. Bo5njaci izULica su naseljeni u okrugu
Zvomlk, arztog perioda (1862-1870.) nastali su i Donja i GornjaAzizija
(dana5nji Ora5je i /Bosanski/ Samac). "Krajem XX stoljeca jo5 su srpski
seljaci oko Rudnika i Gorujeg Milanovca Saptom pominjali velika "turska
groblj a" zatrpana prilikom iz gra dnj e Ibarske magi strale. "68
Pitanje integralnog bo5nja5tva B. Kalaya ostaje za Siru i historijsku, ali
i multidisciplinamu, analizu. Ne moZc se prihvatiti, kao jedino relevantno,
obrazloLenje autora, poput Envera RedLi(,a, da "konstituisana na feudalnoj
svijesti i tradiciji muslimanskog plemstva i smisao Kalajeve austrofilske
bosanske nacionalne koncepcije bio je da srpski i hrvatski narod u Bosna i
Hercegovina izolira od nacionalnih matrica, da ih zatvori u anahronoj ideji,
dijise historijski nosilac (bosansko muslimansko plemstvo) nalazi na iz-
maku ekonomskih i duhovnih snaga..." lsti autor istide "autentidni na-
cionalni pokreti u Bosni i Hercegovini nisu se dali suzbiti jednom
pogre3nom nacionalnom koncepcijom, ma koliko ona bila vje3to zamiSl-
jena i vodena. Odigledno, 'obosansku naciju" nisu mogle da iznesu pqgre$ne
druStvene i politidke !!4g.Q," (podl'ukao DZ.t.).oe To je ono Sto Bosnu i
68 Op5irnije u J. Vudiievi6: Tajna turskih grobova, "Glasjavnosti", Beograd 14. decembar
2000. prerueto iz Safet BandZovii: Iseljavanje muslimanskog stanovniStva iz kneZevine
Srbije u Bosanski vilajet (1862-1867), Ibn Sina, Sarajevo, broj 12. Sarajevo, 2001.
6e Enver RedZii: Historijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini,
ANU Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993., str. 46; i 47. Pitanje pravih namjera i Ka-
laya ostaje otvorenojerje manje poznato da, iako nije bio mnogo naklonjen katolidkoj
crkvi, Kalay je u jednom memorandumu 1877. godine predvitlao mogu6nost pokatoli-
davanja muslimana. Zbog svjetskc javnosti i protesta Porte on je donekle reterirao mada
je na njegovo zalaganje donesena uredba kojaje dozvoljavala prelazak izjednog svje-
tonazora u dnrgi. Stadlerova (dr Josip Stadler kojije od 1 882. imenovan za prvog sara-
jevskog nadbiskupa, gdje je ostao sve do 1918. godine) nastojanja su, medutim,
podrazumijevala i pokatolidavanje itoje izazvalo nemire 1890. godine, a obja3njenje
vlasti nije bilo toliko usmjereno na sam din, nego je zabrinutost vladala da bi takvom
politikom nroglo doii <1o pribliZavanja muslimana sa pravoslavnim. Sire o ovorne vicljeti
u dr Mustafa Imamovii: Pravni poloZaj i unutarnjo politidki razvitak Bosne i Hercego-
virre od 1878-1914., BKC, Sarajevo,1997., str. 98 idalje.
85
Bosna, islam - Boinjaci
Hercegovinu prati kao prokletstvo: srpski i hrvatski "pokreti" se tumade
kao autentidni, pa time i "pozitivni i dak revolucionami", dok se boSnjaiki
(muslimanski) pokret tumadio i dalje tumadi kao "nazadan" jer njegovi no-
sioci nisu bili "revolucionami tribuni", nego "truhli" (tako su ih nazvali oni
koji su sve udinili da im oduzmu posjede, fabrike, banke, dionidka druStva
u ime iste "revolucije" koja je kroz navodne narodne ustanke iznjedrila po-
drazumijevajude nacije u susjedstvu BiH, pa i Sire) predstavnici istinskog
bosanskog plemstva. Takav odnos prema vlastitom plemstvu, koje je ne-
sumnjivi izdanak srednjovjekovnog bosanskog plemstva i praktidno jed-
ina istinska spona sa hiljadugodi5njim postojanjem Bosne u kontinuitetu,
predstavlj a rasipanje ljudskog kapitala kao najznadajnij e komparativne
prednosti i u historijskom, ali i teorijsko nacionalnom pogledu.
Prognanim muslimanima samo iz Beogradskog pa5aluka je oduzeto,
pored milion hektara obradive zemlje, koja je potom podijeljena nasel-
jenicima pristiglim iz hercegovadko-crnogorskih brda, i oko 100.000
gradevinskih objekata (kuia, zanatskih radnji i sl.). Uni5teno je oko 600
sakralnih objekata i opljadkano oko 300.000 grla stoke. Dr. Ejup Mu5ovi6
navodi kako je izvjesno da je:"malo ko imao tako tragiinu historiju i sud-
binu kao ito su je imali Muslimani Srbije. Oni su, poput Hazara, nestali za-
jedno sa celokupnom ba(tinon4 sa svim onim.Yto su imali, kao da nisu ni
postojali". Na.stavljajuti dalje, Muiovic istiie da je u Srbiji "sve ito je bilo
muslimansko, sve ito je podsetalo na duge godine turske dominacije -
gonjeno. Tu ntilosti rtiti altenntive nije bilo. Mttslinmnske gradske ietvrti,
stambeni objekti, diantije i druge bogomolje, sve sakralne i projhne insti-
tucije, bile su i bukvalno srartlene sa zemljont. Od tako brojnih musli-
manskih grobalja u Srbiji nije ostalo ni pomena tako da su niiani
-nadgrobni spomenici, postali arheoloiki rariteti ".70
70 BandZovi6: op cit. On istide i ved poznatu pojal'u preirrenovanja mjesta iz kojih su pro-
derani Boinjaci. Tako se u jednoj narodnoj pjesmi pjeva o Sapcu iz wemena dahija:
"Sabac grade, moj veliki jadel/ Kroza te se proii ne moga5e/ Od Mus-age i od Halil-age,/
Od srebrenih noZa i pu3aka,/ I od njina velikajordama". Jedno od naseljenih mjesta u
Sabadkoj nahiji zvaio se Veliki Bo5njak. Danas nosi naziv Dragilje. Stari AdZbegovac
u negotinskoj nahiji danas se zove Srbovo, naselje Turdin ujagodinskd nahiji dnnas
nosi ime Staro Selo i sl. Poznati su to,,obrasci" koje su primijenili i Mladii i Karadii{
u posljednjoj agresiji i poku5aju konadnog razrjeiavanja,,Istodnog pitanja" u BiH. Tako
je u agresiji, a to traje i nakon nje, izbrisano sve 5to nosi naziv ,,bosansko", izvrSena plja-
dka i paljenje, te ru5enje svih kulturnih objekata koji govore o bosanskoj i bo5njadkoj
dnhovnosti. Novi nazivi, poput Srbinja (Fode) su obrazac. baS kao i Istodno Sarajevo i
drugi gradovi i naseljena mjesta. Prihvatanje te ,,logike", makar i kao politidka prag-
rnatiinost, vidljivo je na primjeru Srbije, znadi poniStavanje duhovnosti i promjene du-
hovne geografije prostora- zauvijek. A ta promjena nosi sobom promjenu i faktidkog
stanja. Ko vi5e govoli o paljevini Bajrakli dZamije i vremenu naelektriziranosti ,,grobara
86
Pitanja "pobjednika" i "poraZenog" su pitanja na kojima je do sada
na podrudju Jugoistodne Evrope ponajvise u teritorijalnom pogledu prof-
itirila SrUija sa Cmom Gorom. Stalno na strani "pobjednika", makar mu
se prikljudivala u vrijeme kada je bilo jasno ko 6e pobijediti i sa vlastitim
,nigutou koje su "preokrenule iurak", te sa jakom propagandom
konkretno su materijalizirali "pobjednidku atmosferu". Kod drugih je
nametan osjeiaj inf'eriornosti u kojem se nisu smjela ni pominjati zvjerstva
koja su udinjena u Albaniji u toku Prvog syjetskog rata, zvjerstva i zlodini
.,pobjednika,, u Balkanskim ratovirna, genocidi nad muslimanima u et-
nidkom diScenju Srbije poslije odlaska osmanlija, pljadka imanja na
Kosovu, Vojvodini, Bosni i Hercegovini, nacionalizacije i "pobjednidki
mentalitet" koji je drZao sistem vlasti u kojem su ponajvise participirali
srbi kao najbrojniji i crnogorci kao najmanji narod i u vcrsajskoj i soci-
jalistidkoj Jugoslaviji. S druge strane, drugima, a posebno Bosnjacima,
Albancima, i djelomidno Hrvatima, je nametan osje{aj krivice, naturena
imje "kazna" za ono Sto su generacije davno prije, pa dak i strane trupe
udinile, uz veliko pitanje i da li je i u tolikoj mjeri to i udinjeno.zt
Karakteristidna redenica iz netorn zavrsenog rata u Bosni i Herce-
govini u jeku najveieg zlodina u Srebrenici, kada optuZeni zaratne zlodine
irpski deneral Ratko Mladii istide da je izvrsena osveta na Turcima za
bunu protiv dahija, ne moZe se samo posmatrati kao dio propagandne
masinerije.rz To je "racionalni razlog" zlodina i njegove Zestine. BoSn-
i o"tii*no poeetku treceg rnilenija kao zavrsetku ruSenja svega Sto ima oznaku musli-
Sto je u 150 godina snrseno i unisteno preko stotinu dZamija samo u
-unrko. Nakor,
Beogradu. Site o ovol problernatici i iseljavanju iz Srbije muslimana u: E-:-up Mu5ovi6,
Muiimansko stanovni3tvo Srbije, "Has", br. 12, Novi Pazar, decembar, 1995. Pogledati
i inspirativnu studiju koju je priredio Fikret Kardi6: Muslimani Balkana: ,,IstoEno pita-
nje.,u XX vijeku, ilehrim- bigova medresa,Tuzla2}1l. O migracijama Balkana u hi-
siorijskom kontinuitetu vidjeti i: safet Bandzovii: Izbjeglice - Lrtve etnidkog
inZenjeringa, Pregled br. 5-6 (LXXXVII) str. 2 15- 227 ' Sarajevo,2007 '
r1 Bolnjacinr-a se name6e krivica za sve ito su Turci uradili i nedade koje su proizveli, vi5e
o ovoj problematici kod Avdo Suieska'. O tzv. ntrskom komplekslr kod Srba, Dijalog
broj 5-6, Sarajevo, 1997., str. 123 i 124'
zz Radornii Konstantinovii: Filozofija palanke, Nolit Beograd, 1981., "Srpski nacizam
nije ,.irnporl" iz nemadkog nacional-socijalizma, kome je sluZio i podrZavao.ga' ve6
je
krajnjiinazduha palanke, odnosno osnovnog protiwedjanjegovog koje protiwedje iz-
,11ei,i uedno-plemenskog kao iracionalnog i prevashodno empiridko-racionalistidkog i
njegovog stava, protivno svakoj racionalnosti, pa i ovaj na koju po,ziva njim samim ove-
ktv"edeni duh plimena. . . Misticizam srpskog nacizma je "kstaiki" rlttigkt: u.stilu "od-
brane" Hrista od marksistiikog Anti-Hrista, misticizam Dimihija Ljoti6a koji je svoje
kvislinske falange htio da vidi i pokaZe kao falange srednjevekovnih svedenika Hri-
stu... " st1. 3 66 ia67,Pogledati zanimljiw studiju lvan Jovanovi6 i Borisav Ristii: Kad
palanka utihne (Problem krivice na razvalinama srpskog he6eg puta), Nova srpska po-
litidka misao bt. 1-2, Beograd. 2000., str' 53-67.
87
 Bosna, islam - Boinjaci
jacima se Srbi svete za neke dogadajc od prije stotinu, dvije stotine, tri
stotine godina... Sve do trenutka kada se Bo5njaci prikloni5e pred is-
lamom (i kao bogumili. pravoslavni i katolici i drugi). I to je 'oOsnovni
(prapodetni) grijeh". Pokritavanjeje tu onda din "spasa", pa valjda i zbog
toga treba izt a\av ati zahvalnos t "oslobodiocima". Bo snj aci kao, stanovnici
geografskog podrudja poznatog kao Bosna (Bosona-po rijeci ili plemenu,
ili narodu prije Slavena) nose sintagmu "kuge", okuZenih, obiljeZenih i
od ranije jer su ih uticajne pravoslavna i katolidka crkva (i same u .,ra-
zTaz\t", ali kod Bo5njaka jedinstvene) optuZile zaherczu. Koliko nam je
poznato do dana danasnjeg nije se ni jedna crkva oglasila u smislu opoziva
anateme koja je badena na Bo3njake. Valjda zato Sto je bogumilstvo izum-
rlo, pa se ne mora opozivati anatema, jer nije usmjerena ni prema kome.
Ali je dinjenica da su te anateme ostale.
Pitomine sarajevske i bosanske na stalnom uciaru
88
8osna, islam - Bo*njaci
Jezikom brojki redeno, dinjenica je da je u XVII stoljeiu u Bosni bilo
71 % Bo5njaka, muslimana.T3 Ta "Ziva sila" Bosne je zalolenau svom na-
jproduktivnijem biolo5kom pogledu u ratovima u kojima su odlazili rnus-
limani, a tilr ratova je bilo nebrojeno: Persija, Rusija, Madarska, Austrija,
Egipat, protiv Mletaka, gu5enjem ustanaka u Srbiji.... Velike epidemije
kuge koje su harale Bosnom i u XVIII i XIX stoljeiu doprinijele su da su
najvede posljedice stradanja stanovni5tva bile u gradovirna, gdje su, opct,
BoSnjaci - muslimani bili najbrojniji. I Osrnanlije su bile surove prema
bilo kakvom neposluhu Bo5njaka, a najvedi pokolj je, samo dvadesetak
godina nakon krvavo ugu5enog pokreta za nacionalno oslobodenje Hu-
sein kapetan Grada5deviia, izvrSio Omer pa5a Latas koji je pogubio krem
bosanskog plemstva. Nejasan je i sa dana5njeg stajaliSta skoro drakonski
stav Osmanlija prema Bosni u zavr5noj fazi njihove vladavine, u odnosu
na skoro servilnu popustljivost prema Srbrji. Omer paSa Latas, izuzetno
omraZen u BiH historiji, samo je izvr5avao striktno naredbe iz Istanbula i
bio je kaZnjenidka ekspedicija koja je obezglavila Bo5njake. I to se
de5avalo upravo u vrijerne kada su jadali nacionalni pokreti u okolnim
susjednim zemljama, ali i u cijeloj Evropi, gdje je trajala guZva u redovima
da se po svaku cijenu ude u nacijc, odnosno "historijske narodc". Prigo-
varati danas Bo5njacima,,zaka5njelost" nacionalnog budenja znadi ili sv-
jesno negirati realna historijska dogadanja ili ne znati o historiji ni5ta. Prije
bi se mogla re6i hipoteza da se Osmansko carstvo, uljul.l-kano u opijajudi
miris unutarnjeg uruSavanja, proma Bo5njacima pona5alo kao pijetlu koji
je najranije zakukurikao. Nacionalni pokret za nacionalnom drZavom u
BiH je pokrenut prije Francuske revolucije!
Kroz gradenje identiteta drugih susjednih nacija na osnovama anti-
islamskog raspoloZenja nanijeto je najvi5e Stete Bo5njacima i Albancima.
Ali, ni jednima ni drugima i \rtve i stradanja nisu bili od velike pomoii.
Propagandna ma3inerija je kroz historiju iz centra laZi (Beograda) proji-
cirala drugadiju i potpuno suprotnu sliku. Iz Feograda Bosna je okuZena
i zmijsko je leglo. Ono Sto se za iskrene Bosance i Hcrccgovcc (ukljudu-
ju6i tu uz BoSnjake i veliki broj bosanskih Srba i bosanskih Hrvata i os-
r: Vidjeti u Muhamed HadZtlahi6: Populacione osobine bosanskih muslimana, u Sacir Fi-
landra: BoSnjaci imodema, BKC, Sarajevo,1999., str. 169 i dalje. Muhamed Hadiija-
hii istide podatke koje je objelodanio Petar Masarechi, apostolski vizrtor koji 1e 1624.
istakao da u Bosni ima 900.000 muslimana, 300.000 katolika i 150.000 pravoslavnih.
Dva stoljeia kasnije Chammote des Fosses biljeZi ukupno od 1.250.000 do 1.300.000
stanovnika od dega 120.000 katolika, 500.000 Grka (pravoslavnih DZ.I.) i barem
600.000 muslimana.
89
Bosna, islam - Boi;niaci 8osna, islam - Bo\njaci

talih) podrazumijevalo, pa otuda i nema potrebe dokazivati, redovito se To uvijek daje dovoljno materijala da se islam (kao koncept Zivljenja)
ponovno razbijalo i obijalo o glavu. Jer, s druge strane su ulagana velika ocrni iprikaLe u Sto negativnijem svjetlu. A praksa dvorskih intriga,
sredstva da se laZ promovira ako ne kao istina cijela, a ono svakako kao harema, oholih vladara i mradnih hronika u borbi za vlast pruZala je u his-
dio ,,istine" koju zapadno uho Zeli duti. toriji puno tema upravo za ovakav pristup.
U ovom (osnovuotn) stavu dodalna "argumcntacija" jc nalaZcna i u
kritici islama kao "religije" 5to je davalo dodatnu snagu argumentaciji da
jc narodnosna skupina muslimana u BiH samo "vjerska skupina" - bez au-
tentidne drlave,historije, kao i bez kulture. Za Siru raspravuje dinjenica
da su sve zemlje tzv. socijalizma imale istu strategiju spram svojih pri-
padnika koji su prihvatili islam kao svoj nadin Livota. Drastidni sludajevi,
diji smo danas savremenici, se biljeZe u Bugarskoj kroz raseljavanjc i
preimanovanje rnuslimana, 5to je vid pokr5tavanja u socijalistidkoj verz-
iji. Slidno je i u Makedoniji, Rumuniji, ali i u Kini, da bi najdrastidniji
sludajevi bili zabiljeZeni u biv5em SSSR-u (to se nastavlja i u sada5njoj
Rusiji), pa i u bivsoj SFRJ. Socijalistidka misao je religiju tretirala u smislu
"opijuma za narod" i "kritika religije je prethodila svakoj drugoj kritici" '
Tako su svi oblici vjerskog ispoljavanja podvoclcni pod "feudalne za-
ostatke", "religijski fanatizam" i u tako oblikovanoj svijesti onda je vrlo
lahko da se stvore opravdanja za kolektivno i pojedinadno uni5tenje tih
"nazadnilr natruha". I dok se u razvojnoj fazi socijalizma religija tretira
kao folklor i "privatna stvar" pojedinca ona i ne dolazi pod "revolucionami
sud i kritiku". Islam, u onom znadenju u kojem se tretira kao nadin Livota,
nije mogao nikako da se podvede pod privatnost iz jednostavnog razloga
Sto i kroz tu privatnost obtikuje svijest i pobunu protiv pogubnog
"ateizrfla" . Zato je za "nastupajuii komunizam'o i"faztt socijalizma" islam
velika opasnost. Islam u principu ustaje protiv'obesmrtnosti" faraona svih
boja i svake wste idola demu se socijalizam kao ,,vjeri" u revoluciju i kroz
insistiranje na,,nepogrjesivosti Vode" vratio. Primjeri nabrojanih zemalja
traZe osvjetljavanje ovog elementa i njegovo povezivanje sa ideolo5kim ra-
zlozima, ali i vraianje onom Sto je osnovni razlog - ostvarivanje veliko- Narodne noinje i narodni tipovi iz Bosne: l. nruslimanska djer"ojka,
drZavne koncepcije najmnogoljudnijeg naroda - Rusa, Bugara, Kineza, 2. Bttgojrto, 3. kritanku iz Jajca, 4. i 5. Srbi, 6. ntuslintonka iz Srednie Bosne,
Srba... 7. pokrivalo za gluvu.iedne srpske djevojke, 8. seliak iz.Iezera (Ilustracija
iz hlige Augusta Heimera: Kroz Bosnu i Hercegovinu, Upsala, 2004.
Ako i prihvatimo nesumnjivim tumadenje da postoji lo5 odnos prema str. 26 - ilustracije su nastale na samotn poietku XX stoljeca).
islamu od njegovog pojavljivanja to se, svakako, ne smije pretvarati u dog-
matidno opravdavanje vlastite beZivotnosti, opravdavanje raspusnog Ziv-
Osmanlijsko carstvo je nakon neuspje5ne opsade Beda u5lo u period
ota i oholosti "islamskih" vladara, njihovog nemorala, njegovanja
prepun unutarnje nesigurnosti, nedef-rniranog pravca daljeg razvoja, zat-
licemjerstva i dvojnog morala i drugih postupaka i prakse sarnoproglalenih
"islamskih" zemalja, Sto je u su5tini antiislamsko ponaSanje. varanja odiju pred savrcmenirn razvojcm nauke i tchnihc, represijama

90 91
Bosna, islam - BoSniaci Bosna, islam - BoSnjaci
a uz
spram svake pobune, sa neefikasnim i tromim drZavnim aparatom'
poreza,
sve to naslo se i na ogromnoj teritoriji sa kojom se, izuzev ubiranja
nije jednostavno znalo sta diniti. organizacija ogromnog vojnog aparata se

poturut" nesvrsishodnom, a ulema se zavukla u pravne dogme i stereotip-

nost odbrane oholih vladara i opravdanju drustvene nepravednosti kao
"vjednog stanja". Zato se,u takvom kontekstu, potpuno neopravdanim
ei* net<ritieto opravdanje takvog stanja, bas kao Stoje neopravdano nekri-
tidko napadanj e bez uv aLavanj a hi storij skih dinj enica'
Jednu karakteristiku, vrlo vaZnu za kasnije dogaclaje
jos uvijek nedo-
voljno uodavaju domaci autori, a nju istide Ivo Zanii: ,,usporedo s posto-
janim osjeiajern posebnosti spram Turaka Osmanlija i lerijetko otvorenim,
iak oruZanim suprotstavljanjem sredisnjoj vlasti, bosansko-hercegovadki
muslimani podeli su odmah nakon zauze(aBosne 1463. godine sudjelovati
u daljem osmanskom prodoru na zapad i sjever, odnosno kasnijoj obrani
su op-
carstva od kriiansk e reconquiste (...) No, brojne epske pjesme koje
jevale te ratove bosanski su muslimani nakon stvaranja Jugoslavije skrivali,
i.l. ,u im bivSi ratni protivnici postali "novi gospodari" i "nova vlast"...
-Slika jer
svijeta kakru pronose te pjesme bila je nepodobna i nelegitirnna,
se u njima sultan prikazuje tolerantnim i skrbnim, a hajduci razbojnicima
koji razaraju tkivo poZeljne i pozitivno percipirane drZave. SluZbeni ju-
goslavenski imaginarij net<ritidki je preuzeo prcdodZbe iz krs6anskih, prije
priznanje
suega srpsko-"*ogo.ikih hajdudkitr pjesama, pa nimalo ne dudi
i visokoga komunistidkoga duZnosnika, Bosanca, koji je odrastao uz te
pjesme, da su "za nas Muslimani bili Turci, vjekovni tladitelji i neprijatelji
srpskog naroda". Ako je, naime, Tito bio novi starina Novak, a
da
je odito da
istodobno nije bio, dak nije smio biti i novi Alija Eerzelez, onda
je u politidki imaginarij bila ugradena konstrukcijska greska s dugorodnim
negati rnim posljedicama (Tito kao novi Matija Gubec u ovome konteksttt,
kalo je redeno,-nije relevantan). U takvu imaginariju kulturno-povijesno
osvijesteni Bosnjaci ne samo sto nisu mogli djelatno participirati nego
su
,-nu Lo, Live sadrLajevlastitc tradicije bili i izravno sudeljeni."74
@i'askeriivitezovi(Simbo1idniidentitetiJNAiposdugo-
slavenskih vojski), Polemos (1) l, Zageb, 1998.
http:i/www.ffzg-hr,4rsd/polemosiprvi/
jednom pokoljenju. I-
02.html (posjlta iZ.Of .ZOO+.)Rodoljub dolakoviri: Kazivanje o
Buturo-
V. Sarajeivo,-l985./86., str. 33. O epskim muslimanskim.pjesmama u Eenana
epika, Institut za knjiievnost - Svjetlost, Sarajevo,
vii: Bosanskomuslimanska usmeni
1992., ao podacir"na o ratovanjima bosanskih ratnika za radun Osmanlija,
vidjeti u:
I 968'
Satini ZeriS : Muslimani srpskohrvatskog j ezika, Svjetlost, Sarajevo,
3. KULTURNO.POVIJESNI NOSX"IACKI MILJE
Islamsko udenje, upuieno dovjedarlstvu, dolazi u svaku sredinu
uvaZavajudi i apsorbirajuii spccifidnosti te sredine. Drugadije posmatranjc
bi bilo geografsko (prije svega) prenoienje Arabije, Turske, Persije - Irana
... na prostore Bosne ili bilo koji drugi prostor u svijetu. To je fizidki
nemoguie, ba5 kao Sto je nernoguie prenijeti historiju, jezik, kulturu, tradi-
ciju, obidaje koje svaka sredina ima. Podneblje odreduje nadin Zivota, odi-
jevanja, gradnju kuca, nadin pripremanja i vrstu jela, a jezik i tradicija
oblikuju kulturu, demu se pridodaje i privredivanje i njegov madajan uti-
caj na sve. I toje ono Sto najvedim dijelom odreduje zatedeni kulturoloski
milje, u kojem se mogu posmatrati i primjena civilizacijskih dostignuia,
religijska specifidna ispoljavanja, uticaj sredine i okoline, susjedstva, ko-
munikacijska mreLa povezanosti i nadina razmjene informacija i slidno.
Osmanlije su u Bosni zatekli stanovnike koji su se zvali dobri Bo5nja-
ni ili Bosnjaci, stanovni5tvo koje je imalo tradiciju samostalne drzave koja
se zvala Bosna. Janjidarski zakonTs nam ukazuje na pojavu daje, prilikom
zauzirnanjaBosne, sultan Mehmed el Fatih bio iznenaden velikim brojem
Boinjaka koji su dobrovoljno hdeli preii u islam. Pitao ih sta bi zeljeli da
dobiju od njega, u znak po5tovanja spram njihovog masovnog prelazana
islam (bir ugurden), i ovi su izrazili tellu da im sultan uzima njihove
rs M. HadZijahii: Porijeklo bosanskilr Muslimana, op. cit. 68, 69, a o tradiciji el Fatiha,
od kojegje u Bosni stvoren svojevrsni kult, pisaii su i Savfet-beg Baiagii: (Kratka
uputa u prosiost Bosne, sarajevo. 1 900., str. 1 9.), a ovo objasnjenjeje prihvatio i Ale-
ksandar Solovjev. Mustafa Imamovii (Historija Bo5njaka, preporod, Sarajevo 1997.
odjeljak "Proces prihvatanja islama") istide da se Janjidarski zakon, koji se desto po-
minje, moZe podvr6i historilskoj kritici autentidnosti, jer je pronaden prijepis ovog
zakona, koji je uraden lT24. godine,250 godina poslije donosenja tog zakona, koii ima
u sebi dosta nedosljednosti i nelogirjnosti, paje proces ulaska u islam trajao u konti-
nuiletu za vrijeme vladavine osmanlija, ali nije imao dramatidne razmjere kao sto je
to biln na podelku. u ovom odjeljku (str. 138-180) se polemizira sa teorijama koje,
poput Radovana SamardZida u djelu Prodor islama u jugoistodnu Evropu, Historija sr-
pskog naroda ( I 991 .) i Dorninika o. Mandica "Etnidka povijest Bosne i Hercegovine
(1967.), istidu da se prihvatanje islarna odigraio u znaku fizidke i psiholoske prinude,
a zajednidki imenitelj ovih teorija je dokazivanje da Boinjaci nisu bosanski musli-
mani, nego su ili zalutali kat<llici ili pravoslavci, odnosno rnodernim jezikom redeno
Hrvati ili srbi! Vidjeti i: Muhamed Hadzifairii, Islarn i muslimani u Bosni i Herce-
govini, El-Kalem, Sarajevo, 1991., str. l9-28.

92
 Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSniaci
treba u objektivnoj analizi zakljuditi jeste da je taj proces bio bez fizidke
sinovekodsebeudvornanaobrazbuivojnusluZbu.TaimjeZeljabila prisile, te u sebi nosi i potrebu analize semiotike bogumilstva i islama.zo
..aouog.nuihistorijaPortepokazujevelikibrojBoSnjakakojisudoslina
visoke poloZaje na dvorcu' Kulturno-povijesni milje koji se zatide u Bosni, pored ve6 redenih
je bio intenzivan ditavim peri- steiaka i nekropola na kojima se prepoznaje prefinjeni osjedaj za kiparstvo
Proces prljelaz'ana islarn, ili u islarn'
jedna od specifidnosti Bosne jeste da i drvorez, ima izrai.enu i umjetnost izrade nakita. U Dubrovniku su se
odom trajanja osmanske vladavine, a
jer je onabila granidna Skolovali slikari iz Bosne, freske pravoslavne crkve u Dobrunu kod
r n:" Oor"t1.n *uti brojTr-raka, odnosno Osmanlija'
L" Vi5egrada iz 1383. godine plijene svojom ljepotom. Od crkvenih knjiga os-
pot ujinu i kao takva u drugadijem statusu nego druge osvojene oblasti'
talo je znamenito Miroslavljevo Evantlelje, Hruojev Misal (1399), Hrvo-
jevo Evandelje (1404), Nikopoljsko evandelje (XV stoljeie). Od imena
koja se pominju medu udenim ljudima i njihovim dacima istidu se i oni
koji rade na izradi i ukralavanju rukopisa, vladarskih povelja i pisama,
poznati su Hval Krstjan, Stanko Kominjanin, Butko i Rado5 i drugi. Iz
dubrovadke arhive je vidljivo da su Bo5njaci (vladari i bogati trgovci) sa
sobom dovodili i muzidare, pehlivane, strijelce i Zonglere. O muzici tog
vremena se malo zna,apremanekim izvorima na dvoru bosanskog kralja
su se nalazile orgulje sa srebrenim cijevima.

Miroslav KrleZa je napisao 1916. godine "da su bogumili sujesna i

organizirana opozicija Wzantije i Rima, da su dakle bogumili jedan smioni
revolt vet nekoliko stoljeca prije refonnacije, da.je bogumilsh.,o kod nas
slavan evropski datum. "
ookalemi"
To je tradicija na koju se islam. Mada je srednjovjekovna
bosanska drLava bila jaka vojna sila, to nikada nije bio razlogza pokretanje
vojnih pohoda na one koji ne misle kao oni, a ni na one koji ne vjerujr: u
ono Sto oni vjeruju. Nije zabiljeZen niti jedan sludaj da je Bosna ratovala
protiv drugih, pokre6u6i ratove, u ime religijskih normi!
je vrlo bitna dinjenica koja ukazuje na to da se Bosna i Bo5njaci
To
nisu okupljali na vjerskoj mrZnji, i osveti (mada je razloga za to bilo ne-
Hvalov zbornik, I 404.-sastavli en od brojeno). Dr Rasim Muminovii s pravom upozorava na osnovni razlog
Sretltii ou 1 ekov ni bos anski zlatnik
sa ljiljanima 706 stranica, Cr'rc,^'a bosanska (iuva za5to je to tako: zato Sto su imali zdravu ljudsku duiu i zdratmpamet. Na
(Zent alj s ki muz ei S ar ai ev o) s e u Boloni i-b ibtioteka Ll niverziteta) planu kulhre potrebna je detaljna i strpljiva anabza,jer dusa bo5njadka
biljeZi negdje grubo, ali negdje i precizno (romantidki i gotidki) razigranu
igru jelena, ruku koje su Sirom otvorenih dlanova i prema suncu, ncbu,
Privilegiranistatusdaseostavljaimanjeuporodiciponasljednojlin-
iji, jc odLah po osvajanju zadtiano u Bosni" ukazuje na dinjcnicu da
Sto 76 Za ovakav pristup temi potvrda jc doila i u knjizi Ismcta Bu5atlida: Studijc o sljedbe-
na islam i
,o*nogi zemljeposjednici iz reda,.starinaca,. Bosne prelazili nicima knjige, Fakultet islarnskih nauka i IC El-Kalem, Sarajevo, 2007., gdje se od 22-
io gouo"rl o tontinrit"tu posjeda zemlje, a time i zadtLavanja
domaicg 7l . strane nzloino i naudno uterreljeno nrogu na6i sve dileme i interpretacije ovog ,,fe-
je proces ulaska u islam
staiovni3tva na svojim og"liSti*a' Naravno, da norrena", koji bi se, ipak, na najbolji nadin mogao objasniti da se radi o povijesno - kul-

starinaca Bosnc, njcnih n*oituunu, bio proces

koji jc trajao cijelo.vrijeme turolo5koj prijemdivosti matidnog bosanskog naroda (Bo5njaka) za prepoznavanje i
prihvatanje vjere islama. Odnosno. obostrano ispoljene neodoljivosti prijema.
i motive, ali ono ito
prirurtuu osrlanlija i nosio je sobom razlidite razloge
OA
94
 Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo1niaci
nagla5ena i odgovomost prema dmgim svjetovima. Ti dmgi svjetovi, biljni
drugom dovjeku, dobrodusni mirovni pokret koji kao dakaae "Evo vidis, i Zivotiniski,su taj nezamjeniivi krajolik Bosne i u gradovima i u najz-
*op r.r ruke diste, kao i moja dusa". Istovrcmeno kao proganjalla sekia, abadcnijirn sclima. Po toj pitomini sc poznaju nascobinc Bo5njaka i prc-
maia je imalo vcliki broj pristalica, bogumilstvo nije nikada dobilo karak- poznaje plemenitost duha. Javne desme, sebilji, Sadrvani i prelijepi
ter drZavne vjere, ali se takvim podrazumijevalo.TT o'islamskog"
voinjaci su karakteristika Bosne koja direktno izvire iz onog
sve bosnjadke forme u kulturi su prepoznatljivo usmjerene ka is- u toj senzibilnoj duii Boinjaka.
tandanom i ishltriranom osvjetljavanju "ono malo duie". Odbogumilskih
stedaka do savremenih slikara (poput savremenih Mersada Berbera, Safbta
Zeca, Salima Obraliia i drugih) biljeZe se detalji vlastitosti kao bojaZljivo
utvrdena oporuka zaustavljenog trenutka sre6e u obidnom - iz okoline.
Okvir slike i obrisi nekropole kao da treba da budu duvari od izne-
nadnog ataka na taj svijet umjetlikov - tu njegor.'Lr intimnost, da ga saduva
u pamcenju onih koji dolaze po bas taj trenutak sreie i intimnosti, koja
krasi Bosnu i Bosnjake i koji su stoljeiima na udaru. Ti detalji dusevnog
stanja su vidljivi i u poeziji, u pripovjetkama i romanima, u narodnoj poez-
rji koja je puna treptaja i strepnji, sre6e koja se prikrada, a koju otimaju
ineki sa strane". Ta ljepota ljubavi je vidljiva posebno u sevdalinkama u
kojirna pjevad i pjesnik, koliko god tuge i zanosa iskazuju prema dragoj,
iskazujrije.i prema svojoj Banjoj Luci, Sarajevu, Sadrvanima, perivojima
sreie, Sevtelijama, mostovima, rijekama' svijetu' Tu nema nista ira-
cionatno, tu nema psovke i povika. Topla atmosfera krajolika se samo
oplemenjuje toplinom du5e koja je prepoznaje i koja gotovo bojaZljivo
posmatra tu sliku plaseci se svakog trenutka da bi, zbog neopreza ili zu-
Svrzina kuta, Saraievo
lumdara ta, skupocjena, topla slika mogla biti uni5tena'
To se ogleda i u bosnjadkoj arhitekturi gdje su spojeni sa suncem i Ijunadka bosanska pjesma, kao i sevdalinka i bosanska balada, kao da
toplotom - kir6e okrenute prema suncu, pored vode, uz koristenje vode i se prirodno naslanjaju na tihane poruke sa steiaka pune deZnje i osjeia-
hortikulture kao toplog prirodnog ambijenta, svodovi i lukovi kao uni- jnosti, zdravog humora i ljepote rijedi. Tako se u malo poznatom epu "Bulju-
verzalno traganje za prolaskorn ispod dtge, arabeske i tapiserije, izgledi buSa DZemo prima po'muhura carskog" kod odlaska Bo5njaka u care\u
enterijera i eksterijera - sve teZi ka toploti i ljepoti tazigrane boje i Sto vojsku - jednu od brojnih v6jni kaZe u poruci Sarajer.u i svojima kod ku6e:
ljepseg kutka za deljarl svoju i dobronamjernog gosta.78 Taj univerzalni
froi t u t3uOrkom ugodaju i domadinskom odnosu proistide iz shvatanja da "Mi odosmo pram sve sedam kralja
su ljudi voljom Stvoritelja u vrlo znaEajnoj ulozi na zenlji. zato
je ttr Naie majke, ne nadajte nam se!
Mile seke, ne vesel'te nam se
ffirnistradala5tvoBo5njaka,CompactSarajevo,t996.'str..28 Vjerne ljube, vi se udajite
i 12-".
78 Vidjeti lire Enciklopediju likovnih umjetnosti knjiga IV.lugoslovenski leksikografski Mi ierno se izZeniti amo
zavod,Zagreb, l966. godine, str. 320 i 321. i "Bosna i Hercegovina", fotomonografija - Crnom zemljom i zelenom travom".79
i Mirza
srupa auto-ra, "Jugoslo'venska revija" Beograd i svjetlost Sarajevo, 1980.;vidjeti
i{urun c.*un' Is'lamsko nashjede u umjetnosti Bosne i Hercegovirri, Glasnik IZ u BiH
brojevi l-2 i 3-4, Sarajevo, ZOb0.; Husref RedZi6: Studije o islamskoj arhitektonskoj ba- 7e Piesma iz knjige Smaila Bali6a: "Kultura Bo5njaka", BeE, 1972., srr.26 i 27, a knjiga
5tini, Veselin Masleia, Sarajevo 1983. (lz ove knjige ilustracije: svrzina kuia sarajevo upu6uje na obimnu literaturu kojaje iznova "prona5la" ljeponr pjesnidkog izlaza koji sc
rtr. igg, poditelj str. 126, Strrajevski pogled str. 248 - a'tor Mirsad Dizdarevii).
97
96
Bosna, islam - BoSnjaci
Vrlo vaZna je godina 1744. godina za (ponovno) "upoznavanje"
Bo5njaka na kulturnom planu. Italijan Alberto Fortis je u Bosni
i Evrope
zabiljeiio narodnu baladu "Hasanaginicu" u knjizi "Viaggio inDalmazia".
Pjesma dolazi do nesurnnjivog kolosa sr,jetske kulturne povijesti Goethea
koji se odu5evljava njenim ritmom i mclodioznoiiu i vrii prijevod na nje-
madki jezik 1778. godine, a engleski pjesnik Walter Scott pravi verziju na
engleskom jeziku i do sada je "Flasanaginica" prevedena na engleski jezik
Sesnaest puta. Da li je iz tog perioda ostala izjava Goethea da narod koji
je stvorio takvo umjetnidko blago zasluZuje da bude slobodan. Pojam "slo-
bodan" u to vrijeme je znadio da moZe da irna svoju drZavu i da se svrsta
u drZavotvorne narode. Inade, Goethe je do kraja Zivota imao veoma poz-
itivan stav prema islamu.
zn rnnoge jngoslavenske autore jednostawro nije ni dogodio. Ve6 je Kosta Hrjrman 1888.
godine u Sarajevu objavio knjigu Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercego-
vini, a Friedrich Krauss (1908.) piSe da se mnslimansko-slovensko epsko stvaralaitvo
mcrZe svrstati n najviSe domete umjetniikog izraza juinoslavenskih naroda. Njemu se
prtdruZuje i njemadki povjesnidar Georg Stadmulet kao i Vatroslav Jagi6, Oduvanju i
daljem istraZivanju ovog narodnog blaga se moraju i sa danainjeg vremena posvetiti
mnogo ve6i napori. Faksimili obavljenih knjiga iz: Svcn Monnesland (ur.): Jezik u Bosni
i [Iercegovini, Institutza jezik Sarajevo ilnstitut za istodnoewopske iori.jcntalne stu-
dije Oslo, Oslo-Sarajevo, 2005.
98
Bosna, islam - BoSnjaci
JoS ranije, Slovenac Benedikt Kupre5id, 1531. godine na proputo-
vanju kroz Bosnu pi5e o postojanju junadkih pjesama iz Bosne, Sto gov-
ori da su ove pjesme nastale puno ranije kod Bo5njaka srednjovjekovne
Bosne i nastavljene da se stvaraju kao svojevrsne usmene hronike i desto
i historijski zapisi o dogadajima i junacima koji su izazivali divljenje nar-
oda. eeste su pjesme iz Krajine i lidke bo5njadke narodne pjesme, koje su
se u Lici nastavile pjevati i poslije izgona Bo5njaka iz nje. Mnogo pje-
sama je posveieno Zenidbama i udajama, Zenski likovi su desti i oko njih
se vode pravi mali ratovi. Najpoznatiji junaci su: Mustajbeg Lidki, koji
ima sjedi5te u Udbini, Derdelez Alija, Bojdii Alija, brada Mujo i Halil
Hmjica, a svakako da je interesantan i Budalina Tale koji po svojoj
hrabrosti i nadinu izrugivanja podsjeda naTeruilajunaka Homerove Ili-
jade, kako istide Tvrtko eubeli6so. Sevdalinka se pojavljuje kao poseban
oblik ljubavne pjesme koji se i do savremenog doba zadrLava i njeguje u
Bosni i Hercegovini kao njena specihdnost i osebujnost.
Rijed "sevdah" na turskom jeziku ozna(,ava ljubavnu deZnju i
ljubavni zanos. Po M. Rizviiu,8t sevdalinke imaju u sebi pone5to od bit-
nosti balade "njenu zalffadenu tragiku bolnog osjeiaja koji je ostavio neki
povod ili dogadaj. Razlika je u tome 5to sevdalinka nema radnje u njenom
izrazitom razvoju i dinamidkom toku, nego samo u podsvijesti dogadaj-
zgodu. u njegovoj punoj saZetosti, vi5e kao povod i rezime, iz koga se
izvija ono bitno: ljubavni uzdah kao sudbinski lirsko-erotidki ishod. Zato
je sevdalinka, ustvari, lirski monolog Zene. o'HamzaHumo istide du5evnu
mehkocu i ljepotu sevdalinke u kojoj "ima prikrivene njeZnosti i obzira,
ima tu jo5 i rumenog stida na obrazima...ima tu joS i Sirokog srca i odu5ev-
ljenja za ljepotu prirods."8z
Na sakupljanju narodnog blaga Boinjaka (narodnih prida, balada, ju-
nadkih pjesama i sevdalinki) od Bo5njaka su veliki doprinos dali:
80 Tvrtko Cubelii: Epske narodne pjesme, Zagreb.97A., str.58. Zanimljivo glediSte iznosi
Peter McMurra u tekstu "lstinski juinoslavenski Homer: Heroizacija pjesnika u bo-
Snjadkoj epskoj tradiciji", u dasopisu "Narodna umjetnost, Hrvatski iasopis za etnolo-
giju i fofkloristiku", (43)br. No.2 (str.1l5-133),2agreb,2006., koji iznosi istraZivanja
vr5ena prije Dmgog svjetskog rata kada su u Novom Pazaru bili pjevadi Avdo Mede-
dovii, a prije njega Cor Huso Huseinovi6 koji su znali desetine hiljada stihova o Mu-
stajbegu Lidkom, Smailagii Mehi, Tali Oraikom, Osrnan begu Delibegovi6u". I ti se
pjevadi prida, kako ih zapadni teoretidari nazivaju, porede sa Homerom, a tako<ler i nji-
hovi junaci se porede sa antidkim, pa je odito da se o njima imalo, itekako, mnogo pi-
sati, ali su i junaci i pjevadi pali u zaborav.
8 r Muhsin Rizvi6: Iznad i ispod teksta, Sarajevo (ogled i kritike), 1969., str. 19. O sevda-
linki pogledati isti atilor "Ogled o sevdalinki", dasopis "Lzraz", Sarajevo. llll9'70.
s: Alija Isakovid: Biserje, Sivarnost, Zagreb, 1992. godine, str.5.
99

