Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Pet Velikih Poklonstava

    Uploaded by

    Dzidva Subasic
    112 views17 pages
    Pet velikih poklonstava Hazim Muftić

    Original Title

    Pet velikih poklonstava

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Pet velikih poklonstava Hazim Muftić

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    112 views17 pages

    Pet Velikih Poklonstava

    Uploaded by

    Dzidva Subasic
    Pet velikih poklonstava Hazim Muftić

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 17
    y & trece Ch “ U prvom izdanju ima nekolike tiskarskih er Saka, koje titaé moze sam izpraviti é | Se ibrzo razprodala, pa i drugo njezino izdanje. prijatelja gospodina Alije Nametka u pog! »formalnosti« na strani 1 s.islamskom naukom. Premda se iz sliedeéih riedi u istora moze, razumjeti razlog upotrebljavanja izraza, naime da nama nije moguée prijvi imati one i onolike sviesti i prisutnost su to dmali oni veliki »Hil’jetun-Nadzi« bili utemeljitelji pojédinih’inamaza. Da to malo podkriepim ovdje ,éu-napomenuti ‘L poznato obja8njenje Alejhisselamovo s Hazreti Alijom, ad je ovaj tyrdio, da je on?tA jesi li ti ikada tuo rekao je Omer, ~ da lopov krade u kuéi siromaskoj, ondje gdje nema &ta ukrasti?l« U Zepéu, 10. travnja 1943. ~ Hazim Muftié St Vile — > Sblonttv® 8 PET VELIKIH’ POKLONSTAVA (Po »Hil'jetun-nadzi«) i Prvi je sabah klanjao Adem Alejhisselam. To je bilo nakon njegova izkljuéenja iz dzencta. Adem je tom prilikom, po jednoj teoriji, nakon ho- danja i lutania, razstavlien od svoje drugarice Have, dosnio na neko polje, gdje ga je po prvi putiit Zivotu zatekla noé. Ss Dotlen se veé na¥ praotac bi manjkavosti i nedaée, za koje prije u dienetu nije imao ni pojma, pa ste mu dotadagnje manjkavosti pored trajnor kajania i uzdanja u pomoé Stvoriteljevu postale donekle snoiljive. ‘ Ali crna i mraéna not! — Avaj! — mislio je u ofajnom iznenadenju. — Vige mi nije mosuée gojiti nadu tt sastanak.sa svoiom drugaricom: Prikraéeno mi je i onemoguéeno daljnje kretanje. Zalud su mi viSe moje’ oti, kad ne mogu ni* koraka dalie bez opasnosti za osakaéenje. A’ kamo li da bih bezbrizno uzivao sokove mitisavog vota, kojeg ‘se w okolici u-obilju nalazi. ‘ , Tuina!me‘sudbina ‘snagla. Ne, vo j najtuznijal Zalud pjevate i cvrkuée ste sposobne letjeti zrakom ne vidim. Ne znam vi8e, da li ste to vi, ili su to kakva druga stvorenja, koja me sada samo izazivaju. Ali nel Nije umjestno biti tuzan j oéajavati! Ja znam da je ovo Tvoje djelo. Tvoja odredba. A svaka Tvoja odredba ima svoju svrhu, Tako je zemlja i sav Prostor pocrnio i zamratio Se: moj je wm, moja sviest nepromienjena. Tat se jos svietli...1 Prema tome je moj Zavanjem j priznavan dobrote. Kad se ovako snagao i Praotac mirne duge zaspati. Nakon ikratkog odmora probudio se i te vi male veseljatice, Sto po miloj volji, ja vas vise ja duznost nastaviti dalje s obo- jem Tvoje bezkrajne modi i smirio, mogao je nag stao opet razmisljati. ° __Promislio,je'o. svemu, sto itkako ie sudio od potetka mraka: Kad se sie etka . tio, da_mu je zakljutna misao bila, da je duzan nastaviti s oboZavanjem svoga Stvoritelia, bacio se po Tosnoj travi i zapoteo: Saptati: — Hvala Bogu, koji spusta s visine stu vodu i opredieli .islamsku pokornost .kao luéur i vodita k dZenetu i spastu Bole, uredi me, nek u Gistodi, u Tvojoj milosti 1 zabrinutost. sam trajno u_poslugnosti, neka me ne obuzima strah Pomozi mi da Te neprestano spominiem i = hvaliujem Ti se j da se ne udaljujem od poniznosti, Namiri3i_ me raiskim mirisom i obskrbi me dic. netskim blagodatima. Osvjetlai mi lice svojim sviet- ‘lom i pomozi mi da svoje duznosti na Jak, natin iz- an vrSujem. Prospi po mojoj glavi, Tvoju lagu ‘milost, te me vrati u_ svietlo i udobnosti dzenetske, Ti cel Molim Ti se, ponizujem Ti se, umiljavam ‘i sel Nakon dugog molenja i umiljavanja opazio je hazreti Adem a. s. kako se obzorje potelo po malo zabjeljivati, a mrak gubiti, pri emu su se blize stvari stabla’ cvieée, kamenje i drugo mogli