Anthony Gilbert: Totka s koje nema Kad je te veveri zazvonto tele- fon, isprva se_niedna od nas nije pomakla, Telefon se nalaai w hodniku, a ked netko nazove, naizmjence podizemo sluBalieu, — Ti ei na redu, Ursie — rete Vanessa nakon nekog vremens. —_Ne bi i ti magia... sznimno? — Podignem pogled s mog veza 5 maiims bodorn. ‘Vaneesa priteka jos nekoliko trenutoka a onda ustine. — Imam dojam da neées i pe tem se uate? povratka Promrmijam da Je icnako vje- rojatno nacvala Caro, a na cdmah postane revna, kao | uvi~ jek ‘blh spomenula to ime. Prignajem, mojom krivajom, no to ne mogu jamijeniti. Do raja Zivota neéu joj oprestiti sto mi Je winfla. Caro Wellsley.. uskoro ge se zvati Caro Marshall. Vanessina je nedaktinja, Jedma ikéerka_nje- ne pokojne starije sestre, S de- vetnaest godina slaino se udola za izuzetno dobrog odvjetnikaMilesa Weilsleyja koji se hvalio da se u njegovim rukama sve protvara u zlalo. — Tada je Van- essa rekla da to nije bas osob:to mudro. Miles je imao dva puta tolike godina Koliko Caro, a nakon nje- ne udaje vidjeli smo je zepravo samo u drugtvenim ‘rubrikama novina za upravijaéem njenog ssilver cloudas ii ‘pak u krane- nom kaputu od platinasie kune, Osobno se pokazivala samo kad bi upala u tedikode, Tada smo nas avije bile na- stavnice; Van je podudavala u jednom kolediu, a ja sam preda- vala jezike u ovdaanjo} gimnazi- Ji, Zapravo, Zeljela ‘sam _postati glumica, no maika mi je rano obudovjela, novea nije bilo, a bia sam” nadarena 2a jezike. Nastavnicki poziv se, “dakle, nametao Koo rjcdenje. Kad sam upoznala Vanessa Freeman na Jednoj zabavi prije dvije godine, nisam imala nikalwih drugin jegleda nego da do kraja Zivota tavnoduénim dacima wlijevam u glavu strane jezike. Vemessa je posve _izmijenila ‘moj Zivot. Jo& me i danas éudi rasto je oma, tako izrazite Tijepa i priviagna ‘Zena, osjetita Kio host uprave prema meni, TeSko je zamisliti veéu suprotnost od ‘one Sto je postojala izmedu nas dvije: Vanessa vitka, finih udo- va, elegantna, sva nekako nalik lijepoj plici, a ja usidjelica i tako | taglodam. Kad éovjek ugleda Vanessu i Caro jednu pokraj druge, lako bi th driao za majku 1 kéer. Obje imaju ono »nesto« Sto osta- je tak 1 kad produ godine Jje- pote. no, ovdje sliénost prestaje. Caro smatra da joj svijet dugu- je raskosan i udoban Zivot; Van- essa ana da ave valja platiti. Unatot njetno} vanjétini. ona fe praktignija od nas dvije Kad se dogodi var na automobitu, ja naz.vam garagu. a kad presia- ne funkecon-rati koji od nagin elektrienih “ uredaja, — pozivam elektrigara da ga_popravi. Vanes- sa, naproily, podigne poklopac motora is) izvijaéem u_ raci sama se late posla, Ne bin se htjela naci_u ulod andela tuva- fa pred rajskim vratima kad ¢e Vanessa stiéi. Cak ¢e i pred nji- ma hijetl radviatl posljedn}u ci- lee. Jedina oseba koja je mote pobijediti.. Gapravo, ne anam je A, apobijeditie pravi izraz..) jest Garo, Dosedilo se to leti, prije dvije godme, kad se nai’ veliki san_pretvorio w voliku_ tlapnju. Veliki san je bilo nesto sto je samo Vanessi moglo pasti aa um. Sasvim je neogekivano na- slijedila kuticu u kojoj smo ota~ da stenovale. a uz to i skromnu svotu novaca, Nama je to bllo sasvin dovelino da spalima sve mostove, napustimo naZa radna mjesta | zapognemo nev, nezavi- san Zivol — Ne samo obi¢nu privatau Fkolu za strane jezike. — Vanes- Sa je bila odlutna — Pokraj tvog iskustva w jezicima i moje nadarenosti za onganizacione poslove, osnovat Gemo Skolu za strane jezike s pritljuéenom put- nitkom agencijom. Pokraj nastave iz stranih jezi- a namjeravale smo ra_maie skupine uten:ka organizirati pu- lovanja u mozemetyo; naravno, osobno gemo ih voditi na tim Putovanjima. Zamisiite samo: alacano ‘sunce Egipla, bijele pla- nine Gréke... Bile je to naprosto prelijepo da bi mogio biti stvare nost. A take se 1 dogodilo, Sve je bilo pripremijeno. Ima- le smo prostorije za’ nastavu, 1 ave je vet toltio uznapredovato da je vatjalo }o8 samo potpisat! ugovore... a onda je dofla Caro ibacila bombu sto je razorila sve nage planove. Kad se jednog poslijepodneva vratin. iz detnje Sumom, ngle- dam pred kuéom njen automo- bil, Odmah sam se zapitala