You are on page 1of 34

 PERIODIZACIJA ČOVJEKOVOG RAZVOJA

 Periodizacija psihičkog razvoja čovjeka

• Psihički razvoj čovjeka dijeli se na nekoliko perioda ili stadijuma:

Periodizacija-glavna razdoblja čovjekovog razvoja

 Unutar svakog razvojnog razdoblja događaju se promjene u tri velika područja:

• Psihički razvoj čovjeka dijeli se na nekoliko perioda ili stadijuma:

Prenatalno razdoblje 266 dana ili 38 sedmica

Novorođenče dvije sedmice nakon rođenja

Dojenče 1. godina

Rano djetinjstvo od kraja 1. do kraja 3.godine

Predškolska dob od kraja 3. do 6.godine

Školska dob od kraja 6. do 12/13. godine

Pubertet od kraja 12. do 15. godine

Adolescencija od kraja 15. do 18/20. godine

Zrela dob od kraja 20 do 50/60. godine

Predstaračka dob od kraja 50/60 do 67. godine

Staračka dob do kraja života

Periodizacija-glavna razdoblja čovjekovog


razvoja
Razdoblje Približni dobni raspon
Prenatalno Od začeća do rođenja

Dojenačka dob i Od rođenja do druge


najranije djetinjstvo godine života
Rano djetinjstvo 2-6 godina
Srednje djetinjstvo 6-11 godina
Adolescencija 11-20 godina
Rana odrasla dob 20-40 godina
Srednja odrasla dob 40-60 godina
Kasna odrasla dob 60 godina do smrti

METODE I TEHNIKE
ISTRAŽIVANJA U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

 FAZE NAUČNOG ISTRAŽIVANJA SU:

1. Formulacija problema

2. Definiranje ciljeva i zadataka istraživanja

3. Postavljanje hipoteza

4. Definiranje varijabli

5. Izbor uzorka

6. Izbor metoda i tehnika

7. Sprovođenje istraživanja

8. Obrada i analiza podataka

9. Izvođenje zaključaka i generalizacija

10. Saopštenje dobijenih rezultata

 Faze naučnog istraživanja

1. Formulacija problema (važna osjetljivost istraživača za odabir problema)

- uočavanje problema u praksi

- uočavanje protivrječnih nalaza u literaturi

- uočavanje praznine u znanju

2. Definiranje ciljeva istraživanja

- teorijski

- praktični

 Faze naučnog istraživanja

3. Postavljanje hipoteza

 Hipoteza je nedokazana tvrdnja ili pretpostavka o postojanju neke pojave ili o povezanosti
određenih pojava koja počiva na znanju, iskustvu ili logici.

 Nulta/afirmativna hipoteza

4. Definisanje varijabli

 Prema sadržini: stimulus varijable, bihejvioralne varijable, organizmičke varijable

 Prema funkciji: nezavisne i zavisne varijable


 Faze naučnog istraživanja

VARIJABLA –ili promjenjiva veličina ukazuje na to da se posmatrano svojstvo ili pojava mogu mijenjati
(nivo učeničkog znanja, nivo motivacije, nivo sposobnosti...).

• Termin varijabla odnosi se i na pojavu koju ispitujemo (zavisna varijabla) i na faktore koji
ispitivanu pojavu uslovljavaju (nezavisne varijable) i na okolnosti preko kojih se uspostavlja
veza između pojave koja je predmet istraživanja i faktora koji je određuju (intervenišuće
varijable).

 Faze naučnog istraživanja

6. Izbor uzorka

 Dio populacije uzet na osnovu određene procedure, sa ciljem da adekvatno predstavlja


populaciju u cjelini.

 Reprezentativan uzorak

 Slučajni uzorak

 Stratifikovani uzorak

 Prigodni uzorak

7. Izbor metoda i tehnika

 METODA

Pod metodom se podrazumeva cjelokupan način organizovanja istraživanja.

 METODE

 Opšti način organizovanja istraživanja psihičke stvarnosti.

 Razlikujemo dva načina organizacije istraživanja:

◦ Eksperiment

◦ Sistematsko neeksperimentalno istraživanje (posmatranje i introspekcija)

◦ NEEKSPERIMENTALNE METODE I TEHNIKE U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

 (POSMATRANJE, INTROSPEKCIJA)

 METOD INTROSPEKCIJE

 1.METOD SAMOOPAŽANJA/INTROSPEKCIJE

• Introspekcijom se dobijaju podaci o doživljaju pojedinca o vlastitom stanju.

• Prvi ju je koristio Wilhelm Wundt u svom laboratoriju. Koristio je dobro uvježbane ispitanike
koji su bili podvrgnuti pojedinim podražajima da izvještavaju o doživljaju, intenzitetu i
trajanju čuvstvenog tona.
• Nedostatak ove metode zasniva se na činjenici da je:

• teško istovremeno proživljavati neko psihičko stanje i opisivati ga,

• zatim samoopažanje može izmijeniti doživljaj,

• teško je primjenjiv kod djece jer su ona slabi samoopažači a imaju i poteškoća u
verbaliziranju onoga što doživljavaju.

 1.METOD SAMOOPAŽANJA/INTROSPEKCIJE

 Djeca jedva mogu opažati sama sebe, a ako i zapažaju svoje psihičke doživljaje, teško se o
njima mogu precizno izraziti.

 Na ranim uzrastima djeca nemaju dovoljan fond riječi da bi izrazila što misle, osjećaju, ne
znaju upotrijebiti adekvatne riječi.

 Djetetu je teško da se usredsredi na ono što ga se pita (npr. da opiše neki događaj iz
prethodnog dana)-pamćenje je ograničavajući faktor

 Neupotrebljiva metoda kod sasvim male djece.


METODA POSMATRANJA

2. METOD OPAŽANJA (POSMATRANJA)

• Metod objektivnog opažanja predstavlja najstariju metodu razvojne psihologije.

• Najčešće se primjenjuje kod djece.

• Čovjekovo se ponašanje i reagiranje može opažati od rođenja (pa i ranije) pa do kraja života.

• Među začetnicima takvog opažanja bio je j Ch. Darwin, koji je reakcije svoga sina počeo
opažati četiri sata nakon rođenja.

2. METOD OPAŽANJA (POSMATRANJA)

 NAUČNO POSMATRANJE je, za razliku od laičkoga, sistematsko i objektivno, obavlja se u


jasno određenim uvjetima, a rezultati se pažljivo bilježe prema unaprijed utvrđenim
pravilima.

 Objektivno posmatranje mogli bismo odrediti kao metod u kojom se planski i sistematski
obavlja posmatranje izdvojenog aspekta ponašanja i bilježi ono sto je opaženo.


METOD OPAŽANJA (POSMATRANJA)

• Da bi opažanje predstavljalo znanstvenu metodu ona mora imati već unaprijed definiran plan
opažanja, što znači da mora imati:

1. jasno definiran predmet opažanja i

2. Plan posmatranja-način bilježenja dobivenih podataka (skale za ocjenjivanje, skale sudova,


registracijske liste ili tabele)

2. VRSTE METODA OPAŽANJA

 S obzirom na kriterij učešće ili ne istraživača na posmatranu pojavu:

 posmatranje sa učešćem i

 bez učešća.

 S obzirom na način bilježenja opaženog ponašanja:

 posmatranje koje obuhvata cijelo ponašanje

 ili njegove jedinice.

2. VRSTE METODA OPAŽANJA

 S obzirom na kriterij strukturiranosti:

 strukturirano i

 nestrukturirano opažanje.

 S obzirom na mjesto odvijanja:

 U prirodnim uvjetima/terensko

 laboratorijsko

2.1. posmatranje bez uključivanja (posmatranje u prirodnim uslovima)

 POSMATRANJE U PRIRODNIM USLOVIMA-je ono u kojem istraživač ni u kojoj mjeri ne


utječe na praćeno ponašanje.

 Istraživač je samo u ulozi pasivnog posmatrača i bilježi ono što se dešava.


 Zbivanja koja su predmet opažanja nisu pod kontrolom istraživača te se odvijaju prirodno,
onako kako bi se odvijala i inače.

2.1. Opažanje bez uključivanja (opažanje u prirodnim uslovima)

 U idealnom slučaju, opažanje se odvija bez znanja promatrane osobe, no to nije uvijek
izvedivo.

 Kada se opažanje obavlja neprikriveno, istraživač obično poduzima neke korake kako bi
smanjio utjecaj vlastite prisutnosti.

 Pri tome koristi jedan od dva osnovna pristupa, desenzitizaciju (postupno približavanje
ispitaniku) i habituaciju (česti kontakti), ili oba istodobno.