okom razp ti. . . . Gris, Kenedena iptomiena, pobudila: je _w Adem a. s. osjeéaj silne zahvalnosti. Razdragan kao nika¢ Drie toga, skoto je na noge i waviknuos — Allahu ekber! Tvoja je velitina i a sale i i wvaljui ako, kako d svake sumnie. Ja Ti se zahvaljuiem on : samo Tebi dolikuje, Uzvigeno je Tvoje ime, Nitko nije, kao Sto si Ti. oo . Ja bjezim od svake zle napasti vrazije pod Tvoju sigurnu zaétitu. oe U ime Boga blagoga i milostivogal Hvala Born, Gospodaru ciele vasione, Blagome, Milostivome, Vlastniku Sudnjega Dana. . Samo se Tebi poklanjam i samo od Tebe pomoti trazim, al , Naputi me na pravu stazu, na_stazu onih, koje Ti volig i odlikuje3; a ne daj me na stranputicu onih Sto Tebe srde i Sto sa svoje tvrdoglavosti lutaju i obmanjuju sel Zatim se sagnu u znak, dubokog naklona_pono- vivsi riegi: Allahu ekber, pa takoder w tom palozaju vige puta izgovori: — Ja se poklanjam pred: Tvojom veliginom! . . Na to se opet izpravio govoreéi Mu se zahvaljuje. Boze, samo Tebi pripada zahvalnost! Bog tuje, kad” (0 Izgovorio i izpravio se, udinilo muse, da_je obavljeni naklon nedostatan za izraz njegova postovanja i podpune poniznosti, zato se odmah bacio nigice na zemlju stavivii éelo, koljena i dlanove na suhi piesak, pa i u tome polozaju skruseno izgo- vorio: — Ja se ponizujem pred Tvojom neizmjernosti! Dok je Adem Alejhisselam ovai, na svoi natin. dotad nikad neobavlieni obred zahvalnosti vr8in, no¢i _je istodobno sve vise nestajalo, a dan sve bjelji .i vidniji postajao. To je i naSeg praotca tada kao utje- lovijenu zahvalnost toliko odugevilo, da je sa, prve dva_ put obavliene sedide ponovno ustao, te’ cieli » predaSnji obred jo& jednom obnovio. Kod svake pro- mijene u_polozaju, ponovio bi rievi: Allahu ekber! Svaka_gruna Elanova u tome obredu izrazavanja zahvalnosti tielom, zove se — reéat. Na svrSetku drugog reéata je Adem a. s. sjeo, podvivsi koljena i vokriv’i dlanovima svoje krilo. Kad je i u tom’ polozaju dao oduska svome zade, volistvu w izrazaju pozdravijanja i uvelitavanja svoga Gospodara, Tvorca i blagog Domagata zavrsio je s osjecajem, koji mu se na srdcu razlio: »Neka se- spas i milost Bodiia prospe na cieli sviete, — Ovo posljednje ie izrazio rietima: — Esselamu aleikum ve rahmetullah! — pri emu se obazro okrenuvél lice najprije na desnu pa onda na lievu strant. Raguna se da ga je tumarajuéa drugarica Hava, koja je Adema takoder dugo vremena potrazivala, u Zasu kad je zavr$io svoja dva reéata namaza nenadano tw ugledala. Tu su se dakle na tom pustom polju nakon dugog nemilog razstanka Adem i Hava ponovno naili i 8 oe poznali, pa se to polje prozvalo.-— Arefat, se kod Meke. 7 Stoga Sto je Adem a, s, u zoru klanjao dva re- éata, i nama je kao njegovim potomeima Bog 'pro- pisao da ta dva reéata tarza svaki dan iprije. sunca propisno obavljamo, Svaki namaz, dakle, jest samo duznost, a ne moze . nalazi se kvalificirati pod pojmom molitve. Molitva bi imala - biti sasvim neSto drugo. Po prilici molitva je svoje- voljni neobvezatni izrataj nekog traenja slabog stvorenja kod moénog Stvoritelja, - Kod namaza bi se moglé°nazvati molitvom samo onaj dio, Sto se vrsi iza predatog selama pa do dove i dova u kojoj se moli, da Bog primi nas namaz kao uredno i propisno obavljanu Njegovu zapovied. Po izneSenom opisu vidi se, da se tu ne radi o nekakvom Ijubljenju zemlje ili klanjanju »grobu’pro- rokovus, kako to éesto govore i pisu nepoznavaoci islamske nauke, nego je taj na namaz disto i (pravo poklonstvo Bogu, Gospodaru i Hranitelju, kakvo je poklonstyo vriio Adem, Musa, Isa i svi pejgamberi prije Muhameda a. s., pa napokon i Muhamed a. s. kao zakljuéni i posljednji donosioc i objavitelj Bozije * vjere. : Hebe U Kur-anu je za namaz u posebnim “ancima izrazena zapovied Bozija tako, da ga je svako odraslo éeljade obvezano vrSiti. A, na nekimmijestima kla. njanje namaza je, nicije onih, koji istinski Boga vjeruju i priznaju, Prema tome ée se uzimati kao nepodpuni svi oni, koji namaz posve ili djelomigno propustaju u Zivotu, pa makar uz to druge