ISSN 1330-7142

UDK = 633.853.52:631.526.32

STABILNOST I ADAPTABILNOST NEKOLIKO OS-KULTIVARA SOJE U URODU ZRNA

Aleksandra Sudarić, Marija Vratarić

Izvorni znanstveni članak

Original scientific paper

SAŽETAK

Glavni cilj ovog ispitivanja bio je procjena visine i stabilnosti uroda zrna te adaptabilnosti nekoliko domaćih
kultivara soje. Pokusi su provedeni na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek kroz pet godina (od
1996.-2000.), a obuhvaćali su 14 kultivara soje: Kaja, Una, Iva, Ilova, Lika, Drina, Tisa, Vuka, Nada, Podravka
95, Kuna, Ika, Anica i Kruna. Svi ispitivani kultivari stvoreni su u okviru oplemenjivačkog progama soje u
Poljoprivrednom institutu Osijek. Dobiveni rezultati za urod zrna obraĎeni su analizom varijance uz LSD test.
Stabilnost uroda zrna za svaki kultivar procijenjena je s tri parametra: koeficijentom regresije (b i), ekovalencom
(Wi) te na osnovu udjela interakcije kultivar x godina pojedinog kultivara u ukupnoj interakciji kultivar x godina
(S2GxY). Izračunate su i korelacije izmeĎu uroda zrna i parametara stabilnosti te izmeĎu samih parametara
stabilnosti. Sumirani rezultati ukazuju na značajnu varijaciju u visini i stabilnosti uroda zrna te razini
adaptabilnosti kultivara. IzmeĎu 14 ispitivanih kultivara, šest kultivara: Ika, Podravka 95, Anica, Kuna, Tisa i
Drina imalo je visok i stabilan urod zrna te široku opću adaptabilnost. Korelacije izmeĎu visine uroda zrna i
parametara stabilnosti upućuju da je moguće obavljati istovremenu selekciju na visok i stabilan urod zrna soje.
Vrlo visoka značajna pozitivna korelacija izmeĎu parametara Wi i S2GxY upućuje na korištenje manjeg broj
parametara za procijenu stabilnosti uroda zrna soje bez smanjenja točnosti u procjenama.

Ključne riječi: soja, kultivar, urod zrna, stabilnost, adaptabilnost, korelacija

1.UVOD

Genetski napredak u urodu zrna soje (Glycine max (L.) Merrill) ovisi o dva parametra: genetskom
potencijalu i stabilnosti (postojanosti) uroda u različitim uvjetima okoline (Burton, 1998.). Genetski
potencijal za urod zrna determiniran je svim onim pozitivnim genima koji su ugraĎeni u genotip (kultivar) u
procesu oplemenjivanja, a manifestira se kroz visinu uroda zrna. Stabilnost uroda zrna ovisi o sposobnosti
reagiranja genotipa na uvjete okoline (fenotipska plastičnost), odnosno o intenzitetu (veličini) interakcije
genotipa s okolinom (GEI). Intenzitet GEI odreĎen je genetskom kompozicijom i intenzitetom djelovanja
činitelja okoline. Postojanje GEI i njezin utjecaj na izražajnost genetske osnove genotipa, osnova su
koncepta o stabilnosti svojstva (Sneller i sur., 1997., Hill i sur., 1998., Piepho, 1999.). Lin i sur. (1986.),
dajući pregled autora i radova vezanih za statistiku o stabilnosti, ističu tri koncepta stabilnosti prema kojima
se jedan genotip može smatrati stabilnim: 1. ako je ekološka varijanca mala, 2. ako je reakcija jednog
genotipa na utjecaj okoline podjednaka s reakcijom svih genotipova u ispitivanju ili 3. ako je rezidualna
sredina kvadrata regresije na ekološki indeks mala. Genetska sposobnost kultivara da ostvari visok i
stabilan urod zrna u različitim uvjetima okoline definira se kao adaptabilnost (prilagodljivost) kultivara
(Finlay i Wilkinson, 1963.). Kultivari se razlikuju u svojoj adaptabilnosti uvjetima okoline, pa se može
govoriti o generalnoj ili širokoj adaptabilnosti i specifičnoj ili uskoj adaptabilnosti (Oka, 1967.). Kultivari
široke adaptabilnosti daju stabilne urode zrna u velikom arealu raznih uvjeta okoline, dok kultivari uske
adaptabilnosti imaju visok genetski potencijal za urod i daju visoke urode zrna u povoljnim uvjetima, a
niske u nepovoljnim uvjetima okoline (Finlay i Wilkinson, 1963.). Dakle, vrijednost, a stoga i praktična
gospodarska raširenost nekog genotipa, ne ovisi samo o njegovoj apsolutnoj produktivnosti ili nekom
drugom vrijednom svojstvu (kvaliteta, otpornost na bolesti ili štetnike i sl.) već i o njegovoj sposobnosti da
te osobine zadrži na razmjerno visokom nivou i u različitim okolinskim uvjetima (Vasilj i Milas, 1981.).
Stoga, u okviru oplemenjivačkih programa kontinuirano se provode testiranja odabranih linija, kao i novijih
kultivara u usporedbi sa standardnim kultivarima po grupama zriobe u različitim agroekološkim uvjetima,
___________________________
Dr.sc. Aleksandra Sudarić i prof.dr.sc. Marija Vratarić – Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgraĎe 17,
31000 Osijek
da bi se sa što većom objektivnošću i sigurnošću mogla dati procjena stabilnosti i adaptabilnosti sortimenta.
Pronalaženje kultivara koje odlikuje visoki genetski potencijal u važnim agronomskim svojstvima te
stabilnost i adaptabilnost vrlo je važno za preporuku odgovarajućih kultivara u komercijalnoj proizvodnji,
ali i kao selekcijsko mjerilo u procesu oplemenjivanja, koji će doprinjeti daljnjem genetskom napretku
kultivara (Vratarić i sur., 1998., Sudarić i sur., 1998., Desclaux, 1999.).
U ovom radu dat je prikaz rezultata ispitivanja vrijednosti novijih domaćih (OS) kultivara soje u usporedbi
sa standardnim kultivarima, kroz analizu visine i stabilnosti uroda zrna te adaptabilnosti kultivara.

