Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • 01 B Ilakovac 1 26kompr

    Uploaded by

    Oliver Čarapina
    22 views26 pages
    01_B_Ilakovac_1_26kompr

    Original Title

    01_B_Ilakovac_1_26kompr

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    01_B_Ilakovac_1_26kompr

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    22 views26 pages

    01 B Ilakovac 1 26kompr

    Uploaded by

    Oliver Čarapina
    01_B_Ilakovac_1_26kompr

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 26
    REKONSTRUKCIJA RIMSKOG TIJESKA ZA MASLINE U MULINAMA NA TOKU UGLJANU Boris ILAKOVAC UDK 904(497.5) Muline o. Ugljan Zadar, Sy. Vinka Paulskog 7 Izvorni znanstveni ¢lanak Primljeno: 23. XII. 1997. (posveceno dr. Ivi Bojanovskom (1915.-1993.) ‘Na osnovi dvaju kamenih stupova L i D (stipites) iz tijeska B, sl. 5, kao i vertikalnog presjeka 1-2 kroz iti tijesak, sl. 6, prikazana je rekonstrukeija i objainjen natin djelovanja: pripremni radovi i tijeitenje. Vertikalni presjek 1-2 otkriva dutinu poluge P (pretun’) 1100 cm, polo2aj sila na istoj poluzi kao i njihovu voliginu: Vutna sila Pl = 2,10 tona; tlatna sila P2 = 15,69 tona; razoma sila P3 = 13.59 tona. Rekon- strukcija tijeska B kao i velitina razome sile P3 objainjava zaito je srediSnji zid K-K vite nego dvostruko debi od vanjskih zidova zgrade (78 om, 97cm). Zid K-K bio je projektiran ne samo kao pregradni 2id, vet i da svojom velikom teZinom ujedno bude kontrateret razomim silama od kojih samo P3 iznosi 13,59 tona. (Otkrige da stupovi (stipites) nisu bili ukopani, kako se ranije smatralo,veé da su u toku rada tijeska bili u viseéem radnom polozaiu, omoguéilo je ne samo ispravnu rekonstrukciju takvih strojeva, objasnjavajuci ‘ujedno i funkeiju Betvrtastih Al i B1, kao i oblikovanje radne povrsine u tri nivoa, b-l, h-2 i h-3. Istige se da su u Mulinama djelovali novi tipovitijeskova koji se bitno razikuyju od tijeskova sto ih opisuje Katon. S po- Tugama dugatkim preko 1100 om to su bili tada najmoéniji strojevi za tjeStenje maslina na obalnom po- ddrugju rimske provincije Dalmacije. Uvod U toku vigegodignjeg istrazivanja (1953.-1962.) rimskog privrednog dobra, tzv. vile mstike, u Mulinama na otoku Ugljanu,’ M. Suié je u sklopu poyjerene mu znanstvene teme “Agrarna proizvodnja sjeverne Dalmacije u antici”? otkrio glavne dijelove tog veoma kompleksnog nalazi8ta. Od nekropole je objavio tloort i rekonstrukciju jednokomornog mauzoleja ukraSenog podnim mozaikom.’ a od sakralnih zgrada trobrodnu ranokr8éansku SUI M., 1957, 230. SUIC M., 1960, 208. SUIC M., 1974, 474. SUIC M. 1976, 221, 223. SUIC M., 1981, 20, 1751282. BATOVIC &., 1968, 300. SUIC M,, 1957, 237, B, Ilakovac, Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ugljanu, Rad. Zavoda_povij. znan. HAZU Zadru, sv, 40/1998, str. 1-26 crkvu bazilikalnog tipa i nedaleko nje tzv. memoriju, odnosno martirij krizne osnove, sa zatetenim ostacima sarkofaga.* Skoro su u cijelosti otkriveni ni 100 metara daleko ostaci gospodarske zgrade unu- tar kojih je po zatetenim nalazima lako uotiti da je to rimsko gospodarsko dobro (fiudus) bilo osnovano radi prerade maslina i grozda.