Razvoj govora kod djece zavisi od načina i kvaliteta komunikacije kao i interakcije između

odraslih i djece. U predškolskom uzrastu (5, 6 i 7 godina) mnogo je važno prilagoditi dijete da
sa implicitnog govora pređe naeksplicitni, odnosno da se što češće stavlja u situaciju da
govori a ne samo da sluša.
Do sedme godine života djetetov govor bi trebao biti sadržajno raznolik, izgovor svih glasova korektan te bi trebalo imati usvojene predvještine čitanja i
pisanja što mu omogućuje da bude spremno za daljnje usvajanje, učenje i primjenu novih sadržaja te da što bolje savlada školsko gradivo.

http://roditeljstvodeca.blogspot.ba/2014/05/razvoj-govora-kod-djece-predskolskog.html

U predškolskoj dobi razvoj djetetova govora odvija se osobito brzo:

vokabular se popunjava tisućama novih riječi, poboljšava se izgovor,
rečenice postaju bolje oblikovane i bogatije.
Ipak, djeca iste dobi na različitim su stupnjevima govorno-jezičnog razvoja. Neka djeca već s navršene tri godine čisto i ispravno izgovaraju riječi. Druga djeca
mlađe predškolske dobi govore još uvijek nedovoljno razgovijetno, pogrešno izgovaraju pojedine glasove i riječi (izostavljaju ili zamjenjuju slogove),
imaju nestabilan glas. Neki govore vrlo tiho, jedva ih se može čuti (osobito ako nisu sigurni u to izgovaraju li riječi ispravno), drugi govore preglasno, kao da
viču.
No u nekih sedmogodišnjaka aktivni fond riječi ostaje katkad ograničen. Dijete poznaje mnogo riječi i može čak objasniti njihovo značenje, no te riječi često
ostaju u njegovom pasivnom vokabularu - ono ih ne koristi u vlastitom govoru, što počinje predstavljati problem u školovanju.

Do navršene šeste godine vokabular se udvostručuje. U njemu su zastupljene sve vrste riječi. Dijete se aktivno služi tvorbom riječi i govori u proširenim,
gramatički pravilnim rečenicama. Sasvim je drukčija slika u predškolca iste dobi, ali nedovoljno razvijena govora. Njegov je vokabular u najboljem slučaju
upola manji. U njemu su riječi-nazivi predmeta iz djetetove neposredne okoline i riječi koje označavaju svakodnevne uobičajene radnje, uz vrlo siromašan
fond zbirnih i općih pojmova, opisnih pridjeva, apstraktnih pojmova (npr. riječi-nazivi osjećaja, stanja i pojava) i sl. Dijete često nepravilno koristi jezična
sredstva, poput tvorbe riječi, a što je najvažnije, ne posjeduje takozvani "osjećaj za jezik". Upravo je "osjećaj za jezik" ono što pomaže djetetu predškolske
dobi odabrati pravu riječ, upotrijebiti odgovarajući gramatički oblik, naći pravi način usklađivanja riječi u rečenici i dr.

Dobro razvijen logički smislen govor omogućuje djetetu da slobodno i aktivno komunicira s ljudima koji ga okružuju. Učinkovitost te komunikacije umnogome
ovisi o tome koliko se precizno, suvislo, adekvatno i svrhovito dijete izražava u pojedinim govornim situacijama.

Dobro razvijen logički smislen govor omogućuje djetetu da slobodno i aktivno komunicira s ljudima koji ga okružuju. Učinkovitost te komunikacije umnogome
ovisi o tome koliko se precizno, suvislo, adekvatno i svrhovito dijete izražava u pojedinim govornim situacijama. Drugim riječima, može li izražavati svoje misli.
Razvoj povezanog govora u neraskidivoj je vezi s razvojem logičkog mišljenja, pamćenja, percepcije i pažnje. Kako bi bilo sposobno pričati o nekoj temi,
dijete treba biti u stanju razmišljati o njoj, odabirati činjenice, uočavati detalje, pamtiti događaje i uspostavljati uzročno-posljedične veze.
U povezanom govoru, osim sadržaja o kojem se govori, važnu ulogu igraju jezična sredstva, poput intonacije, logičkih naglasaka, odabira onih riječi koje
najbolje odgovaraju kontekstu, kao i oblikovanja odgovarajućih različitih rečeničnih konstrukcija. Tako, naprimjer, u dijalogu izgovaramo pojedine riječi i kratke
rečenice, izmjenjujemo kratke replike sa sugovornikom. Drugim riječima, izražavamo se sažeto. Djeca prilično lako savladavaju dijaloški način izražavanja jer
ga neprekidno slušaju u svakodnevnim situacijama kod kuće.
S druge strane, u monološkom izražavanju - znatno složenijoj vrsti logički povezanog govora - izražavamo se proširenim, međusobno povezanim
rečenicama. Koristimo ga kada nešto opisujemo, izražavamo svoje mišljenje o nekoj temi ili prepričavamo neko zbivanje. Djeca ovladavaju njime mnogo teže
jer ga ne čuju u svakodnevnoj komunikaciji s odraslima u obitelji. Zato nije rijedak slučaj da dijete školske dobi nije u stanju nešto suvislo ispričati. Vještinama
opisivanja, prepričavanja i rasuđivanja trebamo početi poučavati dijete u predškolskoj dobi, igrajući s njime igre predložene u ovoj zbirci i čitajući mu knjige.
Povezani monološki govor mnogo je više od sposobnosti spontanog kontinuiranog nizanja riječi i rečenica. On predstavlja slijed logički povezanih misli koje
se izražavaju preciznim riječima u ispravno oblikovanim i međusobno logički povezanim rečenicama raznovrsnih gramatičkih konstrukcija. To je, dakle,
najsloženiji vid govornog izražavanja u kojem dolazi do izražaja bogatstvo misli i jezika. To je dugačak put djetetova razvoja - od rečenice do priče.

http://www.planetzoe.hr/razvoj-govora-u-predskolskoj-dobi/

Djeca predškolske dobi koriste i verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Znači da bi se sporazumjeli

sa ljudima koji ih okružuju moraju se koristiti gestom, mimikom i govorom. Što su djeca starija,
više će koristiti govor da bi izrazili svoja raspoloženja, želje, potrebe i sl.

Koliko će govor djeteta biti razvijen ovisi od uvjeta u kojima odrasta, što podrazumijeva socio-
ekonomski status roditelja, zdravlje djeteta, brigu roditelja za dijete, motivaciju od strane ostalih
koji su uključeni u odgoj djece (npr.odgajatelji) i dr.