vjerske duinosti vréili u punoj 9 pored jo8 nekih, sastavni dio defi-/{ Mel” a # mjeri ili/se: tazmetali mnogim milostinjama i drugim dobroginstvima. U glavnom, za izticanje, to jest manifestiranje, pripadnosti islamu i nema po Seriatu drugog vidljivog — obiljezja_ osim izvrSavanja ovoga poklonstva, Jer se drugi islamski Sartovi: izricanje Sehadet-kelime, ra- mazanski post, dieljenje zeéata i posjeéivanje Cabe moze u o€ima’ drugih obaviti, a da se ne primieti Koju je svrhu stanoviti tin izveden. Post se sam po sebi i ne vidi, jer je abstraktni pojam, pa ‘ga moze zamietiti samo Bog. Muhameda‘a, s. je sam Dzibrili-Emin po naredbi Boiijoj poutio, kako se namaz ima Klanjati, kakve sti mu uvjetovane predspreme, kakve nagrade éekaju one koji ga vrie i kakve zle posljedice mogu imati oni, koji se toj duznosti ogluée. Pristupaj tome poklonstvu u svthu trajnog spo- minjanja i neprekidnog sjecanja na svoga Boga — veli Kur-an, Mi dakle Gnimo &to je cinio Adem a. s. pejgamberi sa svima formalnostima, samo Sto nama ane moguce, da budemo podpuno sviestni onoga svega uzvisenoga i velikoga, u koju sw svrhui¢ be Kvim predanjem i prisutnoSéu duha to Einili pej- gamberi. Miu glavnom vrsimo golu formalnost, koja ée takoder biti kod Boga primljena, ako svima pred. spremama dodamo pri nastupanju u namaz jo pravit namjeru s makar jednim trunkom ptisutnosti duha i ~~ sviestnog pdimanja, Sta Ginimo iu Koje ime to cinime (huiw’ i hudw’), i ostali Za nadoknadivanje nadsih nepodpenih namaza, Muhamed a. s. je jo8 uz svaki farz preporutio tako zvane sunete, Sto se u svakom vaktu uz farzove, — prije ili poslije — Klanjaju, a koje je sunete i sam Pejgamber a. s. izvrSivao. Veliki mudztehidi i ulema su se za ovaj predmet “pobrinuli, te su ga svestrano obradili i nebrojene ki- tabe i struéna djela o namazu napisali. Kako se Klanjanje namaza ne moze ni zamisliti bez podpune propisane distoée, to se sva ta djela uéenjaka na prvom mjestu bave opisivanjem i upu- tama, kakva je Gistoca uvjetovana za onoga koji hoée da stupi pred svoga Stvoritelja, — f—~ Tu je na dugo i Siroko razgranata nauka o vodi kao najglavnijem sredstvu tistoce. Koja i kakva se voda moze upotriebiti za pranje, u kolikoj mjeri i na “Koji nagin. Sto se sve mora u izvjestnim prilikama oprati, u kojem se sluéaju to pranje smatra izgubljeno, pa kad je nuidno cielo tielo, a kada samo izvjesine dielove tiela oprati. Sto'se moze diniti, ako stanovito pranje nije obavljeno, a Sto je opet zabranjeno diniti - onome koji nema kojeg pranja. Sta se imade diniti rkad vode nema ili je vrlo malo pa se mora Stedjeti za hranu i pige i Kako se opet ne smije razsipati i pretjerivati kad se je u obilju, . Na hiljade je pitanja pretregeno i rieSeno 0 vodi i GistoGi, a za namaz se moze reéi, da je-takih napo- mena i pitanja i na milijune. _ To je, kako se iz svega vidi, za islamske uéenjake io jedan god najvaznijih problema i tema koja se nikad. nije mogla dignuti.s dnevnoga reda. Pa ipak su, koliko nas poviest uvjerava, islamski narodi i ekonomski i prosvjetno mnogo bolje: stajali od poznijih pokoljenja, koja su pitanje poboznosti i vrSenje vjerskih duznosti prebacili u nuzgredne stvari, ili jo8 viSe abstinirali se od njih-u Zelji; da sto vie | vremena zaimadnu za trgovanje, naukit, rad, izume, { Sport i drugi kulturni napredak i privredu, __ Bila je molitva prvobitno za onoga pejgambera koji je zapoéeo i utemeljio, ali je za nas obvezatna due. nost, jer se moramo posebno moliti, — kao sto smo | veé kazali, — da nam se ova obavljena duznost primi i uvaai, _ PokuSajmo se sada zamisliti na Ademovu a, s. mjestu predpostavivai, da on nije poznavao Sta je to noé i mrak, Sto ne ée ni malo umanjiti njegove velike pejgamberske éasti, jer je tako Bog htio i jer je to zaista mogla biti prva noé, koju ovjek kao takay dozivljuje i prozivljuje. i Sada uvazimo kolika je ta razlika u predotbama onoga, koji se priutio svima dzenetskim udobnostima » i lakoéama, te onoga, koji na jednom ne samo da te sve udobnosti gubi, nego mu se zamracuje