Ste Zeli, Ymala sam da se ne moze raditt @ uobigajeno} prijateljskoj Dosjeti, Ladanjske se uciteljice ne uklapaju wu njen drustvent Krug. Ked sam ugla u kuéu, Vanessa dovikne: — Ursie, pogtedaj melim te sip ti voda za aj, a ponest i Konjak, Nalazimo se & Skripeu! Kad ‘sam uéla-s bocors, Caro je sjedila ispred kamina,’ poput ptice Sto je objesila krila, Nije se ni osvrnula na me. Za nju nisam bila nigta drugo do nako- strijeSena psa sto ga te Vanessa iz neobjainjivih razloga negdje pokupila, Ulijem Kkonjak u éaSu, a Van- essa je prutl Caro. Pri tome je Pogleda s puno suosjetanja i njeznosti. — Sto se dogodilo? — zapitah, — Ucjenjuju Caro. Ucjena je nesto sto se dogada u romantma i filmovima, u naj. bola ruku degada drugim ljudi ma, a nikeda nama samima. A meni se uéinilo uprave nemogu- Gim da bi Caro, ta razmazena Zena glasovitog bogata’a bila iz~ logena_takvu " penidenju, | posut neke sasvim obitne grijednice, — A tko je ucjenjuje? — zapi- tah. Caro tada spomene ime ato ga do smrti netu zaboreviti: — Ethel Ridgley! Ime sasvim jednostavno i obit- no, kao 1 Zenin Zivot, Gospoda Ridgley vodila je nelet prijavi, wali hotel u jednom od prijavih gradiéa uz obalu. A tamo se ile- Ba, bogata i ugledna Lady Wenl- sley cijelu godinu sastajala s Iju- bavnittor. *Sto vide imamo, to vite prix ieljkujemos, govorita je moja pokojna majke. Caro je posjedo- vala sve Sto Zena wonte mote pozeljeli: bogatog muza, bacno- slovne stup{ automobil,” krzna nakit pa i Zivot kakev dolikuje samo princezi iz bajke. A da ne spominjem njeno dijete; istine radi moram priznati da je. 1s0- bel bila jedino stvorenje koje je Caro voijela poput same sebe. Svaku drugu Zenu to div potpu- nosti ispunilo. Ali, ne i Caro! — Naprosto mi je potreban netko — rekla nam ja. — Ne mo- fete ni zamishtt kako je Zivjeti $ Mitesom. Naprosto s¢ hladim, potinjem se smrzavati, — Sire- sla se... f 19 nife bila gluma, Ruperta Brooka nikeda_nisama upoznalaosebno, no jednem sam vidjela njegov snimak. Pri- padao je onim romantitnim, ko= Iobijivim_mladiéima, prema ‘koft- ma ma iene take mekane. Ne bih, relda “da Je pobudivao njen mayineki nagont no bie ‘lad. mnogo miadi od the.. y Kako su to dokezall kasaiji doge- @aji, judo zaijubljen a nju uw punom smislu te rijeti. — Cista je suprotnost: Milesu, 1 to je privuklo Caro — kasnije mi objasai Vanessa, — Nidta nije tako dosadno Keo uspjeh, potrae je It dude. ‘Ma Sto bio Rupert Brock, usp- jelen_nije bio... osm w osvaja— ju Caro, Sve Sto bi Miles dota- Kao, preivaralo bi se u alato; sve Sto bi Rupert dotakao, raspa- dalo bi se niu &o, Pa ipak, pov- jerovala sam Caro kad Je ustvr- @ia da joj je mladié otikrio novi svijet. — Posve sam zaboravile kako Je to biti Zenal ‘Motda su postall lakomfsleni Sti ou se pak, 8to Je Jo8 vjerojat- nije, pomslo zamorili; bilo kako bilo, ona je nakon dvanaest mje~ sect htjele prekinut} s njim.— Posumnjaia sam da Miles neilo slub — prigala nam je. — Jednom sam és imala osjecaj me netko slijedi, Motda sam bia wu zabludi, ali nisam se sinjela izioziti opssnosti. Kad bi to Miles saznao, oduzeo bi mi Isobel. A nju ne bih dala ni za deset Rupecta, Vierojaino je ofekivela da ée se Rupert pokoriti njenim zetja- ma. kao i uvijek, alt tu se preva- nila, Nije ni pomiiljao dopustiti da ga sé otrese. Na pitanje krije Use mofda on iza te ucjene, zanijekala je glavom. Unatot tome, on se pret- vorlo a o7biljnu opasnost “= Nekoliko me puis navvao ‘kudi — nastavila je. — Bojaia sam se da fe Milés Mi njegova tajniea neste posumnjati. Pisso joj je 1 prijetio da ce ogi u London, ako ona bar jag jednom ne dode k njemu, Napos~ etku je morala popustiti. — Blo je nemogué, Vanessa Zahtijevao je da napustim Mile 2 i dodem kt njemu, Nalikovae je _malenom djetetu, Nije zapo- sien, a fu botelu’ je dugovac Rajamninu, Ta, od éega bis- mo Zivjeli? Jos Sta jo Gert wopusing aves Jesu 8t0 je Zen} 0 van Jeu rasko&, Medutim, u toku cije- Joga braka Caro ‘nikada nije mogla raspolagati « vise od pet funti; poput malogradanina uvi- Jek je od Zene zabtijevac popis Vedatalka. — Rupert kale da de se ubiti ne dodem li njemu — naslayi Caro. — Kako sam mogla i ne~ slutiti da misli ozbiljno? Kaze