You are on page 1of 29

DISKRETNA MATEMATIKA

Literatura:

1. Žubrinić, D: Diskretna matematika, Element – Zagreb, 2001.


2. Veljan, D: Kombinatorna i diskretna matematika, Algoritam – Zagreb, 2001.
3. Lugić, Dž: Diskretna matematika, FESB – Split, 2002.
4. Lipschutz, S, Lipson M. L: Schaum' s outline of theory and problems of discrete
mathematics, McGraw – Hill, 2007.
5. Rosen, K.H: Discrete mathematics and its applications, McGraw – Hill, 1999.
6. Haggarty, R: Discrete mathematics for computing, Addison Wesley – New York, 2002.

Ponavljanje matematičkog gradiva:

7. Bradić T, Pečarić J, Roki R, Strunje M: Matematika za tehnološke fakultete, Element –


Zagreb, 1998.
8. Jukić D, Scitovski R: Matematika 1 – Elektrotehnički fakultet, Osijek, 1998.
http://www.mathos.hr/Jukic_Scitovski.pdf

Za one koji žele znati više:

9. F. M. Bruckler, V. Čačić, M. Doko, M. Vuković: Zbirka zadataka iz teorije skupova,


Sveučilište u Zagrebu, PMF – Matematički odjel, Zagreb 2008.
http://vedgar.googlepages.com/TS-zbirka-2008.pdf
10. M. Vuković: Matematička logika 1 – skripta, Sveučilište u Zagrebu, PMF – Matematički
odjel, Zagreb 2007.
http://www.mathos.hr/logika/Logika_skripta.pdf

1
1. Skupovi.

Pojam skupa jedan je od fundamentalnih pojmova u matematici, a takoñer i pojam s kojim smo se
do sada mnogo puta susreli. Intuitivno, skup zamišljamo kao cjelinu koja sadrži objekte koji su
nam u nekom trenutku od interesa, pa tako u svakodnevnom životu govorimo o skupu ljudi,
skupu zemalja, skupu predmeta i slično, a u matematici o skupovima brojeva, točaka, vektora,
funkcija, matrica i drugih matematičkih objekata. Skup se često zadaje navoñenjem
(ispisivanjem) njegovih članova (elemenata), pri čemu koristimo vitičaste zagrade. Ako je S
skup koji sadrži elemente ∆,⊗,∗ i samo njih, pisat ćemo S = {∆,⊗,∗} .

Meñutim, lako je zamisliti skupove koji imaju vrlo velik broj članova, ili ih čak imaju
beskonačno mnogo. Na primjer, ne možemo ispisati sve prirodne brojeve, pa se snalazimo tako
da skup prirodnih brojeva kratko zapisujemo  = {1,2,3,K}. Skupove često zadajemo opisno,
navodeći pravilo, svojstvo po kome ćemo prepoznati pripadnike toga skupa i za svaki objekt bez
dileme utvrditi pripada li tom skupu ili ne. Skup S čiji elementi x (i samo oni) zadovoljavaju
pravilo P( x ) zapisujemo S = {x : P( x )} ili S = {x P( x )}. Svojstava koja zadaju skup može biti i
više, a skup redovito možemo zadati na različite načine.

Intuitivno, ovaj je pristup jasan i logičan. Meñutim, podrobnija analiza otkriva logičke propuste –
intuitivni pristup zna dovesti do paradoksa. Pažljivijem čitatelju recimo, u prethodnom tekstu je
mogla zasmetati tvrdnja da "svojstava koja zadaju skup može biti i više" – znači li ta tvrdnja, na
primjer, da svojstava može biti beskonačno mnogo? Kako ispitati beskonačno mnogo uvjeta?
Zatim, razumljivo je i potrebno da pomoću postojećih skupova izgrañujemo nove skupove: za
zadani skup S promatrat ćemo primjerice skup svih njegovih podskupova, njegov partitivni skup
P ( S ) . Ima li onda smisla definirati skup svih skupova? Paradoks je da onda taj skup kao člana
sadrži i sama sebe.

Otkriće paradoksa u zdravorazumski logičnoj definiciji nečega tako jednostavnog i prirodnog kao
što je skup dovelo je do trenutne apatije u krugovima matematičara: jesu li sami temelji logike
nelogični. Srećom po matematičare, nove generacije matematičara i filozofa aksiomatski su
uredili osnove matematičke logike i teorije skupova, pa su paradoksi izbjegnuti. Srećom po sve
ostale, aksiomatsko zadavanje skupova nije nužno za praćenje pretežnog dijela matematike.

Ni mi se u ovom kolegiju nećemo sustavno baviti aksiomima teorije skupova, upozorit ćemo
samo na osnovne detalje na koje treba paziti kod rada sa skupovima. Intuitivnu teoriju skupova
često nazivaju naivnom teorijom skupova.

2
1.1. Naivna teorija skupova

Skup je intuitivno jasan pojam koji ne definiramo. Skupove obično označavamo velikim, a
njihove elemente malim slovima abecede. Ako skup ne sadrži ni jedan element, kažemo da je
prazni skup i obično ga označavamo znakom φ . Činjenicu da je objekt a element skupa A
zapisujemo a ∈ A . Činjenicu da objekt b nije element skupa A zapisujemo b ∉ A .

Za skup A čiji je svaki element ujedno i element skupa B kažemo da je podskup skupa B , u
oznaci A ⊆ B . U tom je slučaju uobičajeno reći i da je skup B nadskup skupa A , u oznaci
B ⊇ A.

Skup A ćemo smatrati jednakim skupu B ako skup B sadrži sve elemente skupa A i samo
njih. Preciznije, skupovi A i B su jednaki ako vrijede dvije inkluzije, A ⊆ B i B ⊆ A . Ovo
često koristimo u formalnom dokazivanju da su skupovi A i B jednaki. Ako skupovi A i B
nisu jednaki, kažemo da su različiti i pišemo A ≠ B .

Ako je A ⊆ B i A ≠ B , kazat ćemo da je skup A pravi podskup skupa B , u oznaci A ⊂ B , te


da je skup B pravi nadskup skupa A , u oznaci B ⊃ A .

Skup svih podskupova nekog skupa S nazivamo partitivnim skupom skupa S i označavamo
P ( S ) (katkad i 2 S ).

Neka su A i B proizvoljni skupovi.

1. Kartezijev produkt skupova A i B definiramo kao skup A × B svih ureñenih parova gdje je
prvi član iz skupa A , a drugi član iz skupa B . Precizno, A × B = {(a, b ) : a ∈ A, b ∈ B}.

2. Presjek skupova A i B definiramo kao skup A ∩ B = {x : x ∈ A i b ∈ B}. Za skupove A i B


kažemo da su disjunktni ako je A ∩ B = φ .

3. Uniju skupova A i B definiramo kao skup A ∪ B = {x : x ∈ A ili b ∈ B}.

4. Razliku skupova A i B definiramo kao skup A \ B = {x : x ∈ A i b ∉ B}.

5. Simetričnu razliku skupova A i B definiramo kao skup A∆B = ( A \ B ) ∪ (B \ A) .

6. Ako je U neki skup i A ⊆ U , onda je komplement skupa A (u odnosu na skup U ) skup


A c = U \ A = {x ∈ U : x ∉ A} .