 2.1. Primjer sistematskog posmatranja u prirodnim uvjetima

Opažanja agresivnog ponašanja djece u vrtiću

1. Cilj opažanja: Utvrditi oblike agresivnog ponašanje djece predškolske dobi

2. Predmet opažanja: Ponašanje 5 djece u grupi

3. Mjesto opažanja: Dječiji vrtić

4. Način posmatranja: Indirektno (video kamerom)

5. Vrijeme posmatranja: dva sata (od 12 do 14 sati)

6. Način registracije podataka: registrirati i bilježiti učestalost i oblike agresivnog ponašanja


(čupanje za kosu, verbalna agresija, otimanje igrački, udaranje...) kod svakog djeteta u grupi

7. Interpretacija podataka i pisanje izvještaja

 Plan opažanja

• Za sistematsko posmatranje nužno je koncipirati plan posmatranja:

1. Cilj opažanja

2. Predmet opažanja

3. Mjesto opažanja

4. Način opažanja (direktno ili indirektno)

5. Vrijeme opažanja

6. Način registracije podataka

 Prednost opažanja u prirodnim uvjetima:

 Istraživačima omogućuje direktan uvid u svakodnevna ponašanja koja nastoje objasniti.


 Nedostatak:

 Svi pojedinci nemaju jednaku mogućnost pokazati određeno ponašanje u svakodnevnom


životu.

 Istraživači se obično nose s ovom teškoćom na takav način da provode strukturirana


opažanja.


2.2. Opažanje s uključivanjem

 Uobičajeno se tehnike opažanja s uključivanjem dijele na:

1. sudioničko opažanje (neprikriveno i prikriveno)

2. strukturirano opažanje

3. eksperiment u prirodnim uvjetima (slično kvazieksperimentu)

 2.2.2. STRUKTURIRANA OPAŽANJA

 Strukturirana opažanja - opažanja u laboratorijskim uslovima

 Kreira se laboratorijska situacija kojom se izaziva ponašanje koje nas zanima kako bi svaki
sudionik imao jednaku priliku pokazati svoju reakciju.

 Npr. Opažanje ponašanja djece u nepoznatoj situaciji

 2.2.2. Laboratorijsko posmatranje

• Savremeno laboratorijsko opažanje izvodi se uz pomoć složene aparature za registraciju


opaženih pojava, najčešće filmske kamere: nakon što se reagiranje djeteta snimi opažač to
može kasnije posmatrati i analizirati više puta, također može biti i više opažača.

• Kada je uključen veći broj opažača time se i povećava objektivnost opažanja.

• Što je dijete odraslije time je i opažanje njegovih reakcija teže i složenije.

• Teško je ukloniti utjecaj opažača na dječije ponašanje, tj. u prisutnosti odraslih djeca
drugačije reaguju nego kad su sama. Stoga je poželjnije skriveno opažanje, pa se u
laboratorijima koristi jednostrano providno staklo.

• Prilikom opažanja sam opažač treba biti objektivan i nepristrasan, zatim mora biti instruiran i
imati jasan plan opažanja.

• Prednosti: Strukturirano opažanje omogućuje veću kontrolu uslova u kojima se istraživanje


provodi.

 Nedostatak: ljudi u laboratoriju ne ponašaju se nužno onako kako se ponašaju u


svakodnevnom životu.

2.3. Bilježenje podataka pri opažanju


2.3.1. KVALITATIVNO Bilježenje podataka pri opažanju

 Narativni zapisi

 Ako je istraživačev interes usmjeren isključivo na podroban opis izučavanog ponašanja,


narativni zapisi su primjerena metoda.

 Njihova zadaća upravo je pružanje vjernog opisa ponašanja kako se doista odvijalo, bez
skraćivanja, intervencija ili sažimanja.

 Pri tome se kao pomoćna sredstva obično koriste video i auditivne snimke, ali, kad god to
nije moguće, istraživač se oslanja na iscrpan pisani opis onoga što se dešavalo.


2.3.1. KVALITATIVNO Bilježenje podataka pri opažanju

 Terenske zabilješke

 Za razliku od narativnih zapisa, koji su razmjerno potpun opis ponašanja u određenoj situaciji,
terenske zabilješke pružaju tek djelomičan uvid u posmatranu pojavu.

 Oni se svode na okvirne opise ponašanja, bez zalaženja u potankosti, tako da na temelju njih
nije moguće posve precizno reproducirati cjelokupno ponašanje, već samo njegove bitne
dijelove.


2.3.2. Bilježenje pri kvantitativnom opažanju

Kvantitativno opažanje valja brižljivo pripremiti.

PROTOK ZA POSMATRANJE

 U protokolu posmatranja stoji:

 Šta će se posmatrati

 Na kojem mjestu i u koje vrijeme

Tehnike: ček liste, mjere procjene.

 METODA EKSPERIMENTA U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

 Eksperiment

 Postupak u kome namjerno, sistematski i planski mijenjamo nezavisnu varijablu sa ciljem da


izazovemo promjenu u zavisnoj varijabli
 Cilj eksperimenta: utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza, tj. provjeriti kako djeluje određeni
faktor ili varijabla (nezavisna varijabla-namjerno se uvodi u eksperiment i manipulira) na neki
jasno definiran fenomen (zavisna varijabla - ono što se mjeri, te je pod utjecajem
manipulacije).

 Kontrola putem:

◦ Ujednačavanja grupa

◦ Randomizacije (Razvrstavanje ispitanika metodom slučajnog izbora)

◦ Eliminacije varijabli

 Eksperiment

 VRSTE EKSPERIMENTA:

 Laboratorijski

 Prirodni

 Eksperiment u prirodnim uvjetima.

 Eksperiment

 1. Laboratorijski eksperiment:

 provodi se u strogo kontroliranim uvjetima.

 Ima veliki stupanj unutarnje valjanosti (tj. rezultati mjerenja - ZV su zaista posljedica
djelovanja NZV),

 međutim vanjska valjanost (generalizacija ili primjenjivost rezultata u prirodnim uvjetima) je


mala.

 Eksperiment

 2. Prirodni eksperiment –

Npr. djeca koja nemaju skrbnika –

NZV je npr. usvajanje/neusvajanje te djece, a ZV je razvoj djece.

Ili npr. utjecaj rata ili drugih prirodnih promjena na dječji razvoj.

 Ti eksperimenti imaju slabu unutarnju valjanost , ali veliki stupanj vanjske valjanosti.

 Nema utjecaja eksperimentatora.

 Eksperiment

 3. Eksperiment u prirodnim uvjetima:

 ovdje se fenomeni opažaju kad se oni prirodno dogode – realna životna sredina, na mjestu na
kojem se dogode (vrtići).
 Unutarnja valjanost je također niska, a vanjska je visoka (upravo zbog blizine realnim
uvjetima).

 TEHNIKA
Pod tehnikama se podrazumijevaju postupci koji se koriste za prikupljanje potrebnih
podataka i za njihovu obradu.
Tehnike su istraživački postupci koji se koriste u određenoj fazi istraživanja.

VRSTE TEHNIKA:

1. Tehnike za prikupljanje podataka:

 Upitnik (Anketa) - pismeno odgovaranje na pismeno postavljena pitanja

 Upitnik (Intervju) – usmeno pitanje i odgovaranje na pitanja

 Skale procjene – ispitanik vrši procjenu pojave na skali.

 Testovi – koriste se za ispitivanje psiholoških odlika

 Testovi sposobnosti – ispituju sposobnosti, kao što su intelektualne


sposobnosti, motorne sposobnosti i senzorne sposobnosti.

 Testovi ličnosti – ispituju osobine karaktera ili temperamenta

 Testovi znanja – utvrđuju stepen znanja

2. Tehnike za obradu podataka


- različiti statistički postupci

 3.2. Anketa

 Neka vrsta intervjua, ali sa napisanim pitanjima, najčešće sa više ponuđenih odgovora

 Ispituje se mnogo ljudi, ekonomična.

 Teško formulirati pitanja da ih svi razumiju

 Korisna kada se daju kratki odgovori.

 Upitnik

Ovaj upitnik je istraživačkog karaktera. Na tvrdnje odgovoriti isključivo sa DA ili NE. Testiranje je
anonimno ( ne treba navoditi ime i prezime ).

1. KADA IMAM NEKI PROBLEM PRVO POPRIČAM SA DRUGARICOM ili DRUGOM.

2. PONEKAD URADIM NEŠTO ŠTO ZNAM DA MI RODITELJI NE BI DOZVOLILI.

3. DRUGOVI SU TI KOJI ME UVEK RAZUMEJU, KADA MI JE TEŠKO.

4. UVEK SLUŠAM RODITELJE.

5. SA NEKIM NASTAVNICIMA MOGU UVEK I O SVEMU DA PORAZGOVARAM.


6. RODITELJI MI BIRAJU DRUŠTVO.

7. MNOGO VODIM RAČUNA O TOME ŠTA VRŠNJACI MISLE O MENI.

...