Bosna, islam - BoSnjaci
Mchmed beg Kapetanovii Ljubu5ak, Alija Alicfcndii, Edhem Mu-
labdii, Mehmed DZ. Kurt, Safvet beg Baiagii. Halid Saran Trebinjac,
Esad HadZiomcrspahii, Muharem Kurtagii, Hasan Nametak, Osman
Dikii, Semsudin Sarajlii, Izet Pertev, Halid Kre5evljakovii, Salih Me5ii,
Hasan Kadragid. Hatnza Humo, Alija Nametak, Fchim Bajraktarcvic,
Muharned HadZijahid, Salko Nazedii, Hamid Dizdar, Alija Bejti6,
Muhamcd Ajkii, Meia Selimovii, Mehmedalija Dizda4 Sait Orahovac,
Nasko Fmdi6, Mustafa Zirii, f)enana Buturovii, HatidLa Kmjevii, Omer
Pobrid (osnivad Instituta sevdaha) i rnnogi drugi.
3.1. Jezik - bosanski, bo5njalka jezilka vulkanska erupcija
Osvajadi Bosne (Osmanlije) dolaze sa turskog jezidkog podrudja. Da
bi se odrZavalaveza sa Portom i Stambolom, da bi se obavljali drZavnidki,
vlastelinski i trgovadki poslovi, trebalo je znanje vi5e jezika. jer pored
turskog i5ao je, ako nc iispred, arapski jczik, dubljc istraZivanje islamske
misli i poezije - persijski, ratovanja u drugim zemljama na radun Turske i
maclarski i njemadki. Da li sc poznavanje vi5e jezika moZe smatrati kul-
turnim dostignuiem i za savremene uvjete?
Potvrdan odgovor nas upucujc na objcktivno novi i kulturni povi-
jesni okvir u kojem su se na5li Bosna i Boinjaci. Kao izraz narodnog
sjecanja na pismo iz srednjeg vijeka javlja sc, Dosebno u imr.rinijim
porodicama, nastavak tradicije pisanja bosandicom, kurzivnom bosanskom
varijantom iirilice (po demu je iz vremena osmanlijskog carstva bosandica
nazvana i begovica). Ali, bez obzira Sto je u jednorn multilingvistidkom
carstvu i sluZbeno, iiznulde, bilo ncophodno da se zna viSejezika (itoje
i u savremenom dobu prednost, a ne nedostatak), vezanost za Bosnu je
uvijek bila stalno prisutna kod autora koii su porijcklom iz Bosne. Boinl-
aci su u vrijeme Osmanlijskog carstva u raznim oblastima objavljivali
djela na turskorn, arapskom i persijskom jeziku, ali uz njihovo autorstvo
u velikom broju sludajeva se uz irne i prezinre dodaje i Bosnavi / Bosnali
/ Bo5njak / Bosanac. BoSnf aci pi5u vcd od XV stoljcia na turskom jezik-u
(Adni- unrro 1474.) i sve do podetka XX stoljeca. Pored Adnija (Mahmud-
pa5aAbogovii), ru su pjcsnici Nihadi (Muhammed Karamusii), Umihana
euvidina, Hasan Kaimija, Sabit UZidanin, Dervi5 -pa5a Bajezidagii koji
pjeva o svom Mostaru sa velikom ljubavlju, ba5 kao i Medlazi
(Metafbridki - prijevod sa turskog jezika), koji u jednom srihu posveienom
Starom mostu u Mostaru kaZe:
100
8osna, islam - BoSnjaci
"eitav svijet nade danas mir pomodu njega (mosta)
duvaj ga od zlih odiju Tvojom dobrotom, o na5 Gospodaru!"83
Ovaj pjesnik rodorn iz Mostara (tulro 1610.) kao da je predosje6ao
"zle odi" koje bi moglc nauditi Starom mosfu - Sto sc i dcsilo 383 godine
kasnije. Tu su joi i Lamekani, kao i Muliamed Nerkesi Es-Saraji (pjesnik,
kadija i historidar), Ahmed Talib, Mehmed Reiid, Mejli, Mula Mustafa
Ba5cski.ia Sevki (Svijctli) ljctopisac i pjcsnik, Scjh Abdurahman Siri, a tu
je i pjesnikinja Habiba Stodevii, kierka Ali paSe Rizvanbegovida Stode-
viia i njen bratic Atif Hikrnet. i mnogi mnogi drugi.
Medu historidarirna koji piSu na orijentalninr jezicima je Salih Sidki
Hr"rscinovii poznat kao Muvckit koji pi3c historiju Bosnc od 1463. do 1878.
godine . Da Bo5njaci dobro vladaju turskiur jezikom govori i podatak da
prelna popisu stanovni5tva 1910. -eodinc medu pripadnicirna "islatnske kon-
l'csije" turski zna 2.289 ljudi, a arapski 44B.s1U litcraturi koja sc pojavljuje
n bosanskoj povijcsti svakako da znadajno mjesto zauzima i alharnijado kn-
jiZevnost. To su djela napisana na bosanskorn jeziktr, ali arapskim pisrnom.
Ova vrsta knjiZevnostije dio dcZnic Bo5njaka da sr,'oj jezik i svoju zc'mlju
ovjckov.jedc i kroz pisrno na kojcm jc data posljcdnta Objava. Alhainiiado
literatura se javlja hronoloiki na prijelam iz XVI u XVII stoljeie i njena ve-
iika vrijednost je Sto duva narodni jezik i duhovnost naroda i irna u se'bi
ilahijc-poboZne pjcsme. Kao formc sc pojavljuju i kaside - ljubavnc- pjcsmc
prituZbe, rnolbe i peticijc, te u narodu vrlo popularnc hiiajc-religiozne pride-
legende. Medu piscima koji piiu alhamijado literaturu istidu se: Mehmed
Erdel jac, Hasan Kaimija, Ahmed KarahodZa, Muhanmred Razi, kao i autori
vjersko-poudnog spjeva "Avdija" Mehmcd- bcg Kapetanovii LjubuSak i
Jusuf-beg eengic. Medu naistaknutijirn je Hevaji Muhamed (ili Mehmed)
Uskufi koji je sadinio na turskom jeziku prvi rjednik, tursko-bosanski
ili Potur - Sahidrja). On jczik naziva
rjcinik 1631. gocline (Makbuli-arif svoj
bosanskim i nikako dmgadije: "Bosanski da r.atn besidim, bratani..."
s kraja XIV ipodetkom XV stolicca u spisu "skizanie
Konstatin Filozof
izjavijcno o pismcnah" spominjc bosanski jczik uz bugarski, srpski, slovcn-
33 A. Isakovii: Biserje op.cit.str 223 . O knjiZevnosti BoSniaka na orijentalnirn jezicima
piSu i Saf\'et - beg BaSagii (doktorska disertacija "Bo5njaci i Herccgovci u islanrskoj
knjiZevnosti" 1912. Ivlehmed Hand;icr:Knjii*'ni radbosansko - hercegovadkihNlusli-
rnana, 1934. godinc, te Flazinr Sabanovii: KnjiZcvnost bosanskih Muslimana na istod-
nim jezicima, Sarajo,o, 1973.
8a Mnsiafir Imamovii: Neki poglecii na razvitak muslimanske knjiTevnosti, "Zivot", knj.
X[, Salajevo, 1972., str.1 l-73. 0 alhamijado knji2evnosti i Hanka Vajzovi6: Alahami-
jado knjiZevnost, u knjizi Jezik u Bosni i Hcrcegovir.ri, op. cit. str. 175 -21'7.
101
Bosna. islam - BoSnjaci Bosna, islam - BoSnjaci

ski, deiki i hrvatski. U notarskim knjigama grada Kotora se 3. jula 1463 . go- U djelu Jeronima Megisera u "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na
dine pi5e da je mletadki knez u Kotoru kupio djevojku "bosanskog roda i Majni, podetkom XVII stoljeda) spominju se sljededi govori: bosanski,
heretidke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu". dalmatinski, srpski, hrvatski i drugi. Bosanskim su ga zvali i mnogi pisci
Bosanski jezik se po svom naziw upravo - bosanski, kao jezik BoSnja- XVII stoljeda. Matija Divkovii, za koga kaiu da je "Bosnjak roden u selu
ka (svih autohtonih stanovnika Bosne), pominje u vi5e historijskih izvora od Jela5kama kod Vare5a koji ie pisao dobrim narodnim jezikom svoga
kojih se mnogi danas pre5uiuju i sa hrvatske i srpske strane u Zelji da se i Waja", a u plejadi onih koji su pisali ili jezik zvali bosanskim su i Stjepan
dalje negira postojanje Bosne i Bo3njaka. Upravo zbog ove izralene ten- Matijevid, Stjepan Margitii, AmbroZ Matii, Luka Dropuljid, Ivan Frano
dencije negiranja istidemo izvorc koji se mogu smatrati autentidnim (i nikako Juki6, Martin Nedi6, Anto KneZevi6... Duvanjski biskup fra Pavle Drag-
samo "bo5njadko-muslimanskim" romantizmom) u svakom pogledu. Nin- idevid 1735. godine piSe da u Bosni ima devet sveienika koji se u vrsenju
ski biskup Peri pisao je 1581. godine fon J. Arsenigu "bosanskim jezikorn". obreda ispomaZu bosanskim jezikom. Evlija celebija hvaleii Bosnjake iz
XVII stolje6a poruduje da "kako im je jezik, tako su i oni disti, dobri i
b) Ilow.rdic.u u t'rdlrlpisu :
razumljivi."
Mcdu onim koji su o torn jeziku govorili kao biseru (upotrebljavajuii
inaziv zaryegaslovinski, iliridki/ilirski ) su i Bartol Kadi6, Jakov Mikalja,
A
B
t {
a 0, a
u
l \-
f,r-8 Eorde Palmotic, Andrija Kadic MioSii, Matija Antun Reljkovi6, Ivan
v n ]1 fr fF Popovi6, Alberto Fortis, Matija MaZuranid, i mnogi mnogi drugi ljudi
G al f I ao
D
oj
{ t; A.
1
A6 zna(ajni za povijesna zbivanja.8c
E
t I ,x
e a
x
L

+
(v
ltt
Muhsin Rizviisr nas t4ruduje na Dositeja Obradovida koji u svom
'oPismu Haralarnpiju" iz aprtLa 1782. godine, slijededi ideju zapadnog
z
IJ
v J ,ltt 7) prosvjetitelj stva i izraaavajudi vlastita etnidko-jezidka iskustva, pise o
J
t
I : T
1/
t--i jeziku kojim "zitclji drnogorski, dalmatinski, hercegovci, bosanski, serbi-
K ; K I 'fuJ
( jski, horvatski (kromje muZa) slavonijanski, sremski, badki, banatski (osim
L
Lj I a
A
Vlaa) "govore ne iskljudivajuii ni same Turke Boinjake i Ercegovce,
u l\ .a\
budu6i kako i vera moZe se promeniti, a rod i jezik nikada". "Bo5njak i
il
Nj I : fx
Ercegovac Turdin on se Turdin po zakonu zove, a po rodu i pojeziku, kao
-{;
o o
rI o o o
P v A irl god su bili njihovi dukundedovi, tako ie biti i njihovi posljednji unuci:
n
B (
/ C (
T
2f Bo5njaci i Ercegovci, dogod Bog svet dtLl".Pti tome Dositej polazi od
C L
T flr r I odredenja da se naziv Turdin za Bo5njake ima samo vjersku sadrZinu.
c : f
<f<rr
F 47
'{ M. Rizviiss s pravom uodava da sc tendencija u trctiranju bosanskog
U
f J I I { jezika rnijenja sa pryom polovicom XIX stoljeia - u vrijeme narodnih pre-
H
: + I x t
c I v poroditeljskih pokreta. Hrvatski preporoditelji Bosnu, Bosance i Bosnjake
c
DI I 1 5
v (
s u, JL.
/ ,,tL 86 g.nu1li6 llulilovi6:Bosanskijezik,BibliotekaKljudanin,Sarajevo, l99l.godine,str.
t9-32.
Izgled pisma bosaniice u rukopisuss s? Muhsin Rizvi6: Bosna i njen jezik u izvanbosanskim znanstvenim djelima i knjiZe-
rmohistorijskim izvorima u knjizi "Bosna i BosnjaStvo" (Karantanija Ljubljana). Sa-
rajevo, 1990., str.54, a cijeli tekst (45-59) je znadajna sazeta uputa na ovu temu sa
@t:Kontinuitetbosandice,Most,br.(XXX)l82(93.nova bibliografrjom.
serija), Mostar,2005., http:/lwww.most.bal093/087.aspx (posjeta 18.02.2006.). ss M.Rizvii : Bosna i njen jezik ..., op.cit.56.

102 103
Bosna, islam - BoSnjaci Basna, islam - BoSnjaci

vide u jedinstvcnoj oblasti ilirskog, odnosno juZnoslavenskog jczika i nar-
oda, sve dok pojam "ilirizarn" nije ustuknuo pred po-imorn "kroatizma".
Vuk Stefanovid KaradZid smatra da su svi narodi Stokavskog narjedja "srbi
svi - i svuda", a jezik im naziva srpskim. To je i period kada srpski i
hrvatski nacionalni program sve vi5c preplavljaju Bosnu i Hcrcegovinu i
on se poklapa sa znadajno smanjenim uticajem Osrnanlija i sve prisutni-
jeg uticaja Austro-Ugarske i konadne okupacije Bosnc i Herccgovinc.
fframntika
husansko$n jssikn
XI
*r*dnjn $k*l*"
$is l. I ll.
ne zvone za uzbunu? Pri tomc se pod Boiniacima u smislu ovog rada misli
na sve stanovnike Bosne i Hercegovine,jerje preko negiranja bosanskog
jezika zapodeo proces i negiranja drZavnosti Bosne i Hercegovine. Od toga
perioda na drZavnom planu se Zeli iskoristiti trenutak kada je Osnranlijsko
carstvo egzistiralo samo na papiru gubeii teritorij za teritorijem, da bi se
posegnulo za bosanskorn teritorijom.
Na planu jezika se podela kristalizirz*ijedna nova situacija proistekla
iz politidkih odnosa. Da li je pokrenuti "Boinjak" od strane Mehmed-bega
Kapetanoviia-Ljubu5aka i u pn'om broju, skoro, prorodanska pjesma
Safvet-bega Ba5agiia bio odraz samo novih oblika zaplitanja? Bosna i
bo5njaitvo u ryoj svc vi5e postaju tck naslu6cni faktor i dalcki treptaj
pro5losti, koja izmide sa osjeiajcm rczignacijc i razodaranosti zbo-e odlaska
Osmanlija !'? Toj slici prcd dclinitivni odlazak Osmanlija trcba pridodati
godinu 1844. kada je u Srbiji ministar unutarnjih poslova llija Gara5anin
napravio tajni menrorandurn pod nazivom "Nadertanije" u kojcm je izloZio
plan prisajedinjenja Rosne Srbrli i stvaranja Velike Srbije.

Nariks r.i i r,bli*irn;r,

y"f
{{,';0
.A'ae

;:.rqffi-*'i * Yd.,

* .i".i,,
'tr;rAt."
:'*;!'.
', n\h'",;,
1 -''ts'r^
v'"@'!et
.",i,.-r'
2y
96n&Jtvv
!i$0.
Nsli$$ie lse"li\ir !l$;l* s *ss t ll$ift**l$i
iu,orr m*pl rr. *,*fMiii

Bo,sanski.jezik je kao driavni jezik uspostavljen Suf\,et- beg Baiagic ( I 87 0- I 934..)

pri lo'aju o:smttnske vlasli, a Attstro
Ugarska,je *
itampala talibenik ovog jeziku - iz I890. godine
To 6e se u kontinuitetu nastaviti poslije Prvog svjetskog rata, da bi
Stevan N{oljevid na podetku Drugog svjetskog rata napisao inoviranu var-
Da li je to i kritidni trenutak za Bo5njake kod kojih (neizgradcna) ijantu stvaranja Velike Srbije kroz djelo "Homogena Srbija". a r"r najnovije
zvonaza gradansko druStvo. koje sobom nosi i naciju i drZavu, jo5 uvijek vrijentc (1986.) Srpska akadcmija nauka je izloLila "Mcrnorandum" koji

104 105
Bosna, islam - BoSnjaci
je bio uvertira za agresiju nad Slovenijom, Hrvatskom i BiH, u periodu
od 1990.-1995. godine. A Safvet-beg Ba5agid pi5e 1890. godine da nije
bilo davno wijeme kada u BiH nije bilo Srba i Hrvata i da su svi bili BoSn-
jaci. Taj "nacionalni preokret" kod pripadnika katolidke i pravoslavne kon-
fesije od bolnja5tva kao pripadnosti drZavi, kojaje i njihova postojbina,je
proizvod druge polovice XIX stoljeia. Podjele koje su u Osmanlijskom
carstvu uvjetovale, uvjetno govoreii, narodnosnu triobu u Bosni (moZemo
se sloZiti sa Muhamedom HadZijahiiem - na cijelom jezidkom srpsko-
hrvatskom podrudjute svode se na pripadnost trima religijama: pravo-
slavlju, katolidanstvu i islamu. I M. HadZijahi6 istide dinjenicu, bez obzira
na dinjenicu o porijeklu glavni fundamentum divisionionis za srpstvo jeste
pravoslavlje, za hrvatstvo katolicizam i za muslimanstvo (bo5nja5tvo
DZ.L) islam. Istovremeno, pripadnost tim religijama je imalo, kako istide
M. HadZijahii, "dalekoseZne druStvene, politidke i kulturne implikacije,
narodito u uvjetima Turske carevine." Nema sumnje da su simpatije bosan-
skih Srba i bosanskih Hrvata bile na strani protivnika Osmanlija o demu
govore i junadke pjesme: s jedne strane srpske i hrvatske pjesme slave
kr56anske junake, a muslimanske one koj i su bili u sluZbi islamske drZave.
Konfensionalizam sa nacionalnom bojorn je primijetio i Aleksandar Hil-
ferding koji je podjelu i razliditost medu narodom u Bosni uodio sarno
pred razliditol6u upraZnjavanja vjere. Da se stpstvo i za krajcaru kupo-
valo pokazuje i direktiva Vase Pelagi& iz 1867. Bodineso. On doslovno
kaLe:"Svaki uiitelj trcba da nauii prvo svo,ie nienike, a posle svu ostalu
varolku dieiicu koja gocl umeju govoriti da kad niih kogorl upita: |ta si ti
mladitu? pa da rnlsdic na to pitanie odma odgovori: ia sam Srbin. Dobro
bi bilo, kad bi se neki dobri l.iudi naili koji bi dieiici po koiu kraicaru zato
darivali, da se tim u njima joi vecma pobuduie revnost k tome odgovoru."
Po ugledu na srpsko dru5tvo, u Sarajevuje 1867. godine osnovano
druStvo sa zadatkom da iskorjenjuje ime "Sokac", a mjesto njega uvodi
ime Hrvat. Srpsko dru$tvo je imalo zadatak da iskorjenjuje imena'oVlah",
tc Prilog Muharneda HadLijahita u knjizi: Nacionalni odnosi danas, Prilog sagledavanju
nacionalnih odnosau BiH, Zavod zaizdavanle udZbenika Sarajevo, 1971., str. 97-122.
pod nazivom "Nastanak t rczvoj nacionahrih poketa u Bosni i Hercegovini". Litera-
tura iz ove oblasti je Siroka i zahvara i djelo Aleksandra Hilferdinga: Bosna, Hercego-
vina i stara Srbija", objavljenog 1859. godine, Tomo Herkalovi6: "Vorgeschichte der
Occnpation Bosnies und der Hercegovina", Zagreb, 1906.godine, a Vladislav Skarii
locira podetak rada dru3wa za Sirenje srpskog imena u Bosni 1863. godine, na dijem
delu je bio uditelj Teofil (Bogoljub) Petranovii kalucler iz Dmi5a.
e0 Vaso Pelagii: Rukovode za srbsko-bosanske, ercegovadke, starosrbianske i rnakedon-
ske uiitelje, ikole i obltine, Sarajevo, 1867. godine. Citirani dio na str. 45, il.36.
106
Bosna, islam - BoSnjaci
"Ri5ianin" ili "Rkad" kako su se bosanski pravoslavci zvali, - uz izraze
pravoslavac odnosno katolik.
Na delu hrvatskog druStva je bio dragoman ruskog konzulata Kle-
ment BoZi6, te mladi franjevci. I dok se medu pravoslawim stanovni5tvom
brZe Sirila srpska ideja, dotle kod bosanskih katolika ta ideja nije tako brzo
prihvacena o demu svjedodi i izvje5taj Antuna Radida i zapalanja dr Ive
Pilarakoji, doslovce, 1918. godine navpdi da "prije 1895. nije bilo na-
cionalne svijesti kod bosanskih katolika. Kod posljednjih sc jo5 ni danas
nacionalna svijest nije probudila u onolikoj mjeri kao u Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji."el
Na kraju XX stoljeca taj proces okondanog nacionaliziranja i kod
bosanskih katolika i bosanskih pravoslavcaje znadajno doprinio procesu
formiranja kolaboracionistidkih paradrlava i razarary'u Bosne i Herce-
govine i pokuSajuuni5tenja Bo5njaka - muslimana, dime su oni stavili sebe,
u dugorodnom pogledu, u BiH u poziciju nacionalne manjine. Pri tome,
svako poredenje Bosne i Hercegovine sa Jugoslavijom, prikazujudi BiH
kao "malu Jugoslaviju", je neumjesno, jer je BiH u Jugoslaviju unijela
svoju hiljadugodi5nju drZavnost potvrdenu i na zasjedanju ZAVNOBiH-
a u Mrkonjid Gradu 25.11.1943. godineez na kojem je potvrdena samo-
bitnost BiH kao ravnopravne federalnejedinice u bududoj jugoslavenskoj
drL.avi. U BiH drZavnost niko nije 'osa strane" unio ni5ta ni teritorije, ni
naroda, ni drZavnosti.
Kada protlu trenutne (sa strane velikodrZavnih projekata Srbije i
Hrvatske instalirane) nacionalistidke euforije, mo6i ie se razgovarati o
boinja5tw i bosanstvu na realan i bosanskoj tradiciji primjeren nadin. Kao
potvrda togaje i ude5ie u odbrani Bosne i bosanskih katolika i bosanskih
pravoslavaca (Hrvata i Srba) i u posljednjoj agresiji, kao i u odbrani od
Austro-Ugarske agresije 1878. godine. Uz BiH trolist (na podetku XXI
stoljeia to su ,,konstitutivni narodi") postoje i brojne druge nacionalne
manjine, etnidke grupe koje su itekako zna(,ajne,jer i njihova brojnost
st M.HadZiiahii, op. cit. strana 102.
e2 Omer lbrahimagiri: Bosna i Bo5niaci (DrZava i narod koji su trebali nestati), Svjetlost,
Sarajevo, 1995., str.7l-73. Napomena: Zna(ajna uputa u promiiljanju ove problema-
tike je cjelokupni opus prof.dr. Omera Ibralrimagida (posebno: Omer lbrahimagii:
Bosanska drLavai nacionalost, Vijeie kongresa boinjadkih intelektualaca, Sarajevo,
2003., Omer Ibrahimagi6: Srpsko osporavanje Bosne i Bo5njaka, Magistrat, Sarajevo,
2001 ., Omer Ibrahimagic: Bosna i Bo5njaci poslije Dejtona, Kult B i Vijeie kongresa
bo5njadkih intelektualaca, Sarajevo, 2000., Omer lbrahimagii: Bosna je odbranjena,
ali nije oslobodena, Vijede kongresa bo5njadkih intelektualaca, Sarajevo, 2004.).
Bosna, islam - BoSniaci
pokazuje daje kroz stoljcca njegovana raznolikost u Bosni kao njena ve-
lika vrlina. Medu onim koji su i sami dali veliki pedat zbivanjima u his-
toriji Bosne jesu i Jevreji koji dolaze u Bosnu u XVI stoljecu.e3
Procenat udeica svih naroda u BiH, koliki god da jeste, govori u
prilog osnovne teze o moguinosti rekonstrukcije integralnog boSnja3tva
(bosanstva) i perspektivnclsti obnove su2ivota na mnogo dvrS6im elemen-
tima medusobnog uvaZavanja. Bo5njaci zbog pragmatidnosti aktuelnog
trenutka na poderku XXI stolje6a i historijskih okolnosti reinkamiraju
bo5njadko nacionalno bicc i oni (koji su trebali nestati u posljednjoj agre-
siji) na velidanstven nadin postajr"r glavni stub "oduvanja hiljadugodiSnje
bosanskc drZavnosti i svojc nacionalne kulture i tradicije".ea Pod "svojom
nacionalnom kulturom i tradicijom" ovdjc sc moZe podrazumijevati i kul-
tura i tradicija srcdnjovjckovnc Bosnc i spccifidnost nastavljcna posllle
prijema islama gdje su Bo3njaci, prigrlivSi islam, dali doprinos i islam-
skoj civilizaciji u svim oblastirna.
Taj doprinos su u islatnsku civilizaciju unijeli kao Bo5njaci, istidu6i to
sa ponosom u svakoj prilici. Oni su na toj poziciji boSnjaStva ustrajali uprkos
brojnirn pritiscirna u svojoj dugoj hisbriji. I sa pravom baStine to ime BoSn-
jak, jer su njegovoj suitini ponajvi5e i doprinijeli. lzmedu ostalog, i za sud-
binsku povezanost sa tcritorijom BiH, koja je kompaktna od 1699. godine.
I sa stanovi5ta, prije svega Boinjaka, niko ne spori drr"rgirn narod-
nosnim skupinama u Bosni i Herccgovini da se nazivaju onako kako se os-
jcdajLr, odnosno makar koliko, zarad tudih intcrcsa - izvan BiH, se vlastita
autohtona pozicrja bosanstva (i ircrccgovstva) zamjcnjivala sa maglovitont
"konstituivnoSiu", "spccijalnim vczama", "dvojnim drZavf anstvom"' ali
je odito da se teritorija BiH. u tnedunarodno priznatim granicama, ne moZe
nositi kao "rniraz" izrran tih granica.
ei dr Nloritz Levy:
Sefarcii u Bosni, Bosanska bibtioteka, Sarajevo, t996.
ea O. Ibrahirnagi6, Bosna i BoSnjaci, op.cit. str.73.
108
Bosna, islam - BoSniaci
4. BOSNA - TERITORIJALNA, DUHOVNA I POVIJESNA
KOLIJEVKA BOSNJAKA
U dosada5njem pristupu smo akccnat dali na duhovni i ideolo5ki
okvir u kojem su se Boinjaci pojavili. Osnova svih rasprava, ipak, je g"-
ograf'ski teritorij Bosne koji se prvi pLrt pominje u iskazu rirnskog cara
Konstatina Porfirogeneta oko 950. godine. Prvobitno se taj teren od izvora
rijeke Bosne zvao Vrhbosna. U Dubrovniku se nakon iskaza rimskog cara
pi5e i Bosina. Franjevadki provincijali ostavljaju zapis provincia Bosna
argentina (srebrena, prema samostanu u Srebrenici). Otuda i pridjevi i
prczimena - bosanski, Bosanka, Bo5rrjak, turski bosankca, arapski bosh-
nakce; hipokoristik Bo5njo, toponim Bo5njaci, prezime Boinjanovii,
Bo5njakovi6, pridjev boSnjanski r-s
To su sve nazivi kojc sc u najstarijem vrcmenll postojanja srcdnjov-
jckovnc Bosne koristc. Slavcnska plemcna su prcuzela taj naziv hidronima
i prila-eodili ga svoln izgovoru, pa je i zemlja uz tu rijeku nazvana Bosna.
lz XIII stoljeia datiraju podaci o raznim prcdmetima u Dubrovniku koji se
nazivaju bosanski: bosanske rnahrame, bosanski iilimi, nakit bosanske
izrade (venaz ltosienis cumJblio argenti) itd.e6
U teritorijalnom pogledu, od Kulina bana Bosna se afirmira kao
drLava, pa se preko Sdepana Kotromaniia iiri, kada u njen sastav ulazi,
izme<Iu ostalog. i Zal"rurnlje (Humska zemlja, Hum). Vec 1378. godine se
Hum nalazi n sastavu drZave Bosne, a Stjepan Vukdie uzimatitulu hercega
1448. godine i od tog vremena se ova oblast podela nazivati "Hercegova
zemljao'. MoZe se prihvatiti mi5ljenje Dalibora Brozoviia da je kovanica
Bosna i Herccgovina nastala od njernaikog Bosnien und Herzcgovina i
da je novijeg datuma.sT
Niko od ozbiljnijih teoretidara, iz bilo kojc oblasti, nc spori postojanje
Bosne, ali se oko njenog drZavno-prarmog poloZaja vode polernike. koje do-
ei PctarSkok:Etimologlski rjednikhrvatskogili srpskogjezika,knjigal,Zagreb, lgTl.,
str l9l .
se Sire vidjeti: Muhamed HadZijahii: Od tratlicije do identiteta (Geneza nacionalnog pi-
tanja bosanskih Muslimana), Svjetlost" Sarajevo, 1974., str.15 -16.
e7 Dalibor Brozovid: Sporazum Cvetkovi6-Maiek viSe ne dolazi u obzir (Bosna i Boinjaci,
op.cit.str.88)
109
 Bosna, islam - Bo1njaci

bivaju na Zestini u svakom historijskom razdoblju kada se pojavljuju izra-

Zene teritorijalne pretenzije od strane susjeda spfam Bosne i Hercegovine.

Tada, u principu, zapodinje jadi nasilni upliv u historiju, te mijesanje

pojmova pri demu se u svojatanju teritorije neminovno svojataju i Bosnjaci.
Zato cemo kao ilustracijom posluZiti geografskim kartama kroz historiju
se
Bosne, a koje u svojoj knjizi donosi Noel Malcom.es I ove geografske karte tl
jasno pokazuju kontinuitet drZavnosti od srednjovjekovne drZave Bosne,
preko vladavine Osmanlijskog carstva, okupacije i aneksije Austro-
Jb,f{

ugarske, Kraljevine Jugoslavije i drZave sFRJ (poslije odluka Zasjedanja

ZANOBiH- a 1943. godine - na DFJ prenesen obnovljeni drZavni suveren- f .irr 1.

itet sa granicama koje su medunarodno utvrdene 1699. godine, sto je prih- \(--"
vatio i A\,T{OJ na svom Drugom zasjedanju u Jajcu 29.11.L943. godine).

t*, 160{)

,r:-/^\-ar-_r_z^. w haa.sr t
.x:r

--*
,i*H(m
,*.t-l*rd}. t
rt r,.
-,-,--. tddi I
tl tl s.r#r
!,t{,.dl {-.ir.L
,*.. t
f** 1
dr*
- ,!

rl I
DR INSK
SREDNJOVJEKOV}IA BOSNA
^\
za vladavinc BANA KULINA ru '/ \...,''"'r-, r-/lii"'r, I
za vladavinc KRALIA ryRTKA i o o*r
DANASNJA BOSNA i+
o, i'"J""-"i'r
- zETSKA

'" frn'o. geogtafskih karata koje sc prikazuju u ovoj knjizi: Marko Vego: Postanak sre'
;4.,1''rn
dniovj-et<ovne tosanske drzave, Svjetlost, Sarajevo, I 982.: Hazirn sabanovi6: Bosanski
pa-satut. Postailak i upravna podjela, Nar,rino drustvo NR BiH. 1959. O drZavnoprav-
noj historiji BiH iire vitljeti prof. dr. Ferdo e ulinovic: Drzavno-pravna historija
juzno-
slavenskih zemalja XIX i XX stoljeda, Skolska knjiga Zagreb, 1953., str. 280-325, Noel
Malcom: Povijest Bosne, geografske karte Bosne kroz historiju, str'14-20'

110 111
 Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo1njaci
Povijesna je dinjenica da je teritorij Bosne (BiH) na kojem Zive
stanovnici razliditih prakticiranja vjere kompaktan iu kontinuitetu stabi-
lan prostor, dok mnogc druge drZave u svi.jetu (pa i susjedi BiH) imaju
nestabilan teritorij, a koji se kod njih progla5ava za "vjedni" ili "histori-
jski." Dakle, kroz historiju je zadrLana kompaktnost teritorije i rnatidni
naziv zemlje. Dileme da lije Bosna dobila naziv po istoimenoj rijeci, ili
od slavenskog plemena, ili je to ostalo od starijeg ilirskog naroda, koji je
tu Zivio prije Slavena, samo jo5 vi5e (s obzirom na njihovu vremensku
udaljenost) svaka za sebe govore u prilog vi5estoljetnog, pa i vi5emileni-
jskog trajanja Bosne. To je i teritorijalna i duhovna tradicija s kojom se
moZc pohvaliti malo "modemih" drLava.

Povijesne geografske karte takoder govore u prilog ovakvom razrni5l-

janju. Upravo na takvom jednom terenu islam se ukorijenio i zadri.ao i
izraienoj razliditosti Bosne, dao nowt dimenziju i utemeljenost.
Njegova pojava i prihvat islama od strane autohtonih stanovnika
Bosne je na duZi period odrlala Bosnu.

4.1. Islam - spasilac povijesno-kulturnog kontinuiteta

Karta Velike Srhije po zamisli ietniikog vode Stevant Molievita (194l.)
Bosne i Bo5niaka

Imajudi u vidu do sada poznata historijska kretanja kroz koje je pro3la

teritonja sadainje BiH, odnosno njeni stanovnici, postaje odito da je pi-
tanje razliditosti kao i njihovog opstanka na ovim prostorima sudbinsko pi-
tanjc trajanja ove zemlje. Joi sc jedan zakljudak name6e iz povr5nc analize:
dolazak islama i njegovo prihvatanje od "dobrih Bo5njana" je teritorijalno
s p a s i o geografski i suitinski pojam Bosne.