se da Ijudi koji prijete samou- bojstvom umitu uw dubolso} staro- sti, i te sagvim — prirodnom smréu. Medutim, Rupert Brook je bio Jenimka od tog pravila. Progu- tao je preveliku Koligima tablote va spavanje. Holelske guzdurica uptavo Ethel Ridgley, | pronadla ge je iduceg jutra, kad mu je doaijela doruéak w'sobu. Pozvi- i ika, a oval je obavije- 1. Urrok smrti bio Je nedvajben, 6 tako i motiv: mla- dig, nezaposlen, bez ikakve rado- Ui bez tkakvih nada. Televite shigajeva ima svakog tjedna. »Sa- moubojstve u dugevnoj poreme~ éenostix pisalo je u smrtovnicl — Nista nisam saznala 0 tome — objainjavala je Caro. — Tok- yo samoubojstvo suvise je ne- vatno da bio njemu pisale lon- donske novine, ‘pa nisam niga mala 6 tome Sto se abilo. Laknu- jo mi je da je odjednom prestzo pisati ‘! nazivati; ponadala sam se da Je naposljetku dotac ir pameti, A onda se javila ta Et- hel Ridgley. Ethel Ridgiey bila je mudra poput lsice. Nikada nije dala nigta nupismeno, Nacvala je Care 1 rekla da posjeduje pismo ‘© kojemu bi morale poraagovare- ti, Dodala je da fe w istrazi sla gala kako Brook nije ostavio nikakvo oprogtajno pismo. A amladié je napisao opdirno pismo koje é obradovali svakog ured nika rubrike drudtventh trageva Liz kojega je medvojbene tko je dotiéna dama, I to je sve? — zaéudeno us- Kliknem, — Zar me shvadate da je ona povinila Kerivitno djelo kad je zatajila to pismo? — Uvijek mode tvrditt da ga Je otkrila tek sada.. na primjez, jza nofaog ormatifa. No, ona uopée ne mist na policiju. I2ja~ vila je da ée mi dati prave prvo- Rupa, a ako netu fli ne mogu platiti, ponudit Ge pismo Mitesu.— Pa zar ona vjeruje da be s¢ on dati weijeniti? + Do toga ne smije dogit Ne amije protitati to pismo, Oduzeo bi mi Isobel, a to se ne smije dogoditi, Ubila bih se! — Koliko zahtijeva za pismo? — zapitam, — Dvije tisuée ftuntit — Kako tvoja netakinja dolar ha pomisao da bismo Jo} mi mogle pribaviti dvije tisuée fun- ti? — zapitala sam, kad je Caro otila. ~ Zna da smo sve, do noviiga, ulotile u poduceée, — Na svu steéu, nismo joi nl Sta potpisale, Pogledam je § nevjericom. Naprosto nisam mogla shvatiti da bi Vanessa mogla tako olako beciti u vjetar cijelu naiu bu- duénost.. a da pri tome uopée ne smatra potrebnim da mene 3to upita, ih mi objasni. — Ta ne miclis valida ozbilj- nol — usprotivih se. — Negemo se valjda vratiti nasem robova- aju, — U pitsnju je njen Bivot.. doiste, Bivot,. 2-2a nas to mati samo Famjenu plsnova. I sada sam se jos nudala da éemo nadmudriti Bthel Ridgley. Ona ge se zacijelo zadovoljiti aijelom zahtijevane svote, a mi emo ostvarit! svoje namjere. No, te je fluzije neprosto nesta Jo kad sam je po prvi puta vid- jela, Bila fe to otreana, oniza Jena; nalikovala Je na oerupa- nu paunicu.. Bo potpune je via- dala situactjom, Na vlastite sam 08) vidiela kako se ponosna Van- essa bez wfedne rije’i pokortla njenim uvjetima, — Nadam se da uvidas barem to da nisi polklonia samo nagu sadaSnjost veé preuzela | hipote- ku na nagu buduénost! — povie em bijesno kad je Zena otiila. A Caro nam nije ni zahvalila, Samo je rekla Vanessi: = Znala sam da se mogu oslo- niti ia tebe. Raskosni iivot i dalje joj Je bio osiguran; bas je briga Sto je time razorila nest A tako je uistinu { bilo, Godi- nu dena kasnije Mies pogine u jedngj prometno} nesreci i tada se ponadah da fe nam Caro vra- titi novae. No, Miles je bio do yoljno mudar da svoj besnosiom van imetak oporuéno —ostavi samo kéeri, Caro te dobivati samo dio kamata, Osim toga, postavio Je uvjet da re Caro oduzme skrbnidtvo nad Isobel, ako ne bude Zivjela besprijekor- no. A to je bila tovka za koju se zakvatila Ethel Ridgley. Pojavi- la se jedneg prijepocneva i po- Kazala. nam snimku 8to fu je, etita, naginio uliémi fotograt, Pokezivala je Caro u drugtvu tamnokosog rladiéa u polofoju Koji je neprijeporne ukazivso da su njih dvoje vrlo blieki. Dospije Ii ta snimka u prave ruke, objasni nem ne okolifajue&, moglo bi bili neusodnosti. Osim toga njen Je hotel priliéno zaducen; postjednja sezona bila je. navodno, velo loa, tako da sada mora pletiti mnoge ragune jako nije inala zarade, Svota Sto ju Je ovega puta zabtijevala bila