i ona suhoparna atmosfera wu Koju je prognan i wpuéen da Zivi od truda svojih ruku i naporno u znoju steéenog zalogaja. To je svakako po Bogu opredieljena za éovjeka ~ 2a Adema a. s. — prva nog, kao prvi veliki ogled njegovo migljenje i prosudivanje o tome mraku i » BJegov postupak i snalazenje pri svitanju prve jzore 1 njegov namaz kao spomen-poklonstvo. takoder, Pa kad znamo da je Adem a. s. i iprijé:prve nodi kao i tokom te no¢i redovito bio'u molitvi, oda ona dva retata Sto ih je u zoru na svoj poseban nagin odklanjao svakako‘ su neto osobito, rieSto vise i od same molitve. On je s tim izvrSio neSto’ novo, ‘neSto izvorno i instinktivno, Sto je Bog primio i uvazio kao narotiti akt poboinosti i zahvalnosti. Sovjetije. Bog je na tom mjestu Ademu ukabulio.i njegovu tevbu, kajanje za podinjeni prestupak, rieSio ga dalj- njega lutanja, opredielio mu zakonik’za daljnje Ziv- Ijenje na zemlji i sdruzio ga sa Zenom, Potrebno je dakle izvrSivati sabahski namaz prije sunéanog izlaska, a i ako bi se, iz opravdanih razloga i propustio u svoje vrieme obaviti, duznost je kasnije donamiriti ga i naklanjati, ne radi toga, %o nas je danje svietlo riegilo no¢nog mraka i tmine, nego za to, Sto Je to nama Bog preko svojih pejgambera u.obli- : gatnu duinost propisao i zapovjedio, Spavanje.se ne ubraja u opravdan razlog propuStanja duznoséi. Spa- vanje se moze, kasnije namiri : Jer tko hotimitno ne ée“da klanja ili. sviestno _ otnalovazuje ovo poklonstvo pred svojim Stvoriteljem, gospodarom i hraniteljem, mogit muse dani zamra- Gti i pored sunganog svietla. Zar to ne vidimo éesto u Zivotu u obliku raznth neuspjeha, neprilika, nesreca i bezbroj neZeljenih upadica u nagim programima za | ‘sivljenje. | Rekao je veliki talijanski dréavljanin Makijavelli f >Prezir bogostowlja je razlog propadanju dréavac, — ) A: Benjamin Franklin, znameniti {réenjak, elektrolog _predsjednik Sjedinjenih Amerikanskih’ Driava u vojoj autobiografiji za religiju otituje se ovako: — Ga oily Sle ee Pete Sve: stvoriah’ Cn antral avietdatl Svoiom pomisli. Njemu valja sluziti oboZavaniem, molitvom i hvalom. Bogu je naimilija ona, sluzba, kojom se ovjeku Gini dobro. DuSa ie bezsmrtna. Bog ée neminovno nagraditi vrlinu i kazniti porok bilo ovdie na_ovome. bilo tamo na onome svietuc. — (Iz »Zivota Benjamina Franklinac). Tednom od naiveéih francezkih pjesnika i knii- i Zevnika, — Uji je kniizevni rad pripremio revoluciju i Francuzku preporodio. — a to je Voltaire, Muhamed ~~ a. s. ie predstavijao veliku religiju. Peigamber a. s. je za namaz rekao: Namaz je ‘i temeljni stup, na koji se vjera oslanja. pa tko ga i ii : - : : as by ‘klanja, on odrZava vjeru, a tko ga‘izostavlja, taj obara We vjeru, ; } Bilo je velikih fie koii su osim farzova najveéi f dio Zivota proveli Klanjaiuéi dobrovolino nafilu. na- ft maze, da tako pored svoiih redovitih duznosti i po- slova oko privredivanja time kod Boga postignu vedi ugled i Zast. Bilo th je, koji su redovito stanoviti dio noéi u klanjanju provodili. Sam Pejgamber a. s. ie Eesto po noti tako dugo stajao, da bi mu mubareé-noge zatrnule. Pa kad bi iY —~ mu hazreti-Aji8a_u takvim prilikama rekla. da se on t mnogo trudi i klanja, da bi se trebao odmoriti, jer Injesto i obdaren je svima moguéim odlikovanjima, — on bi redovito na takve primjetbe odvratio: »Zar da ne budem zahvalni roble Pa ipak je taj uzvigeni zahvalni Boziji rob osvojio sviet, uzpostavio moénu drzavu, progirio i. uzvisio ckulturu, nauku i prosvjetu. je niemu kod Boga svakako odredeno nai€astnije | Imami-Azam (Numan ibni Sabit-Ebu “Hanife) je jedan dio Zivota Klanjao nafilu namaz samo jednu polovicu no¢i, Jednom je prilikom pro’ao_u mraku ».ulicom kraj dvojice gradana, koji su se stojeci medu- sobno razgovarali. Kad je Imam pro8ao kraj gradana i udaljio se nekoliko koraka, uo je gdje jedan reve: — »Ovaj klanja nafilu po polovicu noéil« Ta se je primjetba Numana toliko kosnula, da je iza toga ostatak Zivota klanjao po cielu noé. — Meder veé i sviet zna, da ja po jednu po- lovicu noéi