MOBILNI TELEFONI KAO IZVORI POŽARA

Rezime:
Masovno korišćenje mobilnih telefona u svakodnevnom životu dovelo je
do više požara pa i eksplozija na benzinskim stanicama sa teškim
posljedicama o čemu se nalaze upozorenja i u stručnoj literaturi. Ovo se
naročto odnosi na one «savremene» benzinske pumpe na kojima se
točenje goriva vrši na principu samoposluživanja, što se i kod nas uvodi
na novim pumpama.
Rad analizira nastajanje zona opasnosti pri točenju tečnih goriva,
konstrukciju i energiju samih mobilnih telefona te opasnosti koje mobilni
telefoni mogu pretstavljati samim njihovim prisustvom na mestima
pretakanja odnosno točenja goriva, tj. u zonama opasnosti. U radu su
iznijete i smjernice za smanjivanje opasnost od nastajanja požara na
benzinskim pumpama, što omogućuje samo edukacija.

1. UVOD
Razvoj telekomunikacija dovelo je do masovnog korišćenja mobilnih telefona
koji su postali čak i simboli dostupnosti u svako doba i individualnosti. Iz ovih
razloga veliki broj korisnika mobilne telefonije svoje telefone nosi stalno sa sobom
bez obzira na to gdje se i na kakvim se mestima kreće, radi ili boravi.
Konstrukcija mobilnih telefona je takva da se omogući što veća autonomija u
komunikaciji, što znači da sadrži moćan izvor električne energije (akumulatorsku
bateriju), sklop za komunikaciju (prijemnik - predajnik) i sklop za pozivanje -
alarmiranje (zvono).
Zahtjev za što većom autonomijom rada tj. što dužih vremenskih razmaka
između dva punjenja akumulatora u telefonu, i što veće vrijeme aktivnog
korišćenja u odnosu na pasivno vrijeme u radu (stand by), dovelo je do razvoja i
ugradnje u telefone sve moćnijih baterija (akumulatora) sa relativno velikom
uskladištenom energijom.
Isto tako s obzirom da se mobilni telefoni nose svuda, često u tašnama,
futrolama ili u džepovima odjeće, u sredinama koje su kao industrijska postrojenja
ili vozila u saobraćaju, često i bučne, zahtjeva se što jači zvučni signal kod
pozivanja, da bi se poziv mogao čuti i u tim nepovoljnim uslovima. Ovaj zahtev je
doveo do razvoja mobilnih telefona sa izuzetno jakim alarmnim signalima bilo u
obliku zvonjenja, pištanja ili motiva iz muzičkih djela klasične ili moderne muzike,
kako bi se isti mogli razaznati i u slučaju da se telefon nalazi u tašni, futroli ili u
džepu odjeće koji prigušuju zvuk odn. u bučnoj sredini ili vozilu gde buka u okolini
otežava razaznavanje signala poziva.
Sa druge strane razvojem naftne, hemijske i petrohemijske industrije na sve
više mjesta se javljaju prostori ugroženi od eksplozivnih smjesa gasova i isparenja
zapaljivih tečnih materija sa vazduhom, stvarajući tzv. opasne zone ugrožene od
eksplozivnih smesa.