U nekim slučajevima će svi promatrani skupovi biti podskupovi nekog skupa U . Tada ćemo taj
skup U zvati univerzalnim skupom.

3
Presjek, uniju, razliku, simetričnu razliku i komplement nazivamo operacijama sa skupovima.

Primjer Kako otprije znamo, skupove možemo zorno predočavati Venn – Eulerovim
dijagramima:

( A \ B) ∪ ((B \ C) \ A ) B∆( A ∪ C )

Iz slike se vidi da je ( A \ B) ∪ ((B \ C) \ A ) ≠ B∆( A ∪ C ) . Jasno je meñutim da slikom ne bismo


mogli dokazati da su dva skupa jednaka. Jednakost dvaju skupova obično dokazujemo formalno,
korištenjem dviju inkluzija.

Podsjetimo se: skup prirodnih brojeva {1,2,3, K} označavamo sa  . Skup  ∪ {0} označavamo s
 0 . Skup cijelih brojeva {K ,−3,−2,−1,0,1,2,3, K} označavamo sa  . Skup racionalnih brojeva
m 
 : m ∈ , n ∈  označavamo sa  . Skup realnih brojeva označavamo s  , a skup
n 
kompleksnih brojeva s  .

Zadatak 1. Za n ∈  , n > 2 i neprazne skupove A1 , A2 ,..., An , možemo definirati ureñenu n -


n
torku, te Kartezijev produkt ∏A
k =1
k , tih skupova. Učinite to.

Zadatak 2. Dokažite, ako je A ⊆ B , onda vrijedi:

a) A ∩ B = A , b) A ∪ B = B , c) A \ B = φ , d) B c ⊆ A c .

Zadatak 3. Dokažimo da iz prethodnog zadatka slijede jednakosti:

a) A ∪ ( A ∩ B ) = A , b) A ∩ (A ∪ B) = A .

4
Zadatak 4. Skupovi A i B zadovoljavaju uvjete:

A ∪ B = {1,2,3,4,K ,9} , A ∩ B = {4,6,9} , A ∪ {3,4,5} = {1,3,4,5,6,8,9}, B ∪ {2,4,8} = {2,4,5,6,7,8,9}.


Odredite skupove A i B .

Teorem 1. (svojstva operacija sa skupovima) Neka je zadan univerzalni skup U i njegovi


podskupovi A , B , C . Vrijedi:

1) idempotentnost operacija presjeka i unije


A∩ A = A A∪ A = A
2) komutativnost presjeka i unije
A∩ B = B∩ A A∪ B = B∪ A
3) asocijativnost operacija presjeka i unije
( A ∩ B ) ∩ C = A ∩ (B ∩ C ) ( A ∪ B ) ∪ C = A ∪ (B ∪ C )
4) distributivnost presjeka prema uniji i obrnuto
A ∩ (B ∪ C ) = ( A ∩ B ) ∪ ( A ∩ C ) A ∪ (B ∩ C ) = ( A ∪ B ) ∩ ( A ∪ C )
5) De Morganove formule
( A ∩ B )c = A c ∪ B c ( A ∪ B )c
= Ac ∩ B c
6) A ∩U = A A ∪φ = A
7) A ∩φ = φ A ∪U = U
8) svojstva komplementa
A ∩ Ac = φ A ∪ Ac = U
9) involutivnost
(A )
c c
=A
10) pravila apsorpcije
A ∩ (A ∪ B) = A A ∪ (A ∩ B) = A

Dokaz: Provodimo ga provjeravajući obje inkluzije.

Važno: operacija razlike skupova može se zgodno karakterizirati pomoću operacija presjeka i
komplementa: A\B = A ∩ B c . Provjerite i zapamtite.

Zadatak 5. Zbog svojstava asocijativnosti unije i presjeka, za proizvoljne skupove A1 , A2 ,..., An


n n
možemo definirati njihovu uniju U Ak i presjek
k =1
IA
k =1
k .

Zadatak 6. Slijedeće identitete dokažite korištenjem a) definicije jednakosti skupova, b) svojstava


operacija sa skupovima.

a) C \ (B \ A ) = ( A ∩ C ) ∪ (C \ B) , b) (B \ A ) ∪ C = (B ∪ C ) ∪ ( A \ C ) ,
c) C \ (A ∩ B) = (C \ A ) ∪ (C \ B) , d) A \ B = A∆( A ∩ B ) .

5
Zadatak 7. Neka su A, B, C, D proizvoljni skupovi. Pojednostavnite izraze:

(
a) A ∩ A c ∪ B , ) b) ( A ∩ B ∩ C ) ∪ ( A ∩ B ∩ C ∩ D ) ∪ (A ∩ A c ) ,
c) (A ∩ ( A ∪ B ))
c c
d) ( A ∪ B ) ∩ ( A ∪ B c ) ∩ (A c ∪ B ) ∩ ( A c ∪ B c ) .
Zadatak 8. Odredite jesu li sljedeće izjave istinite i pojasnite zašto:
a) x ∈ {{x}, φ } , b) {x}∈ {{x}, φ } , c) {x} ⊆ {{x}, φ },
d) {{x}, φ } = {{x}} , e) {x} ⊆ {{x}, x}, f) {{x}, φ } ⊆ {x}.

Zadatak 9. Odredite vrijedi li jednakost:

( A ∪ (B ∩ C )) \ (B c ∩ C ) = (A \ ((B ∩ C c ) ∪ (B c ∩ C c ))) ∪ (B ∩ C ) .

Zadatak 10. Ispitajte odnose meñu skupovima:

a) ( A ∪ B ) \ (C ∪ A ) i B \ (A ∪ C ) , b) ( A \ B ) \ ( A \ C ) i (A ∩ C ) \ B ,
c) ( A ∪ B ) ∩ ( A ∪ C ) i (B ∩ C ) ∪ A , d) ( A ∩ (B ∪ C )) \ B i (A ∩ C ) \ B .

Zadatak 11. Dokažite a) P ( A ∪ B ) = P ( A) ∪ P (B ) , b) P ( A ∩ B ) = P ( A) ∩ P (B ) .

Zadatak 12. Odredite čemu su jednaki sljedeći skupovi: a) φ ∩ {φ }, b) {φ } ∩ {φ } ,


c) {φ , {φ }} \ φ , d) {φ , {φ }} \ {φ } , e) {φ , {φ }} \ {{φ }} .

Zadatak 13. Neka je skup S = {2, {4,5},4}. Odredite koje su od sljedećih tvrdnji istinite i zašto:
a) {4,5} ⊂ S , b) {5}∈ S , c) {{4,5}} ⊂ S , d) 5 ∈ S , e) {5}∈ S , f) {5} ⊆ S .

Zadatak 14. Neka su zadani skupovi A = {1,2} , B = {{1,2,3}, {1,3},1,2}. Vrijedi li tvrdnja A ∈ B ?
Vrijedi li tvrdnja A ⊆ B ? Odredite skupove A ∪ B , A ∩ B , A \ B , B \ A .

6
Through the Looking Glass
by

Lewis Carroll

CHAPTER VIII

‘You are sad,’ the Knight said in an anxious tone: ‘let me


sing you a song to comfort you.’ "Is it very long?" Alice
asked, for she had heard a good deal of poetry that day.