provodim u gafletu i uzivanju ne vodedi brige 0 svojoj buduénosti! — vajkao se je Veliki Imam. Pa ipak je to bio jedan vrlo bogat Covjek, a pored toga umno toliko nadaren, da su ga uéenjaci i veliki muditehidi izabrali za svoga protelnika. Mi smo veé daleko od pomisli, da sravnjujemo one sposobnosti i vrline-Ijudi nad Ijudima sa suvre- menim tako rekué degenerisanim pokoljenjima ljud- skoga roda. Gdje li Imami-Azam. i njegovo druZtvo, koji su po cielu no€ mogli podnieti bdienje u trieznom i svrsishodnom ibadetu, a gdje li dana8nja imela na lozi Ijudskog roda, koja ima sposobnost po vise no¢i provesti uz kleti alkohol i, kartanje uw zaguSljivim - birtijama?! JoS se ovi svima izsmijavaju, a oni bi potonje sazaljevali. Nu ostavimo to. Nama je namjera predogitifakta icutvrdene €injenice, a svakako liepo uzgojno utjece na mladi sviet, kad se kazuje naéin Zivota velikih Ijudi. Mi ne éemo preporudivati oponaganje Tmami- Azama u onome u éemu nam to iz izvjestnih uzroka Bh 15 nije ni,moguée. Jedan je bio Imami-Azam i riedki su oni, Koji su ga i djelomigno mogli oponaéati. Ali nam je namjera unozoriti i naglasiti, da treba dobro razlikovati farz i dune sunete od nafile. Farz se izostaviti ne smiie, jer se to osvecuie, a nije ga ni teZko izvr¥avati. Svega je toga u jednom danu duznost u pet raznih vremena vrlo neznatnom trajaniu pristupiti sjeéanju na Boga. Kad bi svih pet tih sjeéania traiania zbroiili, vidieli bismo da ne iziskuie vie od trideset do petdeset minuta, a naivige do jednog cielog sata. Ostala dvadesét i tri sata ima$ na razpolaganiu za privredivanie, obogativanie, uéenie. odmor, spa- vanie i nasladivanie u tetevinama ‘svoje zarade u granicama zakona i umjerenosti. Tko upozna nauku u vrSeniu Bodijih zapoviedi uvidiet ée, da ie to stvar potrebna. te vrlo koristna i jednostavna. Tu su i polakSice, koje je Bog tt iz- vjestnim prilikama tveo. Putnik, na primier, kada je u namjeri udaljiti se osamnaest pjeSaékih sahata od svog stalnog obitavalista, nije duzan namaze, koji su od Getiri reéata, klanjati Gitave, nego mora klanjati samo dva, Za olakSanje uzimanja abdesta, slobodno je upotriebiti mestve, te ne ée morati vazdan noge kvasiti, nego ée to nadoknaditi propisanim meshom, it d, Covjete, ti sebi za razonodu izmi8lja’ razne ko- ristne i nekoristne, a kadkad i smie’ne Sportove, pa za8to ne bi sebi priustio i to malo vremena, pa iz- vrSavao i tu svoju duznost, — vrlo koristnu Bodiju zapovied. Tko vodi raguna'o Bogu i njegovim zapo- viedima, siguran je, da io njemu njegov Stvoritelj 16 vodi raéuna, a tko se oghiSuje o Botiie zapoviedi i o njemu Bog vodi raéun, samo ée u takih bilanca biti pasivna. I. Prvo podne-klanjao je Ibrahim alejhisselam. To je bilo onoga podneva, kad mu je Bog poslao ovna, da Mu prinese kao Zrtvu na mjesto rodenoga sina Ismaila. . Ibrahim pejgamber a. s. i nekoliko momenata iz njeeova Zivota u Kur-anu su vrlo Zivo onisani. Niega je Bog zbog njegove velike privrzenosti i pouzdanja tt Bora nazvao: Halilullahom, sto bi se moglo hr- vatski reéi: Bo%iji. prijatelj. Da mognemo shvatiti razlog koji je dao povoda Tbrah‘mu ‘a. s. da klanja éetiri reéata u podne onoga dana, kad je sina Ismaila trebao Zrtvovatk u East svoga Stvoritelja, moramo malo iz daljega taj dogadaj * opisati. Tedna tradiciia tvrdi, da je svemoguéi Bog svojim naipokornijim i bezeriesnim stvorovima meleéima na svoj natin saobéio, da ée u ljudskom rodu biti Njemu tako privréenih i odanih pojedinaca, da ée oni svojim dielima pobo%nosti i pored svojih tovjetanskih svoj- stava i prirodenih zapreka nadmagivati karakter i €ast meleéa. 7 reni st i upuéeni, da prate i promatraju Zivot i dr- Zanje pojedinih peigambera i drugih Bozijih ugodnika i znagajeva. Izmedu ostalih, bio je takay jedan uzor- tovjek Tbrahim alejhisselam. 