2. MATERIJAL I METODE

2.1. Poljski pokusi

Ispitivanja su provedena na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 1996. do 2000.
godine, na pedosistematskoj jedinici eutrični kambisol koji ima 1.83% humusa, a srednje je opskrbljeno
fosforom i kalijem, s pH 6,0 u KCl-u. Pokusni materijal obuhvaćao je 14 kultivara (cv.) soje i to: 8
kultivara priznatih u razdoblju od 1983. do 1993. godine - Kaja, Una, Iva, Ilova, Lika, Drina, Tisa, Vuka i 6
priznatih u razdoblju od 1994. do 1999. godine - Nada, Podravka 95, Kuna, Ika, Anica, Kruna. Svi
ispitivani kultivari stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje u Poljoprivrednom institutu Osijek,
a prema dužini vegetacije pripadaju 0-II. grupi zriobe. Egzaktni poljski pokusi bili su dizajnirani po
randomiziranoj blok metodi u četiri ponavljanja. Pokusna parcela iznosila je 10m2. Sjetva je obavljena
preciznom sijaćicom Hege 95 B, u optimalnom roku za soju u svakoj godini. U svim godinama ispitivanja
na pokusu je primjenjena optimalna tehnologija za soju. U zriobi, pokusne parcele požete su malim
kombajnom Hege 125 B i odmah je izmjeren urod zrna i vlaga u zrnu, a zatim je urod zrna preračunat na
vlagu od 13% i u t/ha.