je neste manja; no prisilita nas je da uzmemo higoteku na Kudu. Nismo s¢ bile vratile u nada stara zaposienja. Vanessa je smatrala da dene koje se upuita~ jus ucjenjivaéima isu prikled~ ne za odgajanje mladih Kudi. Medutim, ja sam bila uvjerene da mnogi miad! [judi mogu jos nofto nautiti od nas. Vanessa je jelovala_u slobodnom pozivu, a ja sam tri dana u tjednu preda- vala na privatna} Skoli za stra~ ne jezike, so nije bila ni tadale- ka rawna ono} 3to smo j¢ namie- tavale osnovati. — Negemo to: valjda platiti! — usprotivila sam se, ali i mata da demo to ipak uraditi. Ovega puta se bar Vanessa nije morala osobno tim bavitt. Stavile smo novac u staru kuti- ju za cipele, a onda se dogovori- Je s Bthel da éemo se sastati w predvorju hotela »Paddington Courts na kolodvoru. Ethel je izgledala toeno onake kao i prilikom pryog sactanka. A. kad je opet krenula, s pake- tom iapod ruke, rete: — Neu vam reéi abogom, go- spodice Jordan. Predosjeéam da Gemo ae uskote vidjeti. Profe ‘kroz zakretna vrata, pa prema kolodvorskom peronu. Zu- rila sam 2a njom slijepa od bije- sa i bespomodnosti. Deset minuta kasnije “bila je mrtva, U guzvi poslijepodney- nog prometa okliznula se i pala pod viak, Nitko nije vidio kako Se to dogodilo, Zatudo, neugled- na katija od cipela s noveem nikada nije pronadena. Venessa opet ude u sobu za dnevni boravak i sjedne w naslo- ajat tspred Kamina. Prigekam trenutak, ofekujuéi da ée neste regi, all nije, — Bio je to priliémo dug tele fonski tazgovor — rekeh napos- Vetku, ked vise nisam mogla podaijeti suinju. — Je ki zvala Caro? Cayo se namjeravala_ ponovo vdati, Rekla nam je.da 6 usko- 0 objaviti svoje zaruke sa Char- Jesom Marshallom; : ovoga puta Je odabranik bio uspietan 1 bo- gat. — Ovoga Je puta posrijedi Tus bav — rella nam je. — No, ai ri- jedi o tome dok se Charles ne ‘vratis puta. — Nije bila Caro — odgovori ‘Vanessa. — Bila je Ethel Ridgley. — Sto? — Naglo se okrenem. — Kako bi to mogia biti Ethel Rid- gley? Neée& valjda twrditi da je Prije godinu dana notio drugi Pokopsn pod njenim imenom? To ne bi bile moguée. Osobne sam Je vidjela kako leii meivaimmedu tratnica. Policajei su zadréavali: svjetinu Sto se natis- kivata f tralill syjedoke nesrese, »Mene nidia ne pilajtes, odgo~ vorila sam tada, »Doila sem na peron da bih udla u viak, ugle- dala sam gitiva i — Ne, ona je mrtva i pokepa- fa — prekine me u raamidljanju Vanessa. — Natavo, sje nazvala Ethel Ridgley. Medutim, teniies Koji s¢ uprevo dige iz pepela ne mora uvijek mati isti lk, 2ar ne? — A kakay je Ive sada popri- mio? — Lik jednog mugkarca koji se wove Jackson, Tvrdi da je njen brat i da posjeduje neito Ho bi nas mog'o zanimat. Je H ona tkada govorila 0 bratu, Ur- sulo? — Ni o kome nije goverila. Od pevor sam trenutka bila wvjerena’ da Ethel nije bila no- vajlija u ucjenjivenju. Poznala je sva pravila tom zanata, Nismo imale nikakva potpisa, nikakva pisma, doslovee niéta, Nitko jo} me bi mogaa ame bad nita doka- ati. — Kate da je bio u Kanadi kad se dogodila nesreéa 1 tek je nedavno samao da je umrla. No i da fe meo, ne bl mogao od- mah doéi, jer nije imac _novae za vornu Kartu —~ objami Vanes- Glos joj je avutao kao w metvaca Sto uprave’ ustaje ie troba. — A mi disme, vierojatno, morale platiti njegov povratak u Kanadu, — Ubvatila sam je za ‘bila je bladna poput teda, — Bojim se da ée zahtijevati vite od voune karte. No, mozoi a sama aapitati. Bit 6e ovdie za pola sata. Samo je nazveo, kako bi provierio jesmo li ked kuée, — Uposorila sam te — rekon & pridoh ke prozoru. Pojavile su se prve avijeade, Morala sam pomisliti na Yude koji ujutro ustaju punl nade, a weter spokojni lijezu a krevet, Hoéeme Ki mi opet jednom tako divjeti? . — A So je ovoga pula? Zar ‘opet jedna stika? — Dnevnik iz ostavitine Ethel Ridgley. Donijet ée ga. Kad je zaevonilo, Vanessa nije dopustila da sama podem otvorit, — Zajedno emo se pojaviti pred njim. Hednik je blo u mraku, no kad sam otvorila vrata, Vanessa upali ovietitjie Muikarae pred vratima mime prema svjetlosti Sto ga je iznenadila. _Najteiée ucjenjivata zamisija- mo kao ubopog, nejahog muskar~ ca sa Gupavim bedigima {ow prijavej kiémoj kabanici. Nad