2. ZONE OPASNOSTI I PALJENJE EKSPLOZIVNIH SMJESA

U zonama ugroženim od eksplozivnih smjesa postoji opasnost da se pod
određenim uslovima mogu pojaviti takve koncentracije zapaljivih materija u
vazduhu koje mogu, ako se zapale, izazvati eksploziju ili požar. Samo pojavljivanje
zapaljivih materija u atmosferi, tj. stvaranje eksplozivnih smjesa je manje više
stohastićno. Svi tehnološki procesi predviđaju da se materije sa kojima se radi (i
zapaljive) zadržavaju u procesu jer je svako izlaženje bilo koje materije iz procesa
u atmosferu tehnološki i ekonomski gubitak. U slučaju zapaljivih materija, koje sa
vazduhom stvaraju eksplozivne smjese, može doći i do stvaranja zona ugroženih
od eksplozivnih smjesa. Iz ovog razloga do izlaženja zapaljivih materija u
atmosferu će doći samo u slučaju nekih specifičnih operacija (prorada ventila
sigurnosti i sl.) ili kvarova i smetnji (propuštanje zaptivki, lomovi opreme i sl.). U
industrijskim postrojenjima su ove opasnosti poznate i za procjenu ovih opasnosti
određuju se zone opasnosti u kojima vlada poseban režim kako za korišćenje
alata, opreme tako i za električnu opremu, uključujući i korišćenje
telekomunikacionih sredstava pa i mobilnih telefona.
Do paljenja eksplozivnih smjesa, ako postoje, može doći na više načina što se u
slučaju električnih uređaja svodi na paljenje varnicom i na paljenje na vrućem
telu. Mobilni telefoni raspolažu dovoljno velikom zalihom energije da mogu izvršiti
paljenje smjese ako u njihovoj okolini ta smjesa postoji. Najjači signal tj. Trošenje
energije mobilni telefon u normalnom radu daje u vrijeme poziva (zvonjenja) kada
se električna energija pretvara u zvučnu kada su i najviše opterećena sva strujna
kola. U slučaju kvara na pojedinim kolima u telefonu mogu proticati i znatno veše
struje, tj. prazniti relativno velike energije, koje se po pravilu pretvaraju u toplotu
zagrijavajući određene sklopove i kontakte do opasnih temperatura. Vrijeme
pozivanja na mobilni telefon ne može se predvidjeti, pa poziv može stići u bilo
koje vrijeme i na bilo kom mjestu gde se mobilni telefon nalazi. Jedino rješenje da
se izbegne paljenje smjesa u zonama opasnosti ako ih tamo ima, da se mobilni
telefoni tamo ne unose ili prije unošenja, isključe. Iz ovih razloga na svim ulazima
u rafinerije, hemijsku industriju i sl. zahtjeva od posetilaca da ili deponuju mobilne
telefone na prijemnom odjelenju ili da ih isključe. Za komunikacije unutar zona
potencijalno ugroženih od eksplozivnih smjesa koriste se specijalni uređaji u
protiveksplozionoj zaštiti, koji su konstruisani tako da ne mogu izazvati paljenje
smjesa ni u normalnom radu pa ni u slučaju da se na njima dogodi kvar. Ovi
uređaji su znatno robusnije konstrukcije, u njima se posebno ispituju ugrađeni
elementi i sklopovi a vrši se i njihovo atestiranje za rad u određenim sredinama o
čemu dobijaju sertifikate.
Drugi problem pretstavljaju benzinske stanice. Svjetska tendencija je da se u cilju
smanjenja troškova distribucije goriva i broja osoblja na pumpama, pumpe grade
tako da se vozači sami poslužuju. Pri tome se vrši punjenje (pretakanje) goriva u
rezervoare vozila. Samo pretakanje je operacija u toku koje se tečno gorivo iz
automata za punjenje utače u vozilo, pri čemu u toku samog točenja gorivo dolazi
u direktan kontakt sa atmosferom čime se omogućuje njegovo isparavanje i
mješanje para sa vazduhom. Od svih goriva koja se pune na benzinskim
stanicama najopasniji je benzin. Ima nisku tačku zapaljivosti, lako isparava i
stvara opasne smese sa vazduhom već pri koncetracijama od 1,1 % zapremine.
Benzin je smjesa ugljovodonika pa mu fizičko - hemijske osobine u skladu sa
sastavom variraju u određenim granicama. Benzin je lako zapaljiva tečnost
karakterističnog prodornog mirisa.

Prema listi opasnih materijala benzin ima sledeće karakteristike:

O S O B I N A VELIČINA NAPOMENA
1. Molekulska masa - Smješa ugljovodonika.
2. Temperatura topljenja °C -
3. Temperatura ključanja °C 65-95
4. Temperatura zapaljivosti - 20 Tečnost kategorije I
°C
5. Temperatura paljenja °C 260 Temperaturni razred T3
6. Napon pare [kPa] -
7. Mješanje sa vodom ne
8. Relativna gustina pare 3,2
9. Granice eksplozivnosti :
- donja [vol %] 1,1 Grupa gasova A.
- gornja [vol %] 7,0
 10. Maksimalno dozvoljena 452 ppm
koncentracija
11. Klasa opasnosti: Fx I-II B Fu
12. Minimalna energija oko 0,24 mJ u zavisnosti od sastava
palenja
13. Osjetljivost na miris -
14. Toplotna moć [MJ/kg] 46,10
15. Toksičnost 1 Skala je od 0 do 4 pri
Zapaljivost 4 čemu je 4 najopasnije a
Reaktivnost 0 0 najmanje opasno.

Iz gornje tabele se vidi da je benzin lako zapaljiv u veoma širokom dijapazonu

temperatura. S obzirom na temperaturu (tačku) zapaljivosti (- 20 oC) zapaljivost
benzina je moguća na svim temperaturama ljudskih aktivnosti tj. vršenja točenja
goriva na pumpama. Iz ovih razloga zahtjeva se da ljudi koji rade na benzinskim
pumpama kao točioci moraju proći posebnu obuku za rukovanje opasnim
materijama.
Benzinska isparenja teža su od vazduha (relativna gustina 3,2) pa se šire
prema tlu od mjesta isticanja odn. «pištolja» za utakanje goriva u vozilo. Kako su
sve pumpe na otvorenom prostoru postoji po pravilu dovoljna promaja da se
razveju pare te se ne mogu stvoriti opasne koncentracije iznad donje granice
eksplozivnosti (1,1 % zapreminski). U cilju sprečavanja skupljanja i gomilanja
benzinskih isparenja po udubljenjima u tlu, sva mesta gde se vrši točenje goriva
izvode se bez udubljenja u terenu.
Moderne pumpe imaju sistem za otsisavanje benzinskih para, tako da se
isticanje para u okolinu prilikom točenja goriva svodi na minimum, čime se
drastično smanjuju i zone ugrožene od moguće pojave eksplozivnih smjesa. Ovo
je bio jedan od preduslova da se točenje goriva može vršiti i na principu
«samoposluivanja».