* Po smjeStaju gospodarske zgrade u uvali Muline, zasticenoj od yjetra i nedaleko od mora,” po orijentaciji kao i po zamjetnoj maStovitosti funkcionalno rastlanjenog privred- nog dobra u Mulinama, otkrivaju nam se tek gradevinski ostaci vrsnog projektanta kao i ruka ondasnjih zidara - izvodata koji su s rimskom dominacijom donijeli i u ove krajeve naprednije privredne proizvodne postupke u zamjenu za zastarjelu i neckonomiénu liburn- sku proizvodnju. Ali ba ta naglagena ras¢lanjenost i viSestruka funkcionalnost tog privrednog dobra otkriva nam ne mali broj nepoznanica na koje tek domaca arheologija treba odgovoriti kako bismo se proyjereno i sa znanjem sto vige priblizili ne samo izvornom obliku te cko- nomije, veé i cjelovitije shvatili najvaznije proizvodne postupke. Jedna od tih nepoznanica. kako je mogao izgledati i kako je djelovao tijesak (torkul, prea) za masline, pokusali smo ovdje rije8iti.” Prije analize nalaza treba istaci da je antika poznavala nekoliko razliéitih postupaka za dobivanje maslinovog ulja. Ne uzimajuéi u obzir prastari naéin pomocu primitivnih alata.® starije vrste takvih strojeva kao proizvod ruénoga rada stvarale su u ranoj antici velike pritiske za istjerivanje ulja iz samljevenih maslina, pomocu dugacke drvene poluge - prelum,’ sl. 1, 3 i 6. Druga i znatno mlada vrsta tijeskova koja po kons- trukcijskom rjeSenju nema skoro niSta zajedniko sa starijom koncepcijom, stvarala je snazne pritiske pomoéu uspravnog i masivnog stozera (cardo) s navojem (cochlea) po kojem se pomocu dugackih poluga okretanjem spustala masivna matica u obliku Getveros- rane zvijezde'® i na taj naéin tlagila koSeve s masiinama, sl. 2. Da su u Mulinama bili postavijeni tijeskovi starije konstrukeije pokusali bismo ovdje dokazati."! SUIC M., 1957, 231 1233. SUIC M.. 1987, 235, SUIC M., 1974, 55. SUIC M., 1974, 221, isl, 168; SUIC M., 1981, 282 i slika na str. 283, ZANINOVIC M., 1967, 357. ZANINOVIC M., 1976, 49d. ZANINOVIE M., 1982, 114d. ZANINOVIC M.. 1988, 894 Kao asistent za arheologiju bivSeg Instituta za historijske nauke u Zadnu i kasnije kao kustos Atheoloskog muzeja sudjelovao sam u terenskim radovima u Mulinama od 1955. godine do kraja istraZivanja, Pored ostalog radio sam kao dokumentarac. a s ing. D. Runje zajzdno na geodetskom snimanju istrazenog Kompleksa. Bila mi je povjerena restauracija i Konzervacija najvedeg rezervoara u sklopu vile rustike. ® DS. 1962, 162d. BLUMNER H., 1912, 344. NEUBURGER A. 1919, 116. HORLE J., 1937, 1733 M. P. CATONIS. De agri cultura, Milano 1929, 70d (XVID. BLUMNER H., 1912, 344. BOJANOVSKI 1, 1969. 30. GRIMAL P., 1968. 227, spominje da je u Laciju postojala specializirana radionica za izradu_tijesk- ‘ova. Cijena jednog tijeska na poludu (preltun) zajedno s montazom bila je 724 sestereija PLINUE, N. h. XVIII, 317. BRONDSTED J., 1928, 109 isl, 104. BOJANOVSKII,, 1969, 32, sl. 2a Namjemo ne ulazim u povijesni pregled uzgoja, berbe i meljave mastina, kao i na8ina pohrane i dorade iscijeds- ‘nog mastinova ulja, jer su te radnje opSimo opisane kod antiékih pisaca kao i kod nas u kapitalnoj stu janovskog. B Tlakovac, Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ughjanv, Rad. Zavoda povij.znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 1 -26. A - Opis nalaza dd objavijenog tlocrta djelomice istrazene privredne zgrade, od M. Suica oznatene brojevima od 1 do 8, sl. 4, uzeli bismo u razmatranje samo dio zgrade sa zatetenim nalazima koje periferno ograduju zidovi, na sl. 4 oznageni s MM, K-K. P-P i R-R. Prema objavljenim nalazima moguée je samo na tom dijelu najpotpunije istrazivati strajeve za tijestenje maslina, posebice na dva tijeska oznavena slovima A i B. ‘Na prostoru oznaéenom brojem 4 otkrivene su dvije Getvrtaste udubine Al i BI. sl 4, Povrgno su gradene od lomljenog kamena neujednaéene veligine i siromasne vapnene buke. Dok je obzidana udubina Al dosta pravilan éetverokut. unutarnjeg raspona od 240 centimetara x 120 centimetara, duboka oko 140 centimetara, sliéno obzidana udubina B1 nepravilan je detverokut. Dva paralelna, lo8e gradena i prema van skosena zida. na raz- maku od 210 centimetara, ograduju nejednaku Sirinu od 150 centimetara do 210 centi- metara. Udubina BI takoder je duboka 140 centimetara, i Sto treba posebno naglasiti, pod je od nabijene zemlje i kamenih ulomaka. U svakom od spomenutih etvrtastih udubljenja zatevena su na zid oslonjena po dva velika kamena stupa - stipites'? Kojima su gornji dijelovi odlomljeni. Po zatetenom polozaju najpristupaénija su oba stupa u éetvrtastoj udubini B1 Sto pripadaju Wjesku B. pa ih valja poblize opisati.'