Professional Documents
Culture Documents
DORIJAN ČOVRAN
MOBILNA MULTIMEDIJA
- seminarski rad -
Varaždin, 2007.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE, VARAŽDIN
Dorijan Čovran
Izvanredni student
33058/02-Izv
MOBILNA MULTIMEDIJA
- seminarski rad -
Mobilno računalo je bilo koja računalna naprava kojoj je primarna namjena promjena
lokacije a da pritom ostaje potpuno funkcionalna.
Laptop računalo
Osobni digitalni pomoćnik (PDA)
Pokretni podatkovni terminal (PDT)
Tablet osobna računala
„Pametni“ telefoni
Poboljšane razine interaktivnosti su moguće kroz uporabu više oblika medija. Online
multimedija sve više postaje objektno orijentirana i podatkovno pogonjena,
omogućujući na taj način izradu aplikacija sa mogućnostima kolaborativnih
korisničkih promjena i personalizaciju na više oblika sadržaja kroz vrijeme. Primjeri
takvih aplikacija rangiraju od višestrukih oblika web stranica kao što su slikovne
galerije sa slikama i naslovima (tekstom) koje obnavljaju korisnici pa sve do
simulacija čiji se parametri mogu promijeniti bez potrebe za ponovnim
programiranjem.
Zabava
Novinarstvo i reklamiranje
Obrazovanje
Poslovne prezentacije
Vladine i neprofitne službe
Profesionalni trening
Programska sučelja
Računalne simulacije
Prividna stvarnost
1.3. Protokol
otkrivanje fizičke veze (žična ili bežična) i postojanje drugog kraja ili čvora
rukovanje
pregovaranje o različitim karakteristikama veze
kako započeti i završiti poruku
kako oblikovati poruku
što činiti sa krivim ili krivo oblikovanim porukama (popravljanje grešaka)
kako otkriti neočekivani gubitak veze i što činiti sljedeće u tom slučaju
prekid sesije ili veze
Referentni model koji se koristi za slojevanje protokola je sedmoslojni OSI model, koji
se može primijeniti na svaki protokol, a ne samo na protokole ISO (International
Organization for Standardization) organizacije.
Pouzdanost
Otpornost
Otvoreni standardi:
Specijalizirani standardi:
AppleTalk
DECnet
IPX/SPX
SMB
Systems Network Architecture (SNA)
Distributed Systems Architecture (DSA)
2.1. Od 1G do 3G mreža (Razvoj mobilnih komunikacija)
Moramo proučiti razvoj mobilnih komunikacijskih sustava i gdje smo bili prije, da bi
shvatili što nam donosi budućnost mobilnih komunikacija i kamo nas to vodi.
Elektromagnetski valovi su prvi puta bili otkriveni kao komunikacijski medij na kraju
19. stoljeća. Prvi sustavi koji su nudili mobilne telefonske usluge (automobilski
telefoni) su bili predstavljeni u kasnim 40-tim godinama 19. stoljeća u SAD-u i u
ranim 50-tim godinama 19. stoljeća u Europi. Ti rani uređaji su bili jako ograničeni u
pogledu male mobilnosti, slabog kapaciteta, ograničenih usluga i loše kvalitete
zvuka. Oprema je također bila teška, nezgrapna, skupa i podložna okolnim
interferencijama. Radi tih ograničenja, manje od milijun korisnika širom svijeta je
koristilo tu uslugu do ranih 80-tih godina 19. stoljeća.
GSM koristi 900MHz frekvencijski opseg, ali također postoje i par njegovih verzija
(GSM-1800, GSM-1900). Njihova glavna razlika je u frekvenciji nosača. GSM je Time
Division Multiple Access (TDMA) sustav.
Prosječna brzina
Tehnologija Funkcije
prijenosa podataka
Telefonski pozivi
Glasovna pošta
2G 10 kbps
Primanje jednostavnih tekstualnih poruka
Telefonski pozivi
Faks poruke
Glasovna pošta
2.5G Primanje/slanje velikih e-mail poruka 64-144 kbps
Surfanje Internetom
UMTS dozvoljava da se veći broj usluga primjeni na široki spektar svjetskih korisnika
i da pruža važnu vezu između današnjih brojnih GSM sustava i IMT–2000. Nova
mreža također rješava problem povećane potražnje kapaciteta za mobilne i
internetske aplikacije. UMTS povećava brzinu prijenosa podataka do 2 Mbps po
mobilnom korisniku i čini globalni roaming standard.