"It's long," said the Knight, "but it's very, very beautiful.
Everybody that hears me sing it--either it brings the tears
into their eyes, or else--"

"Or else what?" said Alice, for the Knight had made a
sudden pause.

"Or else it doesn't, you know. The name of the song is


called 'Haddock's Eyes'."

"Oh, that's the name of the song, is it?" Alice said, trying
to feel interested.

"No, you don't understand," the Knight said, looking a


little vexed. "That's what the name is called. The name
really is 'The Aged Aged Man'."

"Then I ought to have said 'That's what the song is called?'" Alice corrected herself.

"No, you oughtn't: that's quite another thing! The song is called 'Ways and Means': but that's only
what it's called, you know!"

"Well, what is the song, then?" said Alice, who was by this time completely bewildered.

"I was coming to that," the Knight said. "The song really is 'A-sitting on a Gate': and the tune's
my own invention."

7
1.2. Pojam funkcije

Neka su D i K neprazni skupovi. Pravilo f koje svakom elementu skupa D pridruži točno
jedan element skupa K naziva se preslikavanje ili funkcija sa skupa D u skup K i kraće
označava f : D → K . Skup D nazivamo područje definicije ili domena funkcije f , a skup K
područje vrijednosti ili kodomena funkcije f .

Ako funkcija f elementu x ∈ D pridruži element y ∈ K , to zapisujemo formulom y = f ( x ) .


Element x nazivamo nezavisna varijabla ili argument funkcije f , a element y zavisna
varijabla funkcije f ili slika elementa x s obzirom na funkciju f .

Funkcije često prikazujemo Venn – Eulerovim dijagramima.

Primjer 1.

Graf funkcije f je skup G f = {( x, f ( x )) : x ∈ D} .

Neka su A ⊆ D i B ⊆ K .

Skup f ( A) = { f ( x ) : x ∈ A} ⊆ K nazivamo slikom skupa A s obzirom na funkciju f .

Skup f −1 (B ) = {x ∈ D : f ( x ) ∈ B} ⊆ D nazivamo praslikom skupa B s obzirom na funkciju f .

Kao i prije, skup f (D ) nazivamo slikom funkcije f i označavamo R( f ) .

Skup svih funkcija sa skupa D u skup K označavat ćemo D → K ili K D .

Zadatak 1. Neka je D = {a, b} , K = {1,2,3} . Venn – Eulerovim dijagramima prikažite sve


elemente skupa D → K .

8
Primjer 2: Koja su od ovih pravila pridruživanja funkcije?

Neka je f : D → K i A ⊂ D . Funkcija g : A → K , takva da je za sve x ∈ A , f ( x ) = g ( x ) , zove


se restrikcija ili ograničenje funkcije f na skup A . U upotrebi je oznaka g = f A . Kažemo i
da je funkcija f proširenje funkcije g na skup D .

9
Zadatak 1. Neka je f : X → Y i neka su A, B ⊆ X , C , D ⊆ Y . Dokažite da vrijedi:
a) f ( A ∪ B ) = f ( A ) ∪ f (B ) ,
b) f ( A ∩ B ) ⊆ f ( A) ∩ f (B ) i obrat ne vrijedi,
c) f ( A \ B ) ⊇ f ( A) \ f (B ) i obrat ne vrijedi,
d) f −1 (C ∪ D ) = f −1 (C ) ∪ f −1 (D ) ,
e) f −1 (C ∩ D ) = f −1 (C ) ∩ f −1 (D ) ,
f) f −1 (C \ D ) = f −1 (C ) \ f −1 (D ) .

Neka je f : A → B proizvoljna funkcija. Za funkciju f kažemo da je

– identiteta, ako je A = B i za sve x ∈ A vrijedi f ( x ) = x . Identitetu obično označavamo s


id A ili 1 A .
– konstantna funkcija, ako postoji b ∈ B tako da za sve x ∈ A vrijedi f ( x ) = b .
– niz elemenata skupa B , ako je A =  .

Prisjetite se funkcija iz dosadašnjeg matematičkog školovanja: realne funkcije realne varijable,


realne funkcije više varijabli, vjerojatnost, slučajna varijabla, duljina vektora, determinanta,
površina, translacije, rotacije, osne simetrije,… Smislite primjere funkcija iz svakodnevnog
života.

Za funkciju f : D → K kažemo da je surjekcija ako za svaki y ∈ K postoji barem jedan x ∈ D


takav da je f ( x ) = y , tj. Ako je R( f ) = K .

Za funkciju f : D → K kažemo da je injekcija ako različitim elementima domene pridružuje


različite elemente kodomene, tj. ako za sve x1 , x 2 ∈ D , x1 ≠ x 2 ⇒ f ( x1 ) ≠ f ( x 2 ) . Ovo svojstvo
možemo pisati i ovako: za sve x1 , x2 ∈ D , f ( x1 ) = f ( x 2 ) ⇒ x1 = x 2 .

Za funkciju f : D → K kažemo da je bijekcija (obostrano jednoznačna ili 1 – 1 funkcija) ako je


injekcija i surjekcija.

Ispitajte jesu li funkcije iz Primjera 1 i Primjera 2 surjekcije, injekcije, bijekcije.

Ako je funkcija f : D → K bijekcija, onda možemo definirati novu funkciju f −1 : K → D ,


tako da za svako y ∈ K stavimo f −1 ( y ) = x ⇔ f ( x ) = y . Funkciju f −1 nazivamo inverznom
funkcijom funkcije f .

Očito vrijedi ∀x ∈ D, f −1 ( f ( x )) = x ; ∀y ∈ K , f ( f −1 ( y )) = y .

10
Zadatak 3 Funkcije f :  →  zadane su izrazima:
 n + 2
a) f (n ) = n − 4 , c) f (n ) = 
b) f (n ) = 3n + 5 ,  .
 2 
Ispitajte jesu li ove funkcije bijekcije i ako jesu, odredite im inverzne funkcije.

Neka su zadane funkcije f:A → B , g:B → C . Funkcija g o f:A → C zadana s


(g o f)(x) = g(f(x)) , za sve x ∈ A naziva se kompozicijom funkcija f i g .

Općenito, kompozicija funkcija nije komutativna, g o f ≠ f o g . Meñutim je asocijativna, tj. ako


su f:A → B , g:B → C i h : C → D proizvoljne funkcije, vrijedi da je (h o g ) o f = h o ( g o f ) .

Zadatak 4. Neka su f : D → K i g : K → D funkcije. Dokažite tvrdnje:


a) Ako su funkcije f i g surjekcije, onda je i funkcija g o f surjekcija.
b) Ako su funkcije f i g injekcije, onda je i funkcija g o f injekcija.
c) Ako su funkcije f i g bijekcije, onda je i funkcija g o f bijekcija.

Zadatak 5. Ako su f : D → K i g : K → D meñusobno inverzne funkcije, dokažite tvrdnje:


a) f o g = id K
b) g o f = id D

Zadatak 6. Neka su funkcije f : A → B i g : B → C bijekcije. Dokažite da tada vrijedi


(f )
−1 −1
= f i (g o f ) = f
−1 −1
o g −1 .

11
Zadatak 7 Zadane su funkcije f , g :  →  , f ( x )) = ax + b , g ( x ) = cx + d , gdje su
a, b, c, d ∈  . Uz koji uvjet će biti g o f = f o g ?

