CRVENKAPICA

(predstava prilagođena za uzrast djece I razreda)

LIKOVI (po redoslijedu pojavljivanja):

MAJKA
CRVENKAPICA
DRVEĆE (par)
ŽBUNJE (par)
VJEVERICE (par)
CVIJEĆE (par)
ZEKE (par)
GLJIVE (par)
VUK
BAKA
LOVAC

SCENA I

MAJKA: Crvenkapice, crvenkapice!

CRVENKAPICA: Molim, mama!
MAJKA: U ovoj korpi imaš kolače za baku. Ona je stara i nemoćna i živi iza šume.
Hoćeš li joj odnijeti kolače da ima šta da jede.
CRVENKAPICA: Hoću mama, a nabrat ću joj voća i cvijeća u šumi.
MAJKA: Možeš naravno, ali se nemoj dugo zadržavati jer u šumi ima vuk!
CRVENKAPICA: Pazit ću ja nanjeg, mama.

(Crvenkapica polazi sa korpom u rukama i dolazi do dva stabla)

CRVENKAPICA: Pozdravljam vas, velika stabala, kako ste mi danas?

PRVO STABLO: Dobro smo, dobro, Crvenkapice, a kako si ti?
CRVENKAPICA: I ja sam dobro, krenula sam baki.
DRUGO STABLO: Neka ti je sa srećom, mi ćemo ti praviti hlad dok budeš išla kroz
šumu.
CRVENKAPICA: Hvala vam, mnogo!

(Crvenkapica nastavlja dalje i nailazi na dva žbuna)

CRVENKAPICA: Kakvi su ovo zanimljivi žbunovi?

PRVI ŽBUN: Na nama rastu ukusne bobice.
DRUGI ŽBUN: Hoćeš li da i tebi dadnemo malo?
CRVENKAPICA: Hoću, hoću. Mogu ih ponijeti baki, baš će se obradovati.
PRVI ŽBUN: Izvoli cijelu pregršt!
CRVENKAPICA: Hvala vam mnogo, od srca vam hvala!

(Crvenkapica nastavlja dalje i nailazi na dvije vjeverice)

CRVENKAPICA: Kako ste vas dvije vesele i vrijedne.

PRVA VJEVERICA: Skupljamo lješnjake za zimu.

1
CRVENKAPICA: A možete li i meni dati malo. Krenula sam baki i baš bi se
obradovala lješnjacima.
DRUGA VJEVERICA: Uzmi naravno. Ima ih mnogo. Baš su rodili ove godine.
CRVENKAPICA. Hvala vam mnogo, moji veseli prijatelji.
PRVA VJEVERICA: Sretan ti put i opet nam dođi! (jedni drugima mašu na rastanku)

(Crvenkapica nastavlja dalje i nailazi na cvijeće – djeca će ili sjediti ili čučnuti)

CRVENKAPICA: Kako je lijepo i mirisno ovo cvijeće. Baš sam planirala da ovakvo
cvijeće uberem baki.
CVIJEĆE (uglas): Uberi nas, uberi nas!
PRVI CVIJET: Mi ćemo krasiti sobu tvoje bake...
DRUGI CVIJET: ... i mirisat ćemo joj lijepo i dugo.

(Crvenkapica ubire cvijeće i nastavlja dalje i nailazi na dva zeca koji se igraju)

PRVI ZEC: Kako si Crvenkapice? Kuda si pošla?

CRVENKAPICA: Krenula sam baki. Nosim joj kolače, slatke bobice, lješnjake i
cvijeće.
DRUGI ZEC: Znamo mi za nju, ona je stara i bolesna.
PRVI ZEC: Lijepo što se brineš o njoj, ali brini se i za sebe.
CRVENKAPICA: A zašto?
DRUGI ZEC: U ovoj šumi ima strašan vuk i izgleda da je mnogo gladan. I nas je
jutros htio pojesti.
CRVENKAPICA: Požurit ću ja iz šume, samo još malo gljiva da uberem.

(Vuk se nakratko pojavljuje iz zastora)

SCENA II

VUK: Bako, bako, sad ću da te pojedem! A onda ću da pojedem i Crvenkapu i ono

što ti nosi u korpi.

(Zavjesa se navlači)

SCENA III

(Crvenkapica nastavlja dalje i nailazi na gljive)

CRVENKAPICA: Evo ovdje lijepih gljiva.

PRVA GLJIVA: Mi ovdje danima čekamo da nas neko ubere.
DRUGA GLJIVA: Drago nam je da ćeš to biti ti, Crvenkapice.
CRVENKAPICA: Moja baka će vam se mnogo obradovati. A jeste li vi jestive?
PRVA GLJIVA: Mi jesmo, ali neke druge nisu.
DRUGA GLJIVA: Samo nas ponesi, baka će sigurno znati jesmo li za jelo ili ne!

(Crvenkapica nastavlja dalje i dolazi do bakine kuće)

2
CRVENKAPICA: Bako, moja draga bako! Donijela sam ti kolače, bobice, lješnjake i
gljive. A ubrala sam ti i lijepo cvijeće.
VUK: Uđi, Crvenkapice, uđi!
CRVENKAPICA: (spušta korpu i prilazi baki) Bako moja, što je tebi tako čudan glas,
da te ne boli grlo?
VUK: Malo, Crvenkapice moja, malo me boli.
CRVENKAPICA: A što su ti tako velike uši, bako?
VUK: Da te bolje čujem.
CRVENKAPICA: A što su ti tako velike oči, bako?
VUK: Da te bolje vidim.
CRVENKAPICA: (malo otkriva pokrivač) Joooj, a što su ti tako veliki zubi, bako?
VUK: Da te lakše pojedem! (Ustaje iz postelje i zavjesa se navlači)
CRVENKAPICA: Upomoooć!

SCENA IV

LOVAC: Kao da je neko iz bakine kuće zvao upomoć. Mora da je onaj bezobrazni
vuk opet nekog napao. Idem ja to da provjerim.
(polahko se približava kući)
LOVAC: Bezobraznik jedan, sigurno je pojeo baku! Moram da je spasim!

(iza zavjese izlaze lovac, baka i Crvenkapa)

BAKA: Bezobraznik jedan, pojeo je mene ovako staru.

CRVENKAPICA: I mene je poje, a došla sam da posjetim baku.
LOVAC: Sreća pa je spavao i da sam vas mogao spasiti.
BAKA: moramo ga kazniti za ovo.
LOVAC: Znam šta ćemo. Stavit ćemo mu kamenje u stomak i zašiti ga, a onda ću
ga ja potjerati puškom.
CRVENKAPICA: evo ovdje ima kamenja.

(odlaze sa kamenjem iza zavjese, zavjesa se ubrzo sklanja, lovac sa puškom

uperenom u vuka počinje vikati)

LOVAC: Drži se bezobrazniče, ovdje si našao da spavaš! (zapuca iz puške)

VUK: Jooooj, što mi je teško! Nisam trebao odmah pojesti i baku i Crvenkapicu!
LOVAC: bježi odavde, dok te nisam izbušio puškom!

(Vuk bježi, a Crvenkapica, baka i lovac se smiju!)