Koliko god se ovakva konstatacija rnoZe doimati pristrasnom i ro-

mantidarskom, dinjenice su neumoljive: historijski gledano, u osnovi, se
Zeljelcr od strane susjeda BiH prisajediniti terjtortj Bosne (Bosne i Herce-
govine). Ovakav interes su iskazivale i velike svjetske sile u pojedinim
historijskim etapama. Razlozi i Zelje za osvajanjem Bosne su u njenom
poloZaju, kojije geostrate5ki i vojno bio u pro5losti veoma znadajan, te u
njenim prirodnim bogatstvima. Ti i takvi osvajadki "razlozi" nisu prestali
ni na kraju XX stoljeia. To su bili racionalizirani razlozi svih zavojevada,
ukljuduju6i tu i Osmanlijsko carstvo na vrhuncu njegove moii.
Islam je odrZao stanje ravnoleZe (u vrijeme kada se drZavni bosanski
"ideolo5ki stabilizator" bogumilstvo podelo topiti i nestajati), a preko
-
Bosna i lTercegovinct nakon Davtona
113
112
Bosna, islam - Bo6njaci
posebnog statusa Bosne u Osmanlijskom carstvu zadrLala se Bosna r u
historijskom nazivu i administrativnoj podjeli (i kao pa5aluk i ejalet).
Formirao se uticajni i skoro sudbinski neophodni "tre(l" svjetonazor,
zadfiala se tolerancija, koja jedino isijava iz suitine islamskog poimanja
druStva. Islam je na taj nadin omoguiio historijsko trajanje Bosne i op-
stanak "dobrih Bo5njana." I da Bosna bude i ostane primjer u mnogo demu.
Tako ni Austro-Ugarska nije mogla da prede preko dinjenice da su
Bo5njaci (muhamedanci, kako su to oni u svojim popisima definirali) i
vojni, ali i ekonomski najznatajniji faktor, a teritorija BiH je bila u okviru
Monarhije corpus separatum. Bo5njaci sebe, pak, ne prepoznaju i ne idet-
nificiraju u prvi mah sa novoprido5lim osvajadima i njihovom kulturom.
Cak im se i suprotstavljaju i vojno, a svoj narodni identitet zadra?avaju
skoro iskljudivo kroz islam. Ostaje povijesna dinjenica da je "injekcija"
oduvanja Bosne dolazilauvijek od strane aktuelno najjadih svjetskih sila,
koje su bile ujedno i nosioci kultumog progresa u svijetu. Od Osmanlija,
preko Austro - Ugarske, pa preko antifaiistidke saveznidke koalicije Dru-
gog svjetskograta, pa do SAD-a na kraju XX stoljeia. Sve najznadajnije
i vojne i civilizacijske sile svoga vremena stavile bi se "u sluZbi" oduvanja
kontinuiteta trajanja Bosne i Bo5njaka! I to daje svojevrsni znadaj Bosni
i Hercegovini.
Zar nlje podjela BiH preko banovina sporazumom Cvetkovic-Madek
pred sam Drugi svjetski rat bila ved "gotova stvar", a Bolnjacima ostalo
samo da se njihovo pitanje "rijeSi" kao i sa Bo5njacimaULica, Like ili
Beograda - protjerivanjem u Tursku ili likvidacijom, odnosno pokr5ta-
vanjem? I do5ao je Drugi svjetski rat i antifa5istidki stav Bo5njaka i velika
stradanja koja su podnijeli, a samo nakon dvije godine od poietka rata
(1943.) potvrdena je historijska drZavotvornost na zasjedanju ZAVNO-
BiH-a, da bi 1945. go<iine sa medunarodnim priznanjem Demokratske fed-
erativne Jugoslavije (FNRJ, pa SFRJ) bila i "ovjerena."
Islam je iskazao respektabilnu vitalnost u boSnjadkoj utemeljenosti,
dak i u periodu "socijalistidke Jugoslavije" kada se nadvijala najveia opas-
nost upravo nad islamskom komponentom. Mnogim svjetskim duSe-
briZnicima "stanja na Balkanu" i nacionalistidkim ideolozima (posebno iz
Srbije, koji su se preswkli u nacionalistidke odore 1990. godine) ostaje ne-
jasno kako se to "vjerska skupina" Muslimana organizirala sve do
stvaranja drZ,ave i Armije u situaciji kada je te "vjerske skupine" trebalo
realno nestati. Potcijenjena je i snaga islama i iskazano elementamo nepoz-
navanje vitalnosti te unutarnje snage.
114
Bosna, islam - BoSnjaci
I Daytonskim sporazumom Bosna i Hercegovina je opstala, ao'mala
skupina" je po ko zna koji put u historiji odnijela pobjedu i Sto je naj-
vaZnije i sdma spoznala tu vlastitu snagu i utvrdila jasan vrijednosni sud
o samoidentifikaciji.
U genocidnoj agresiji 1992.-1995. godine se vodila borba zateri-
toriju, te se stoga ovaj rat moie tretirati kao borba za drLavu, a ne za naciju
(bo5njadku - koja se ranije formirala barem po osje6aju posebnosti svojih
pripadnika u odnosu na druge). Togaje, po svemu sudeii, bila svjesna i
jedna i druga agresorska strana i htjela je da tako formiranom osje6aju
posebnosti oduzme tlo pod nogama (teritoriju). Pred svijetom su zauzeli
osnovnu argumentaciju borbe protiv islama i svodenja agresije na "gradan-
ski", odnosno "vjers-lli rat".
Islam je u svojem autentidnom provodenju i ditanju na pragu XXI
stoljeda "prona5ao" i podstakao u BoSnjacima unutamje kohezione snage
u borbi za uzvi5ene ciljeve, spa5avajuii ih od potpunog istrjebljenja.
Udinio je da se obnovi povijesno kolektivno pam6enje i pronadu snage i
inspiracije i u onim historijskim vremenima kada su kao "otpisani"
odnosili pobjede nad jadim protivnikorn i u Dubidkom ratu i u bici kod
Banje Luke. Ovaj posljednji rat na kraju XX stolje6a je pokazao da samo
islamska tolerancija daje Sansu Bosni i Hercegovini i za reintegraciju (na
teritoriji koju je kontroliralaArmija R BiH, gdje su Bo5njaci u veiini, na-
jviSe je bilo pripadnika drugih naroda prema kojim se nisu primjenjivale
nikakve mjere osvete za ono Sto su njihovi sunarodnici udinili Bo5njacima,
koliko god je moguce duvale su se njihove bogomolje i kulturni spomenici).
Tako su historijsko iskustvo Bosne i njenih "dobrih Bo5njana," uz viBe od
pola milenija ukorijenjeni duh islama u Bo5njacima, mogli da doprinesu
opstanku ideje tolerancije i suZivota i odrZavanju BiH kao paradigme
savremene svjetske i ewopske povijesti. Upravo ta ideja i na djelu potvrdeni
suZivot su bili na najveiem udaru. Zato supobjede ideje Bosne u posljed-
njoj agresiji, ali i na Medunarodnom sudu pravde u Hagu 2007' godine,
kroz sudenje utvrdeni genocid nad BoSnjacima (u Srebrenici), bile i pob-
jede plemenitosti bo5njadkog duha, prisutnog i u srednjovjekovnoj Bosni i
njenim, svugdje u svijetu, poltovanim plemidima i vladarima, koji su do-
datno oplemenjeni u islamu.
115
 Bosna, islam - Boinjaci
4.2. Bosna - zemlja plemida i plemenitosti duha
Dugo je u teoriji odjekivala sintagma o Bosni kao ..tarnnom vilajetu,'.
obidno su sve ozbiljne pride o Bosnizavrsavale neozbiljno sa vicem
ili osje6aj em saZaljenj a.
Bosanski grbovi kroz historijtt: od plemiikog viteikog itita
(stare Bosanske driave i bosanskog ljiljana, te grba iz w"entena
Austro -
Ugorske) do indusn"ijalizae:ije i poljoprivrede - SFRJ,
pa do grba koji je ustojen nakon Daytona * bile su to pr.omiene
ne suno optiikog, nego duboko simboliikog znaiaja
Socijalizam je, sa izgradnjom teske industrije upravo u Bosni (Bosni
i Hercegovini), htio da"iz temelja" promijeni "feudalnu zaostalost." Ko-
liko god na pragmatidnoj ravni ne moZe niko da kaze da to nije bio i na-
jintenzivniji period industrijskog razvoja BiH u njenoj cijeloj historiji,
istina je i da je najveii dio truda miliona ljudi praktidno unisten sa agresi-
jom na BiH koju je predvodila JNA koja se stavila u sluZbu samo jednog
naroda. Tako je, uz sve pozitivne materijalne efekte koji su opet netragom
nestali bestijalnom pljaikom. nzaranjem i uniitavanjem, samo na jedan
historijski tren prekinut, pa ponovno uspostavljen kontinuitet napora da
se Bo5njaci li5e prepoznatljivog toplog bosanskog okruZenja. U tom
okruzenju tanahne kulture, u kojoj se sa biser-poezijom radalo, raslo se sa
slikom vezai derdefa, izuvalo u kudi da se ne poremeti, ili, ne daj Boie,
uprlja, gotovo u suglasju sa svemirskom harmonijom, istkani sareni bosan-
ski iilim. Sa molitvom se i5lo na podinak u distu postelju, u toploj, na (ar
dak izgradenoj, bosanskoj kudi, koja je sva bila okrenuta suncu i nikome
sunce nije zaklanjala. To su gradile arhitekte koje su skolu udile od majs-
tor sinana. koji su pravili lukove od kamena sto spajaju obale, svemirske
116
Bosna, islam - BoSnjaci
brodove - munare i kupole koji simboliziraju spoj dovjeka i nebesa u
kuiama molitve. Nije im smetalo Sto su pored njih zvonila crkvena zvona,
Naprotiv: to je bila i ostaje harmonija najvi5eg ljudskog dometa na Planetu.
Podsticali su i materijalno i sa dragoiiu pomagali izgradnje i drugih
bogomolja, jer iz svoje vjere znaju da poboZnost moZe samo da zbliLava
ljude. Ona prava i iskrena poboZnost koja dini odgovornim ponaianje ljudi
na ovom svijetr"r. Dok je Evropa jedva disa.la od smeia u svojim gradovima
i u njoj hvale bilo wijedno ne kvasiti se vodom, u toj Bosni su nicala javna
kupatila i javni nuZnici. Svaka kuia je imala vrt - ba5du, gajilo se cvije6e,
otvarani karavan-saraji, hanovi - posebne kuie za putnike namjernike,
podizane sahat-kule, prelijepi Sadrvani ... Kitab (Citab) ili Ifujiga se u toj
Bosni i pisala velikim podetnim slovom i sa poitovanjem izgovarala. Ti
Bo5njaci, poliglote, su se didili poznavanjem i tumadenjem poezljehazreti
Mevlane DZelaludin - Rumija, medicine Ibn Sine, prepisivali strpljivo
specifidnom (autentidnom) kaligrafijorn i Kur'an i hadis, ali i simi pisali
o Zivotu, Ijubavi, politici, filozofiji, historiji, teologiji, medicini, matem-
atici ... To je taj, tamni vilajet - rckti?
I ovdje su podaci neumoljivi: Sarajevo je u pjesmama s pravom op-
jevano, jer je u XVII stoljciu, pored Soluna, bio najveii trgovadki ccntar
ovog dijela Evrope. Evlija Celebija ie napisati da je Sarajevo 1660. godine
imalo 17.000 kuda Sto je oko 80.000 stanovnika, 104 dZamije i 1.080
duiana, a u njima se prodaje roba iz Indije, Arabije, Perzije, Poljske i
eedke. Jedan Francuz dvije godine prijc iclebije 6c zapisati da "sarajcvo
ima vrlo lijepih ulica, krasnih i dobro sagradenih kamenih i drvenih
mostova i 169 lijepili dcsrni ."ee
I poslije haranja Eugena Savojskog (1697 .) Sarajevo i podetkom XIX
stoljeia irna oko 60.000 stanovnika, azato vrijeme Beograd 1838. godine
ima 12.963 stanovnika, aZagreb I 851. godine ima oko 14.000 stanovnika.
ss Evhja eelebi: Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1973., sh. 106
i 1 16. Noel Malcom: Povijest Bosne, op.cit.str. I I I . O barbarizmu ispoljenom prilikom
prodora dolinorr rijeke Bosne princa Eugena Savojskog pogledati u knjizi dr Fadil Ade-
movi6: Princ Palikuia, Rabic, Sarajevo, 1997.
117
Bosna, islam - Bo\njaci
Poiilelj
Tu su i Mostar, Banja Luka, Travnik, TuzIa, Trebinje, Teianj. Maglaj,
Foda, Gradadac, Hlivno... Posljednji genocid nad Bosnom i Bo5njacima
trebao je da zatre korijene i tragove ove grandiozne clilizacije - bosanske
i bo5njadke, Sto da ne tako je i nazvati? A samo se po sebi nameie dabez
toga nema ni Bosne.
A zatiranje povijesnih korijena trebalo je biti obavljeno prije toga -
zaboravom. Poslije pada Osmanlijskog carstva i njegovog povladenja iz
Bosne zbunjenim Bo5njacima je odredeno ili da se iseljavaju, ili da se pri-
lagodavaju. I da u nasljede, pored jedne prebogate kulture, ponesu i
krivnju, jer je poslije onog balkanskog : "Za sve su Turci krivi" ostalo da
su krivi drugi Turci (Bo5njaci). U arnanet je ostavljeno i ime Turdin, po-
turica, balija...too Kroz institncije i izvan jnstitucionalnog trebalo je bjeZati
l00Q 53v1s6enim stereotipima prema Muslimanima vidjeti Sire u: Olivera Milosavljevid:
"Poturica gori od Turdina", Nova srpska politidka misao br. 3, Beograd, 2002., str. 87- 103.
Ova autorka iz Beograda je izuzetno angaZirana i svojim hrabrirn stavovima, uz angaZman
ne malog broja teoretiiara koji beskomplomisno seciraju realnost srpskog velikodrZavnog
projekta sa kraja XX i podetkorn XXI stolje6a, ostavlja otvorenom nadu da bi realnost
suodavanja sa izvrienim zlodinom i kaZnjavanjem izvr5ilaca i nalagodavaca otvorila mo-
gu6nost pomirenju meclu narodima i skidanja kolektirme odgovomosti sa ditavih naroda.
118
Bosna, islam - BoSnjaci
od tog obiljeZavanja (pa i zvanidno biti ono Sto nisi -t'toz izjaSnjavanje
na popisima i u biografijama) i ostavljati bosanske sehare zakatandene.
Da-prbpadnu i zahrdaju. Historija se podela pisati prema dnevno-poli-
tidkim zahtjevirna velikodrZavnih koncepata iz susjedstva Bosne.
Bilo je to vrijeme stvaranja heroja od hajduka, zatitanja begluka,
vezirluka, pa5aluka, agluka, fesa i turbana, kadiluka i mudrog eglenuka'
Mnoge biblioteke po privatnim kuiama sa knjigama na arebici, arapskom,
persijskom, turskom, pa i glagoljici i bbsandici su postale zabranjene i
prezrene, mnoge su spaljene, ili kao u nekim sludajevima kada se, iz stra-
hopo5tovanja prerna Knjiz| prilazilo njihovom kopanju u zemlju (zabil-
jeleni sludajevi u Sarajevu prilikom dolaska Austro - Ugarske). Nakon
toga Bosna se sve vi5e zavijala u sivilo evropske "demokratije" i evrop-
skog nadina Livora, a prida o precima iz ne tako davne pro$losti se pridala
potajno, mada je svaka od tih prida mogla postati i optuZnicom za onog
koji je prida. A tako je i bilo desto u znanim i neznanim "procesima. Pred
licem svijeta umiralo je plemstvo najvi5eg ranga' Je li i to pretjerivanje ?
Sasvim sigurno nije, dak i po najvi5im zapadnim kriterijima. Nema ni-
jednog grada na Zapadu koji ne pravi legends desto o nepostojedim vite-
zovima, barunima, prave se TV serije o raspusnim vlastelinima i njihovom
ljubavnom ZivotLr velikih ruzmierasa lozama i rodoslovljima najobidnijih
posjednika i iole vaZnijih sluZbenika i drZavnika. BoSnjadko plemstvo je,
naprotiv, trebalo da bude prikazano i preina svijetu i u odima svojih sunar-
odnika kao da su bili najcrnji sadisti i bezdu5nici, kao propali i uveh'li go-
tovani i isprazni mudraci i lezihljebovidi, deformirane kreatura i nakaze,
nakindureni gusani i raspusnici. Otimadi, pljadkaii i ubice. Da je kojim
sludajem kod Napoleona bio kakav general rodom iz Hrvatske ili Srbije,
ili Njemadke dak, on bi bio u svim knjigama i mali Bo5njaci bi mu morali,
kao i o Karadordu ili Sintleli6u, da ude cijelo rodoslovlje napamet. Za to
vrijeme sistematski je potirano historijsko sjedanje o tri Bosnjaka velika
vezfta u Istanbulu, devet Bosnjaka vezita, deset vezira Bosnjaka sa tri
tuga, desetine Bo5njaka namjesnika i admirala u Osmanlijskom carstvu...
Ato Carstvo i njegove briljantne vojnidke pobjede i teritorije koje je
pokrivalo nadma5ivalo je sve u dotada5njoj historiji.
Neie seprcdcrati, ali se o mitu Marka Kraljeviia, devet bra6e Ju-
govida (izmisljene lidnosti superrnena s tri prsta iz davne proslosti od kojih
se zna da je Marko Kraljevii kao historijska lidnost postojao u funkciji
osmanlijsko gvazala niZeg ranga - utjerivad poreza), pa i o konju Sarcu i
vili Ravijojli"znalo" (naudeno dugom indoktrinacijom) vi5e nego o di-
119
Bosna, islam - Boinjaci
tavoj plejadi ljudi koji su obiljeZili svoje vrijeme i koji su realno postojali.
Svi su oniuz svoje ime s ponosom isticali svoju bo5njadku (bosansku) pri-
padnost. I iza sebe ostavljali nebrojene vakufe po cijeloj Bosni i Herce-
govini. Malo, ili niBta ne se zna o tome ko je bio: Rustem-paia, Semiz
Ali-pa5a, Mehmed pa5a Sokolovii, Ibrahim-pa5a Novoieherlija, Javuz
Ali-paia Malkod rodaci Mehmed-pa5e Sokolovica, Lala Mehmed-pa5a,
Dervi5-pa5a, Mustafa-pa5a, Hasan-pa5a ili Ferhad-paia Sokolovii. Gazi
Husrev-beg je sa svojim vakufima (zaduibinama) u Sarajevu dao da se
izgrade brojni javni objekti koji su i danas izuzetno znahjni. Ono Sto je
bio Gazi Husrev begza Sarajevo to je Ferhad-pa5a Sokolovic bio za Banju
Luku u kojoj je ostavio brojne zaduZbine i prelijepu Ferhadija dZamiju
koju su srpski fa5isti u posljednjoj agresiji do temelja sruSili. Mehmed
paSa Sokolovii je pored Bosnc (na Drini 6uprija, most na Trebi5njici) gra-
dio brojne dZamije, medrese, hanove, mektebe, tekije u Medini, Halepu,
Istanbulu, Novom Bedeju, Sofiji, Beogradu...
Mehmed - paia Sokolovit (slika je kao beglerbeg) tri cqra
sluiio (Suleimana I, Selina III i Murata III)
Banja Luka je bila prvo sjedi5te bosanskih namjesnika, a u jednorn
duZem periodu i Travnikje bio sjedi5te bosanskih vezira. U ditavoj plejadi
istaknutih Bo5njaka posebno mjesto zauzirnaHasan Kafija Pru5dak (umro
1616. godine) koji je napisao djelo iz politidkih nauka "Ternelji mudrosti
120
Bosna, islam - Bo\njaci
o uredenju svijeta" te mnoga djelaiz logike, retorike i prava, kao i popis
bosanskih udenih autora. Ahrned Sudi al Bosnavi je pravio komentare per-
sijske poezije ...
Prema do sada pomatim podacima, za vrijeme Osmanskog carstva
bilo ie preko 400 poznatih Bo5njaka na najvi5im duZnostima u tada naj-
jadem svjetskom carstvu. U tipiziranim enciklopedijama period Osmanli-
jske vladavine u Bosni i Hercegovinije tretiran kao period mradnjaitva i
totalne dekadencije. tol
Bosanske spahije, age i begovi, bosanske kadije (sudije), islamska
ulema iz Bosne, bosanski ratnici (a svi su, uz sve drugo, bili i to) traLe re-
viziju u glavama Bo5njaka, prije svega. Taj plemiiki sloj, potornci i baS-
tinici Kotromaniia i Kulina bana, je dobrim dijelom nadet kroz historiju,
silnim ratovim, jer je povla5teni poloZaj Bosne bio dobrim dijelom uvjc-
tovan granidnim poloZajern Bosne koja je morala regrutirati i opremiti vo-
jsku za mnogc carskc pohode prema Srednjoj Evropi, Rusiji, ali i Egiptu,
Pcrsiji. BoSnjaci su bili duvene gazlje i vojskovode. Ali, ratovanja su pror-
ijcdila bosansko plemstvo, ali i mladost Bosne. Tako u razliditim peri-
odirna dolazi i do srnanjenja boinjadkog stanovni5tva - muslimana u
ukupnom broju.
Drugi faktor je pojava epidemija kuge koje su harale Bosnom
posebno u XVIII i XIX stoljeiu. Po5to je boSnjadko-muslimansko
stanovni5tvo bilo nastanjeno mahom u gradovima i palankama, bilo je i
vi3e podloZno stradanju u epidemijama. Ali bosansko plemstvo je posebno
nadeto u prvoj polovini i sredinom XIX stoljeia kada je svirepi DZelalija
podeo, a Omer paia Latas priveo kraju sjedu glava "buntovnih" Boinjaka
i njihovih uglednika. Bo5njaci su zapodeli svoju Sutnju koja je poprimila
bo5njadki m0k kada je Osmanlijsko carstvo praktidno prepustilo Bosnu
r0r Pogledati kao ilustrativnu Enciklopediju Jugoslavije. ILZ Zagreb, 1956. Knjiga 2. str.
72 gdje se doslor,no kai-e da "detiristotine godina turske vlasti potpuno su ukodile svaki
ekonornski i kultumi napredak". O drugadijem pristupu periodu Osrnanlijskog carstva u
Bosna i Hercegovina pogledati Sire: dr Enes Pelidija: Uticaj osmanske vladavine na poli-
tidki, privredni i kultumi 2ivot bosanskog elajeta do kraja XVIII stoljeia u knjizi "Bosna
i Bo5njaci". Press centar AR BiH, Sarajevo, 1995., str.36, 37 i 38. Prof. dr. Jusuf Ziga:
Islamska civilizacija i bosanski Muslimani. u knjizi "BoSnjadko pitanje" Uprava za moral
GSARBiH,Sarajcvo, 1995.,str.88- l03.AvdoSuieska:Boinjaci iOsmanskojdrZavi,
Arabcske, Sarajevo, 1995. PaZnji ditaoca koji Zcli da se upozna sa djelom velikog bo5n-
jadkog mislioca Hasan Kafije Pruidaka iire djelo ovog mislioca u'.lz,abrani spisi, Veselin
Masle5a, Sarajevo, 1983., te studije: Amira Ljubovida: Pruidakova interpretacija ure-
tlenja drZave, III program radio Sarajeva,br. 24.1979. i Esad Zgodii: Studije o politici
(Ksenofant, Makijaveli, Pruidak, Tito)" B.H.COD, Sarajevo, 1997. godine
121
Bosna, islam - BoSniaci
Austro-Ugarskoj. Otpor Bo5njaka daleko nadmo6nijem neprijatelju je bio
izralen, ali je to izazvalo i novi talas emigriranja iz Bosne. Da li je vei
tada, ili dak ranije, zapodela podjela svijeta na interesne sfere?
Jer, ulazakAustro-Ugarske u Bosnu se de5ava na vrhuncu sloma Os-
manlijskog carstva, kada su vojni porazi udestali, a ozbiljna prijetnja sa
srpske strane je bila da se Osmanlije potisnu i od strane Istoka okupira
Bosna. "{Js1s1si"l02 u Hercegovini i Krajini su samo podstakli taj dogov-
oreni potez.
I jo5 jedan elemenat treba istaii, a koji se i rijetko istide u dosada5n-
joj historiografiji: nije dinom (dogovorene) okupacije od strane Austro-
Ugarske Bosna ba5 prvi put bila prepuStena sebi. Treba se prisjetiti Du-
bidkog rala,te bitke za Banju Luku i vidjeti da su Bo5njaci praktidno
posljednja dva stoljeia bili i fiedini) duvari Bosne. Ta tradicija vude kori-
jene jo5 iz srednjovjekovne Bosne, kada su se Bo5njaci hrabro suprot-
stavljali svakom pokusaju osvajanja svoje zemlje. Iz te srednjovjekovne
tradicije odbrane Bosne je i nastao bosanski patriotizam. Kao ba5tinici
srednj ovj ekovno g bo5nj a5tva oplemenj eno g sa bosanskom autonomij om
i uglavnom prepu3tenoj samoj sebi, i oplemenjeni islamom kao uni-
verzalnim poimanjem koegzistencije i tolerancije, Boinjaci su, skoro sud-
binski odredeni da se nalaze u procjepu izmedu dva "susjedna dekiia", taj
bosanski patriotizamsu i na pragu XX stoljeda jos jednom potwdili, rartili
i produbili.
Nacionalni pokreti u Evropi zatilu Bo5njake s pogledom prepunim
nostalgije, usmjerenim prema Carigradu, i duclenja spram svog okruZenja
koje se sve vi5e vezuje za svoje vjerske matice - izvan Bosne. Velepos-
jednici su zabrinuti za svoja imanja. U neizvjesnosti oko ponasanje nove
vlasti, mnogi su pokrenuti iz Bosne. Posebno se u oblasti kulture osjeiao
taj 5ok prelaska na drugi kulturni milje.
Jedini mogudi odgovori su mogli biti ili op6a pasivizacija i ignori-
ranje novih tekovina (degaje bilo), odnosno ukljudivanje, ilijadanje vlasti-
tog kulturnog identiteta. AIi, pretenzije prema zemlji Bosni su dobile
konture, jer se zaokruZivanje susjednih drZava (posebno Srbije) vei podelo
programirati - na radun Bosne i Hercegovine. Model je ve6 isproban u Sr-
biji - u mnogim gradovima je nestalo svih tragova Boinjaka-muslimana.
rozis5le se pod obidnom hajdudijom i sitnim skandalima isticala "organizovana pobuna"
nemuslinranskog stanovnistva, sto je podsticano posebno od Austro-ugarske kako bi
se stvorili logidni razlozi za intervenciju.
122
Bosna, islam - BoSniaci
Oni su jednostavno - podi5ieni. To di56enje, makar koliko bilo uvi-
jeno u ideolo5ko pakiranje, bilo je uvijek usmjereno da se pljadkom vri-
jednih Bo5njaka oduzme imanje izemljaod stvamih historijskih vlasnika
te zemlje. O tome govori historijsko iskustvo zapodeto sa "srpskim us-
tancima", pa preko Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, kao
i najnovija velikosrpska agresija. U potrebi preispitivanja istinskog vlas-
niStva nad imovinom i u podetku demokratizacije na prostoru biv5e SFRJ,
koja u sebi podrazumijeva privatno vlasrii5tvo i restituciju dosadadnjih oti-
madina i garantiranje prava na privatnu svojinu, neki autori vide i jedan od
osnovnih uzroka agresijeltt3 koje je Srbija zapodela od Slovenije do
Kosova. Upravo iz straha da ne izgube imanja stedcna kroz "ratni plijen,"
Sto bi se u procesu demokratizacije rnoralo dogoditi, veliki broj Srba se
prikljudio fa5istidkoj ideji Milo5eviievog rc.Lima Navike iz prethodnih
vremena i prikljudak JNA velikosrpskoj ideji otvorile su realne mogudnosti
za novo realno nasilno pro5irenje. Zov ratnog plijena nimalo nije bio manje
zavodljiv nego prije pedeset ili osamdeset, stotinu godina. Sa tretiranjem
i (povratkom) pravih gruntovnih vlasnika oduzetog zemlji5ta iz ranijeg
perioda realno bi bio doveden u pitanje poloZaj velikog broja srpskih
porodica koje su se poslije svake "historijske pobjedc" Sirile na tudim pos-
jedima (Vojvodina, Kosovo, pa i BiH). Otimanje od drugih je postalo dio
ooprava"
skoro tradicionalnog (nasljednog) i realan osnov i pokri6e na-
cionalistidke mitomanije koja seZe sve do progla5enja ovog naroda za
"nebeski." Naravno, u drugadijoj vizuri to se tretira kao "osveta", pa time i
"pravdt',jerje lak5e reii da si se nekome "osvetio" za neke prastare "gri-
jehe" nego reii da si ga opljadkao, ubio ga, silovao mu kier itd.
4.3. Bobnjaci - vlasnici zemlje Bosne (i Hercegovine)
JoS jedna bosanska rnisterija je produkt laLnogpolazi3ta koje je dugo
vremena njegovano, a odnosi se na pitanje historijskog prava na vlasniStvo
u Bosni i Hercegovini. Ovo negiranje i sa Istoka i Zapada, itna za cilj da
kloz falsificiranje historije oduzme polazi5te bosanske drZavnosti i auto-
htonost i
samobitnost Bo5njaka. Tako se i na podetku tre6eg milenija,
posebno od rstodnih susjeda BiH, negiraju odluke i Drugog zasjedanja
AVNOJ-a koje su potvrdile suverenost i historijski kontinuitet bosanske
drZavnosti i granice koje su medunarodno priznate jo5 davne 1699. go-
103MatijaDobrinii: Uzroci agresije na BiH, materijal priprenrljen za Forum Bosna br. 1/99,
Sarajevo, 1999. (materijal nije objavljen, a tekst je u posjedu Di,elala lbrakoviia)
123
Bosna, islam - Boinjaci
dine. ZAVNOBiH sc, od stranc razbljala Bosne i Hercegovine, i nc priz-
naje i proglaiava neligitimnim. Za svaki sludaj, srpski nacionalisti su, 50
godina nakon zasjedanja ZAVNOBiH-a i usvojene historijske Deklaracije,
odrZali svoju skup5tinu, u okupiranom i od Boinjaka i bosanskih Hrvata
odi5ienom Mrkonjii Gradu, na kojoj su poniStili odluke ZAVNOBiH-a.
Valjda radunaju da se u historiji moZe stalno i u istom stilu vr5iti njihova
,, pravedna intervencija".
Od pitanja vlasni5tva, upravo iz navedenihrazloga, napravljena je
ideololka misterija koja zbunjuje sve posmatrade, jer se svi pozivaju na
povijesno pravo raspolaganja odredenim oblastima BiH. lnade, misterije
u historiji Bosne primamo nastaju izrazloga 5to se historija Bosne pisala
izvan Bosne, sa osnovnom namjerom da se kroz reviziju historije stvore
pogodni uvjeti za sljedeie etape zacrtanog genocida i pro5irivanja teri-
torije velike Srbije. To se deSava od Ilije Gra5anina, koji je 1844. godine
sadinio za potrebe KneZevine Srbije intemi memorandum pod nazivom
"Naderlanije" - plan za stvaranje velike Srbije putem osvajanja zemalja
naseljcnih Bugarima, Makedoncima, Albancima, Madarima, Bo5njacirna
i Hrvatima. Ovaj nacrt je drLanu tajnosti sve do 1906. godine. Podeo sc
praktidno primjenjivati sa odlaskom Osrnanlija kada se Srbija pro5irila za
SandZak kojije oduzet od svoje matice Bosne i Hercegovine. Dokument,
koji se pojavio 1937. godine, bio je nastavak i dalja konkretizacija
Gara5aninovog projekta. Inspiriran Staljinovim i Hitlerovim progonom
Jevreja Vasa eubrilovi(, za potrebejugoslovenske vlade, iznosi svoj pro-
jekat koji je nazvao "Iseljevanje Arnauta". To je obrazac kako Zivot Al-
banaca udiniti nepodno5ljivim i ispunjenim strahom da 6e sc sami odluditi
da se isele ili u Albaniju ili u Tursku. A njihova napu5tena ognji5ta de
naseliti Srbi iz Like, Krajine, kao i Cmogorci.l0+
U vrijemc postojanja srednjovjekovne bosanske drZave, sa svim
njenirn teritorijama, nema sumnje da su "dobri Bo5njani - Bo5njaci" bili
r04Sire o historijskim obmanama ikontinuitetu fa5isoidne politike u Srbiji u: Philip. J.
Cohen: Srpski tajni rat: propaganda i manipulacija historijom, Ljiljan, Sarajevo, 1996.,
sh'.28-30. i posebno inspirativna studija Norman Cigar: Genocid u Bosni (Politika "et-
nidkog di56enja"), Bosanski kulturni centar, Insitut za istraLivanje zlodina protiv do-
vjednosti i medunarodnog prava, Sarajevo, 1998.
SadrZaj "Nadertanija" (sa predgovorom izdanja i2.2002. godine kojegje napisao Dra-
goi Kalajii), te Ustava organizacije "Ujedinjenje ili smrt" iz 1911. tesktova Nikolaja Ve-
limiroviia, Justina Popoviia, Dimitrija Ljotiia i cirugih pogledati u: "Srpska konzer-
vativna rnisao" (priredio Mirko Dordevi6), Helsin5ki odbor za ljudska prava Srbije,
Beograd, 2003.
124
Bosna, islam - Bo5njaci
historijski vlasnici zeml.je (kroz vlasnidke odnose vlastelinskog sistcma) ili
kroz "prirodni" zakon obrade i kori5tenja. Islam, sa njegovim dolaskom i
prihvatanjem u Bosni, donosi novi elemenat vlasni5tva.
Osmanlijski sistem je donekle odstupio od osnovne koncepcije, pa je
svaka novoosvojena zemlja pripadala vrhovnoj vlasti - sultanu. On je
zemlju dodjeljivao na kori5tenje u jednom dosta kompliciranom sistemu
takozvanih timarskih odnosa. Od podetka.vlasti Osmanlija, Bosna se nalazi
ujednom specifidnom odnosu spram centralne vlasti. Sa stanovi5ta drlave
postojao je Sirok stepen autonomije prvo preko bosanskog sandZaka, zatim
bosanskog pa5aluka i na kraju i bosanskog ejaleta. Sa stanovi5ta vlasniitva
nad zemljom i ovdje je prisutna specifidnost Bosne - u njoj je presutno
prihvaieno nasljedno pravo nad zemljom, Sto nije bilo prisutno u ostalom
dijelu Carstva. Taj proces je posebno do5ao do izralaja u XVII i XVIIf
stoljeiu i traje do samog kraja osmanlijske vlasti.
Zate(,eno stanje je prihvatila i Austro-Ugarska, a mirnodopska uj-
druma oduzimanja zemlje i ekonomskog osiromaienja BoSnjak a poznata
pod nazivom agrama reforma je zapodeta u Kraljevini Jugoslaviji. a po
idcolo5koj liniji "razvla5iivanja kulaka" nastavljena u FNRJ, odnosno
SFRJ. Svi ti procesi imaju jasan nacionalni predznak, pri demu Srbi taj
proces zaokruZuju sa genocidnom agresijom na BiH 1992. godine. Tako
je na ekonornskom planu u miru i u ratu uniSten plemiiki sloj bo5njadkog
naroda, koji je bio objektivno jedina mocna ekonomski i kulturno-povi-
jesna predvodnica naroda.
Kao ilustracija neka posluZe podaci da je poloZaj veleposjednika
podeo da se pogor5ava u drugoj polovim XlX stoljeia, a Austro-Ugarska
je pristupila fakultativnom otkupu kmetova uz davanje kredita kmetovima
za otkup zemlje. Mada je taj proces tekao sporo, ipak se iz godine u god-
inu smanjivao broj veleposjednika. To nije bilo pra6eno industrijalizacijom
nego siroma5enjem svih slojeva, a kraj Prvog svjetskog rata je dodekan
euforidno kao prilika da se ra5disti sa "Turcima - zulumdarima". Nova
driavaje tolerirala pljadke i paljevine, pa i ubistva veleposjednika od
strane "solunskih boraca" ili srpskih seljaka.
Zapoi,ela je otvorena pljadka nad Bo5njacirna koja nije nidim
sankcionirana, a drL.ava na pritulbe bo3njadke strane donosi zakon o
agramoj rcformi kojim je od vlasnika Bo5njaka "uz pravednu naknadu"
oduzeto 51 ,60 yo ukupne obradive povr5ine u BiH. lJz to, oduzeto im je
o%
od ukupne povrline BiH 6,9 povr5ine paSnjaka i 7,8 oA povrSine Suma
125
Bosna, islam - Bo1njaci
iSikara. Tome se pridodaje i oduzetih 110.992 hektara od akcionarskih
druStava, fabrika i banaka, i toje preneieno u vlasni5tvo uglavnom srpskih
249.580 zemljoradnidkih porodica.tos
Time je bezruda i ulaganja stedeno ogromno bogatstvo i omoguien
i historijski presedan da se na lahak nadin i silom moZe sve dobiti. Bez
zemlje i zaposlenja je ostalo 13.818 zemljovlasnika sa oko 80.000 dlanova
porodice. U toj drZavnoj hajdudiji ubijeno je blizu 2.000 Bo5njaka. Ved
tada zapodinje opet proces iseljavanja i etnidkog di56enja posebno u po-
drudjima prema Cmoj Gori i u Istodnoj Bosni.
Digresija oko pitanja vlasni5tva je udinjena da bi se pokazalo s dime
je sve bo5njadka nacija suodena kroz svoje povijesno sazrijevanje. Bitna
je dinjenica da je islamska komponenta bo5njadke nacije stalno izloZena
napadima na podrudju Bosne i Hercegovine. Nije cilj ovakvog posma-
tranja da se postfeudalni period u razvoju Bosne posmatra izdvojeno izvan
opie zakonitosti dru5tvenograzvoja, ali ostaje dokazana dinjenica da je
jedino spram muslimanske populacij e Kralj e vine J ugoslavij e prirrij enj en
drakonski metod razvla5divanja i to uglavnom u korist srpske nacije.
Ovakvim potezom je na duZi rok Bo5njacima oduzeta materijalna os-
novica, Sto je itekako imalo odraza i na kulturno i politidko ispoljavanje i
nejak razmah nacionalnog preporoda Boinjaka koji se javio u cijelom svom
kulturno-povijesnom zamahttpred sam kraj XIX stoljeia. Potragu zaiden-
titetom zamijenila je potreba pukog preZivljavanja i stalne strepnje zbog
neprijateljski raspoloZenog okruZenja. Time je podstaknut proces prisilnih
migracija koji Boinjake prati kao usud. Kada tome pridodamo i dinjenicu
da su i kroz Drugi svjetski rat najtele borbe upravo vodene na prostoru
Bosne i Hercegovine, sa naglaienim nacionalnimprogramima susjeda, koji
su dobili i faiistidku fonnu, kao i procentualno najve6e stradanje Boinjaka
u odnosu na broj stanovnika i dal.y..e ruSenje ionako slabe materijalne os-
novice - stvari postaju jasnije. Bo5njaci su ostali bez drLave u kojoj iive, a
njima kao narodu je "odreden" naziv Muslimani. Time je "proizvedena -
priznata" jedna od rijetkih nacija modernog doba koja u svom nazivu nema
teritorijalno "pokri6e." Nema Bo5njaka, jer nema ni Bosne (i Hercegovine),
uzvikuju zapjenu5ani susjedi pred sam kraj XX stolje6a. Hvala Bogu, ima
i Bosne i Bo5njaka u njoj, datje odgovor i u ovom ratu. Ponovoje islam
odigrao presudnu ulogu, jerje bio kohezioni faktor bo5njadkog naroda, bio
losPogledati Sire u studiji: Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima (Mustafa
Imamovii, Kemal Hrelia i Atif Purivaha), MAG Sarajevo, 1993., podaci iz studtje koji
su koriSteni u ovom radu na strani 97-100
126
Bosna, islam - Boiniaci
uputa u borbi i preZivljavanju, a preko islamskih zemalja i jedina zna(ajna
i bez uvjetovanja data pomoi Bosni i Bo5njacima. Ako nema Bosne i BoSn-
jakazalto se iz poku5aja u poku5aj anga1iraju tolike vojne snage i tolika
maiinerija da uni5te ne5to dega ,,nema"?
5. MUSLIMANI I BOSNJACI. UNIVERZALNOST I
PRAGMATTiNOST
Koliko god u prvom kulturno-povijesnom preporoditeljskom talasu
bilo dilema o tome kako imenovati narod, diji realitet postojanja ne ne-
gira niti Austro-Ugarska, a vidjeli smo ne mogu ni susjedi uprkos silnim
upinjanjima, dini se da je i problem imenovanja definitivno razrije5ila
povijesna praksa. Ideja reafirmacije bo5nja5tva je zapodela joS u vrijeme
Osmanske vladavine u vrijeme Osman Serif Topal-pa5e, a boinja5tvo kao
interkonfesionalni pojam istide i zvanidna Austro-Ugarsk a kroz Kalayeva
nastojanja u formiranju bo5njadke nacije. Zato se sa dana5njeg vremena
doima dalekovidno - romantidarskim pokuSaj Mehmed-bega Kapetanovida
Ljubu5aka i osnivanje "Boinjaka". JoS 6e mnogo ranije, 1842. godine,
Matija MaZuranid istaii da se u Bosni "krstijani ne smiju zvati Bo5nj-
aci, kada se reie Bo5njaci, onda Muhamedovci samo sebe razumijuo
a krstijani su samo raja Bo5njaika, a drugaiije Vlasi. Bo5njaci i Os-
manlije, premda su Muhamedovci i jedni i drugi, opet se mrze stra5no
kao prava ngfors(n6{,106
Naziv BoSnjaci (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu tazimi, Bosnal
karm) koristi i turska administracija. Husein Kapetan Gradaidevii u pismu
austrijskom caru iz 1832. godine koristi termin "bosanski narod" za mus-
limanc.l0T
Razumljivi su razlozi zaito ideja bo5njaStva kao nacionalnog pojma
za bosanske tada muslimane nije dobila podr5ku. Zbunjenost i strah koji
se pojavio sa dolaskom Austro-Ugarske imao je o svoju "pripremu" u jed-
106Matija MaZurani6: Pogled u Bosnu ili kratki put u or.r.r krajinu udinjen 1839- 1840.
drugo izdanje, Zagreb, 1928., str.53.
t07Q pgklstLl za autonomiju Husein kapetan Gradaidevida preporuduje se studijaAhmeda
S. Alidi6a : Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut
u Sarajevu, Sarajevo, 1996.
127

Bosna, islam - BoSnjaci
nom za ovaj narod straSnrjem dogadaju ijoS za "turskog vakta": kadaje
Omer paSa Latas (Mihajlo Latas, Srbin iz Like kojije primio islam u 22.
godini Livota) zarad zavodenja reformi izvr5io sjedu glava bosanskog
(bo5njadkog) plemstva kadaje preko 1 500 aga i begova Sto zatvoreno, Sto
otpremljeno u Starnbol i istovremcno ubijeno 6000 vojnika.tos
Brojni Bo5njaci su sa svojim porodicarna raseljeni Sirom turske
Anadolije, a njihova imanja u Bosni opljadkana. To je bio Sok koji jc i u
kulturnom pogledu znadio potpunu dezorijentaciju koju nije rnoglo spri-
jediti ni okupljanje za otporAustro-Ugarskoj. PoniZenje je doZivljcno od
Turske za iije interese su Bo5njaci "natopili svaki grm u Ugarskoj,
Hrvatskoj, Dalmaciji, Srbrji i juZnoj Rusiji, u ponosnoj Bosni i junadkoj
Hercegovini".l09
PoniZcnje je stiglo drugo - mnogo veie. Osmanlijsko carstvo se
poruklo iz Bosne i Hercegovine predajudije Austro-Ugarskoj. To ce na
duZi period ostaviti Bo5njake u jedinoj za5titi koja im je preostala - u vjeri,
videii samo u islamu pozitivne vidove identifikacije. Pripadanje uni-
verzalnom pojmu unureta Muhammeda a.s. i shvatanjc islama i kod
jednog broja doma6ih teoretidara (koji islam posrnatraju u smislu da jezik,
rasa, zemlja i drZava ne odrcduju pripadanje islamu - naprotiv islamll0
pripada dovjedanstw i nije "religija" u njenom kriianskom poimanju) Sto
dajc "ncoborivu" podlogu da sc taj narod moLe zvati samo Mr.rslimani
(bolje veliko nego malo slovo "M"). Kod Bo5njaka je prisutna svijest o
pogubnosti onoga Sto sc iraziva Arabizam koji je sa svojirn nacionalis-
tiikim pristupom Sirenju islama uzeo sebi i "eskluzivitet" pravovjernosti.
Toga ima i dan-danas u misionarstlu i kontaktima, dega su se Bo5njaci u
to najbolje rnogli uvjeriti u toku odbrane od agresije i nakon nje. Pri tome
se pokuiava u IliH namctnuti i prakticiranje islama na ,,uvozni nadin" ne
uvaZavajuii kulturo5ke i tradicijske oblike.koji su tipidno bosanski i bo5n-
jadki i koii su se kroz historiju kao takvi potvrdili i ukorijenili.
"Nacionaliziranje" muslimana po drZavnoj pripadnosti (Iradani,
Turci, Af-eanistanci, Libijci, Sirijci, Palestinci...) donijelo je krupne prob-
leme u provodenju autentiine islamske ideje i stvaranja ummeta na tim
Enciklopedija Jugoslavije, tom V, Zagreb , 1962., qtr. I 52.
It)8
I 0e Balagii: Kratka uputa u pro5lost BiH, Sarajevo, I 900., str. I 52.
Safvet beg
Il0Rusmir Mahmutiehaji6: Boinjaci i/ili Muslimani !?? u knjizi Atifa Purivatre, Mnstafe
Imamovida i Rusmira Mahmutiehaji6a: Muslimani i BoSnjaci, Muslimanska biblioteka,
Sarajevo, 1991. Jasna Bak5i6-Muftii: Identitet Boinjaka u regionalnom kontekstu,
"Ljirdska prava". br. 1-4, god. 1II, Sarajevo, 2002., str.62-69.
128
8osna, islam - BoSnjaci
principima koji bi, objedinjen, bio znatalan faktor u svijetu. Medutim,
neralavanje historijske realnosti ne moZe pomoii - nego samo odmoii
Sirenju povijesno - kulturne zbilje islarna. Kroz stanje u kojem se nalaze
Bo5njaci proile su skoro sve zemlje gdje postoje muslimani, izloleni
kolonijalnoj eksploataciji i naturenim medusobnim sukobima koje je ini-
cirao kolonizaror - uglavnom saZapada.
U tom smislu treba posmatrati i stanje svijesti Bo5njaka na razmedu
XIX i XX stoljeia. Bili su suodeni sa dekadencijom Osmanlijskog carsfva,
dak i drakonskim mjerama izvr5enim nad njima od strane tog istog
Carstva. To je bio period kolonijalizacije veieg broja islamskih zemalja od
strane Zapada dime se, u vrijednosnom sudu, ummet suodio sa krizom
pobjedonosne identifikacij e, nerijeienim feudalnitn odnosima, nedefini-
ranim vlastitim stavom i ude5iem u nadolazedem valu naudno-tehnidke
revolucije koja im je bila nepoznata i neprijateljska jer je bila "nev-
jernidka" - po svom izvoru. Sveje to izazvalo odbojni stav i ukalupljcnje
u lju5turu vjere kao predanosti, tretiranju te5koda kao isku5enja i prib-
jeZi5te islamu kao jedinoj sugumoj i mirnoj luci utjehe na uzburkanorn
moru dogadaja i islamu, kao jedinom dvrstom faktoru i osjedaju identi-
fikacije.
To je proizvelo prvi muslimanski kulfurni preporod, koji ie omogu6iti
uvjete za obnovu "duhovne energije" i pripremi Bo5njaka za mnogo leLa
iskrr5enja u buduinosti koja ie biti prijetnja fizidkom nestanku.
Zato je i dasopis "Bo5njak" i njegov osnovni (probosansko-bo5n-
jadki) koncept neprihvaden, jer je i5ao pomalo i ispred vremena, a i kroz
sam nazivje nosio bliskost sa vladom koja se i tada ijoS za dugo dugo tre-
tirala kao tudinska. Zar onda treba da dudi Sto se iz redova boinjadke in-
teligencije formira "Napredni Musliman" koji 1900. godine pokrede prvi
muslimanski knjiZevni dasopis "Behar", a tri godine kasnije osnovano je
kultumo-prosvjetno potporno dru5tvo "Gajret", sportsko "El-Katmer",
zanatlijsko dru5tvo ooHurijet", MAD "Zvijezda" u Bedu, islamska dion-
idarska Stamparija, prva muslimanska trgovadka i poljodjelska banka, list
"Ogledalo", mnoge ditaonice, klubovi i trezvenjadka druStva. Tako se ve6
1908. godine biljeZe hk 129 razlli,itadruStva i institucije sa muslimanskim
obiljeZjem u Bosni i Hercegovini.
Uprkos tome Sto je bo5njadka inteligencija (vodstvo naroda) bila de-
setkovana progonima i ubijanjem, ipak je boSnjadki odgovor bio u duhu
neuni5tivosti genija naroda. Zna(,ajntt ulogu u tom prijelaznom periodu
129
Bosna, islam - BoSnjaci
ima pokretad lista "Bo5njak" Mehmed-beg Kapetanovii Ljubudak koji
pored spisateljskog rada doprinosi afirmaciji narodnog jezlka i narodne
tradicije nabazi zapadne pismenosti. U tu grupu velikana kraja XIX i
podetka XX stoljeia mogu se ubrojati i: Safvet-beg Ba5agi6, Edhem Mu-
labdii, Jusuf-beg Filipovii, Mustafa Hilmi Muhibi6, Mustafa Hilmi H.
Omerovi6, Esad Kulovi6, Mustaj -beg Fadilpa5ii, Ibrahim-beg Repovac,
Ibrahim-beg Ba5agi6, E,sad Uzunii. Predanim radom i "narodnim
prikl.y-udkom" novoj civilizaciji zapodelo je stvarala5tvo koje je iznjedrilo
i jednog reis-ul-ulemu DZemaludina ef. iau5evi6a, koji uz Muhameda
PandZu prevodi Kur'an. Inade, prvi prijevod Kur'ana iasnog na slavenske
jezike je izvr5io Miodrag Ljubibratovi6 1895. godine. Zna(,ajna je za
ukupnu bo5njadku kulturu i pojava Mehmeda HandZita (filozofrja,
teologija, literatura).
Behar iz 1900. godine
Prvi novinari su Mehmed Hulusi (urednik "Neretve" MostaE
"Vatana" Sarajevo) i Melimed Sakir Kurtcehajii ("sarajevski cvjetnik").
DrAhmed-beg Defterdarevii je 1898. godine prvi Bo5njak doktorpravnih
nauka, a medicinskih nauka je 1906. godine postao Bo5njak dr Mustafa
Deni3li6. PrvaLenaljekar, sa diplornom, je bila dr Sevala ZlldZielblizovii,
Suljaga Salihagid je prvi BoSnjak inZenjer, Muhammed Bekir KalajdZid je
osnovao prvu bo5njadku Stampariju. U oblasti pedagogije i metodike istide
se rodonadelnik Hamdija Muli6. Zahid Nalii je prvi operni pjevad,
130
8osna, islam - BoSnjaci
Bahrija Nuri HadZi6, sopran evropskog glasa - zavrllla Muzidku akade-
miju u Bedu. U historiografij i nezaobilazan je Hazirn Sabanovid, a tu su i
Hamdija KapidZi6, u orijentalnoj filologiji dr Sakir Sikiri6...rrr
iasopisu "Bo5njak" i inade konceptu obnove bo5nja5tva se najvi5e
zamjcra clitizam i oslanjanjc na plemstvo. Austro-Ugarska narod naziva
Muhamedanci ili Muhamedovci. Osman Nuri HadZii u ll-broju "Behara"
od 01.10.1900. godine objavljuje dlanak llMuslimani, a ne Muhamedanci
- Poslanik, a ne prorok i propheta - jedan prijedlog". Od te 1900. godine
nije se daleko odmaklo u imenovanju "muhamedanaca", odnosno imeno-
vanjem Poslanika islama za "proroka" ni podetkom XXI stoljeia kada su
objavljene uvrjedljive karikature Poslanika u Danskoj i to je imenovano
"ljudskim pravom i slobodom".
Nakon tog perioda, nove vlasti i publicistika, Stampa, a i narod prih-
vataju termin musliman i kao vjersku, etidku, pa i nacionalnu oznaku. To
je i zvanidno "priznato" u SFRJ (1968.) kada narod dobiva i veliko slovo
"M" (Musliman), ne kao Sesta baklja na grbu SFRJ, nego je tada promi-
jenjena formulacija da Scst baklji predstavlja 5est republika Sto zvanidno
znadi da Muslimani nisu priznati kao nacija. Vera KrZiSnik Buki6 istide
da je nakon Sto se obratio sa prituZbom Vladi DFJ i na zasjedanju Us-
tavotvorne skup5tine novejugoslovenske drLave u Beogradujo3 1946. go-
dine Husein ii5ii, gradansko liberalni poslanik iz Mostara, vizionarski
tralio da se ,,slavenski osvije5ieni" muslimanski narod u Bosni i Herce-
govini prizna u svom bo5njadkom nazivu i da se uz petu stavi u grb nove
drLave i Sesta baklja. To je naiSlo na odludno odbacivanje vladajuiih ko-
munistidkih ideologa, a gradanska inicijativa jednog od rijetkih poslanika
Ustavotvome skup5tine koji nije bio dlan KPJ je ,,nagradena" njegovim
prije vremenim penzionisanjem! 1 l2
Zanimljivo je svakako, a i nedovoljno istraZeno, da je jedno u svo-
joj su5tini ateistidki obojeno dntitvo, kakvo jc bilo socijalistidko, dalo ime
narodu koje je tipidno vjersko ime. Uz to muslimani u BiH i SFRJ su u
odnosu na sve muslimane u svijetu od 1967. do 1993. godine jedini imali
veliko slovo "M". Posebni neki muslimani (Muslimani)! U islamskotn
dogmatskom smislu sve dogodeno predstavlja BoZije odredenje, pa i u
ovoj dinjenici treba tragati za dubljirn razlozimazaito je to bai tako bilo.
Veliko isku5enje i velika milost prema Muslimanima u BiH!
l1l rtBosniaci i boinjadkakultura", Zbornik referata sa promocije KDB "Preporod" Miinc-
hen, 1994. Iz priloga dr Nazif Veledar: Bosna i znarneniti Bo5njaci stt.l2-24.
a rl2Vera KrZiSnik Bukii: Bosanski identitet, Bosanska knjiga, 1997., str. 40.
131
Bosna, islam - Bo1njaci
I u XXI stofetu Boinjaci ispisuju novim likoynim
izrazima Poruke iz tradicije islameit3
Bo5njak postaje ponovno historijsko irne najbrojnueg BiH naroda
1993. godine na Bo5njadkom saboru u toku najZe5ie agresije, a zvanidno
kao ustavna kategorija Daytonskim mirovnim sporazumom za Bosnu i
Hercegovinu 1995. godine.l 1+
5.1. Povijesno-kulturno samopronalaienje i
potvrdivanje Bo5njaka
Sa kulturno-povijesnog stajaliSta desto se medu domaiim (ali i
stranim) autorima varirajri, s vremena na vrijeme, dileme koje govore o
tome gdje su "gre5ke" u dosada5njem imenovanju nacije Bo5njaka. Od
onih negatorskih - da u Bosni i nema "tre6eg" naroda, relativno i najbro-
jnueg, pa do traZenja " gre5ke u klasnim problemima" u Sta ie uvrstiti i
otpor "bogata5kih kulaka" Bosne i Hercegovine sprovodenju reformi feu-
dalnog sistema Osmanlijske carevine. Ili, da je "nedostatak inteligencije"
doprinio da se ne "prepozna" smjer druSfvenih kretanja Ewope. Te dileme
idu do toga da istidu da nije bilo "odludnosti i pameti" da se ranije profil-
ira jasan nacionalni program.
ttt (a2itvtHadZirnejlii, doktor u oblasti povijesti kaligrahje, lzloiba:u Centru za kulturu i
obrazovanje Te5anj, 2007. Katalog saizloibe
n4l(ae s5novisa je za ow raspralu posluZila cit.knjiga "Muslimani i Bo5nja5tvo", a Sire
pogle 1 : \.tif Purivatra: Nacionalni i politidki razvoj Muslirnana, Svjetlost, Sarajevo,
lg1l
132
Bosna, islam - BoSniaci
Sva ova razmi5ljanja podilaze proizvedenom razmi5ljanju o musli-
manima - kao pehlivanima, "ljudima koji znaju ita nisu, a ne znaju ita
jesu" itd. Medutim, zaito se ne bi postavila drugadija teza: da je histori-
jsko sazrijevanje bo5njadkog naroda moralo prodi sve sudbonosne faze do
sazrijevanja u narod kao historijski subjekt pri dernu je jedina za5tita bila
pouzdanje u Boga, pa i u trenutku suodavanja sa potpunim nestankom,
kao najvi5im vidom isku5enja, kada se za kratki vremenski period sub-
limira cijelo dotada5nje povijesno iskustvol Prolazak kroz tu probu, uz sve
Zrtve,jeste, svakako, najvaLnija ovjera povijesnog prisustva bez ikakvog
politidkog dekreta. I "vratio" se narod pod imenom Bo5njaci na najbolji
moguii nadin na povijesnu scenu kada postaje faktor odludivanja i subjekt
ruSenja ograda u koje je guran pod firmom "opredijeljenosti."
I povijesno svjestan da u sebi (generidkom biiu kao nacije) ima jaku
samosvijest o pripadnosti svojoj teritoriji, svojoj historijskoj tradiciji, svo-
joj kulturi (kojom se moZe samo ponositi), svome jeziku i, Sto je najvdnije,
svojoj vjeri. A ako se i ne uklopi sasvim u sve to, osjeiaj pripadnosti i afir-
mativne identifikacije je jasan. I nestalo je zbunjenosti. I inferiomosti. I
krivnje. I najveii dio Bo5njakaznada su i muslimani. Sa tom dinjenicom
se baratalo i na bcdkom i budirnskom dvoru, ba5 kao Sto je i u Stambolu
bilo poznato da su ti muslimani u Bosni i BoSnjaci, To sada znaju i
Beograd i Zagreb. Zato je naziv (M)musliman u vrijeme okruZenja Aus-
tro-Ugarske, kraljevine Jugoslavije, NDH i Treieg Reich-a, ali i u ateis-
tidkoj Jugoslaviji bio zaititni znak dijela ummeta u Bosni.
To je bio naziv koji je opominjao i okruZenje, ali i Bo5njake na nji-
hovu su5tinu. Od stepena prisustva islama u tim Bo5njacima zavisio je i
njihov opstanak, ba5 kao Sto je jasno da je i u drugim zemljarna istinsko
upraZnjavanje islama kao Zivota tih zajednica i naroda bio uvjet pros-
periteta ili propadanja. Padje uvijek bio praien i sa odstupanjem od uni-
verzalnih poruka cjeline islama i to je ono Sto je zajednidko i univerzalno
i Sto je su5tina cjeline Objave. U Bosni se kroz odrodavanje Bo5njaka.
odstupanjc od islamskog morala, islamskih obaveza, islamskog poimanja
svijeta, gubila i Bosna kao pradjedovski zavidaj i utapljala se u vizije koje
je nametala okolina. Zato su deplasirane rasprave o tome Sta bi bilo da je
bilo. Realitet svjetsko-historijske scene jeste nacionalno (drZavno) zbi-
janje i to je ovodunjaludko stanje realiteta.
S njim se mora suoditi i bo5njadka nacija koja mora biti organizirana
ikao "odbrambena", "kultuma", "politidka", oopriwedna", "teritorijalna", ali
i kao "muslimanska" zajednica.To je za Bo5njake uvjet opstanka.
133
Bosna, islam - Bo1njaci
Ovo posljednje J'muslimansko" podrazumijeva u sebi i sve drugo, ali
uvijek uvaZavajuii evropsko okruZenje i spremnost spoznaje svega onog
Sto se de5ava i Sto se sprema za de5avanje oko Bo5njaka. Ne smije nikada
vi5e biti nespremnim za novi poku5aj genocida. To podrazumijeva per-
manentno udenje kao bitnu odrednicu islama. Takoder i kulture u smislu
i poimanju te rijedi kakvo iznosi R. Garodi: "Kultura je nadin na koji jedna
ljudska zajednica Zivi i reguli5e svoje odnose sa prirodom, sa drugim
ljudima i sa Bogom i te odnose prenosi u nauku, tehniku i umjetnost, u
svoj privredni Zivot i svoje ustanove". To znaii Ziujeti islam ne samo u
njegovim tradicijama, nego u njegovim principima, u duhu, to znaii: ne
zaboraviti nikada da, suitina ujernosti ognjiitu predaka nije u iuvaniu
njihovog pepela, nego u (stalnont) prenoienju plalnenq .115
5.2. Bo5njaci kao narod i ljudska zajednica
Bo5njaci su prihvatili Objaw islama i na tragu njene povijesno-kul-
tume komponente izgradivali savremenim rjednikom redeno - nenacionalni
stav, smatrajudi se dijelom ljudske zajednice u naj5irem smislu te rijedi.
Iz tog stava j e izvfuala i tolerancija spram drugih naroda (muslimani
Bosne su uvijek htjeli da s njima budu u dobrim kom5ijskim odnosima i
da se medusobno bolje upoznaju). Otuda je izvirao i merhamet bo5njadki,
jer oprost i dobrodinstvo su kategorlje nezamjenjive u su5tini islama. Ali,
dugi asimilatorski procesi su otupili takoder bitnu osobinu - oprez, 5to je
doprinijelo da se kroz nameflrute iluzije sagledava realnost i kao poZeljan
faktor se nudilo i nudi udaljavanje od islama. A oduzeti nacionalnom bi6u
Bo5njaka islam, pribliZava uvijek olu naciju pogubnom samouni5tenju i
pitanju golog opstanka.
Upravo problern svih dosada5njih agresija na Bosnu i Hercegovinu
je bio vezan za ignoriranje realnosti Bosne u kojoj nema "neopredijel-
jenih" ljudi ili nekih ljudi "uopie" nego jedan povijesno utemeljen narod
koji je davao uvijek valjane odgovore naizazove vremena. Nadahnut vi-
sokim moralom nije htio da bude ni granidna crta, ali ni precrtan, niti pod-
crtan. Svojatan i negiran, posebno u oblasti kulture se uvijek i iznova
prcpoznavao, iznose6i pred lice cijelog svijeta djela neprevazidene lje-
I 15 R. Garaudy' Zivi i.slam, op.cit.str. I 14, a o povijesno-kulturnom aspektu islama Sire vr-
djeti kod dr JusufZiga: Uvod u sociologiju kulture, Bosanski kulturni centar, Sarajevo,
1995. godine "Islamska civilizacija i bosanski Muslimani", cit.knjiga "BoSnjadko pita-
nje" i u istoj knjizi isti autor "SocioloSko-kulturoioiki aspekt u sagledavanju nacije", 5to
su bile znadajne upute z-a ovaj rad.
134
Bosna, islam - BoSnjaci
pote. Nekada je ta djela potpisivao i Bo5njak koji se silom prilika i stica-
jem okolnosti izjaSnjavao i kao Srbin i Hrvat (avno, ali du5om nikako), ali
se vi5e od te formalnosti ispoljavala senzibilna du5a muslimanska koja se
kroz djelo prepoznavala i ostala zauvijek zablljeLena. Upravo zato Sto
nikada Bo5njak svoju nadmodnost nije glorificirao do nivoa nacionalizma,
nego to shvatao kao primjer "raznovrsnosti", davanja vlastitog pedata "da
bi ga drugi npoznali" to je izazivalo 'ozavist" i svojatanje tog istog BoSn-
jaka ili poku5aje njcgovog zatiranja. Da bi bo5njadki narod opstao u
okruZcnju u kojcm se nalazi, tojc pokazala i ova rasprava, on mora razvi-
jati duh tolerancije kroz isticanje svoje samobitnosti.
Prevazilaziti osjeiaj inferiornosti, ali ne na radun vlastitc dominaci.je.
Historija pokazuje da samo s takvirn duhom nikada nije bilo genocida od
strane BoSnjaka niti polcuSaja dinjenja organiziranog zlodina spram drugih,
Sto (opet) pokazuje duh islarna koji izvire iz takvog pona5anja gdje se po-
lazi od najuniverzalnijeg stava da unaprijed nema prednosti niko iznad
onog drugoga u kojem se i sAm ogleda.
To je duboko antinacionalistidka i antirasistidka orijentacija, koja po
naiern mi5ljenju, ne sprjedava organiziranje u naciju kao mogudnost vlasti-
tog samoodbrambenog mehanizma da bi se bilo spremno na trenutak kada
nebo5njak utvrdi da ima prednost nad Bo5njakom i da bi taj isti Bo5njak
bio spreman da se drZavno organizira, da bude subjekt, a ne igradka u
rukama mo6nih.
Savremeni stepen razvoja ljudske zajednice ne daje jo5 ni nagovje5-
taje fonniranja istinske ljudske zajednice, kao jedinstva razliditosti i slavl-
jenja velidine BoZijeg stvaranja, a samim time i razliditosti kao bitne odlike
tog stvaranja. To ie posljednji genocid nad Bo5njacima upravo potvrdio,
daje barbarizam krstaikih ratova i sredstava inkvizicije kao i evropske i
svjetske ravnoduinosti, sasvim isti, ako ne i gori, kao u vrijeme srednjov-
jekovnog proganjanja Bo5njaka ili ubijanja muslimana i Jevreja Span-
jolske. Zato je Bosna primjer jednog stanjapostnulog, i razjedinjenog, i u
nemoral ogrezlog, svjetskog poretka, ma koliko se "novim" prikazivao.
Primjer je BiH u mnogo demu. Hagg je samo treptaj Stra5nog Suda zbog
kontinuiranog zlodina nad Bosnom i Bo5njacima. I zlodina nad islamom
u tim Bo5njacima, prije svega. Zlodina nad Zivotom samim, a u kojem se
natjedu napadadi na Bosnu stoljeiim4.tto
l16pelsd brojnih izdaqa o barbarskom genocidu i urbicidLr nad Bosnom i Bo5njacima
osnovicu za ovakav stav nalazinro i u dokumentima objavljenim kod stranih autora.
Uporediti: Roy Gutman: Svjedok genocida, Vijeie kongresa bosanskomuslimanskih
135
Bosna, islam - BoSnjaci
6. AKULTURACIJA, SINKRETIZAM,
MULTIKULTURNOST
Tema o (ne)moguiosti zajednidkog Zivljenja u BiH postala je
intzetno aktuelna upravo u vrijeme pred posljednju agresiju (1992- 1995.),
kao i u toku trajanja agresije i nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog
sporazuma za BiH. I Sto je sasvirn normalno za zbivanja na Jugoistoku
Evrope, rasprave su kanalizirane sa odiglednih sludajeva agresije i geno-
cida na kulturoloSka pitanja. Na tom planu se nagla5avaju kulturno-povi-
jesni elementi i "dokazi" koji su trebali da potvrde unaprijed srodeni cilj
takvih tekstova. I da posluZe opravdanju rata i njegovih metoda kroz
navodnu "vjekovnu mrLnjv", o'medusobnu netrpeljivost" i, u krajnjem
sludaju, "nemoguinost pjednidkog Zivljenja" ili "konadnog historijskog
razgranidenja"..Pri tome su, zavisno od dnevno- politidkih potreba,
navodeni razTozi poput "histonjskih", "religijskih", "civilizacijskih" itd.
itd. To je sferu realnog falizma, koji je bio na djelu u svim svojim ele-
mentirna, pretvaralo u "intelektualnu raspravu" koja je pred svijetom tre-
bala da zamaskiranapad jedne drLave na drugu i brutalni poku5aj zatiranja
i drLave BiH i Boinjaka u njoj. Pri tome je jasno da su se upravo kulturno-
povijesni faktori profiliranja nacionalnog biia Bo5njaka na5li na udanr
bestijalnog poni5tavanja sve do sistematskog ubijanja Bo5njaka.
Vei jc istaknuto je "bo5njadki genij" u svom historijskom trajanju
da
proizvodio povijesno bivstvovanje "dobrih Bo5njana" i u vrijeme
inkvizicijskog progona bogumilstva, kao svojevrsnog opozicionog fak-
tora spram Rirna i Vizantije, iznjedravajuii povijesnu individualnost
bosanskohercegovadke egzistencije. Taj nukleus dini ono Sto je prepoz-
natljivo kao bosanski specifikurn, posebno kada je rijed o utisku stranca
intelektualaca, Sarajevo, 1995. i Etnidko di56enje - genocid zaVeliku Srbiju, Doku-
menti dnr5tva zaugrolene narode, Bosanski kulturni ccntar, Sarajevo, i996., tc pose-
bno Francis Anthony Boyl: Bosanski narod opftiZuje za genocid, Institut za istraZivanje
zlodina protiv dovjednosti i metlunarodnog prava, Sarajevo, 2000.; Smail eeki6 (ur.):
Genocid u Bosni i Hercegovini, 1991- 1995: zbomik radova Me<lunarodnog kongre sa za
dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini, 1992-1995., odrZanog u Bonu od 31.
augusta do 4. septembra 1995. godine, Instifut za istraZivanje zlodina protiv dovjedno-
sti i medunarodnog prava, Sarajevo, 1997.
136
Bosna, islam - Bo9njaci
koji dolazi u BiH, ili, pak, kada ljudi iz Bosne odlaze izvan BiH. Oni su
"Bosanci" (i Srbi i Hrvati) dak i nakon agresije i u Beogradu i Zagrebu,
odakle jesu poku5aji uni5tenja tog nukleusa uvijek b1li najizraL,enijl
Ta zasebnost i bosanske drZavnosti i ljudi koji tu Zive. opstoji kon-
tinuirano sa manje ili vi5e intenziteta i nju primje6uju svi dobronamjemi.
Naravno, ta zasebnost traLiu, BiH preispitivanje svih vezivnih povijesno-
kultumih vrijednosti i jasnu tipologiju koja rnoZe biti vezivno tkivo za
narednu reintegraciju Bosne i Hercegovine. Ovo je vrlo bitno ako se ima
u vidu da je sva silina retrogradnih procesa, koji su se na svim poljima de-
sili u posljedruoj agresiji, planirana i realizirana od strane istodnih
Bosninih susjeda, ali i pomognuta od strane njenih zapadnih susjeda.
Posljednja agresija i genocid je moZda najbolji primjer poku5aja pot.
punog nasilnog poni5tavanja bo5njadkog toposa (dt1a je bitna odrednica
islam) i ostvarivanja etnidkog di56enja kao novog elementa prinudne akul-
turacije geografskog prostora i izmjenc njegove povijesno-kulturne
utemeljenosti.
Pitanje koje se samo namede, a kojcg postavlja dr Hidajet Repovasllr
je da li je postojala "multikulturnost" i samim tim i koji kultumi tipovi su
je dinili u BiH, odnosno koliko je ko od pretpostavljenog ve6eg broja kul-
turnih tipova u BiH ulagao u taj vezivni tip multikulturnosti. Jer, sim din
agresije, nadin njenog izvodenja i veliki bro_i doma6eg stanovni3tva metlg
izvr5iocima, posebno sa srpske strane, govore da je bilo razlitito ude5ie u
tom vezivnom tkilu. Odnosno, da proiirimo, intenzivno se radilo naraz-
gradnji onoga Stoje bilo kao spoj razliditosti izraLene povijesne individ-
ualnosti u formi bolnjadkog ili bosanskog naroda prisutnoj kroz historiju.
Dakle, kada je rijed o Bosanskim Hrvatima ili Bosanskim Srbima,
dva povijesno nesumnjivo i iz boinjadkog biia (da ne bude zabune, ovdje
se, iskljudivo, misli na srednjovijekovno poimanje "dobrih Bo5njana")
izvedena konstituenta BiH u njenom trajartju, pjihova izlolenost proces-
ima akulturacije od strane BeogradaiZagreba, u jednom duZem periodu,
se u ovom ratu iskazala sa gotovo sarnoubiladkim porivima identifikacije
sa mrZnjom prema Bosni i Bo5njacima. Ali "bo5njadki genije" je i ovdje
ispoljcn jer nisu faiistidke tendencije uhvatile sve slojeve srpskog i
hrvatskog naroda u BiH (Sto je dokaz u kontinuitetu ideje BiH). Istovre-,
meno je ovaj genocidni proces, diji je cilj bio prinudna i nasilna akul-
Ir7HidajetRepovac: Da li jemogudaBiHmultikulturalnost, "Odjek",broj2195, Sarajevo,
1995. str..5
137
Bosna, islam - BoSnjaci
turacija i ljudi i prostora, izazvao "kultumu rezistenciju"- oQor (Bastid)ll8
diji su nosioci bili upravo Bo5njaci, uz nezamjenjivu i nemjerljivu ulogu
nacionalnih nebo5njaka (Srba, Hrvata i ostalih), ali koji su kao i Bo5njaci
vezani drZavnim patriotizmom zaBiH - i zalo i svojim primjerom svje-
dode o Bosancima i Hercegovcima kao multilateralnom narodu BiH.
To se ogledalo u organiziranom otporu, prije svega na vojnom planu,
a koji je u sebi imao duboko povijesno-kulturni aspekt odbrane bosan-
skohercegovadke individualnosti i u drZavnom i povijesno-kulturnom
smislu. Sama agresija je sve tabu teme, uvrijeZene stereotipe, zablude i
nanS'ere svih sudionika, ukljudujuci i pojedinadne drZave i cijelu medu-
narodnu zajednicu, izbaclla na povr5inu.
Tako je ogoljen stav i sa tretiranjem islama, koji je dio unutarnjeg
sopstva Bo$njaka, onih Bo5njaka koji su prihvatili islam kao element iden-
tifikacije zadrlavaluci teritoriju, kulturu i jezik bosanski, kao dio te iden-
tifikacije, a s obzirom da se to sopstvo na5lo izloZeno uniBtenju, i sam
islam je postao sastavnim dijelom ukupne odbrane bosanskohercegov-
adkog individualiteta. Islan kao dio tog individualiteta posebno jc prisu-
tan kod Bo5njaka, ali bi sasvim sigurno bilo izuzetno znadajno da se u
ukupnoj analizi i istraZivanjima, koja su ncophodna, dode do relevantnih
podataka koliko je izrai.eno kulturno-povijesno prisustvo islama i u BiH,
ali i Srbiji, Crnoj Gori, pa i Hrvatskoj, ostavilo uticaja u ukupnim proccs-
ima dodira kultura, civilizacija, sinkretidkih elemenaia i onoga Sto se u
populamom Zargonu naziva "susret Istoka i Zapada".lls Ta vi5esmjema
susretanja, i na globalnom svjetskom i evropskom planu, pa i na
mikrolokalitetu BiH, govore u prilog teoriji koja proistide iz islama - da je
dovjedanstvo jedinstven rod, da su razliditi narodi i plemena samo razliditi
modeli bolieg upoznavanja, spoznaje bogatstva razliditosti kao prednosti,
a ne nedostatka. Da je Bog Stvoritelj - Jedan i Jedini.
Ljudsko vjerovanje i utemeljenost tog vjerovanja na univerzalnim
principima najbolji je sredi5nji stub objedinjavanja ljudske zajednice.
Agresija na BiH na pragu XXI stoljeca sarno je dokaz da je proces
"beskrajnog razvoja" koji se vodi pod okriljem "nallke" doSao do praga
kada se postavlja pitanje smislenosti daljeg opstanka "civilizacije". Svijet
tt8Pogledati Sire dr Miloi Ilii: Sociologija kulhue i umetnosti, op.cit. str 35-39.
IteZanimljiv je podatak kojeg izr.rosi Abdulah StaUie : Turcizmi tt srpskohrvatskom, hr-
vatsko srpskom jeziku, Sarajevo,1973., da se u SH-HS jeziku nalazi 6STSturcizamaiz
razliditih oblasti Zivota.
138
Bosna, islam - BoSnjaci
je danas "globalno selo" i sa modemim tehnidkim unapredenjima u oblasti
komunikacija, ali i sa proizvodnjom i postojanjem zastra3ujuiih arsenala
za ubijanje prosto je upuien na objedinjavanje u dovjedanstvo. Princip
moralnosti i dobra, kao jedini valjani temeljni princip objedinjavanja,
naLalost, danas se nalazimoida dalje nego Sto je to bilo u nekim drugim
"civilizacijama" u povijesti ljudskog roda. Zato stvaraladko posmatranje
islama, u globalnim okvirima i na primjeru BiH, gdje je sasvim sigurno
mnogo teZe biti musliman nego u tradicionalnim islamskim zemljama,
mora biti moguinost susretanja. Koliko god se ne mogu nijekati odredene
specifidnosti i sinkretidki elementi u opstojanju islama u BiH, koje se u
ogledalu historijskih zbivanja i neprijateljskog okruZenja mogu smatrati
gotovo za zanemarljive,lzo toliko je i upomo insistiranje na njima odstu-
panje od osnovnog. A to osnovno se nalazi u dinjenici da se islam odrZao
u stvaraladkom tumadenju i kao nezaobllazna komponenta vlastitosti i os-
obitosti Bo5njaka.
I u Bosni Zapad pokulava da nade elemente kojima pruZa ruku i je-
dini "problem" i "moguinost" razrje5enja ukljudenja Bo5njaka u
"evropske civilizacijske tokove" vidi u odbacivanju "ekstremnog islama".
Kao i u svim drugim zemljama, gdje je islam znadajnije prisutan, i ovdje
o'multikonfesionalnost" i poloZaj o'gradan-
se analizira"multikultumost" i
skih grupacija" i ostvarivanje ljudskih prava. Pri tome se naglaiavaju el-
ementi sinkretizma, ne da bi se pokazao kontinuitet ljudske zajednice,
nego da bi se dokazala'oneautentidnost" islamskog. Kao da je ljudska povi-
jest jednih - original, a kod drugih - falsifikat! JoS malo pa 6e se traZitiza-
Stita "autorskih prava" i na BoZije Objave od strane ljudi!? I dok se,
donekle, Zapad i miri sa projekcijom islama kao "umjercne rcligije" i
njenim prebacivanjem u polje "privatnosti" i njcgove "odvojenosti od
drLave i politike, pa i kulture", dotle se islam kao nadina Livota i pogled
na svijet najdelie tretira kao sfera "islamskog fundameutalizma". Tako
ONO "specifidno" i u prakticiranju islama i u BiH izaziva simpatije, jer to
"specifidno", ustvari, lidi na evropski pogled na svijet (upotreba alkohola
i droge meclu Bo5njacima, moderno odijevanje, evropski nadin Zivota i
odbacivanje tradicije itd.). Naravno, desto se, u duhu vladajuieg
evropocentrizma, nekritidki istide da je to i jedini pogled na svijet koji bi
se mogao nazv ati "civilizacij skim".
tzo $i1s o ovoj temi vidjeti u cit.djelu Muhameda HadLijahi(,a: Porijeklo bosanskih Mu-
slimana, kao i isti autor: Sinkretidki elementi u islamu u BiH, Prilozi za orijentalnu fi-
lologiju, Orijentalni institut u Sarajew, 28-2911978179. kao i ve6 cit.djelo grupe autora:
Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini.
139
Bosna, islam - Bo1njaci
6.1. Povijesno-kulturna oodisidentska vertikala"
Bosne i Bo5njaka
U BiH seuvijek povratak stvaraladkom ditanju autentidne poruke
vjere islama moZe posmatrati kao povijesno zrijenje Bo5njaka u svim pri-
jelomnim trenucima i najde3de je takav stvaraladki pristup (samo)propiti-
vanja i uvjet opstanka.
Dokaz tome je opstanak Bo$njaka u uvjetima programirane sto-
godi5nje asimilacije i poku5aja proizvo<tenja od Bo5njaka i neopredilel-
jenih individua ili eventualno samo "vjerske skupine". O tome govor; i
brojna djela objavljena u ratnom i poratnom periodu koja znade i dio kul-
turne rezistencije, ali i obnavljanje povijesnog pamienja. {Jz sve ovo,
nepravedno bi bilo ne istaiijoSjednu osobenost i Bosne i Bosnjaka koja se
moZe kontinuirano pratiti. Taj opozicioni stav patarena spram okruZenja,
borbe za autonomiju u okviru Osmanlijskog carstva, ali i ljubomorno du-
vana pripadnost islamu u srcu Evrope, koja je neupitni zavlhj Bo5njaka,
to patolosko uvladenje u vjersku ljusturu i suprotstavljanje Austro-Ugarskoj
uprkos njene vojne sile, stalno stanje pobune protiv postojedih silnika i
mo6nika, njegovanje dervi$kih redova, jedna tolerancija spram razliditosti,
sve je to, uz mnoge druge faktore, kontinuitet nedega sto je dobilo naziv
demokratidnosti u modemom poimanju te rijedi. Na planu kulturnih vri-
jednosti ro otvara Siroke moguinosti razfiog kulturnog i umjetnidkog is-
poljavanja kako u njegovanju svoje osobenosti, tako i nesebidnog darivanja
u nj e govanj u multikulturnosti kao bosanskog spccifi kurna.
Tome, desto isticano BiH kulturnom specifikumu, najvi3e su privr
Zeni BoSnjaci, to je sasvim jasno.
Potrebu postojanja upravo takve Bosne i Hercegovine, kao stabi-
lizirajuteg faktora na jugoistoku Evrope, kao i potrebu podsticanja inte -
griraju6ih faktora unutar BiH, sa jasnim upozorenjima "velikodrZavniir
apetitima susjeda BiH", konadno shvataju i velike sile' U protivnorn, BiII
moZe postati opasan presedan za druge zemlje, ,,dokaz" teorija o sutriob'r
i nemoguinosti koegzistencije razliditosti koji lahko moZe da se pr€flesi
na globalne odnose bremenite brojnim dezintegrirajuiim faktorima.
Posredno se taj sukob prisilne akulturacije u BiH prenosio na Sire regione,
a sto je vidljivo i kroz historiju nestanka velikih carstava (Rimsko, Viza-
tijsko, Osmanlij sko, Austro-Ugarska, i antifasistidka borba juZnoslaven-
skih naroda se odvijala na podrudju BiH u ru5enju treieg Reicha). Taj
140
Bosna, islam - BoSnjaci
"pozitivni, dobrodu5ni" i redeno krleZijanski - "opozicioni otklon Bosne"
je otklon tolerancije spram netolerancije, kulturnog spram nekultumog,
odnosno moralnog spram nemoralnog.
To bi se moglo nazvati disidentskom vertikalonr Bosne spram Evrope
i cijelog okruZenja. U islamskom poimanju rijedi primjer znadi univerzalnu
pedago5ku pouku, uputstvo za korigiranje pona5anja, mogu6nosti izbora
na osnoml odiglednosti delavanja i njegovih posljedica. Dakle, to je ak-
tivni princip kako za Bo5njake tako i zaokolinu. Bosna je primjer i u kul-
turolo5kom smislu gdje je proklamirani princip "vodeie uloge radnidke
klase" ustuknuo pred mitomanijom, idolopoklong-tvom velikosrpskog i ve-
likohrvatskog projekta. Realno okruZenje koje ode}:uje BiH i Bo5njake u
narednom periodujeste kapitalistidki nadin proizvodnje i privatizacija u
svim scktorima. Dosta je nepoznanica u drZavnom uredenju BiH nakon
Daytona, ali i objektivna potreba usvajanja modernih znanja i visokih
tehnologija kao i priprema za Zivot u netolerantnom okmZenju. To
okruZenje ie uvijek pokuiati da Bo5njake "evropeizira", ili da se suprot-
stavi "islamskom fundamentalizmu" time Sto Ce asimilirati, uni5titi, ili
raseliti Boinjake. U odnosu na 1878. godinu, Bo5njaci spram te realnosti
ne smiju dazabiju glaw u pijesak dogmi i da se prave kao da se to njih ne
tide. Kao Sto istide R. Garaoudy "islarn je vatra, ane pepeo" i ta baklja, ko-
liko god je plamen u okruZenju BiH te5ko odrlat| plamen treba da svijetli
i da BiH i Bo5njaci u njoj budu primjer u pravom (islamskom) poimanju
te rijedi. To jc ona stalna, ali jo5 uvijek samo potencijalna Sansa Boinjaka,
kao evropskog naroda koji je "bir ugurden" ("najednom") prigrlio islam.
Islamska civilizacrja je ostavila velikog tragana evropsku (Zapadnl
civilizaciju) baS kao 5to je prisutno i djelovanje u drugom smjeru (i tome
prisustrujemo i danas). Stvoreni stereotip o beznadajnom uticaju, kojeg
je islamska civilizacija udinila na Zapad, samo djelimidno 6e ispraviti Max
Horten 1924. godine, koji ie istaii da se radi o potpunom neznanju Zapada
o istodnoj kulturi: "Mi se danas priblilavamo Istoku sa svije5iu, da mu
moramo otplatiti teZak dug".12t
l2l Cit. premaeedotrir Veljadi6: Filozofija istodnih naroda, II Nakladni zavod Matice Hr-
vatske, Zagreb, 1983., str. 40. Takocler je jasno da islam, krS6anstvo i judaizam nisu
samo potencijalni izvori sukoba sljedbenika koji principe vjere dovode do razumijeva-
nja kao postulata razdora, dime se svakoj od tih monoteistidkih vjera oduzima njena
osnovna snaga koja proizilaztizuniverzalizma ideje ljubavi. Stalni su i susreti i stalni
su dijalozi. Oni traju od podetka Objava. Vidjeti Sire zanimljivu studiju Adnan Silaj-
dZi6: Islam u otkridu krldanske Evrope, (Povijest medureligijskog dijaloga), Fakultet
islarnskih nauka, Saraj evo, 2003.
141