* Lijevi stup (stipes), ma sl. 5 pod oznakom L (lijevi), visok je sada 166 centimetara. Sirok 59 centimetara (dvije rimske stope), a debeo oko 36 centimetara. Na gornjoj strani, nha mjestu preloma, ostatak je uklesanog kruzno-stoZastog udubljenja. Valja istati da je vanjski, kruzni promjer od 24 centimetra u7i od unutarnjeg koji mjeri oko 26 centimetara, na sl. 5 pod oznakom A. Dubina kruznog udubljenja mjeri 16 centimetara, Na donjoj strani stupa L uklesan je po sredini(!) uspravni klinasti Zlijeb Sirok 8.5 centimetara, dugatak oko 60 centimetara, Najdublji je na donjoj strani. oko 5 centimetara. na s1. 5 pod oznakom B. Da je ovaj kameni blok prije no Sto je dospio u Muline bio sastavni dio nama nepoznate rimske zgrade dokaznju s lijeve strane dva uklesana udubljenja. Gornje. na sl. 5 oznateno s C, poznato je éetvrtasto udubljenje trapezastog presjeka u kojeg se uglavijivala hvataljka, tzv. "magak”, te pomoéu uzeta i dizalice predmet postavljao na mjesto ugrad- nje."* Kako su takva uklesana udubljenja uvijek u sredini i povrh teZi8ta predmeta. otito je blok izvorno bio dugaéak 300 centimetara (oko 10 rimskih stopa), Drugo uklesano udubljenje nalazi se pri dnu, na sl. 5 pod oznakom D. Na gornjem je kraju dublje, oko 4 centimetra, dok niZi i pliéi Zlijeb mjeri svega 2.2 centimetra.To je le#iste za metalnu skobu (klanfu) s kojom je ovaj blok bio spojen sa susjednim gradevin- skim elementom. Uklesane dubine C i D nalazile su se kod ugradnje na gornjoj strani pa u BOJANOVSKI L. 1969, 32 i bilj. 24 8 SUIG M.. 1957. Tab. VIL '* DURM J. 1910, 102, sl. 70. ILAKOVAC B.. 1997, 94. 1. 9. B. Mlakovae, Rekonstrukeija rimskog tijeska za mastine u Mulinama na otoku Ugljanu, Rad. Zavoda povij. znan HAZU Zadru, sv, 40/1998, str. | - 26 ovom sekundarno upotrebljenom kamenom bloku nije te’ko prepoznati negda’nju kamenu gredu (arhitrav) koja je kasnije u Mulinama bila upotrebljena za gradnju tijeska Po zatevenom stanju ofteéenih stupova sto se jo uvijek nalaze u Mulinama, kao i po mnogim dosad poznatim nalazima, skraéeni arhitrav, ovdje u funkciji jednog od dije- lova tijeska za masline, imao je pribliznu visinu od nekih 210 centimetara (vidi njegovu rekonstrukeiju na s1. 5). Sada je stup L po sredini slomljen na dva dijela. Desni parnjak kojem takoder manjka gornji dio u presjcku je istih dimenzija kao i lijevi, na sl. 5 pod oznakom D. Uklesano hyatiste za “ma¢ka” ovdje je nesto nize i nalazi se 116.5 centimetara povrh donje strane, na sl. 5 pod oznakom C. Po sredini stupa D ne nalazi se uspravno klinasto udubljenje, veé éetvrtasta rapa veliéine 8,5 centimetara x 8,5 centimatara, duboka 4,5 centimetara, na sl. 5 pod oznakom B.” Valja istaéi da se donji dio Setvrtaste udubine B kao i donji dio klinastog Zlijeba B na stupu L nalaze na istoj udaljenosti(!) od 35.5 cemtimetara od donje strane obiju stupova, sl 3. Na gornjem dijelu stupa D u lomu se bolje saéuvalo kruzno udubljenje A koje je ovdje istih dimenzija kao i na stupu L. Srediste kruznih udubljenja A na oba su stupa jed- nako udaljeni od donje strane(!) i mjere 166 centimetara, sl. 5. Da je ovaj stup D. prije nego je dopremljen u Muline, pripadao istoj zgradi kao i stup L ne dokazuju samo iste dimenzije poprecnog presjeka kao i uklesano udubljenje za ~matka”, veé i ostatak natpisa u ranocarskoj kapitali od kojeg nakon radiranja(!) ostadose slova: ... GIS ....MA..'