2.2. 3G komunikacijske mreže (IMT-2000)
IMT-2000 (
2.2.1. Karakteristike
1. Fleksibilnost
IMT-2000 standard se bavi ovim problemom tako što pruža fleksibilan sustav koji je u
stanju podržati široki spektar usluga i aplikacija.
2. Isplativost
Postoji dogovor u mobilnoj industriji da 3G sustavi moraju biti povoljni, da time
osiguraju prihvaćanje sustava od strane korisnika i operatera.
4. Modularan dizajn
Vizija za IMT-2000 sustave je ta da se moraju dati brzo i jednostavno nadograditi da
bi mogli pratiti porast broja korisnika, područja pokrivenosti i novih usluga s
minimalnim potrebnim ulaganjima.
3G mreža mora biti u stanju korisnicima nuditi velike brzine prijenosa podataka.
International Telecommunications Union (ITU) je definirao da 3G uređaj mora biti u
stanju slati podatke brzinom od minimalno 2 Mbps za statične korisnike, 348 kbps za
korisnike u pokretu i 144 kbps u pokretnom vozilu. Trenutne brzine prijenosa 2G
mreža su oko 9.6 kbps. Sljedeća tablica daje nam prikaz prednosti i razlike između
3G tehnologija i ranijih tehnologija (2G i 2.5G sustava).
Brzina prijenosa
Tehnologija Funkcije
podataka
Telefonski pozivi
2G: tehnologija većine Glasovna pošta
trenutnih digitalnih mobilnih 10 kbps
telefona Primanje jednostavnih tekstualnih
poruka
Telefonski pozivi
Faks poruke
2.5G (bežično): nadogradnja
Glasovna pošta
novijim i bržim 64-144 kbps
Primanje/slanje velikih e-mail poruka
tehnologijama
Surfanje Internetom
144 kbps za
promet većih
brzina npr. u
Telefonski pozivi
automobilu
Faks poruke
Globalni roaming
384 kbps za
Primanje/slanje velikih e-mail poruka
3G (bežično): kombinira promet manjih
Navigacija i sufranje Internetom s
mobilni telefon, PC i TV brzina npr.
velikim brzinama
korisnik koji se
Videokonferencije
šeće
TV prijenosi
2 Mbps u dobrim
uvjetima npr.
korisnik je statičan
Tablica 4. Usporedba 1G, 2G i 3G sustava (izvor Newcastle.edu.au)
Korištenje tehnika koje barataju spektrom ima za posljedicu veće zauzeće veze nego
što to zahtjeva sam signal. Kod izrade većine telekomunikacijskih sustava glavna
briga je što manje zauzeće veze, pa se CDMA na prvi pogled čini kao inferiorna
tehnologija. To je jedino slučaj kada jedan ili par korisnika koriste sustav. Iskoristivost
sustava raste sa većim brojem korisnika. CDMA stavlja sve korisnike na isti
frekvencijski spektar u isto vrijeme, razdvajajući ih kodovima. To rezultira povećanim
kapacitetima.
Trenutne 2G usluge koje koriste originalnu CDMA "IS-95" tehnologiju su znane kao
cdmaOne. 3G usluge će koristiti nove puno brže verzije CDMA tehnologije nazvane
W-CDMA, ili njene konkurentske tehnologije nazvane cdma2000.
FDD bude vrlo vjerojatno mod UMTS-a koji će se najčešće implmentirati širom
svijeta. Kod FDD-a, kanali za slanje i primanje informacija koriste odvojene
frekvencijske nosače. Ti nosači imaju propusnost od 5 MHz i svaki je nosač
podijeljen na radijske okvira od 10 ms, od kojih je svaki okvir dalje podijeljen na 15
vremenskih mjesta.
UMTS-FDD mod je jeftiniji UMTS mod za operatere i zbog toga je trenutno više
favorizirani. No međutim, taj mod nije tako efikasan kod većih količina podataka
(usko grlo). Predviđa se da će puno korisnika skidati razne multimedijalne sadržaje.
Pošto je kod FDD moda spektar alociran za slanje i primanje jednak i fiksan, postoji
mogućnost da će kanal za primanje biti preopterećen, a kanal za slanje ostajat
relativno neiskorišten.