Od Mekke i Medine, koja su mjesta objavljene vjere islama, pa preko
Damaska i prve dinastije Umajada iz Mekke, paAbbasida do XIII stoljeda,
dije je sjediste Bagdad, pa do osmanlija u Turskoj sa kojima je halifat
dokinut proklamacijom Kemala Ataturka 1924. godine, islamska civi-
lizacija je proSla razli(,ite faze.122
6.2. Islam u povijesno-kulturnoj misiji sinkretizma civilizacija
u Sirem posmatranju historijskih zbivanja, jasno je da je osmanlijsko
Carstvo bila najjada i najorganiziranija vojna i drZavna sila u svoje vrijcmc
u svijetu. TakoCler je vjera islam imala tendenciji Sirenja granajuii se u to
wijeme na disto arapski, iradko-iranski, indijski, ali i turski spektar Sirenja.
Prenosenje hilafata na druge terene na Sirokom prostranstvu ze-
maljske kugle, koliko god sa praktidno teoloskog stanovista bilo izvjesno
,r. ,u*o geografsko, vremensko, pa i kulturolosko udaljavanje od povi-
jesnog miljea deSavanja Objave, toliko je bilo i svojevrsno sinkretidno -
clvltizaclisto proZimanje kultr"rra. lslam se u svom Sirenju susreo sa davno
nestalim civilizacijama i, naizgled, razliditim i nepomirljivim kulturama
,Jedinstvene ljudske zajednice". U Indrji je to bio budizam, u Persiji
iooroizam, islam se susreo sa ostacima drevnih kultura Mesopotamije.
Babilona, Egipta, Palestine, u Siriji sa helenizmom, 'oArijanizmom" u
Spanjolskoj, sa bogumilima u Bosni'.'
Zanimljivost je svakako da je svaki od tih pfaYaca ili "povijesnih
tragova" prigrlio islam dajuii mu elemente svojih progresivnih tokova'
Islam je postao zajednidki jezik razlliltih lingvistidkih prostora, od
TadZ Mahala u Indiji i univerzitsta u Kordobi do Gazi Husrev-begove
medrese u Sarajevu. Prenose se iste poruke, aii i specifidni kultumi pravci
vezaniza pojcdina geografska podncblja. Zajednicau klasidnom smislu te
rijedi nije postignuta, ali nastavak poslanidke misije Muhammedove se
pienosio sve do najsavremenijeg trenutka i najudaljenijeg mjesta. To nije
upitno, mada bi se kada je rijed o osobenostima moglo govoriti o ni-
jansama u ispoljavanju islama i njegovom vezivanju za konkretna ge-
ografska tla koja imaju specifidna kulturoloska obiljeZja. U tome svemu su
i iazlidite 5ko1e, pa i pobune i izvjesno sektasenje, kojeje nerijetko i kr-
vavo zavrSavalo, bilo je samo civilizacijsko propitivanje praktidne prim-
122\4usfafa Spahi6: Povijest islama, Gazi Husrevbegova medresa i Rijaset IZ BiH,
jevo, 1995.. str.33l.
142
Bosna, islam - Boinjaci
jene Posljednje BoZije Objave. Hamzevije u Bosni i u Stambolu, sufizam,
dervi5ki redovi, ismailizam, Siizam, razlitite pravne 5kole, samo govore o
unutarnjem dinamizmu islama. To islamu daje vanvremenski pedat na
Zemlji i ne vezuje ga ni za kakvu druStvenu klasu niti grupu i uprkos
padova i uzleta njegovog ljudskog poimanja drLi ga iznova povezanog sa
autentidnosti podetnog izvornog teksta Kur'ana.
Islam ve6 XIV stoljeia igra ulogu ppornog susretada civilizacija.
PaZljivije analize bi pokazale i dokazale daje islam glavni "krivac" za sve
bitne elemente u sinkretidkom saZimanju civilizacija.
Evropa je ve6 sa dolaskom Osmanlija na Balkan svoje unutarnje
snage objedinila na antiislamskom stal'u. Spanjolska je postala primjer
upravo tog stava. Evropa, mada jo3 uvijek sa dogmatizmom i inkvizaci-
jom, upravo etnidkim di5cenjem Spanjolske, se spremila za svoj odskok
sa
prema "Indiji" (JuZnoj Americi i Sjevemoj Americi). Kroz uni5tenje i pl-
jadku, naroda Maja, Asteka i Sjevernoameridkih Indijaca o'osvjeZava"
se
anemidka krvna slika Evrope. Na planu kulture, u najSirem smislu te rijedi,
helenizam se, kao pretpostavka renesanse, "pronalazi" upravo kroz is-
lamske prijevode helenske filozot-rje. lstovremeno sa osvajanjem "Is-
todnog Rima" islam dini povijesnu uslugu katolidanstvu koje dobiva
mogudnost duhovne obnove i jadanja, a opasnost od nadiruieg (ratnidkog)
islama mobilizira potencijale odbrane u kr5danskom svijetu.
Globalno gledajudi, mada je bilo mnogo Sansi za to, taj sudar nije
izazvao dak ni velike ratove. Zahvaljujttti islamu, Evropa, odnosno njen
Zapad, ima relativno mirno razdoblje za vlastito sarnopropitivanje i
trai,enje vlastitosti u propitivanju iskustva (ukljuduju6i i islam) drugih.
Tako je situiran "model Zapada" u kojem ie se whunski duhovne velidine
Evrope upinjati da taj model proglase kao jedini i autentidni.
Relativno dug period pod vla56u Osmanlija je i u Bosni doprinio pro-
cesu akulturacije, mada se situacija kod najsiroma3nijih i najbrojnijih
stanovnika Bosne nije bitnije mijenjala, barem kada je o nadinu Livota
rijed, Srednjovjekovna bosanska zadrugaje sa malim modifikacijama
zadrLana na bosanskorn selu, a proces identifikacije sa Osmanlijama je
bio najsadrZajniji na planu islama. U krajnjem sludaju, islam je bio jedini
elemenat trajne identifikacije i u mnogim sludajevirna i jedini zajednidki
imenitelj sa onim koji su bili vladari Bosne.
Sara- U kulturolo5kom smislu i nakon prihvatanja islama ostali subrojni el-
ementi narodnosnog kulturalnog "obiljeZavanja" koji govore o tome da
143
Bosna, islam - BoSnjaci
islam koji je prihvaden u Bosni ima i narodnosni karakter i specifidnost.
Islam prihvaien u Bosni bio je onaj, kako to istide prof. dr. Ismet Ka-
sumovii, u "teoloikoj interpretaciji Ebu Mensura el- Maturidija, odnosno
Serijatsko pravnoj Skoli Ebu Hanife, te djelomidno sufizma. Time je
ortodoksni islam, maturdijsko - hanefijske orijenatacije doiao i u korito
Bosne dajuii tom koritu svoju specifidnu osnovu, ali poprimaju6i tokom
vremena nijanse bosanskog kolorita. U tom dijalektidkom igrokazu islam
je saduvao svoju ortodoksnost, a Bosna Bo5njaStvo, tako daje na koncu
sve to rezultiralo Bosnom universalis koja je wemenom postala paradig-
mom otvorenosti i kozmopolitizma. Na ovom prostoru, uporedo su Zivjeli
islam, krSdanstvo i Zidovska religija i svima je prostor bio dovoljno Sirok
i ugodan zaLivot duginiz stoljeia."l23
To historijsko sjeianje na stalnu izloZenost pogibelji i zadrLavanje
stedenih privilegija vladajudih spahijskih porodica, je bila osnovna kodnica
za jasnijim politidkim odredenjem spram sudbine vojne krajine kakva je
Bosna postala kroz brojne i dugotrajne ratove koje je Carevina vodila. To
je desetkovalo najproduktivnije dijelove Boinjaka na rati5tima Rusije,
Perzije i Ugarske.
Na globalnom planu islam, s kojim su se upoznali Bo5njaci i prigrlili
ga u velikom broju, ve6 se bio poprilidno institucionalizirao. Prodor je bio
u ratnom zamahunakon pada Vizantije, ali se zaustavljao na drugoj strani,
gubitkom Granade i uni3tenog sjaja Bagdada.
To je bio bljesak Berbera i Turaka, i kao sirove ratnidke snage, ali i
na planu unutarnje organizacije vojske, pa i drZave koja je imala stalno
izraLenu potrebu za vojnidkim Sirenjem teritorija.
Pravo na izvjestan oblik samobitnosti Bo5njaci u Osmanlijskom
carstlu plaiaju visokom cijenom - stalnim udestvovanjem u osvajadkim
vojnama Osmanlija. Unutarnja organizacija Carstva desto nije pratila
odredene prirodne ili ligvistidki kompaktne cjeline, niti zatedene oblike
drZavne organizacije. Bosna je moZda bila u ne5to boljem poloZaju od os-
talih drZava u sadaSnjem poimanju te rijedi. A njen administrativni poloZaj
i unutarnji sastav, kao i deste promjene tog sastava doprinosili su da se
teiko poistovjeiivao etidki osje6aj sa odredenom teritorijom. samo
123p1ss7s{ citat iz cit. knjige A. Ahsana u kojoj je na kraju objavljen wlo sadrZajan, ali, na-
Zalost, nedowien rad prof. dr. Ismeta Kasumoviia. Rad je pod nazivom ,,Uloga vjere u
formiranju nacionalnog idetniteta sa posebnim osr.rtom na identitet Bo5njaka" , str. 1 83-
189. Radje, prema biljeici na kraju ovogjezgrovitog i sadrZajnog djela, nastao 1992.
godine, a objavljen je 2004. godine.
144
8osna, islam - BoSnjaci
zadrLavanje imena Bosna je bio zna(ajan faktor koji je odrZavao bo5n-
jadki duh Livimk,roz sva stoljeia.
Odnosi izmedu administratirmih cjelina u okviru Carstva su bili na
nivou bilateralnih, tako da u drZavnom smislu nije stvaran osjeiaj pripad-
nosti barem Carstvu i razvijanje solidamosti na tom nivou. Naprotiv,
pokazalo se da se samo deka trenutak slabosti centralne vlasti da se nepri-
jateljstva i animoziteti obnove. To je centralna vlast dak i podsticala bojedi
se udruZivanja protiv sebe. Izmedu ostalog, i vojni zadataklstanbula Bo5-
njacima za ude5ie u gu5enju srpskog ustanka na dugorodni period je inade
neprijateljske i suparnidke odnose jo5 vi5e podstakao uz dekanje trenutka
za "konadnu osvetu".
Kr5iansko stanovni5tvo Bosne je osmansku vlast osje6alo kao tudu i
bilo je uvijek spremno za organiziranje ili prikljudenje pobuni protiv pos-
tojeie vlasti. Koegzistencija sa Bo5njacima - muslimanima i strogo nemi-
je5anje stvaraloje kod njih osjedaj obespravljenosti i otvaralo Sirok prostor
za prikljudenje velikodrZavnim apetitima pravoslavnih i katolika u susjed-
stwr Bosne i Hercegovine. Reforme koje je Osmanlijsko carstvo preduzelo
u smislu jednakosti svih ljudi, bez obzira na vjeru, probudile su umjesto
bosanskog patriotizma podetak otrovnog i otvorenog vrbovanja (onih koji
su se takoder donedavno nazivali Bo5njaci) bosanskih pravoslavaca i ka-
tolika u Srbe i Hrvate. Kada su saznali za okupaciju Bosne i Hercegovine
Bo5njaci su to prokornentirali rijedima "MoLe sultan dati Stambol, a ne
Bosnu", podvladedi time da je Bosna njihov v414v1.124
Otpor Austro - Ugarskoj u kojem je bilo sludajeva ude5ia i bosan-
skih Srba i ne5to manjeg broja bosanskih Hrvata je pokazao da je unutarnji
raskol (projiciran sa strane) postao evidentan i daje rastodeno unutarnje
bo5njadko bi6e i da 6e njegovi ustrajni ba5tinici na duZe wijeme morati biti
najveiirn dijelom Boinjaci-muslimani. Ude5ie u otporu protiv Austro-
Ugarske, a posebno u otporu agresiji Srbije potpomognute Hrvatskom pro-
tiv BiH, samo pokazuju da se boinjaStvo (bosanstvo) odrlavakao ustrajni,
makar i slabi, plamidak i u povijesnom pamienju bosanskih pravoslavaca
i katolika. To u ovom trenutku pragmatidnog poloZaja sve tri narodnosne
skupine, sasvim sigurno, nije mogu6e obnoviti odjednom, nego se radi o
I dugorodnom procesu cj elovitog obnavlj anj a "bo5njadkog genija" koji j e,
nadamo se, zapodeo.
t24cit.prema dr. Ibrahim Tepii: Borba Bo5njaka za autonomni poloZaj Bosne i Hercego-
vine u okviru Osmanskog carstva u XIX stoljedu, dasopis "Naia 5ko1a", Zenica,
br.IlI996., str.29.
145
Bosna, islam - Boi;njaci
Osmanlijsko carstvo nije uspjelo da ostvari dvr5iu vezu unutar svoje
administrativne podjele, tako da se biljeZi autonomni nzvoj njegovih dije-
lova u kojima se zadrtavajuizvjesne osobenosti prethodnih civilizacija, odno-
sno etidke posebnosti. To je prisutno u svim zemljama, pa i u Bosni, demu
je dokaz i dinjenica, da i pored otvorene mogudnosti za iseljavanje u Tursku
(Sto je embrion ideje "humanog preseljanja" ili etnidkog di5ienja jo5 iz sre-
dine XIX stoljeda), Sto je dak bilo regulirano i medunarodnim ugovorima,
ipak se nije desio toliki odliv Bo5njaka iz Bosne i Hercegovine da bi bila
ugroZena osnovna povijesna matrica postojanja i Bosne i Boinjaka. I to je
dokaz zatezu o identifikaciji Bo5njaka sa teritorijom Bosne i Hercegovine.
Bosna jc postala izuzclno ranjiva na podctku XVTII stoljcca. a epi-
demije kuge koje su pogodile gradska sredi3ta u koja su se slivale i sve veie
kolone izbjeglica iz dijelova koji su padali pod vlast Austrije, mijenjala je i
etnidku sliku Bosne. U wijeme najjadeg prisustva Osmanlija u Bosni grani-
ce i opustjela mjesta naseljavaju Cmogorci i Vlasi koji se u XIX stolje6u sve
viSe vezuju za Srbiju. "K-rvna slika" BiH se mijenja na Stetu Bo5-njaka,
dime se nastavlja njihovo povijesno stradanje. Poku5aji, poput pokreta Hu-
sein - kapetana Gradaidevi6a samo okredu definitivno Osmanlije protiv
BiH, a u bumim povijesnim dogadanjima koja su zadesila BiH sredinom
XIX stoljeia Io izaziva rezignaciju, s kojom je dodekana Austro Ugarska.
To bi se moglo nazvati i duhovnim oplakivanjem od strane Boinjaka dugog
perioda u kojem su se identifikacijske vrijednosti do kraja pomije5ale.
I{usein Kapetan Gradaiievit "Zmaj od Bosne" 1831.
146
Bosna, islam - BoSnjaci
o'kaurina" bo5njadki narod kao
Prorijedenog vodstva i u i3dekivanju
da se predao sudbini i u iSdekivanju da bi se situacija sa Osmanlijama
mogla na neki daroban nadin promijeniti, gubi nekoliko do tada bitnih nar-
odnosnih vrijednosti. Prije svega politidki- Bosnu sluti kao samo uZi zav-
idaj, a pun nade gleda put sve daljeg Starnbola, videii jo5 uvijek Bosnu kao
(vaLan) dio tog Carstva. To isto Carstvo "nema vremena da se bavi
Bosnom" gubedi na vojnom planu bitku za bitkom i okre6uii se sebi i
nuZnosti prilagodavanja novom stanju koje je prijetilo da "bolesnik sa
Bosfora", kako je nazvafio u zapadnoj diplomatiji, definitivno nestane.
Shvaiena je potreba za promjenama. Bo5njadkom narodu je ostao
jedino islam kao sistem identifikacije. Iskustva koja su Bosnjaci doZivjeli
u Slavoniji, Ugarskoj, Dalmaciji, a i sve duZe kolone prognanih Bo5njaka
iz Srbije i straSne pride o zlodinima u srbijanskom di56enju ULica,Yal-
jeva, NiSa - sve to doprinosi da Bo5njaci Bosnu sve vi5e doZivljavaju kao
okruZeni geto u kojem su i dojudera5nji susjedi katolici i pravoslavci iz-
gleda dodekali "svoj trenutak". U pamdenju naroda je svjeZ prodor Eu-
gena Savojskog i spaljivanje Sarajeva i svih gradova u dolini rijeke Bosne.
Nidemu se dobrom nisu mogli nadati.
Imudniji kreiu sa Osmanlijama u dugim kolonama Boinjaka, kojih,
prema nekim procjenama, u Turskoj ima dvostmko viSe nego u BiH. Os-
tali organiziraju odajnidki otpor Austro - Ugarskoj koji poput stradanja u
Rusiji, ili Perziji, odnosi samo nove bo5njadke glave i taj poraz i pre-
pu5tenost samim sebi, rezignaciju dini op6im stanjem duha' Stari kultumi
milje vi5e Boinjaci ne prepoznaju, a novi gledaju sa nepovjerenjem i
suprotstavljaju mu se bojkotom svega 3to on sa sobom nosi. I to je ono
Sto su"neki teoretidari (to se radi i danas) posmatrali kao "povijesnu
gre$ku" Bo5njaka. Osnovna zanimljivost kao da se gubi iz vida, mada
njena odiglednost prosto bode odi. Represivne mjere koje Osmanlije pre-
duzimaju, ukljuduju6i i represije Omer-paie Latasa, ne izazivaju kod
Bo5njaka revolt protiv onog Sto su oni prihvatili kao nadin svog Zivota -
islama. Posmatrajuii kolonizaciju islamskih zemalja (a i okupacijaAustro
- Ugarske prema BiH jeste din kolonizacije) nailazimo na isti fenomen.
Izuzev pojedinadnih sludajeva, koji su zanemarljivi, nema napu5tanja
islama, nego se dak ta velika nevolja tumadi kao dio sudbine, odnosno
"isku5enje za vjernike". "Krivica" se ne nalazi u islamu nego u njegovom
tretiranju, Sto govori o dvrstini ove vjere, njenom dvrstom prigrljenju i
prisajedinjenju sa Bo3njacima. Tom fenomenu se treba posvetiti znad,a'
jnija paLnja u istraZivanjima da bi se dokazala teza da su Bo5njaci prim-
147