 3.1. INTERVJU
3.1.1. Klinički/nestruktuirani intervju

 Koristi se fleksibilan, konverzacijski stil, kako bi se ispitalo gledište nekog pojedinca.

 ili većeg brojem ljudi, gdje se u pravilu svima postavlja isto prvo pitanje, kako bi ih usmjerilo u
isto područje razgovora, poslije svakome od njih postavljaju se drugačija, individualizirana
podpitanja, kako bi se dobila potpunija slika o razmišljanju svakog pojedinca

 3.1.1. Klinički/nestruktuirani intervju

 Prednosti kliničkog intervjua:

 ljudima omogućava da izraze svoje misli na način koji je vrlo blizak načinu razmišljanja u
svakodnevnom životu.

 može se prikupiti mnogo informacija za prilično kratko vrijeme.

 Primjerice, za vrijeme jednosatnog intervjua od roditelja možemo dobiti puno informacija o


djetetovu odgoju.

 Nedostaci:

 Pitanje tačnosti kojom ljudi izvještavaju o svojim mislima, osjećajima i iskustvima.

 Neke intervjuirane osobe, želeći udovoljiti ispitivaču, daju odgovore koji ne odgovaraju
njihovu stvarnom mišljenju.

 3.1.1. Klinički/nestruktuirani intervju

 Teškoće s prisjećanjem prošlih događaja, onoga što se tačno dogodilo.

 Individualne razlike u verbalnim sposobnostima i izražajnosti - mogu se podcijeniti


sposobnosti pojedinaca koji svoje misli teže izražavaju riječima.

 Fleksibilnost - kada se svakom sudioniku istraživanja upućuju donekle različita pitanja, njihovi
odgovori mogu biti pod uticajem načina postavljanja pitanja, a ne stvarnih razlika u njihovim
razmišljanjima o nekoj temi.

 Taj problem moguće je ukloniti strukturiranim intervjuom

 3.1. 2. Strukturirani intervju

 Svakom sudioniku istraživanja postavljaju se ista pitanja, na isti način.

 Efikasniji - odgovori su kraći, pa istraživači mogu istodobno prikupiti pisane odgovore od


čitave skupine djece ili odraslih.
 Kada se primjenjuju pitanja tipa višestrukog izbora, da/ne ili tačno/ netačno, kao što se to čini
u brojnim testovima i upitnicima, odgovori se mogu analizirati kompjuterski.

 Međutim, ti pristupi ne omogućuju onu dubinu informacija koja se dobiva kliničkim


intervjuom,

 a jednako su kao i klinički intervju opterećeni problemom netačnog izvještavanja.

 3.SKALE PROCJENE

- tehnike koje se sastoje od niza tvrdnji sa kojima se ispitanik slaže ili ne, pa se na osnovu
njegovih izjava ili izbora zaključuje o njegovim stavovima i ponašanju.

- Skale procjene se dijele na:

- Grafičke

- Deskriptivne

 3.SKALE PROCJENE

Grafičke skale se najčešće sastoje od horizontalne linije duž koje su upisane vrijednosti od najniže do
najviše (od 1-3 ili 1-5). Tu je zadatak ispitanika da odabere mjesto na skali koje najbolje pokazuje
intenzitet osobine koja se mjeri.

Deskriptivna skala se obično sastoji od niza tvrdnji koje su poredane po intenzitetu prisustva ili
odsustva neke pojave ili osobine koja se mjeri. Zadatak ispitanika je da odabere onu tvrdnju koja po
njegovom mišljenju najbolje opisuje tu osobinu kod njega samoga.

 Skale procjene

 GRAFIČKE

NPR: Prikaži na skali stepen svoje ljubomore u situaciji kada ti mladić ili djevojka razgovara sa tebi
nepoznatom osobom suprotnog pola

 DESKRIPTIVNE

 U mojoj porodici... Skoro nikad Rijetko Ponekad Često Skoro


uvijek

• Članovi porodice se obraćaju jedan drugom za pomoć.

• U rješavanju problema se uvažavaju prijedlozi djece.

• Svako od nas prihvata prijetelje ostalih članova porodice.

• Djeca se vladaju po svome.

• Različiti članovi u našoj porodici preuzimaju ulogu vođe.

 3.SKALE PROCJENE
 Skale procjena se često koriste u psihološko-pedagoškoj praksi, jer su pogodne za ispitivanje
društvenih i moralnih stavova učenika, ali i za procjenu različitih odgojno-obrazovnih
postupaka.

 Mogu se procjenjivati različiti proizvodi učenika u okviru različitih predmeta, ali i razne
sposobnosti i osobine ličnosti, kako učenika tako i nastavnika.

 Najčešće se koriste:

 TERSTONOVA SKALA

 LIKERTOVA SKALA

 GUTMANOVA SKALA

 SEMANTIČKI DIFERENCIJAL

 3.3.Test

• Test predstavlja standardiziran oblik psihološkog testiranja.

• Da bi neko ispitivanje imalo značenje testa mora zadovoljavati sve 4 mjerne karakteristike:

1. Valjanost – karakteristika da mjeri upravo onu osobinu koju želi ispitivati

2. Pouzdanost – njena mjerna karakteristika je u tome da se u ponovljenim ispitivanjima dobiju isti ili
slični rezultati

3. Objektivnost – njena karakteristika određena je time da ispitivač ne utječe na rezultate ispitivanja,


odnosno da različiti ispitivači dobiju iste rezultate na istoj populaciji ispitivanja. To se postiže pomoću
pisanih instrukcija ispitivača i uputama o načinu primjene testa.

4. Osjetljivost karakteristika testa da može dobro diferencirati ispitanike

 3.3. Test

 Vrste testa su:

 1. testovi sposobnosti (mentalni, motorički, senzorni),

 2. testovi ličnosti (upitnici i projektivne tehnike, analitički i sintetički) i

 3. testovi znanja

 Lako ga upotrijebiti, a teško konstruirati

 Testovi sposobnosti

 Test ličnosti

 Testovi znanja

 3.4. Dnevnik kao primjer izvora


 Vrsta dnevnika u koji se zapisuje šta se radi u toku jednog dana ili sedmice

 Npr. Vode ga oba roditelja, kako bi dobili uvid u aktivnosti roditelja sa djetetom

 Prednosti:

 Pružaju isrcpne podatke o posmatranom ponašanju

 Manjkavosti ove tehnike:

 Velika potrošnja vremena

 Mali uzorak ponašanja

 Vrijednost zapažanja je samo individualna i ne može se generalizovati ili upoređivati.

 3.5.Sociometrijski postupak

 Odnosi se na ispitivanje socio-emocionalnog razvoja; odnose i dinamiku grupe.

 Određuje se položaj pojedinca u grupi.

 Može se upotrijebiti kod malog broja ispitanika (max. 30)

 Na listićima napisati tvrdnju s kim bi želio/ne bi želio praviti kućicu

 Grafički i numerički predstaviti i utvrditi zvijezde grupe, izolirane, odbačen, klike, recipročan
izbor…

 5. Sociometrijski postupak

Na osnovu NN matrice mogu se izračunati:

- Indeks grupne ekspanzije (IGE) – prosječan broj pozitivnih glasova u grupi. Veći indeks
grupne ekspanzije ukazuje na bolje međusobne odnose u grupi i povoljniju socioemocionalnu
klimu u razredu.

- Indeks grupne tenzije (IGT)- prosječan broj negativnih glasova u grupi. Veći iznos grupne
tenzije znači veću netolerantnost i nepovoljnu socioemocionalnu klimu.

- Indeks grupne afektivne atmosfere (IGAA)- odnos između pozitivnih i negativnih glasova.

- Indeks veći od 50 znači da u grupi ima više pozitivnih nego negativni glasova. Veći indeks
grupne afektivne atmosfere znači bolju socioemocionalnu atmosferu u grupi.

 3.3. Sociometrijski postupak

- Uslovi za provedbu:

- Međusobno poznavanje članova grupe

- Manje grupe do 30 članova

- Primjenjivo i kod djece i odraslih

 4. METODA STUDIJA SLUČAJA


 Proizašla iz psihoanalitičke teorije, u kojoj se naglašava važnost razumijevanja životne
povijesti svakog pojedinca.

 Prikuplja se velik broj informacija o jednoj osobi, uključujući intervjue, opažanja, rezultate na
testovima…

 Cilj je dobiti što potpuniju sliku o psihičkom funkcioniranju određenog pojedinca i


iskustvima koja su dovela do takvog funkcioniranja.