Ova metoda (TDD) dovodi do problema gdje si informacije koje se šalju ili primaju
mogu međusobno smetati. To se može riješiti tako da se sve bazne stanice usklade.
To je, međutim, skupo i jedan je od razloga za veću primjenu FDD-a.
Ipak, TDD mod pomaže u sprečavanju problema uskog grla. Vremenska mjesta se
mogu dinamički alocirati za slanje ili primanje zavisno trenutnim potrebama korisnika.
Zbog toga je dostupni spektar efikasnije iskorišten kod ovog UMTS moda.
Također postoji još jedan oblik TDD-a koji je predložila 3GPP grupa. Poznatiji je pod
imenom time-division synchronous CDMA (TD-SCDMA) i u biti je uskopojasna verzija
TDD-a. TD-SCDMA je sličan TDD modu, ali se od njega razlikuje po strukturi okvira.
Prednost TD-SCDMA sustava u odnosu na TDD sustav je da zahtjeva uži
frekvencijski nosač. To je važno, pogotovo kad operater ima malo alociranog spektra.
No međutim, broj korisnika za svako vremensko mjesto je ograničeno i brzina
prijenosa je sporija nego kod TDD moda.
2.2.4. CDMA2000
Vjerovali ili ne, 4G stiže. Čak prije nego većina nas ima 3G telefonske sustave,
dolazak 4G—iako još nejasan—počinje dolaziti u prednji plan. Čini se da bi prve 4G
usluge mogle doći, ne između 2010 i 2015 kako je bilo planirano, već puno ranije.
Dijelovi 4G sustava se ustvari oblikuju već sada.
Prije nego dosegne svoj puni potencijal, 4G će vrlo vjerojatno napredovati u koracima
koje neki tehnolozi nazivaju 3.5G. Loša vijest je ta da će najspektakularnije
mogućnosti 4G sustava izostati još jedno izvjesno vrijeme. Dobra vijest je ta da bi
mogli imati performanse daleko ispred 3G-a čak prije 2010. godine, sa dolaskom
nekih poboljšanja već za par godina.
Druge bežične tehnologije, kao što su Wi-Fi i Bluetooth, se natječu da postanu dio 4G
sustava. Vrlo vjerojatno će 4G biti zbirka tehnologija koja će omogućavati vezu s bežičnim
uređajem bilo koje vrste. Nadalje, svaki tip bežičnog uređaja će koristiti njemu trenutno
dostupnu bežičnu mrežu. Mobilni telefon bi, na primjer, koristio VoIP preko Wi-Fi kada bi
bio blizu Wi-Fi pristupne točke i koristio mobilnu mrežu kada ne bi bio u blizini takve točke.
Ta se mogućnost već počela implementirati u 3G i 2.5G mreže.
CDMA2000 WCDMA /
UWB Bluetooth Wi-Fi Wi-Fi Wi-Fi WiMAX WiMAX Edge
/ 1 x EV-DO UMTS
Standard
WPAN WPAN WLAN WLAN WLAN WMAN WMAN WWAN WWAN WWAN
Korištenje
Fixed Portable
110- Up to Up to Up to Up to Up to Up to Up to Up to 2.4 Up to
480Mbps 720Kbps 54Mbps 11Mbps 54Mbps 75Mbps 30Mbps 384Kbps Mbps 2Mbps (Up
Propusnost (20MHz (10MHz (typical 300- to 10Mbps
BW) BW) 600Kbps) with HSDPA
technology)
7.5GHz 2.4GHz 5GHz 2.4GHz 2.4GHz Sub 2-6GHz 1900MHz 400, 800, 1800, 1900,
11GHz 900, 1700, 2100MHz
Frekvencija
1800, 1900,
2100MHz
Također postaje jasno da WiMAX neće imati glavnu ulogu u glasovnim uslugama 3G
sustava. Iako Intel—jedan od glavnih zagovarača WiMAX—tvrdi da ta tehnologija je,
ili uskoro bude, superiorna 3G tehnologiji na mnogo načina, sama stranica tvrtke
naglašava da je WiMAX-ova glavna uloga u 3G pravenstveno podatkovni prijenos.
Prije nego WiMAX može postati ozbiljan 4G natjecatelj, morati će dodati funkcije
mobilnosti koje mu trenutno manjkaju. Inače neće biti u stanju raditi sa korisnicima
koji se kreću s mobilnim uređajem od jedne mobilne stanice do druge. Iako će
WiMAX uskoro dodati mobilnost u obliku IEEE standarda 802.16e, šira primjena
standarda će morati pričekati još koju godinu.