Zadatak 8. Zadani su skupovi A = [− 2,1 i B = [0,2] , te realne funkcije realne varijable


x +1
a) f ( x ) = 2 x − 3 , b) f ( x ) = x 2 , c) f ( x ) = e x , d) f ( x ) = .
x−3
Izračunajte f ( A) , f (B ) , f −1 ( A) , f −1 (B ) .

Zadatak 9. Neka su f : A → B i g : B → C funkcije. Dokažite tvrdnje:

a) Ako je funkcija g o f surjekcija, onda je i funkcija g surjekcija. Mora li funkcija f biti


surjekcija?

b) Ako je funkcija g o f injekcija, onda je i funkcija f injekcija. Mora li funkcija g biti


injekcija?

e x − e−x
Zadatak 10. Neka je zadana funkcija f :  → f ( ) , f (x ) = . Odredite skup f ( ) .
e x + e −x
Dokažite da je f bijekcija i odredite joj inverznu fukciju.

Zadatak 11. Za A ≠ φ i proizvoljnu funkciju f : A → A rekurzivno definiramo funkcije


 f , n =1
f n =  n −1 . Neka za neko n ∈  vrijedi da je f n = id A . Dokažite da je funkcija f
f o f , n >1
bijekcija.

Zadatak 12. Neka je X ≠ φ . Za proizvoljni A ⊆ X definiramo funkciju χ A : X → {0,1}


1, x ∈ A
formulom f ( x ) =  . Funkcija χ A naziva se karakterističnom funkcijom skupa A .
0, x ∉ A
Dokažite da vrijedi
a) χ A∩ B = χ A ⋅ χ B ,
b) χ A∪ B = χ A + χ B − χ A ⋅ χ B ,
c) χ Ac = 1 − χ A ,
d) χ A\ B = χ A − χ A ⋅ χ B .

Zadatak 13. Za neprazni skup A , bijekcija f : A → A se naziva permutacijom skupa A .


Dogovorimo se da permutaciju f skupa A = {a1 , a 2 ,...} pregledno zapišemo matricom
 a a2 ... 1 2 3 4 
A= 1  . Neka je zadan A = {1,2,3,4}. Za permutacije f =   i
 f (a1 ) f (a 2 ) ...  4 1 2 3
1 2 3 4
, odredite f −1 , g −1 i uvjerite se da je ( g o f ) = f −1 o g −1 .
−1
g= 
3 2 1 4

12
1.3. Aksiomatska teorija skupova - reference

Generalno, skup zadajemo ispisivanjem njegovih elemenata ili navoñenjem svojst(a)va koja ga
potpuno karakteriziraju, A = {a P (a )}. Pokazuje se, meñutim da ovaj intuitivno ispravan logički
pristup, dovodi do čitavog niza paradoksa, koji su u početku fundiranja teorije skupova (koncem
19. i početkom 20. stoljeća) uzdrmali same temelje matematike, da bi matematičari nakon toga
razvili nova i suptilna pravila klasifikacije u teoriji skupova i samoj matematičkoj logici.

Neki od povijesno važnih paradoksa vezanih za matematičku logiku i teoriju skupova su:

Russell - ov paradoks: S = {A : A ∉ A}.

Berryjev paradoks: Promatramo sve prirodne brojeve koje je moguće opisati s manje od trinaest
riječi. Svi ostali prirodni brojevi spadaju dakle u kategoriju brojeva koje nije moguće opisati s
manje od trinaest riječi. Odredimo sada najmanji prirodni broj koji nije moguće opisati s manje
od trinaest riječi. ;-)

Paradoks brijača: Vojnom brijaču je nareñeno da brije samo one vojnike u četi koji se ne briju
sami. Problem – ako se ne brije, mora se obrijati, a to ne smije kad se brije sam.

Ovo nas upozorava da bismo trebali biti pažljivi u zadavanju skupova navoñenjem svojstava,
pogotovo kada je nejasno da li objekti koje promatramo uopće čine skup (svakako treba
izbjegavati nekritičke formulacije poput: ”skup svih skupova koji…”). Upravo zato, matematičari
katkad umjesto pojma skupa koriste pojam klase (”neka je C klasa svih skupova koji…”).

Većina poznatih paradoksa uglavnom je riješena aksiomatizacijom teorije skupova (postoji više
različitih sistema aksioma, ali je najčešće korištena tzv. ZFC aksiomatika, tj. sistem aksioma
Zermela i Fraenkela, s uvažavanjem tzv. aksioma izbora), tako da, iako još postoje ozbiljni
problemi i nejasnoće, oni se ne tiču goleme većine ”mainstream” matematičkih teorija i
matematičara i rezervirani su samo za istraživače u području matematičke logike.

(U aksiomatici ZFC je problem Russellova paradoksa izbjegnut aksiomom koji kaže: ako je U
skup, a P bilo kakvo svojstvo, onda je A = {a ∈ U P(a )} skup. Jedan drugi aksiom kao posljedicu
ima da skup ne može biti vlastiti element, tj. da za svaki skup A vrijedi A ∉ A , tj. da ”skup svih
skupova” ne postoji).

Izlaganje teorije skupova nastavljamo provoditi ”naivno”, a zainteresirane upućujemo na:

http://en.wikipedia.org/wiki/Axiomatic_set_theory#Axioms_for_set_theory , te posebno na:


http://en.wikipedia.org/wiki/Zermelo-Fraenkel_set_theory .

Ne mogu, doduše, odoliti, da vam ne omogućim baciti pogled na aksiome ZFC – teorije (ne skroz
formalno zapisane).
Web - izvor: http://www.ece.northwestern.edu/~nickle/310/

13
14
Do sada smo govorili u uniji, presjeku i Kartezijevom produktu dva, tri, ili općenito n∈
skupova. Vrijeme je da tu definiciju još proširimo.

Neka je U univerzalan skup, I neprazan skup, a Ai ⊆ U skupovi definirani za svako i ∈ I .


Funkcija f : I → P (U ) naziva se familijom skupova i označava ( Ai , i ∈ I ) . Definiramo
U A = {x x ∈ A , za barem jedan i ∈ I }, I A = {x x ∈ A , za sve i ∈ I }, te (ukoliko su skupovi
i∈I
i i
i∈I
i i

A neprazni, za svako i ∈ I ), ∏ A = {g : I → U g (i ) ∈ A , za svako i ∈ I }.


i i i
i∈I

Uočimo: ako je I =  , familija skupova ( Ai , i ∈ I ) je ustvari niz A1 , A2 , A3 ,... skupova. Njen



Kartezijev produkt zapravo je skup ∏ A = {(a , a ,...) a ∈ A , za svako i ∈ I } svih nizova brojeva
i =1
i 1 2 i i

iz U, kojima je za svako i ∈  , i – ta koordinata iz skupa Ai .

Particija skupa U je svaka familija ( Ai , i ∈ I ) podskupova Ai ⊆ U skupa U , za koju vrijedi:

- skupovi Ai su neprazni,
- skupovi Ai su u parovima disjunktni, tj. Ai ∩ A j = φ za sve i ≠ j ,
- UA i =U .
i∈I

Primjer: Skup prirodnih brojeva može se rastaviti na parne i neparne brojeve, skup cijelih brojeva
na pozitivne cijele, nulu i negativne cijele brojeve. Pokažite da je jedna particija skupa  familija
skupova ( n, n + 2], n ∈ ) . Napišite još nekoliko particija poznatih skupova.