17 Da se mele¢i u_tome mognu osvjedokiti, wpozo-. Prvi_primjer odanosti i pouzdanja u Bo prilici, kada su ga idolopo bili osudili na bilo u_veé davno propalom velikom gradu a Ibrahim je onda bio jo vrlo mlad, Njega osudili_na spaljenje w Zivoj vatri, pa kad ce Ibrahimova izticanja njegove velike j ga pokazao se u poznatoj Klonci, zbog rugenja idola, smrt spaljivanjem na lomagi. To je ‘Babilonu, su dakle ta osuda po obigaju onoga vremena na svetan natin izvrsavala, Ibrahim nije tom prilikomi pokazao nikakva straha ni zabrinutosti, Sta vige, u momentu, kad su Tbrahima dzelati narotitom spravom hitaljkom bacali u uzarenu masu, nudili su mu &etvorica velikih meleéa naponase svoju za8titu pitajudi ga, da li bi Zelio da thu sto pomognu. — »Dosta je meni, Sto za-me Bog znadele — odvraéao je veliki Halilullah. Tom je prilikom, kako u Kur-anu izrigito stoji, vatri data zapovied od Boiije strane, neka bude blaga i ugodna Tbrahimu, T vatra mu nije nikakve &tete naniela, na veliku Zalost i izne- nadenje njegovih neprijatelja. Interesantno je Bejanu« priprem; Zavne vlasti ina’ ono vrieme. Drzava jé preko vjerskih predstavnika idolopoklonika razglasila, da ée se‘velika vatra na‘ edredenoj poliani naloziti za_spaljivanje nepoprav, liivog grjeSnika i neprijatelja njihove idolopollonich« titre evanog Tbrahima. U tu svrhu potrebno je sa. brati ogromnu koliginu drva, pa da €e velike sevabe zaraditi svako Zeljade, koje bude pridonielo svo} dos brovoljni prilog bilo w drvima, bilo u noveu, Zato oe sviet jagmio i natjecao, tko ée vise sevaba da zaradi, Bolestni bogatagi su zavjestavali velike sume novaca kako se opisuje u tefsiru »Ruhul- ‘anje one velike vatre od strane dr- 18 ee tjecanje puganstva oko toga posla u 1 iromasne bake su brotvornu svrhu, a stare si re, | rf SS cone dopuzavale do odredenog polls waveliks udaljenosti_ vukuéi za sobom makar me eden t'na veliku kamar diva, da tako pridone bool j ugode svojim umisljenim Lek stata rilikom pokazao je Halil s neogranigent poztivownest + Iubay gaprama, Allabu u pogledu pregaranja imovine wu Borie — ae ie Tu tome su ga meleci hijeli of Pa sel ¥ junak kad mu je u opasn vot, 1 ee “hoge li ljudsku slabost pokazati, kad mu se imovina stavi uw pitanj _ ae brahim a. s. je bio veoma bogat. Csi dn velike imovine posjedovao 1 ee as aca rt Zivog blaga. Ova mnogobrojr a ore Zobani po prostranim painjacima, O mice siru, maslu, kajmaku, vuni i drugom. vor earn brigu posebni tinovnici i dvorani, dok bi via kadkad doao, da to blago pregleda. °. iene U tu je svrhu bila sagradena visoka kula © dini poljane, na kojoj su se stada napasala, “Na ova bi se kulu Ibrahim uzpeo, te bi odozgor fz visine sejrio svoje najmilije en avwis Tednom takvom prilikom, kad je Halillulah sa svois Kule promatrao, dosag mu je Diibril, jedan od ver ih jgambera med meletima ito, preabrazen iednog aeposnatog trgovea iu naroéitot misijt da Ibrahim crdee_ ogleda. Najavio se preko sluga Wao putnik,.. i im: ga ‘primi koji Zeli_posietiti vlastnika ovaca. ibrahin ga peimi na svojoj kuli. Tu ie iza prvih Por vee ms ane ljanja »putnik« zapitao, Cije is vlasn Nena blago Sto planduje po onim zelenim p' 19 Ibrahim je ode. ja je te na Bodi Rovorio, da je to imovina B. a samo da se za sad nalazi kao an _ i " anet novjeren njemu, et i je woe i prodao to blago? — unitag ic — Ne bih. Nite mi nugd - . Niie ida, Nero. ako tebi pnda éemo lako. Ti meni spomeny Bence cei treba “i gemo I T ni Ziie ime i to ako nailjenSe znas. pa je jedna trecina cjelokupnog onoga Zivog mala Sto ses ove kule vidi — tyoial utnike na to pristane, pa izeovori Boiije ime Theghatin samo meledima svojstven, rahimy a. s. Sta niegov gost izgovori, ‘fodnosti, te zamoli Dutr s ovl, pa da ée mu pokloniti i drueu trecinu blaga. Ovaj to udini. A. tako je onda isto bilo i s treéom trecinom, ’ . = Sad e Halilullah zavikao vise ono blago nije niegovo, ne: r Oni ROVO, Nego ga je ustu satin, a 7 istodobno Diebrail iz] melec. pa kako niemu kao t. Nn . ao taky nikakva imovina, dosao Nalila izkuga. r ona a i tbeahim nije htio odustati od Svoga po- i va 2ril opet nije htio primiti imetha cs a “2rd miti imetk, pod koim uvietima, nastao je iz toca spor, te fe Konaéno Bog vahj rorutiv’ svo : k ; , Dorucivsi svome H_- ; e Ha lu. neka to Prieporno blago