Potpuna mobilnost WiMAX prestavlja potpuno novi set problema. Kod potpune
mobilnosti, korisnik će moći vršiti radnje poput glasovne komunikacije ili skidanja
multimedijalnih sadržaja u pokretu s jedne pristupne točke prema drugoj. Ovdje je
izazov WiMAX da automatski prebacuje korisnika s jedne pristupne točke na drugu
bez gubitka podataka ili smanjenja propusnosti.
WiBro je samo početak WiMAX prijenosnosti, ali je ujedno i dobar početak. Ne može
baratati mobilnim telefonskim pozivima, ali, prema Samsung, omogućiti će bežičnim
korisninicma da putuju kroz velika zemljopisna područja brzinama od 130 km/h i da
pritom primaju širokopojsane podatke i multimedijalan sadržaj. Samsung, un suradnji
sa tri bežična nosača unaprijed odabranih od korejske vlade, namjerava komercijalno
uvesti WiBro sustave i uređaje u Koreji tokom ove godine sa brzinama prijenosa
podataka do 30 Mbps. To bi moglo postaviti Samsung i LG u položaj da ponude
«pravi 4G» prije 2010.
Wi-Fi sa VoIP bi bio mali korak, jer Wi-Fi ima ograničenja: jako ograničeni domet,
nema mobilnost, i—usprkost nedavnim poboljšanjima—nema zagarantiranu kvalitetu
usluge. WiMAX, s druge strane, ima domet od nekoliko desetaka kilometara,
ugrađene funkcije kvalitete usluge, i nadolazeća poboljšanja u vidu mobilnosti.
Ukratko, sve to izgleda kao mnogo mobilne tehnologije.
Pošto i Wi-Fi polako stječe vlastitu mobilnost, taj razvoj situacije bi mogao bi stvoriti
očekivanja kod korisnika za mobilni VoIP od kojeg bi WiMAX profitirao. Nekoliko
industrijskih grupa razvijaju tehnologije i uređaje za VoIP na Wi-Fi koji mobu
automatski prebacivati pozive ili podatkovne prijenose između Wi-Fi pristupnih
točaka i mobilnih mreža. Ti uređaji i potrebna mrežna oprema se već počela javljati
na tržištu.
Sa UMA tehnologijom, prijelazi između mobilne mreže i Wi-Fi ili Bluetooth mreže su
za korisnika potpuno transparentni. Ako korisnik sa UMA uređajem dođe u domet Wi-
Fi ili Bluetooth mreže na koju se smije spajati, to će se desiti automatski. Nakon
spajanja, UMA Network Controller (UNC) dozvoljava uređaju—ako je sve u redu—da
pristupi GSM glasovnim i GPRS podatkovnim uslugama kroz Wi-Fi ili Bluetooth
mrežu. Ako se uređaj nađe izvan dometa Wi-Fi ili Bluetooth mreže, UNC i uređaj će
pokrenuti ponovno spajanje na licenciranog mobilnu mrežu. Slično, ako korisnik ima
aktivan GSM poziv ili GPRS podatkovni prijenos i dođe u domet Wi-Fi ili Bluetooth
mreže, poziv ili podatkovni prijenos se automatski prebacuju na tu lokalnu mrežu.
Najvažnije aspekt Wi-Fi sa VoIP, je sam IP dio. VoIP na Wi-Fi postavlja realnu vezu
između mobilnih i internetskih protokola, koja bi mogla pomoći u pripremi te
tehnologije kao ključne u G4 sustavima. VoFi bi mogao biti početak mobilne
tehnologije koja je zapravo temeljena na IP.
3.1. Symbian OS
3.1.1. Karakteristike
Symbian OS, koji svoje korijene ima u Psion-ovom EPOC-u je strukturiran kao i
većina operativnih sistema za stolna računala, sa višezadaćnošću, višedretvenošću, i
zaštitom memorije.
3.1.2. Konkurentnost
SymbianOS EKA2 također podržava teški rad u realnom vremenu koji omogućava
izradu telefona s jednom procesorskom jezgrom – odnosno, telefon čija jedna
procesorska jezgra izvršava i korisničke aplikacije i telefonsku mrežu. Tu funkciju ne
podržavaju ni Linux ni Windows CE. To dozvoljava SymbianOS EKA2 telefonima da
postanu manji, jeftiniji i štedljiviji.