° Ti su nekoé arhitektonski elementi isklesani od sivog vapnenca s mnogo fosila i prvotno su bili dio rimske monumentalne zgrade s natpisom neke nama nepoznate urbane stedine, sl. 5 U susjednoj, takoder obzidanoj udubini Al koja pripada tijesku A, takoder su se vatekla dva kamena stupa priljubljena zajedno i nagnuta na jugoistonu stranu, Dimenzije poprenih presjeka prakti¢ki su iste, ali je udaljenost sredine gornjeg kruznog udubljenja A do podnozja nesto veéa. 175 centimetara, Izmedu obzidanih éetvrtastih udubljenja Al i BI. koja pripadaju tijeskovima A i B, jo8 se nalaze razbijeni kameni dijclovi takvih stupova nekog treceg tijeska. Tzmedu zidova T i K nalazi se najvisa podna povrsina h-3 gdje su otkriveni temeljni ostaci évrsto zidanih kvadratiénih postolia A, Bi C, sl. 4 i 6. Prva tri, A, Bi C, u tlocrtu priblizno mjere 218 centimetara x 218 centimetara. Ostala dva, D i E, nesto su veéa, 250 centimetara x 250 centimetara i prislonjena su uz jo’ Siri zid od 97 centimetara, sl. 41 6. Uzdu2ni vertikalni presjek preko tijeska B, na sl. 4 pod oznakom 1-2, otkriva nove vidike. Vanjski zid zgrade. na jugoistotnoj strani pod oznakom M-M, ustvari je dvozid. Vanjski je sirok $9 centimetara, a prislonjeni unutarnji koji je izgleda u vezi s rjeSavanjem unutarnjeg. vjerojatno pokretnog drvenog poda, mjeri 56 centimetara, sl. 6. zmedu para- lelnih zidova M-M i N-N zatetena je najniza nepoplogena podna povrsina h-1 u kojoj se SUIE M., 1957. vidljivo na fotografiji Sto je donosi Tab. VII Vidi bili. 15, B. llakovac, Rekonstrukeija rimskog tijeska za mastine u Mulinama na otoku Ughjani, Rad, Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 1 = 26, do dubine od nekih 140 centimetara nalaze veé spomenuta dva para éetyrtastih udubljenja Ali BI s parovima opisanih stupova. sl. 4 i 6, Izmedu zidova N-N i T-T nalazi se druga podna povrSina h-2 od poda h-I vi8a za oko 70 centimetara. Slijedi najvi8a podna povrsina h-3 (forum F) imedu zidova T-T i K-K, sl. 6. I to je od nalaza Koji su povezani s tijes- kovima A iB, sve B - Rekonstrukeija i naéin djelovanja Tematska mi literatura nije pomogla u trazenju odgovora zasto je zagonetni zid K- K uz kvadratiéna postolja od A do E vise nego dvostruko deblji od vanjskih,"” perimetral- nih zidova, sl. 6. A zid K-K nije vanjski, ve¢ unutrasnji zid grede! Jedan je tome razlog sto se pri obradi arheloskih nalaza ograni¢ava samo na likovni opis koji ponekad nije ni cje- lovito dokumentiran, ne ulazeéi dublje u objasnjenje. za8to su dijelovi zgrade ili nekog stroja bili bas tako oblikovani i dimenzionirani. a jo$ manje da bi tumatili kako je neki stroj mogao djelovati. A ta je neupucenost bila glavni razlog koji je uskracivao struému i objektivmn rekonstrukciju tijeskova na polugu koja bi objasnila ne samo kako su takvi strojevi u cjelini izgledali, kako su djelovali, veé i kako se nekoé s njima sluzilo. Ako traZenju rjegenja pristupamo multidisciplinarno na vidiku su neoéckivana saznanja Zateéeno stanje ostataka tijeskova A i B nedvojbeno ukazuju da su pripadali stro- jevima koji su istiskivali ulje iz samljevenih maslina pomocu dugatke i snazne drvene poluge P (prelum). Duzi i tanji kraj poluge P (L1) morao je dose¢i najmanje polovicu Sirine éetvrtaste udubine Bl da bi se pomocu uzeta U mogao spajiti sa sloZenim uredajem za pokretanje poluge P, sl. 5 i 6 U obzidanoj udubini BI nalazila su se do poda spustena i 0 zidanu stijenu oslonjena dva jednako velika kamena stupa S (stipites). na