3. TOČENJE GORIVA NA PUMPAMA SA

SAMOPOSLUŽIVANJEM
Prepuštanjem točewa goriva samim vozačima nastaje situacija da točenju
goriva pristupa masa ljudi koji nisu ni informisani o opasnostima a kamo li obučeni
za pretakanja opasnih materija - goriva. Ljudi prilaze automatima za punjenje
neadekvatno obučeni i obuveni, bez da su svjesni opasnosti koja u slučaju
neadekvatnog rukovanja može nastati i po njih same, po vozilo i po objekat
pumpne stanice u cjelini.
Bez obzira što se otsisavanjem benzinskih isparenja zone opasnosti oko pištolja
za točenje goriva kod pravilnog rukovanja i potpune ispravnosti opreme, svode na
minimum, zona u kojoj se mogu javljati eksplozivne smjese ipak postoje oko
samog otvora za točenje goriva. Ova zona se u slučaju nepovoljnih vremenskih
uslova (niskog atmosferskog pritiska) ili prosipanjem goriva zbog nespretnosti
točioca može proširiti, pa se koncetracije benzinskih para iznad donje granice
eksplozivnosti mogu naći i do metar u krugu oko otvora za punjenje vozila. U
slučaju smetnji na sistemu za otsisavanje isparenja, ova isparenja ostaju oko
pištolja i šire se i u širem krugu oko mjesta utakanja te proširuju zonu opasnosti.
Na taj način točilac goriva, iako nije svjestan toga, se u slučaju sticanja
nepovoljnih okolnosti može naći u zoni ugroženoj od eksplozivnih smjesa dok toči
gorivo.
Radnik koji je obučen i svestan opasnosti skopčanih za točenje benzina,
adekvatno je i obučen i obuven (odjeća i obuća od materijala koji se ne mogu
naelektrisati) ne nosi sa sobom nikakav izvor opasnosti (džepnu lampu, mobilni
telefon i sl.), a što je najvažnije, pravilno rukuje pištoljem. Rukovanje pištoljem za
punjenje goriva iako izgleda veoma jednostavno, zahtjeva određeni redoslijed
operacija. U cilju izjednačavanja potencijala sa stanovišta sprečavanja nastajanja
statičkog elektriciteta, potrebno je prije počinjanja punjenja pištolj prisloniti na
metalni dio otvora za punjenje goriva, čime se preko električki provodnog crijeva
uspostavlja kontakt između rezervoara vozila i automata za punjenje. Gumenu
oblogu oko cijevi (pištolja) za punjenje potrebno je nasloniti oko ulivnog otvora
rezervoara na kolima kako bi se obezbedilo otsisavanje bezinskih para kod
pretakanja goriva, pa tek nakon toga aktivirati pištolj za punjenje. Nakon
završenog punjenja redoslijed operacija je obrnut.
Nepridržavanje navedenog redoslijeda ili nespretnosti pri punjenju pri čemu
dolazi i do prosipanja goriva u mnogome smanjuju efikasnost sistema za
otsisavanje isparenja tj. svođenje dimenzija zona opasnosti oko vozila pri punjenju
gorivom na minimum.
Nasuprot obučenom poslužiocu, Kupac, koji se po principu samoposluživanja
snabdjeva gorivom, ne mora biti ni svjestan opasnosti ni obučen za pravilno
rukovanje opremom za točenje. Pod tim uslovima mogu nastati i greške pri
rukovanju, bez obzira što na većini pumpi sa samoposluživanjem postoje uputstva
za pravilno rukovanje zaljepljena na sam pumpni automat. Usljed neadekvatne
odjeće i obuće može doći do statičkog naelektrisanja i pražnjenja samog čovjeka
na opremi uz pojavu varnica. Ovome često doprinose i presvalke na sjedištima
vozila od sintetičkih tkanina na kojima se vozač naelektriše prilikom izlaska iz
vozila. Samo prisustvo mobilnog telefona u džepu ili za pojasom točioca je
dodatna opasnost, koja se manifestuje tako da u slučaju dolazećeg poziva, aktivira
se sklop za alarmiranje (zvonjenje). Ovaj sklop, da bi se telefon dobro čuo i u
bučnim sredinama ili ako je zaklonjen u odjeći ili tašni, ima daleko veću energiju
od energije potrebne za paljenje smjese benzinskih para. U slučaju da na
mobilnom telefonu postoji loš kontakt, loše nalijeganje baterije ili kvar, energija
umjesto da se pretvori u zvučnu, prazniće se u vidu varnice. Ova varnica ima
daleko veću energiju od minimalne energije palenja benzinskih para pa u slučaju
da su pare prisustne u koncentracijama između donje i gornje granice
eksplozivnosti doći će do palenja tih para, njihove eksplozije i palenje samog
goriva na otvoru za punjenje u vozilo odn. na pištolju automata. Vrlo je realna
opasnost koja nastaje ispadanjem mobilnog telefona iz džepa ili futrole i ako nije
aktiviran. Padom na tvrdu podlogu telefon se može razbiti, razletjeti, te na
njegovom, tako oslobođenom akumulatoru može doći do direktnog kratkog spoja.
Kako akumulator kao izvor nije limitiran u snazi, varnica ili usijanje do kojeg može
doći na mjestu kratkog spoja mogu uzorokovati palenje eksplozivnih smjesa, koje
se kao teže nalaze pri tlu. Zabilježeno je u literaturi takvo paljenje smjesa na
benzinskim pumpama.