3.1.3. Razvoj
EPOC16. Psion izdaje nekoliko Series 3 uređaja u razdoblju od 1991. do 1998. koji
su koristili EPOC16 OS.
EPOC OS Verzije 1–3. Series 5 uređaj, izdan 1997., koristio je prve verzije EPOC32
OS.
1998. se formira Symbian Ltd. Kao partnerstvo između Ericssona, Nokie, Motorole i
Psiona, da istraže razlike između PDA uređaja i mobilnih telefona.
EPOC Verzija 5 ili Symbian OS v5. Psion Series 5mx, Series 7, Psion Revo, Psion
Netbook, netPad, Ericsson MC218 izdani 1999., te koriste ER5.
ER5u ili Symbian OS v5.1. (u za Unicode). Prvi telefon koji koristi ER5u, Ericsson
R380, izdan 2000. Nije bio otvorenog tipa – softver se nije mogao instalirati. Još neki
prototipovi Psiona za novu generaciju PDA uređaja, su koristili ER5u.
Symbian OS v6.0 i v6.1. Ponekad zvani ER6. Izdan prvi otvoreni Symbian OS
telefon, Nokia 9210.
Symbian OS v7.0 i v7.0s. Prvi isporučeni 2003. Važno izdanje Symbian-a koje se
pojavilo sa svim korisničkim sučeljima uključujući i UIQ (Sony Ericsson P800, P900,
P910, Motorola A925, A1000), Series 80 (Nokia 9300, 9500), Series 90 (Nokia 7710)
i Series 60 (Nokia 6600, 7310).
Također 2004, razvijen je prvi crv za mobilne telefone pokretane Symbian OS-om,
nazvan Cabir, koji je koristio Bluetooth da se širi na telefone u blizini.
Symbian OS v8.0. Prva isporuka u 2004., jedna od glavnih prednosti bi bio izbor
jedne od dviju jezgri (EKA1 ili EKA2). Međutim, EKA2 jezgra nije izašla sve do pojave
SymbianOS v8.1b. Jezgre se ponašaju manje-više identično s korisničke strane, ali
su interno vrlo različite.
Symbian OS v8.1. U osnovi očišćena verzija 8.0, koja je bila dostupna u verzijama
8.1a i 8.1b, sa ugrađenim EKA1 (kod 8.1a) i EKA2 (8.1b) jezgrama.
Symbian OS v9.1 izdan početkom 2005. Uključuje mnoge nove sigurnosne funkcije.
Symbian tvrdi da su aplikacije i sadržaji, i samim time investicije razvojinih timova,
zaštičene bolje nego ikad, dok drugi tvrde da potreba da svaka aplikacija bude
ovjerena krši prava krajnjeg korisnika, vlasnika telefona, i ograničava količinu
dostupnog esplatnog softvera. Novi ARM EABI model znači da razvojni timovi moraju
mijenjati svoje alate, a sigurnosne promjene znače da moraju reprogramirati
aplikacije. S60 3rd Edition telefoni imaju Symbian OS 9.1. Sony Ericsson izdao
M600i i P990i modele pokretane Symbian OS 9.1.
Symbian OS v9.2 izdan u prvoj četvrtini 2006. Dodana podrška za Bluetooth 2.0 (bila
1.2) i OMA Device Management 1.2 (bila 1.1.2). S60 3rd Edition Feature Pack 1
telefoni imaju Symbian OS 9.2.
3.1.4. Sigurnost
3.1.5. Otvorenost
Često se postavlja pitanje dali je Symbian «OS otvoren». Nije otvoren u smislu Open
Source softvera – izvorni kod nije javno dostupan. No međutim, skoro sav izvorni kod
se pruža proizvođačima Symbian OS telefona i mnogim drugim partnerima. Isto tako,
API je javno dokumentiran i svatko može uz njegovu pomoć razviti vlastiti softver za
Symbian OS.
3.2.1. Karakteristike
Windows Mobile for Pocket PC sadržava slijedeće standardne funkcije u većini svojih
verzija:
PocketPC 2002
Treća verzija, nazvana Windows Mobile 2003, je objavljena 23. srpnja 2003. i bila je
prvo izdanje pod brandom Windows Mobile. Došla je u tri verzije, od kojih su dvije
bile slične: Windows Mobile 2003 for Pocket PC i Windows Mobile 2003 for Pocket
PC Phone Edition, gdje je jedna bila dizajnirana posebno za Pocket PC uređaje s
uključenim telefonskim funkcijama (nešto poput HTC Himalaya, znanom u drugim
zemljama pod nazivima Qtek, XDA, MDA i VPA).