Posjetitelj nfje bio takav. -— Nadam ve da ne smetam — rekeo je sa smijedkom, — No,zacijelo vam je pornata stare waredica: Sto motel wiinit: da- nas. Pode za nama u sobu za dnev- ni boravak; viadao se sasvim nensiljeno, kac da je u svojo} kuti. Bio je to visok, tamnokosi muSkarac ivehna tiea i, nesum- njive, poput smole cme duie. Odijelo mu bjede besprijekorne, — Nije li to vais netakinja? — zapita uzevi w ruke njenu snun- ku. ~ Mogu razumjeti da dete uraditi sve kako bi wijek iegle- dela tako sretna. Vratl fotograti- ju na mjesto i povute zastor, — Ne podnosim da me netko gle- da, pa tak ni zvijecd = Treba li da vas upocnam? — zapita Vanessa. — Ovo je moja prijateljiea Ursula Jordan. On se okrene § lagano se na- ‘lont. — Ah, to je U. J. koju moja pokojna sestra spominje u dnev- miku. Zacijelo je tako smjerala na neku vrst osiguranja... bude Mi potrebno, da se tako jerazim. — Nismo ni slutile da je vata sestra imala spisateljskin namje- a — rete Vanessa, Taj ton mi je bio poamat 1 sadd sam znala da Ge dozlaboga otefati stvar. U najboljem stuta- ju bit ée to Pirova pobjeda, jer Je Jackson driao u ruci sva eeti- Ti asa, a werojatno i petoga u rukavu. — Ipak nije bila loa zamisao ‘uputiti me gdje vas mogu prone a. — Pretpostavijam da ste vi postupili ista tako — rete Vanes 4a — i da ste svojo} gospodi... — Meni jo& ni jedma tena’ i= Je provukla prsten kroz nos. A kako vam vet rekoh, samo sam na proputovanju. — Jackson iz- vedi ig dZepa dnevaik uvezon u umjetnu koku na Kojo} je ziat= nim stovima bilo naprsanot DNEVNIK. — Zanimljivo ative —. refe 4 stane Ustoti. — Zapodinje samoubojstvom miadia u_nje~ nom hotelu. Mogi zamisiti da bi 2a mnoge Ijude to bilo neobic- no zenimljive, pogotovu 22 one Ko} svoje pustolovine erpe iz druge ruke. — Iz novina — rete Vanessa, — ‘Mislim da vas razumijem, gospo- dine Jackson. Pod odredenim uvjetima vi biste bili spremni broj Gitatelia svesti na dva... dakako, uz odgovaraju¢u nakna- da! — Doista mudra djevojke, zar ne? — Jackson imime prema meni, — No, mislio sam ponajprie je na vagu neéakinju, Cuo sam da fe se uskoro udatt za Cherie sa Marshalia, — Imate izvrsne irvore obavie- Stenja, gospodine Jackson. —~ rete Vanessa. — Zatuke joS nisu slufbeno objavljene. — Znate, jo8 uvijek pigem Skolske zadatke. — Slegnu rame- nima. — To vam se zacijelo svi- a, gospodice Freeman. Vieroiat- no iz istustva mate da su ueni- i koji su yviiek pripremiien! Ra sve, negbolfi uw! razredu? —Nasmijesi se. — No, prijedimo na sivar. — Prugi jo} dnevnik. — Uvjerite se da je to Ethelin ru- kopfs. Ali be, varke, molim! Uvjeren sum de se gospodinu Murshallu ne bl svidalo kad bi suznao da Kupuje damu s prilit- Ro burnom proslogéu.. da se take ivrazim. Vanessa ima onu vist puti sto nikads ne mole pravo pocrve- njeli, ali sada su joj se na obr zima pojavile susiéave mrije. Okrone ge | dobvati Zara sto je bio naslonjen na kamin. -— Ne bth to utinio — rete na’ posjetitelj. — Take negete uspie~ uw Vanessa pogieda farat kao da ga je tek sada primijetila, a ‘anda ga odbaci u kamin. =~ Tobno, Ubojstvo je, Kate se, razmjerno jednostavno, Teskoée se pojavijuju tek poslije, Na primjer, keke ih objzsnila valu prisutnost u ovo} Audi Razgovarali su samo Je, kao da ja uopée nicam prisut- na. Opet sam se morala prisjeti~ 4 dana ked su Caro ! Vanessa Siedile ovdje i odbacile moju buduénost poput kore od naran- be. Vanessine vitke ruke stanu lie statl daevntkorn, — Simijem vam postaviti nekoliko pitanja, —_gospodine Jacksone? Kako je moguie da Goviek koji je tek nedavno do- Sao iz Kanade, samo na temelju potetnih slova identificira gospo~ dicey Tordun { mene? — Zavijelo ste primijetiti da su vada imena u cijelosti ispisa- na na prvoj stranici, Au tako malom gnijezda doista nije bilo teBeo pronadi vas Vanessa pedigne raka, — Molim vas, poitedite nas pojedinosti. No, _pretpostavime da ne mogemo... ih ne Zelimo.. udovoljiti vadim uvietima. Zaci jel ne diste taj... dokument pre= dali polteiji, zar ne? Naposljet- ea, od toga he biste imali niicak- ve teoristi. Bilo je vrijeme da se umije- Samo, — Oh, Vanesso, éemu sve to? To je njen rukopis i, koliko te pernam, platit ef ovoga puta kao 1 ranije, Nada budduénost, keoda... Sto Je sada na redu? Pojeljela sam da sve to vet iednom bude iza nas, da se ne- Kako rijedimo Jacksona, Vanessa je jo8 uvtiek Tetala anevnik. — Steta ato vasa sestra nije bia vidovita -- rege najaad, — Tada bi zecijelo mogla opisati Kako je do’lo do toga da seu odiugnom trenutta okhzula i pals pod vlok. — © tome sam mnogo rezmis- Yao, — Odjednom se okrene ke meni, — Kad se to dogodilo, ni- ste bile u blizini. zer ne? — Kad sim ieisla na peron, ave je vet bilo svrSeno — odgo- vorth. — Vidjela sem samo gué- vu i policaice kako zedriavaiu smatifelinike, Bilo Je stra&no.