2.2. Biometričke metode procjene stabilnosti

Dobivene vrijednosti za urod zrna sistematizirane su po kultivarima i godinama ispitivanja te su obraĎene
statistički metodom analize varijance (ANOVA), uz LSD test na razini P=0,05 i P=0,01. Analizom
varijance utvrĎeno je postojanje interakcije genotip x okolina. Stoga je bilo moguće obaviti analizu
stabilnosti uroda zrna i adaptabilnosti testiranog materijala. Procjena stabilnosti ispitivanih kultivara u
urodu zrna obavljena je kombinacijom tri parametra i to s dva parametra temeljena na podjeli interakcijske
varijance: ekovalenca (Wi) i udio varijance interakcije genotip x godina svakog genotipa u ukupnoj
varijanci interakcije genotip x godina (S2GxY) te jednim parametrom temeljenim na regresijskom pristupu:
koeficijent regresije (bi). Ekovalenca (Wricke, 1962.) je parametar stabilnosti koji se izračunava iz razlike
srednje vrijednosti svojstva odreĎenog genotipa u jednoj okolini (godina) (Yij) i srednje vrijednosti tog
svojstva iste okoline (Yi). Od tog iznosa oduzeta je srednja vrijednost svojstva odreĎenog genotipa u svim
okolinama ispitivanja (Yj) i dodan je prosjek svojstva svih genotipova u svim okolinama (Y..). Zbroj tih
kvadratnih vrijednosti za svaku okolinu predstavlja ekovalencu za odreĎeni genotip. Stabilnost genotipa je
veća što je manja njegova ekovalenca. Metoda po Plasteidu i Petersonu (1959.) omogućava procjenjivanje
udjela GEI svakog genotipa u ukupnoj varijanci GEI. Metoda se sastoji u tome da se nakon analize
varijance po okolinama provede kombinirana analiza (za sve genotipove u svim okolinama) i procijeni
ukupna varijanca GEI. Nakon opravdanog F-testa interakcije, provode se opet takve kombinirane ANOVE,
ali uvijek ispuštajući po jedan genotip iz analize. U svakoj toj analizi (iz kojih se izostavlja uvijek drugi
genotip) procijeni se varijanca interakcije. Veći preostali dio interakcije u tom je postupku kriterij
(parametar) kojim se procjenjuje veća stabilnost genotipa (i obrnuto). Koeficijent regresije je mjera odnosa
pojedinog genotipa prema različitim okolinama (Finlay i Wilkinson, 1963.), odnosno taj parametar
predstavlja specifičnu reakciju genotipa na okolinske uvjete. Genotipovi karakterizirani s bi oko 1,0
smatraju se prosječno stabilnim u svim okolinama. Ako je bi>1,0, radi se o ispodprosječnoj stabilnosti, a
bi<1,0 ukazuje na iznadprosječnu stabilnost. Prema Linu i sur. (1986.), navedeni parametri omogućavaju
statističko definiranje stabilnosti genotipa u analiziranom svojstvu prema tipu 2 koncepta o stabilnosti.
Izračunat je smjer i jačina korelacija (r) izmeĎu visine uroda zrna i procjenjenih parametara, kao i izmeĎu
samih parametara stabilnosti.

3. KLIMATSKI UVJETI TIJEKOM ISPITIVANJA

Temperature i oborine tijekom vegetacije soje vrlo su važne i meĎusobno povezane te imaju značajan
utjecaj na njezin rast i razvoj. Posebno veliku važnost ima utjecaj vode i ona je jedan od limitirajućih

2
činitelja u proizvodnji soje (Pendleton i Hartwig, 1973., Mederski i sur., 1973., Vratarić, 1983., 1986.).
Odnosno, sojina biljka u svim fazama rasta i razvoja ima odreĎene zahtijeve prema vodi (Van Doren i
Reicosky, 1987.).

Tablica 1. Srednja mjesečna temperatura zraka (°C) i količina oborina (mm) po godinama tijekom vegetacije
soje, 1996-2000., Osijek
Table 1. Average month air temperature (°C) and precipitation (mm) per years during soybean growing seasons,
1996-2000, Osijek

Mjesec - Month Temperatura zraka – Air temperature Količina oborina - Precipitation amount
(°C) (mm)
1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000.
Travanj – April 11,5 7,9 13,2 12,6 14,9 81,9 58,7 60,2 44,9 27,4
Svibanj – May 18,0 17,8 16,4 17,3 18,4 78,0 37,7 50,1 88,8 26,1
Lipanj – June 21,1 20,8 21,8 20,3 22,5 29,6 85,8 27,8 149,6 9,6
Srpanj – July 19,9 20,2 22,3 21,9 21,7 94,9 91,2 88,7 95,3 62,3
Kolovoz – August 20,6 20,5 21,5 21,3 23,7 77,1 40,9 99,6 73,5 5,3
Rujan – September 13,0 14,2 16,6 18,8 16,7 156,8 120,0 70,8 50,8 22,7
Listopad - October 11,5 11,0 13,4 11,7 14,1 61,4 83,5 98,4 22,1 10,0
Ukupno - Total 641,1 517,8 495,6 525,0 163,4

Prema prikazanim klimatskim podacima (srednje mjesečne temperature -°C i oborine - mm) za Osijek za
razdoblje od 1996. do 2000. godine (Tablica 1.), vidljive su razlike po godinama ispitivanja. Srednje
mjesečne temperature zraka za razdoblje vegetacije soje od 1996. do 1999. bile su u granicama dovoljnih
do optimalnih za soju i nisu limitirale njezin rast i razvoj, dok su u 2000. godini maksimalne temperature
zraka u srpnju i kolovozu prelazile 37°C i, uz veliku sušu u to vrijeme, stresno su djelovale na biljke soje.
Glede količine oborina po godinama ispitivanja, posebno je nedostajalo oborina u 2000. godini, koja je
ocijenjena kao vrlo sušna, zatim slijedi 1998. godina, dok je u 1996., 1997. i 1999. godini bilo dovoljno
oborina, ali s različitom distribucijom tijekom vegetacije. Najpovoljnija distribucija oborina tijekom
vegetacije soje bila je u 1999. godini, u kojoj su i postignuti najviši urodi zrna soje. Zato, kroz ukupnu
količinu oborina i njihovu distribuciju tijekom vegetacije trebaju se promatrati i konačni urodi zrna
kultivara po godinama ispitivanja.