 Prednosti:

 Klinička metoda rezultira detaljnim prikazima slučajeva koji omogućuju dragocjen uvid u
brojne faktore koji utiču na razvoj

 4. METODA STUDIJA SLUČAJA

 Nedostaci:

 Podaci se često prikupljaju na nesistematičan i subjektivan način, omogućujući prevelik uticaj


istraživačevih teorijskih sklonosti na njegova opažanja i tumačenja.

 zaključci se ne mogu primijeniti ni na koga drugoga osim na promatranu osobu.

 Čak i onda kada se kod nekoliko slučajeva uoče slični obrasci, poželjno ih je pokušati potvrditi
i drugim istraživačkim strategijama.

 KONTROLA NASLIJEĐA METODOM IDENTIČNIH BLIZANACA

 U rješavanju problema uticaja nasljeđa i okoline na psihički razvoj, teži se za tim da se jedan
od ta dva faktora učini konstantnim, kako bi se vidjelo kako onaj drugi mijenja psihu subjekta
sa kojim se eksperimentira.

 Da bi se istražio uticaj sredine, kod ispitanika sa istim nasljednim materijalom, istražuje se sa


identičnim blizancima

 Parovi blizanaca se razdvajaju u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu

 Eksperimentalna – izlaže se zadanom eksperimentalnom faktoru.

 Psihičke promjene se pripisuju uticaju sredine jer je nasljedni materijal isti.

 Metoda identične okoline

• Metoda identične okoline koristi se sa svrhom da se ukaže na razliku u genetskoj osnovi i


nasljeđu kao onoj varijabli koja definira individualne razlike u razvoju.

• Ona je suprotna od metode identičnih blizanaca.

• Zasniva se na tome da se osobe sa različitim nasljednim osobinama stave pod utjecaj iste
okoline. To mogu biti braća ili sestre koji imaju barem djelomično različite nasljedne
karakteristike. Psihičke razlike koje se pojavljuju među takvom djecom pripisuju se nasljednim
razlikama.
• Da bi razlika u nasljeđu bila izrazitija, ispituje se i međusobno upoređuje psihički razvoj prave i
usvojene djece u porodici. Obiteljska sredina za oboje djece je podjednaka, ali su njihove
nasljedne karakteristike veoma različite.

 Metoda identične okoline

• Jednakost utjecaja u obiteljskoj sredini nije lako postići, jer se npr. roditelji različito ponašaju
prema najmlađem, drugačije prema muškoj, a drugačije prema ženskoj djeci.

• Shodno tome, odnosi među djecom su različiti. Zato izvjesnu jednakost obiteljske okoline
mogu postići samo veoma dobro upućeni roditelji koji dobro znaju što to okolinu čini za djecu
podjednaku u psihološkom pogledu.

 Nacrti za istraživanje razvoja

 Daju podatke o načinu na koji se sudionici istraživanja mijenjaju tokom vremena.

 Kako bi odgovorili na pitanja o razvoju, moraju se proširiti korelacijski i eksperimentalni


pristupi i uključiti mjerenja u različitoj dobi.

 LONGITUDINALNI NACRT

 TRANSVERZALNI NACRT

 LONGITUDINALNO-SEKVENCIJALNI NACRT

 Longitudinalni nacrt

 Skupina sudionika proučava se više puta, u različitoj dobi, i bilježe se promjene do kojih
dolazi s njihovim sazrijevanjem.

 Longitudinalni metod – zasniva se na praćenju istih ispitanika ili skupinu ispitanika kroz duži
vremenski period.

 Vremensko razdoblje može biti razmjerno kratko (od nekoliko mjeseci do nekoliko godina),
ali i vrlo dugo (čitavo desetljeće ili čak čitav životni vijek).

 Prednosti:

 S obzirom da se prati ista osoba neko vrijeme, istraživači mogu utvrditi i opće obrasce
razvoja i individualne razlike u razvoju.

 Omogućava ispitivanje odnosa između ranih i kasnijih događaja i ponašanja

 Longitudinalni nacrt

• Ovaj pristup najčešće se koristi u prikazu slučajeva gdje se kroz individualni proces razvoja
nastoji proučiti opći pregledi razvoja.

• Npr. može se voditi dnevnik o pojedinoj djeci. U takav dnevnik opažač ili eksperimentator
(često je to roditelj) bilježi iz dana u dan sve što je primijetio na djetetu.

• Shodno navedenom, može se zaključiti da se u longitudinalnim studijama koristi metod


samopažanja i objektivnog opažanja, eksperimenta, test i dr. metoda.
 Longitudinalni nacrt

 Prednosti:

 S obzirom da se prati ista osoba neko vrijeme, istraživači mogu utvrditi i opće obrasce
razvoja i individualne razlike u razvoju.

 Omogućava ispitivanje odnosa između ranih i kasnijih događaja i ponašanja; Da li će osobe


koje su u djetinjstvu pokazivale ekstremne stilove ličnosti - ljutit i eksplozivan ili sramežljiv i
povučen - imati te osobine i u odrasloj dobi; na koji način će se odraziti na njihov životni put,
spolne razlike?

 PROBLEMI U PROVOĐENJU LONGITUDINALNIH ISTRAŽIVANJA

 Osipanje uzorka

 Sudionici se mogu preseliti ili otpasti iz istraživanja iz nekog drugog razloga.

 Time se originalni uzorak mijenja, pa prestaje biti reprezentativan za populaciju na koju bi se


generalizirali nalazi.

 Uticaj uvježbavanja

 Kada se iste osobe ispituju više puta, one svaki put sve bolje poznaju situaciju ispitivanja.

 Njihovi rezultati mogu se poboljšavati pod uticajem uvježbavanja - sve boljih vještina
rješavanja testova i sve većeg poznavanja određenog testa

 Transverzalni nacrt

 Ekonomičnija strategija istraživanja razvoja.

 U transverzalnom istraživanju (ili tzv. kros-sekcijskom istraživanju) skupine ljudi različite dobi
proučavaju se u istoj vremenskoj tački.

• Transverzalni pristup ili pristup presjeka sastoji se u istraživanju zadanih psihičkih pojava na
ispitanicima različite dobi, kako bi se na temelju dobijenih podataka ustanovio utjecaj dobi na
te psihičke pojave.

• Ovaj metod je vrlo prikladan za istraživanje općih zakonitosti psihičkog razvoja, tj. zakonitosti
koje vrijede za svu djecu.

 Npr. Ispitati obim rječnika kod djece 3, 5, 7 i 10 godina.

 Prednosti kod provođenja transverzalnih nacrta

 učinkovita je strategija opisivanja dobnih promjena.

 Mjerenje na sudionicima provodi se samo jednom, nema opasnosti od osipanja sudionika niti
od uvježbavanja.

 Transverzalni nacrt
 Nedostaci: ne daje podatke o razvojnim promjenama na razini na kojoj se one doista
događaju - na razini pojedinca.

 U opisanom istraživanju obima riječnika usporedbe se svode na prosjeke svake dobne


skupine.

 Transverzalna istraživanja - posebno ona koja obuhvaćaju osobe vrlo širokog dobnog raspona
- poput longitudinalnih, mogu biti ugrožena učincima kohorte.

 UČINAK KOHORTE-Pojedinci rođeni u istom vremenskom razdoblju pod uticajem su


određenog skupa povijesnih i kulturalnih uslova.

 Poboljšanja razvojnih nacrta - LONGITUDINALNO-SEKVENCIJALNI NACRT

 Kako bi prevladali neka ograničenja longitudinalnih i transverzalnih nacrta, istraživači ta dva


pristupa kombiniraju.

 Jedan od načina na koji to čine je takozvani LONGITUDINALNO-SEKVENCIJALNI NACRT, u


kojem se niz (ili sekvenca) dobnih uzoraka (dvije ili više dobnih skupina) prati tokom više
godina.

 ETIČKA PITANJA

 Osnovna etička pitanja odnose se na slobodnu volju, integritet i anonimnost djece i roditelja
koja su direktno umiješani u istraživanje.

 Neki od etičkih principa su:

1. ZAHTJEV INFORMACIJA- dobrovoljnost sudionika, informiranost i mogućnost povlačenja iz


istraživanja.

2. ZAHTJEV SAGLASNOSTI- za djecu mlađu od 15 godina treba tražiti saglasnost od roditelja.

3. ZAHTJEV TAJNOSTI- tajnost podataka.

4. ZAHTJEV KORIŠTENJA-podaci dobijeni tokom istraživanja mogu se koristiti samo u svrhe


istraživanja.

