IKONOGRAFIJA KASNOSREDNJOVJEKOVNE UMJETNOSTI

Ime i prezime studenta: Gabrijela Baričić

1.

 Drvo Jišajevo – predočuje se kao proročanstvo o dolasku Mesije iz kraljevske

kuće Davidove, u umjetnosti se javlja u 11.st., a često se prikazuje kao biljka
koja klija raskošno u visinu. Neki od zapaženih primjera su Shaftesburyjev
psaltir ili psaltir kraljice Ingeborg, a jedan od najbolje razrađenih nalazi se u
katedrali u Hildesheimu sa grijehom Adama i Eve kao antiteza uzvišenom
Kristu i temom iskupljenja grijeha kroz Kristovo rođenje.
 Perizoma je malo pokrivalo oko Isusovih bokova koje u 9.st. postaje zamjena
za dugu haljinu – kolobij, a prikazana je u karolinškom rukopisu iz Metza.
 Gerov križ (Gero cross) iz koelnske katedrale prvi je križ u trodimenzionalnoj
formi i oslikanog karaktera u umjetnosti. Datira se u 10.st.(negdje oko 976.).
Pridaje mu se velika važnost zbog toga što je Krist ovdje zasigurno mrtav,
tetive se naprežu i imamo ideju bolnosti.
 Christus patiens je prikaz Kristove muke koja nije dolazila na repertoar do prije
5.st. jer je sama smrt na križu za ljude kasne antike bila sramotna pa se takav
prikaz izbjegavao. Ako se i željela prikazati Kristova muka, onda je prizor
raspeća bio oblikovan tako da umjesto križa stoji Kristov monogram u jednoj
kružnoj girlandi. iz sredine 13.st. potječe nam jedan primjer iz Bologne christus
patiensa umjetnika Pisana.
 Chi – Ro je oznaka za Kristov monogram. Nalazimo ju na sarkofazima Kristove
muke iz sredine 4.st.

2.

Krist se u ranim počecima kršćanstva prikazivao preko simbola ili starijih antičkih
bogova. Nekoliko je razloga tomu. Jedan, koji je snažno djelovao u prvoj zajednici,
bio je neodavanje idolatriji. Osim kršćanstva, u to vrijeme djeluju i neki drugi kultovi,
poput kulta boga Mitre i kulta Izide i Horusa. Sljedbenici tih kultova podavali su se
raznim idolima. Također kršćanstvo je izuzetno povezano s judaizmom, a opće je
poznato da Židovi izbjegavaju likovni prikaz božanskog karaktera. Kada spominjemo
starije antičke bogove, onda moramo znati da kršćani nisu mogli odjednom smisliti
novi izgled za Boga ili Krista. Koristili su provjerene modele, preuzeli su oblik iz antike
i interpretirali ga na svoj način. Stoga, prvi kršćani lik Krista ili ne prikazuju ili
prikazuju na simbolički ili alegorijski način. Najčešće se prikazivalo preko znaka ribe i
sidra jer se prema Evanđelju Krista gledalo kao ribara ljudi, a sidro kao simbol
spasenja ili duše koje su sigurno privedene u luku. Najpopularniji je prikaz Krista kao
dobrog pastira prema nekoliko predložaka iz Biblije gdje se on spominje kao „pastir
dobri koji život svoj polaže za ovce“. On je tu mladolikog izgleda obučen u pastirsku
odjeću. Samo na nekim primjerima, poput vrhunskog mozaičnog rada iz mauzoleja
Gale Placidije, je on svečanije obučen u purpurnu togu. U katakombi podno crkve
sv.Petra u Rimu, u Grottama pronađeni su zanimljivi mozaični prikazi Krista kao „Sol
invictus“ ili nepobjedivo Sunce ili bog Apolon. On je taj bog Sunca iz čije glave isijava
svjetlost svijeta, nošen je na četveropregu kao starozavjetni Ilija. Često se znao Krist
prikazivati kao učitelj (prvi među jednakima) ili grčki filozof jer je kao takav trebao
pokazivati vrline zrelosti, mudrosti i iskustva. Kada spominjemo najranije prikaze, ne
smijemo izostaviti Krista kao Orfeja. Orfej je mitsko biće koje svojom glazbom i
sviranjem na liri pripitomljuje zvijeri. Jasno nam je kako to onda povezati s Kristom.
Neke promjene nastupit će s Milanskim ediktom, ali taj datum (313.god.) ne smijemo
uzeti kao konačni i kao veliku umjetničku prekretnicu. Od tada najučestaliji prikaz je
Krist na prestolju, iščezavaju simbolički prikazi i nestaje Krist kao Orfej ili neki drugi
antički junak.