4. REZULTATI I RASPRAVA

4.1. Urod zrna (t/ha)

Prosječni urodi zrna ispitivanih kultivara po godinama ispitivanja i u prosjeku s rezultatima statističke
analize prikazani su u Tablici 2. Analizom navedenih rezultata, vidljive su statistički značajne razlike u
urodu zrna izmeĎu ispitivanih kultivara po pojedinim godinama ispitivanja, kao i u prosjeku za sve godine
ispitivanja. Prosječni urod zrna za sve ispitivane kultivare u 1996. godini iznosio je 3.90 t/ha, a pojedinačne
vrijednosti kretale su se od 3,38 t/ha (cv. Kaja) do 4,55 t/ha (cv. Ika). U 1997. godini, prosječni urod zrna
varirao je od 3,13 t/ha (cv. Ilova) do 4,42 t/ha (cv. Ika), odnosno prosjek svih kultivara bio je 3,65 t/ha.
Prosječni urod zrna ispitivanih kultivara u 1998. godini iznosio je od 3,07 t/ha (cv. Kaja) do 4,39 t/ha (cv.
Ika), odnosno u prosjeku 3,60 t/ha, dok je u 1999. godini prosječni urod zrna svih ispitivanih kultivara bio
3,93 t/ha, a pojedinačne vrijednosti su varirale od 3,22 t/ha (cv. Ilova) do 4,68 t/ha (cv. Ika). U 2000.
godini, urod zrna je rangiran od 3,02 t/ha (cv. Ilova) do 4,11 t/ha (cv. Ika), dok je prosjek za sve kultivare
iznosio 3,48 t/ha.

Tablica 2. Prosječni urodi zrna (t/ha) ispitivanih kultivara soje 1996.-2000., Osijek
Table 2. The average grain yield (t/ha) of investigated soybean cultivars,1996-2000, Osijek

Kultivar Grupa Godine–Years

Cultivar zriobe Xgodine-year
Maturity
group

3
 1996. 1997. 1998. 1999. 2000.

1. Nada 0 4,10 3,92 3,67 4,26 3,63 3,92

2. Kuna 0 4,13 3,78 3,90 4,16 3,54 3,90
3. Kruna 0 3,71 3,60 3,56 3,67 3,36 3,58
4. Una 0 3,74 3,63 3,20 3,38 3,40 3,47
5. Iva 0 3,43 3,24 3,22 3,74 3,16 3,36
6. Kaja 0 3,38 3,20 3,07 3,46 3,32 3,29
7. Ika 0-I 4,55 4,42 4,39 4,68 4,11 4,43
8. Podravka 95 0-I 4,36 4,28 4,14 4,23 3,60 4,12
9. Anica 0-I 4,17 3,99 4,07 4,12 3,51 3,97
10. Ilova 0-I 3,45 3,13 3,14 3,22 3,02 3,19
11. Tisa I 4,29 3,95 3,67 4,01 3,60 3,90
12. Drina I 3,93 3,66 3,57 3,74 3,32 3,64
13. Lika I 3,60 3,37 3,38 4,47 3,52 3,67
14. Vuka II 3,75 3,66 3,40 3,83 3,35 3,60
Xkultivar-cultivar 3,90 3,65 3,60 3,93 3,48 3,71
LSDkultivar- cultivar (A) 0,05 0,435 0,136 0,129 0,138 0,186 0,197
0,01 0,198 0,175 0,163 0,160 0,203 0,217
LSDgodina-year (B) 0,05 0,042
0,01 0,058
LSDAxB 0,05 0,152
0,01 0,187

U petogodišnjem prosjeku, najviši urod zrna imao je cv. Ika (4,43 t/ha), što je statistički značajno (na razini
P=0,01) najviše u odnosu na urod zrna ostalih kultivara. Kultivar Ilova imao je statistički visokoznačajno
najniži urod zrna (3,19 t/ha) u odnosu na urod zrna ostalih kultivara, osim u odnosu na cv. Iva (3,29 t/ha).
Razlika u urodu zrna izmeĎu ta dva kultivara nije bila statistički opravdana. Razlike u visini uroda zrna
izmeĎu ostalih testiranih kultivara takoĎer su bile značajne, što je bilo i za očekivati, jer se radi o genetski
divergentnom materijalu u tom svojstvu. Prosječni urodi zrna po pojedinim godinama, bez obzira na
kultivar, bili su različiti, uz statistički opravdane razlike, a kretali su se od 3,48 t/ha (2000.) do 3,93 t/ha
(1999.), odnosno u petogodišnjem prosjeku 3,71 t/ha (Tablica 2.), što potvrĎuje da je godina važan činitelj
djelovanja na visinu uroda zrna. Usporedbom dobivenih prosječnih vrijednosti uroda zrna po godinama
ispitivanja s klimatskim uvjetima, uočavaju se odreĎene povezanosti. Odnosno, u godinama s više oborina i
njihovim boljim rasporedom tijekom vegetacije dobiveni su i viši urodi zrna soje. Varijabilnost visine uroda
zrna unutar kultivara po godinama treba povezati s različitim klimatskim uvjetima tijekom vegetacije soje
po godini ispitivanja i različitim reagiranjem kultivara na te uvjete. Potvrdu tome daju i statistički
visokoznačajno opravdane interakcije kultivar x godina za sve ispitivane kultivare (Tablica 2.).
Općenito, dobiveni rezultati ispitivanja varijabilnosti uroda zrna potvrĎuju poznatu činjenicu, od mnogih
autora navedenu u literaturi (Fehr, 1987., Palmer i sur., 1996., Vratarić i sur., 1998.), da visina uroda zrna
soje značajno ovisi o genetskoj osnovi, ali se modificira pod utjecajem okoline. Odnosno, varijabilnost u
ekspresiji uroda zrna rezultanta je genetske varijabilnosti, okolinske varijabilnosti te varijabilnosti
interakcije izmeĎu genotipa i okoline.

4.2. Stabilnost i adaptabilnost kultivara

Prikaz prosječne visine uroda zrna i procjena stabilnosti po parametrima za svaki kultivar u petogodišnjem
prosjeku tih ispitivanja dan je u Tablici 3. Prema dobivenim procjenama stabilnosti, kao i prosječnim
vrijednostima uroda zrna, ispitivani kultivari razlikuju se u visini uroda i stabilnosti uroda zrna te
adaptabilnosti i na osnovu toga grupirani su u tri skupine. U prvoj skupini nalaze se kultivari koje
karakterizira visok i stabilan uroda zrna te široka opća adaptabilnost, a to su sljedeći kultivari: Ika,
Podravka 95, Anica, Kuna, Tisa i Drina. U pogledu visine uroda zrna, noviji kultivari Ika, Podravka 95 i
Anica imali su viši urod zrna od prosjeka pokusa, uz opravdane razlike na razini P=0,01, što ukazuje na
pomake u oplemenjivanju soje na urod zrna. Noviji kultivar Kuna i standardni kultivar Tisa imali su viši
urod zrna od prosjeka, a cv. Drina niži urod zrna od prosjeka pokusa, ali bez statističke opravdanosti.

4
Nadalje, kultivare te skupine odlikuju vrijednosti parametara Wi i S2GxY niže od prosječne vrijednosti tih
parametara za cijeli pokus, a vrijednost bi je oko 1,00. Na osnovu dobivenih procjena parametara stabilnosti
ti kultivari mogu se smatrati stabilnim u urodu zrna i širokoadaptabilnim. Odnosno, dobiveni rezultati
analize stabilnosti pokazuju da je kod tih kultivara vrlo mala varijabilnost u visini uroda zrna, bez obzira na
raznolikost okoline, što je s praktičnog stajališta vrlo značajna pozitivna karakteristika svakog kultivara. U
skupinu nestabilnih kultivara u urodu zrna pripada 8 kultivara: Kruna, Una, Iva, Kaja, Ilova, Nada, Lika i
Vuka. Ti kultivari imaju vrijednosti za Wi i S2GxY više od prosječnih vrijednosti tih parametara u pokusu,
što ukazuje na značajno variranje visine uroda zrna navedenih kultivara pod utjecajem okoline. Nadalje,
kultivari te skupine razlikuju se u reakciji na promjenljivost okoline. Tako, pet kultivara: Kruna, Una, Iva,
Kaja i Ilova imaju vrijednost bi<1,00 ili iznadprosječnu stabilnost u urodu zrna. To znači da ti kultivari
imaju prosječni urod zrna u niskoprinosnim okolinama na razini prosjeka svih ispitivanih kultivara
(genotipova) ili viši od njega, a u visokoprinosnim okolinama urod zrna im je u rangu prosjeka ili niži.
Prema Finlay i Wilkinsonu (1963.), takvi genotipovi su adaptirani na niskoprinosne okoline, odnosno mogli
bi se preporučiti za uzgoj u takvim okolinama (uvjetima). Kultivare Nada, Lika i Vuka karakterizira
vrijednost bi>1,00 ili ispodprosječna stabilnost. Dobivene procjene stabilnosti ukazuju da
ti kultivari imaju prosječni urod zrna na razini prosjeka svih ispitivanih kultivara u pokusu ili viši od toga u
okolinama koje favoriziraju ekspresiju uroda zrna, a u nepovoljnim okolinama urod zrna im je na razini
prosjeka ili niži. Stoga, ti su kultivari adaptirani na visokoprinosne okoline i mogu se preporučiti za uzgoj u
takvim okolinama.

Tablica 3. Stabilnost i adaptabilnost ispitivanih kultivara soje u urodu zrna, Osijek, 1996.-2000.
Table 3. Stability and adaptability of tested soybean cultivars in grain yield, Osijek, 1996-2000

Kultivar - Cultivar Prosjek Parametri stabilnosti - Stability parameters

Average (t/ha)
Wi S2 GxY bi
Stabilan kultivar, široke opće adaptabilnosti - Stable cultivar, broad general adaptability
1. Ika 4,43 0,0075 16107 0,957
2. Podravka 95 4,12 0,0097 15863 0,925
3. Anica 3,97 0,0103 16117 0,908
4. Kuna 3,90 0,0089 16009 0,993
5. Tisa 3,90 0,0132 15923 1,004
6. Drina 3,64 0,0125 16112 1,008
Nestabilan kultivar, adaptiran na niskoprinosne okoline - Unstable cultivar, adapted to low-yielding environments
1. Kruna 3,58 0,0138 16688 0,994
2. Una 3,47 0,0602 18076 0,806
3. Iva 3,36 0,0115 16934 0,862
4. Kaja 3,29 0,0209 16718 0,897
5. Ilova 3,19 0,0964 17791 0,821
Nestabilan kultivar, adaptiran na visokoprinosne okoline - Unstable cultivar, adapted to high-yielding environments
1. Nada 3.92 0,0189 16658 1,108
2. Lika 3.67 0,0154 17010 1,104
3. Vuka 3.60 0,0230 17028 1,125
Prosjek - Average 3.71 0,0230 16645 0,965
2
Wi – ekovalenca - ecovalence; S GxY – udio interakcije pojedinog genotipa u ukupnoj interakciji genotip x
okolina - interaction share of some genotype in total genotype x environment interaction; b i - koeficijent
regresije – regression coefficient

U cjelini, dobiveni rezultati analize visine i stabilnosti uroda zrna te adaptabilnosti ispitivanih kultivara
ukazuju na visoku vrijednost novih kultivara Ike, Podravke 95, Anice i Kune, kao i ranije priznatih
kultivara Tise i Drine, koje, osim visokog genetskog potencijala rodnosti, imaju i visoku stabilnost toga
svojstva te široku opću adaptabilnost, što ukazuje na mogućnost širenja navedenih novih kultivara u
komercijalnoj proizvodnji, ali i potvrĎuje proizvodnu vrijednost cv. Tise i cv. Drine, ranije priznatih
kultivara.

4.3. Korelacije

5
Izračunati koeficijenti korelacije (r) izmeĎu prosječnog uroda zrna i parametara stabilnosti korištenih u
ovom ispitivanju, kao i izračunati koeficijenti korelacije izmeĎu parametara za razdoblje ispitivanja, dani su
u Tablici 4.

Tablica 4. Koeficijenti korelacije (r) izmeĎu prosječnog uroda zrna i parametara stabilnosti te meĎusobno izmeĎu
parametara stabilnosti, 1996.-2000.
Table 4. Coefficient of correlation (r) between average grain yield and parameters of stability and among
only parameters of stability, 1996-2000

Parametar X b S2GxY
Parameter
b 0,546 -
S2GxY -0,226 -0,396
Wi -0,312 -0,362 0,966**

U provedenom istraživanju nisu utvrĎene statistički značajne korelacije izmeĎu prosječnog uroda zrna i
parametara stabilnosti, odnosno urod zrna i procjenjeni parametri bili su u meĎusobno neovisnom odnosu,
što navodi na zaključak da je moguća istovremena selekcija na visinu, stabilnost i adaptabilnost uroda zrna
kod soje.
Glede meĎusobnih odnosa izmeĎu parametara, na razini petogodišnjeg prosjeka, utvrĎena je izmeĎu Wi i
S2GxY statistički visokoznačajna vrlo jaka (gotovo potpuna) pozitivna korelacija (r=0,966**). Ti rezultati
upućuju na zaključak da se za procjenu stabilnosti uroda zrna soje s jednakom točnošću može koristiti
samo Wi ili samo S2GxY. IzmeĎu ostalih parametara nisu utvrĎene statistički signifikantne korelacije
(Tablica 4.). S praktične strane, to ukazuje da je u analizama stabilnosti i adaptabilnosti moguće koristiti
manji broj parametara (npr. samo bi i Wi ili samo bi i S2GxY), a da se pri tome ne umanji preciznost procjene.

5. ZAKLJUČAK

Na temelju dobivenih rezultata ispitivanja visine i stabilnosti uroda zrna te adaptabilnosti 14 domaćih (OS)
kultivara soje od 0-II. grupe zriobe na lokaciji Osijek, u razdoblju od 1996. do 2000. godine, mogu se
donijeti sljedeći zaključci:
Ispitivani kultivari značajno se razlikuju u visini i stabilnosti uroda zrna te njihovoj adaptabilnosti.
Varijabilnost ekspresije uroda zrna značajno je uvjetovana genotipskom varijabilnošću (kultivar),
varijabilnošću okoline (godina) i varijabilnošću interakcije kultivar x godina.
Najveći prosječni urod zrna imao je noviji kultivar Ika (4,43 t/ha), a najniži standardni kultivar Ilova (3,19
t/ha).
Prema procjenjenoj stabilnosti, kombinacijom tri parametra stabilnosti, izmeĎu 14 ispitivanih kultivara, 6
kultivara, od toga 4 novija kultivara (Ika, Podravka 95, Anica, Kuna) i 2 standardna kultivara (Tisa i Drina)
odlikuje visok i stabilan urod zrna te široka opća adaptabilnost.
Ostali testirani kultivari su nestabilni u urodu zrna i uske (specifične) adaptabilnosti.
Nesignifikantnost korelacija izmeĎu uroda zrna i procjenjenih parametara stabilnosti ukazuje da nema
pravilne povezanosti izmeĎu visine i stabilnosti uroda zrna, što znači da je moguća istovremena selekcija na
visinu i stabilnost uroda zrna te adaptabilnost.
Visoka signifikantnost korelacije izmeĎu parametara stabilnosti Wi i S2GxY ukazuje na mogućnost korištenja
manjeg broja parametara u analizi stabilnosti uroda zrna soja, a da se pri tome ne umanji preciznost
procjene.

6. LITERATURA

Burton, J.W. (1998.): Kvantitativna genetika u oplemenjivanju soje. U: Soja, Hrustić, M.i sur. (ed.), Novi
Sad, Bečej, 83.-121.
Desclaux, D. (1999): Adaptability and stability of soybean genotypes interest of environmental diagnosis
from soybean « black-box ". In: Kauffman, H.E. (Ed.), Proceedings of the World Soybean Research
Conference VI, Chicago, USA, 450.