Zadatak 1. Neka je A neprazan skup i neka je funkcija f : A → P ( A) injekcija. Označimo sa Z


skup Z = {s ∈ A : s ∉ f (s )} . Pokažite da ne postoji z ∈ A takvo da je Z = f ( z ) .

15
1.4. Ekvipotentnost skupova

Dva ćemo skupa A i B nazvati ekvipotentnima (jednakobrojnima) i pisati A ~ B , ako postoji


bar jedna bijekcija izmeñu njih. Kažemo još da ekvipotentni skupovi imaju isti kardinalni broj.
Kardinalni broj skupa S označavamo sa S ili k (S ) .

Kardinalni broj konačnog skupa poistovjećujemo s brojem elemenata tog skupa. To ima smisla,
jer konačni skupovi su ekvipotentni ako i samo ako imaju jednak broj elemenata. Kardinalni broj
konačnog skupa je dakle broj njegovih elemenata – kardinalni broj praznog skupa je 0, kardinalni
broj skupa {1,5,8} je 3, itd.

Zadatak 1. Odredite kardinalne brojeve skupova: a) X = {x x je slovo u riječi MISSISSIPP I},


{ } { }
b) Y = n ∈  : n 2 + n ≤ 100 , c) Z = x ∈  : z 4 = 1, z + 1 − 2i ≤ 2 , d) D = {{φ , {2,3},44}} .

Zadatak 2. Dokažite a) Ako je A = n ∈  , onda je P ( A) = 2 n .


b) Ako je A = n ∈  i B = m ∈  , onda je A → B = B A = m n .
c) Ako je A = n ∈  i B = m ∈  , onda je A × B = nm .

Zadatak 3. 1) Svaki je skup ekvipotentan samom sebi.


2) Ako je skup A ekvipotentan skupu B , onda je i skup B ekvipotentan skupu A .
3) Ako je skup A ekvipotentan skupu B , a skup B ekvipotentan skupu C , onda je i
skup A ekvipotentan skupu C .

Ako je beskonačan skup ekvipotentan sa skupom prirodnih brojeva, kažemo da je prebrojiv ili
prebrojivo beskonačan. To posebno znači da mu elemente možemo poredati u niz. Kardinalni
broj prebrojivog skupa S označavamo sa S = ℵ0 (alef nula).

Kardinalne brojeve ćemo usporeñivati po veličini, uzimajući da je A ≤ B ako i samo ako


postoji injekcija f : A → B .

Zadatak 4. Dokažite: ako je A ⊆ B , onda je A ≤ B .

Teorem 1 (Cantor, Schroeder, Bernstein) Ako postoji injekcija f : A → B i injekcija g : B → A ,


tada postoji bijekcija izmeñu A i B . Drugim riječima, ako je A ≤ B i B ≤ A , onda je
A= B.

Zadatak 5. Dokažite da su skupovi  i P = {2n : n ∈ } = {2,4,6,...} ekvipotentni.

16
Zadatak 6. Dokažite da su skupovi 3== {3n : n ∈ } i 2= = {2n : n ∈ } ekvipotentni tako što
ćete konstruirati bijekciju izmeñu njih.

Zadatak 7. Dokažite da su skupovi 3= = {3n : n ∈ } i 5== {5n : n ∈ } ekvipotentni tako što
ćete konstruirati bijekciju izmeñu njih.

Teorem 2. Vrijede tvrdnje:

1. Svaki beskonačan podskup prebrojivog skupa je prebrojiv.


2. Ako su skupovi A i B prebrojivi, onda je i skup A ∪ B prebrojiv.
3. Ako su za n ∈  skupovi A1 , A2 ,K , An prebrojivi, onda je i skup A1 ∪ A2 ∪ K ∪ An prebrojiv.

Zadatak 8. Odredite kardinalni broj skupa svih prirodnih brojeva s neparno mnogo znamenaka.

Pokazuje se da su skupovi cijelih brojeva  i racionalnih brojeva  takoñer prebrojivi. Dokaz


njihove prebrojivosti svodi se na dokaz kako se njihovi elementi mogu zapisati kao niz.

Da su  i  jednakobrojni vidimo konstruirajući bijekciju

m 
Ekvipotentnost  i  slijedi iz ekvipotentnosti  i  + =  : m, n ∈  , a nju dokazujemo
n 
+
tako da elemente skupa  poredamo u niz pomoću idućeg dijagrama (duplikate ignoriramo):

17
Teorem 3. Tzv. Cantorov dijagonalni postupak korišten u dokazivanju prebrojivosti skupa
 možemo koristiti i u dokazima slijedećih tvrdnji:

1. Ako su skupovi A i B prebrojivi, onda je i skup A × B prebrojiv.


2. Ako su skupovi A1 , A2 ,K prebrojivi, onda je i U An = A1 ∪ A2 ∪ K prebrojiv skup.
n∈

3. Ako su za n ∈  skupovi A1 , A2 ,K , An prebrojivi, onda je i A1 × A2 × K × An prebrojiv skup.

Što je sa skupom realnih brojeva? Razmjerno je lako dokazati ove rezultate:

Zadatak 9. Dokažite:

a) Svaka dva realna neprazna otvorena intervala su meñusobno ekvipotentna.


b) Svaki otvoreni interval ekvipotentan je skupu realnih brojeva.

Intuitivno, razumno bi bilo očekivati da su sve beskonačnosti ”načelno jednake”, tj. da je


kardinalni broj svakog beskonačnog skupa takoñer ℵ0 . To, meñutim, nije slučaj, i kada je godine
1873. njemački matematičar Georg Cantor dokazao da skupovi  i  nisu ekvipotentni, u
matematici više ništa nije bilo kao prije.

Teorem 4. Skup realnih brojeva nije prebrojiv.

(Skica dokaza: zbog ekvipotentnosti  i 0,1 , dovoljno je pokazati da ne postoji bijekcija


izmeñu  i 0,1 . Za proizvoljnu funkciju (niz) a :  → 0,1 , promatrajmo brojeve
a(1), a(2),... ∈ 0,1 . Odaberimo broj b1 ∈ {0,1,...,9} tako da bude različit od prve decimalne
znamenke u a(1) , broj b2 ∈ {0,1,...,9} tako da bude različit od druge decimalne znamenke u a(2) ,
itd. Ako sad definiramo broj x = 0.b1b2 ... ∈ 0,1 , lako se pokazuje da je za svako n ∈  , x ≠ a(n )
i prema tome funkcija a nije surjekcija, pa ne može biti ni bijekcija).

Posljedica: Skup iracionalnih brojeva (tj. realnih brojeva koji nisu racionalni) nije prebrojiv.

Beskonačni skup koji nije prebrojiv nazivamo neprebrojivim.

Stavljamo  = c ( c čitamo: kontinuum).

Zadatak 10. Pokažite da je partitivni skup skupa prirodnih brojeva ekvipotentan skupu realnih
brojeva, tj. P () ~  .