 Teorije čovjekovog razvoja

 Teorije čovjekovog razvoja

 Različiti autori u svojim teorijama su se bavili pojedinim aspektima razvoja, naglašavajući i


različite periode razvoja.

 Piagetova kognitivno-razvojna teorija

 Sociokulturalna teorija Vigotskog

 Psihoanalitičko gledište (Freudova i Eriksonova teorija)

 Biheviorizam i teorija socijalnog učenja (Pavlov, Watson, Skinner, Bandura)


 Kohlbergova teorija moralnog razvoja

 Piagetova kognitivno-razvojna teorija

 Kognicija (,, cognito”-spoznavati, misliti) –percepcija, razmišljanje, tumačenje, učenje,


pamćenje, fantazija, simboli.

 Odnosi se na više mentalne procese poput rasuđivanja i rješavanja problema pomoću kojih
ljudi nastoje shvatiti svijet oko sebe.

 Jean Piaget

 Biolog, filozof, psiholog

 Filozofski utjecaj- pitanja o porijeklu spoznaje

 Biološki utjecaj- načelo organizacije shvatanje inteligencije kao organizacije – znanje se


integrira u kognitivne strukture

 Načelo adaptacije-uklapanje u okolinu na načine koji pospješuju preživljavanje

 Načelo razvoja- trajna reorganizacija znanja u složenije strukture

 JEAN PIAGET (1896-1980)

 Švicarac, Jean Piaget nije vjerovao u to da se znanje može utisnuti u dijete putem
potkrepljenja.

 Prema njegovoj kognitivno-razvojnoj teoriji, djeca aktivno grade svoje znanje istražujući
svijet koji ih okružuje i manipulirajući njime- KONSTRUKTIVIZAM

 Prilikom procjenjivanja testova inteligencije ustanovio je da djeca određene dobi čine


kvalitativno različite pogreške od djece drugih dobnih skupina

 To je ukazivalo da se razvoj razmišljanja odvija u različitim stadijima

 4 glavna stadija u kognitivnom razvoju koji su vezani za dob djeteta i izgrađeni su tako da se
razmišljanje u jednoj fazi djelimično razlikuje od razmišljanja u nekoj drugoj fazi.

 Oni su kao stepenice, gdje se svaka sljedeća faza gradi na prethodnoj.

 Djeca su aktivna u odnosu prema svojoj okolini

 Suočavanje s novim činjenicama koje nisu u skladu s postojećim shemama dovode do stanja
mentalne neravnoteže.

 Proces uspostave ravnoteže kako bi se osigurala uravnoteženost misaonih struktura naziva se


EKVILIBRACIJA

 Piagetova ideja je bila da svi ljudi teže ka mentalnoj ravnoteži tj. balansu između različitih
suprotno djelujućih sila u svijesti.

 Misaoni razvoj se odvija kroz četiri stadija:


 1. SENZOMOTORIČKI STADIJ (0 do 2 godine)-razmišljanje je ograničeno na shemu djelovanja

 2. PREDOPERACIJSKI STADIJ (2 do 7 godina)-reprezentacije, intuitivno, ali nikakvo logičko


mišljenje

 3. STADIJ KONKRETNIH OPERACIJA (7 do 11 godina)-sistematsko i logičko mišljenje, ali samo


u vezi sa konkretnim faktorima

 4. STADIJ FORMALNIH OPERACIJA (11 do odrasle dobi)-apstraktno, logičko razmišljanje

 SENZORNOMOTORIČKO RAZDOBLJE

 SENZORNOMOTORIČKO RAZDOBLJE

 KRITIKA I STADIJA

 Ispitivao mali broj djece

 Podcjenio sposobnosti djeteta

 Preveliko značenje pridavao motorici

 Simboličko razmišljanje

 Spoznaja da nešto može postati ono što zapravo nije

 Simbol-zamjena za nešto drugo (komadić drveta postaje brod, auto)

 Igra zamišljanja ili ,,kao da” igra - u igri se pretvaraju da su osobe koje to nisu, upotrebljavaju
riječi, postupke, predmete, na simboličan način

 Pojam operacija – zbir pravila koja se koriste za rješavanje problema; nešto mentalno,
,,mentalni čin”

 U ovoj dobi djeca ne mogu činiti ,,logičke operacije”

 Ovaj oblik razmišljanja rasvjetljavaju pojmovi:

 (I)REVERZIBILNOST

 CENTRIRANJE

 KONZERVACIJA

 EGOCENTRIZAM

 ANIMIZAM

 ARTIFICIJELIZAM

 REVERZIBILNOST

 Dijete se u mislima može ,,okrenuti i vratiti istim putem”

 U ovoj dobi djeca su IREVERZIBILNA


 Npr. Mogu znati da je 4+2=6, ali im je teško uvidjeti da je 6-2=4

 Npr. Mogu nabrojati objekte od kuće do vrtića, ali ne i nazad (obrnuto)

 CENTRACIJA

 Tendencija da se razmišlja o idejama jednoj po jednoj

 Općenito, razmišljanje djeteta je intuitivno i subjektivno, nelogično, više upravlja to kako se


stvari doimaju, nego principi koji iza toga stoje.

 Djeca su često zarobljena svojom percepcijom (npr. Najveći jeste i najstariji)

 KONZERVACIJA

 Odnosi se na pitanje da li nešto ostaje isto iako se vanjski izgled mijenja

 Djeca su u ovom periodu ograničena onim što vide i doživljavaju, teško im je da se prisjete i
razumiju promjene

 Karakterizira ih statičko razmišljanje

 EGOCENTRIZAM

 Čovjek sebe samog i svoje vlastito ishodište uzima kao mjerilo za druge

 Predškolsko dijete teško nešto može sagledati sa aspekta drugog, kao i preuzeti nečiju ulogu

 Npr. Piagetov eksperiment sa ,,istraživanjem planina”

 Ukoliko je djeci situacija poznata davala su tačne odgovore i nisu bila ,,zarobljena
egocentrizmom”

 To je ujedno i prigovor Pigetovim zadacima koji nisu bili bliski dječijim iskustvima i zato su
davala krive odgovore.

 ODSUTNOST HIJERARHIJSKE KLASIFIKACIJE

 Odsutnost logičkih operacija kod predškolske djece uzrokuje teškoće s hijerarhijskom


klasifikacijom - organizacijom predmeta u klase i podklase na temelju sličnosti i razlika.

 To ograničenje pokazuje Piagetov poznati problem inkluzije klasa (djeci se pokaže 16


cvjetova, 4 plava i 12 žutih)

 Predoperacijska djeca centriraju se na prevladavajuće perceptivno obilježje žutog. Ona ne


misle reverzibilno, pomičući se s cijele klase (cvjetovi) na njezine dijelove (žuti i plavi cvjetovi)
te ponovno natrag na cijelu klasu.

 ANIMIZAM

 Predodžba da je predmet živ, da ima ljudske misli, osjećanja, volju.

 Sklonost da se neživim predmetima pridaju osobine živih bića. („Zašto drveće ima lišće?“, „Da
mu nije hladno“)
ARTIFICIJELIZAM

 Uvjerenje da su ljudi stvorili prirodna bića ili pojave u svrhu zadovoljenja nekih svojih ciljeva.
(Zašto je nebo plavo?, Neko ga je obojio.)

 APSOLUTNI FINALIZAM

 Dijete vidi sebe kao uzrok i posljedicu svih stvari. (Zašto sunce sija?, Da mi nije hladno.)

 Hipotetičko deduktivno rasuđivanje je karakteristika formalno-operacijskog razdoblja

 Označava oblik rješavanja problema kojem je svojstvena sposobnost stvaranja i provjere


hipoteza i izvođenje logičkih zaključaka na temelju rezultata provjere.

 Neka istraživanja su utvrdila da znatan broj odraslih ispitanika ne uspijeva riješiti uobičajene
zadatke s formalnim operacijama.

 Postavlja se pitanje podcjenjivanja i precjenjivanja ovog razdoblja.

 Doprinosi i ograničenja Piagetove teorije

 Djeca su u svom razvoju aktivna i njihov um sastoji se od bogatih struktura znanja

 Njegova zamisao o stadijima kognitivnog razvoja potaknula je brojna istraživanja djetetova


razumijevanja sebe, drugih ljudi i odnosa među ljudima.

 Dovela je do razvoja obrazovnih filozofija i programa u kojima se isticala važnost učenja


putem otkrivanja i izravnog kontakta s okolinom.

 Piagetova teorija bila je podvrgnuta i kritikama

 Istraživanja pokazuju kako je Piaget podcijenio sposobnosti dojenčadi i predškolske djece.