6
Fehr, W.R. (1987): Breeding Methods for Cultivar Development. In: Wilcox J.R. (Ed),
Soybeans:Improvement, Production and Uses. Agronomy 16, American Society of Agronomy, Madison,
Wisconsin, 249-293.
Finlay, K.W., Wilkinson, G.N.(1963): The analysis of adaptation in a plant breeding programme. Aust. J.
Agric. Res., 14, 742-754.
Hill, J., Becker, H.C., Tigerstedt, P.M.A. (1998): Quantitative and Ecological Aspects of Plant Breeding.
Chapman & Hall, London, 155-211.
Lin, C.S., Binns, M.R., Lefkovitch, L.P. (1986): Stability Analysis : Where Do We Stand ? Crop Science,
26, 893-900.
Mederski, H.J., Jeffers, Peters, D.B. (1973): Water and Water relations in Soybeans. In Caldwell B.E. (ed.)
Soybeans: Improvement, Production and Uses, Agronomy 16, ASA, Madison, Wisconsin, USA, 239-266.
Oka, J.I. (1967): Adaptability for seasons and locations and yield stability in crop varieties; its mechanizm
and selection. Recent Adv. in Breeding (Tokyo), 8, 42-47.
Palmer, R.G., Hymowitz, T., Nelson, R.L. (1996): Germplasm Diversity within Soybean. In:Verma D.P.S.
and Shoemaker, R.C. (Eds), Soybean: Genetics, molecular biology and biotechnology. Biotechnology in
Agriculture 14, CAB International, 1-35.
Pendleton, J.W., Hartwig, E.E.(1973): Management. In Caldewll, B.E. (ed) Soybeans: Improvement,
Production and Uses. Agronomy 16, Madison, Wisconsin, USA, 211-237.
Piepho, H.P. (1999): Stability Analysis Using the SAS System. Agronomy Journal, 91, 154-160.
Plaisted, R.L., Peterson, L.C.(1959): A technique for evaluation the ability of selections to yield
consistently in different locations or seasons. Am. Potato J., 36, 381-385.
Sneller, C.H., Kilgore-Norquest, L., Dombek, D.(1997): Repeatability of Yield Stability Statistics in
Soybean. Crop Science, 37, 383-390.
Sudarić, A., Vratarić, M., Duvnjak, T., Sudar, R., Mijić, A. (1998.): Procjena stabilnosti uroda i kvalitete
zrna boljih linija i kultivara soje I. grupe zriobe u Osijeku. Poljoprivreda, 2 (4), 69.-78.
Van Doren, D.M., Jr., Reicosky, D.C. (1987): Tillage and irrigation. In Wilcox J.R. (ed) Soybeans:
Improvement, Production and Uses, Agronomy 16, 2nd edition, Madison, Wisconsin, USA, 391-423.
Vasilj, \., Milas, S. (1981.): Analiza interakcije genotip x okolina u procjeni stabilnosti nekih kvantitativnih
svojstava. Genetika, 13 (2),105.-114.
Vratarić, M. (1983.): Utjecaj ekoloških faktora na oplodnju i zametanje mahuna kod nekihsorata soje u
odnosu na komponente prinosa na području Osijeka. Disertacija. Znanost i praksa u poljoprivredi i
prehrambenoj tehnologiji, Poseban broj, Osijek, 1.-239.
Vratarić, M. (1986.): Proizvodnja soje. NIRO Zadruga, Sarajevo.
Vratarić, M., Sudarić, A. Volenik, S., Duvnjak, T. (1998.): Oplemenjivanje soje u cilju stvaranja rodnih i
stabilnih kultivara soje I. grupe zriobe za klimatsko područje istočne Hrvatske. Zbornik radova znanstvenog
skupa s meĎunarodnim sudjelovanjem “Prilagodba poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama.
Zagreb, 169.-175.
Vratarić, M., Sudarić, A., Volenik, S., Duvnjak, T. (1998): Evaluation of yield stability of Croatia soybean
lines (F4-F6 generation) and cultivars by analysis of the interaction genotype x environment. ESA, Short
Communications, 2, Fifthe Congress, Nitra, The Slovak Republic, 267-269.
Wricke, G. (1962.): Uber eine Methode zur Erfassung der okologischen Streubreite in Feldversuchen Z.
Pflanzenzuecht, 47, 92.-96.

STABILITY AND ADAPTABILITY OF SEVERAL SOYBEAN OS-CULTIVARS IN THE GRAIN

YIELD

SUMMARY

The main objective of this study was to evaluate the level and stability of grain yield and adaptability of several
domestic soybean cultivars. Trials were conducted on the experimental field of the Agricultural Institute Osijek
during five years (1996-2000) and involved 14 soybean cultivars: Kaja, Una, Iva, Ilova, Lika, Drina, Tisa, Vuka,
Nada, Podravka 95, Kuna, Ika, Anica, Kruna. All tested cultivars were created in soybean breeding programme at
the Agricultural Institute Osijek. Data for grain yield were subjected to analysis of variance followed by LSD
test. Stability of grain yield for each cultivar was estimated by three parameters: regression coefficient (bi),
ecovalence (Wi) and portion of genotype x environment variance due to the contribution of each genotype to total

7
variance of genotype x environment interaction (S2GxY). Correlations between grain yield and stability parameters
as well as among stability parameters were calculated. The summarised results indicate significant variation in
level and stability of grain yield and adaptability of cultivars. Among 14 tested cultivars, six cultivars: Ika,
Podravka 95, Anica, Kuna, Tisa and Drina had high and stable grain yield and wide-general adaptability.
Correlation between grain yield and stability parameters has indicated that simultaneous selection on high and
stable grain yield is possible. Very high significant positive correlation between parameters Wi and S2GxY
indicate using of smaller number of parameters for stability estimation of grain yield without reduction of the
estimation accuracy.

Key-words: soybean, cultivar, grain yield, stability, adaptability, correlation