4. DOGAĐAJI DO KOJIH JE DOŠLO U PRAKSI

I pored relativno male verovatnoće da će se usled smetnji na uređajima ili
nespretnog rukovanja kod točenja goriva stvoriti eksplozivne smjese u opasnim
koncentracijama oko utakanja goriva, pa da baš u tom trenutku dođe i do poziva
na mobilni telefon sa slabim kontaktom u zoni opasnosti, ipak je prema podacima
koje je dala korporacija Shell, na njenim pumpama sa samoposluživanjem dosada
su se dogodila tri slučaja izbijanja požara sa teškim posljedicama i materijalnim i
povređivanjem ljudi, za koje je pouzdano utvrđeno da su uzorokovani paljenjem sa
mobilnih telefona.
1. jedan kupac je prilikom punjenja goriva u rezervoar vozila svoj mobilni
telefon postavio na poklopac prtljažnika u neposrednoj blizini otvora za punjenje
goriva u vozilo. U toku operacije punjenja stigao je poziv na mobilni telefon uslijed
čega je došlo do paljenja benzinskih para kojih je bilo oko otvora za punjenje.
Plamen se prenio i na vozilo i na pumpu čime je nastala velika materijalna šteta.
2. Drugi je Kupac bio nespretan prilikom rukovanja pištoljem pa se polio
gorivom i natopio odeću benzinom. Usled varnica koje su nastale kod dolazećeg
poziva na mobilnom telefonu koji se nalazio u džepu pantalona, došlo je do
palenja benzinskih para i povređivanja teškim opekotinama koje je pretrpio
nesrećni Kupac, pored oštećenja vozila i same benzinske pumpe.
 3. Treći Kupac je i toku točenja goriva pokušao odgovoriti na poziv na mobilni
telefon. Kako je bio sagnut nad pištoljem za točenje goriva glava i lice su mu se
nalazili u zoni opasnosti. Pretrpjeo je povrede usljed opekotina po licu i vratu.

ZAKLJUČAK
Prema izloženom, i pored male verovatnoće, s obzirom na masovnost korišćenja
mobilnih telefona od kojih se neki korisnici iz razno raznih razloga ne odvajaju
uopšte, opasnost koja prijeti na benzinskim pumpama je realna. Benzinske
stanice se danas sve više izvode sa sistemom samoposluživanja, što se smatra
normalnom izvedbom, koja zadovoljava zahtjeve za bezbednošću. Mobilni telefoni
kao masovni proizvodi izuzetno su rašireni i konstruisani standardno za rad izvan
zona opasnosti. Kako se ni mobilni telefoni ni benzinske pumpe ne mogu kao
normalno konstruisane, pouzdanije izvesti, a po pravilu se ne mogu ni odvojiti,
treba ići na edukaciju ljudi.
Na benzinskim pumpama je zabranjeno pušenje i korišćenje otvorenog
plamena, što je svuda i navedeno bilo natpisima bilo znakovima te je to ušlo i u
navike ljudi, pa po pravilu rijetko ko iz vozila izlazi sa cigarom u ustima da toči
gorivo. Treba navići korisnike na isti način, kao što se na benzinskim stanicama ne
puši, da svoje mobilne telefone ostavljaju u kabini vozila kada izlaze da toče
gorivo.
Ovim jednostavnim postupkom ne uzrokujući neprijatnosti, kao u slučaju
isključenja mobilnih telefona, može se mnogo doprineti sigurnosti na benzinskim
pumpama sa samoposluživanjem, kojih sve više ima i pored naših puteva.