Treća verzija je nazvana Windows Mobile 2003 for Smartphone, ali je — iako postoje
neke sličnosti sa Pocket PC — drugačija platforma koja zahtjeva softver koji je
dizajniran isključivo za takve uređaje. Da navedemo neke specifičnosti, Windows
Mobile pogonjen Smartphone uređaj nema ekrane osjetljive na dodir, ima ekrane
nižih rezolucija, imaju klasičnu telefonsku tastaturu i dizajnirani su za korištenje s
jednom rukom.
Windows Mobile 2003 Second Edition, također poznat kao Windows Mobile 2003SE,
objavljen je 24. ožujka 2004. Uključuje brojna poboljšanja u odnosu na prethodnika,
kao što su:
Opcija mijenjanja prikaza ekrana između portretnog i pejzažnog načina rada.
Ta opcija nije dostupna kod Smartphone verzije.
Pocket Internet Explorer (poznat i kao PIE) dobio dodatne opcije kod prikaza
internetskih stranica.
VGA (640×480) rezolucija ekrana je sada podržana.
Podrška za Wi-Fi zaštićen pristup.
Windows Mobile 5.0, je objavljen 9. svibnja 2005. Pogoni ga Windows CE 5.0 verzija
i koristi .NET Compact Framework 1.0 SP2.
3.3.1. Razvoj
Sa lansiranjem serije uređaja Palm III verzija 3.0 operativnog sistema je bila
predstavljena. Postepene nadogradnje su dolazile u obliku verzija 3.1, 3.3 i 3.5,
dodavajući podršku za boje, novije procesore, povećavajući proširivost uređaja i
njegove druge značajnije osobine.
Verzija 4.0 je izdana sa serijom uređaja m500 i kasnije je puštena u opticaj kao
nadogradnja za starije uređaje. Dodano je standardno sučelje za eksterne
memorijske uređaje (kao npr. SD kartice) i poboljšane biblioteke telefona, sigurnost i
izgled sučelja.
Verzija 5.4 je dodala NVFS (Non-Volatile File System) i koristila Flash memoriju
umjesto DRAM za pohranu podataka, na taj način sprečavajući gubitak podataka u
slučaju potpunog ispražnjenja baterije. To je međutim, temeljito promijenilo način na
koji se pokreću programi, i postalo izvor mnogih problema, tražeći od samih
programa da eksplicitno podržavaju NVFS da bi stabilno radili.
3.3.2. Modernizacija
U rujnu 2004. PalmSource je izdao Palm OS Cobalt 6.1. Taj novi OS je sadržavao
podršku za razne LCD rezolucije ekrana, redizajnirane telefonske komponente,
navigiranje jednom rukom i upotrebu skalabilnih fontova u aplikacijama.
Od 2006., samo neki još neizdani «pametni telefoni» su bili pogonjeni Cobalt-om.
3.4. Linux OS
Linux (također poznat kao GNU/Linux) je operativni sustav za računala sličan Unix-u.
Jedan je od najpoznatijih primjera open source razvoja i besplatnog softvera; za
razliku od puno raširenijih operativnih sustava poput Microsoft Windows ili Mac OS X,
sav njegov izvorni kod je dostupan svakome da ga slobodno koristi, mijenja i dalje
širi.
3.4.1. Razvoj
1983. Richard Stallman osniva GNU projekt, koji si je za cilj postavio razvoj
operativnog sustava temeljenog na Unix-u sastavljenog kompletno od besplatnog
softvera. Do početka 1990-tih, GNU je napravio ili prikupio sve potrebne komponente
sa sistem—knjižnice, prevodioce, obrađivače teksta, ljusku sličnu Unix-u—osim
glavne komponente, jezgre. GNU je 1990 počeo razvijati jezgru, nazvanu the Hurd,
temeljenu na Mach mikrojezgri, ali se to pokazalo teškim pothvatom koji je
napredovao sporo.