sl. 5 oznaéena s Li D. U koniénim leZi8tima A tih stupova okretala se drvena osovina vitla OV (sucula) ne pomoéu jedne vee dviju dugaékih poluga PL (vectes),"* sl. 6 i 7. Oko vitla OV okretanjem se obmatalo uze U (fuss) &iji je gornji kraj bio uévrééen o duzi kraj poluge P, sl. 5 i 6. Zbog stati¢kih i sigur- nosnih razloga, suprotni i kraci kraj poluge P (L2) morao je bar malo izlaziti iz masivnog zida K-K, sl. 6. Od tijeska B nalazi se i jo§ uvijek stoji ¢vrsto zidano kvadratiéno postolje ZP na kojem se nalazila velika monolitna kamena ploéa - area, na sl. 6 i 8 oznaéeno s A. Na tu su se plotu (area) stavijali jedan povrh drugog kosevi (fiscina) sa samljevenim maslinama, na sl. 6i8 oznageno sR. Posluzivanje s takvim strojevima odvijalo se uw najmanje dva odvojena radna pos- tupka: 17 Dimenzije perifernih zidova zprade mjere oko 47.43 centimetra (~jedna rimska stopa i tri Setvrtine). 4 BOJANOVSKI L., 1969, 37. sl. 1. B, Tlakovac. Rekonstrukeija rimskog tijeska za mastine u Mulinama na otoku Ugljanu, Rad. Zavoda_povij. znan, HAZU Zadnu, sv. 40/1998, ste. 1-26, 1. Pripreme Da bi se na o¢i8cenu arcu mogli staviti koSevi sa samljevenim maslinama R, trebalo Je podici tesku drvenu polugu P gore. Deblji kraj poluge P. koji je u toku rada na kraéem Krak L2 manje oscilirao. podizao se polugama ili vitlom i odréavao na odgovarajucoj visini pomocu drvenih podmetaljki. sl. 6 1 8.'° Da se kraéi kraj poluge P (lingula) u toku dizanja pomocu manjih poluga ne bi iskrenuo i pao, bio je postavijen u masivan drveni okvir, tzv, arbores. na sl. 8 pod oznakom AR." Arbores se sastojala od kamenog ili drvenog postolja koji je na svojoj gornjoj strani imao dvije plitko uklesane ili ukopane kvadratiéne udubine, na sl. 8 pod oznakom F2' Ute su udubine bili na jednakom razmaku usadeni uspravni drveni stupovi koji su s gornje strane bili spojeni i uévr8ceni, sl. 8 i 11. Nalaz saéuvanih kamenih postolja od arbores veoma je vazan, jer uklesane kvadratiéne udubine otkrivaju medurazmak izmedu usprav- nih stupova unutar kojih se kretao deblji kraj poluge P.”? A deblji kraj poluge P morao je biti bar malo uzi da bi se mogao kretati unutar tog drvenog okvira, sl. 8i 11 S obzirom na izuzetnu konstrukciju tijeska u Mulinama takva arbores, kao sigur- nosnii okvir, nije ni bila potrebna. Deblji je kraj poluge P u Mulinama prolazio kroz masi- Van 1 deblji zid K-K u kojem ogekujem da se nalazio uzak uspravni zidani otvor koji je bio tek nesto Siri od Sirine poluge P. Na to ukazuju i zidana postolja ZP prislonjena uz zid K-K pa za arbores nije ni bilo mjesta. Tanji i dudi krak te’ke poluge P koji je u toku rada tijeska po visini mijenjao polozaj. na sl. 5 oznaéeno s “h”. bilo je moguée podici bar na dva natina. Kako se svaki lijesak radi zastite od vremena i kasnije u stanju mirovanja obvezno nalazio unutar zgrade. kao u Mulinama. bilo je jednostavno pomoéu eta i koloturnika K uévrééenog o Krovinu gredu., podici tanji krak poluge P nagore. Takvo se rjeSenje nazire i na jednoj pom- pejanskoj fresci,2" Drugo rjesenje nashucujem u kori8cenju_vitla OV. Ako bi se krajevi uzeta U uévr8ceni 0 vitlo. prvo provukli kroz koloturnik** K uévrséen o tavanicu ili krovnu gredu a tek tada spojili s krajem poluge P. aktiviranjem vitla OV kraj poluge P podigao bi se nagore. sl. 9. Poluga P nije bila toliko teska da bi mogla svladati veliku tezZinu oba kamena stupa (stipites) Su kojima se okretala osovina vitla OV. U toku takvog podizanja poluge P oba su kamena stupa S ostala prizemljena unutar obzidane udubine BI. ! BRONDSTED J., 1928, 104, sli 961 97, BRON J. 1928, 104d, sl 97. BOIANOVSKI L., 1969, 38. s. 10, RENDIC-MIOCEVIC D.. 1953. 