18
Napomena Suprotno vlastitom očekivanju, Cantor je pokazao i da je skup točaka kvadrata
0,1 × 0,1 ekvipotentan skupu točaka intervala 0,1 , a tako je i sa skupom točaka kocke
0,1 × 0,1 × 0,1 . Može se dokazati da je za svako n ∈  skup 0,1
n
ekvipotentan skupu 0,1 ,
tj.  . Ovo naravno znači i da su skupovi  i  ekvipotentni za svako n ∈  .
n

Ali, to nije sve:

Teorem 5 (Osnovni Cantorov teorem) Za svaki skup A vrijedi A < P ( A) .

(Uputa: U dokazu teorema ključni korak je Zadatak 1, str. 15.)

Tako je  = ℵ0 < P () =  = c < P ( ) < P (P ( )) < K

Navedimo bez dokaza i da vrijedi: Ako su skupovi A1 , A2 ,K , An beskonačni, onda je


A1 ∪ A2 ∪ K ∪ An = A1 × A2 × K × An = max { A1 , A2 , K , An } .

Teorem 6. Ako je A beskonačan skup, a K njegov konačan podskup, onda su skupovi A i


A \ K ekvipotentni.

(Skica dokaza)

19
Posljedica Skup je beskonačan ako i samo je ekvipotentan sa nekim svojim pravim podskupom.

Zadatak 11. Dokažite da su intervali realnih brojeva a, b i [a, b] ekvipotentni.

Zadatak 12. Odredite kardinalni broj skupa svih aritmetičkih nizova cijelih brojeva.

Zadatak 13. Odredite kardinalni broj skupa svih konačnih nizova cijelih brojeva.

Zadatak 14. Realni broj nazivamo algebarskim ako je nultočka nekog polinoma s cjelobrojnim
koeficijentima. Pokažite da je skup svih algebarskih brojeva (tj. skup svih nultočki polinoma s
cjelobrojnim koeficijentima) prebrojiv skup.

Zadatak 15. Realni brojevi koji nisu algebarski, nazivaju se transcendentni. Pokažite da je skup
transcendentnih brojeva neprebrojiv.

Zadatak 16. Kompjutorski program (u nekom simboličkom jeziku) je konačan niz simbola nekog
konačnog alfabeta. Dokažite da je skup svih kompjuterskih programa tog simboličkog jezika
prebrojiv.

Zadatak 17. Pokažite da je skup svih funkcija f :  → {0,1,2,...,9} neprebrojiv.

Zadatak 18. Funkciju f :  →  nazovimo izračunjivom, ako postoji kompjuterski program koji
računa njene vrijednosti. Pokažite da postoje funkcije koje nisu izračunjive.

Zadatak 19. Odredite kardinalni broj skupa svih kvadratnih realnih matrica reda 2, čije je
determinanta jednaka 1.

Zadatak 20. Odredite kardinalni broj skupa svih simetričnih realnih matrica reda 2. (Kvadratna
matrica je simetrična ako je AT = A ).

Zadatak 21. Obrazložite je li skup svih polinoma stupnja ne većeg od 2, s koeficijentima iz skupa
 prebrojiv ili neprebrojiv.

20
Zadatak 22. Odredite kardinalni broj skupa svih elemenata segmenta [0,1] koji u zapisu nemaju
znamenku 2.

Zadatak 23. Odredite kardinalni broj skupa svih zatvorenih segmenata realnih brojeva, čija je
duljina racionalan broj.

Zadatak 24. Odredite kardinalni broj skupa svih particija skupa  .

21
2. Uvod u matematičku logiku

U ovom poglavlju cilj nam je upoznati se s najosnovnijim pojmovima matematičke logike.


Matematička logika proučava principe ispravnog zaključivanja. Uvodi formalizirani simbolički
račun za jezgrovit zapis tvrdnji kojima se služimo u matematici, ali i drugim znanostima, te u
svakodnevnom životu. Konačno, razvija tehnike argumentiranog izvoñenja (dokazivanja),
pokušavajući sagledati njihova ograničenja i domete. Matematička logika danas predstavlja i
teorijsku osnovu računarstva.

2.1. Račun sudova

Sud (iskaz) je svaka suvisla izjavna rečenica kojoj možemo utvrditi je li istinita ili lažna. Sud ne
može biti istovremeno istinit i lažan.

Sudove kraće označavamo slovima abecede.

Svakom sudu A pridružujemo vrijednost istinitosti τ ( A) = T , ako je istinit, a τ ( A) =⊥ , ako je


lažan.

Primjer 1. a) Jedan plus dva je jednako tri. (Istinit sud.)


b) Dva plus tri je jednako osam. (Lažan sud.)
c) Svi Francuzi nose brkove. (Lažan sud.)
d) Postoji bar jedan prirodan broj manji od 100. (Istinit sud.)
e) x plus pet je jednako devet. (Nije sud.)
f) Što ima za ručak? (Nije sud.)
g) Ova je rečenica neistinita. (Nije sud.)
h) Blaing bloing blipi blup. (Nije sud.)
i) Solin je djeljiv brojem pet s ostatkom dva. (Nije sud.)
j) Broj dva nije velik broj. (Nije sud.)

Kao i u svakodnevnom jeziku, sudove (rečenice) možemo negirati i povezivati veznicima, kako
bismo dobili složenije. Tako dolazimo do osnovnih logičkih (Booleovih) operacija pomoću kojih
iz jednostavnijih dobivamo složenije sudove.

Booleove operacije sa sudovima definiraju se pomoću tablica istinitosti (ili semantičkih tablica).

22
Negacija suda A je sud kojeg označavamo ¬A i čitamo "ne A " ili "non A ". Sud ¬A je istinit
samo ako je sud A lažan (i obrnuto). Pripadna tablica istinitosti je:

A ¬A
T ⊥
⊥ T

Konjunkcija sudova A i B je sud kojeg označavamo A ∧ B i čitamo " A i B ". Sud A ∧ B je


istinit samo ako su oba suda A i B istiniti. Pregledno,

A B A∧ B
T T T
T ⊥ ⊥
⊥ T ⊥
⊥ ⊥ ⊥

Disjunkcija (ili inkluzivna disjunkcija) sudova A i B je sud kojeg označavamo A ∨ B i čitamo


" A ili B ". Sud A ∨ B je lažan samo ako su oba suda A i B lažni. Pregledno,

A B A∨ B
T T T
T ⊥ T
⊥ T T
⊥ ⊥ ⊥

Implikacija sudova A i B je sud kojeg označavamo A ⇒ B i čitamo " A povlači B " ("ako je
A , onda je B "). Sud A ⇒ B je lažan samo ako je sud A istinit, a sud B lažan. Pregledno,

A B A⇒ B
T T T
T ⊥ ⊥
⊥ T T
⊥ ⊥ T

Ekvivalencija sudova A i B je sud kojeg označavamo A ⇔ B i čitamo " A je ekvivalentno


B " (" A je onda i samo onda kad je B ", " A je nužan i dovoljan uvjet za B "). Sud A ⇔ B je
istinit samo ako oba suda A i B imaju istu vrijednost istinitosti. Pregledno,

23
A B A⇔ B
T T T
T ⊥ ⊥
⊥ T ⊥
⊥ ⊥ T

Uočite, negacija je unarna logička operacija (odnosi se na jedan sud), a ostale navedene su
binarne logičke operacije sa sudovima (odnose se na dva suda).