U međuvremenu, 1991 godine, započet je razvoj još jedne jezgre kao hobi finskog
studenta Linus Torvalds-a dok je pohađao Fakultet u Helsinki-u. Torvalds je u
početku koristio Minix na vlastitom računalu, koji je ustvari bio pojednostavljena
verzija sustava baziranog na Unix-u kojeg je napisao Andrew Tanenbaum u svrhu
učenja razvoja operativnih sistema. No, Tanenbaum nije dozvolio drugima da
mijenjaju njegov operativni sistem, što je Torvalds-a navelo da stvori zamjenu za
Minix.
U početku, Torvalds je nazvao svoju jezgru "Freax" što je došlo od riječi "free" i
"freak" u kombinaciji sa X-om u imenu mnogih sličnih sustava baziranih na Unix-u.
Samo ime "Linux" je izmislio Ari Lemmke, koji je administrirao FTP server finskoj
fakultetskoj mreži; izmislio je ime Linux za direktorij u kojem je bio smješten i
dostupan Torvalds-ov projekt.
Danas, Torvalds nastavlja direktan razvoj jezgre, dok se drugi podsistemi kao što
GNU komponente nastavljaju razvijati zasebno (razvoj Linux jezgre nije dio GNU
projekta). Druge grupe i tvrtke kombiniraju i distribuiraju te komponente sa dodatnim
softverom u obliku Linux distribucija.
Linux jezgra je originalno bila razvijana samo za Intel 80386 mikroprocesore, ali sada
podržava širok raspon računalne arhitekture. Linux je jedan od najraširenijih
operativnih sistema, koji radi na cijeloj lepezi uređaja od ručnih računala iPAQ pa do
centralnih servera IBM System z9. Specijalne distribucije postoje za arhitekture koje
nisu toliko masovno prisutne.
4. Primjena mobilne multimedije
Postoji široki spektar dostupnih i atraktivnih sadržaja. Samo možda još nisu bili
korišteni u mobilne svrhe i možda baš nisu uvijek pogodni za pretvorbu za mobilnu
distribuciju. Ali, kao općenito pravilo, ne postoji jedinstveni mobilni sadržaj: što
privlači pozornost u drugim medijima, vrlo će vjerojatno biti i privlačno mobilnim
korisnicima. Možemo navesti samo neke od primjera: sport, poznate ličnosti,
informacije, život, glazba, vrijeme, zabava za odrasle, filmovi, itd.
Medij je poruka
Koji način isporuke je prikladniji zavisi o raznim faktorima, kao što su tip sadržaja,
namijenjena kvaliteta usluge i troškovi usluge.
Kod modela skidanja, korisnik mobilnog telefona naručuje jedan određeni sadržaj
slanjem poruke s određenim sadržajem. Sadržaj se zatim trenutačno skida. Ovaj se
model jednostavno implementira, a naplaćuje se direktno s računa mobilnog
telefona.
Platforma za marketing
Iako prisutno svugdje oko nas, tržište mobilne multimedije je još u svojim povojima.
No ipak, javljaju se nove i snažne platforme za multimedijalne sadržaje koje su u
stanju nositi se gotovo nepreglednom masom dostupnih mobilnih uređaja i
tehnologija. Pritom prikladni načini naplaćivanja postaju sve rašireniji.
Predvidjeti što nam donosi budućnost mobilne telekomunikacije jer teška zadaća.
Nije sasvim jasno što će usluge 3G sistema pružati korisnicima i istraživanje kod
mobilnih telekomunikacija je brzo rastuće istraživačko područje. No međutim može
se predvidjeti jedna značajna razlika između 3G sistema i 4G sistema, i to će sigurno
biti korisnički dostupna podatkovna propusnost. To još nije točno definirano, ali je
predloženo da bi 4G sistemi trebali podržavati minimalne brzine od 100 Mbps u
širokim područjima velike mobilnosti i od 1 Gbps u lokalnim područjima slabe
mobilnosti.
6. Terminologija
DL - Download
UL - Upload
7. Literatura
http://en.wikipedia.org/
http://www.3g.org/
http://www.symbian.com/
http://www.microsoft.com/
http://www.palm.com/
http://www.linux.org/
http://www.zdnet.co.uk/
http://www.infosyncworld.com/
http://www.mobileguru.co.uk/
http://www.mobilecomms-technology.com/
http://www.itu.int/
http://www.kodiaknetworks.com/
http://www.quentecafe.com/
http://www.minick.net/
http://www.mod.uk/
http://www.cellular.co.za/
http://murray.newcastle.edu.au/