 Djetetova uspješnost u Piagetovim zadacima se može povećati uvježbavanjem.

 Ne uvažava u dovoljnoj mjeri društvene i kulturalne uticaje na razvoj.

 Neki teoretičari cjeloživotnog razvoja osporavaju Piagetov zaključak kako se nakon


adolescencije ne događaju veće promjene u kognitivnom razvoju

 SOCIOKULTURNA TEORIJA LAVA VIGOTSKOG

 Sociokulturalna teorija Vigotskog

 Gledište Vigotskog (1934./1987.) naziva se sociokulturalnom teorijom.

 Prema Vigotskom, kako bi djeca usvojila načine mišljenja i ponašanja svoje kulture, nužna je
socijalna interakcija.

 On socijalni utjecaj razmatra i na užem i širem planu djelovanja na razvoj pojedinca.

 Sociokulturalna teorija Vigotskog

 Sociokulturalna teorija Vigotskog


 Vigotski uvodi pojam alomorfnog razvoja (razvoja izvan jedinke) sa ciljem da označi da
kultura, osim što ostvaruje formativnu ulogu u nastanku viših mentalnih funkcija, stvara i
veliki broj spoljašnjih sredstava koja služe kao oslonac mentalnim funkcijama.

 Čovjeku je stavljen na raspolaganje veliki broj spoljašnjih, materijalnih oruđa – aparata,


instrumenata, tehnologija...

 Ova oruđa služe kao „produžeci“ i „amplifikatori“ (pojačivači) njegovih fizičkih i mentalnih
funkcija, jer nesagledivo povećavaju njihovu moć (fizičke moći, ali i moć pamćenja,
percepcije, pažnje...).

 Još je značajnija uloga koju imaju na planu kvalitativnog preobražaja čovjekovih funkcija”.

 Sociokulturalna teorija Vigotskog

 Porijeklo alomorfnog razvoja vidi u eksternalizaciji i objektivizaciji individualnih dostignuća


koja onda postaju opće dobro ljudske zajednice, a novi članovi će ih tokom humane
ontogeneze internalizirati.

 Od svih tekovina kulture, psihologijski su najinteresantnija ona oruđa ili sredstva koja su
usmjerena na regulaciju mentalnih procesa i ponašanja čovjeka.

 Bazičnu funkciju ima znakovni sistem koji se u asimetričnoj interakciji između djeteta i
odraslog javlja prvo u funkciji komunikacije, a tek kasnije poprima individualne funkcije, tj.
koristi se kao sredstvo za organizaciju i kontrolu individualnog ponašanja- postaje sastavni
dio djetetovog mišljenja.

 Internalizirajući bitna obilježja tih dijaloga, djeca postaju sposobna koristiti UNUTRAŠNJI
/PRIVATNI GOVOR u upravljanju vlastitim mišljenjem i ponašanjem, kao i kod usvajanja novih
vještina.

 PRERASTANJE KOMUNIKACIJE U UNUTRAŠNJI GOVOR I MISAO

 Ako promatramo predškolsku djecu u njihovim svakodnevnim aktivnostima primjećujemo


kako često sama sebi nešto glasno govore.

 Piaget je takve izričaje nazivao EGOCENTRIČNIM GOVOROM, odražavajući time svoje


uvjerenje kako mala djeca imaju teškoće s uvažavanjem perspektive drugih ljudi.

 Iz tog razloga, rekao je, njihov je govor često "govor za sebe", u kojem prelaze s jedne misli
na drugu u onom obliku u kojem se one pojavljuju, bez obzira na to razumije li ih slušatelj ili
ne.

 PRERASTANJE KOMUNIKACIJE U UNUTRAŠNJI GOVOR I MISAO

 Piaget je vjerovao kako kognitivna zrelost i određena socijalna iskustva - tačnije, neslaganja s
vršnjacima - naposljetku dovedu do nestanka egocentričnog govora.

 Kroz rasprave i svađe s vršnjacima, djeca opetovano vide kako drugi imaju drugačija gledišta
od njihovih, a rezultat je smanjenje egocentričnog govora.
 Vigotski je snažno prigovorio Piagetovim zaključcima.

 Tumačio je kako djeca govore sama sebi radi upravljanja sobom.

 PRERASTANJE KOMUNIKACIJE U UNUTRAŠNJI GOVOR I MISAO

 Budući da jezik djetetu pomaže u mišljenju o vlastitim mentalnim aktivnostima i ponašanju te


izboru smjera djelovanja, Vigotski ga je vidio kao temelj svih viših kognitivnih procesa,
uključujući kontroliranu pažnju, namjerno pamćenje i prisjećanje, kategorizaciju, planiranje,
rješavanje problema i samorefleksiju.

 Kako djeca rastu, a zadaci im postaju lakši, njihov samousmjeravajući govor se internalizira i
postaje TIHI, UNUTRAŠNJI GOVOR - verbalni dijalozi koje vodimo sami sa sobom dok
razmišljamo i djelujemo u svakodnevnim situacijama.

 Zbog toga se DJETETOV SAMOUSMJERAVAJUĆI GOVOR DANAS NAZIVA PRIVATNIM


GOVOROM, a ne egocentričnim govorom.

 Djeca ga više koriste onda kada su im zadaci teški i kada ne znaju kako ih rješavati.

 S dobi se privatni govor pounutrašnjuje, mijenjajući se u šaputanje i pokrete usana.

 Djeca koja slobodno koriste privatni govor za vrijeme zahtjevne aktivnosti pažljivija su i
uključenija te ostvaruju bolje rezultate od svojih šutljivih vršnjaka.

 Teorija Vigotskog najviše je uticala na istraživanja kognitivnog razvoja.

 Vigotski se slagao s Piagetom u tome kako su djeca aktivna bića koja izgrađuju svoje znanje.

 Za razliku od Piageta, koji je naglašavao djetetova samostalna nastojanja da razumije svijet


oko sebe, Vigotski je kognitivni razvoj vidio kao društveno posredovani proces.

 Taj proces ovisi o pomoći koju odrasle osobe i zrelija djeca pružaju djetetu koje pokušava
ovladati novim zadacima.

 Djeca prolaze kroz određene stupnjevite promjene.

 Uveo je pojam – zona približnog (narednog) razvoja

 ZONA NAREDNOG RAZVOJA - područje u kojem dijete ne može samostalno, ali uz pomoć
odraslih, starijih može savladati određeni zadatak.

 Područje približnog razvoja

 rezime

 Za razliku od Piageta, Vigotski je jezik smatrao temeljem svih viših kognitivnih procesa.

 Prema Vigotskom, privatni govor, odnosno jezik koji se koristi za upravljanje vlastitim
ponašanjem i mišljenjem, nastaje iz socijalne komunikacije, interakcijom u kojoj odrasle
osobe ili kompetentnija djeca djeci pomažu u rješavanju izazovnih zadataka.

 Naposljetku se privatni govor internalizira i postane unutrašnja, verbalna misao.


 rezime

 Kognitivni razvoj pojedinca je društveno posredovan proces.

 Nema razvoja izvan socijalnog konteksta.

 Teorije čovjekovog razvoja (psihoanalitička perspektiva)

 11.11.2016.godine

Psihoanalitičko gledište

 U 30 i 40 godinama 20 stolj. tražeći pomoć u liječenju čovjekovih psihičkih problema,


psihijatri i socijalni radnici priklonili su se psihoanalitičkom gledištu, naglašavajući važnost
razumijevanja jedinstvene životne povijesti svakog pojedinca.

 Ljudi prolaze kroz niz stadija razvoja

 Suočavaju se s konfliktima između bioloških nagona i društvenih očekivanja

 Način na koji se ti konflikti razrješavaju određuje pojedinčevu sposobnost učenja, slaganja s


drugima i nošenja s anksioznošću.

 Sigmund Freud

Freudova psihoseksualna teorija

 Sigmund Freud (1856.-1939.)

 Tražeći lijek za odrasle osobe sa različitim psihičkim simptomima (halucinacije, strahovi,


anksioznost, paraliza), otkrio je kako se njihovi simptomi mogu ublažiti puštajući ih da
slobodno pričaju o bolnim iskustvima iz svoga djetinjstva.

 Na temelju sjećanja koje su imali u odrasloj dobi, istražio je nesvjesnu motivaciju svojih
pacijenata i postavio psihoseksualnu teoriju.

 Način na koji se roditelji odnose prema djetetovim seksualnim i agresivnim nagonima u


prvih nekoliko godina djetetova života od presudne je važnosti za zdrav razvoj ličnosti.