3.

Reproducirani portal se nalazi na zapadnoj fasadi katedrale u Chartresu koja je

započela s gradnjom oko 1134.god., ali je završena tek oko 1220.god. od te najranije
faze ostali su sačuvani kraljevski portali iz ranog 12.st., a po svojoj tematici vrlo je
zanimljiv ovaj desni portal s temom Rođenja, a ovi ostali su Uzašašće i Majestas
Domini. Portal se sastoji od nekoliko dijelova: lunete podijeljene na dva registra i
središnji šiljasti dio te dva šiljasta stupnjevana luka kao okviri luneta. Središnja scena
je Prijestolje mudrosti odnosno Bogorodica s djetetom u krilu okružena s dva anđela
koja joj se klanjaju. Krist je tu prefiguracija u Solomonu kome je Bog dao mudrost.
Mudrost si je sačinila prijestolje kada si je pripravila sjedište u Bogorodici. Prizor je
vrlo jednostavan,ali opet značajan jer ističe i Marijinu ulogu. Registar pod tom
scenom je Prikazanje u hramu pred sv.Šimunom koji u Kristu prepoznaje božansko
podrijetlo. Donja, posljednja razina sadrži mali ciklus događaja vezanih uz Isusovo
rođenje. Tu je i scena Navještenja, Pohođenja, Rođenja i Poklonstvo pastira. Ovdje
je prvi put da se rođenje pojavljuje na tako istaknutom mjestu. Prikazano je vrlo
jednostavno: Bogorodica leži na krevetu, a malo dijete je postavljeno iznad nje. Tu je
on u ljudskom obličju. Kada promatramo ikonografski ova su tri dijela povezana
jednom vertikalom koju je mogao osjetiti i ondašnji suvremenik. Kretala se od Isusa
kao čovjeka, skromne ljudske naravi, preko Boga odnosno njegove božanske naravi,
do Logosa, Krista koji sve predstavlja, koji je početak i kraj, alfa i omega. Okvir lunete
čine dva luka s prikazima koji predstavljaju 7 slobodnih vještina ili umjeća koje prvi
put navodi Kapela u djelu Vjenčanje Merkura i Filologije. Svaka slobodna vještina
kao presonifikacija počevši od trivija (retorika, gramatika i logika) do kvadrivija
(aritmetika, geometrija, astronomija i glazba) ima svog para u osobi koja se posebno
istaknula baš na tom području poput Pitagore koji se povezuje s glazbom. Osim
kolegija tu su i znakovi horoskopa koji zamjenjuju znakove mjeseci, ali se isto odnose
na podjelu godine. Katedrala u Chartresu bila je katedralna škola pa zbog toga ističe
svoj program obrazovanja kroz 7 slobodnih vještina. Središnja scena , koja veliča
Kristovu trodjelnu narav, ipak ima dublje značenje. Ovaj portal mora obrazovati.
Čovjek, koji prolazi ispod, mora shvatiti poruku Krista kao Logosa koji nas sve
nadvisuje, koji sve prožima. Vrijeme gradnje ove katedrale vezano je uz reformu
clunyjevskog samostana i pojavu hereze. Portal romaničke crkve u Neuilly – en –
Donjon posvećena Mariji Magdaleni obrađuje nekoliko zanimljivih motiva. Tu se
pojavljuje Marija Magdalena koja ovdje nema atribut bludnice već osobe koja vjerno
slijedi Krista. Osnovna bit je priča Adama i Eve povezane s Marijom. Za razliku od
Chartresa, gdje je Marije sjedinjena s Kristom, ona čini Prijestolje mudrosti, ovdje je
Marije nova Eva, ona je iskupljenje grijeha posrnulog čovjek.

4.

Krenuvši od kasne antike Kristova muka se pokušala prikazivati što bezbolnije.

Odabrane su samo one scene koje ne pokazuju toliku količinu patnje. Kao što vidimo
na ovom sarkofagu iz 4.st. Kristovo krunjenje trnovom krrunom prikazano je više
slavno i dostojanstveno nego bolno jer on čak nije okrunjen trnovom krunom već
lovorovim vijencem. Kada smo kod prikaza nošenja križa, ono izgleda kao da ga je
bez problema naslonio na sebe. Sam prikaz raspeća u mnogočemu je evoluirao. Od
tog prikaza na sarkofagu gdje vidimo samo na nekakvom križu Kristov monogram,
dolazimo do prikaza raspeća s drvenih vratnica crkve Santa Sabina iz 5.st. gdje Krist
kao da lebdi pred tim križem. Već u 6.st. vidimo pomak na raspeću iz Rabulinova
evanđelistara iz 589.godine da se sadržajno i izražajno događaju promjene. Krist je
napokon, zaista na križu, u dugom kolobiju okružen dvojicom razbojnika i smješten u
krajolik Golgote. Sada je na prikaz nadodano mnogo scena koje su izuzete iz raznih
Evanđelja. Pod njegovim nogama vojnici bacaju kocku za haljinu, tu je i Majka Marija
i Ivan Evanđelist, a s jedne strane prizoru nazočuju i tri žene. Prve promjene što se
tiču samog Krista i njegove tjelesnosti događaju se u bizantskoj umjetnosti na
mozaiku iz 11.st. iz manastira Daphne kraj Atene. Sada je Krist u nekom zlatnom,
imaginarnom svijetu, skinuta mu je duga haljina te je tijelo pomalo malaksalo. Iz
njegove rane na boku istječe krv i voda u dva luka, ali on je postavljen na jednu
dašćicu i noge su mu paralelno postavljene. Ta doza smrti još onda nije postignuta.
Sada su oko njega Marija i Ivan u gesti Zagovora (Deezis). Ovo je vjerojatno trenutak
kada Isus prepušta sina majci i obratno. Pod njegovim nogama zanimljiv je
ikonografski tip Adamove lubanje koji se prije toga pojavljivao, ali je on bio ljudskog
oblika i izlazio je iz groba čime se htjelo jasno naglasiti da Krist iskupljuje grijehe pa
čak i tog istočnog karaktera. U bizantskoj umjetnosti se nije razvilo raspelo u
trodimenzionalnoj osnovi, ali zato na Zapadu veću 10.st. imamo Gerov križ iz
koelnske katedrale. U 13.st. na propovjedaonici u Pisi, koju je izradio Nikola Pisano,
prizor raspeća postaje natrpan, dramatičan, Marija se napokon onesvjestila, a Ivan
pokazuje tugu. Kasni srednji vijek donosi neke promjene kojima je u osnovi
posljedica križarskih pohoda. Umnažaju se motivi i razrađuju se ideje, veća je doza
agresivnosti i emotivnosti što se dobro vidi na slici Barna du Siena.

5.

Godine, u kojima je izgrađena ova crkva, usko su povezane s gregorijanskom

reformom i križarskim pohodima. Krajem 11.st. pa kroz cijelo 12.st. križarski zanos je
ispunjavao ljude. Crkva je to morala propagirati pa je to pokazala na glavnom portalu
zapadne fasade samostanske crkve na hodočasničkom putu. Crkva Saint Gilles du
Gard je crkva templara i ivanovaca, crkvenih redova koji su imali izravan kontakt sa
Svetom zemljom. Važno je bilo u portalnoj plastici prikazati raspeće, patnju koju je
Krist proživio da bi nas oslobodio od grijeha, da bi iskupio naše grijehe, a tada su i
oni mogli odlaskom u križare. Samu scenu raspeća osim Krista čine i dvije žene,
personifikacije eklesije i sinagoge. Sinagoga, koju anđeo izguruje, upućuje na
antisemitizam. Jasno nam je da je već onda srednjovjekovni čovjek vršio pritisak i
progonio Židove jer je pronašao krivca sa Isusovu smrt. Na srednjem portalu, na frizu
prvi put je u monumentalnoj javnoj plastici prikazana Posljednja večera kada je
utjelovljena Euharistija kao jedan izuzetan sakrament. Na početku prizora pojavljuje
nam se scena pranja nogu u kojem male vidi sakrament pokajanja, pokore ili
ispovijedi. Jednostavno nam je za zaključiti da se ovdje šalje jedna antiheretička
poruka jer se crkva nalazi na hodočasničkom putu u srcu heretičkog juga, u pokrajini
Langeudoc poznatoj po herezi. Heretički pokreti su odbijali sakramente i djelovanje
svećenika. Smatrali su da sve što dolazi iz njihovih ruku je pokvareno, nije vrijedno, a
sakramente koje su oni podjelili, ne mogu biti valjani.

6.

Prvi primjer je slika Uzašašća iz Rabulinova evanđelistara iz 6.st. koje oslikava

Lukino evanđelje, a u kojem je Uzašašće jako dobro opisano. Krist je povrh svih, u
cijeloj svojoj veličini smješten u mandorlu. Mandorlu nose 4 bića apokalipse, 4 anđela
koja predstavljaju 4 evanđelista. Pod tom mandorlom su krvava krila pokupljena iz
Ivanovog Otkupljenja. Ti vidljivi motivi apokalipse govore nam o ideji povratka, Isus
će se ponovno vratiti u istom stilu. U događaj se uključuje cijela skupina apostola koje
Krist blagoslivlja, a tu je i Marija, u istoj vertikali u kojoj i Krist, obučena u raskošnu
odjeću. Ona je dokaz kako je Isus rođen kao čovjek da bi na ovom prikazu postao
Bog. Ovo je preneseno iz Biblije, ali možemo pronaći neke poveznice u antici gdje se
često znala pojavljivati Apoteoza vladara kao na Titovom slavoluku ili reljefu Antonina
Pija i Faustine. I u razdoblju kasne antike prikazivalo se Uzašašće kao na
prekrasnom primjeru od bjelokosti iz 4.st. gdje Krist ostavlja prazan grob, kraj groba
je anđeo koji upućuje svete žene na prizor na nebu gdje Krista vidimo na oblaku kako
hvata Dexter Domini. Kristovo Uzašašće prefiguracija je starozavjetnog događaja,
Ilijinog odlaska u nebo u vatrenim kočijama kao na vratnicama Sante Sabine i u
katakombi na Via Latini.

Drugi prikaz povezan je s Kristom u slavi (Majestas Domini) na portalu iz Moissaca s

početka 12.st. koji se nalazi u Langeudoc regiji, najviše potresenoj herezom. Samo
središte je Krist u mandorli s desnom rukom podignutom u blagoslovu, a u lijevoj
knjiga. Tu mandorlu nose tetramorfi, 4 bića koja predstavljaju 4 evanđelista (lav, bik,
orao i čovjek). Oko te mandorle perspektivno manji i stisnuti jedni uz druge su figure
24 starca apokalipse koji se u tom literarnom predlošku spominju kao zbor cijelih
nebesa. Kompozicijski vlada horror vacui i zakon kadra te hijerarhijska perspektiva s
Kristom kao najvećom osobom. Neki povjesničari umjetnosti kažu da bi ovaj portal
mogao imati likovni predložak u manuskriptu Beatus de Saint Sever iz 11.st. iz
vremena gregorijanske reforme. Problem je što nikada do tada Krist nije bio prikazan
na ovakav način.