— Tpak, ako bi se istrazivalo, netko bi se zacljelo sjetio da vas je vidio u predvorju hotela, To je bila opasnost.. iz sas- vin neotekivanog smjera. No, ‘Vanessa apet spasi situaciju. + Molim vas, drimo se nje- nica, Priznajem da bili se osjeéa- Ja mnoge bolje kad bi taj dnev- nik izgorio, No, sada ste vi na redu, gospodine Jacksone. Spomene ienos. Ofekivala sam @a nee biti skroman, no, u usporedbi s njim zahtjevi Ethel Ridgley su izgledali poput napo]- nice. Vanessa ga pogleda. — Zacijelo se Salite! — S orbiljnim stvarima se ne valja Saliti! — Protrija palcem o Kaziprst, — Sto Je oubiljnije od novea? — A ne mozemo II udovoljit! vasem zahtievu? -- Guo sem da gospodin Mars- hall nije siromasek, Obratim 1 se njemu.. — Nasmijesio se. — Mogao bih posjetiti | ananca v redakcijé »Recorders, To bi bilo ‘neito za njogovu rubriku. Vanessa bijesne odbaci énev- nik na stol, — Razumjela sam. No, potreb- no mi je vrijeme da namalnem toliku svotu. Siguma sam dau meduvremenu nevete nikome ponuditi dnevnik, jer vam u tom slueju ne bi donio ni pri- ‘liino tolike nevacs. Gospodica Jordan i 8. — Govoriie poput prvox mini- stra, No, nemojle povjerovati da Gete me usutkavati dovijeka... Wi barem do objave zaruka. Da- nas je utorak. U petak dolazim Bo novae. U slutaju potrebe taj je dan odliéaa za posjew mom prijatelju uw *Recorderus, Prita bi bila dobrodosta za subotnje sadanje. — Upozorila sam te! — uskli- knuh sva levan sebe. — Porusile smo sve mostove 20 nama kad smo pristale na prvi zabtiev Ethel Ridgley. Vanessa ne odgovori nigta; vidjela sam da je posve iscrplje- pa, ~ Donijet Gu ti konjak — ree oh, ‘Vanessa ustane. — Ja Gu ga donijet!. ~ Mistim da ée nam svima dobro doti. Ked je zatvorila vrata za so- bom, naglo polozim ruku na Jacksonovu, ‘Trgao se kao da ga Je ujela zmija. — Trlazete s¢ velikoj apasne- sti. Da vas je udarila Zeratem, zaklela bih se da je to bilo wu nugnoj obrani, Razgovarali amo dvije-tri_ mi nute. a on je pri tome delao so- bom i promatrao namjestas. — Nema je pritiéne dugo, zar ne? — rete naposljetku. — Hote Bi Sto stavitt u konjakk? — Nikada to ne bi wtinila s konjakom. — Najvjerojatnije pokuSava obnoviti svoj >}ae,= Zilava je poput koze za pot plate, Sva to prenemaganje... Kladio bih se da su tako iagleda- le Rimljanke kad su se nasladi- vale promatrajuti keSene kako umiru wu kavezima s gladnim lavovima, ‘Vrata se otvore i ude Vanessa. Na pladnju su bile boca od brie Senog stakla i tri fase. — Oprostite Sto sam vas ostavi- lx da tako dugo Eekate. — Mora~ ta sam ugrijati dade. = Mislio sam da ée to wéiniti konjak — naceri se Jackson. Pravi se okug mode osietiti tek kad se pije i varijane Ease. — Htjede palit dade, no on ie predusretne, Usine joj bocu iz ruke, nalije jednu éaéu do vena i prudi jo} ie. Vanessa ispije Sabu i rece: — Molim, posludite se, Bila sam uvjerena da je Van- essa pila vee napolju i podeljela sam da Jackson voé jednom ne- stane, Zatuv$i neki Sum s prozo- ra trenem se. — Kisi! — usictiknem zagudeno, — Zar ai to tek sada primijeti- la? Bojim se da éete imat{ neue godnu voinju kuéi, gospodine Jackson. On jog jednom napuni éagu { upita: — Ne bili nazdravimno? Morala sam se nasmijati, —" Moida, nagem ponovnom videnju? pide, odlozi trebaio da neéemu — U petak — doda Jackson 1 sve troje ispismo za taj dan. Kad smo ostale same, Vanessa se sva iscrpliena spusti wm njaé. Podajetala je na mrtvaca. — Otiseo je — rekoh samo zata da bih nesto rekta, — Da, otisao ie. — Do perka. — Zauvijek. Okrenem glavu. — Ta, ne vjerujed valjda da de