209, sl. 2. naziva postolje od arbores “podgradak” © Postolja od arbores spominju: BRONDSTED J.. 1928, 104. sl. 96, KARAMAN Lj. 1930. sl na str, 211 RENDIC-MIOCEVIC D.. 1953, 209, sl. 2. MATIASEVIC R.. 1987, 120d, s1, *VITRUVUE, 1990, 131 (knj. VD. 2 Naneretusiranoj fresc iz Pompe jasno se vidi wad za podizanjestipesa. BLUMNER H.. 1912. 347, sl 127 “VITRUVIIE, 1990, 1934. 6 B. Tlakovac, Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ugljanu. Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv, 40/1998. str, 1-26 2 Tijestenje Nakon &to je poluga P bila podignuta na o¢igéenu su areu A stavijeni kosevi R sa samljevenim mastinama, sl. 6, 8 i 11. Slijedi potpuno spustanje i postavljanje poluge P u najpovoliniji polozaj. Pretpostavijam da je u poéetnom polozaju. prije tijestenja. poluga P bila skoSena.*° kao &to to pokazuje sl. 10. Vi8i se i tanji kraj nalazio povrh vitla OV, sl. 9. dok je deblji kraj u zidu K-K bio najnizi.” Pomocu najmanje dvije dugacke poluge P1 okretanjem vitla OV obmotalo se ue U i potelo je vudi polugu P nadole, Jer se suprotan. deblji kraj poluge P poteo upirati 0 gornju stramu obzidanog otvora uv masivnom idu K-K. daljim pokretanjem vitla OV ot- poéelo je podizanje oba tekka kamena stupa (stipites) nagore koji su. ne ukopani, vet visedi(!) svojom velikom teZinom i jednolikom silom poceli vuci tanji kraj poluge P na- dole. si. 6. Da su tijeskovi za masline bili vee uw majranije gréko doba tako zamisljeni + realizirani. da je duzi krak poluge P bio optereéen viseéim(!) teretom, dokavuje i aticki scyph na si. 1. Po zakonu poluge viseéi i te8ki stupovi $ stvarali su veliku i jednoliénu tlaénu silu na kogeve Rs mastinama i time je otpotclo tijestenje. Da se oba kamena stupa $ zadr7e u radnom. viseéem polozaju. smisijen je uredaj - koji je sprijetio da se vitlo OV naglo ne odmota. a teski stupovi S spuste na dno udubine BL, U vitlo OV bila je ulaknuta manja poluga PI koja sc suprotnim krajem upirala 0 preklopnu precku (zasun) Z i na taj nacin zadrZala viseée stupove na Zeljeno} ¥ isini. sl. Si 6. Jor se ulje pod velikim pritiskom cijedilo i ofjecalo u nizu arcu A. smanjivao se 1 volumen koSeva s maslinama, Stoga su se pod stalnim i jednolikim teretom oba kamena stupa S potpuno spustala nanize zajedno s duzim krakom poluge P. Kad su oba kamena stupa § dotakla dno obzidane udubine BI. pomoéu vitka OV stupovi su se ponovno podigli u viseéi, radni polozaj. Kad viseci stupovi vige nisu mijenjali visinu bio je to znak da je zavrSeno tijestenje podmetnutih koSeva sa samljevenim maslinama. Slijede pripremni ra- dovi 2a tijestenje slijedeéih kogeva s maslinama wz. podizanje oba kraja teske poluge P na veé opisani nacin. C - Staticka obrada Antigki tijeskovi na polugu istjerivali su ulje iz samljevenih maslina pomoéu velike tlatne sile, Arheoloski nalazi u Mulinama, a posebice tijesak B, pruzaju moguénost skoro egzaktnih mjernih podataka na osnovi kojih je lako izraéunati ne samo raspored tih sila vee i njihovu veli¢imu. 2% Ovdje objavijen ulomak na sl. 10 prikazuje radnika koji se desnicom pridréava, a jevicom namjesta tei prelum na kos s maslinama, 2 Brizor berhe i meljave mastina kao i koso polozeni prelum prikazan je ina reljefu sarkofaga iz Rima, BLUMNER H., 1912, 351. sl. 129 BOJANOVSKI L. 1969. 27 (naslovna slika), B. lakovac, Rekonstrukcija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ugljanu, Rad, Zavoda pov. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 1-26, Terenski podaci pokazuju da je dugatka i tekka drvena poluga P protazila kroz masivan i debeli zid K-K, a drugim je krajem zavrSavala najmanje povrh sredine Getvrtaste udubine BI. sl. 6. Koliko je poluga P bila dugatka? PribliZno 1100 centimetara.™ sl. 6 Duzina poluge P = 1100 centimetara (priblisno) U toku rada poluga P bila je opteredena 5 tri sile, Aktivau vudnu silu PI koja je djelovala u smjeru sile teze, stvarala su oba objeSena i teska kamena stupa S, sl. 5 i 6, Nije te8ko izraéunati koliko je bila velika aktivna sila P1 koja je pokretala polugu P, Volumen svakog od stupova L i D iznosi oko 420 litara, oba stupa oko 840 litara.”” Jer je specifiéna teZina (y) za takvu vrstu vapnenca oko 2.5 kilograma po litri zapremine,”’ ukupna tezina oba stupa L i D iznosi oko 2100 kilograma, ili oko 2.1 tone! Vuéna sila P] = 2,1 tone (priblizno) Veligina i raspored sila koje su djclovale na polugu P bio je ovisan o njihoyom medurazmaku. Polozaj aktivne vuéne sile P1 koja je djelovala u smjeru sile teZe odreden je sredinom Cetvriaste udubine B1 gdje su se i zatekli kameni stupovi L iD, sl. 516. Polozaj reaktivne tlaéne sile P2 koja je tlatila kogeve s maslinama i koja je takoder djelovala u smjeru sile teze odreduje sredina zidanog postolja ZP na kojem se nalazila monolitna Kamena plota A (area) s ko8evima R. sl. 6. Polozaj treée razorne sile P3 kbja je djelovala suprotno smjeru sile teZe(!) morao se iz statitkih razloga nalaziti po sredini masivnog i debelog zida K-K, sl. 6. Vertikalni presjek 1-2 na sl. 6 prikazuje razdaljine izmedu tih sila LI (izmedu P1 i P2) = 920 centimetra L2 (izmedu P2 i P3) = 142 centimetra.*! Velidina tlaéne sile P2 koja je tlagila KoSeve s maslinama bila je toliko puta veca od oktivne sile P1 koliko je puta ukupna duzina poluge P (LI + L2 = 1062 cm) bila veéa od kraka sile P2 (142 cm). 1062 om : 142 cm = 7.47. Slijedi da je tlaéna sila P2 = Pl x 7.47 = 15690 kilograma ili 15.69 tona.** Tlaéna sila P2 = 15,69 tona Durina poluge (prelum) bila je u IIL. stoljeéu prije Krista svega 25 rimskih stopa (~ 750 em), Katon, XVITL Povodeci se za Katonom rekonstruirana je i poluga na Mogorjelu, BOIANOVSKI L., 1969, 37, sh. 1 tipites u Mogorjelu bili su i veéi i tezi: visina 200 em, sirina 75 em, debljina 40 cm. Volumen svakog oko 600 litara, teZina oko 1440 kilograma, oba oko 2800 kilograma = 2.8 tona, BOJANOVSKI 1,, 1969. 35 8 SIROLA B. S., 1956, 29, Tab. 8 Jer hvatiste sila nije nikada na samom kraju poluge. u Mulinama je poluga morala biti duza od krakova sila L1 i 12. * Pomogu momenata sila: PT x (L1 + L2) = P2 x L2, slijedi: P2 = PI x (Lt + 12): 1.2 B, Ilakovac, Rekonstrukeija rimskog tijeska 2a masline u Mulinama na otoku Ughianu, Rad. Zavoda povij, nan. HAZU Zadru. sv. 40/1998, str. | «26. ‘Ako se povth nezategene kamene plote A (area) nalazio okrugli kos s maslinama promjera oko 50 centimetara, tlaéna povrsina koSa iznosila bi oko 1950 éetvornih centi- metara. Tad bi efektivni pritisak na koSeve s maslinama na ovom tijesku® iznosio oko 8 kilograma na éetvorni centimetar Veligina razorne sile P3 bila je ovisna o omjeru krakova poluge L1 prema suprot- nom Krak L2. 920 em : 142 om= 6.47, Shijedi da je P3 = PI x 6.47 = 15590 kilogram il 13,59 tona Razorna sila P3 = 13,59 tona U toku razvoja i usavrSavanja tijeskova na polugu graditeljima nije bio problem poveéati vuénu silu PI povecavajuéi duzinu poluge (pre/um) kao i yeliginu i tezinu oba kamena stupa (stipites).”* Tlacnoj sili P2 koja je takoder djelovala u smjeru sile teze bilo je takoder lako suprotstaviti se snaZno utemeljenim zidanim postoljem ZP kao &to je to uci- njeno u Mulinama, sl. 6. Kod takvih tijeskova uvijek je bio problem, a na to naglaseno ukazuje i naga statiéka analiza, kako se suprotstaviti razornoj sili P3 koja je djelovala su- protno smjeru sile teze, ee Tek nam rezultati statisti¢ke analize tijeska Bu Mulinama otkrivaju zasto je zagonetni zid K-K bio viSe nego dvostruko Siri od vanjskih. perimetralnih zidova zgrade (78 cm i 97 cm), sl. 4 i 6. Kod izrade cjelovitog projekta unaprijed se znalo ne samo za polozaj oslonaca razornih sila, vec i empirijom steéeno znanje 0 razornoj snazi preluma (zakon poluge).”