Nesvjesno, Predsvjesno i Svjesno

Tri dijela ličnosti (id, ego, superego)

 Struktura ličnosti

 Prema Frojdu ličnost čine tri glavna sistema:

 ID (ONO) – “BIOLOŠKO JA”

 EGO (JA) – “PSIHOLOŠKO JA”

 SUPER EGO (NAD-JA) – “SOCIJALNO JA”

Id
 Čini najveći dio ličnosti

 Izvor je osnovnih bioloških potreba i želja

Ego

 Svjesni, racionalni dio ličnosti

 Pojavljuje se u ranoj dojenačkoj dobi kako bi preusmjerio impulse iz ida tako da se zadovolje
preko prikladnih objekata, u prihvatljivo vrijeme i na prikladnom mjestu.

Superego (savjest)

 Razvija se od 3.-6. godine, kroz interakcije s roditeljima, koji zahtijevaju od djeteta


prihvatanje društvenih vrijednosti.

 Ego se sada suočava sa sve složenijim zadatkom-usklađivanje zahtjeva ida, vanjskog svijeta i
savjesti.

 Npr. kada je ego u iskušenju da zadovolji impuls ida putem udaranja vršnjaka kako bi došlo
do privlačne igračke, superego može upozoriti na pogrešnost takvog postupka. Ego mora
odlučiti koje će od te dvije sile, id ili superego pobijediti u ovoj unutrašnjoj borbi, ili mora naći
kompromis – zamoliti vršnjaka za naizmjeničnim igranjem igračkom.

 Odnosi koji se uspostave u predškolskoj dobi između ida, ega i superega određuju temelje
ličnosti pojedinca.

Psihoseksualni razvoj

Psihoseksualni stadiji:

 Oralni

 Analni

 Falusni

 Period latencije

 Genitalni

Oralni stadij

 Od rođenja do 1 godine

 Seksualna energija usmjerena na oralnu zonu, usta su izvor zadovoljstva

 Novonastali ego usmjerava djetetove aktivnosti sisanja na dojku ili bočicu.

 Ako se oralne potrebe ne zadovolje na adekvatan način, pojedinac može razviti navike kao
što su, sisanje palca, grizenje noktiju ili olovke u djetinjstvu, te prekomjerno hranjenje ili
pušenje poslije u životu.

 I još mnoge druge, kao što su: agresivnost, pohlepnost, težnje za posjedovanjem,
samoljubivost, slab ili dobar apetit, sklonost ka griženju, grickanju noktiju i dr.
Analni stadij

 1-3 godine

 Seksualna energija usmjerena na analnu zonu

 Vrši se toalet trening, osnovna preokupacija djeteta je sticanje higijenskih navika

 Mala djeca i predškolci uživaju u zadržavanju i izbacivanju urina i izmeta.

 Insistiraju li roditelji na djetetovoj kontroli obavljanja nužde prije nego što je dijete na to
spremno, ili postavljaju premalo zahtjeva za time, poslije u životu se mogu pojaviti konflikti
analne kontrole u obliku pretjerane sklonosti redu i čistoći ili neurednosti i neorganiziranosti.

 Analna faza

Falusni stadij

 3.-6. godine

 Energija je usmjerena na područje genitalija i dijete otkriva ugodu u njihovom dodirivanju.

 Pojavljuju se:

 Edipov konflikt kod dječaka i

 Elektrin konflikt kod djevojčica.

 Djeca osjećaju seksualnu privlačnost prema roditelju suprotnog spola.

 Kako bi izbjegli kažnjavanje, potiskuju te seksualne želje i umjesto njihova ostvarenja usvajaju
ponašanja i vrijednosti roditelja istog spola (identifikacija s istospolnim roditeljem)

 Kao rezultat toga nastaje superego i dijete osjeća krivnju svaki put kad ugrozi njegove
standarde.

 Odnosi između ida, ega i superega koji se uspostave u ovoj dobi određuju temelje
pojedinčeve ličnosti.

 ,

Latencija

 6.-11. godine

 Seksualni instinkti se stišavaju, a superego se dalje razvija.

 Dinamički rečeno mirni period.

 Tokom ove faze libido je potisnut, neaktivan, sublimiran, odnosno kanalisan i usmjeren u
neseksualne aktivnosti djeteta.

 Dijete kreće u školu pa je interes usmjeren na knjige, nauku, sport, prijatelje.


 To je doba ovladavanja intelektualnim djelatnostima, usvajanja estetskih i kulturnih
vrijednosti, znanja i tuđih mišljenja.

 Dijete usvaja nove društvene vrijednosti od odraslih osoba izvan porodice, kao i kroz igru s
istospolnim vršnjacima.

Genitalni stadij

 Adolescencija

 Pubertet dovodi do ponovne pojave seksualnih impulsa iz falusnog stadija.

 Ovaj period počinje sa periodom puberteta od 12 godine.

 Ovaj period odlikuju: “grananje” psihičke energije i “investiranje” u nove objekte, veće
interesovanje za druge ljude, uspostavljanje heteroseksualnih veza, a vidljivi su znaci
ubrzanog emocionalnog sazrijevanja i socijalizacije.

 Ako je razvoj u ranijim stadijima bio uspješan on vodi braku, zreloj seksualnosti te rađanju i
odgoju djece.

 Freud smatra da je čovjek tada postigao svoj puni razvoj.

 On dalje razvoj zrelog doba ne razrađuje.

 Prema njemu je genitalni tip, idealan tip ličnosti.

 ODBRAMBENI MEHANIZMI

 Mehanizmi odbrane su sredstva pomoću kojih Ego čuva integritet ličnosti pred nestrpljivim
zahtjevima Ida koji bi mogli da se sukobe sa socijalnom sredinom.

 Ego je nosilac ovih mehanizama, ali njihovog delovanja pojedinac nije svjestan.

 Ego se služi mehanizmima odbrane u situacijama kada je ugrožen (iznutra ili spolja). Npr.
nepovoljne i nedozvoljene težnje Ega, neprijatne percepcije, afekti itd. i nepovoljni uticaji iz
društvene sredine(traume, frustracije, krize, stresovi...)

 Nesvjesni mehanizmi odbrane su normalna pojava.

 Oni postaju bolest samo onda kada postanu dominantni oblik ponašanja.

 Oni razrješavaju tenziju, a ne rješavaju kompletnu životnu situaciju.

 Oni samo iskrivljuju, poriču i falsifikuju sliku realnosti, a pri tom osoba o njihovom djelovanju
ne zna, jer su nesvjesni (na razini svijesti predstavljaju samoobmanu).

 Predstavljaju iskrivljenu percepciju realnosti, te se tjeskoba smanjuje

 Potiskivanje ili represija

 Svjesni sadržaj, doživljaj, iskustvo protjeruje u nesvjesni dio psihe.


 Npr. Osoba koja doživi saobraćajnu nesreću u kojoj joj bliska osoba pogine, tjera se da to
zaboravi, jer je taj događaj simbol lične smrtnosti.

 Projekcija

 Nesvjesni proces pripisivanja drugima vlastitih neprihvatljivih stavova, mišljenja, vjerovanja i


ponašanja

 Ličnost svoje želje i osjećanja koja teško može da prihvati, pripisuje nekoj drugoj osobi,
okrivljujući druge za vlastite nedostatke.

 Djeci i nekim odraslim osobama uvijek su drugi krivi za pad, povredu, neuspjeh.

 Npr. Učenik koji je lijen stalno okrivljuje svog druga da je lijen.

 Racionalizacija

 Pogrešno mišljenje ili izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge nekog
neuspjeha, pogreške.

 Racionalizacija je u suštini “laganje” (nesvjesno) samoga sebe, a omogućava da o sebi


zadržimo “lijepo” mišljenje obzirom da sve što činimo je dobro, pametno, humano itd.

 Racionalizacija doprinosi čuvanju svog ugleda pred drugim ljudima (poštovanje) i pred samim
sobom (samopoštovanje) uprkos manje ili većem neuspjehu.

 Da bi se poraz sakrio , pronalaze se lažna objašnjenja, sa ciljem da se promašeni cilj


omalovaži, odnosno njegov značaj umanji, a preuveliča značaj postignute zamjene.

 ,,Kiselo grožđe”

 Pr. Mladić koga je djevojka odbila da izađu, zaključuje da je to bolje, jer ona ionako nije
dovoljno lijepa.

 ,,Slatki limun”

 Djevojka ne može zbog kazne roditelja izaći sa drugaricama, i zaključuje da je bolje potrošiti
vrijeme na učenje.

 Regresija

 Povratak u prijašnju fazu razvoja, onu u kojoj je libidualna energija ostala fiksirana.

 Regresija je vraćanje na one obrasce ponašanja u djetinjstvu koji su tada bili efikasni.

 Osoba koja u toku napredovanja i razvoja doživi traumu, povlači se na jedan niži stupanj ili
regresira.

 Kada dijete i adolescent iskuse jaka i bolna osjećanja (strepnju, tugu, osjećanje krivice), koja
izviru iz sukoba, bilo da je unutrašnjeg ili spoljašnjeg porijekla, povlače se, nazaduju i počinju
da koriste radnje i ponašanja, da misle i osjećaju na način kako su to nekada ranije činili, u
već napuštenom i prevaziđenom razdoblju svoga života.
 Reakciona formacija

 Reakciona formacija je mehanizam odbrane od izražavanja zabranjenih ili nepoželjnih


impulsa izražavanjem suprotnog.

 Zamjena pravog osjećanja njegovom suprotnošću.

 Na primjer: iza pretjerane brige o nekome sa “ljubavlju” iskazane, često se krije mržnja.

 Umjereno djelovanje mehanizma reakcione formacije vidi se manje-više kod svakog starijeg
djeteta i adolescenta.

 Pomjeranje (premještanje)

 Pomjeranje predstavlja stvarno ili simboličko premještanje želja, težnji, osjećanja, fantazija ili
radnji sa jednog objekta na drugi, odnosno sa jednog dijela tijela na drugi (usmjeravanje
prema zamjenskoj meti).

 Primjer za ovaj mehanizam je preusmjeravanje agresivnih impulsa: osoba koja je doživjela


nepravednu kritiku na poslu i koju je to naljutilo, dolazi kući i bjesni na ukućane.

 Sublimacija

 Sublimacija je najsavršeniji mehanizam u cjelokupnoj psihičkoj dinamici.

 Ego kanalizira nepoželjne ili zabranjene impulse Ida u aktivnosti koje su društveno prihvatljive
i poželjne.

 Nagoni pronalaze drugi izlaz u crtanju, čitanju, pjevanju, istraživanju što je u društvu i datoj
kulturi prihvatljivije i vrednovanije.

 Sublimacija zaokružuje formiranje ličnosti.

 Sublimacija je jedini zdrav i koristan način odbrane.

 Prema Freudu cjelokupna kultura i civilizacija zapadnog svijeta nastala je sublimacijom


seksualnog nagona i energije

 Omogućila je znanstvenu, umjetničku, ideološku aktivnost.

Zaključak:

 Freud je vjerovao da se u djetinjstvu središte seksualnih impulsa premješta s oralnog na


analno, te na genitalno područje tijela.

 U svakom stadiju razvoja roditelji hodaju ,,tankom crtom” koja dijeli područje premalog od
područja prevelikog zadovoljavanja djetetovih temeljnih potreba.

 Uspiju li roditelji uspostaviti dobru ravnotežu, djeca odrastaju u dobro prilagođene odrasle
osobe sposobne za zrelo seksualno ponašanje, ulaganje u porodični život i odgoj sljedeće
generacije.

Značaj
 Freudova teorija je istaknula VAŽNOST ODNOSA UNUTAR PORODICE za djetetov razvoj.

 To je bila prva teorija koja je naglasila ULOGU RANIH ISKUSTAVA.

Kritika

 Teorija je prenaglasila uticaj seksualnosti na razvoj.

 Utemeljena je na problemima seksualno sputanih, uglađenih odraslih osoba, te je nije bilo


moguće primijeniti u kulturama različitim od viktorijanskog društva 19. vj.

 Freud nije direktno proučavao djecu.

Erik H. Erikson

(1902-1994)

Ego psihologija

Eriksonova psihosocijalna teorija

 Erik Erikson (1902.-1994.)-neo-freudovac

 Prihvatio je Freudov osnovni psihoseksualni okvir i proširio sliku razvoja u svakom od


razvojnih stadija.

 Naglasio ulogu ega.

 U svakom stadiju razvoja postoji temeljni psihološki konflikt koji se može razriješiti na
kontinuumu od pozitivnog do negativnog.

 On određuje hoće li ishod razvoja u tom stadiju biti zdrav ili će razvoj biti obilježen
neprilagođenošću.

 Razlikuje 8 stadija razvoja, a prvih 5 odgovara Freudovim.

 Normalan razvoj se mora razumjeti u odnosu na životne okolnosti prisutne u svakoj kulturi.

 Odgoj djece se može razumjeti ako se uzmu u obzir sposobnosti koje su potrebne i koje se
cijene u određenoj zajednici.

 Stadiji psihosocijalnog razvoja


 razvoj ega kroz socijalnu interakciju

1. Temeljno povjerenje / temeljno nepovjerenje

- prva godina života

- da li su djetetove potrebe zadovoljene?

1. Temeljno povjerenje nasuprot nepovjerenju

 Oralni

 Od rođenja do 1 godine
 Iz njege i odgoja punih topline i osjetljivosti na dijete, razvija se osjećaj sigurnosti i povjerenja
u svijet, koji doživljava dobrim.

 Do nepovjerenja dolazi kada djetetove potrebe nisu zadovoljene i kada ono mora predugo
čekati na utjehu i kada se s njime postupa grubo.

 Stadiji psihosocijalnog razvoja-ponovimo


 razvoj ega kroz socijalnu interakciju

2. Autonomija / sram i sumnja - druga i treća godina

- samostalna eksploracija i

manipuliranje okolinom

2. Nezavisnost, autonomija nasuprot sramu i sumnji

 Analni

 1-3 godina

 Koristeći svoje nove mentalne i motoričke vještine, djeca žele sama odlučivati i vršiti
samostalne izbore.

 Roditelji pospješuju razvoj nezavisnosti kada djetetu omogućuju primjerenu slobodu izbora
te ga ne prisiljavaju i ne posramljuju.

3. Inicijativa / krivnja

- od treće do šeste godine

- usmjeravanje na postizanje ciljeva,

igranje uloga odraslih

3. Inicijativnost (poduzetnost) nasuprot krivnji

 Falusni

 3-6 godina

 Kroz igre zamišljanja (,,kao da”), djeca eksperimentiraju vrstama osoba kakve mogu postati.

 Inicijativa-osjećaj ambicije i odgovornosti-razvija se kada roditelji podržavaju djetetov


novostečeni osjećaj svrhe.

 Opasnost-kada roditelji zahtijevaju previše samokontrole, a to dovodi do prevelike


samokontrole i prejakog osjećaja krivnje kod djeteta.
4. Produktivnost / inferiornost

- od šeste do jedanaeste

- iskušavanje vlastitih sposobnosti

4. Kompetentnost, sposobnost, marljivost nasuprot nesposobnosti, inferiornosti

 Latencija

 6-11 godina

 U školi djeca razvijaju sposobnost rada i saradnje s drugima.

 Nesposobnost ili inferiornost se razvija kada negativna iskustva kod kuće, u školi ili s
vršnjacima izazovu osjećaj manje vrijednosti.

5. Identitet / konfuzija identiteta –


adolescencija

eksperimentiranje/ izostanak krize

5. Identitet nasuprot zbunjenosti, konfuziji identiteta

 Genitalni

 Adolescencija

 Adolescenti pokušavaju odgovoriti na pitanje: Ko sam ja i koje je moje mjesto u društvu?

 Vrijednosti i profesionalni ciljevi koje adolescenti sami izaberu dovode do stvaranja trajnog
osobnog identiteta.

 Negativan ishod je zbunjenost i nejasnoća glede budućih uloga u odrasloj dobi.

6. Intimnost / izolacija

– mlada odraslost

prijateljstvo i intimni odnosi

6. Intimnost, bliskost nasuprot otuđenosti, izolaciji

 Rana odrasla dob

 Mladi ljudi izgrađuju bliske odnose s drugim ljudima.

 Neki pojedinci zbog prethodnih razočarenja ne mogu ostvariti bliske odnose te ostaju
izolirani i otuđeni.
7. Plodnost / stagnacija
od 25. do 65. godine – karijera/ porodica/
interesi

7. Generativnost, stvaralaštvo nasuprot neostvarenosti, stagnaciji

 Srednja odrasla dob

 Generativnost-davanje narednoj generaciji putem odgoja, skrbi o drugim ljudima ili


produktivnog rada.

 Osobe koje to ne uspijevaju ostvariti osjećaju nedostatak značajnih postignuća.

8. Integritet / očajanje – odlazak u penziju, usmjeravanje na prošlost

8. Integritet ličnosti nasuprot očajanju

 Starost

 U ovom posljednjem stadiju ljudi razmišljaju o tome kakve su osobe bili.

 Integritet proizlazi iz osjećaja da je vrijedilo proživjeti život onakav kakav je bio.

 Stariji ljudi koji su nezadovoljni svojim životom boje se smrti.