Bosna, islam - Boinjaci
jer u ovom dijelu Ewope u drZanju "svjetla istine" (kako se desto kvalifi-
cira islam u izvornom tumadenju). Druga je stvar Sto je nedostatak orga-
niziranja (razbijena kakva-takva organizacija iz vremena Osmanlija)
uvjetovao propu5tanje povijesne Sanse za probosansku inicijatiw gledajuii
sa politidke tadke glediSta.
6.3. Bo5njaci kao iuvari plamena islama u Evropi i kulturno-
povijesne baitine Bosne
Pripadnost ummetu kod Bo5njaka je shva6en u skladu sa islamskim
poimanjem, svi ljudi kao zajednica, a tao'zajednica" je za Bo5njake egzi-
stirala dugo vremena (preko 400 godina) kroz ogromno Osmanlijsko
carstvo. Za Bo5njake nije nikada do kraja dovedeira identifikacija sa kul-
tumim i politidkim sredi5tem, Istanbulom, koji je zanajve(i broj Bo5njaka
(kroz personifikaciju sultana kao vrhovnog suverena) ostao rnistidan
duhovni centar kojern se teZilo kroz davanje djece ujanjidare ili na Skolo-
vanje "na dvor". Zanajvetibroj Bo5njaka Carigrad ili Stambol (skraienica
od Istanbul) su bili daleki, a najdelie se kontakt (duhovni) uspostavljao
putem - islama koji je bio duhovna spona sa Osmanlijama koji su govo-
rili stranim jezikom, imali svoj nadin odijevar4a, a i drukdiji nadin Zivota
(u Bosni su bili priveligirana klasa). Jedino mjesto gdje su bili ravnopravni
je bio - dZemat, odnosno dlamija. Ali, to je mjesto bilo vrlo bitno za
odredenje elemenata identifikacije sa "zajednicom" - ummom.
Vlastelinski slojevi izrcdaBoinjaka su ostvarivali i neposrednu vezu
- fizidki odlazak u prijestolnicu Carevine, upoznavanje sa jezikom, prih-
vatanje kulture i upoznavanje sa bogatstvom te kulture. To svoje iskustvo
prenosili su na ostale slojeve stanovniStva koje se u to vrijeme , za razllku
od drugih neislamskih stanovnika Bosne, profiliralo sa jasnim klasnim
staleZima: zenrljoposjednici, trgovci, ulema (islamsko sve5tenstvo) i raja.
Razvijenaje bila i vojna struktura i upravni drZavni eparat.
Naravno, bilo je to po uzoru na centralnu vlast, ali i sa odredenim
specifidnostima gdje su bosanske spahije dobivale timare i zijamete (feu-
dalna dobra) na svojim porodidnim zaostav5tinama i uz mogu6nost
porodidnog nasljedivanja (odZakluk timar). Bosanskom kanun - namom iz
1516. godine izridito je odredeno da posjednici timara i zijameta moraju
Zivjeti u Bosni.l2s
l25Pogledati Sire u:
Atif Purivatra i Muhamed HadZijahid: ABC Muslimana, Muslimanska
biblioteka, Sarajevo, 1990., str.11 i 12.
148
Bosna, islam - BoSnjaci
Ova uredba je osiguravala rnobilizaciju vojske, jer su spahije imale
obavezu da, shodno velidini svojih imanja, dovode, na sultanov poziv,
odredeni broj vojnika zabitke koje su Osmanlije imale u kontinuitetu.
Vezanost spahija za Bosnu dovelaje dojadanja njihovog uticaja, pa
i popustljivosti centralne vlasti spram njihovih odreclenih samostalnih
poteza i jadanja funkcije kapetana - ajana. Veliki uticaj u Sirim narodnim
masama je imala ulema
Osje6aj pripadnosti zajednici nadvladavao je neslaganje sa potezima
cetralne vlasti, a osjedaj vaLnog dijela Carevine je bio primarni osjeiaj
identiteta koji nije dugo prevladan i poslije dolaska Austro - Ugarske. Uvi-
jek je tinjala nada da 6e dodi do povratka "na staro". Zato se odbija
Kalayevo interkonfesionalno bo5nja5tvo (a prije toga i slidna Osman Serif
Topalova inicijativa) jer se i jedno i dmgo doimalo kao 'osuZavanje" pri-
padnosti zajednici, dime se umanjivala vlastita moi i za5tita koja prois-
ttte iz pripadnosti zajednici.
Skloni smo utvrditi da je duhovnaveza sa Stambolotn i "Bosforom"
bila uvjetovana ponajvi5e zbog neprijateljskog okruZenja kojim je Bosna
u cijeloj svojoj historiji okruZena i oslanjanjem na modnog saveznika i
okrilje "braie po vjeri", a da je sve wijeme prisutna vezanost za teritoriju
Bosne, za jezik (bosanski). Posebno se to manifestiralo poslije poraza Os-
manlija kod Beda, odnosno poslije njihovog gubitka Slavonije i Like.
Bosna je najistureniji zapadni dio Carstva i ostavljena da se sama brani
(Dubidki rat, bitka kod Banje Luke), ali i da participira sa znadajnim
snagama na vojnim pohodima Osmanlija. MoZda je to posebno bilo izra-
Zeno podetkom XIX stolje6a kada je Bosna slutila opasnost od Francuza,
odnosno kada je podela i agresivnija srpska teLnjazapnpajanje Bosne.
Promijenjeni odnos snaga u ewopskom okuZenju sa sve znadajnijim
ude5iem Francuske, Engleske i Rusije otvorio ie tzv.Istodno pitanje.
Jadanje Srbije na realnoj razini je otvorilo i mogudnost ostvarivanja Velike
Srbije prema "Nadertaniju" Ilije Gara5anina.
Do5lo je u pitanje sve Sto je dinilo bosansku posebnost i osobitost: ter-
itorija, relativna samobitnost kroz administrativnu podj elu Osmanlijskog
carstva, odvajanje od "zajednice" (umme) i povratak stanju svijesti pred
propast srednjovjekovne bosanske drZave. Stvoreno je dvrsto, pa i dog-
matski ukorijenjeno mi5ljenje, da 6e "kjafiri" (nemuslimani) donijeti an-
tiislamski stav i skoro sve Sto je njihovo (Skole i nadin Livotaposebno) se
unaprijed odbacuje. U prepoznatljivi kultumi milje Bosne, u kojoj se
149
Bosna, islam - BoSnjaci
arhitektura dlamlje direktno prenosi na trg - darSiju, dolaze visoke zgrade,
novi nadin odijevanja, ulice, fabrike ...Ova altzija na dZamiju-dar5iju je
Levi-Strauss-ova misao da islamska umjetnost "bez ikakvog prijelaza seli
iz dvorova na trgovista."l26
Hatt-i-Serif od Gulhane sa proklamiranim tenzimat-i-hayriye (koris-
nim, blagoslovljenim reformama) iz 1839. godine nisu nai3li na veliko
razumijevanje Bo5njaka. Jedna od tekovina iz provoclenja ovih reformi
ostaje pomalo na margini osvjetljavanja historijskih zbivanja u BiH, a radi
se o tome da je 1866. godine podelo izlaziti na turskom i bosanskom jeziku
glasilo - nedjeljnik "Bosna", a 1869. godine zvanidni jezik u BiH dobiva
i sluZbenu potvrdu da se zove - bosanski jezik. Austro-Ugarska nastavlja
da se gvaj jezik imenuje kao bosanski sve do 04.10.1907. godine, kada
jednom internom naredbom jezik u BiH imenuje kao "srpsko-hrvatski,
odnosno hrvatsko-srpski". Zanimljivo je da u jednom izvje3taju aus-
trougarske vlade iz 1906. godine, Muslimani u BiH se ocjcnjuju da se ne
osjeiaju kao Turci, nego kao Slaveni i u njihovoj osobenosti se istide "re-
ligiozni U savremenom dobu XXI stolje6a, s vremena na vri-
jeme se "1.rosn1".127
Bo3njacima spoditava da nazivom jezlka (bosanski) ,,svojataju
BiH" ili da im se jezik treba zvati bo5njadki, a ne bosanski. I jedan i drugi
,,argument" je, oiito, samo dnermo politidki, jer Bo5njaci izuzev BiH i ne-
maju Sta drugo svojatati, jer su za BiH vezani bez ikakve alternative. Da
,,svojataju" Sta drugo bili bi agresori na to ,,drugo." Aizrazi i boSnjadki i
bosanski proistidu kao izvedenice iz rijedi Bosna, baS kao Sto ,,srpski"
proistide iz ri'jeti Srbija, a ,,hrvatski" iz rijedi Hrvatska. Tako da je jasno
da Bo5njaci, a i drugi koji se koriste nazivom jezika bosanski (priznatog i
Ustavom BiH) ni5ta ne svojataju i ni od koga niSta ne prisvajaju.
Ned.ieljnik ,,Bosna" poiinje izlaziti na turskom i bosanskom.ieziku
l26citirano prema Hi5am DZait: Ewopa i islam, Sta{eiinstvo IZ BiH, Sarajevo, 1989., str. 68
rzTPogledati Sire u DZevad Juzbaiii: Jezidko pitanje u austrougarskoj politici u BiH pred
Prvi svjetski rat, Sarajevo, 1973 ., i DZevad Jahi6: Jezik bosanskih muslimana, Biblio-
teka Kljudanin, Sarajevo, 1991.
150
Bosna, islam - BoSnjaci
Borba za vakufsko-mearifsku i vjersku autonomiju iznjedrila je pn'u
politidku stranku Bo5njaka - Muslimansku narodnu organizaclju 1906. go-
dine, a Jugoslovenska muslimanska organizacija je nastala 1919. godine.
Muslimani se u Kraljevini Jugoslaviji tretiraju, a stvamo i dugo vremena
kasnije, kao "anacionalni elemenat" kao takav "nemapravo odludivati dija
je Bosna". U nastupu JMOI28 se moZe naslutiti blagi nastup o prag-
matidnoj potrebi nacionalnog definiranja Muslimana jer se'obosanski prob-
lem" ne moZe, po njihovom mi5ljenju, rijeSiti samo sa srpskog ili
hrvatskog stanovi5ta, jer Bosna i Muslimani u njoj imaju svoj historijski
ranroj,posebno ldtumi i socijalni Zivot, posebno tlo i sastav stanovni5tva.
Iz nekih izjava se moZe vidjeti da se razlog samostalnosti ne definira
niti politidki, pa dak ni kulturno, nego se govori o usudu Boinjaka - mus-
limana: razlozi se istidu u potrcbi da bi Muslimani kao "samostalni mogli
posredovati u postojeiem sporu izmedu bra6e Srba i Hrvata".
To "posredovanje" je pladeno izgradnjom inferiorne pozicije i
glavama brojnih Bo5njaka i u periodu izmedu dva svjetska rata, u toku
Drugog svjetskog rata, i posebno u agresiji Srbije na BiH, potpomognuto
od strane Hrvatske, u periodu 1992 - 1995. godine. Ako se ni u demu ne
mogu dogovoriti, Srbija i Hrvatska se lahko dogovaraju oko - podjele
Bosne i Hercegovine.
6.4. Ka socijalno-kulturno antropolo5kom definiranju
BoSnjaka
Svaka analiza aktuelnih kretanja u Bosni i Hercegovini nosi sobom
veliki rizik da onog kojije vr5i stavi u pozicrju predvidanja, ali ijo5 vi3e, s
obzirom da se razlidito turnadi ne samo pro5lost nego i sada5njost Bosne i
Hercegovine, da iskaZe svoju neobjektivnost koliko god se trudio da bude
na "neutralnoj poziciji". Naime, u konceptu ove drZave, dijaje sudbinapre-
puna tragedij a, nakon potpisivanj a Mirovnog sporazrm a za BlH u Daltonu,
USA 1995. godine, ostali su suprotstavljeni pristupi koji generiraju stalno
krizno stanje. Njihovo osvjetljavanje predrnetje bojaZljivih i ponajvi5e ide-
ologiziranih rasprava. Izaparavanao "napretku" u provodenju mira kriju se
brojne nepoznanice koje nerijetko udaraju i u sam opstanak nje kao drZave.
Nedosiatak analitidkog pristupa je djelomidno vezan za op6i strah da se
ne5to "ne pokvari", imajuii u vidu jo5 uvijek svjeZe ratne uspomene udes-
tzr $i1s u' Atif Ptirivatra: JMO u politidkorn Zivotu Kraljevine SHS, Bosanski kulturni cen-
tar, Sarajevo, 1999.
151
Bosna, islam - BoSnjaci
nika i u ratnim zbivanjima. eesto se te rasprave ne pokredu izhogpoku5aja
da se pred licem predstavnika medunarodne zajednice (kojih je sve manje
direktno u BiH) ne iznose "barbarski argumenti" pri demu je veliki broj
udesnika zamijenio ratnu retoriku sa poZeljnom retorikom poput "zaitite
ljudskih prava, demokratija, integracije, tranziclja,liberalizam, parlamen-
taizamitd." Time se potvrduje staro pravilo da se jarmi diskurs oslobada re-
cidiva bliske pro5losti, ali medu "svojim" - u intimnom diskursu se ne
odustaje od nekih zadatih elemenata. Ti elementi mogu biti i velikodrZavni
koncepti, ali mogu biti i ideoloSko planiranje bududnosti, programiranare-
alizacija do kraja nerealiziranih koncepata koji se nalaze u uzroku samog
rata, provedene agresije i izvr5enog genocida. Naravno, mnogo je ideolo5kih
oblandi u tajnom govoru (edno na "svojoj" politidkoj stranci, drugo na
vederama i sijelima izvan politidkih javnih ispoljavanja, trc6e pred pred-
stavnicima medunarodne zajednice, detvrto pred saveznicima, peto
vjerovatno u Beogradu, Zagrebrili drugdje, gdje sc traZi podrika) i poveza-
no je sa mnogim prozaidnim elementima koji su vidljivi na svakom koraku.
A oni su pojavni elementi zadrLatanla postojeieg poloZaja u centrima od-
ludivanja, makar koliki to bio teritorij i duZnost, oduvanje javnih i tajnih
centara moii povezanih, uglavnom, sa uspostavljenim, prije svega, mater
ijalnim statusom pojedinca i njegove interesne grupe u toku i nakon rata.
Bosna i Hercegovina, mada mala zemlja, nije u situaciji da svoj
poloZaj razrjelava sa domaiim potencijalima, ali ne moZe ni da definira
put izlaska iz zapretenlh puteva i vlastite i medtmarodne povezanosti. Zato,
kada se na podetku XXI stoljeia pokuiava razmrsiti BiH-ovski Gordijev
dvoq te teorije se kredu od medunarodne urote, krSdanske urote, islamske
ekspanzije, jevrejske nepredvidivosti, teorija zavjere raznlh vrsta, veliko-
drZavnih projekata, evropske impotentnosti da razrlje3i efikasno i jedan
problem s kojim se suodava. Ili je u pitanju dokazivanje ameridke pre-
moii, pa sve do poku5aja da se sve svede ili na plemenski sukob, stare et-
nidke mrZnje te, dak, i neka vrsta vjerskog ili mini rata civilizacija. Vrlo je
zanimljivo da se u vrlo malo sludajeva agresija na BiH tretira kao medu-
nacionalni sukob, mada se njegovo rje5avanje tretira iskljudivo na na-
cionalni nadin i to uglavnom sa primjenom (evropskog) principa o naciji
dri,avi. Taj koncept posebno pret-eriraju srpski predstavnici koji u RS vide
ne administrativni dio BiH, nego vide ostvarenje ako ne nacionalne drLave
onda nacionalnog teritorija. To je, uostalom, i bila osnovica za veliko-
drlavni koncept razraden kroz Memorandum SAN{J.I2e
l2e\4srner.r6rm SANU-a u: Azher Mihrovi6 (ur): Nacionalno mitomansko prokletstvo,
Kaligraf, Sarajevo, 2002.
152
8osna, islam - BoSnjaci
Za5to se, onda, sukob (uglavnom) ne imenuje kao medunacionalni?
Jedan od glavnih razloga, po na5em mi5ljenju, jeste u dinjenici da ako bi
se sukob tako imenovao onda bi to demaskiralo ekspanzionistidku poziciju
srpske (crnogorske) nacije, odnosno Srbije kao drlave. Isti je sludaj i sa
upotrebom termina "hryatska nacija". Bilo bi skoro jasno da bi upotreba
oznaka "srpska, crnogorska ili hrvatska nacija" rnarkirala nacionalne pre-
tenzije imenovanih drlava i time priznala nacionalna obiljeZenost svitn
udesnicima u njemu. Tako veiini analitiddra (aianalize se prave zapotrebe
opravdavanja ovog ili onog ideolo5kog koncepta) ne odgovara kvali-
fikacija da se radi, prije svega, o srpskoj agresiji. Zato su termini kojima
se opisuju udesnici dio nepreciznog govora koji ostavlja puno alternativnih
tumadenja, koje pored mimikrije i karaeleonske upotrebe javnog, pa i
naudnog govora, kada je o agresivnim ciljevirna rijed, ima joS jedan ra-
zlog koji, moLda, ima i veii zna(aj od navedenog. On se odnosi na apso-
lutno negiranje bo5njadke nacije i prava analiza bi pokazala da je i u
pripremama (ideoloSkim, pa i naudnim, te posebno propagandnim) za
'agresiju, u toku same agresije, ali i nakon nje, upotreba termina Boinjak,
a posebno tennina "bo5njadka nacija" u niskoj fiekfenciji koriStenja. Ust-
vari, radi se o nastavku politike negiranja prava najbrojnijoj BiH naciji da
se zove po osnovnom nazivu svoje matidne drZave, aiztoga proistidu i
druga negiranja: iskljudenja prava na nacionalne institucije, pa do negi-
ranja postojanja Bosne i Hercegovine i njenog historijskog kontinuiteta.
Povratak nacionalnom historijskom imenu Bo5njak zatobi se moglo
nazvati najznadajnijim pozitivnim rezultatom odbrane od agresije, jer je
zvanidni povratak imenu BoSnjak u neizvjesnom ishodu brutalnog uni5ta-
vanja Bosne i Hercegovine dao borbi za oslobodenje i nacionalni predz-
nak. Oznaka nacije Musliman je u toku rata, a sasvim sigurno i prije njega
- od samog "priznavanja" bila u neposrednoj vezi sa vjerskom oznakom
ove nacionalne skupine. Muslirnani u biv3oj SFRJ, pa time i u BiH (u BiH
najbrojnija, a u SFRI treia nacija) su naziv musliman imali kao nacionalnu
oznaku. Malo je radova koji su se bavili ne dinjenicom "priznavanja" Mus-
limana, nego fenomenom kako se moglo dogoditi da je u jednom socijal-
istidkom i ako ne ateiziranom, a ono sigumo na socijalistidki nadin
sekulariziranom dru5tvu, moglo da dotle do toga da tre6i narod po bro-
jnosti bude nazvanpo svom vjerskom nazivu. Nigdje u svijetu nema nacija
Kr5iana (Pravoslavaca, Katolika, Protestanata), Budista, Ateista, Manitu-
ovaca, Bal-ovaca, Apolonovaca, Zeusovaca, Perunovaca... izuzev dvije
skupine koje su izdvojene i obiljeZene - to su muslimani i Jevreji. Ne
153
Bosna, islam - BoSnjaci
Izraelci, nego Jevreji - kao i ovdje 5to je napisano uglavnom sa velikim
slovom "1". Zanjih vlada univerzalni princip dazbogupraZnjavanja jevre-
jskog vj erskog svjetonazora predstavljaju i j edinstvenu naciju.
Muslimani u bivSoj SFRJ, a posebno najbrojnija skupina njih kojaje
Livjela u Bosni i Hercegovini , imali su veliku privilegiju (?!) spram os-
talih muslimana u svijetu, jer su jedino oni imali veliko slovo M u svome
ne vjerskom nego nacionalnom nazivu. Ondje gdje se oni izja5njavaju kao
pripadnici nacije na dijoj teritoriji Zive (Srbi ili Hrvati npr.) dodaje im se
dodatak - pa se zovu Srbi islamske ujeroispovijesti ili Hn,ati islamske
ujeroispovijesti. To govori i o njihovom specifidnom poloZaju, ali i ad-
ministrativnom obiljeZavanju, uvodenjathomo sacerl30 status koji je obz-
nanjen nekaZnjenim progonima muslimana u najveiem broju socijalisti-
dkih zemalja (a koji su bili legalni i u principu lojalni stanovnici tih
drLava). Djelomidni mzlogtakvom odnosu spram muslimana jeste i u suS-
tini prirode diste monoteistidke vjere islama, u kojoj je najvedi grijeh
pridruZivati Bogu drfiga, to je jasno da je islam u su5tini najveii nepri-
jatelj idolopoklonstvu i revolucionarnoj ateizaciji. Kao "drugi" i "dru-
gadiji" konkretno u Evropi su ved doZivjeli nekaZnjene progone: iz
Spanije, Like, Slavonije, Srbije, Bugarske, Madarske... Ono Sto je jasno,
da pokuiaji odvajanja od islama, kao osnovni cilj nigdje nije do kraja
uspio. To se isto moZe redi za i iste poku5aje imperijalnih osvajada u Aziji
i Africi. Ovirn se nimalo ne Zeli reii da nisu bile proganjane i druge vjer-
ske zajednice, ali odnos prema njima je ipak bio od strane ljudi koji su na-
jde56e odgajani u duhu kr5ianstva. Naime, i u tzv. revolucijarna (nasilnim
prevratima i preuzimanja vlasti) u samom rukovodstvu je bilo malo mus-
t3oT^j imaz je iznova na kraj u XX stoljeia u teoriju uveo Giorgio Agamben u djelu Homo
sacer: Sovereign Power and Bare Life I 998. U rimskom praw ona oznadava nekoga ko
ie mogao biti nekaZnjeno ubijen i dija smrt, iz istograzloga, nema vrijednost Zrtve. Ne-
mogudnost da se suode sa razmjerama podinjenog zlodina najdeS6e se nadomje5ta stalno
novim opnrZbama. O tome svjedodi i sutlenje Slobodanu Milo3evidu, pa i Vojislavu Se-
5elju, pred Medunarodnim sudom za ratne zlodine podinjene na prostoru bivie Jugo-
slavije u Hagu. Tako se vrlo desto citira ,,Islamska deklaracija" Alije lzetbegoviia,
zajedno sa sludajevima terorizma, mada ni po sadrZaju ni po vremenskom slijedu to
nema veze jedno s drugim, ali se postiZe (privrerneni) utisak o postojanju organiziranih
urota svjetskih dimenzija u kojima je Zrtva (koje li sludajnosti?) upravo izwiilac zlo(ina
nad BiH i Boinjacima. Na taj nadin se izw3eni zloiin relativizira. a kako je udinjen pro-
tiv horno sacera to bi trebalo da zlodinci dobiju nagrade zatakvo ne5to!!? O pokuiajima
stalnog obnavljanja kriZarskih pohoda vidjeti u Murad Hofmann: Islam 2000, El. Kalem,
2003. gdje se istidu (pa i na primjeru Bosne) stalni pokuiaji preobracanja, pa i pokrSta-
vanja od Andaluza Spanjolske, preko Maroka i Tunisa i mnogih drugih mjesta, a koji,
bezobzira i na odigledne slabosti unutar muslimanskih zajednica, pa i povode koji se i
odatle daju, nijedan od tih projekata nije uspio (39- 46).
154
Bosna, islam - BoSnjaci
limana, a taj trend je nastavljen, bez obztrana brojnost stanor.ni5tva, i nakon
njih - gdje su glavne poloZaje i konholiranje svih sfera druStva imali pri-
padnici najbrojnijeg, a samiryr time i "najrevolucionamijeg naroda": Rusi,
Bugari, Srbi, Kinezi... Te svoje zasluge za revoluciju oni su uvijek Zeljeli
kapitalizkati, a muslimanske mase su smatrane ujerskim zaostalim skupi-
nama iija ,,retrogradna shvatanja" tteba,,u hodu revolucije" rjeiavati.
Da je tako govori i primjer iz Drugog svjetskog rata i gledanje jednog
od uglednih predstavnika dr. Vojislava Kebmanovica Eede.lst U svojim
dnevnidkim "Zabilje5kamaizratnih dana" s kraja ratne 1944. godine, u
vrijeme kada je bilo jasno da se rat pribliZava kraju, istide da je 16.12.1944.
godine primio delegaciju Muslimana (veliko M, misleii na narod) iz
Travnika koju je predvodio Travnidki kadija. Nije im Dedo upamtio ni
imena, toliko su ga iziritirali ti "Muslimani." A kadija je kao razlog pos-
jete naveo: pitanje Serijata i Serijatskih ustanova u uvjetima nove "narodno
oslobodiladke vlasti", pitanje vjerskih Skola i vjeronauka u Skolama: iznio
zahljev da se demobiliziraju daci rnedrese jer je bila nesta5ica imama na
terenu, te da se postave imami kod korpusa i drugih jedjnica, da se pogin-
uli muslimanski borci sahranjuju po vjerskim obredima, da se pri ZA-
VNOBIH-u uspostavi referent za muslimanske vjerske poslove. JoS je
kadija traLio da se ostavi udruZenje "Mladi muslimani," koje bi doprini-
jelo da se spasavaju mladi ljudi od ateizacije.
Jedan iz delegacije (deputat, kako kaie pisac dnevnika) pozdravl.ia
odlukuAVNOJ-a o federativnom uredenju i po svemu se vidi da on shvata,
kako zakljuduje V. Kecmanovii, da ie sada Bosna i Hercegovina biti ogra-
dena gvozdenim zidom od Srbije i Hrvatske. Nakon svega, u svojim auten-
tidnim zabilje5kama s kraja te 1944. godine (a Stampano i na odreden nadin
ovjereno i potvrdeno sjeianje 1980. godine) Vojislav Kecmanovii istide:
131 Pogledati u: Vojislav Kecmanovi6 - Dedo: Zabiljeike iz ratnih dana, lnstiftit za historiju
- Sarajevo i NISRO "Oslobodenje" - Sarajevo, Sarajevo, 1980. (str. I 79- 1 81).On je bio
i predsjednik zasjedanja ZAVNOBiH-a i u delegaciji iz BiH koja je kod Josipa Broza
Tita traZila da BiH bude ravnopravna republika u odlukama Drugog zasjedanjaA\D{OJ-
a. Isticanjem navedenog stava nimalo ne Zelimo da umanjimo historijske zasluge V.
Kecmanovi6a zaBiH, dak naprotiv, i njegov stav je zbog poloZaja kojeg je imao (kao i
Moia Pijade, uostalom, diji su stavovi o muslimanima kao vjerskoj skupini i rz 1953.
godine takoder uticajni) tim znadajniji i odralava odnos spram Muslimana (Bo5njaka)
i u Drugorn svjetskom ratu u kojem su i oni kao i BiH doZivjeli nalvetarazaranlaiuni-
Stenja u odnosu na sve druge dijelove Jugoistodne Ewope. U tome pogledu Vojislav
Kecmanovii nije intzetak, a dinjenica da tada nije bio ilan KPJ samo govori o stereo-
tipima s kojima su Bo5njaci suodeni u kontinuitetu zajednidke drZave kao,drugi" i,,dru-
gadiji".
155
Bosna, islam - BoSniaci
.,Sta
re6i na sve ovo kao da na ove ljude ovaj rat i nasa borba nisu
niSta djelovali. Kao da se ni5ta nije izmijenilo ni u stvamosti ni u njihovim
shvatanjima. Bi6e jo5 borbe, samo na drugi naiin, da bi nazadna shvatanja
ustupili mjesto naprednim. I u toj borbi 6e mladi voditi glavnu rijed."
(kurziv DZ.I.)
Sutradan, prema njegovim zabiljeskama, s popom Savom Savi6em iz
Birda vodio je prijateljski razgovor i, sto je zanimljivo' na poziv popa,
kojem zna i ime i prezime i odakle je, jer se popovi za razllk.u od kadija
ne zaboravljaju, odlazi na otvaranje srpske (upravo tako: ne pravoslavne,
nego srpske) crkve u Jajcu. I nikom nista. On se pravda da je tamo gledao
ikone i kako se narod zamla(uje svijeiama, tamjanom i "kuvanom pseni-
com,'. Ali, ni traga o tome da barem poslije najavi borbu na dmgi nadin i
na tom frontu. Ta1 drugi naiin sa "naprednim slwataniima" je zapodeo
ve(,1944. godine prisustvom visokog duZnosnika liturgiji u Jajcu!
ovaj stav prelna nruslimanima (Bosnjacima) iz vremena historijskih
dogadanja kakvi su nesumnjivo bili vrijeme i zA\rNoBiH i AVI'{oJ-a ne
treba brkati sa osnovnim stavom ovog teksta daje antifa5izam i ude56e BiH
iBoSnjaka (Muslimana) u antifaSistidkoj koaliciji izuzetno zna(,alandinkoji
jos nije wednovan na pravi nadin. Da je tako, govori i dinjenica da je u pe-
iiod,r',dogudanja naroda" ili razgradnje SFRJ doslo do reafirmacije kolab-
oracionistidkili nacistidkih snaga na prostont biv5e drZave (detnidkog i
ustaSkog pokreta prije svega) da bi se vrhunac doZivio sa zakonskim izjed-
nadavanjem "doprinosa" detnika ipartizanausrbiji, ali i pre5utnim histori-
jskim sporazumom u BiH - RS. Kada je rijed o new ustaskom poketu, uz sve
nemu5t,e ograde, i on je manje-viSe reafirmiran i presutno aboliran i u dijelu
BiH koji sebe naziva "tre6im entitetom ili tzv. HB." Koketiranje i sa ernigra-
cijom i jednog i drugog pokreta u vrijeme nacionalistidkih euforija i dobro
zahvatanje "zabranjenog voia", udesie te emigracije u finansiranju novih
nacionalnih elita, rninimiziranje zlodina "svoga" naroda ili dak njihovo prika-
zivanja kao "herojstva", a preuvelidavanje zlodina drugih i stigmatizacija ci-
jelih naroda, jeste dio scenarija koji je mogao imati pogodno tlo samo zato
Sto se, uswari, nikada nije do kraja rasdistilo sa izvorima f1ii2p3.l32
l32Slom SFRI je na mnogim njenim sastavnim dijelovima omadio ono 5to je Drago Jandar
u tlrugadijem kontekstu naglasio da je ,,oslobodiladki pokret pao u narudje zla
protiv kojeg
se boiio". O tome najboljc inajilustratirmije govori uloga JNAu ratovima na prostoru biv3e
sFRJ. Vidjeti ilustrativan tekst Drago Jandar: Tamna strana mjeseca, Forum Bosna br. 7/8
strana 7-9, Sarajevo, 2000. o bespomo6nosti antifa5izma vidjeti tekst Todor Kuljii: Be-
sporno6ni antifa5izam, http://institut.instif<lt.bg.ac.yLr/ifdVs-index (posjeta stranici 20.1 I .
2002.). O kolaboraciji sa nacizmom u Srbiji vidjeti i Olivera Milosavljevi6: Potisnuta
istinaiKolaboraci.la u SrUli lg4l- 1944.) Helsinski odbor za ljudska prava Srbije, 2006.
156
Bosna, islam - BoSnjaci
Rje5avanje nacionalnog pitanja je bilo na nadin ruskog "revolu-
cionalnog" Sablona, sa zata5kavanjem otvorenih pitanja (neslaganja oko
uredenja drLave joS u vrijeme odrZavanja navedenih historijskih zas-
jedanj a, nedovoljno osvjetljavanj e otvorenih pitanja, odrZavanja cij elog
koncepta sistema na harizmi jednog dovjeka, kao i revolucionami
ateizam). Toje sve sprjedavalo razvoj gradanskog koncepta, otvorenosti u
traZenju modaliteta vladanja, suodavanja sa vlastitim greikama iz pro5losti
itd. Zbog svega toga se i rnoglo dogoditi da onog trenutka kada su se na
otvorenoj sceni, ijugoslovenskoj i svjetskoj, pojavili svi otvoreni zahtjevi
vezani za slom socijalizma, nije bilo nikakvih altemativa uspostavljanju
balansa snaga, dijaloga i zaLivljavanja realnog koncepta tranzicije. Jedina
alternativa i na ideoloSkom planu i javnoj sceni, koja je imala dvrstu urot-
nidku i osvetnidku anti komunistidk-u orijentaciju, jeste bio nacionalistidki
pokret sa konzerviranim recidivima preZivljenog fa5izma. Rat se mogao
nastaviti kao da se od 1941. godine nije ni5ta dogodilo! Bosna i Herce-
govina i Bo5njaci su, u takvom odnosu snaga sa JNA, koja se stavila na
stranu jedine alternativne ideologije (nacionalizrna), mogli doZivjeti samo
katastrofu * i 5to je tragedija i doZivjeli su je! Da li je desto kori5tena
pjesma iz posljednje agresije i odgovor na dilemu iz 1943. godine, kada je
Josip Broz Tito presjekao rasprave oko budu6eg statusa BiH u novoj ju-
goslovenskoj federaciji:t33"Muslimani, muslimani crni su vam do5li dani
O zasjedanju AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a vidjeti dio referentnih izdanja:Branko Petrano-
r33
vii, Momdilo Zedevic'. Jugoslavija 1918/1988. tematska zbirka dokumenata, Itad Beo-
grad 1988. str. 653. komentar o tome da je AVNOJ donio Rezoluciju o organizaciji
ZA\,!NO SandZaka, koji nikada nije uspostavljen kao bila kakva autonornna jcdinica i
Rezolucija ZA\rl{OBiH-a i kornentar na str. 654. Safet BandZovii: BiH u raspravama i
odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a Prilozi,br.
3 1, Institut za istor ijir, Sarajevo ,2002.,
str. 179-204. Veselin Euretii: Narodna vlast u Bosni i Herceg<lvini 1941-1945. str.
20612071' O znadaju ZAM$OBiH-apogledati iAlijaBijavica: ZAM\{OBiH i sadaSnje wi-
jeme, Most, broj 144 (55 - nova serija) Mostar, novembar/snrdeni 2001.; te autentidno mi-
Sljenjejednog od ndesnika i dovjeka kojije slovio kaojedina,,alternativa" u disidetskom
statusu Milovan Dilas: Bosna je nastala u ratu, Filozofija i druStvo brI! Beograd, 1993.
Onje bio medu onim koji su se i nakon zavrietka fata suprotstavljali priznavanju rnusli-
manske nacije u njenom bo5njadkom nazir,u, Sto je predlagao Husein ii3i6. Inade, o ste-
rotipima spram Muslimana (Boinjaka) kojima se u kontinuitetu osporava pravo da budu
nacija vidjeti u Olivera Milosavljevi6: U tradiciji nacionalizma, Helsinlki odbora za ljud-
ska prava Srbije, posebni dijelovi Poturica gori od Turdina, Karakter muslimana, o
islamu, Beograd,2002., str. 201 -208. Uz vi5e dmgih izdanja pogledati i prilog Gordane
Duri6: Svakodnevne diskursivne prakse o,,osobinama naroda" i vaZnosti nacionalnog
identiteta, u Zagorka Golubovi6 i dmgi: Politika i svakodnevni iivot, Srbija, 1999-2002.
InstitutzafilozofijuidruSfvenuteoriju,Beograd,2003.,sh. 175-2l0.Okorjeiavanjana-
cionalnog pitanja vidjeti u Ivo Banac: Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Durieux, Za-
greb, 1995., te vrlo zanimljiv tekst Philippe Bourrinet: The Yugoslav National Question,
http://www.left-dis.nlluVyougeng.irtm posjeta I 0.09.2006.
157

nema Tite da vas brani". Sigumo bi posebnu temu i raspravu zasluLila
- vrti u krugovima koji, bilo dobronamjerno ili ne, Zele da Bo5njaka
analizaodnosa i Bosnjaka i BiH prema lidnosti Josipa BrozaTita. Uz sve
primjedbe koje bi se sa realne vremenske distance mogle dati za doba
ir.fOfi-u i socijalistidke izgradnje u zajednidkoj federativnoj drZavi, ipak
vei se s velikom vjerovatno6om moZe dati procjena da je u ukupnim
odnosima ova lidnost u narodnosnoj memoriji Bosnjaka dosta visoko oci-
jenjena. Bosna i Hercegovina je za odbranu od fasizma dala najveci do-
prinor, sve realne procjene 1ttava i stradanja u Drugom svjetskom ratu
gouor. da su Bosnjaci proporcionalno bili medu najvecim Zrtvama i stra-
iog (njemadkog, ilafijanskog), ali i domaieg fa5izma (usta5e i detnici).
por"bno su traumatidna historijska parnienja masovnih likvidacija na na-
jbrutalniji nadin u Istodnoj Bosni. Ono Sto je, takoCter, konstanta, jeste da
se o tim zlodinima nije javno govorilo, a u stereotipnoj predstavi
BoSn-
jacima je vise namjenjivana uloga negativaca.l3a Dakle, nije razrijesena
viSe od 60 godina od
,,misterija" zlodinaizDrugog svjetskog rata ni nakon
pobjede nad faSizmom, a vei je dosao zlodin na kraju XX stoljeia.
Nastavak negatorskog odnosa spram Bosnjaka (nekada Muslimana)
slijedi i nakon Daytona. Pri tome se sa otvorenim nadobudnim posprd-
nostima i kolonijalnom (nerijetko i rasnome) napuhanosti istide da su
Bosnjaci "mladi" narod koji je, eto, dvijestotine godina nakon evropskih
burzoaskih (nacionalnih) revolucije, i sam postao nacija. Mnogi smatraju
da se
da se jos uvijek radi samo o potencijalnoj naciji, dok neki smatraju
gdje su
radi o vjersktj etno skupini itd. itd. To se odraZava i kod BoSnjaka
prisutne jos ivijek zbrke u komunikaciji i javnom predstavljanju sa
nazivima gosnj ak, Bosanac, Musliman, musliman,Bosnj ak-Musliman...
Medutim, sve je prisutnija situacija da je nacionalno ime proporcionalno
najbrojnijeg nuroau ipak uslo u uho i kod susjeda a kako i ne bi kadaje
je da se i
ovaj naziv prisutan u,dugoj historijskoj tradiciji.t:s Zanimljivo
ffiedovoljnorasprav1ja'jersepojavljuje.i1ikao...historijsko
sa poku-
porruui.l*i.,' u irwsno1 agresiji ,ru siH
(reafirmacija fa5isti<ikih formacrja)
pod firmom
ialem iekonstrukcije histirije, a nakon okonadanja agresije se poku5ava
,.nacional'og,,pon.,i..niu du re iziednafi uloga ovih formacija saNOB-om. Sire: Vla-
do-
dimir DedijJr, Antun Mileti6: Ginocid Nad Muslimanima, 1941-1945: Zbornik
i
kumenata svedodenja, Svjetlost, Sarajevo, 1990'; Vladimir Zerjavio:
Gubici
Kova-
stanovniltva Jugoslaviie u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989.; Bogoljub
l.rie ;/"* U*!og *u;.trtog rita u Jugoslaviji, NaSe delo, London, 1985., Sonja Bi-
Helsi'Ski odbor za
serko (ur): Bosni i-Heic"govina -jezgro velikosrpskog projekta,
ljudska prava Srbije, Beograd, 2006.
r:spu2nlu n6gs historiogral'1jJ, i ne samo nje, bi se morala usmjeravati prema.analizi tek-
stova t<oji su u jos Svjezem pamdenju imali to jedno u sustini
ponosno doba Bosne.
C^f. i u Jtfopu velikodrZavnih projekata nije moglo da se izbjegne takvo 5to. Joi je u
158
Bosna, islam - Bo5njaci
na podetku XXI stolje6a rasprava oko Bo5njaka, njihovog mjesta i uloge,
desto
"po5tede" kovanja mitologije. Pod mitologijom nagla5avaju i znadaj sred-
njovijekovne bosanske drZavnosti, negiraiu postojanj e Crkve bosanske,
minimiziraju znadaj bogrunilskog fenomena, relativno povla5ten poloZaj
ne samo Bolnjaka nego i opstanak izvjesnog stepena posebnosti i Bosne
kao svoj ewsno g za5tiien o g znaka te po sebno sti u O srnanlij skom carstvu.
Negiraju se plemidi visokog ranga u velikom Osmanlijskom carstr,'u koji
su se itekako ponosili svojim bosanskim porijeklom, a velidaju se baroni
i banovi koji su to bili u drugim imperijama. Pri tome niko ne smije ni da
dira njihove (osvjedodene) mitologijom i njihove seljadke, ustanidke, i ine
pobune, uzvi5ene heroje, njihova preuvelidavanja zlodina nad njihovim
narodom, a zaboravljaju kontinuitet zlo(,ina nad dmgim, te na sili i ubi-
janju ("etnidkom di56enju") prolirivanje "svoje" drLave'. i poslije odlaska
Osmanlija, poslije balkanskih ratova, poslije Prvog i svih drugih ratova...
Uskraiivanje Bosni i Bo5njacima historijskog pamienja (pa i postojanja)
jeste u funkciji pozivanja na "historijsko pravo" zataplju nad zemljom
Bosnom, koja danas nosi naziv Bosna i Hercegovina.l16
- I na podetku XXI stolje6a se rasprave pokreiu, ali i preokreiu, a Sto
je podstaknuto tragidnim dogadajima od 11. septembra2001. godine i
znamenitom'Nadertaniju" spomenut narodnosni naziv Bo5njak, a kao"svjeZiju" ilu-
straciju, pogledati "Na5u Kraljivinu i Balkansko poluostrvo", 4. razred srednjih Skola
Kraljevine SHS, Izdanje Sveslavenske knjiZamice M.J. Stefanoviia i druga, Beograd
1925. u kojoj doslovno piSe o Bo5njacima sljedeie: U grupu "Dinaraca" Kraljevine
Jugoslavije spadaju i BoSnjaci - Bo5njacima nazivamo stanovnike Seveme Bosne. To
su vredni, ali Zustri, prgavi i ne5to tvrdoglavi ljudi. Ima ih pravoslamih, muslimana i
katolika; prvih je najviSe, poslednjih najmanje. Muslimani su vedinom potomci onil'r
na5ih bogumila, koji u XV i XW veku primiSe Islarn." str. 69. Kada se pogleda da je
tada kori5tenjo5 svjeZi naziv Boinjaci, to bi danas trebalo isticati i onim koji u svo-
joj zaslijepljenosti negiraju Boinjacima to pravo.
t36Francine Friedman:The Bosnian Muslims: Denial of a Nation, Westviev Press, Boulder.
1996. Zanimljivo je da se samo bo5njadkim intelekrualcima prigovara bogumilsko- bo-
Snjadka prethodnica kao poku3aj navodnog mitologiziranja, a ne prigovara se stranim
autorima niti se analiziraju tekstovi iz susjedstva BiH. Sve Sto so ne slaZe sa "dinjeni-
cama" napadaia historijske utemeljnosti i BiH i Boinjaka i njihove usporedne sudbin-
ske vezanosti to - tim gore po dinjenice. Dominik Snaper je pod uticajem, prije svega
srpskih teoretidara o "izmi5ljenim" narodima, u svojoj inade solidno urailenoj knjizi
"Zajednica gradana"(O raodemoj ideji nacije) rekla da je Tito da bi "okepio svoju vlast,
1968. godine je prosto izmislio "muslimansku" etnidku skupinu, Bosne i Hercegovine",
D. Snaper: Zajednicagradana, Izdavadka knjlLarnicaZorana Stojanovida, Sremski Kar-
lovci- Novi Sad, l996.str. 36. O ,,fascinantnom dogatlaju" - priznavanja Muslirnana u
bivSoj Jugoslaviji vidjeti i Emcst Gellner: Nacije i nacionalizam, Politidka kultura, Za-
greb, 1998., str.9l-92
159

Bosna, islam - BoSnjaci
teroristidkim napadima izvr5enim u SAD-u, ka diskursima posmatranja
Bosne i njene proporcionalno najbrojnije nacije Boinjaka kao (bitnog) di-
j ela naj avlj eno g "sukoba civilizacij a".
U turbulentnim kretanjima kraja XX i podetka XXI stoljeda dva su
pojma u5la u svijest uspavanog Zapada i najavila dinjenicu da su
"nemogu6e stvari" moguie. Nakon historijskih izjava svjetskih vocla
nakon Drugog svjetskog rata, koje su se svele ,,Nikada viSe", ipak se ,,u
sred' Evrope" dogodio i rat i koncentracioni logori i genocid. Sve je to
bilo povezano za geografski prostor Bosne i Hercegovina. llobja5nja-
vanju i ,,racionaliziranju" zlodina Bosna i Hercegovina se posebno nakon
teroristidkih napada podela vezivati i za druStveni fenomen tzv. islamskog
fundamentalizma (terorizma). Ostaje za neku drugu analizu za5to se, ako
se vci Bosna i Hercegovina treba naii u fokusu, kao jedna od'herije5enih
stavki", nisu u prvi plan istakla druga poredenja sa ovom zemljom. Rec-
imo, olahko se prelazi preko mogu6nosti da se Bosna i Herccgovina npr.
dovede u vezu sa holokaustom, sa genocidom, sa neokolonijalizmom, sa
idejom Evrope kao ekskluzivnog kr5ianskog kluba, sa jakom tendenci-
jom objedinjavanja krS6anstva, sa usta3kim nacistidkim pokretom, sa det-
o'naci-
nidkim nacistidkim pokretom... Namjemo nagla5avamo prefiks
stidki" zbog toga Sto jo5 nije izvriena revizija u svijetu zvanidne i vlada-
jude historiografije i postulata dru3tvene znanosti koje su ove ,,domaie"
kolaboracionistidke pokrete svrstale u istu ravan sa njemadkim, italijan-
skirn i svakim drugim nacizmom.
6.5. Jedva doiekano poreilenje sa ooislamskim
fundamentalizmom"
Ukazivanje na "terorizam u BiH" priprema je terena kako bi se na5lo
opravdanje za obradun sa golorukim "teroristima" i u ptoSlosti, a i sada5n-
josti. Pri tome se traLe iu modemom (globalizirajuiem) vremenu tragovi
i "tumadenja", kao Sto je sukob civilizacrja, odnosno noviji poku5aji ani-
maliziranje i sataniziranje, uopiavanja koje kao direktnu posljedicu ima in-
auguriranje novih termina ljudi ,,izvan zakona"13'l
r3TPogledati zanimlji'"u raspraw o progla5avanju talibanskih boraca za borce iz-tanzakona
Slavoj Zizek: Jesrno li u ratr.r? :"Kada je Donald Rumsfeld nazvao zarobljene talibanske
borce "nezakonitim borcima" (kao suprotnost regularnim ratnim zarobljenicima), nije
rnislio samo na njiholu krirninalnu teroristidku aktiwost koja ih stavlja izvan zakona:
kada ameridkj drZavljanin podini zlodin, dak i tako ozbiljan kao Stoje ubojstvo, on ostaje
"zakonit" kriminalac. Razlika izmeclu kriminalaca i ne-kriminalaca nema nikakve veze
160
8osna, islam - BoSniaci
Tomc svakako treba pridodati i svc de56c lociranje tzv' "bijcle Al
Qaide" koja se smje5ta upravo na prostoru BiH. Otuda i sve deSii tekstovi
na temu da se rat i agresija na BiH kvalificiraju kao "vjerski rat", odnosno
da je sa srpske strane to bilo preduprijedeno djelovanje'Jer su ekstremisti
vodili DZihad",l38 u poredenja se prave na najgmblji nadin.
I <iok smo u vrijeme socijalistidke Jugoslavije bili suodeni sa zatoml-
jenim detnistvom, koje se nikada do kraja niie raskrinkalo kao nacistidka
ideologija, dotle smo danas u BiH suodeni i sa detnidkim i ustaSkim pokre-
tom kao par exelence borbom za"nacionalno oslobodcnjc" Srba i Hrvata.
Time se relativiziraju zlodini u BiH podinjeni u vrijetne agresije, a i ako
su podinjeni - bilo jc to prcma potencijalnim ili stvarnin homo sacerhna -
Pripreme za konadno razbijanje drLave. koja je u Daytonu konstntirana
kao drZava u mirovanju tli drlava koja TO nijc,l3e poretl javnog diskursa
kao poseban problem ima razdvojenost obrirzovnih sistema. Mlade gen-
eracije u RS su odgojene da pod pojmorn Bil{ podrazumijcvaju ne drZar"u
s onom izmedn "zakonitoga" gradanina i onih ljudi koje u Francuskcrj nazivaju "bezpa-
pira". MoZda torre vise odgovara kategorija homo sacera, koju je u npotrebu ponovno
uveo GiorgioAgamben u djelu Homo sacer: Sovereign Porvel and Bare Life 1998. U rirn-
skorn pravu ona oznadava nekoga tko je mogao biti nekaZnjeno ubiien i cija snir1, iz istog
razToga,nema vrijedrrost i-rtr,'e. Danas, kao pojam koji znadi iznirnku, moZc biti prirnile-
njen nc samo na teroristc ucgo i na onc koji sc nalazc na kraju lanca humanitarne pomoii
(stanovnici Rr.rande. Bosne, Atganistana), na one bez papira u Francr.rskoj te na statiovnike
favela u Brazilu ili afi'oameridkih geta u SAD-u." (Tekst je pn-i pgt objavlen tt L,ondotr
Review crf Books. 23.naja2002.:aprijevod na hryatski jeziku"Zarez" br. 83, Zagreb
2002.) Na slidan nadin piie i Ronaltl Dworkin n tekstu "Stvama pretnja ameriikint vred-
nostima" (Rcpublika br. 292- 293, Beograd 2002.) koj i istiie da su napadi od I 1. scp*
tembra udarili u srce Amerike. Istovremeno, hitne rnjere za borbu protiv teroriztna,
nrcdutiur, mogle bi podriti stobode koje su najviie cijenc u dr2avi. Ovaj profesor prava
i filozofi jc na Ncw York University postavlja pitanjc: "l)a li sr.no zaista suodcni sa tako
ekstremuom opasno(6u od terorizma da nroramo da postupamo nepravedno'1" Tekst ot'r-
javljen u'I'he Ciuardian, 09. 03. ?002. http:i/www. yurope.comlzinesilepttblika /ar-
l.ival2001l292-2931292-293*19.html. O reperkusijar]la dogaclaja nakon 11.09.2002.
pogleclati u: Senka Rima nacl Vasingtonom (izbor rekstova ivanovic zivttta), Filip Vi-
Snjii, Beograd,2002. O uticajr.r na islam: Akbar S. Ahned: Islam pod opsadom, Libris,
Sarajevo 2004.
r:cDarko Trifunovii: Rat u BiI{ i teroristiiki napad na svetski trgovinski ccntar". Srpska po-
litidka misao broj I -4, Bcoggad 2004. str. 229- 242 kao i knjigu Darka Tanaskoviia: Islam
i mi, Partenon, Beograd, 200(r. posebno dio ,,Zelena transferzala": iz nrita u stvamost,
(saopstenje pripremljeno za Konferenciju Rat protiv lerolizma. Balkanska veza CtfeCO
16. april 2005.) str. 275- 316.; Mirotjub Jefti6: DZihad u savremenim medunarodninr od-
nosima, Tenre (3I), broj 4, Ni5, 2007. (757- 788)'
l3eTakyd drzavu Nerzuk Curak naziva Dejtonijom koja ie, takva kakva jeste, sa instaliranim
modelorn etnonacionalizma, ,,naprosto nastaviti mirovanje u laZnom ketanju". Pogledati
Nerzuk Curak: Obnova bosanskih utopija, Synopsis, Sarajevo ' Zagreb,2006., stt'. 67
161
Bosna, islam - Bo5njaci
u kojoj i sami Zive, nego u najboljem sludaiu SAMO Federaciju BiH. Sam
nezgrapni Daytonski naziv oba entiteta otvorio je moguinost da se takvo
razmi5ljanje utemeljuje i elaborira, jer sloZenost BiH kao drlave se nalazi
u sloZenoj vezi jedne Republike (Srpske) i jedne Federacije (BiH). Nar-
avno da ova veza nije nemoguia i ne moZe se samo Daytonu pripisivati
opstrukcija, jer se selektivno tumadi i zagovara njegovo "dosljedno" provo-
denje. Za pitanje dugorodne strategije koja 6e "sama" (kao nacionalizira-
juia) raditi na podjeli BiH mnogo je vaZnije ono Sto nije bilo u prvom planu
Daytona.
S obzirom da je kod dvije "strane" pregovarada u Daytonu bila
izraiena jasna i.elja za formiranjem (teritorijalno Sto vede) nacionalne
drtave, vjerovatno su ove dvije strane (velikohrvatska predvodena dr F.
Tudmanom i velikosrpska predvodena S.Milo5eviiem) u pregovorirna i5le
ka maksimalistidkim zahtjevirna oko onoga Sto teorijski i praktidno daje
simboliku i tvori naciju, a u skladu sa dogovorima o podjeli BiH koji su
se odvijali u kontinuitetu agresije i na BiH i Hrvatsku.l40 Znali su i stav
medunarodne zajednice da se ne6e moii u tada5njoj fazi i(,i na mijcnjanje
granica, ali su onda i5li na alternativne pravce koji su samo bili maskirani
sa mapama razgranidenja. Tako se "obidni svijet" zamlaeivao sa procen-
tima teritorije u prikazanih u jednoj ili tri dimenzije, kvalitetom teritorije
i slidno. To je u pozadinu potisnulo neke (u tom trenutku euforije i5deki-
vanja kraja rata i igrom brojki procenata teritorije) "nevaine stvari": medu
njima je vrlo bitno pitanje administracije i uprave, obrazovanja i odgoja,
pa i pitanja odbrane, unutarry'e sigumosti, da bi se dak i drZavljanstvo us-
tanovilo po principu dvojnog drZavljanstva (Srbi vezani za dvostruko
drZavljanstvo Srbija -BiH, a bosanski Hrvati zadrlavljanstvo R Hrvatska-
BiH). U Evropi u kojoj je princip narodnog suvcreniteta i prava na
samoodrederqe (do otcjepljenja) bitan elemenat, takvo rje5enje je donijelo
dugorodnu etnokulturalnu nepravdu za vedinsko bo5njariko stanovniStvo.
Na to ukazuje i Tarik Haverii, raspravll-ajuii o principu etnokultur-
alne pravdc, u djelu W. Klimicke : "Prednost tog ehronacionalnog shvatanja
narodne suverenosti jest Sto ono popunjava normativnu lakunu (prazn-
inu)..., nudeii pretpolitidke kriterije za izgradn}u politidkih dru5tava:
demos gradana treba da se korijeni u ethnostt srodnika. Takvo shvatanje,
koje umnogome dugujemo Carlu Schmittu, vei je pokazalo svoj potenci-
t+0Milo5 Mini6: Dogovori u Karadordenr o podeli Bosne i Hercegovine, Rabic, Sarajevo,
1998. ; Ivan Lowenovi6 i Predrag Lucii (ur.): Stenogrami o podjeli Bosne i Herce-
govine, I i II, Kultura&Rasvjeta - Civitas, Split - Sarajevo, 2005.
162
Bosna, islam - Boinjaci
jal u Evropi tridesetih godina XX stoljeia: zahtjev za jednom dtLavomza
sve Nijemce, ostvaren Anschluss-om Austrije i zatzimanjem Sudeta, i
poku5aji da se u jednoj drLavi,komadanjem Bosne, okupe svi Srbi ili svi
Hrvati, podivali su na istom regulativnom nadelu. I neprekidna potkazi-
vanja bosanskog politidkog dru5tva kao vjeitadke tvorevine temeljila su se
na istom udenju, koje uspostavlja etnidki homogenu dtLavukao normalan
sludaj: "drlavakoja tu homogenost ne posjeduje ima u sebi ne5to nenor-
malno, i predstavlja opasnost po mir". Carl'Schmitt je ve6 bio najavio i na-
juZasnija sredstva kojima se moZe pribjeii da bi se ostvario taj cilj, poznata
kao etnidko di3ienje: kao za5titne mjere za oduvanje etnidki homogene
drLave njernadki pravnik predvidao je, izmedu ostalog, "tladenje i izgon
heterogenog stanormi3tva" i njegovo prostonno odvajanje."lal Na prim-
jeru biv5e SFRJ, a posebno u stradanju Bosne i Hercegovine i Bo5njaka,
najbolje bi se mogla primijeniti misao Clyde C. Snow-a, svjetski poznatog
ameridkog forenzidkog antropologa koji je radio u sludaju povrede ljud-
skih prava u zlodinirna Sirom svijeta, izmedu ostalog i u Bosni. On istide:
,,Od svih oblika ubojstava nijedan nije monstruozniji od onog koji drlava
podini protiv vlastitih gradana. A od svih Zrtava ubojstava, najbespo-
moinijc i najranjivijc su Zrtve drZavc, jer jc onaj kojem su povjerile vlastite
Livote i sigurnost postao njihov g$isa."142
Nama se dini da je najvedi problem koji predstavlja smetnju zabavl'
jenje problematikom nacionalnih odnosa u BiH nedostatak koncenzusa
oko toga sa koje vladajuie pozicije krenuti u pitanje "konstitutivnosti"'
S?tm izrazkonstitutivnost se tretira kao vrlo valan i moderan iztazkoiibi
trebao da objasni da "tri konstituitvna naroda" (a ne nacije) u BiH imaju
jednako pravo na BiH i da ni manje ni vi5e one sve tri konstituiraju ovu
drlavu. Sama dinjenica da je uzeta rijed konstitutivan od konstitLrcija (lat.
consitutio - uredba ustrojstvo) koji odreduje, sastavni, osnovni, temeljni,
bitni - rnoZe da predstavlja znadajan pokazatelj koji oznadava sastavne
narode u BiH. I sva tri (Bo5njaci, Hrvati i Srbl) su na isti nadin bitni, ravno-
pravni u istoj mjeri i sva tri konstituiraju drZavu Bosnu i Hcrcegoviuu.
r4r Tarik Haverii: Zapadna politidka teorija i etnidki odnosi u istodnoj Ewopi,, Helsinike
sveske, Beograd, 2002. Djelo W Kilmicke pogledati na juZnoslavenskim jezicirna u:
Kilmika Vili (Kymlicka Will): Etnidki odnosi i zapadna politidka teorija, Habitus, br. 0,
Novi Sad, 1999. http://cmk.org.yu/linkovii habitus/0/kymlicka 0.pdf. Odnosno na bo-
sanskom jeziku, Kymlicka Will: Multikulturalno gradanstvo, Dijalog 1-2, Sarajevo
2001. kao i Klimicka Will: Pravda i sigumost u prilagodbi manjinskom nacionalizmu,
Dijalog br. 3, Sarajevo, 2002.
r42Citirano prema:Williarn A. Haviland: Kuituma antropologija, Naklada Slap, Zagreb'
2004., str. 9
163
Bosna, islam - Boinjaci
Sama dinjcnica da se Predsjcdni5tvo BiH. ne moLe izabrati npr. Jevrej,
r"r
ili Albanac, odnosno pripadnik nekoga drugog osim tri konstitutivna nar-
oda, iasno pokazuje dajc nacionalni model u osnovici ustrojstva drlave
BiH. To doprinosi i reafirmaciji desnih nazor\ ukljudujuii i nove oblike
fa5izma (Sto je na odredcn nadin stimulirano kroz modei kojeg je Dayton
ponudio). U svemu tome se izgubio. dobrim dijelom, i jedan od bitnih
demokratskilr principa - princip vciine i manjine. Sa nekim od bitnih
rjeSenja iz Daytona, princip ve6ine i rnanjine, kao jedan od bitnih principa
dcrnokratije, se morao povuii prcd principoln ravnopravnosti i istoznadne
konstitutivnosti nabrojanih naroda. 143
Osnovno je pitanje: Da li postojcie odlukc i njihova (nc)primjena
rnogu donijeti ujedinjenje BiH? Odnosno, mogu li se njirna uspostaviti poki-
dane vezc unlrtar samc BiI{? NuZda zajcdnidkog Livota u Evropi u kojoj
,,nema prornjena granicb" desava se joS uvijek izvan vladajuiih obrazaca sa
kojima barata savrcmcna Evropa. Borba za drlatuBiH nc smijc biti borba
za bilo kakvu drZar,u. To mora biti drZava istinskog pomirenja. "DrZava
JEST ponrircnjc", kaZe R. Modnik, "barcm ona drZava koia proizllazi iz
ljudskih prava, iz slobode ijeclnakosti drZavljanki i drZavljana."raa
U Evropi su sc u posljednioj dcceniji XX stoljcia dogodila i ujedin-
jenja nacija i okondala joS jedna fazr_r proglaienja nacionalnih drZava
(baltidkc drZave iz sastava bir'Seg SSSR-a, te drZave iz sastava fSStt-a i
SFRJ (ie5ka i Slovadka, odnosno Slovenija i Hrvatska). I rlok je joi uvi-
jck u prvom planu tzv. fiugo)istodni, odnosno socijalistidki sindronr u
rjeiavanju nacionalnog pitanja, nekako se u sjeni dogodilo i ujedinjenje
njcrnadkc nacijc u jcdnu drZavu. Mada jc to za sudbinu Evropc i svijcta
mnogo vaZnije pitanje, ono je izvrSeno bez velike pontpe. Kao da je usud
(?!) htio da se to obavi u sjcni pucanja i to istinskog i sa ogromnim Zrtvama
na drugirn rnjestima "evropskog Orijenta", kako se desto Balkan naziva.
Rcklo bi se - ncmajuovi dogadaji nikakvc zajcdnidkc vcze, izuzev Sto
su se doga<lali u istom vremenskont periodu. Odnosno, samo potvrcluju
tcoriju da sc na jednom "kultumijcm" miestu istc stvari mogu kulturnijc
rjeSavati, dok je "sirovi i prirnitivni Balkan" opet potvrdio svoje (ne)pri-
padanje cvropskoj pros.jcdnoj kulturi. Ako su na rubovima Evropc moguic
disharmonidne ekscesne pojave, onda se nacionaliziranje i ujedinjenje Nje-
t"ttSire pogledati neobidnu analizu u Tibor Varadi: O Sansama za eftrokulturamu pravdu
u Clentralnoj i Istot)noj Evropi - sa osvrtom na Dejtonski sporazum, l-labitus br. 0,
Nor i Sad. 1999.
laaRastko Modnik: Koliko l'aSiznra'? Arkzin d.o.o, Zageb, 1998/1999.
164
Bosna, istam - BoSniaci
madke dogodilo "usred Evrope", i najdc5ie sc prikazujc kao nacionalizirani
prijelaz njemstva prema evropstvu, odnosno sa jakom tendencijom
izralenoj u dotadaSnjoj Zapadnoj Njeiladkoj da se ide u stvaranje evropskih
institucija. Njemadka je specifidna i po tome Sto je XX stoljeie donijelo u
dnrgoj polovini usitnjavanje drLava, a kod Njemadke je doslo do okrupnja-
vanja. Da lije cijenu tog okmpnjavanja platio inlzetno skupo onaj dmgi
dio iste Evropc gdje se dcsilo usitnjavanje? U eksplozivnoj sjeni Balkana (a
ponajviSe BiH) dogodile su se mnoge stvari: od ujedinjenja Njemadke,
preko institucionalnog jadanja EU, osiguravanja nove uloge NATO saveza
nakon prestanka Hladnog rata... Sanro da se nabrojano dogodilo to bi najma-
nje traZilo poseban status za Bosnu i Herccgovinu. NaZalost, Bosna i Herce-
govina, jedina potpuno uniStena i devastirana drZava u Ewopi nakon Drugog
svjetskog rata je na kraju reda potcncijalnih kandidata za prijem u EU!
7. BORBA ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Diskurzivni elernenti i podetna stajaliSta u posmatranju BiH
drZavnosti karakteriziraju vi5estruki, ali suprotstavljeni, diskontinuitcti,
ili bolje redeno njihovo razlidito opisivanje i tumadenje. To nije samo
stanje historiografije, ncgo i namctnutc svijcsti koja poprima mitologijska
gledanja. Tako se iz diskursa Boinjaka borba za savremenu i samostalnu
drZavu posmatra kao kontinuitet koji nijc dak prekinut ni sa dolaskom Os-
rnanlija i pada srednjovjekovne bosanske drZave pod njih. Kopda sa tom
i takvom idejom vlastitc drLavc je nalaicna i u razliditim ideolo5kim
obrascima koji su, naizgled, i nespojivi: srednjovjekovna drLava jednog
naroda koji jc imao vi5e vjera, Osrnanlijsko doba sa jednim nazivom
naroda i sa vi5e vjera, Austro Ugarska i nacionaliziranje po evropskom
uzoru, Stara Jugoslavija i panslavenizam (pod firmom velikosrbizma), sa
izr alenim pri mitivno nacionalizirajudirn podj el ama, nova Jugosl avij a i
iuZnoslavenski nacionalizam romantidarskog tipa i najnovije borbe za kon-
cept drZave u raspadanju (SFRJ - u kojoj je u borbi za ime koncepta
sruScrra drlava sama).
Ipak ima jedna osnovna karakteristika koja vezuje sve ove periode,
avezana je za Bosnu i njcn vcdinski narod Boinjake. Ona se odnosi na din-
jenicu da su Bo5njaci uvijek traZili saveznika iskljudivo na jednoj osnovi
165
Bosna, islam - BoSnjaci
(bez ikakvih ideolo5kih jednakih stavova): a to je da su jedini kriteriji
savezni5tva bili u pomaganju Bo5njacirna (a oni su se ziali i Muslimani i
muslimani i Bo5njani) odrZavanja u Zivotu Bosne (i Hercegovine). Zato se
kroz historiju pojavljuju naizgled razliditi saveznici Bo5njaka, protiv kojih
se BoSnjaci kasnije znajui okrenuti itraLiti drugog saveznika, ako oci-
jene daje dojudera5nji saveznik i sAm otpodeo sa uni5tavanjem Bosne, pa
dak i kada je u politidkim proklamacijama doveo u pitanje BiH.
Nekoliko znadajnih karakteristika je vezano zarealizaciju ovog stava
i nije vezano zanekrpragmatidnu vladajudu ideologije. Zar nisu Bo5njaci
(starinci BiH) prihvatili Osmanlije i nisu im se suprotstavljali u kontinitetu
zato 3to oni niti imenom, niti drugim svojim stavom nisu dovodili u pitanje
Bosnu i njenu posebnost. Naime, za sve vrijeme trajanja osmanlijske vlasti
bila je prisutna bosanska osobitost u administrativnom smislu, Sto se ne
moZe reii za druge "dr2ave" oko Bosne. Pred kraj svog boravka u Bosni
Osmanlije su podele da se suodavaju sa drugim idejama, ali djelomidno i
u shvatanju te bosanske (bo5njadke) osobenosti, pa se i5lo na aranZmane
da neka dmga velesila garuntira tu osobenost.
Nerninovnost odlaska Osmanlija sa ovog dijela Balkana mogla je biti
povezana i sa eventualnim zadovoljenjem susjeda Bosne, posebno sa Is-
toka, 3to bi ukinulo i samu ideju Bosne. Naime, primjeri nestanka bo5n-
jadkog elementa i njegove osobenosti u Srbiji nakon proglaienja njene
autonomije mogli su da pokaZu 5ta bi se desilo sa Bo5njacima i Bosnom.
lzbor za Austro-Ugarsku, ma koliko bio bolan, bio je bolja varijanta. U
prvi mah otpor Austro-Ugarskoj vojsci se moZe tumaditi sa raznih as-
pekata, ali kada su BoSnjaci shvatili da ovo veliko carstvo garantira op-
stanak BiH, nema nikakve sumnje da je ono u Bo5njacima na5lo i lojalne
gradane i odane saveznike koji su se pozitivno identificirali sa ovim
carstvom. Prihvaiena j e i drZ,ava SHS, odnosno kraljevina Jugoslavije sve
dotle dok sporazumom Cvetkovii-Madek nije dovela u pitanje opstanak
BiH i njene posebnosti. Titov i stav KPJ/SKJ spram posebnosti BiH su u
Bo5njacima na5li najlojalniju struktun-r i zbog toga 5to su u praksi povi-
jesno obnovili BiH posebnost. Pa i u toj dinjenici treba traZiti zna(,ajno
pozitivno mjesto Josipa Broza Tita u galeriji povijesnih lidnosti koji su
obiljeZavali pojedine epohe vezane zaBiH i Boinjake.
Projekat Velike Srbije s kraja XX stolje6a nije uvaZio olu posebnost
i zato je, izmedu ostalog, izazvao tako ogorden otpor kod Boinjaka.
Savezni5tvo sa Hrvatima je bilo na osnovama i odbrane od zajednidkog
agresora (kojije ved napao Hrvatsku), ali i zbog toga Stoje rukovodstvo
166
8osna, islam - Boinjaci
Hrvatske javno priznavalo BiH posebnost i Sto je veii dio bosanskih
Hrvata glasao na referendumr za nezavisnost BiH. Onog momenta kada
je postalo zomo da je zvanidna politika Hrvatske ipak usmjerena ka pod-
jeli BiH i kada se to podelo pokazivati na terenu, za BoSnjake vi5e nije
bilo razlike medu agresorima, nego su u najteZim okolnostima i jednim i
drugim pruZali odajnidki otpor. Kada je obnovljeno priznanje BiH, bez
obzira 3to je to uradeno pod pritiskom, pri5lo se formiranju i Federacije i
obnovi savezni5tva u borbi. U prilog sve teze govori i ogordeni otpor
prema nekim i bo5njadkim politidkim opcijama koje su zagovarale podjelu
BiH (autonomija u Krajini i djelovanje Fikreta Abdica).
Su5tina poslijeratne aktivnostj neprijatelja Bosne i Hercegovine jeste
napad na ovu jedinu, u kontinuitetu, prisutnu vrijednost identifikacije
Boinjaka sa Bosnorn i Hercegovinom i uspostavljanja savezni3tva na
njenom opstanku, napada koji su sinhronizirani i nisu samo rezultat nekog
odredenog trenutka u "sukobu civlizacija" ili "globalizacije." Ti poku5aji
su razliditog intenziteta i desto mijenjaju forme, a ogledaju se u namjerama
da se Bo5njaci odvoje od bilo kojeg relevantnog saveznika. A saveznici su
Bo5njacima potrebni na snaZnoj vjetrometini na kojoj se nalaze i gdje se
stalno javljaju pokulaji formiranja etnohomogeniziranih drLava.l zato su
sva promi5ljanja koja, u politikantskoj brzopletosti, odbacuju savezni5tvo
i BiH poku5avaju da je izoliraju ili je jednostrano usmjeravaju samo prema
jednom susjedu ili na Istoku lli Zapadu, osudena na propast.
"Savezni5tvo," u ovom smislu, podrazumijeva podrlku ideji cjelovite
BiH, odnosno opstank-u BiH kao posebnosti, Sto Bo5njacirna (ali i znaEa-
jnom dijelu bosanskih Srba i Hrvata) daje sigurnost i ostvaruje toliko
potrebni balans. Oni koji Zele uni5titi BiH znaju da za d.uie vrijeme nede
mo6i, nakon agresije s kraja XX stoljeia, iii sa oruZanim pokuiajima de-
finitivnog komadanja BrH za radun okolnih drZava, te se prilazi realizaciji
istog cilja samo sa drugim sredstvima. Jedno od tih sredstava jeste
stvaranje "driave u drLavi" sa eiementima fiedno)nacionalnog obrasca i
jakom naslonjenosti na okolne drLave, a posebno u oblasti odgoja, obra-
zovanja, kulture (i sporta) uopie, kao i privrede i sigurnosti.
U primjeni su razni nadini da se svima, a Bo5njacirna posebno,
"ogadi" i sama ideja BiH i zafi svrhu se koriste razni "sludajevi" kako iz
dnevno-politidke prakse, tako i oni koji se s vremena na vrijeme planski ot-
varaju, Bilo bi preop5imo nabrajati Sta znadi svrstavanje Bo5njaka u gru-
paciju "islamskih terorista", Sta znadi "prodaja" oru?ja ovom ili onom...
Udaljavanje od moguie potpore bosanskohercegovadkoj ideji islamskih ze-
167
Bosna, islam - BoSnjaci
malja, SAD-a, evropskih zemalja,jeste direktan atak na Bo5njake, podsti-
canje njihovog raslojavanja, sumnjidenja, samopreispitivanja, jadanje mal-
odu5nosti i kod onih koji su preostali, bezizlaznost koja se iesto razrjesava
definitivnim odlaskom iz BiH itd. S druge strane, u drugom entitetu se "sr-
bovanje" i "antibosanstvo" (a time i "antiboinjaitvo") propagira kao vrlina.
Poku5aj da se razbije ono Sto je odrZalo Bosnu i Hercegovinu i njenu specifi-
dnu multikultumlnost, koja proistide iz islama i islamske civilizacijske okre-
nutosti ka mno5tr,u kao Doktrzu Stvaranja, je rrlo ozbiljan poku5aj balkanske
,,cvropeizacije" Bosne i Hercegovine s kojim ozbiljno valja radunati.l4s
Islamska komponenta u profiliranju nacionalnog bida Bo5njaka jed-
nostavno ne dd da Bo5njaci prijedu "prag" (iskljudivog) homogenizira-
ju6eg nacionalizna. Ova konstatacija proistide iz dinjenice da se
"nacionalizam moZe potvrditi onda kada se "naturalizirao', kad se shvati
kao vjera, kao civilna religija modeme koja se vezuje za oduvijek ili bar
vei dugo prisutnu objektivnu stvarnost".l46 Islamska univerzalnost je pre-
vaga Llvrijednosnom karakteru koja, makar to sa pragmatidnog stanovi5ta
izgledalo 'oproma5eno", ipak spa5ava Bolnjake od pogubnih posljedica
eventualnog razbuktavanja vlastitog nacionalizma, mada to potvrduje u
stvarnosti i dokazanu dinjenicu da su Bo5njaci desto Zrtve okolnih na-
cionalizama upravo zato Sto ne razumiju su5tinu takve vrste agresivnog
ctno-homo_eenizirajuicg nacionalizma. Taj etnonacionalizam j e, zaista,
jedna vrsta svjetovne religije diji poklonici moraju odbaciti univerzalizatn
svoje vlastite vjere, ili kao Sto se desto dogada poistovjciuje se njihova
vjera sa nacijom i izvodi "boZansko (nebesko) porijeklo" vlastite nacije.
Bez obzira na to da je nerazumijevanje i naivnost plaiana ogromnim Zrt-
vama, ipak, upravo taj univerzalni stav Boinjaka, makar bio "po rniruhu"
neevropski, ponajviSe odrlavau Zivotu ideju Bosne i Hercegovine i Boin-
jaka samih, kao specifidnosti ljudske zajednice, dobivajudi saveznike u
najjadim drlavama svog vremena unatod i uprkos svenlll.
t'ts"$1o 5stiie islanra, treba pogledati historiju. Tu je veonra zanimljiva biv5a Jugoslavija.
Zaito su u Sarajevu i Bosni sukobi bili tako nasilni? Zato Sto je tamo bilo najvi5e etni-
dkog meianja. Zaito? Zato 5to sn Bosnom dorninirali Muslimani i, historijski posrna-
trano, oni su definitivno bili najtolerantniji. Mi, Slovenci i Hn'ati, katolidki narodi,
proterali smo ih jo5 pre nekoliko vekova. To pokazuje da u islamu kao takvom nema
nidcg netolerantnog. Pitanje je, dakle, zaito sc sada pojavljuje taj teroristidki aspekt
islarna. Napetost izncdu tolerancijc i firndamentalistidkog nasilja postoji unutar civili-
zacije, a ne izmedn vi3e civilizacija." Slavoj Z;Ze*.: fiuli koji ose6aju da nisu stvarni,
Bulevar, Novi Sad, 17. maj 2002.. http://u'ww. bulevar.co.yu/ 083izizek083.htm (po-
sjeta stranici 21 .03. 2003 .)
L45Cit. dio iz Bilefeld Urlih (Bilefeld Urlich): Stranci: prijatelji ili neprijatelji, XX vek,
Beograd, 1998., str. 61.
168
Bosna. islam - BoSnjaci
Aii, to ne smije sprijediti tso5njake, i sve Bosancc i Hercegovce, da
tragaju i analiziraju, mada neri.jetko i sami upadaju u zamke dajuii mater-
!jala snagama destrukcijc vlastitirn nepromi5ljenim potczima i nedostatkom
strategi-jskog pristupa. To se nerijetko de$ava sa kori5tenjem "pelcera" iz
poznatog arsenala nacionalizma s kojirn je povezan initilai, i iznii5ljanje,
ali i korupci.ja i povodenje, pa i prelvaranje nacije u svojevrsnu religiju.
Mjera koja se treba pronaci izmedu dvi-ie, naizgled, suprotne krajnostijeste
stalna mjera izrne<Iu shvatanja dovjedanstva ("ljudi") kao univerzalne i
jedinstvene kategorije i organizacije "plernena" koji i kada govore slidnim
jezicima izgleda kao da se o'ne razumiju". Takva planetarna dilema je u
Bosni i Hercegovini na djelu vei stoljeiima, te i nije slr,rdajno Sto se sve
aktualne (ne samo teorijske) dileme odraLavaju i na owr malu zemlju i
stavljaju u pravi plan i njen najbrojniji narod - Bo5njake.
Osjeiai pripadnosti (naciji) i udestvovanja (u naciji).jc jedan od naj-
vaZnijihnacionalnihosjer3aja. Skohivojskanisubilijedininadinctniziranja
konkretno Srba, Hrvata, pa i Bo5njaka u Bosni i Hercegovini. Dvije
(para)drZave , a i treta teritorija zvanidne drtave (bolje redeno dio teritorije
koja je bila pod kontrolom AR BiH), njegovale su, svaka za sebe, posebne
osjecaje driavotvomosti i patriotizam. U dugorodnom smislu rukovodstva
tih, u suitini razliditih konceptualnih pristupa, su pristupila proizvorlenju
identifikacijskih oznaka iskljudivo povezanih sa nacionalnim etnicitetom i
njegovirn razvijanjem. Zatakvo ne5to bilo je potrebno osigurati vrlo vaZan
faktor: prevazi(i postojetu izmijeianost stanovniitva kao jednu od mileni-
jskih karakteristika Bosne i Hercegovini. Podsticaj tome je dat kroz poten-
cijalntr moguinost ostvarivanj a velikodrZavnih proj ekata tz obav eznu
podr5ku,,sa strane". Bez takve podrSke nije se moglo ni prishrpiti projektu
etniciziranja tcritorije kao potencijalnog preduvjeta za disto tcorijski pristup
j adanj a (rnono)etniziranj a i ubrzanog proizv odenj a fi edno)nacionalnog kon-
cepta. Ta logistidka i ideolo5ka podrlka sa strane davala je i sigumost za
rje5avanje osnovnog problema, a to je etnidka izmijeianost teritorije. Tome
su u prilog i51e i druStveno-politidke i povij0sne okolnosti vezane za dis-
oluciju biv5e zajednidke drZave. Naravno, u posmatranju okolnosti nasta-
janja ovog procesa, sve vi5e postaje jasno da je i ruSenje zajednidke drZave
moglo da bude samo spoj velikodrZavnih projekata diji je jedan od
glar.nih ciljeva bila medusobno dogovorena podjela Bosne i Hercegovine.
Samo na taj nadin je bilo moguie da dode do masovne destrukcije koja, bez
logistidke i ljudske pomoii od znadajnijih i jadih zemalja,nije bila rnoguda.
Naime, prije same agresije na BiH sc dogodilo potplulo razoruLavanje i pos-
tojeie teritorija)le odbranc BiH od strane INA, tako da nije bilo realno da
169
Bosna, islam - BoSnjaci
se ostvari (ravnopravni) "gradanski rat" posebno ne sa upotrebama naju-
bitadnijih oruZja i oruda. To oduzima argrurlente onima koji nagla5avaju da
se u BiH vodio gradanski rat. On jednostavno nije mogao biti "voden" jer
je samo jedna strana bila naoruZana adekvatnim naoruZanjem preuzetim od
strane JNA. Neravnopravnost aktera, kada je o naoruZanju rijed, je bila nem-
jerljiva. Agresija sa nosiocima iznutra i obilatom logistidkom, ljudskom,
materij alno - tehnidkom i administrativnom pomoii izv ana, je trebala da za
kratko vrijeme osigura distu teritoriju oko koje se, u sttStini, i vodio cijeli
agresivni rat. To je vr5eno ruznim kombinacijama primjene sile i zastraii-
vanja,tz ogromni faktor iznenadenja, jer se desilo ,,nemogude" - agresiju
su izvele vojne snage koje su zajednidki finansirane i kao takve bile profe-
sionalno zadti.ene da (kao vojska i policija iruzne specijalne sluZbe i min-
istarstva vlade) duvaju (i) gradane BiH, a ne da se slave u sluZbu izvr5enja
agresije na BiH. Uz svc to bilo je svjeZe sje6anje na udc56e u zajednidkom
Zivotu diji je moto bila parola bratstva i jedinstva. Ta parola se uvijek sma-
trala znadajnijim moralnim nadelom od obidne tolerancije, te je bilo realno
za pretpostaviti da je kao takva prihvaiena od svih izmijeianih etnidkih
skupina. Ova dva elementa. te ved redena realna isklena lojalnost Boinjaka
ideji federacije juZnoslavenskih naroda, kojaje garantirala i njiholu opsto-
jnost i priznavala samobitnost i ravnopravnost Bosne i Hercegovine, su bile
velike kodnice u samoj adekvatnijoj pripremi za agresiju. A agresija je tre-
bala da poludi vrlo brzo distu teritoriju.
Medwwrodni sud pravde u l{agu je zloiin izvrien nad Boiniacinta Srebrenice
jula 1995. godine, presudom iz 2007. godine, proglasio genocidoxt
170
Bosna, islam - BoSnjaci
Dakle, etnidki dista teritorija podrazumijevala je u svom ostvarenjtt
i vlast kojaje nosila oznaku etnidki diste ili nacionalne vlade. Postojanje
takve vlade omogudavalo je ostvarivanje uvjeta da se proizvodi ditav sis-
tem etniziranih oznaka u dugorodnom smislu.Te oznake su povezane sa
iskljudivom nacionalnom etiketom. Pored ved rcdenih sistemskih zah-
vata u oblasti obrazovanja i odgoja, odnosno u (nacionalnu) Skolu kao
nezamj enj ivu nacionalnu vodilju, obaveznog j ednonacionalnog regruti-
ranja i specijalnih vojnih ceremonija (dok jb trajala vojna obaveza, koja je
u BiH zamrznuta od 2004. godine), trebalo je i posjedovanje
oovlastitc
na-
cionalne policije". Sve je to podrazumijevalo ditav set drugih aktivnosti
koje se mogu podvesti pod izgradnju etniciziranih oznaka koje trebaju u
svijesti ljudi da razvijaju osjeiaj pripadni5tva i udestvovanja (pogledati
shemu identitetskih oznaka u BiH na sljedeioj strani).
Drugi vaZni nadini koji su se pojavili u dosada5njem iskustvu us-
tanovljavanj a etnidkih oznakau formiranju jednonacionalne "distote" j este
"distota", odnosno modifikacija jezika kojim se sluZe pripadnici jedne
nacije. Na konkretnom primjcru Bosne i Hercegovine to se odnosilo na
nekada jedinstvenu standardiziranu varijantu S-H-H-S jezika. Ta varijanta
je namjemo od strane velikodrZavnih projekata sm5ena na samom podetku
agresije i svako se vratio 'osvojoj" varijanti juZnoslavenskog jezika kao
posebnom jeziku. Na principu autentidnog jezika se gradila i distota nacije.
Kod B o Snj ak a j e, moLda, iznuden p otez na reafi rmacij i bosanskog j ezika,
koji jedini nije bio piznat medu juZnoslavenskim narjedjima jezika s
kojim se mogu sporazumijevati svi narodi (Srbi, Hrvati, Bo5njaci,
Crnogorci - barem kada je o osnovnim rijed). U BiH je prije agresije bila
tolerantna atmosfera, kada je o jezidkoj politici rijed, sa ravnopravnom
upotrcbom iirilidnog i latinidnog pisma. Striktno i selektivno se pri5lo
primjeni novouspostavljenog "distog" hrvatskog jezika (bosanski Hrvati)
koji je dobio i nove stanCarde kao dio "betoniranja" hrvatske nacije u
samoj Hrva{skoj.
171
 Basna, islam - BoSnjaci

Taj standard se forsirao kao princip "ral,nopravnosti" u sarnoj BiH i

t3 na njemu se i dalje dvrsto insistira kao skoro najvaZnijern dijelu hrvatske
rt
!: 3 osobcnosti u BiH, s obzirom da se u proporcionalnom smislu rcalno stnall-
5 O

u0
t juje broj bosanskih Hn'ata u BiH. To smanjivanje u apsolutnom i rela-
t,r< N tivnom smislu sc dogodilo i zbog pogubne poiitike koju jc forsirao
€.
lt
xn s velikodrZavni projekat. lstovremeno, insistiralo se na upotrebi latinidnog
o)
ht pisma i propagandnom omrazivanju iirilice kojoj jc namctana simbolidka
3 "agresorska uloga". l,lasuprot tome, kod bosanskih Srba je pokrenut pro-
9^
d-s ces forisiranja "distog" srpskogjczika. Jedna od osnovnih karaktcristikajc
tqlf$ 5g
:o
*i

3c. bila kroz pokuiaj i nasilna upotreba ekavice, ali jo5 viSe upotretra iirilice
3+SA'* -O kao tipidne simbolidke "autentidnosti srpstva". U poictnoj fazi fonniranja
<r
9Fi! $'
ms 5 qi a' E' or
nacionalnih populistidkih parlija, obnavljanja nacionalnih sjeianja, svi ovi
IQ.3 g S ;q)
ddQ5*
s'o(h eicmcnti, ukljudujudi i nacionalnu knjiZevnost, nacionalne junakc, ali i na-
oAQ 5N
F;OT
?:T F
an
iim
r-n@
:-9i *ti
oo, w cionalnu historiju, te vrlo bitne nacionalne rnitove, mogli su se prepozna-
d S.e u g
S S h oo'
i dx id-
eor vati clcmcnti nacionalnog romantizma. Medutim, svc sc to de5avalo na
o istoj teritoriji koja, sa forsiranjem etnonacionalizrna, prije ili poslije, biva
*) ! ga 9-

5$: il€ q
^
ax
ssll "
06x<
? ^;--l
3 l3l I
I

I B
Yo.V ;';i poligon podjela sa jasnim zahtjcvima iz ccntara srpstva i hrvatstva (koji su
:ti3R + e ll _r_
I al
*i- f;ltl
Ii bE izvan BiH) da se pride podjelama po pretpostavljenim "historijskim, kul-
t *6 B;
+-or
Xo\--] 6
tltl -Y -,2
c-LI
2
flrrnim, pa i civilizaciiskim granicama".
a.^'" a f
:^o < o s I
rl il:' *6J" Upravo radi jakih ctnonacionalistidkih snaga i poriva. te nc-
{ tJt
aoo dovrSenosti "posla" oko vclikodrZavnih projckata, jasno jc da bi svaki
$di$[ !,
q
$
?.
:33il*.6
>?o la(o
xi.^F6c *.&
,3 ;
E
t-ll
I lol
r
A)
s
E
ZJ:c-
rilS
=MTD
P
pokulaj standardizacije zajednidkog jezidkog jezgra u BiH bio dodekan
na noZ kao "unitarizacija". Za svaki sludaj. i proglaiavanje i irnenovanje
x* ;oll 3' bosanskog jezika (koji je konstanta i odlika bosanske drZavno*qti kroz ci-
6tt gcI

ffi
*Eail* Xrs3 jelu njenu hisbriju) se uporno napada, a Boinjacirna se, eventualno, sa ne
*io-jF :ot malo doze posprdnosti i nipodaStavanja "daje" da jezik kojinr govore na-
iE! HE q9r3 qE 3 @o;
;=.n zovu "bolnjaikim"!
reffi
-L
sox,ii.
'b A s< '
i ee $'; cL_ afr:fr s-
II
si;3€' 3 6dn' 5(D .| l)ruga znadajna oblast koja je iz teorije prirnijenjena u BiH praksi
€T,E $E
iE 3:,
=sa";
s'r.6'R. so a'*
N':.
tpo
oo
Y(ct
jeste proizvodcnje novih prijestolnica i odvraianje od ustanovljivanja
6 : s =X 5 *.a iti fi'< o €o Sarajeva kao prijcstolnice nredunarodncr: priznate drZave. Tako je od
FIr dH
5{€€ E AR 6', S. jednog gradi6a (Pala) poku5ano da se uspostavi prijcstolnica RS. odnosno
ipbt'i * -E* 3f Po
A1
onr
e.3aEE' E'd N E'o
3v
od Mostara je poku5ano da sc uspostavi "stolni grad" tzv. F{R Herccg
g
5"
*53i
.- :< t :fr e.*p
*j fi
Hs -, {l)
a
::"
Bosne. U RS sc to nastavilo sa koriStcnjcm llanjc Lukc kao glavnog grada.
-3xd =nA: Sa ovim novim prijcstolnicama 'hovih" driava se davala jasna poruka,
il.
6:e:
iix q
5
,
d q)
prije svega vlastitom stanovniStvu, da sc uspostavlja dvrsti "novi" poli-
*" @
ocN
oc-. s 3 tidki entitet koji "nema nikakve veze" sa biv5om zajednidkom drZavom.
..a oo
a$ 2
e6i+ o
o--
g Uz sve to su iSle i izgradivale se konkretne oznakc prcdmeta nami-
jenjenihcia simboliziraju sdmu "novouspostavljenu" naciju-rlrZavu. lb su
OI
€2 rg
FO
N6
:r0
3r 173
o
Bosna, islam - BoSnjaci
grbovi, kao Sto je klasidna "Sahovnica" kod Hrvata, grb sa detiri "S" kod
Srba, tri prsta kao znak pozdrava kod Srba. Tome se pridodaje upotreba za-
stava koje nedvojbeno asociraju na (osnovnu) dinjenicu: daje i preko za-
stave jaka povezanost (neraskidiva - dak) sa "matidnom" drZavom. To su
veze sa Srbijom i Hrvatskom. I u jednom i u drugom sludaju se, u sim-
bolidkom smislu, ni sludajno ne dovodi u pitanje "neposredna veza" os-
novnih simbola. Male modifikacije su takve prirode da se jednostavno i ne
mogu razlikovati. Zato su u suStini oba koncepta protiv drZavnih simbola
BiH i paZljivija analizabipokazala da drLavna zastava (ili ona sa ljiljan-
ima pod kojom je BiH postala dlanica UN-a) ili najnovija, nije nikada bila
prihva6ena ni u RS, ali ni u tzv. teritoriji koja je nosila naziv Herceg Bosna
(od koje se nikada nije zvanidno odustalo i sa projektom "hrvatske
samouprave" samo je ponovno naznadena kao potencijalni "tre6i entitet").
Inazivi ovih "drZava u drZavi" izazivaju jaku asocijaciju sa "maticom". To
je najbolje vidljivo u imenima Republika Srpska i Republika Srbija, a njih
obje imaju skra6enicu RS. To se onda vezuje za himnu, internet domenu,
paso5, dvojno drZavljanstvo, pa dak i vizuelno (uz usagla5enu akciju sred-
stava informiranja) i za vremensku prognozu, proslalu uspjeha sportista
iz'omatice", saosjeianje sa problemima npr. Srbije oko progla5enja Kosova
nezavisnom drZavorn (podetkom 2008.), regrutiranj e dobrovolj aca itd.
o'osnivanja," dogov-
Isto se odnosi i na upotrebu himne. Od svojih
orima Tudmana i Milo5evi6a, i preciziranja tih sporazuma sa dogovorima
Koljevi6a i Bobana, ide i upotreba himne "BoZe pravde" kao himne
"dfiaye" RS ili "Lijepa naSa" kao himne "dr\ave" HB. To 5to su to himne
drLava Srbije i Hrvatske, koje su se i dogovarale i logistidki - materijalno
i ljudski pomagaie da se "njihovi" odvajaju u skladu sa njihovim dZentl-
menskim dr:govorom na radun trece dt1ave, to je vjerovatno samo splet
"sludajnih" okolnosti!? U dugorodnom smislu to ma1i da se bosanski Srbi
i bosanski Hrvati definitivno u identitetskom smislu orijentiraju ka spa-
janju sa onim koji, ustvari, i imaju i upravo takvu zastal'u i himnu i da je
uonormalno"
da se izdvoje (sa teritorijama koje nikada nisu bile u sastavu
drZ,ava) i tako ostvare koncept nacije - drLave. A u odima stanovni5tva
upotreba tih i takvill simbola se predstavlja kao pobjeda,,nacionalne ideje",
a Bosna i Hercegovina se u najboljem sludaju tretira kao ,,nuZno 21o."
U daljoj analizibi se pokazalo da se u tom procesu koriste i drugi el-
ementi koji uoblidavaju identitet koji je duboko izvan zajednidkog za sve
narode i gradane BiH. Pogodnostj za takvo Sta su bile vezane i za uni-
verzalno ru5enje socijalistidkog projekta, pa samim time i ruSenje simbola
174
Bosna, islam - Boinjaci
koji su u identitetskom smislu bili vezani za socijalistidku zajednidku
drL.av:u. Jednostavno se nije imalo dovoljno wemena da se uspostave novi
sirnboli, a dotada5nji su bili u "dogadanju naroda" badeni na smetlji3te
historije. Da li je, onda, sltrdajnost Sto BiH, ustvari, i niie imala svoie za-
stave prije rata. Zvanldno jeste - ali to je bila proleterska crvena zastava
koja i nije bila u prevelikoj upotrebi. Hrvatska i Srbija su samo izbacile
zvijezdu petokraku i vratile se tradicionalnom simbolu - grba, ali je os-
novica zastave ostala ista. To je u simbolidkorn smislu zadrL,alo sjecanje,
a kod istinskih Bosanaca i Hercegovaca je otvorilo veliki problem iz'
gradnje simbola koji trebaju da se "bore" sa vei postojeiim simbolima
koji su se odmah nametnuli.
U strogim podjelama se zastava sa ljiljanima tretirala kao ratna zas-
tavaArmije Republike BiH. Na taj nadin, a nakon Daytonskog sporazrma
za BiH, se krenulo u aranLaman izrade nove zastave. PodilaZenje tom
trendu da se ide na nou: zastamr sugcrira i samim stanormicima BiH ali i
okolini, pa i onoj najdobronamjemrjoj, da se radi o novoj driavi bez tradi-
cije. I dine se svi mogu6i zvanidni i nezvanidni napori da se tradicija ni u
kakvom djelotvornom smislu ne uspostavlja. U tom cilju se preduzimaju i
druge mjere koje sluZe ostvarenju toga cilja: revizlja historije, promjena
naziva gradova i nasel.l-enih mjesta, promjena naziva ulica i javnih usta.nova.
Takvi trendovi izgradnje identifikacijskih sirnbola strprisutni ne samo u
postdaytonskom periodu BiH, nego se sa tim organiziranim procesom za-
podelo i u priprcmi agresije i u toku trajanja same agresije. iinjenica je da
se i jedna i druga strana velikodrZavnog projekta nije libila upotrebe i poz-
natih faiistidkih imena, bilo da se radi o detnidkim ili usta5kim po zl:upoz'
natim imenima voda sa prostora Jugoistodne Ewope. Kori5tenje tih simbola
prizivalo je svjcZe sjeianje na zvierstva iz Dmgog svjetskog rata, sijanjc
straha, ali i poni5tavanja antifa5istidke borbe kao znadainog temelja iz-
gradnje idcntifikacijskih simbola i u biv5oj zajednidkoj dri.avt i u Bosni i
Hercegovini, posebno. To je bilo u funkciji poni5tavanja mogudnosti
tih suZivota kao najznadajnrjeg strateskog cilja, prijc ncgo li Sto jc bilo u pi-
tanju obnavljanja tradicije faiistidkih formacija. Ali, sigurno je i obnova
sjedanjana faiistidke formacije i njihova saradnja u funkciji podjele BiH
bila i nastavak tradicije saradnje detnika i usta5a, kao faiistidkih kolabora-
cionistidkih fonlacija, joi iz Dnrgog svjetskog rata.
U traZenju nadina da se uspostave novi identiteti na prostoru Bosne
i Hercegovine insistitra se na reviziji historije u kojoj se, s obzirom na
pobjedu antifa5izma kao trenda u svijetu. ne odride Titovim puiizanima
175
Bosna, islam - BoSnjaci
("omraZcnom komunisitdkom pokretu") njegov antifaSistiriki karakter, ali
se i ne insistira na njemu, nego se zaobilazi takav karakter i nagla5avaju se
samo slabosti tog pokreta spram nacionalnih vojski iz Drugog svjctskog
rata (usta5a i detnika). Glorificiranje i namjenro preuvelidavanje "zlodina"
nad ovim formacijama u tokr-r i nakon Drugog svjctskog rata predstavlja se
i preuvelidava kao nacionalno stradanje. Tako se pokuiava u svijesti, priie
svcga svojih sunarodnika, da kroz gloriiiciranje Lftava"totalitarizrna" izb-
jegne osnovna dinjenica da je stradanje tih fonnacija prouzrokovano nji-
hor.im ude56cm na strani okupatora. Umjesto toga se razvija predstava i
svojevrsna mitologija koja navodno demistificira "prikrivene tajne zapre-
tcne histori.je". Naprotiv, uz isticanje antikomunistidkog sadrZaia djelovanja
ustaia i detnika, 5to je rnoderan trend ne 1941 . godine nego l99l . godine,
pretvara sc i uloga tih lbnnacija u antifaiistidku.
U tom srnisli treba sagledavati i pitanja isticanja "nacionalnog in-
tcresa" u Bil{. "Nacionalni intercs", kakvim ga predstavljaju nacionalni
predstavnici fier Daytonski sporazum jeste inaugurirao izbore, ali ti iz-
bori, nra koiiko bili dcmokratski. predstavljaju izbore rutc:iotrulnih pred-
stavnika tri kontittttivnct naroda u Bosni i Hercegovini), u svakom sludaju
odnosi prevagu nad gradanskim zahtjcvima i zajcdnidkim intcrcsima za
koje se. u principu, pretpostavlja da su smetnja ostvarivanju osnovnog na-
cionainog cilja. Taj osnovni nacionaini cill- nijc nigdje saopdcn u formi di-
rektnog izja3njavanja. Samo takav cilj je vrijedan zanimanja i njenru je
svc podredcno. On se obirlno prcispitujc na talnim sastancima predstavnika
svih politidkih stranaka ili sa srpskim ili hrvatskinr predznakom.ra6
Namjemo nije stavljcn u isti kontekst boinjadki nacionalni intcrcs, jcr
zarazTlku ocl dmga dva naroda Lr BiH BoSnjaci itekzrko imaju razloga da
se borc za nonlaliru graclansku zajcdnicu kao mogudnost konstituiranja
driave kao garanta i njihovih nacionalnih interesa. Raztimijevajudi mul-
tilatcralnost Bosnc i Hercegovine boinjadki politidki lidcri svih idcolo5kih
ori-ientacija imaju stalnu potrebu da urnjesto nacionalnog interesa, koJi bi
mogao da iritira i onc bosanskc Srbe i bosanske Hrvatc koji sc realno za-
146O razliditim 4elivlja.lima identiteta vidjeti u Arnin Mahif: Ubitadni identitet. Paideia.
Beograd, 2003.. koji istide da je svako od nas riznidar dva naslilecla: jednog ,,vertikal-
nog" kojcg baitinimo od svojih prcdaka, od tradicijc svoga narocla. od naSc vjcr-ske za-
jcdnice, a drugo .,horizontalno" ba5tinirno od svoga doba, od svo.jih savremcnika (str.
8l). Malulovom dr-ugom daje suitinsku plednost, mada u vlastitonr sagledavanju sebe
samih, ljudi se dei6e pozir,'aju na ono prvo. To je jaz- izmedu onog Sto jesmo i iznredu
onoga u ito vjenrjemo da jesrno. O promjenan.ra itientiteta jednog te istog covjeka u
Bosnr u relativno kratkom vrernenLl vidjeti nl str. 13.
176
Bosna, islam - Boinjaci
IaLuza gradansku zajednicu Bosnu i Hercegovinu, istidu cjeloviti BiH in-
Ali joi viSe, jer postoji realna bojazan da bi to moglo da sruSi ideju
teres.
cjelovite Bosnc i Hercegovine koja dobrim dijelom ima svoju dvrstinu
temelja upravo u nedvojbenom boinjadkom interesu da se saduva cjelina
BiH, a ne da se ona dijeli. Istovremeno, treba se biti odgovorno svjcstan i
druStveno-politidkog i povijesnog konteksta i realnog poloZaja Bo3njaka
kao evropskih muslirnana u savremenim odnosima i kretanjima. Jasno je
da su oni, zbog toga Sto su to Sto jesu, pod posebnom prismotrom i kao
takvi moraju da budu mnogo vi5e univerzalniji, tolerantniji, odgovomiji,
negoli drugi. Sva sreda pa te sve nabrojane potrebne osobine ba5tine iz
autentidnog islamskog mi5lj enj a.
Zato jevrhunski nacionalni interes Bo5njaka cjelovita Bosna i Herce-
gor.ina, a ne nikakva mala "islamska" drZava. Svaki poku5aj, bilo kojeg od
aktera politidkog Zivota, koji bi eventualno traZio opravdanja za podjele
BiH kao u'nadin rje5avanja" nacionalnog pitanja Boinjaka sigumo je da bi
imao vi5e pojedinadni ili uski glupno svojinski interes, disto partikularnog
znadala, kao Sto je ostanak na vlasti odrcdcne strukture rodbinskih ili
drugih grupnih obiljeZja, odnosno poku3aj zaledivanja nelegalnog stanja
proizvedcnog kroz rat ili kriminal. Svi nabrojani, ali i drugi eventualni
"opravdavaju(i" razlozi su nevaZni u odnosu na izglednu perspektim Zivl-
jenja u BiH za generacije i Bo5njaka i svih iskrenih Bosanaca i Hercego-
vaca, koji kroz BiH perspektivu ostvamju i svoju evropsku perspektivu.
Kod Bo5njaka jc jasno da imaju potrebtt za drZavom koja bi im
omoguiavala sigurnost u uredenom druStvenom sistemu.
Taj sistem ne moZe biti u Bosni i Hercegovini bilo kakav, nego mora
da bude izraz najvi5ih demokratskih standarda i da bude dovoljan okvir da
se mogll prevaziii unutarnje tcnzijc. Onc su proizvod i razliditog koncepta
nacija u Bosni i Hercegovini. Dok Bo5njaci teZe gradanskoj drZavi, koja
ie nazavisna i samostalna u odnosu na susjcde, dmga dva koncepta su za
etnonacionalnu podjelu Bosne i Hercegovine; sa potencijalnom mogudno-
Sitr prikljudenja maticama i ostvarivanja koncepta nacije - drlave u kojoj
bi bili ve6ina. Strah od toga da postanu manjinom rnnogi vide kao glavnim
razlogom cijepanja zajednidke drlave, te tu vidc psiholoike razlogc koji
su podstakli mase da se priklone idejama podjela. Taj balans BiH u kojern
niko nije ve6ina, ali su Bo5njaci realna vedina u toj krhkoj podjeli, jcstc i
mjenza gradansku drZaw u kojoj se lojalnost drlavi, barem prema iskus-
tvima vi5enacionalnih zajednica, ostvaruje kroz: svaka etnidka grupacija
treba da je predstavljena u politidkoj eliti, da postoji uzajamno pravo veta,
177
Bosna, islam - BoSnjaci
svaka grupa treba da je ravnopravno predstavljcna u administraciji, da ima
pristup javnim fondovirna prema brojnosti i da zadrtava pravo da upravlja
svojim poslovima. Naravno da toga ne moZe biti u praksi ako ne postoji
jedinstvena politidka elita sastavljena od svih legalnih predstavnika koji
prirnjcnjuju u praksi sva pisana i ncpisana pravila tolerancijc, mirnog i spo-
razumnog rjeSavanja sporova, te dijele isto poirnanje svijeta i isti sistem
osnovnih wijednosti. Takvc j edinstveno probosanskohercegovadki orij en-
tirane politidke elite nije bilo u historiji BiH joi od zasjedanja ZAVNO-
BiH-a. Aupravo takva elita je potrebna zaBiH, a njena izgradrya bi trebala
biti priroritet u naporima koje dini i medunarodna zajednica u BiH.
Pitanjc historije je pitanje oko kojeg nema saglasnosti ne samo kada
je upitanju posljednji ratu BiH. Ljudi u BiH su imali istu historiju, dakle
bili sudionici jednog jedinstvenog historijskog procesa, ali imaju njen
razliiit doiivljaj. Nakon srbizacije, hrvatizacije i bo3njakizacije cjelovitog
BiH naroda okrenutost je bila ne prema zajednidkoj pro5losti BiH, kao ko-
hezionom faktoru nastavka zajednidkog Livota, nego su se traZili oslonci u
interpretaciji historije u zajednidkorn Zivotu kod bosanslcih Srba, prije svega
sa Srbima u zajednidkoj drLav| Zanernareni su faktori zajednidkog Zivota
u BiH, a u realizaciji tog, primamo etnidkog cilja usmjerene su aktir,nosti
raznih udruZenja i u dijelu BiH koji se naziva Republika Srpska, ali i iz
same Srbije. To je sve proizvelo jaku politizaciju posebno srpskih masa.
To, kao i sukobi medu grupama nisu se de5avali nabazi razliditosti poli-
tidkih opcija i eventualne alternativne politidke opcije, nego su bili sukobi
medu raznorodnim ideolo5kim grupacijama koje su podjednako tvrdile da
je svaka od njih "autentidniji" branitelj "autentidnog" ctnonacionalnog in-
tresa. Oko toga su okupljeni i oni koji se formalno uazivaju ljevicom, desni-
com ili ccntrom u politidko-ideolo5koi podjeli. Svi njihovi sukobi dolaze do
praga Republike Srpske kao "ratnog dobitka" oko kojeg nema sporenja.
7.1. Krvavo poskakivanje za "epohalnim promjenama"
Bosanskohercegovadko dnr5tvo prolazi sudbinu "epohalnih prom-
jena". Nesre6a ljudi cijelog prostora biv5e Jugoslavije jeste u dinjenici da
ih epohalne promjene stavljaju u epicentar zanimanja, ali ipak, rcklo bi
se, sa jednirn znadajnim, odloZenim, ali vrlo eksplozivnim djejstvorn. Iz
raznih razloga ovaj prostor Jugoistoka Evrope, a posebno BiH, postaje
vrlo znadajan kao "historijsko odredi5te". To bi se uvjetno moglo pratiti od
Batonovih ustanaka i Ilirskog suprotstavljanja Rimljanima upravo na po-
178
Bosna, islam - Bofnjaci
drudju sada5nie BiH, zatim preko poku3aja iskorjenjivanja bosanske
hereze - bogurnilstva kroz nekoliko krsta5kilr ratova protiv srednjov-
jekovne bosanske drlave. To se de5ava i kod pada pod vlast Osmanli.ja i
dinom prihvatanja islama u mnogo veiem broju od strane bosanskih au-
tohtonih stanovnika nego li Sto se to dogodilo kod drugih. U narednom
periodu je to medunarodna saglasnost za okupaciju BiH od strane Austro-
Ugarske, ubistvo austrougarskog princa Ferdinanda i njegove trudne Zenc
Sofije u Sarajevu... Zar je potrebno i nagla5avati da je Bosna bila popri5te,
maltene, najveieg dijela stvarnih okr5aja, kada je o prostoru bivSe Ju-
goslavije u Drugom svjetskom ratu rijed, te da je dala svjetski krvavi BiH
pedat kraju XX stoljcda... Ni kriv ni duZan ovaj prostor jc postao naiz-
gled "vaZno" ('oopasno", "mradno" - "tamnovilajetsko"...), pa samim time
i historijsko (krvavo) odredi5te. Medutim, kao i drugdje na prostorima
Balkana, krvavi dogadaji su bili samo u formi povoda ili zaka5njele
posljedicc, a pravi uzroci stvarnih historijskih (cpohalnih) promjcna su
bili izvan ovih prostora. Takav razvoj dogadaja se de5avao, uglavnorn, na
o'nerazvijeni" i tt
prostorima koji su kroz historiju bivali oznariavani kao
orij entalistidko-balkan i stidki rn studij ama kao "zaostali".
Te podjele su smislili oni koji su Zeljeli dao"sebe" i "svoje" izdvoje
od "nekoga" drugog. Zato se na ovim prostorima dogadaju zakalnjeli
rnodeli uz stalnu telnjada se "sustignu, dostignu" otti "razvijeni", odnosno
stalna je tendencija i cilj da i te "nerazvijene" zemlje udu u "razvij ene').t4l
BoSnjaci, odnosno Bosanci, su u oznadenim fazama obiljcZavali svoiom
krvlju odredene "trendove" tog stoljeca. Pa dak i onog ranije. Najava XX
stoijeia se dogodila u krizi Osmanlijskog carstva i za Bosnu jc odluka
Berlinskog kongresa o njenoj okupaciji od strane Austro-Ugarske ( 1878.)
bila najznadajnija epohalna promjena nakon skoro pola milenija izgradnje
jednog drugadijeg identiteta u kojeg su sve stmkture njenog stanovni5tva
bile inkorporirane na razne nadine i bili, bilo o kojoj vjeri da jc rijed, jer
po vjeri su se ponajviSe razlikovali, svi uglavnom lojalni vladarima koji su
im dolazili ili sa Istoka ili Zapada.l+s
14?Pogledati Birc inspirativnu raspravu Erik l{obsbaurr: Nacije i nacionalizam od 1780
(Program, mit i i stvamost), Filip Viinjii, Beograd, 1996., str'. 208 i dalje.
rasTi stailnci bosanskog vjerskog <trolista> kaojedne od stamenih bosanskih karakteristika
n skoro ditavom mileniju (prvo bogumilskog, pravoslavnog i katolidkoga, a kasnije
muslimanskog, pravoslavnog i katolidkog) sve do sredine XIX stolje6a su imali zajed-
nidki nazivnik Boinjaci ili Boinjani bez obzira na vjeru. S obzirom na prisutne stereo-
tipe, ali i osjedaje koje danas realno imaju bosanski Srbi i bosanski Hn'ati, to natnjenro,
po5tujuii taj osje6aj, ni kroz ovaj tekst ncmamo narnjeru da potenciramo taj zajcdnidki
nazil',jerjejcdna od karaktcrsitika Jugoistoka Evropc da su nazivi plecizni u srnislu nc-
179
 Bosna, islam - BoSnjaci
Pri tome je boinjadka nacija u svom sadaSnjem pozitivnom sadrLa-
jnom odredenju svoga.iasfvc svoju suclbinu oznadila kao tragidnu vezujuii
jc za sudbinu zernlje Bir{. I preuzela na sebe brcme borbe za opstanak
BiH. Na slidnim osnovama se razvijala i pozicija srpskog i hrvatskog nar-
oda u BiH koji su izlaz iz vlastite stradalnidke ulogu r"l BiH vidjeli n prisa-
jedinjenju sa svojorn etnidkonacionalnom ,.bracom" izvan BiH (Srbrja i
Hrvatska). Odito je da ovakav pristup djcluje destmktivno na realizaciju
ideje drZave, odnosno ne osigurava joj ni minimalni dio barem t$tawlog
pntr"iotizrna veiine gradana za neophodni unutamji koncenzus. Pri torne je
nuZno primijetiti i dinjenicu da religijska pripadnost veiine stanovnika,
dobrim dijclom, odreduje realizaciju zapadnog modela nacije- drZavc. Na
primjeru zemalja nastalih disolucijom Jugoslavije vidljivo je da su se
Slovcnija i Hrvatska definirale mnogo lak5e kao drZavc nego Sto jc to BiH,
ali ni Srbi se nisu joi uvijek unutar same Srbije definirali kao nacija-drZava
Srbija. Veliko je pitanje da li ie ,,sve na Balkanu" okondano sa progla3en-
jem nezavisnosti Kosova 2008. godine?
I sa Makedonijom je slidno. a i ono Sto se konstituiralo kao drZava,
dogodilo se pod jakim uticajem medunarodne zajednice i njenog po-
jadanog prisustva. Tako dolazimo do jo5 odrcdcnijih (i do sada nedovoljnr:
istaknutih) dinjenica, a to je da se profiliranje i zaokruZivanje nacije-
drL.ave, kada sc uzme u obzir vladaiuii oblik religije u tim drZavama,
okondalo najviSe i najprije u katolidkim i protestantskim zemljama. Ka-
tolidanstvo jc jedino ,io2i1,1elo refonnaciju iiznjegasu se iznjcdrlleruzne
protestantske grupacije. Protestantizam je izuzetno uticao (sa duhom kojeg
je donio) u profiliranju kapitalistidkog nadina proizvodnje i stvaranja al-
ternativne druStvene zajednice mobilnosti u liku nacije i nacionalne
drLavc. Tcoklatsku drZavu je zamijenila nacionalna drLava koja danas lib-
eralni i sekularistidki model nr.rdi kao ,,kraj historije"!
U socijalistidkim (vciinom zcmljama sa prcvladujucom pravoslav-
nom vjerorn kad:r je o Evropi rijed) raniju teokratsku drZavu je zamijenila
ateistidka ccntralizjrana drlava. U zemljama sa prevladr"rjudom islamskom
vjerorn socijalni prevrati su se pretvarali u mje5avine socijalizma i vul-
povratnc eksluzivnosti vladajudih rjcra (a sve su monoteistidkc!) da odreduju nazive i
nacija (u BiI{ se to po Daytonu r.razivaju nc <uacijc>, ncgo <konstituitivni narodi>).
Ovdje nirralo ne ut.tranjujerno i pornalo i pogubni ekskluzivitet baitinjenja inrena Bo-
Sqak od sh-ane bosanskih muslirnana, Sto bi se moglo tretirati i kao svojevrsni inad, jer
mada se duju sporadidni prigovori od ostalih naroda na tu ekskluzivnost, nema izlaZene
2elje da <bosanski narod> clobije zajednidko nacionalno in.re. Naprotiv! Susjedi oko
BiH se svojski tnrde da do takvoga nedega ni sludajno i ne docle.
180
Bosna, islam - BoSnjaci
garnog teokratizma sa nagla3enim kultom lidnosti kao zajednidkim
imeniteljern. Forme zamjene teokratske driave (onda gdje je to uspjelo da
se ostvari) uglavnom su bile kroz despotizam ori.jentalnog tipa ili vojnu
huntu savremenog doba koja opet osigurava orijentalnu despotiju. Zara-
zliku od katolidanstva, pravoslavlje i islam nisu doZiviele refonnaciju.
Etidka situaci-ja i partikularni nagla5eni univerzalizam jednostavno nisu
omoguiavali formiranje nacije- drLave kakvu kao model nudi Zapad. I u
onim primjerima gdje je to ostvareno (npr. Grdka ili Turska) potrebne su
bile vojne hunte da odrZe postojeic stanje koje, odito, nije kompatibilno
sa standardiziranim stanjern u zapadnim zemljama. Ta dinjenica se ne
vzima u obzir kada se analizira}u dogaclanja ili prave procjene situacije
konkretno na podrudju bivie nam zajednidke drlave.
je nakon ateiziranog druStva
Jer, ne smije se zaboraviti dinjenica da
u svim segmentima do5lo do naglog povratka vjere Sto se de5ava i na
grotesktan nadin sa simbiozom vlasti i vrhova vjerskih zajednica. A sve te
zernlje su na dnu ljestvica razvijenosti, i moZe se iznijeti dosta sigurna
hipotetidka pretpostavka da ie i prijem u Evropsku uniju,i NATO biti
mnogo lak5i za Hrvatsku (kao Sto je vc6 bio za Sloveniju) nego li za os-
tale zemlje biv5e SFRJ. Ostatak miri5e na Drugo i dnrgadije, pomalo na
Bizant i Orijent, a ,,TO" traLi duLi proces rekultivizacije i ispunjavanje
uvijek novih uvjeta "prijema" u eksh"rzivni klub zvani Zapad.
7.2. Je li (Zapadni) Balkan u Evropi?
Ustvari, ovaj terminolo5ki haos suiizazvali"razvijeni"'. njima je Ziv-
otno potreban "dmgi" koji je nerazvijen ili se geografski nalazi dmgdje
(obidno na Istoku, ali moZe i na Jugoistoku, jer izraz ,,Jugoistok" nosi
sobom Sarmantnu notu orijentalnog, divljeg - juZnjadkog), jer ako bi svi
bili "razvijeni" ili "zapadni" onda ne bi bilo ni poZeljnosti vlastitog puta.
Modernija lbrma ovakvih nastojanl'a jeste stalni proces "prijerna u
Evropu." Upotreba tennina Zupadnt Balkan, kakav je u posljednje vrijeme
ponovno u fi:ekventnijoj upotrebi, a oznalava podrudje Jugoistoka Evrope,
vraia u upotrebu inade "balkanske predstave" ili predstave o Balkancima.
Te predstave su preZivljavale razlidite metamorfoze, ali njihovu temeljnu
orijentalnu (neevropsku) obojenost joi uvijek nije prekrila niti jedna nova
temeljna boja.
JoS je podetkorn XX stoljeia od strane zapadnih pisaca govoreno da
je Balkan mjesto gdje se osje6a da je Evropa ostala izavas; vi stojite u
181
Bosna, islam - BoSnjaci
sjenci Orijenta. To je bio u predstavama siromaian i zaostao predio a
karakteristidan po mu5koj snazi, terorizmu i divlja5tvu, pa i plemenskim
ostacima. Ako je Baikan most izmedu Istoka i Zapada on je i most koji
spaja etape razvoja'. on je vazda polurazvijen, polukolonijalan, polucivi-
lizirani poluorijentslarr.lae Ako je takav stereotip vei prisutan do podetka
XXi stoljeia, onda je jasno zaito se agresija na BiH (koja se lahko mogla
spriiediti) mogla nazvati "etnidkim sukobom". Jer "etnidko" prethodi mod-
ernoj naciji i smje5ta se u prostor barbarskih odnosa. NaZalost, taj stereotip
je imao svog kl6na i u stedenim stereotipima i stanovnika "balkanskih"
predjela, ukljudujujuci tu i BiH, spram ostalog svijeta.
Vrlo jc zanimljivo razmi5ljanje 3ta se danas u glavama ljudi zbiva i
Sta prorni5lja u svojoj glavi jedan, recimo BoSnjak, Srbin ili Hrvat iz BiH,
ali i iz drugih zemalja Balkana, kada L,eli da putuje u Evropu. Oni (svi)
pod tim podrazurnijevaju prostor od Austrije pa nadalje naZapad. Njima
Madarska, Rumunija, ali ni biv3e YU republike ne izgledaju "evropski",
pa takni ltalija. U BiH se nakon rata pod pojmom Ewopa uvrijeZilo dosta
negativno mi5ljenje, koje se ublaZava kada se kaZe medunarodna zajed-
nica. I to se i koristi kao termin, bez obzira Sto bi se teiko mogao naii
neko ko bi mogao da tadno opcracionalizira ovaj pojam, jer on dak nije ni
pobliZe odreden (kao npr. tennin ,.institucije medunarodn e zajednice" za
BiH). Taj neodredeni ili nehajni govor spram bitnih termina govori, ust-
vari, o obostranom diskursu kakav vlada i prema BiH od strane medunar-
odnih institucija, ali i odnosa iz BiH prema "bijelom svijetu". Uostalom,
i sdma upotreba termina "bijeli svijet", kakav je uobidajen na Balkanu,
govori o tome da se sa puno respekta (u odnosu na "svoj mrak") prihvata
nametnuta podjela i razdvojenost. Kao pandan desto se na ovim terenima
mogu prona6i vicevi o seksualnoj superiornosti spram "ostale Evrope",
Sto za temeljitiju analizu govori mnogo o medusobno uvrijeZenim pre-
drasudama i stereotipima. Recimo samo da slidan odnos imaju i rasistidki
obojeni vicevi gdje se obojena rasa tretira kao sirova i samo kao seksualno
sposobna, pa u tome smislu i rasplodna, 5to asocira na divlje vrste Zivot-
injskog porijekla u kojima prevladava strast, a ne pamet.
Tako evrocentrizam smatra Balkan provincijom "u pozadini," a za
same narode Balkana ostavljeno je uvijek dovoljno deZurnih teorija zav-
jere koje su popularne na ovim prostorima, ali i prisutna je i doza kodoper-
IlePogledati Sire u: Marija Todorova: Imaginarni Balkan, XX vek, Beograd, 1999., st. 37
i dalje, kao i uporiite i argurnentaciju u Edward W. Said: Orijentalizam, Svjetlost, Sa-
rajevo, 1999.
182
Bosna, islam - BoSnjaci
nosti koja i neie po bilo koju cijenu u "cipelu bedku". Teorija o "truhlom
Zapadu" nije samo marksistidki proizvod na ovim prostorima, ona ima
svoju historiju i svoje zagovornike u svim narodima i nerijetko ima vrlo
snaZnu osnovicu koja nalazi elemente i u vjerskim i rasnim razlozima. To
je najmanje dvostruki odnos koji se nastavlja i dalje.
Balkanizacija jc termin koji sc uvrijeZio ve6 nakon Balkanskih ra-
tova, odnosno Prvog svjetskog rata, i postaoje sinonim za raspardavanje
cjelovitog prostora na male drZave koje nisu odrZive. To je bilo u skladu
sa vladaju6im teorijama prve polovice XX stoljeia koje su smatrale da
nacije i nacionalne drLave mogu biti samo one koje imaju kvantifikaci-
jske elemente koji ih mogu svrstati u nacije - drZave. To je vezano za
velidinu teritorije, odnosno broj stanovnika. Balkanizaciia je sa mistifici-
ranjem u51a u upotrebu kao nedefiniranazaraza dijije opasni detektirani
vinrs o'balkan." Kao i kod mnogih drugih virusa i ovdje bi se mogao na6i
izvor na "razvijenom Zapadt". Cesto se povodom disolucije Jugoslavije
ponovno koristi ovaj termin i pod njim se misli i promi5lja ditav spektar
pretjeranosri u multikulturalnost ili multikulturalaost sAma, ali kao pret-
jerana upotrcba nasilnih sredstava, plemenskih obtazaca, etnidkih
proilosti, ali se postavlja i metafora za postmodernizam i postkomunizam,
dehumanizaciju, deestetizaclju, uni3tenje civilizacije sAme. Tirne je ter-
min u su5tini (da li i definitivno?) odvojen od svoje stvarnosti i ponovno
prenaglaien kao apsh'aktni demoniziraj:u(i barbarin na jugoistodnim grani-
cama Evrope.
Vilijem Miler piSe da 'ostanovnici Balkanskog poluostrva, kad
razmiSljaju o putovanju u bilo koju zemlju zapadno od njihove govore o
"odlasku u Evropu", priznaju6i tako da sebe vide kao sasvim odvojene od
evropskog sis1s64."l50 Dakle, bez obzirana imaginarne animozitete dov-
jek sa Balkana, pa i ljudi i iz BiH, najveii dio (ipak) doLivljava Evropu i
Zapadkao sliku napretka, reda, blagostanja, dakle Evropa se prihvata kao
vremenska katcgorija (razvoja), a ne geografski entitet. iinjenica je i to da
je poslije Drugog svjetskog rata slika o Evropi, po5to se najveii dio
Balkana na5ao u Istodnom lageru, odnosno postao "socijalistidki", bila u
vizuri ideolo3kih neprijatelja i mrskih kapitalista. Sa svojim "specifidnos-
tima" SFRJ je proizvodila maksimalne zabune u odnosu naZapad. Ona je
bila desto nazivana "Onom izmedu Istokn i Zapada" (5to je prevedeno na
dana5nje praktidno znadi - nigdje). Ostatak Evrope je bio Zapadna Evropa
ili jednostavno Zapad. Pod tim pojmom se podrazumijevala i Amerika,
ts0w.Miller' 'lravels and Politics, pp. r'ii, 8-39 (prema M. Todorova, op. cit. str. 71)
183
Bosna, islam - BoSnjaci
Kanada, Australija, odnosno sve zemlje NATO saveza. Danas se Balkanu
nudi "ulazak u Ewopu", Sto u samoj kontrukciji ovakvog stava, a i uvjc-
tima zao'LrJ.azak" govori o razliditim pristupima spram geografski nesum-
njivog evropskog prostora.
7.3. Malo Balkan malo Jugoistok
-
Upotrcba termina Jugoistodna Ewopa je takoder jedan poku5aj da se
zemlje koje pripadaju Balkanu (a i oko toga koje zemlje i stvamo pripadaju
traju Siroke i joi nedow5ene rasprave - mnogo ih je, naime, koji sebe ne
smatraju u tom "balkanskom dru5tl'n", mada mu objektirmo geogratski pri-
padaju) geografski "smjeste" - konadno u.Evropu. U govom na otvaranju
Instituta za studije Jugoistodne Evrope u Bukureitu 1914. godine, najz-
nadajniji rumunski historidar Nikolaj Jorga spominje zajednidke tradke i
ilirske korijene svih naroda ovog regiona. Odito je da ideja o Jugoistodnoj
Ewopi mnogo starija od Pakta stabilnosti za Jugoistodnu Evropu, kojije us-
postavljen u Sarajeru 2000- te godine, a Nijemci su i te 1914. godine, ba5
kao i na podetku treieg milenija bili medu zagovaradima ideje o prevazi-
laZenju termina Balkan. eini se da se u kontinuitetu upotreba termina Ju-
goistodna Evropa vezuje za vrijeme kada se javlja spremnost koduticajnih
evropskih sila da makar geografski izdvojeno ovo podrudje i politidki
definiraju kao neprikosnoveni dio Ewope. Odnosno, kada Zele da ga "prime"
u svoje okrilje. Da li treba neito, u negativnom smislu, da znati Sto j e pono-
vno u pomodnoj (polu)zvaniinoj upotrebi termin Zapadni Balkan u kojem
prostoru nema vi5e Slovenije? BiH je tu,bez moguinosti da se distancira.
Ako zernlje Srednje i Istodne Evrope sa dlanstvom u EU i NATO
savezu "ulaze" u Evropu, da li je zemljama "ostatka" ostavljeno da se
samo nadaju i da poputjunaka antidkih legendi udestvuju u ispunjavanju
te5kih zadatihuvjeta da "osvoje" princezu i udu u "carstvo njenog oca" u
tu "obeianu zemlju." Uostalom, antiike legende i jesu nastale na ovim
(balkanskim) prostorima.
7.4. Nasilno nakalemljeni komunizam
Druga strana iste medalje koja se veL.e za tzv. epohalne promjene na
prostorima kojima pripada i BiH jeste nasilno kalemljenje na ovaj prostor
trendova koji se nigdje nisu potvrdili kao valjani. To proistide iz poku5aja
marginalnih elita (samozvanih politidkih, ali vi5e nasilnidki raspoloZenih
184
Bosna, islam - Bo\niaci
koji po svaku cijenu Zele da izrazerezignaciju naj5irih slojeva stanovni5tva
koji zbog toga Sto su bogate zemlje indiferentne prema njima i kojima sluZe
samo, evenhlalno, kao izvorjeftinc radne snage ili jeftinih sirovina) dazbog
nemogu6nosti prikljudka poku5avaju da nadu alternativu i na taj nadin budu
"originalni" u historijskom smislu. To bi se moglo nazvatinasilnim ugu-
ravanjem u historiju. Obidno za bilo kakve promjene, a koje se itekako
tidu stanovnika ovih krajeva, te stanovnike niko i ne pita nizaita, pa i kada
su u pitanju su5tinske promjene statusa. Niko stanovnike BiH nije pitao za
dolazak Osmanlija, ulazakAustro-Ugarskih trupa kod okupacije i aneksrje
BiH, oko ulaska u drZavu SHS, odnosno Kraljevinu Jugoslaviju, alizato ni
u FNR Jugoslaviju. Tako je isto, nakon Oktobarske ruske revolucije, din
socijalizma u bivSoj Jugoslaviji, pa time i u BiH, bilo neito Sto je uvezeno
Ll "paketll" krojenja svijeta nakon Drugog svjetskog rata.
SnaZni govor ljevice je obiljeZio podetak XX stoljeca, ali viSe kao
potencijalna Sansa kakvom su je srnatrali i tzv. utemeljivadi marksizma:
Marx i Engels. Ovo je vaZna dirnenzija marksizma (potencijalnost rev-
olucije, a ne prorodka vidovitost njegovih osnivada) koja se zanemaruje i
od strane sve veieg broja kritidara Sirom svijeta, ali i pojedinadnih nekri-
tidkih fanatidnih domadih "tumada. " Za r ealizacij u "njihove" proleterske
revolucije bio je potreban razvijeni kapitalizarn i realizaclja projekta u
kojem bi se "proletarijat" pojavio kao objcktivno jedino moguda drultvena
snaga koja bi mogla da zaustavi obezvrjedivanje lunnanuuma i spaiavanja
ljudskog druStva. Tako da je ideja ostala kao jedna od utopija i raznlh
prethodnih po svojoj su5tini opet komunistidkih i egalitaristidkih ideja.
Medntim, dinjenica je da je, za razliku od, recimo, (u teoriji desto imeno-
vanog) "revolucionamog" XIX stolje6a, sljedeie dvadeseto stoljede obil-
jeZilo sukob najmoinijih kapitalistidkih drZava (a ne sukob tzv.
kapitalistidkih i socijalistidkih zcmalja). Ti sukobisuizazvalidva svjetska
rata iz dijeg je rasula iza5la Oktobarska revolucija. Kraj stolje6a je donio
"slabljenje govora ljevice". Mnogima u svijetu, odnosno veiini
stanovniStva Zernaljske kugle, socijalizam nije vi5e historijski projekat,
ve6 je u najboljem sludaju defanzivni refbnnistidki program zacivilizacije
neobuzdane ekonomije i sreclstvo za osiguranje od rizika tdi5ta.l5l
Ove dinjenice su jo5 bolnije za prostor biv5e SFRJ. Umjesto da se
krene pravcem epohalnih promjena, socijalizam je u Jugoslaviju do5ao kao
jedan vje5tadki proces, proces koji je nametnut u svojim vei poprilidno
l5l Pogledati Sire u Todor Kuljii: iinioci izmene epohalne svesti krajem XX veka. Socio-
logija (XLII)br. 2, Beograd, 2000., http://www.komunikacija.org.yu/komunikacijaica-
sopisi/sociologrja/XLII_3/d007,&tml_ser lat (posjeta I 1.08.2003. ).
185
Bosna, islam - Boinjaci
potro5enim floskulama. Kolektivizacija je vei u socijalistidkoi Rusiji bila
doZivjela kolaps, a uvodi se u SFRJ. Takozvani revolucionarni ateizam,
uniStavanje privatne svojine i njeno podrZavljenje i podru5tvfavanjc, en-
frnijazam i traZenj e be spo govome od ano sti idealima ideolo gij e monolitne
jedne parlije, karakterizirali su novouspostavljeni dru5tveni proces. Sva
teorijska nastojanja su jednostavno bila usmjerena da se kontrom spramZa-
pada obrazloLe"zakonitosti i prednosti" jednog po svemu "boljeg" sistema.
Mogudnosti lidnog uvida u kvalitetniji i bogatiji Zivot na Zapadt je bivala
sprjedavana ili reduciranim dozvolama zaizlazak ili ideoloikim ocmja-
vanjem "truhlog kapitalizma" koji samo Sto se nije (samo) uruiio u "neizb-
jeZnim zakonitostima" hoda druStveno-ekonomskih formacija. Jednostavno,
socijalizam je od 60-te godine proilog stoljeia bio vi5e protivideologljaZa-
pada negoli ozbiljna i udinkovita naudna vizija. Demokratizacija i modem-
izac1a je imala cijenu u bilansu smrti koji je nadma5io sve prethodne.
Cio projekat tzv. YU socijalizma je bio zasnovan na kritici sovjet-
skog "etatizma" i sovjetske "hegemonistidke uloge" u svijetu socijalis-
tidkih driava. Danas postaje sve jasnije da je "originalnost" ovog "modela"
socijalizma vi5e bila druga strana suprotnog pola - SSSR i zernlje "reahog
socijalizma" i SFRJ kao druga strana tog procesa. Pri tome je nuZno na-
glasiti da nikada u toku 45 godina postojanja ovakve Jugoslavije nije do5lo
(ni u snu!) pitanje njene "socijalistidke su3tine." Ta pravovjernost
(izvornost i originalnosl na kojima se insistiralo) i privrZenost socijalis-
tidkoj ideji je bila u samom korijenu i navodnog ideolo5kog sukoba sa
Staljinom. Zanimljivo je da taj sukob nikada nije doveden do ozbiljnijeg
ili oruZanog nivoa, zarazllkuod intervencija SSSR-a u Madarskoj ili ie-
hoslovadkoj. Kao komparativno "bolj i model" socijali stidko samoupravl-
janje je koristilo ovai sukob da bi pro5irilo svoj uticaj unutar SFRJ jer su
se kritike socijalizma od strane uspjeinog zapadnog modela mogle
odnositi samo na Istodni lager "drZavnog socijalizma". Tako je model so-
cijalizma u SFRJ, i ne znajuii, sru5io sve svoje identifikacijske vrijed-
nosti, jer se njegova "originalnost" utopila u nove promjene i kada je
trebala da se ostvaritranzicija, ona nije prepoznala niti ideologiju (SKJ se
prvi sru5io) niti driavu (nje je nestalo, jer je toliko najavljivano odumi-
ranje, da je jednostavno umrla). Ta drlava je kao svoju komparativnu
suprotnost u modeliranju imala onu meduratnu "staru" Jugoslaviju. Ona je
bila "burZoaska i unitaristidka", a nova je moralabiti radikalno drugaiiia.
MoZemo se sloZiti da Dejanom Jovi6eml52 da,uz sve druge faktore, kao
l52Dejan Jovii: Jugoslavija - drZava kojaje odumrla - uspon, kriza i pad Kardeljeve Ju:
gosl avij e (1 97 4 - | 99 0), Prometej, Zagr eb, 2003.
186
Bosna, islam - BoSnjaci
bitan faktor treba posmatrati i dinjenicu da je SFRJ u bespogovomom tra-
ganju za originalnoS6u i provodenju parola otiSla wlo daleko- realizka-
juii parolu o odumiranj:udrlave onaje izvriila samoubistvo, umrla jc prrje
podetka raspada. Gradanima SFRJ nije bilo ornoguieno da imaju silu koja
bi ih za5titila, a takvu silu mogla je imati samo drZava. To je problem za
BiH, j er j e j asno da je bolje da postoji bilo kakva drlav a, nego da j e nema
nikako. Oni koji su ruSili Jugoslaviju po ovom modeliranju (<5to manje
drZave>) u BiH danas nastupaju u ime entiteta, ali i kantona, a tome do-
prinose i diskurzivni elementi utemeljenja Daytonskog ustava za BiH.
8. NEDOSTATAK VTZIJ A BUDUCNOSTI
Kao proizvod nacionalizma u BiH svi nastoje da za sebe zadrZe ek-
sluzivnu historidnost (da irnaju integrirajuie mitove, zajednidki dijele sada
vei defitivno naudenu tradiciju i imaju zajednidka odredenja). Kod bosan-
skih Srba ta zajednidka odredenja proistidu iz vrijednosne identifikacije
sa Srbijom f oS uvijek teritorijalno nedefinirana, ali poZetl-no bi trebala biti
5to ve6a). "Ovo je Srbija" (latinicom, de56e nego iirilicom) bili su na-
jde56i grafiti ometlivanja teritorije u agresijama i na Hrvatsku i BiH. Zan-
imljivost je u tome da ni sludajno nisu mogli da se pronadu na poru5enim
kuiama ili putokazima kuda su prolazili "oslobodioci" natpisi "Ovo je Jrr-
goslavija", mada je cijela propagandna ma5ina javno govorila da se borba
vodi"za Jugoslaviju". To duhovno omedavanje prostora u ratu i nakon
rs3 Sire vidjeti izvanrednu studiju Ivana iolovi6a: Srpska kultura posie Miloievi6a, Repu-
blika br. 288-289, Beograd, 2002., a kojirna se posebno apostrofira kultuma, duhovna,
sf'era kao polazni poloZaj za rat, ali i rezervni poloiaj nakon rata i dekanje povoljne pri-
like za vojne operacije. U tom smislu je omedavanje sa mecla5ima spomenicima kao
Sto je transhumacija posmrtnih ostataka pjesnika iovana Dudiia iz SAD-a u Trebinje
22.oktobra 2000{e godine, dvije nedjelje nakon oktobarskog prevrata u Srbiji (simbo-
lidka "podudarnost" koju je Matija Be6kovi( nazvao povratkom Dudiia i slobode zaje-
dno). U Trebinju je postavljen jedan spomenik Dudiiu, a drugi je podignut u Somboru,
dime se, kako istide knjiZevnik Dragomir Brajkovii, "sirnbolidki povezuju najscvcmiji
i najjuZmji srpski grad harizrnom Dudi6evom". Na Duii6evim vededma poezije u Tre-
binju se okupljaju srpski pjesnici ne bi li, kako to kaie Rajko Petmv Nogo "u gorski vi-
jenacuvezaliiLovieniLeotariAvaluiStraZilovoiOzreniRomanijuiDinaruiSaru".
To duhovno omedavanje "srpskog dnhovnog prostora"je u fuirkciji potencijalnog ob-
jedinjavanja tog prostora u istu nacionalnu drZalu. Slidno omedavanje duhovnog pro-
stora na fizidki nadin se biljeZi i kroz podizanje velikih betonskih kriZeva na uzvisinarna
187
Bosna, islam - BoSnjaci Bosna, islam - Boinjaci

njegals: bilo je povezano i sa mSenjem objekata drugadije duhovne tradi- prai,'u poplavu antiislamizrna i animoziteta prema svemu Sto nosi naziv
cije (dZamije, katolidke crkve, ali i spomenidki kulturni i drugi objekti, te "islamsko" i nije ne5to novo, nailne to je postala javna manifestacija
objckti bosanskog stila gradnje, te stani5ta protjeranog stanovni5tva). nedega Sto je postojalo, ali je u mimim vremenima bivalo zatomljeno
Definiranje Srbije kao drZave jeste posljednja faza balkanske drame koju floskulama o navodnom multikulturalizrnu. "Odgovor" koji je uslijedio
je Srbija i zapo&lamoZda jo5 prije vi5e od stotinu godina. Promjene iden- nakon toga, u vidu intervencije prema Afganistanu i lraku, samo je postao
titeta, makar koliko nam se dinilio da nije tako, ipak su deste, a identitet, rnodernom ikonom vec poznatog kolonijalizma. I u Iraku i Afganistanu se
pa i onaj etnidki, ipak nije jednosmjema ulica" kako ga mnogi posmatraju. dogodilo "vec videno", a stanje koje se u njima razvijalo (kao i prethodni
totalitami modeli koji su nesumnjivo u njima postojali sa oblicima najek-
Dojudera5nj i ne upitni elcmeirti identifikacij e sa "heroj ima OtadZbine"
stremnije diktatr"re i radikalizma) imalo je svoj podsticaj od istih onih koji
postali su upitni jer je mitolo5ka su5tina sa njihovih'Junadkih odora" podela
su odludili da ih "discipliniraju i demokratiziraju". Dakle, paZljivija anal-
da sc topi i da sc ispod ogoljcnihirazgaccnih uhiccnika poicla naziratit
iza ce reti da i ove nove interycncije ne mogu biti oblici novog "prevrat-
druga, zatomljena vrsta identifikacije "Sirokih narodnih masa" sa elemen-
nidkog stanja epohe" nego kao neito Sto je vei videno. Samo na kraju XX
tirra generidkog morala. Tako da je odito da se nije dogodilo ne5to su5tin-
i podetku XXI stoljeda, u vrijcme tetalnc komunikacijske povezanosti svi-
ski novo na svim prostorima od tzv. "antibirokratske revolucije", preko
jeta, to moZe biti kontraproduktivno, izuzev ako se o'izabrda" ne valja
krvavih ratova, izuzev Sto je cijeli prostor dobio novi geopolitidki izgled i
stvamo jedna nova epohalna promjcna * dije obrise je tesko i ustanoviti na-
znatno je osiroma5en. Nije, dakle, do5lo do epohalne promjene, nego se
jviSe zbog toga Sto smo udesnici u dogadanju i kao takvi ne prepoznajemo
dcsio bez vremeplova nasilni povratak u pro5lost.
obrise novog. MoZe to biti i dudovi5ni oblik novih vrsta nasiija imajuii u
Tako isto se moZe tumaditi i poku5aj prvo preko dvije uticajne knjige vidu "napredak" ostvaren u proizvodnji orucla za ubijanje ljudi.
Huntingtonovog "Sukob a civrlizacija" i Fukoyaminog "Kraja povij esti",
Mnogi u BiH rnisle da je sa okondanjem agrcsije BiH, pa time i njcn
a kasnije i doga<laja teroristidkog napada na SAD, da se kao su5tinski ne5to
najbrojniji narod Bo5njaci, "iskihala" svoj doprinos svjetskorn bolu. I da
novo delava i da "niSta vi5e ne6e biti isto poslije toga". Veliko jc pitanje
6e sc stvari odvijati u pravcu da raspored cpohalnih promjena bude i na
da li smo sa 11. septembrom 2001. godine suodeni kao sa faktom podetka
drugim mjestima. Nije valjda da tuga stanuje samo u BiH! Ali, dinjenica
"kraja povijesti"? Naime, od toga dana cijeli svijet je bio suoden sa for-
je da vi5e od deset godina nakon Daytona, BiH i dalje kaska i zaoslaje za
mulacijama da poslije tog datuma viSe "niSta neie biti isto". Sta to, ustvari,
nuZnim promjenama, te da desto u svom razvoju ima ijedan korak napri-
znall? Da li je do5lo do promjene "epohalne svijesti"? Odnosno da li je
jed, a i dva-tri nazad.Ito je za savremcnike Bosne i Hercegovine, onc koji
do51o do podetka neke "nove" epohe? MoZemo se sloZiti sa slovenadkim
u njoj gledaju izglednu perspektirm Liv ota i za sebe i svoje potomke, jedno
teoretidarem Slavojem ZiZekom da je to jedna prenapuhana floskula koja
od najbolnijih isk-ustava. To izaziva fmstracije i razodaranje, raspolu6enosti
irna cilj propagandno djelovanje, a ustvari pitanjeje "da lije zaista do51o
i duboka stanja apatij e, razo(aran osti, velike su kolidine bezvrijednih
do tako fundamentalne promene. Naravno da se ne5to promenilo u naiem
bjanko potpisanih nacionalnih krcdita kod svih naroda u BiH. Odito jc da
posmatranju i predstavljanju stvari, ali ne verujem da moZemo govoriti o
stradanja nisu sdma po sebi ulaznica za sve kapije i nisu kredit koji ima tra-
nekom stvarnom prelomu. ViSe mi se dini da su se potvrdile neke na5e jniji znadaj u savrcmenom svijetu. Niti da se prcko njili rirogu izbjcdi nova
stare predstave i stari strahovi, i da se zaistai dogodilo ono Sto nam mediji
stradanja, jer se epohalne promjene obidno de5avaju izvan ovih (centralno
odavno govore u vezi sa terorizmo11."l54 Sama dinjenica da su ovi bru-
- balkanskih) klajeva gdje su samo posljcdice tih promjcna najveie - u
talni teroristidki napadi izazvali u najSirim slojevima kr5ianskog Zapada
smi slu ljudskih lr|av a i materij alnih razaranja.
na teritoriji koju kontroliraju Hrvati. Fiziiki se tu nadovezuje i inicijativa od strane Srba
za postavljanjem velikog krsta na ZlatiStu iznad Sarajeva koji bi dominirao gradom. Da U BiH je u stalnom porastu broj poginulih od Prvog, preko Drugog
li veliki kriZ ili crkva u pomen,,fuava" u Sarajcl'r.r koje je i sa ZlatiSta bilo u potpunom svjetskog rata do kraja, za BiH, krvavog okondanja XX stoljeca. Uvijek je
okruZenju u toku agresije (i na crkvi moZe biti veliki kriZ), u svakom sludaju radi se o poslije tih dogadaja govoreno da se "nikada viSe" nede ponoviti to
omedavanju etnidki odi56enog prostora.
rs4Slavoj /,1Zek:Ljudi koji nisu stvami, list Forum, Bulevar Pres, Novi Sad, 19.maj. 2002.
stradanje, ali je ono svaki sljcdeii put bilo sve drastidnije. Procjena je da

188 189
Bosna, islam - BoSnjaci
u tim stradanjima, koja su nagovje5tavala "epohalne promjene", stradalo
smrtno preko 800.000 Bosanaca i Hercegovaca, da se barem tri puta u XX
stoljedu svako domaiinstvo u BiH pokretalo sa vlastitog ognji5ta ili
vra6alo nazgarilta svoje kuie, opljadkanog imanja, oduzete zemlje... U
takvom stanju najveie opsusto5enosti dodekana je i epoha treieg milenija.
Ali, za BiH to nije bila nikakva epohalna promjena. Zanlu bi promjena
bila da je konadno zlo i stradanja zaobidu. Da li je konadno takvo ne5to
doSlo do svijesti i da li ima dovoljno ljudi da prime takvu poruku kao
pouku? I da njeni stanovnici ostvare koncenzus oko toga 5to je stara bosan-
ska poslovica ve6 rekla da "tuda ruka svraba ne 6e5e", te da shvate daza-
laganje vlastitih Livota i imanja, u ime interesa izvan BiH, irna strahovito
visoku cijenu. Tu cijenu uvijek, naZalost, plaiaju i oni Bosanci i Herce-
govci koji nisujo5 ni rodeni.
UMJESTO ZAKLJUEKA
Posljednja agresija je samo pojadala zanimanje Sirom svijeta za
fenonren jedne male zemlje u Evropi i sudbine naroda, koji je tu ve6inski,
i koji ba5tini kroz svoje riznice islama kontinuitet BoZije Objave i trag
slavenskih, ilirskih, rimskih, helenskih treptaja svjetla, njihovog ga5enja,
heretidke pobune, zbunjenosti poloZajem u igri velikih sila, ali z,adri.ava-
juii i autononrnosti i autohtonosti "dobrote" kao moralnog stava koji se
proteZe u historiji kao konstanta, pa, prema tome, za Bo5njake ima povi-
jesni karakter.
Svojatan od svih i tjeran da uvijek zna Sta nije, a da ga se odvladi od
onog Sto jeste, pritisnut bremenom stalno prisutne o d g o v o r n o s t i
mosta koji spaja, tespiha koji duva islam u Evropi, bo5njadki narod se u
dinu suodenosti sa moguinoicu potpunog nestanka samo-pronaiao natlu
Bosne i Hercegovine i jasno sebe odredio sa tim svojim tlom, sa svojim
jezikom, vjerom, tradicijom i svojom historijom. Svjestan je taj narod da
mnogo toga mora dijeliti sa drugima, praveii od toga vlastitu i bosansku
vrlinu, a ne mahanu, Razumijevanje razliditosti i njihove koegzistencije
proistide iz koncepta tolerancije kojeg su Bo5njaci stekli preko islama.
U opiLr BiH kultum Bo5njaci su ulagali najviSe svoje posebnosti u
uspostavi "bosanskog duha." Da taj duh opstaje i poslije izvriene agresije
190
Bosna, islam - BoSnjaci
pokazuje se upravo i na planu kulture i njenih tvorevina nastalih u
nemoguiirn uvjetirna najveieg razaranja. Bo5njaci su i njoj kao i borbi za
oslobodenje Bosne i Hercegovine dali najvi3e. Sama dinjenica da jc i na
planu kulture, kao i u borbi za oslobodenje zapaiena i nezamjenjiva par-
ticipacija i Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata govori u prilog osnovnoj oc-
jeni da se unutamje vezivno tkivo Bosne moZe, uz strpljenje i pomoi
medunarodne zaj ednice, obnoviti.
Poslije ove agresije postalo je jasno da sudbine Bosne i Bo5njaka
imaju neposredno medusobno proZimanje. Afirmacija i Bosne i Bo5njaka
(Bosne i Hercegovine kao drZave i Bo5njaka kao nacije) se desila 1992.
godine, 529 godina nakon Sto je osvojena bosanska srednjovjekovna
driava od strane Osmanlijskog carstva. To je velidanstven din, nastao u
vrijeme realne prijetnje da i jednog i drugog (i Bosne i Bo5njaka) - nestane.
Mukotryan je put koji se odekuje i na obnovi istinske drZavnosti i kao i ob-
nove bo5njaitva (bosanstva kao Sire perspektive) koji su i u jednorn i u
drugom sludaju krasili srednjovjekovnu drZavu Bosnu. Veliki korak je
napravljen i dinom medunarodnog priznavanja BiH. odbrane od uniStenja
i sprjedavanja potpunog genocida. Uloga medunarodne zajednice je da se
na primjeru Bosne i Herccgovine izvlade pouke, jer se i na primjenr ove
agresije pokazalo dajc ljudski rod upuien na dogovor i daje razliditost
samo velidina, a udruZivanjc neminovnost.
Odavno je jasno da opasnost od atomskog rata i njegovih katastro-
falnih posljedica, prenaseijenost zemljine kugle i opdi problemi ekologije.
sve vi5e uspostavljajr,r realnim pojam "ljudska zajcdnica". Pri torne potreba
uvoctenja nToralnih kategorija i u sferu sofisticirane tehnike, i na njoj zas-
novanog modela o supremacij t Zapadne kulttre, samo dobiva na znadaju
kroz dijalog radi pronalaZenja najboljih nadina da dovjek ostvari odgov-
ornu ulogu nanrjesnika na Zemlji (kome je rukovodenje i organizacija
darovana kao veliki dar i isku5enje) uz uvjet da ne posije "nered" (Kur'an-
ski izraz za oholost i neodgovornost ljudskih postupaka, spram savrienog
reda BoZrjcg i na Zemlji i na nebesima) kako je to dovjek uglavnom do
sada dinio.
Na ovom stepenu razvoja, nered (koji moZe biti i sukob velikih razm-
jera) moZe dovesti do propasti cijele civilizacije i tu onda nikakvc visok-
oumne rasprave o "krivici" ili "superiomosti" ne dolaze u obzir. Suodena
sa strahom od samouni5tenja ljudska civilizacija kao jedinstveno ugroZena
ljudska zalednica, zajedno sa drugim svjetovima oko sebe, rnora se, iz
nuZdc opstanka, ako ne iz drugih hurnanistidkih i univerzalnih razloga,
191

Bosna, islam - Bo1njaci
okretati unutamjem dijalogu, unutar sebe same. U tom dijalogu ncma in-
feriromih i st4reriornih, ma koliko se to nemoguiim dinilo.
Islamski nadin Zivota i mi5ljenjc, iz islama proisteklo, ostaje otvoreno
kao dinamidna struktura koja u sebi baitini riznicu povijesnog dogadanja
dosada5njih Objava i primjere civilizacija iz pro5losti koje su se oglu5ile
o Uputu. Bosna i Boinjaci su zato, sa iskustvom koje su pro5li, suodeni sa
nestankorn na pragu XXI stoljeria, paradigma i opomena o potrebi prcispi-
tivanja moralnosti onoga 5to se srnatra ljudskom civilizacijom i temeljnih
vrijednosti na kojima ona podiva, ali i uzvi5enim ciljevima kojima stri-
jemi. S druge strane, kod Bo5njakaje jasno izraL,enai svijest daje njihova
sudbina (kao i sudbina Bosne i Hercegovine) prije svega u BoZijim
rukama, a u sada5njim odnosima kakvi vladaju u svijetu (dunjaluku) i
mjereno ljudskim ar5inirna i jasnost da oni (Bo5njaci)iestu aktivan subjekt
osiguranja uvjeta za vlastiti opstanak i opstanak Bosne. Oni trebaju biti
organizirani kao politidki narod (nacija), oni moraju date\e ka drZavi na-
jvi3ih deniokratskih standarda, jer ie uvijek kod njih biti gledan "trun u
oku." To treba prihvatiti i ne zahtijcvati u svakoj prilici moraliziranje i
pozivanje vlastite "moralne prednosti i pobjede." Sa svim razliditostima,
i unutar sebe i u odnosu s drugima, Bo5njaci zrcale u sebi multilateralnost
kao savrienstvo tolerancije, kao jedini nadin moguieg suiivota ljudskog
roda, ali i svjetor.a oko nas. Ta svijest je i najve6a tekovina kultumo-povi-
jesnog razvoja Bo5njaka kao naroda u burnim vremenima u kojima su
stasavali i razvijali sc. Boinjaci, cvropski ttarod, za razhku od rnnogih
drugih evropskih naroda su vec dio ljudske zajednice (ummeta), zajednice
ko-ia jc danas rasprostraujcna u svim zcnrljarna svijcta, a povezana jc sa
svojom pripadno5iu islamu. To je prednost koju Evropa (konadno) mora
shvatiti kao prcdnost, zbog toga Sto jc to prednost i Evrope sAme. BoSn-
jaci su evropskoj i svjetskoj kulturnoj ba3tini dali solidan doprinos u svitn
oblastima od srednjovjekovne Bosne, pa preko Osmanlijskog carstva, Aus-
tro-Ugarske i Jugoslavije sa brojnim velikanima i njihovirn djelima. Do-
brota srednjovjekovnih "dobrih Bo5njana" se uvijek i iznova mora zaslu-
Zivati upravo dobrotorn kao univerzalnim odgovorima na sva otvorena pi-
tanja u svim vrcmcnima. Nakon svega kroz Sta su pro5li, Bo5njaci imaju
razloga da uporno svjedode o jedinstvenosti ljudskog roda, uvijek i iz
podetka, bez obzka na prepreke.
192
Bosna, islam - BoSnjaci
IZVODI IZ RECENZIJN
Prof.dr. Jusuf Ziga, sociolog, Univerzitet u Sarajevu:
Yet, iz letimidnog uvida u tematsku strukturu ove studije moZemo
zakljuditi da je ona ne samo akademski relcvantna, nego i nadasve aktu-
alna. JoS uvijek traju ne samo kontraverze o karakteru povijesnog bi6a
Bosne i Bo5niaka, nego i bcskrupulozni ataci na njihovu opstojnost, o
demu tako zorno svjedodi nedavna brutalna agresija na ovu medunoradno
priznatu zemlju, kao i od Medunarodnog suda u Hagu potvrdeni genocid
koji je izvrien nad bo5njadkim narodom na ovom prostotu.
Autor ove studije se ve6 dulje vremena bavi istraZivanjem apostrofi-
rane problematike (korespodentna je sa tematikom njegovog magistarskog
rada, kao i doktorske disertacije), Stoje i rezultiralo Sirinom istraZivadkog
zilwata, koja je evidentna i iz navedene lepeze naslova poglavlja, odnosno
njihovog broja.
Ono Sto posebno treba naglasiti kao vrijednost ove studije je nasto-
janje njenog autora, dr. DZclala Ibrakovi6a, da, kakoje to sam naveo, kri-
tidki istraZi ,,prisutne stereotipe u posmatranju ove oblasti", a koji su
,,rezultat dugogodi5njeg prekrajanja historije od strane, prije svega, Srbije
i Hrvatske", odnosno tamoSqjih velikoaspirativnih intelektualnih i poli-
tidkih centara mo6i. ,,U takvom tretiranju historije, Bo5njaci kao narod i
kontinuitet drLave Bosne i Hercegovine jednostavno su zaobilaLsni",pa
dak i bezodno ncgirani.
Naspram pomenutih ishodi5ta stereotipija i kriptoizacija o povijes-
nom bi6u Bosne i Bo5njaka, Ibrakovid, oslanjajudi se na stavove ditavog
niza relevantnih stranih i domacih autora, poput N. Malcolm, J. V. A.
Finea, M. Filipovi6a, P. Anilelida, M. Hadiijahiia, S. Jalimama, I\4. KrlcZe,
C. Truhelke, N. Klaic, E. Imamovida i ditavog niza drugih, argumentira o
njegovoj dugowemcnoj i povijesno respcktibilnoj vertikalni, o ditavoj ple-
jadi znamenitih likova koji su imale kljudnovalne uloge kako u funkcioni-
ranju Bosne kao samostalne drZave tokom srednjeg vijeka, tako i unutar
planetarno respektibilnih carstava, kakvo je bilo Osmansko, o uvaZavanju
specifikurna Bosnc i Hercegovine i unutar Austrougarske monarhije,
193
 Bosna, islam - Boinjaci
sposobnosti da preZivi ,,golgotu" jugoslovenskih integracija i dezinte-
gracij a i nadasve besknrpulozne velikoaspirativne atake n edobronamj emi h
susieda.
Ovdje posebno naglasiti autorovo analitidki korektno opser.vi-
vaty..a
ranja bosanskohercegovadkog sinkretizma pri demu je izbjegnuta ideolo-
gizirajuca ,.pro-et-contra clstra5ienost", koja je, reklo bi se, gotovo
uobidajena na ovim prostorima, pogotovo kad jc rijcde u sublimacijama
tzv. predislarnske i islamske komponente u Bo5njaka.
To ,,susretanj e" ruzlidja u biiu Bo5njaka autor opisuje na primjem
arhitekture ,,gdje su spojeni sa sllncem i toplinorn - kuie okrenute prema
suncu, pored vode, uz koriStcnje vodc i hortikulture kao toplog prirodnog
ambijenta, svodovi i lukovi kao univerzalno tragzLnje za prolaskom ispod
duge, arabcske i tapiserijc, izgledi enterijera i ekstcrijcra * sve teZi ka
toploti i ljepoti razigrane boje i Sto ljepieg kutka za ieljacl svoju i do-
bronamjernog gosta... Taj univerzalni hod ka ljudskom ugoclaju i do-
macinskom odnosu proistide iz shvatanja da su ljudi BoZijom voljom
halife na zcmlji. Zato je tu i odgor.omost prema dmgim svjctovirna. Ti
drugi svjetovi, biljni i Zivotinjski, su taj nezamjenjivi krajolik Bosne i n
gradovima i u najzabitijim selima. Po toj pitomini se poznaju naseobine
Bo5njaka i prepoznaje plemenitost duha.."
Promi5ljajuci o moguioj bo5njadkoj persprektivi, a, pri tom, respek-
tirajudi brojne negativne okolnosti koje se ve6 stoljecirna nadvijaju natl
njihovom domovinom Bosnom i Hercegovirlom, autor, s pravom, potcn-
cira da im je jedina spasonosna ideja - saveznik - borba za tu drLavu i ne
pristajanle na bilo koje igrokaze oko njene podjele, jer bi sa nestankom iste
i sami nemonovno nestali kao narod.
U najkraicm, rijed jc o vrlo wijednoj studiji koju toplo prcporudujem
za publiciranje.
Prof. dr Ju,sg"higa
194
Bosna, islam - BoSnjaci
Prof.dr. Salih Jalimam, historiiar, Univerzitet u Zenici:
Rukopis ,,Bosna, islam - Bo3njaci" autora doc. dr. sc. DZelala u she-
matsko-strukturalnom pregledu sadrZi 33 skice iz podrudja etnologije, his-
torije, sociologije, politologijc i islamske tcologije, a vezivna nit svcmuic
Bosna i Hercegovina i posebno Bo5njaci u njcnom sasta\.u. Treba izredi
prvu od niza impresija, rijed je o naudno.istraZivadkoj identifikaciji et-
nolo5ko-historijskog biia bo5njadkog naroda u okvirima drlave Bosne i
Hercegovine u dugom povijesnom nizu. ponekad je to od vremena prvih
bosanskih banova do dana5njih dana. Autor u ponudenom rukopisu nije
odolio isku3enjrr da posmatra bolnjadke historijske nedournice, politidko-
ideolo5ke probleme, ali predvicla i buduinost, pouden iskustvom svega
onoga Sto se desilo i de5ava sa narodom, ali i drZavnim organizacijama u
kojima su se BoSnjaci nalazili ili danas nalaze.
Rukopis ,,Bosna, islam - Bo5njaci" autora doc. dr.sc. DZelala
Ibrakovida oprenrljen je i validninr znanstvenim aparatom, brojnirn pod-
loZnirn napomenama kao i relevantnom literaturom. Spisak koriStene lit-
erature u pravom smislu rijedi je respektabilan,a njeno kori5tenje se
maksimzrlno vidi u izvomom tekstu rukopisa Sto je i uticalo na sve vrijed-
nosti ponuclenog rukopisa.
Autor vrlo autoritativno sudi o broinim nedoumicama kada su u pi-
tanju Bo5njaci i njihova participacija u okvirima Bosne i Hercegovinc,
r.rlo desto u dono5enju konadnih sudova od pomodi su relevatni historijski
dokumenti, ba5 relevantni koji sarro cijelom rukopisu daju potvrdenu ar-
gumentaciju a samom autoru rnisao vodilju tokom cijelog rukopisa. Iako
se u rijedi ,,skice" krije neka vrsta autorove ograde mi tu prepoznajemo ci-
jeli niz eseja o svirn pitanjima yezanim za jedan narod (u ovom rukopisu
boSqadki) gdje se vrlo zanimljivim nitima plete i prepoznaje njegova veza
sa najstarijom (srcdnjovjckovnom historijom Bosne i Hcrccgovine) putem
bosanskih bogomila ali i pravoslavljem, katolidanstvo i jevrcjstvom Sto sc
biti konstanta cijelog historijskog hoda ali i vrijedna vez^ sa islamom.
Autor demaskira evropocentristidki vokabular o prisutnosti islama na
balkanskom polu:stlu i dalje u Evropi kroz prisilu ili ,,ognjern i madem",
vidi njegov razvojni put kao dio sistematskog i vrijednog doprinosa etno-
genezi boSnjadkog naroda"
Poito je osnovno obrazovanje meire kao recenzenta orijentirano prema
historijskim istraZivanjima, uz duZno po5tovanjc brojnih paralela, jakih stu-
diomih istraZivadkih zahvata u podrudja mnogih hunanistidkih i dmitvcnih
195
Bosna, islam - Bo5njaci Bosna, islam - Bo*njaci

nauka, svoju paZnju orijentiramo prema historijskoj argumentaciji mkopisa

,,Bosna, islam - Bo5njaci" autora doc. dr.sc. Dlelala lbrakoviia. K tome
cilju moguie je utvrditi sljedeie konstante:
LU definiranju historijskog polo2aja i statusa Bosne i Hercegovine, Literatura (knjige):
auzto mjesta i uloge bo5njadkog naroda, autor vrlo paZljivo koristi rele-
vantne historijske izvore, komcntari5e ih i iz njih upotpunjuje svijet bo5- l. Adernovid, Fadil, Princ Palikuia, Rabic Sarajevo,1997 .
njadkog etnosa. 2. Akbar, S. Ahmed, Zivi islarn, Preporod, Sarajevo 1996.
2. Historiisku gradu autor koristi istraZivadki relevantno i argumen- 3. Akbar, S. Ahmed: Islam pod opsadom, Libris, Sarajevo 2004.
tovano, sa dovoljno smjelosti i znanja da jednim svojim krakom rLrkopis 4. Al- Ahsan, Abdulah, Ummet ili nacija, Libris, Sarajcvo 2004.
prelazi u historijsko tumadenje proilosti Bosne i Hercegovine i BoSnjaka. 5. Aleksov, Bojan, Poturica gori od Turdina: Srpski istoridari o verskirn
preobraicnjima, u knjizi Historijski mitovi na Balkanu, Institut za his-
3. Brojne nedoumice koje su i obiljeZje historijske nauke autor rele-
toriju, Sarajevo 2003.
vantno razrije5ava uz brojne digresije. posebno u tzv. prijelomnim mo-
mentima historije Bosne i Hercegovine i Bo5njaka (npr. prijelaz na islam,
6. Ali, Attanavi, Opdi prlkaz islamske vjere, VSK za pomoi BiH Zagreb,
I 995.
pokret za autonomiju, rat i genocid 1992.-1995.etc.)
7. Ali, Tariq, The Clash of Fundamentalisms: Crusades, Jihads and
4. Zapohvaliti je autorova snaga argumentacije za sve historijske pe- Modemity, Verso, London 2003.
riode (srednji vijek, novo i najnovije razdoblje) da deiavanja u Bosni i 8. Aliba5ii, Avdija, Trajanjc Bosne, KDM Preporod Zenica, Zenica
Hercegovini, kao i Bo5njake podjednako postavi u historijsku ravan, tako 1 995.
da se tu vi5e govori o povijesnim mijenama i brojnim promjenama u un- 9. Alidii,S. Ahmed, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. go-
utra5njem razvoju a desto i sa spoljnim implikacijarna. dine, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1996.
Sigurno, da pojedini navodi autora rukopisa ,,Bosna, islam - Bo5nja-
10. Alii, DZemaludin, Devetnaest stoljeda Bosne, PP Dinex p.o. Sarajcvo,
ci", izazivaju odredenu rezetvt) neku vrstu zatedenosti, ali osnovna nit, Frankfurt a/M 1998.
orijentirana tezorn i idejom vezivno tkivo je cijelog rukopisa i drZi di- 11. Arnold, W. Thomas, Povijest islama * historijski tokovi misije, El-
taodevu painju i nalai,e odredena razmi5ljanja. Tu se i otvara prostor da- Kalem, Sarajevo 1990.
vanju mi5ljenja o ponudenom rukopisu autora doc. dr. sc. DZelala 12. Babi6, Anto, Diplomatska sluZba u srednjovjekovnoj Bosni, Mect"r-
Ibrakoviia. Mora se konstatirati da je rijed o vrijednom promi3ljanju o narodni centar zamir, Saraievo 1995.
Bosni, Hercegovini, Bo5njacima, ali i o historijsko-etnoloiko-sociolo5ko- 13. Babii, Anto, Iz istorije srednjovjekovne bosanske drZave, Svjetlost,
teolo5kim promjenama u pozitivnom ali i u negativnom smjeru. Sarajevo 1972.
14. Balii, Smail: Kultura llo5njaka, Iled, 1973.
Yaina i dragocjena su razmatranja historijskog doprinosa stanovni5tva 15, Banac,Ivo, Cijena Bosne, Bosanski kulttuni centar, Sarajevo 1996.
Bosne i Hercegovine u dugim historijskim periodima Sto samo rukopisu 16. Banac, Ivo, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Durieux, Zagreb,1995.
daje temeljnost i naudnu vrijednost. Sve to preporuduje autora doc. dr.sc. 17. Balagic, Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Boinjaci i Hercegovci u
Dielalalbrakovida i njegovo djelo,,Bosna, islam - Bo5njaci" te ga nudimo Turskoj carcvini. Zagreb, 193 1.
naudnoj i strudnoj javnosti na konadan sud. 18. BeSlagii, Sefik, NiSani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini,
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Knjiga LIII,
Odjeljerye druStvenih nauka, Knjiga 30., Sarajevo l97tt.
Prof. clr Salih Jalimant 19. Ililcfeld, Urlih (Bilcfeld Urlich), Stranci: prijatclji ili neprijatelji, XX
vek, Beograd 1998.