* Stati¢ka je analiza na tijesku B otkrila da je masivan i teZak zid K-K bio projektiran i izveden ne samo kao pregradni zid unutar zgrade, veé i kao kontrateret ra- zornim silama svih pet tijeskova od A do E. Statitka nam analiza ujedno pomaze da pojasnimo osnovnu funkciju drvenog okvira arbores, na sl. 8 pod oznakom AR. Zatecena kamena postolja od arbores, na sl. 8 pod oznakom F, na tijeskovima za proizvodnju maslinovog ulja, a koja su bila konstrui- rana nekoliko stoljeéa nakon Katonovog tijeska, vige nisu imala dvojaku namjenu kao oslonac za podignuti prelum (prvi radni postupak), i kao uporiste za razornu silu P3 (drugi radni postupak). Kamena postolja F na nagem podrugju oblikom dokazuju da nemaju nista Krajem XIX, stoljeéa poteli su se kori kroz Sctvorne centimetre Pomocu momenala sila: PI x L1 = P3 x L2, slijedi: P3 = (PL x L1) = L2. Od vremena Katona do izgradaje uljare u Mulinama profilo je oko tri stoljeéa, Napredak antitke tehnologije zamjetan je i kod usavrSavanja tijeskova 2a masline, Dudina preluma u doba Katona bila je 750 centimetara, u Mulinama veé 1100 centimetara. Primjena poluge bila je poznata veé u ranom neolitikumu, a da i ne spominjem stari Egipat. Na toj spoznaji pro- izvodile su se Vage ne samo razkititih veligina, veé i nejednakih krakova, VITRUVIJE, 1990, 198 i 199. Ihidrauligni tijeskovi 2a masline. Efektni prtisak dosizao je i do 400 kg, B.Ilakovac, Rekonstrukcija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otokw Ulan Rad. Zavoda povij. man. HAZU Zadru, sv. 40/1998, st. 1-26. zajednicko s rjeSavanjem oslonca i uporista za razornu silu P3. Dva uspravna drvena stupa stavljena su bez ikakva uévrécenja u plitke kvadrati¢ne udubine u postolju F. sl. 8. To do- kazuje da arbores na tijeskoyima Sto su zategeni na naSem primorju nisu bila primarno predvidena ni konstruirana za naprezanja suprotna smjeru sile teZe. jer bi veé i najmanja naprezanja prema gore iscupalo oba neusidrena uspravna arboresina stupa. sl. 8 i 11 Taj masivan drveni okvir unutar kojeg se tijesno kretao zadnji kraj poluge P (Jin- gula) sluzio je da olak8a podizanje i sprijedi izvrtanje i pad te8ke poluge P (prvi radni postupak).*” Druga mu je namjena bila. da u toku prvog radnog postupka podignuti te8ki prelum zadrai na odgovarajuéoj visini pomoéu drvenih podmetaljki, sl. 6, 8 i 11. Kon- strukcija arbores, a posebice njezino kameno postolje ukazuje da je kasnije bila predvidena samo za optereéenje u smjeru sile teZe nastalo nosenjem podignutog i teskog zadnjeg kraja masivne poluge P. sl. 8 Stati¢ka analiza tijeska B u Mulinama upozorava da kod arheoloskog istraZivanja takvih strojeva, a posebice pokusaja njihove rekonstrukcije, treba obratiti paznju na otkrivanje uporista i veligine razorne sile P3. Je li to bio debel i masivan zid K-K kao u Mulinama, objegen te&ki monolitni kameni blok Sto se naslucuje u Mogorjelu,** Evrsta mireza napunjena kamenjem i sljunkom kao sto je prikazano na atitkom skifu iz V. st prije Krista, na sl. 1, ili neko treée, nama nepoznato rjegenje?”” Jer bez saznanja kako je bilo rijeseno i izvedeno uporiste razorne sile P3. nije moguéa ni cjelovita rekonstrukcija, Da bih ukazao kako nepoznavanje veoma snaznih naprezanja na dugackoj i teskoj poluzi P moze navesti na pogresne rekonstrukcije, navodim neke primjere. