hfz. mr.

Adnan Srebrenica

Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige imat će nagradu...

Od Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko prouči
jedan harf iz Allahove Knjige imat te nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava. Ja ne
kažem da je Elif-lam-mim harf, nego elif je harf, lam je harf i mim je harf.“1

Za svaki proučeni harf vjernik će imati nagradu, a ta nagrada nije jedno dobro djelo,
nego njih deset. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:

„Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, bit će
samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.“2

U jednoj predaji koju velikan islama Ebu Lejs es-Semerkandi bilježi u djelu
Upozorenje nemarnim se ističe da ta nagrada, shodno stanju u kojem vjernik uči Kur’an,
može biti i veća. Halid b. Bešir prenosi od Husejna b. Alija, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: „Ko uči Kur’an na stajanju u namazu, za svaki harf ima stotinu dobrih djela. Ko uči
Kur’an na sjedenju u namazu, za svaki harf ima pedeset dobrih djela. Ko uči Kur’an mimo
namaza, za svaki harf mu Allah upiše deset dobrih djela. Ko sluša učenje Kur’ana, želeči
nagradu za to, za svaki harf mu se upiše po jedno dobro djelo. Ko prouči Kur’an do kraja,
kod Allaha ima pravo da mu dova bude primljena, odmah, ili naknadno.“3

1
Tirmizi: hadis br. 3087.
2
El-En’am, 160.
3
Es-Semerkandi, Upozorenje nemarnim, preveo sa arapskog: Sabahudin Skejić, 1. izdanje, Behram-begova
medresa, Tuzla, str. 264.
 Vjernik je najbliži svome Gospodaru dok je u namazu i stogo je razumljivo da učenje
Kur'ana u namazu i van namaza nema istu vrijednost. Osim toga, za dobro učinjeno djelo
nagrada vjernika može biti uvaćana i do sedam stotina puta, pa čak i više. Uzvišeni Allah
kaže:

„Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg
nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i
više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“4

U tom smislu je i hadis Poslanika, s.a.v.s, koji je rekao: „Allah, dž. š., je zapisao dobra
i loša djela, a zatim je pojasnio: - Ko naumi učiniti dobro djelo pa ga ne učini, Allah mu piše
jedno potpuno dobro djelo, a ko naumi i učini dobro djelo, Allah mu piše od deset do sedam
stotina dobrih djela, i više od toga. Ko naumi učiniti loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu piše
jedno potpuno dobro djelo, a ko naumi i učini loše djelo, Allah mu piše samo jedan grijeh.“5

Učenjaci smatraju da je učenje Kur'ana, prilikom kojeg gledamo u Mushaf, sevapnije

od učenja bez gledanja u njega. Od Hasana el-Basrija se prenosi da je rekao: „O ljudi, gledajte
u Mushafe kada učite Kur’an, jer se prenosi od Osmana da je kazao: - Prezirem da mi prođe
dan u kojem neću pogledati u Allahov zavjet - Mushaf. Na to mu je nešto rečeno, pa on reče: -
Mushaf je blagoslovljen. On je gledao u Mushaf radi tog blagoslova. U njegovoj kući je stalno
bio prisutan Mushaf i bio je jedan od ashaba Allahovog Poslanika,vs.a.v.s., koji je najbolje
poznavao Kur’an.“6

Istinski velikani naše vjere znali su pravu vrijednost druženja sa Allahovom Knjigom,
te su noći provodili u njenom učenju i razmišljanju, a dane u praktičnoj primjeni naučenog.

4
El-Bekare, 261.
5
Buharija: hadis br. 6491.
6
Ibnul-Dževzi, Džemaluddin Ebu-l-Feredž, Hasan el-Basri savjeti o moralu, skromnosti i pobožnosti, prijevod:
Semir Rebronja, Novi Pazar, El-Kelimeh, 2013, str. 84-85.