Propustiti pri, — Note se vide vratiti — reve 4 dubokim uvierenjem. — Kako mofal.. rar si se dako= ala dnevaika? ~ Dnevnik je sasvim becvrije- dan, Posluzic mu je samo kao iziita da ga pustimo uw kucu. Ah, ima tako glupih pocetoika, Ursulo, Zeli nas uvjeriti kako je wpravo doiuo kz Kanade, a ovd- ie ima dobrog prijatelja u lista Onda, { taj dnevnik. Zao ga Policija nije zaplijentia? Ni Lue di Sto su stenovali u hotelu Ete hel Ridgley nikada ga ne bi pre dali nasljedniku a da ga mau Proitali. Dnevnik se nije poja- vio naprosto stoga Sto onda jod nije ai postojao, — Mislis LL — rekoh kad sam pet dosia do giasa — da ga je on napisao? + Ne 2nam, no sigurna sam da ga nije pisala Ethel i Rid- aley. Zaéto bi pisala dnevnik somo 6 nama? Za8ta nije spomi- njala i ostale svoje ittve? Nis-mo mi jedine Koje 3¢ ucienjiva- Qa, to Je sasvim sigurno. A budu- i da nikada nisam vidjela nidta Ho je ona napisala, ne poznam ni njen rukopis. Kako si mogla biti tako sigurna da ga je one napisala? Veé sam te prije hije- Ja to zapitati, Ursie. Medutim, Gok je tvo} prijatel} bio prisu- tan.. — Nije moj prijateljt — Moéda sprijateljc nije pra- va riJet ~ dopusti ona — ali ne moe poreti da sit! jedini uz Tok njegovo} posjeti. Hoées UL mi, molin te, napuniti Easu? — Brzo doda: — 1 svoju. Bit €e nam potrebno. Na neki natin w svakoj situacijt postoji to&ka s koje nema povratka, a danas smo, vjerujem, dospjele do nje. Zapotinje trenutak istine. A m= shim da si mf dutna istinu. I ne moraé imati nikakva straha pred Jncksonovom osvetom, jer se on nege vratiti. Vopie nisam bila svjesna svo- Jih pokreta dok sam wlijevala pide u nage fade — Sto st wiinila? — Same sam mu sayjetovala da cog takvog vremena rade pode glovnom = cestom; istina, ebalna cesta je nesto krata, no ‘ona druga je pri takvu vremenu mmogo sigurnija. A on ne zna da ta cesta tak i pri dobru vre- menu zabtijeva dobrog voeata 1 kobnice, a pogotovu kad kil { kad Sovjek ne pozna cast. Na- ravmo, posebno sam ga wpozori- la na Dead Man's Morrica. = Onda. ¢e vozili osobite oprex- Bo. Na falost, to mu nefe mno- go koristiti, Kotnice mu ne rade. Sada sam znala zaBto se tako dugo nije vratila s kenjakom. Mogla sam zamislil! kako su se njene spretne, male ruke prihva- tile Zustro posla ispod poklopea motora — To je wbojstve! — progap- tab, -- Zasto si me izdala, Ursie? — zapita isto tak tihe. — Nakon tolitco godina. Zecijelo vam je poznata uere- Bica: >Bilo je kao da se remija odjednom rastvorila.. Upravo tako mi je u tom trenutku bilo pri dust, — Vierojaine sie sve potanke dogovorili — nastavi ona. — Ti si mu yekla : »Nazovite, a ja éu se Pobrinuti da se ona javic, A kad je on dodac ovamo, odmah je mao koja od nas mije gospodi- ca Freeman. Osim toga, znao je za predstojeée zaruke Caro! Net= ko mu je $0 ispricao, a ja sigur- no niisam, Imao te je u ruci, zar ne, Ursie? Vjerojaino je bio u Difzint kad si Ethel Ridgley gur- nula pod vlaik. U tom trenutku ne bih se vide zatudila ni ked bi se otvorila vreta i kad bi uSla Ethel Rid- gley sva povelenjela 1 u napota raspadnutom stanju. — Tada wopée nisam bila na ‘Perorma — podsjetim je.-— Teko si rota, ali to ne moie biti 10300, Policajol sm edmah okruiili mjesto nesrese, Prema tome, ni u kom shitaja nisi mogla prifi tolike da ie vi~ dik. Tz potetka je nigu mogli identificirati, No ti si odmah znata dg je to Ethel, rekla si, mi to dim si se vratila, Sjecaé se? Kako bi to znala da nisi bile tamo? Jest li vee prije imata évestu namiera da je ublie’, ii je rekla iM wéinila neste time je zapetatila svoju smrinu presu- du? Zar si morala podijeliti no- vac s Jacksonom, Ursie? Motes mime dude priznati. Ja sam jedi- ni Govjek koji te nikada nete jwlati, U mojo} dui slomi se jedna brana, Plamiéei su 2aplesaii pred mojim ofima, a onda mi. se ‘ote: — 1 to kaies wprave til Nepat- vorena varalice! Zma’ Hi zaprave Sto si mi anatila ove te godi- ne? Kad sam te avojedabno upomnala, osjeéala sam se kao da mi je ponevno poklonjen 2 vol. Cijele sam godine odlazita samo u dktolu, Skolu.. a onda nairag Kk majel, A kad je ona umrla, vraéala sam se nikemo; onda sj se odjednom pojavila ti iidala nev sadriaj mom Zivotu. Za