197
196
 Bosna, islam - Bo5njaci
20. Eliserko, Sonja (ur), Bosna i Hercegovina- jezgro
pro-
'elikosrpskog
iekta, Helsin5ki odbor za ljudska prava Srbije, Beograd,
2006.
21. Bi3ievi6, dr. Vasif-beg: Etnidka inacionalna pripadnost Muslimana
BiH. Hrvatski kalendar 1953. Chicago.
22. Boji(,, Mehmedalija: Historija Bosne i Boinjaka, Sahinpalii, Sarajevo
2001.
23. Bosna i Hercegovina, fotomonografija, Jugoslovenska revija Beograd
i Svjetlost Sarajevo 1980.
24. Bosnjaci i bosnjadka kulture (Zbornik ref'erata sa promocije KDB
"Preporod" Minhen, 1994.
25. Boyl, Francis Anthony, Bosanski narod optuZuje zagenocid, Institut
za istrai,ivanje zlodina protiv dovjednosti i medunarodnog prava,
Sarajevo 2000.
26. BoLovi(, Ratko, Leksikon kultruologije, Agencija Matii, Beograd 2006.
27. Bringa,Tone, Biti musliman na bosanski nadin, Dani,2007.
28. Brozovid, Dalibor, Sporazun cvetkovid-Madek vise ne dolazi u obzir,
u knjizi Bosna i Bo5njaci (Karantanija Ljubljana), Sarajevo 1990.
29. Bucaille, Maurice, Biblija Kur'an Nauka, IZ RBiH, Muftijstvo
Zenica, Zenica 1995.
30. Bukii KrZi5nik,Vera, Bosanski identitet, Bosanska knjiga, 1997.
31. BusuladZi6, Mustafa, Muslimani Evrope, Sejitarija, Sarajevo 1997.
32. Busatlii, Ismet, Studije o sljedbenicima knjige, Fakultet islamskih
nauka i Bemust, Sarajevo 2007.
33. Buturovii, Denana: Bosanskomuslimanska usmena epika, Institut za
knjiZevnost - Svjetlost, Sarajevo 1992.
34. Cigar Norman, Genocid u Bosni (politika ,'etnidkog di56enja"),
Bosanski kulturni centar, Insitut za istraLivanje zlodina protiv dov-
jednosti i medr"urarodnog prava, Sarajevo 1998.
35. cohen, J. Philip, srpski tajni rat: propaganda i rnanipuracija histori-
jom. Ljiljan, Sarajevo 1996.
36. iamo, Merima, Kultura sta.novanja u Sarajevu (Od njegovog nas-
tanka do kraja XIX vijeka), Semerkanci, Sarajevo 2005.
37. earnpara, Salko (ur.), Bo5njadki memorandum, Ajsela, Sarajevo 1999.
38. iekic, Smail (*r.), Genocid u Bosni i Hercegovini (1991-1995), In-
stitut za istraZivanje zlodina protiv dovjednosti i medunarodnog prava,
Sarajevo 1997.
39. ielebi, Evlija, Putopis o Bosni i Hercegovini, Sejitarija, Sarajevo
1999.
40. ielebi, Evlija, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sara-
jevo 1973.
198
Bosna, islam - Boinjaci
41. eolakovii, Rodoljub, Kazivanjc o jednom pokoljenju. I-V. Sarajevo
1985./86.
42. eutnovic, Ferdo, DrZavno-pravna historija juZnoslovenskih zemaija
XIX i XX stoljeia, Skc,lska knjiga, Zagreb,1953.
43. Cimii, Esad, Isku5enje zajcdni5tva, Did, Sarajevo,2005.
44. Cirkovid, Sima, Historija srednjevekovne bosanske drZave, Srpska
knjiZevna zadruga, Beograd i963.
45. Curak, Nerzuk, Obnova bosanskih utopija, Synopsis, Sarajevo-Zagreb,
2006.
46. euri6, dr Hajrudin, Skolske prilike Muslirnana u BiH 1800-1878.
Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1965.
47. Delanty, Gerard, The Resonance of Mitteleuropa:A. Habsburg Myth
orAntipolitics, Theory Culture& Society, London, god. 13, 1996.
48. Dizdar, Mak Mehmedalija, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1969.
49. Donia, J. Robert, Islarn pod Dvoglavim orlom: Muslimani Bosne i
Hercegovine I 878. - 1914, Zoro, Zagreb-Sarajevo i Institut za historiju
BiH u Sara.jcvu, Sarajevo 2000.
50. DugandZija, Nikola, Svjetovna religija, Mladost Beograd 1980.
51. Durakovid, Enes, Antologija boinjadke poezije XX stoljeia, Alef
Sarajevo, 1995.
52. Durakovii, Enes, Antologija boSnjadkc pripovijetke XX stoljeia, Alef
Sarajevo,1995.
53. Durakovid, Nijaz, Prokletstvo Muslimana, Oslobodenje, Sarajevo 1994.
54. DZait, Hi5am, Evropa i islam. Starje5instvo IZ, Sarajevo 1989.
55. DLaja, Sreiko, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine,
Ziral, Mostar 1999.
56. DZemaludinovi6, Muhamed, Mjesto i uloga bosanskih Muslimana u
politidkom razvoju na5ih naroda, almanah za 1968. godinu, Izvr5ni
odbor UdmZenja ilmije, Sarajevo, 1967.
57. Dorrlevic, Mirko (prir.), Srpska konzervativna misao, Helsiniki odbor
za ljudska prava Srbije, Beograd 2003.
58. Dozii, Abid, Bo5njadka nacija, Bosanski kulturni centar, Sarajevo
200-1.
59. Eagleton, Tery, Ideja kulture, Naklada Jasenski i Turk, Zagreb 2002.
60. Eagleton, Tcry, Sveti teror, Naklada Jasenski i Turk, Zagreb 2006.
6 1 . Enciklopedij a Jugoslavij e, ILZ Zagr eb 1 9 5 6. Knjiga 2.
62. Enciklopedija Jugoslavije, tom V, Zagreb 1962.
63. Etnidko di5ienje - genocid za Veliku Srbiju, Dokurnenti druStva za
ugroZene narode, Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1996.
199
Bosna, islant - BoSnjaci
64. Filandra, Sa6ir (ur.), Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, Sejitarija,
Sarajevo 2002.
65. Filandra, Saiir, Bo5njaci i rnodema, BKC, Saraievo 1999.
66. Filipovi6 Nedim, lslamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar zakul-
turu i obrazovanje, Teianj 2005;
67. Filipovid, Muhamed, Bosna i Hercegovina, najvalnije geografske,
dernograf-ske, historijske, kulturne i politidke dinjenice, Compact,
Sarajevo 1997.
68. Filipovid, Muhamed, Muslimani- BoSnjaci u u-vjetima politidkog plu-
rclizma, u: Bosna i Bo5njaci, Karantanija Ljubljana, Sarajevo 1990.
69. Fine John. V.A., JR. Bosanska crkva, novo furnadenje, Bosanki k-ul-
turni centar, Sarajevo 2005.
70. Frannery Tim, Gospodari vremena, Algoritam, Zagreb 2007.
71. Friedman, Francine, The Bosnian Muslims: Denial of aNation, West-
viev Press, Boulder, 1996.
72. Fu'i, El Mubarek Safijurrahman, Zapede(eni dZenetski napitak, SIp
DD "Borac" Travnik 1995.
73. Garaudy, Roger, Zivi Islam, Mesihat IZ BiH. Sarajevo 1990.
74. Geilner, Ernest, Nacije i nacionalizanr, Politidka kultura, Zagreb 1998.
75. Golubovi{Zagorkai drugi, Politika i svakodnevni iivot, Srbija 1999-
2002. Institut za ftlozoftju i druStvenu teoriju, Beograd, 2003.
76. Grbo. Ismet, Ogledalo nasilja: Stradanje sakralnih objekata u BiH
1992-1996 na prostoru koji kontrolira Arrnija BiH, SDA-Centrala
Sarajevo. Centar za analitiku. dokumentaciju i komuniciranje s
javno56u, Sarajevo I 997.
77. Grtpaautora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja II
svjetskog rata, Stab VK OS BiH, Sarajevo 1994.
78. Gutman, Roy, Svjedok genocida, Vijeie Kongresa bosanskomusli-
rnanskih intelektualaca, Sarajevo I 995.
79. HadLlbegovid, Ilijas, Bosanskohercegovadki graciovi na razmedn 19.
i 20. stoljeca, IP Oslobodenje pablic, 1991.
80. HadZidedii, NedZad, Etnografski pregled Bosne i Hercegovine,
(skripta za intemu upotrebu) Fakultet politidkih nauka, Sarajevo 1997.
81. HadZijahid, Muharned, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog
pitanja bosanskih Muslimana) Svjetlost, Sarajevo 1974.
82. HadLijahii, Muhamed, Porijeklo bosanskih Muslimana, Bosna
Sarajevo,1990.
83. Hafizovii, Re5id. Muslimani u dijalogu s drugima i sa sobom, El-
Kalem, Sarajevo 2002.
84. Hafizovii, Re5id, O nadelima islamske vjcre, Bemu st, Zenica 1996.
240
85. Halilovii, Safet, Restitucija bosanske drZavnosti, KDM,.preporod.o
Zenica,Zenica 1993.
86. Halilovii, Senahid, Bosanski jezik, Bilioteka Kljudanin, Saraievo 1991.
87. Hamidullah, Muhammed. Uvod u islam, Starjesinstvo IZ, Sarajevo
I 989.
88. HandZi6. H. Mehmed, lslamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo
bosanskih muslimana, Sarajevo 1940. reprintizdanje IC Te5anj, 1993.
89. Hangl, Anton, Zivot i obidaji Muslimana u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo,1907.
90. Harlman, Tom, Posljednji dani planete Zemlje,Metaphisica, Beograd
2005.
91. Hauptmann, Ferdo, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjer-
sku i vakufsko - mearifsku autonomiju, Arhiv SR BIH Grada, Tom
III, Sarajevo 1976.
92. Haviland, A.Williarn, Kulturna antropologija, Naklada Slap, Zagreb
2004.
93. Heimer, August, Kroz Bosnu i Hercegovinu (Ilustrirani historijski,
geografski i etnografski opis), Uppsala (Svedska), 2004.
94. Hobsbaum, Erik, Nacije i nacionalizam ocl 1780. (program, mit i i
stvarnost), Filip ViSnji6, Beograd 1996.
95. Hoerman, Konstatin, Narodne pjesrne Muslimana u Bosni i Herce-
govini, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo 1966.
96. Hofmann, Murad, Islam kao alternativa, Bemust Sarajevo 1996.
97. Hofmann, Murad, Wilfried, Islam 2000, El- Kalem, Sarajevo 2003
98. Ibrahimagii, Omer, Bosanska drlava i nacionalost, Vijedc kongresa
bo5njadkih intelektualaca, Sarajevo 2003.,
99. Ibrahimagii, Omer, Bosna i Bo5njaci poslije Dcjtona, Kutt B i Vijeic
kongresa bo5nj adkili intelektualaca, Saraj evo, 2000.
100.Ibrahimagii, Omer, Bosna i Bo5njaci, Svjetlost Sarajevo 1995.
l0l.lbrahirnagid, Omer, Bosna je odbranjena, ali ni-je osloboclena, Vije6e
kongresa boinjadkih intelektualaca, Sarajevo 2004.
l02.lbrahimagii, orner, Srpsko osporavanje Bosne i Bosnjaka, Magistrat,
Sarajevo 200 I .
l03.Idrizovii. Nusrct, Kolo tajnih znakova, Globus, Zagreb 1987.
104.I1i6, Milo5, Sociologija kulture i umernosti, Naudna knjiga Beograd
1983.
l05.hnamovic, Enver, Korijeni Bosne i bosanstva, Medunarodni centar
zamir, Saraicvo 1995.
l06.Imamovii, Enver, Porijeklo i pripadnost stanovnistva Bosne i Herce-
govine, ART 7, Sarajcvo 1998.
Bosna, islam - BoSnjaci
I 07. hnamovii, Mustafa, Hi storij a Bo3nj aka, Preporod, S araj evo 1 997.
l08.Imamovii, Mustaf'a, Historijska bit nacije, u "Boinjadko pitanje", Up-
rava zamoral GS AR BiH, Sarajevo 1996.
l09.Imamovic, Mustafb, Hrelja, Kemal i Purivatra. Atif, Ekonornski geno-
cid nad bosanskim Muslimanima, MAG Sarajevo 1993.
110.Imamovi6, Mustafa, Pravni poloZaj i unutamjo politidki razvitak
Bosne i Hercegovine od 1878-1914., BKC, Sarajevo,1997.
11 I .Ingleharl. Roland i Norris, Pippa, Sveto i svjetovno (Religija i poli-
tika u svijehr), Politidka kultura, Zagreb 2007 .
1 l2.Isakovii, Alija, Biserje - Izbor iz muslimanske knjiZevnosti, Stvarnost
Zagreb,1992.
ll3.Ishanoglu, Ekrneleddin (prir.). Historija Osmanske drLave i civi-
lizaclj e, Orij entalni institut, S araj evo 2 004.
114.islam i muslimani u BiH, grupa autora, Starje5instvo lZ u SR BiH,
Sarajevo 1977.
l15.Izetbegovii, Alija, Islam izrnedu Istoka i Zapada, S.r.'jetlost - EL
Kalem, Sarajevo 1995.
I I 6. Jahii, DZevad, Jezik bosanskih Muslimana, Kljudanin Sarajevo I 991
l lT.Jalimam Salih: Historija bosanskih bogiurnila, IPP Hamidovii, Tuzla
1999.
I I 8. Jalimam, Salih, Studija o bosanskim bogumilima, Grafotisak Tuzla 1996.
I 1 9. Jovi6, Dejan, Jugoslavija - driava koja je odumrla - uspon, kriza i pad
Kardelj eve Jugo s I avij e (1 97 4 - I 9 9 0), Prometej, Zagr eb, 2003 .
l20.Juergensmeyer, Mark, The Now Cold War? Religous Nationalism
confronts the Secular State, Berkley CA and Los Angeles CA: Uni-
veristy of California Press, 1993.
l21.Kale, Eduard, Povijest civilizacija, IP Skolska knjiga, Zagreb 1.991.
122.KapidLii, dr Harndija, Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom
upravorn, Svjetlost Sarajevo I 968.
123.Karlic, Fikret, Muslimani Balkana, ,,Istodno pitanje" u XX vijeku,
Behram- bcgova medresa, TuzIa 2001.
124.Kardelj, Edvard, Nacija i medunacionalni odnosi (Izbor iz dela IV) IC
Komunist BeograC 1979.
125.Klai(,, Nada, Srednjovjekovna Bosna, Eminex, Zagreb 1994.
126. Konstantinovid, Radomir. Filozofija palanke, Nolit, Beograd i 98 I.
l27.Koplston, Frederik, Historija filozofije (tom II), BIGZ Beograd 1991.
l28.Kosik, Karel, O dileinama suwerlene povijesti, Razlog, Zagreb2.007.
129.Kovadevif, Bogoljub ,hftve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, NaBe
delo, London 1985.
202
Bosna, islam - Boinjaci
l30.KrleZa, Miroslav, O religiji, "Oslobodenje", o'Mladost", Sarajevo 1982.
131 . Kur'an - prijevod na bosanski jezik Besima Korkuta, Medina I 991 .
l32.Kuvadii, Ivan, Drlava i naci.ja u knjizi "Savremeno dnr5tvo i soci-
ologija", Globus, Zagreb 1986.
l33.Levy, dr'. Moritz, Scfardi u Bosni, Bosanska bibliotcka, Sarajevo
1996.
l34.Lings, Martin (Ebu Bekr SiradZuddin), Muhammed, Ljiljan, Sarajevo
I 995.
l35.Lovrenovi6, Ivan i Lucii, Predrag (ur.), Stenogrami o podjeli Bosne
i Hercegovine, I i II, Kultura & Rasvjeta - Civitas, Split - Sarajevo,
200s.
136.Lukacz, Gerg, Povijest i klasna svjest, Naprijed, Zagreb 197A.
I 37. Mahmud, Mustafa, Kur' an, poku5aj savremcnog razurnjcvanja, Star-
je5instvo IZBlH Sarajevo 1991.
l38.Mahmutiehajii, Rusmir, Bosanski odgovor (O modernosti i tradiciji),
Durieux, Zagreb 2002.
l3g.Mahmutdehajii, Rusrnir, Boinjaci i/ili Muslimani !?? u knjizi Musli-
.
mani i Bo5njaci, Muslimanska biblioteka, Sarajevo 1991.
140.Malcom, Noel, Povijest Bosne, Erasmus Gilda, Novi Liber, Dani,
Zagreb - Sarajevo 1995.
141.Maluf, Amin, Ubiladki identitet, Paideia, Beograd 2003.
l42.Mandii, Dominik, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Rim
1963.
143.Mandii, O. Dominik, EtnidkapovijestBosne i Hercegovine, Rirn, 1967.
144.Maodanin, Nenad, Islamizacija seljaitva u Bosni od 15. do XVII sto-
lje6a: demistifikacija, Zbomik Mirjane Gros, Zagreb, 1995.
145.Masleia, Veselin, Muslimansko pitanje, Djela, Druga knjiga, Svjet-
lost, Sarajevo 1954.
I 46. Mihrovii, Azher (ur), Nacionalno mitomansko prokletstvo, Kaligraf,
Sarajevo, 2002.
1 Milosavlj cvii, Olivcra, U tradicij i nacionalizma, Helsiniki odbor a za
47.
ljudska prava Srbije, Beograd 2002.
l48.Minii, Milo5, Dogovori u Karatlorder,u o podeli Bosne i Hercegovine,
Rabic, Sarajevo, 1998.
149.Monnesland, Svcn (ur.), Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik
u Sarajevu, Institut za istodnoevropske i orijentalne studije, Sarajevo,
Oslo 2005.
l50.Muminovii, Rasim, Srbizam i stradalniStvo Bo5njaka, Compact
Sarajevo 1996.
Bosna, islam - BoSnjaci
t5I Musabegovii, Sadudin (ur.), Bosanski duh, Odbor savjetovanja Bosna
. I 72. Sim, Stuart, Svij et fundam entalzma, Planetopij a, Zagr eb 200 6.
i Hercegovina: mogu6nosti i perspektive razvoja, Sarajevo 1999.
l52.Novljanin, Omer i HadZinesirnovii, Ahmed, Odbrana Bosnc 1736-
1 739, IPA, Zenica, 7994.
153.Ornerdii, Muharem, Prilozi izudavanju genocida nad Bo5njacima
(1992-1995), Rijaset IZBiH i Kalem, Sarajevo 1999.
l54.Pelidija, dr Enes, Uticaj osmanske vladavine na politidki, privredni i
kulturni Zivot bosanskog elajeta do kraja XVIII stoljeia, u knjizi
"Bosna i Bo5njaci", Pre ss centar AR BiH, Sarajevo 1995.
155.PruSdak Kafi Hasan,Izabrani spisi, Veselin Masleia, Sarajevo 1983.
1 56. Purivatra, Atif i HadZijahi6, Muhamed: ABC Muslimana, Musliman-
ska biblioteka, Sarajevo I 990.
l5T.Purivatra, Atif, JMO u politidkom Zivotu Klaljevine SHS, Sarajevo
1974.
l58.Purivatra. Atif, Nacionalni i politidki ruzvoj Muslimana. Svjetlost,
Sarajevo,1970.
l59.Putinja Filip, Stref-Fenar Zoslin, Teorijc o etnicitetu, XX vek,
Beograd,1997.
160.Ramii, Rizo, Tri gcneracije knjiZevnika Muslimana. U knjizi: Budna
Bosna" Sr,jetlost, Sarajevo 1966.
161.Rassel, Bertrand, Historija zapadne filosfije, Karitijade - Beograd
1962.
l62.Fr,dLi6, Enver, Historijski pogledi na vjerske i nacionalae odnose u
Bosni i Hercegovini, ANU Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1993.
l63.RedZi6, Husref, Studije o islamskoj arhitektonskoj baStini, Veselin
Masleia, Sarajevo I 983.
1 64. Repovac, Hidaj et, Klasne protivrij ednosti kulture, Veselin Masle5a
Sarajevo 1995.
165.Rizvi6 Muhsin, Bosna i njen jezik u izvanbosanskim znanstvenim
d.jelirna
166.Rus, Vojin, Etika i socijalizam, Glob'us Zagreb 1987.
167.Said W. Edward, Onjentalizam, Svjetlost, Sarajevo 1999.
168.Saltaga, Fuad, Da li ie gcnocid suCbina Bo5njaka? Salfu Sarajcvo
1996.
l69.Selimovid, Elharun, Psihologija islama, TIMA$ YAYINLARI,
Istambul 1995.
l70.Selimovi6, MeBa, Dervi5 i srnrt, Sarajevo, 1966.
171. SilajdZic, Adnan, Islarn u otkridu kr5danske Evrope (Povijest medure-
ligijskog dijaloga), Fakultet islamskih nauka, Sarajevo 2003.
204
Bosna, islam - BoSnjaci
173.Skok, Petar, Etimologijski rjednik hwatskog ili srpskog jezika, Knjiga
I,Zagreb 1971.
174.Smith, D. Anthony, Nacionalizam i moderniza.m, Fakultet politidkih
znanosti Zagreb,2003.
I 75. Solovjev, Aleksandar, Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne,
GodiSnjak dm5tva istoridara BiH, Sarajevo 1949.
176.Spahi6, Mustafa, Islam i me<luljudski odnosi, UdruZenje uleme "81-
Hidaje", Zenica 1995.
177.Spahic, Mustafa, Povijest islama, GH medresa i Rijaset IZ, Sarajevo
t995.
l78.Sudeska, Avdo, BoSnjaci u Osmanskoj drLavi,Arabeske Sarajevo 1995.
179. Surowiecki, James, Mudrost masa, Profil intemational, Zagreb 2007 .
l80.Sabanovid, Hazim, Bosanski pa5aluk. Postanak i upravna podjela,
Naudno druStvo NR BiH, Sarajevo 1959.
1 8 I . Sardevid, Abdulah, Iskon i smisao, Svjetlost Sarajevo I 971 .
182.Saril M. M., Historija islamske filozofije s kratkimpregledom drugih
disciplina i savremene renesanse u islamskim zemljama, Tom I-II, (s
engleskog preveo dr Hasan Su5ii), August Cesarec, Zagreb 1990.
183.Snaper, Dominik, Zajednica gradana (o rnodernoj ideji nacije),
Sremski Karlovci i Novi Sad, 1996.
l84.Todorova, Marija, hnaginarni Balkan, XX vek, Beograd 1999.
185.Tornanid, Milorad, Srpska crkva u ratu i ratovi u doj, Medijska knji-
Lara Krug, Beograd 200 I .
1 86. Tralj i6, Mahmud, Istaknuti Bo3nj aci, Zagreb I99 4.
I 87. Vego, Marko, Postanak srednjovjekovne bosanske d.rZave, Svjetlost
Sarajevo 1982.
188.Zgodii, Esad (priredio), DrZava, pravo i politika srednjovjekovne
Bosne, hrestomatija tekstova, Fakultet politidkih nauka (za internu
upotrebu), Sarajevo 2000.
l89.Zgodi{ Esad, Bo5njadko iskustvo politike, Osmansko doba, Euro-
media, Sarajevo, 1998.
l90.Zgodi(,, Esad, Gradanska Bosna, Ritam Tnzla 1996.
l9l.Zgodi6, Esad, Studije o politici (Ksenofant, Makijaveli, pruidak,
Tito), B.H. COD, Sarajevo, 1997.
l92.Zulftkarpa5id, Adil, Bosanski Muslimani, Bosanski institut, Cirih
1986.
I93 . Leri(, Salim, Muslirnani srpskohrvatsko g j ezika, Svj ctlost, S araj evo
I 968.
205
Bosna, islam - BoSniaci
I94.Zerjavid, Vladirnir, Gubici stanovni5tva Jugoslavije u Drugom svjet-
skom ratu, Zagreb 1989.
195.Liga, Jusuf, Islamska civilizacija i bosanski Muslimani, u knjizi
"Bo5njadko pitanje", Uprava za moral GS AR BiH, Sarajevo 1995.
196.Liga, Jusuf, Uvod u sociologiju kulture, Bosanski kulturni centar
Sarajevo, 1995.
197.Liga, Jusuf, Vrijeme razljudenih dvonoZaca - paradigma Bosne koju
su izdali. Institut za istraZivanje zlodina protiv dovjednosti i medu-
narodnog prava, Sarajevo 2007.
Periodikaidasopisi:
l. Aliba5ii, Ahmct, SuZivot religija: Teorijsko utcmeljcnje u islamu,
Glasnik IZ br. (LXIV)3-4, str. 30'7-319, Sarajevo 2002.
2. Alidi6, S. Ahmed, Sirenje islama u Hercegovini, Prilozi za orijentalnn
fiblogiju, 41, Sarajevo 1991.
3. Bajraktarevii, Fehim, Tursko-islarnska kulturna ba5tina -IuZnih
Slavena. Moguinosti, br.4. Split 1966.
4. Bakiii-Muftid, Jasna, Identitet Bo3njaka u regionalnom kontekstu,
"T,judskaprava", br. 1-4, god. IIi, Sarajevo 2002.
5. Bali6, dr Smail, Bosanski Muslinani (nerazumijevanje Bo5njaka i
njihov jezik), Most, br. (XXIII) 98 (9 - nova serija), Mostar 1997.
6. Bali6, Srnail (S.8. ), Kulturni razvitak bosansko-hercegovadkih Mus-
limana iza rata. Bosanski pogiedi, (V)br. 35, Freibourg 1 964'
7. Bali6, Smail, KnjiZcvni rad Boinjaka na orijentalnimiczicima, Bosan-
ski pogledi, (3)br.15 (maj), Freibourg, 1962.
B. Balii, Smail, SuZivot s rnuslimanima u Istodnoj Evropi, Glasnik IZ
(Lxtll) br.3-4, Sarajevo 2001. str. 65- 71.
9. BandZoviii, Safet, BiH Lr raspravama i odlukama Drugog zasjedanja
AVNOJ-a, Prilozi br. 31, Institut za historiju, Sarajevo, 2002.
10. BandZovii, Safct, Iseljavanje muslimanskog stanovni5tva iz kneZevine
Srbije u Bosanski vilajet (1862- 1867.), Ibn Sina broj 12, Sarajevo ,2001.
11. BandZovii, Safet, Izbjeglicc *\t\ve ctnidkog inZcnjcringa, Pregled
br. 5-6 (LXXXVID str. 215- 227.,Sarajevo,2007.
12. Baiagi6, Safvct-beg, Bosanci Muslimani kao javni radnici u Turskoj,
Gajret (WII) br:1, str. 35-37, br.2-3, Sarajevo 1921.
13. Ba3agi6, Safi,et-beg, Patareni i islam. Gajret, (XI) br.12. Sarajevol92T'
14. Baiagi6, Safvet-beg: BoSnjaci i Hercegovci u islamskoj knjiZevnosti'
Glasnik Zcmaljskog muzeja XXIV/ Sarajevo, 1912.
206
Bosna, islam - BoSnjaci
15. Begii, dr.Midhat, O muslimanskoj knjiZevnosti. Odiek, Sarajevo
1970.
16. Bogidevii, Vojislav, Emigracije Muslimana Bosne i Hercegovine u
Tursku u doba Austro-Ugarske vladavine I 878- I 9 1 8. god. Historij ski
zbonrik br.l-4, Zagreb, 1950.
17. Bourrinet, Philippe, The Yugoslav National Question, http://www.left-
dis.nl/uk/yougeng.htm (posj eta 1 0. 09.2006. )
18. iolovii, dr Ivan, Srpska kultura polle Vtilo3evida, Republika, broj
288-289, Beograd, 2002.
t9. ieman, Mirza Hasan, Islamsko naslijetle u r.rmjetnosti Bosne i Herce-
govini, Glasnik IZ u BiH, brojevi l-2 i3-4, Sarajn o, 2000.
20. Cemerlii, dr Hamdija: Pitanje nacionalnog osjeianja Muslimana
/dislarsija o Preglcdu historije KPJ/. Prilozi Instifuta za historiju rad-
nidkog pokreta, Sarajevo god. I, 1965, br.1.
2t. eirni6, Esad, Purivatra Atif, Nacionalni i politidki razvitak Musli-
rnana, NaSe teme br. 2, Zagreb, 1970.
22. Dobrinii Matija: Uzroci agresijc na BiH, rnaterijal pripremljen za
Forum Bosna br. 1199, Sarajevo 1999. (materijal nije objavljen, a tekst
je u posjedu Dlelala lbrakoviia)
23. Dlaka, Beiir, Iranski motivi u predaji bo5njadkih muslimana, dasopis
"Zttak Bosne" broj 3, Zenica 1995.
24. Dozo, H. Husein, Musliman, Glasnik Vrhovnog islamskog starije5in-
stva u SFRJ, Sarajevo, god. XXXI, 1968.
25. Dozo, Husein, Prepreke na putu islamske da'we, Takvim za 1997.
godinu, Rijaset islamske zajcdnicc, Sarajevo 1996,
26. Durrlev, Branislav, Osnovna historijsko-etnidka pitaqja o razvitku
juZnoslavenskih naroda do obrazovanja nacija. Prcgled XII/ knjiga
2., Sarajevo, 1960.
27. Fcrovii, Fcrid, Po svom ctnidkorn porijeklu Muslimani BiH su
Slaveni, NaSi dani br. 338., Sarajevo 1970.
28. Filipovi6 Muhamcd: "Bosanski duh u knjiZevnosti - Sta je to?"
"Zivot" br. 3, Sarajevo 1967.
29. Filipovic. Muhamcd: Idcntitet Br:Snjaka, http://www.rijaset.net/mual-
I irn/mualI inr %20br% 205 I 5 1 -57.pdf. (posjeta 1 0.09.2006.
)
Firdus, Osman Nurij-beg, O nacionalnom oprcdjeljenju bosansko-
hercegovadkih Muslimana. Nova Evropa X[l1925. br.l0, Sarajevo,
1925.
31. Garaudy. Roger, Dijalog izmedu kultura, "Kabes" Mostar br.19 od
t997.
207

Bosna, islam - BoSnjaci
32. Gross, Mirjana, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1879
1 9 1 4. Historij ski zbomik XIX-XX, Zagreb, 1 9 66-1967 .
JJ. HadZijahi6, Muhamed, Formiranje nacionalnih ideologija u Bosni i
Hercegovini u XIX stolje6u. Jugoslovenski historijski dasopis br.l-2,
Beograd, 1970.
34. HadZijahii, Muhamed, Jedan neostvareni nacionalno-politidki pro-
jekt u Bosni iz g.1853. (A. Stardevii i Bosna). Historijski zbornik,
Zagreb, god. XIX-XX, 19 66-1967 .
35. HadZijahid, Muhamed, Turska komponenta u etnogenezi bosanskih
Muslimana, Pregled, br. 1 1-12, str. 485-502. Sarajevo,1966.
36. HadZijahi6, Muhamed: Sinkretidki elementi u Islamu u BiH, Piloziza
orj entalnu fi lologij u, Orj entalni institut Saraj evo br oj : 28 -29, Saraj evo,
1978179.
Jt. Halefullah, Muhammed Ahmed: Islamsko- arapski uticaj na evrop-
sku renesansu, Islamska misao (I)br. 8, Sarajevo, 1979.
38. Handlit,, Adem i HadZijahii, Muhamed, O progonu Hamzevija u
Bosni 1573. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju br. XX-XXI, Ori-
jentalni institut, Sarajevo, I 974.
39. HandZii, Adem, Etnidke promjene u sjeveroistodnoj Bosni i Posavini
u XV i XVI stoljeiu. Jugoslovenski historijski dasopis 196914.
40. Hatibovii, DZemal, Bosanci i Bo5njaci. Republika br.255, Beograd
2001.
41. Haveri6, Taik, Zapadna politidka teorija i etnidki odnosi u istodnoj
Evropi, Helsin5ke sveske, Beograd 2002.
42. Humo, Avdo, Istorijski i akluelni aspekti nacionalnog poloZaja Mus-
limana. Pregled, april 1970.
43. Humo, Hamza, Od prelaza na Islarn do novih vidika, u: Spomenica
dvade setipeto godi5nj ice Gajreta, S araj evo I 92 8.
44. lbrakovii, Dielal, Krvavo poskakivanj e za"epohalnim promjenama":
Bosna i Hercegovina i XX stolje6e, Habitus br. 9/l0,Novi Sad
200312004.
45. Ibrakovid, Di,elal,Agresija na BiH i destrukcija BiH porodice,Znak
Bosne (X)1 2, Zenica 2044.
46. Ibrakovic, DLelal, Bosna i Hercegovina kao lakmus papir: Prilog so-
cijalno- kultumo antropolo5kom definiranju Bosne i Hercegovine od
strane Bo5njaka, Godi5njak BZK Preporod, (Vf, Sarajevo 2006.
47. Ibrakovii, DZelal, Civilizacija,narod, nacija,Kabes (II) br. 12, Mostar
t996.
48. Ibrakovid, DLeIal,Islam u nacionalnom bi6u Bo5njaka, Glasnik IZ
(LX) 7-8, Sarajevo, 1998.
208
8osna, /s/am - BoinJacl
49. Ibrakovi|DLeIal, Modemo tcorijc nacijc -. ima li u niinra llo$njuku.
do
Glasnik IZ,br. 1-2, Sarajevo 1999.
50. Ibrakov it,, Dlelal, Multilatcralnost kao bit bosanskohcrcegovarlkog
druStva, GodiSnjak FPN (2) 2a2007, Sarajevo 20013.
51. Ibrakovrl,Dlclal, Narodnosnc oznake u Bosni i Hercegovini, I{abi-
tus. ( 6) I 1/ l2 Novi Sad 2005
52. Imamovii, Mustafa, Boinjadki etnos: identitet i ime, Prilozi,br.32,
Institut za historiju, Sarajevo, 2003. .
53. Imamovii, Mustafa, Ncki pogledi na razvitak muslimanske kn-
jiZevnosti, "Livor", knj. XL, Sarajevo 1972.
54. Imamovii, Mustafa, O uvodenju nazla musliman. Odjck Sarajcvo,
| .tv 1969.
55. Jalimam, Salih, Osamstotina godina Bilinopoljske izjave, Glasnik IZ
u BiH, broj 3-4, Sarajevo 2004.
56. Je fti6, Miroljub, DZihad u savrcmcnim odnosima, Temc (31)br. 4, NiS
(7s7 - 788) 2007.
57. Jokanovii, Vlado, Elcmcnti koji su kroz historiju djclovali pozitivno na
stvaranje bo5nja5tva kao nacionalnog pokreta, Pregled, Sarajevo, 1968.
58. Jovanor.ii, Ivan i Ristii Borisav, Kad palanka utihnc (Problcm kriv-
ice na razvalinama srpskog treieg puta), Nova srpska politidka urisao
br. l-2, Beograd 2000.
59. Kilmika, Vili (Kymlicka Will), Etnidki odnosi i zapadna politidka
teorija, Flabitus, br. 0, Novi Sad 1999. http://cmk.org.1ri/linkovi/ habi-
tus/0/kymlicka 0.pdf. (posj eta 1 0. 10.2002,)
60. Kirnicka, Wili, Pravda i sigurnost u prilagodbi manjinskom na-
cionalizmu, Dijalog br. 3, Sarajevo 2002.
61. Kuljii, Todor,Cinioci izmcnc cpohalne svesti krajem XX veka, Soci-
ologija 6LfI) br. 2, Beograd 2000. http://www.komunikacija.org.yu/
komunikacij a/casopisi/sociologi.i a/ XLii_3/d007lhtml_ser_lat (pos-
jeta 11.08.2003.)
62. Kymlicka, Will, Multikulnralno gradanstvo, Dijalog l-2, Sarajevo 2001.
63. Ljubovii, Arnir, Pn-r5dakova interpretacija ureclenja drZave, III pro-
gram radio Sarajeva, br.24, Sarajcvo, 1979.
64. Maglajlii, Munib. BOSNJACI I BOSNA, Ogledanje na ternu: ime,
jezik i pismo, domovina, drLava, Diwan, broj 5-6, Gradadac, 2002.
65. Mastnak,TornaL, Dnevnik kuZnih godina (BiljeSke o evropskom an-
tinacionalizmu), Most br. 1 02., Mostar 1 998. http://w 1 .500.telia.com/
66. Mededovic. Sefko, Nacionalni i politidki razvitak Muslimana. Lica,
Sarajcvo, ( IV) br.28, Sarajevo, april 1970.
Bosna, islam - Boinjaci Bosna, islam - Bo1njaci

67. Milardovif , Andelko, S ekularni ftindamenta lizam, dnevni list"Vj e s-
n1k Zagreb od 29 .03 .2007 . http:l lwww.vjesnik.hrlhtmllz}}T l03l29l
Clanak. asp?r:sta&c=2 (posj eta 20.09 .2007 .)
68. Mulabdic, Edhem, Behar, prilikom 40-godiSnjice njegova pokretanja,
Kalendar Narodna uzdanica za 1940. Sarajevo 1939.
69. Mulabdic, Edhem, Ideologija Narodne uzdanice, Kalendar Narodna
u'zdanica za 1938. Sarajevo 1 937.
70. Muminovic, Rasim, Povijesnost i nacionalnost. Zivot (XVIfD br. 6-7,
83. Va.radi,Tibor, O Sansama za etnokulturalnu pravdu u Centralnoj i
Istodnoj Evropi - sa osvrtom na Daytonski Sporazum, Habitus br. 0,
Novi Sad 1999.
84. Zirojevi{ Olga, Alahovi hri5iani, Republika broj 282-283, Beograd
2002.
85. Zanic,Ivo, Hajduci, kmetovi, askeri i vitezovi (Sirnbolidni identiteti
JNA i postjugoslavenskih vojski), Polemos (1)1, Zagrcb 1998.
http ://www. ffzg.hr I hsd/polemos/prvii02.htrnl (posj eta I 7. 0 I 2006. )
.

juni-juli.
Saraj evo, t 969. 86. Zi\ek, Slavoj, Jesmo li u ratu, "Zarez" br. 83, Zagreb 2002.
71. Musliman kao oznaka etnidke pripadnosti, Takvim za 1966. godinu, 87. 211ek, Slavoj, Ljudi koji oseiaju da nisu stvarni, Bulevar, Novi Sad
Izdanje Izvrinog odbora UdruZenja ilmije u SRBiH, Sarajevo 1965. 17. maj 2002. (http://www. bulevar.co.yul 083lzizek083.htm) (pos-
72. MuSovic, Ejup, Muslimansko stanovniStvo Srbije, "Has", br. 12, Novi jeta27.03.2003.)
Pazar dcccmbar 1995.
73. Nasr, Sejjid Husein, "XXI stoljece nece biti stoljece sudara velikih
religija, nego vclika titanska borba izmedu nijekanja religije i re-
ligije," Preporod, br. 41587 april Sarajevo,1996.
74. Pljade, MoSa, O popisu stanovni5tva, list "Borba" Beograd br.1B/
i953. od 21.01.1953.
75. Repovac, Hidajct, Da li je je mogu6a BiH multikulturalnost, "Odjek"
broj: 2195, Sarajevo 1995.
76. Spahii, Midhat, Proccs prihvatanja islama u Bosni i He.rccgovini,
Glasnik IZ BtH br. 3 -4. Sarajevo 2002.
77. Suieska, Avdo. Historijske osnove nacionalne posebnosti bosansko-
hercegovaikih rnuslimana, Jugoslovenski istorijski iasopis broj 4,
Beograd 1969.
78. Suceska, Avdo, O tzv. turskom kornpleksu kod Srba, Dijalog broj 5-6,
Sarajevo 1997.
79. Sakovii, Eclin, Prihvaianje islatna u osmanskoj Bosni: rnitovi i real-
nost lrttp :l/folk.uio.no/palk/Dubrovn lklBdin%2}Sakovico/o2} -o/o20
essay.htm (posjeta10. 11. 2007 )
80. Sercmet, Vahida, Kontinuitet bosandice, Most, br. (XXX)182 (93 -
nova serij a), Mostar 200 5 . http : I I www. most.bal093/087. aspx (posj eta
18.02.2006.)
81. Tepii, Ibrahim, Borba BoSnjaka za autonomni poloZaj Bosne i Herce-
ooNa5a
govine u okviru Osmanskog Carstva u XIX stoljeiu, dasopis
Skola" br.l, Zenica 1996.
82. Udovidki, Jasminka, Istorija Balkana, Spone i sr.kobi, Republika br.
186, Beograd, 1998.

210 211
Bosna, islam - BoSniaci Bosna, lslam - Boinlacl

U toku odbranc od agrcsi.je na Bosnu i Hcrccgovinu bio jc u Komandi

maglajske Vitelke brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, Sarad.
nik i urednik maglajskih ratnih novina "MIN", teSanjske "Gradine", a prije
rata je bio dugogodiSnji dopisnik "Oslobodenja," "Borbe" i drugih listova
izMaglaja. Objavio je brojne tekstove u domaiirn i stranim listovima,
magazinima i naudnim dasopisima. Osnivad i urednik je naudnog dasopisa
Podaci o autoru Federalnog ministarstva odbrane BiH "Odbrana" u Sarajelu, te urednik i
recenzent brojnih izdanja dornaie strudne izdavadke produkcije. U okviru
Medunarodnog foruma "Bosna" bio je voditelj dva BiH istraZivanja:
"Globalizacija i integrativni procesi u BiH (sigurnosni aspekt)" 2005. i
"Ljudski resursi - najveia komparativna prednost BiH" 2008. godine.
Objavljene strudne knj ige:
- Koautor i urednik knjige "Intelektualci Maglaja u odbrani BiH-
Povelja odbrane", Maglaj 1993.

-DLelallbrakovi6 i dmgi: (udZbenik za srednje Skole III razred) "Sig-

urnost demokratskog druStva", Aldenprint, Sarajevo 200 I .

- DZelal Ibrakovii: Hrestomatija tekstova ,,Socijalna ekologija",

Fakultet politidkih nauka, Sarajevo 2006.
DLelal Ibrakovid ie roden 07.09.1954. godine u Sevarlijama kod U izdanju Centra za kulturu i obrazovanje Te5anj, 2008. godine je
Doboja. Zavrsio je Fakultet politidkih nauka Sarajevo, Odsjek sociologija, objavio knjigu kratkih prida "Teret."
1976. godine. Na ovom fakultetu je odbranio magistarski rad na temu
"Povijesno- kulturna komponenta islama kao jedan od faktora profiliranja OZenjen, otac dva sina (suprugaAzra, sinovi, Nadir i Jasminko, snaha
nacionalnog biia Bo5njaka" 1997. godinc, kao i doktorsku discrtaciju na Mersiha i unuk Jahja). Od 1995 do 2001. godine je Zivio i radio u Zenici,
temu "Teorije etnocentrizma i rnultilateralnosti- paradigrna Bosne i Herce- a od 2001. godine stalno Zivi i radi u Sarajelu.
govine,, 2003. godirie. Na Fakultetu politidkih nauka Sarajevo je stalno
zaposten i u nastavnidko zvanje docentaje izabran 2005. godine na pred-
metu Etnologrja, a angaZiran je u izvodenju nastave i na predmetima So-
ciologija porodice i Socijaina ekologija. od 1999 do 2001. godine bio je
predavad na Stomatoloskom fakultetu Sarajevo, na predmetu Nauka o
odbrani. Saradnik je na Prirodno- matematidkom fakultetu Sarajevo, te
Fakultetu za javnuupramr Sarajcvo. Odmah nakon zavr5etka studija Zivio
je i radio u Maglaju. Veii dio svog radnog vijeka proveo je na radu u Kom-
binatu,'Natron" Maglaj, gdjc je obavljao raznc duZnosti medu kojirna so-
ciolog - istraZivad i glavni i odgovorni urednik tvornidkog i opiinskog
lista "Natron." U tri mandata je na nivou opdine Maglaj i dobojske regije
obavljao mkovodece druStveno-politidke funkcije u periodu od 1981 do
1986.godine.