dade u dobrotvorne > potrebna nego da je on doSao narotito da Kad su se tako meleci osviedog » da Ibrahim 120, foviek ostaie stalan j nepokolebiv wt svom od- ae varegaltt naprama: Bogu. u sluéaievima, kad ole ay Theo PA i imetak, zazelieli si Ra i ma eat 7 Ce moci odriati se na Svoi0j visini, ako zatrazi Zrtva u rodenom dieteta, |S! Bog je i za to dao priliku meleéima. Ibrahim a. imao je sina Ismaila, mladiéa u godinama, u kojim je roditeljima bio najdradi. Jedne noéi sanjao je {brabim'a. s., da mu je od Boga dosla zapovied da svoga sina Ismaila zakolje i kao Zrtvu prinese Bogu. Sutradan je [brahim tuma- Ceéi svoj Cudovati san posumnjao, da bi to moglo biti da ga Sejtan obmanjuje. A kad se isti san i sliedeée druge pa 1 trece nogi ponovio, osvjedotio se po iz- vjesnim zakonima i pravilima, da je to istinita zapo- vied Botija. Vo je bila vrlo tezka zadaéa, ali se Bozija zelja ne moze odlagati Zato Halil poduzme nuzdne pripreme za izvrSenje svoje duznosti. Poznato je, kako je rekao Hadieri, Ismailovoj materi, da sina liepo opremi, okupa, oteSlja, namaze mirisovima i nagizda, jer da ga hoée otac povesti u Sumu. Poznato je, kako je nakon odlazka otteva sa sinom, Sejtan nastojao osujetiti odvaznost i pokornost pejgamberovu pokusavanjem bacanja zabune u poro- dict. Najprije je nagovarao Hadzeru neka vrati diete, jer ga otac kani zaklati, a kad ga je ova odbila s pri- mjedbom, da pejgamber zna Sto Gini, onda je sustigao Ismaila, koji je na par koraka za otcem stupao. I njemu je govorio da bjeZi od pogibije, nu ovaj se \ bacio kamenom za smutljivcem. Poznato je napokon, kako je za tim otac sinu saob¢io Boziju zapovied, kad su stigli na odredeno mjesto. Poznato je kako se diete Ismail pokazao pri: premnim, te je otca molio, neka u izvrSenju svoje ~~ duznosti pohiti, Sada zamislimo kako su nebrojeni meleéi svratili {) Svoju pozornost na éovjeka-otca, koji je povalio svog 21. Junus a. s. bio je kao pejgamber poslan od Boga ‘stanovnicima nekoga grada. Sn je svoj narod dugo ‘Sremena zvao, da ga sliedi.u vjerovanju i obozavanjut _jedinoga Boga. Narod ga nije sluSao, radi ¢ega se on ‘Vaptieli, da ce kod Boga izposlovati veliku Kaznu 2a “nevjernike, Kad ni mnoge prietnje nisu na narod ‘djelovale, Junus a. s. stavi svojim gradanima stanoviti Sok, da ce od Boga zamoliti, da sve nevjernike wpro- pasti, ako se do toga odredenog roka ne poprave i ne prime Bodiju vjeru. U oéekivanju odredenog roka Junus a. s. je na- -rotite molbe Bogu uputivao, da kazni njegov narod, a uz to je neprestano ljude opominjao, i savjetova ih, ali kad se priblizio dan kazne Junus a. s. je prije podpunog izminuca najavijenog roka iz bojazni, dai sam s takvim neposlusnim svietom ne nastrada, na- “pustio je taj grad i taj svoj narod i udaljio se ito prije nego Sto je za to: vahjom do| io dozvolu od Boga. i Nu nakon njegova izceznu¢a, a prije mastupa Sroka za otekivanu kaznu, Bozijom voljom se Junusov Enarod popravio, napustio svoje idole i druge po- ‘grjeske, a kajanjem i pokornoScu pristupio molitvama “kojima je molio, neka Bog ne izvrsi -kazne..\koju je pejgamber nagoviestio. | : I zbilja, kad je oéekivani rok doSao i progao, kazna Se nad narodom nije izvrSila. Junus a. s. se u svom novom sklonistu izviestio Fo stanju stvari. Kadi je doznao, da Bog nije poslao enjegovu narodu po njemu zatrazene kazne, ida se ‘taj narod prije izminu¢a oznatenog roka okanio tranputice 1 pristupio u pravu Bodiju vjeru, uvidio je Junus a. s. da je pogriesio u ovome postupku, © Raéunao je sada, da je bio duzan ‘ostati medu svojim k Ijubljenog’ sina, da ga Zrtvuje svome jo3 milijem Go- spodaru. M _ Ali Bog je onemogucio o8tri noz da reze, premda je u to ime sve poduzimao, Otac je noz bio dobro navstrio, a sin je predlogio neka ne gleda njemu u lice, da mu se ne bi u odlugnom momentu saialio, ali je bilo sve uzalud, jer je Bog htio, da svog Halila na Svoj naéin pomogne i uzvisi, _ Lu éasu, kad je Halilullaha bila pogela obuzimati briga i strah boje¢i se, da ne ¢e mo¢i Bozije zapoviedi izvrsiti, Syemoguci se smiloyao, Ibrahimoyu dobru volju primio kao gotovu injgnicu, a na mjesto sina Ismaila poslao mu po Déebrailu ovna, da svoju Zrtvu na mjesto donese. U tome vanredno véselom éasu, u kojem je Bog Ibrahima rieSio najmuénije zadaée, Halilullah je iz velike zahvalnosti klanjao éetiri reéata na natin, kako je Adem a, s. u svoje vrieme klanjao sabahska dva recata, : Fn | iv Od tog sluéaja se raéuna, da je u podne farz Klanjati Eetiri reéata, kao Sto je i iklanje kurbana na- sliedeno od Ibrahim pejgambera. Podne se klanja kad se sunce makne sa polovice neba naprama za-*} padu, a vrieme mu traje do éasa kad sunce potne gubiti na svojoj jacini. i. Prva iéindiju je klanjao Junus alejhisselam. _. Lo je bilo, kada je njega poznata ‘velika riba izbacila na kopno, pa iz zahvalnosti, Sto ga je Bog rieSio mraka i kazne u koju je bio zapao, izvrsio je poklonstvo Svemoguéem iklanjanjem éetiri reéata. A to se dogodilo w i¢indijskom vremenu. 23 ljudima"do posljednjeg asa, a ne napuStati svoga myjesta bez naroéite bozije zapoviedi, Zato mu se nye sada bilo ugodno povratit: u svoj narod, te se odluci da bjedi u vecu uaaljenost. Na svome je novom pu- tovanju stigao do morske obale, pa nasavsi tu prvu Jadu wkrea se u nju, da ide u prekomorski sviet. Nu sad mu se dogodi nova neprilika, kojoj .se.nikako nijé nadao. Kad je lada u kojoj je bilo: dosta raznih putnika htjela da ide dalje, nie se mogia.s mjesta ‘ maknuti, Sve se poduzimalo i pregledaio se, kakva’ bi tu mogia biti zapreka, ali se vidijivog uzroka nije . moglo naci ni ustanoviti. “\ Putnici su ‘bili ve¢ zabrinuti’za se i za: mnogu robu, koja je na laci bila natovarena, Najposiye stupi viastnik Jade medu_prestravijene putnike pa izjavi, da nije mogao pronaci na ‘svojoj ladi nikakve manjkavosti, nego da drzi da medu putnicima. mora da imade netko, tko je Bogu sgriedio, pa da Jada zbog toga grieSnog tereta née moze da krene. — Neka putnici iznadu grjednika i izbace ga iz lade, pa da putujemo! — zahtievao je brodar.~ _ Putnici nijesu dugo tekali, da se razmrsi situa- cija. Sam je izmedu nepoznatih putnika ustao’ Junus a. S. i zavikao: — Ja sam taj gryeSnik! Ne'treba, da zbog mene sviet stradal —1 istodobno skot s lade’ u morsku dubinu. 7 Bog je ovim Junusa a. s, kaznio, ali je Bog jo3 odredio i to, da Junusa pri njegovu skoku doéeka jedna velika riba, koja ga odmah uhvati uw svoje mraéne i prostrane ivalje. Sad se Junus:a.'s.'u svome novom stratistu, u toj neobiéno) tamnici, skrugeno molio Bogu, da ga riesi kazne. 24 |. je zulum potinio. “| priznavao, da se ogriesio i da Nakon velikog kajanja i trajnog prizivanja Bo%ije pomoéi,’ Bog se svom pokajniku Emilovao, te je ribi dao smjer plivanja naprama obali i odredio da svoga hapSenika izbaci na’ kopno. : U tome je éasu, kako je prije reéend, Junus alej- hisselam. izvrsio veliko poklonstvo svome. blagome Allahu i klanjao éetiri reéata i¢indije ‘namaza. U Kur-anu stoji, da bi Junus a, s; bio ostao u utrobi ribe sve do Sudnjega Dana, da nije Bogu priznao svoju pogresku, pokajao se i. priklonio se Boiijoj milosti. Neprestano je Iv. Prvi je akSam klanjao Isa alejhisselam, Od sviju velikih pejgambera, u ikoliko su poznati njihovi historijati, najzatudnija je historija vezana_s imenom Isa pejgamberovim. Syi su’ Bodiji poslanici Gnili i pokazivali ncka neobiéna éudesa, — mudiize, — prilikom pozivanja judi u prava vjeru, jer stt im ta tudesa bila potrebna da sviet uvjere o svome po- slanstvu. . . Svi su opet Bo3iji poslanici imali_svojih sljedbe- nika, a istodobno i protivnika, nu za Isa pejgambera a. s. dogodilo se i nesto vise, neSto Sto za druge poslanike nije usliedilo. : Po Kur-anu se moze razumjeti, da su'nekLiUzeir peigambera a. s. nazivali Bozijim sinom, ali za Tsa pejgambera je bilo jo$ vise pretjeranosti medu Iju dima, Njemu su jedni zbog njegovih mudiiza pripi- sivali éak i bozanstvo. 25 Valjda su se u svoje vrieme neki pretjerani 3to- vatelji, ogrieSivSi_se i prekorativsi granice nauke i zakone tazuma, dali zavesti neobitnom

    You might also like