th pet godina Sto smo th ze~ jedno protiviele, u svakom bih trenutka bila spremna umeijeti za tebe! Sve dok mi nisi pokaza- Ja Kolko male za tebe znetim, i wu svakom slugaju manje nego Caro, ta sitna droljica bez monga koje nije kadra ieplobits ni vinstite retune. Doicte bih moti Ho si vidjela vw Prijateljieu ~- miro rebe Vanessa, — Zrtvut Kad si moju budué- nost poklonila Caro, nisi smatza~ ja potrebnim ni da me Sto pita’, Nisi me uzimala mi kao privrie~ nu drugaricul ‘Vanessa me za¢udeno pogleda. —_Niita mi arugo nije preosta- — Ti ad bila moje drago »jae — tmirno Se Vanessa, — A to aa Caro nikada me ith mogla reéi, Uu to ponigenje. Mrzila sam bog ioga podjedmaka tarko kao ato sam te prife voljela Hijela sam te vidjeti kako pati, bel wa te W ruci, No, H si opet pobijedila, Ment je ta stvar naprosto slomi- a sree. No tvoje je nestomtjivo, zar ne? — Slomljena srea podjednake fu bezvrijedma kao i slomijeni poreulan, To ge naproste odbacu- 3¢, Je if tone ono Sto sam rekia © Jacksonu, Ursie? — Zar ti nikada ne moted biti \ zabludi?! Vjerovala sam da imam adute u ruci. a { on je’ te vjerovao, No, pobijedila si naeoboje. A ja nisam magla pobije- iti ni Ethel Ridgley. Nikada netu zaboraviti rife = Kojima se oprostiia od mene: »Nesu vam rei dbogom, gospodice Jor- dag, vet do videnja. Predosje- éam da emo jedna drugoj ubu- duée mnogo Koristiti, Moida ¢e se ak i gospotica Vanessa Free- man melo spustiti sa svoje visi- ne, zar neve Najradije bih umr- Iau tom trenutin. — Jodna Ursiet — U Vanessinu glasu nije bilo poruge vet samo suosjetanja. — T tada si odlutila da je woijes? Ab, Ursle, kad éed naposijetku - nautiti kako valja upotrebliavati razum!? Pred enim mnegtvom Ifudit Netko te je mogao vidjeti. Je Hi to bio ‘nekson? Sjetih se kako sam Zevvrt sata kasnije sama sjedila u odjeljku. Nitko me nije zadréao. Nitko nije nigta zapazio. A imala sam uza se i ontt bezazlenu kutiju od cipela kreatu snopiéima nov éaniea. A onda su se otvorila vrata odjetjka, | on $e sjeo nasuprot meni. — Zasto ste to udinili? — upi- tzo je istoga tasa. —~ Zar vas je ucijenila? Sto je u tej katiji koju ste joj istrglt tz ruleu? — Nisam znala ato bih — saje- cam. — Zaprijetila sam mu da éu povué! rudnu kotnieu. a on fe samo nasmijae, Morat éu onda izjaviti u zapisnik sto sam vidio. a policiju ée zacijelo 2ani- mati So se nalac u -kutiii od cipela, No, ne morate se nice- ea bojati, samo povucite koini- ous — Jadna Ursie! — ponovi Van essa, — Mislim da me je to tol ko privuklo vet od prvoga dana, Imes take puno lijepih osobina, take puma sposobnosti, ne seprt- Ya qi. Zar se nikada nisi zapita- Ja za8to ti se najbolj! poslovi wijek rasplinu tik ispred nose? Posiedules ave kvalifikecije... no Soprilja sl. A ja sam ustremlje- fa prema cilju, odivtna, i btjela sum ti pomodi. A onda sam usta novila da te upravo Zelan takvw Kaleva jesi.. kao depriiju. A Ee- lim da take { ostane. Strahovito je pasti v ruke jed- ‘ne botice. A ja sam bila u Van- essinim rukama i nisam im mo- gla temati... Covjek Koji je salrupljao Skoi)- ke posve slufajno pronade sas- vim uniSteni automobil. Vozaéa su pronaéli tek dva dana kasm- je, u takvu stanju da ga ni vla~ stiti otae ne bi prepomnee. Oluja je bila Zestoka, a stijene su uz tal dio obsle osobito oftre. Bilo je prekrasno poslijepod- ne. Dva dana nakon oluje. Van— essa i Ja vratiemo se uti nakon duge fetnje sumom. Kad smo ctvorile vrata, zaéujemo zvonja~ vu tolefona. - Ti si na redu, Ursie ~- rete ‘Vanessa i pode u sobu za dnev- ni boravak. Podignem sludalicu.— Jeste li vi gospodica Free- ‘man? — zapita mepomati mudd @las. — ko ste vi? — Oh, moje ime ne bi vam ni- Ma matilo. Jacksonoy sam prije- telj. Sasvim bliski prijatell, mo- glo di se ret. Obavjedtavac me je 0 svemu, Straino Je umrijeti tekvom smnu.. i a take tudo vatim okolnostima, zar ne? Mo- rat Gu iduéth dana navratitl ¢ Poraggovarati 5 —_goapodicom Freeman. Sto mistiie @ tome? Nadata se da Gero we sloditi, U tom slutaju nota = polieiju.. Retu morati seti kako = Jockso- novom nesretor moida neste nije u redu.. ‘Spustim stuBaliew. — Tho je avoo? — zapiia Van- ‘essa iz sobe ca dnevni boravakk, Vala sam { rekta, Krai