Kombiniranjem ovih logičkih operacija nastaju formule računa sudova (složeni sudovi).

Formalnije, neka je S1 = {A1 , A2 ,K} prebrojiv skup simbola, čije elemente nazivamo
propozicionalne varijable, neka je S 2 = {¬,∧,∨, ⇒, ⇔} skup logičkih veznika i neka je
S 3 = {), (} skup pomoćnih simbola (zagrada). Skup S = S1 ∪ S 2 ∪ S 3 nazivamo alfabet računa
sudova.

Formule računa sudova su riječi koje gradimo korištenjem alfabeta računa sudova. Naravno, u
grañenju formula računa sudova iz simbola služimo se nekim pravilima: riječ A ⇒)) neće biti
formula. Tri su pravila za izgradnju formula računa sudova:

1. Svaka propoziciona varijabla je formula (tzv. atomarna formula).


2. Ako su p i q formule, onda su i riječi (¬p ) , ( p ∧ q ) , ( p ∨ q ) , ( p ⇒ q ) i ( p ⇔ q )
takoñer formule.
3. Riječ alfabeta S je formula računa sudova ako i samo ako je nastala primjenom pravila 1.
i 2. u konačno mnogo koraka.

Svaku funkciju I : S1 → {T, ⊥} nazivamo interpretacijom. Tablica istinitosti neke logičke


formule predstavlja pregledan zapis njene istinitosti za svaku interpretaciju.

Kako bismo pojednostavnili pisanje, uvodimo prioritet logičkih operacija, smatrajući da najveću
snagu vezivanja ima ¬ , zatim ∧ , nakon njega ∨ i na kraju (iste snage) ⇒ i ⇔ . To nam
omogućuje da npr. umjesto (((¬A) ∧ B ) ⇒ C ) kraće pišemo ¬A ∧ B ⇒ C .

Za dvije formule p i q računa sudova kažemo da su logički ekvivalentne i pišemo p ≡ q ako


barataju istim varijablama i imaju istu tablicu istinitosti (za jednaku kombinaciju ulaza, daju iste
vrijednosti na izlazu). Formalno govoreći, formule p i q logički su ekvivalentne ako za svaku
interpretaciju I vrijedi da je I ( p ) = I (q ) .

24
Logičke operacije ¬,∧,∨, ⇒, ⇔ nisu jedine koje imaju svoje ime i simbol. Spomenut ćemo još tri
binarne logičke operacije.

Ekskluzivna disjunkcija sudova A i B je sud kojeg označavamo A∨B . Sud A∨B je istinit
ako je jedan od sudova A i B istinit, ali ne oba. Pregledno,

A B A∨B
T T ⊥
T ⊥ T
⊥ T T
⊥ ⊥ ⊥

Shefferovom operacijom (NI, NAND) na sudovima A i B dobivamo sud kojeg označavamo


A ↑ B . Kao što joj ime kaže, A ↑ B ≡ ¬( A ∧ B ) . Pregledno,

A B A↑ B
T T ⊥
T ⊥ T
⊥ T T
⊥ ⊥ T

Lukasiewiczevom operacijom (NILI, NOR) od sudova A i B dobivamo sud A ↓ B . Vrijedi


A ↓ B ≡ ¬( A ∨ B ) . Pregledno,

A B A↓ B
T T ⊥
T ⊥ ⊥
⊥ T ⊥
⊥ ⊥ T

Zadatak 1. Koristeći tablice istinitosti, ispišite sve unarne i sve binarne operacije sa sudovima.

Zadatak 2. Neka su A, B, C sudovi zadani ovako:

AK Trokut (PQR ) je jednakokračan.


B K Trokut (PQR ) je jednakostraničan.
C K U trokutu (PQR ) su svi unutrašnji kutevi meñusobno jednaki.
Iskažite sudove A ⇒ B , B ⇒ A , B ⇔ C , ( A ∧ C ) ⇒ B i ispitajte njihovu istinitost.

25
Zadatak 3. Konstruirajte tablice istinitosti za ove složene sudove:

a) A ⇒ A ∨ ( A ∧ B ) , b) A ⇒ (B ⇒ C ) , c) ( A ⇒ B ) ⇒ C , d) ( A ⇒ B ) ⇒ (B ⇒ C ) ,
e) A ∧ ( A ⇒ B ) ⇒ B , f) A ∧ B ⇒ A , g) B ⇔ ¬A ∨ ¬B , h) ( A ∨ (¬B ∧ C )) ⇒ D .

Vrijeme je da popišemo osnovna svojstva operacija ¬,∧,∨ , ⇒, ⇔ . Ovo će nam pomoći da lakše
baratamo formulama i kraće ih zapisujemo.

Teorem 1. Neka su A, B, C sudovi. Vrijedi:

1) idempotentnost konjunkcije i disjunkcije


A∧ A ≡ A A∨ A ≡ A
2) komutativnost konjunkcije i disjunkcije
A∧ B ≡ B∧ A A∨ B ≡ B∨ A
3) asocijativnost konjunkcije i disjunkcije
( A ∧ B ) ∧ C ≡ A ∧ (B ∧ C ) ( A ∨ B ) ∨ C ≡ A ∨ (B ∨ C )
4) distributivnost konjunkcije prema disjunkciji i obrnuto
A ∧ (B ∨ C ) ≡ ( A ∧ B ) ∨ ( A ∧ C ) A ∨ (B ∧ C ) ≡ ( A ∨ B ) ∧ ( A ∨ C )
5) De Morganove formule
¬( A ∧ B ) ≡ ¬A ∨ ¬B ¬( A ∨ B ) ≡ ¬A ∧ ¬B
6) A∧T ≡ A A∨ ⊥≡ A
7) A∧ ⊥≡⊥ A∨ T ≡ T
8) komplementarnost
A ∧ ¬A ≡⊥ A ∨ ¬A ≡ T
9) pravilo dvostruke negacije
¬(¬A) ≡ A
10) pravila apsorpcije
A ∧ (A ∨ B) ≡ A A ∨ (A ∧ B) ≡ A

Zadatak 4. Dokažite teorem korištenjem tablica istinitosti.

Napomena Zbog svojstava asocijativnosti konjunkcije i disjunkcije, opravdano je u izrazima


oblika ( A ∧ B ) ∧ C ili ( A ∨ B ) ∨ C izostaviti zagrade. Iz istog razloga za sudove A1 , A2 ,K, An
n n
možemo pisati A1 ∧ A2 ∧ K ∧ An ≡ ∧ Ai , te A1 ∨ A2 ∨ K ∨ An ≡ ∨ Ai .
i =1 i =1

Operacije implikacije i ekvivalencije takoñer možemo opisati korištenjem negacije, konjunkcije i


disjunkcije. Vrijedi (provjerite korištenjem tablica istinitosti ili Teorema 1 i zapamtite):

A ⇒ B ≡ ¬A ∨ B ¬( A ⇒ B ) ≡ A ∧ ¬B A ⇔ B ≡ ( A ⇒ B ) ∧ (B ⇒ A)
A∨B ≡ ¬( A ⇔ B ) A ⇒ B ≡ ¬B ⇒ ¬A ¬( A ⇔ B ) ≡ ¬A ⇔ B

26
Zadatak 5. Provjerite, služeći se tablicama istinitosti ili svojstvima Booleovih operacija iz
Teorema 1 vrijede li tvrdnje:

a) A ∧ ¬( A ∧ ¬B ) ≡ A ∧ B , b) ¬A ⇔ B ≡ A ⇔ ¬B , c) A ⇒ (B ∧ C ) ≡ ( A ⇒ B ) ∧ ( A ⇒ C ) ,
d) A ∧ ¬(B ∧ C ) ≡ ¬( A ⇒ B ) ∨ ( A ∧ ¬C ) , e) A ∧ (B ∨ (C ∧ D )) ≡ ( A ∧ B ) ∨ ( A ∧ C ∧ D ) ,
f) ¬( A ⇒ B ) ≡ ¬A ⇒ ¬B , g) ( A ∧ B ) ⇒ C ≡ ( A ⇒ C ) ∨ (B ⇒ C ) , h) ( A ∨ B ) ∧ C ≡ A ∨ (B ∧ C ) .

Zadatak 6. Sudovi vezani uz sud A ⇒ B :


– Sud B ⇒ A nazivamo obratom suda A ⇒ B .
– Sud ¬A ⇒ ¬B nazivamo inverz ili suprotni sud suda A ⇒ B .
– Sud ¬B ⇒ ¬A nazivamo kontrapozicija suda A ⇒ B .

Napišite obrat, inverz i kontrapoziciju suda:


a) Ako pada kiša, onda su ulice mokre.
b) Ako je četverokut (PQRS ) kvadrat, onda je četverokut (PQRS ) pravokutnik.
Uvjerite se još jednom da je A ⇒ B ≡ ¬B ⇒ ¬A , B ⇒ A ≡ ¬A ⇒ ¬B .

Zadatak 7. Prema tome, u kakvoj su vezi sudovi na Grunfovoj majici?

Analogno unarnim i binarnim, za n ∈  možemo definirati i n – arne logičke operacije sa


sudovima f ( A1 , A2 , K, An ) . Očito je da postoje samo četiri unarne operacije sa sudovima, samo
n
šesnaest binarnih i samo 2 2 n – arnih logičkih operacija sa sudovima.

27
Logičke operacije možemo zadavati na dva načina: navoñenjem njihove tablice istinitosti, ili
zapisivanjem u obliku neke formule računa sudova. Svaka se logička operacija tako može
zapisati korištenjem osnovnih logičkih operacija ¬,∧,∨, ⇒, ⇔ . Naravno, kako je operacije
⇒, ⇔ moguće prikazati pomoću operacija ¬,∧,∨ , izlazi da je svaku logičku operaciju moguće
izraziti preko ¬,∧,∨ .

Sustav izvodnica (generatora) računa sudova je skup Booleovih operacija računa sudova (s
proizvoljnim brojem varijabli) pomoću kojih se može prikazati bilo koja formula računa sudova.

Od interesa su baze računa sudova – minimalni sustavi izvodnica računa sudova, tj. sustavi
izvodnica čiji nikoji pravi podskup više nije sistem izvodnica. Očito je {∧,∨, ¬} sustav izvodnica
računa sudova, ali nije baza, jer su sustavi izvodnica i skupovi {∧, ¬} , {∨, ¬}. Pokažite da su ta
dva skupa baze. Može se pokazati da su {↑} i {↓} takoñer baze računa sudova.

Zadatak 8. Dokažimo to.

Zadatak 9. Binarna logička operacija ⊗ zadana je tablicom istinitosti

A B A⊗B
T T ⊥
T ⊥ T
⊥ T ⊥
⊥ ⊥ ⊥

Dokažite da je skup {¬,⊗} sustav izvodnica računa sudova.

Zadatak 10. Zadan je skup {∨, ⇔, ∨}. Dokažite da je taj skup sustav izvodnica računa sudova. Je
li i baza? Pomoću operacija iz skupa, prikažite formulu ( A ⇒ B ) ↑ (B ⇒ A) .

Za neku formulu p računa sudova kažemo da je tautologija i pišemo = A ako je identički


istinita, tj. p ≡ T . Ako je formula p računa sudova identički lažna, tj. p ≡⊥ , kažemo da je
kontradikcija.

Uvjerite se u ove činjenice:

1. Formula p je tautologija onda i samo onda ako je ¬p kontradikcija.


2. Za dvije formule p , q računa sudova vrijedi da je p ≡ q onda i samo onda ako je
p ⇔ q tautologija.

Kaže se da tautologije odražavaju zakonitosti ljudskog mišljenja (zaključivanja).

28
Tautologija ima beskonačno mnogo (dokažite to!). Osnovne tautologije kojima se obično
služimo:

a) zakon isključenja trećeg = A ∨ ¬A


b) pravilo silogizma (pravilo tranzitivnosti =( A ⇒ B ) ∧ ( B ⇒ C ) ⇒ ( A ⇒ C )
implikacije)
c) zakon neproturječnosti =¬( A ∧ ¬A)
d) zakon dvostruke negacije =¬(¬A) ⇔ A
e) pravilo kontrapozicije =( A ⇒ B ) ⇔ (¬B ⇒ ¬A)
f) zakoni apsorpcije (upijanja) = A ∧ (A ∨ B) ⇔ A
= A ∨ (A ∧ B) ⇔ A
g) pravilo modus ponens = A ∧ (A ⇒ B) ⇒ B
h) pravilo modus tollens =( A ⇒ B ) ∧ ¬B ⇒ ¬A
i) pravilo disjunktivnog hipotetskog silogizma =( A ∨ B ) ∧ ¬B ⇒ A
j) pravilo kontradikcije =(¬A ⇒⊥ ) ⇒ A

Zadatak 11. Dokažite da se zaista radi o tautologijama. Za svako od pravila, smislite primjere koji
ga ilustriraju.

Zadatak 12. Ispitajte jesu li iduće formule tautologije:

a) A ⇒ ( A ∨ B ) , b) (¬( A ⇒ B ) ∧ (C ⇔ D )) ⇒ (E ⇒ F ) , c) A ⇒ (B ∧ (C ∨ D )) , d) A ⇒ (B ⇒ A) ,
e) ( A ⇒ (B ⇒ C )) ⇒ (( A ⇒ B ) ⇒ ( A ⇒ C )) , f) [( A ⇒ B ) ∧ (C ⇒ B )] ⇔ [( A ∨ C ) ⇒ B ] ,
g) (( A ∧ ¬B ) ⇒ B ) ⇒ ( A ⇒ B ) , h) [A ⇒ (B ⇒ C )] ⇔ [( A ∧ B ) ⇒ C ] .

2.2. Booleova algebra

Pažljivijim razmatranjem, uočavamo sličnosti operacija računa sudova i skupovnih operacija


teorije skupova, kao i njihovih svojstava. U jednom slučaju radimo sa sudovima, u drugom sa
skupovima. U oba slučaja, definiramo tri osnovne operacije, jednu unarnu i dvije binarne, koje se
vrlo slično ponašaju.

Skupovi Ac A∩ B A∪ B A∆B U φ
Sudovi ¬A A∧ B A∨ B A∨B T ⊥

Naslućujemo da su račun sudova i teorija skupova manifestacije istih apstraktnih principa, koje
ćemo sada pokušati definirati.

29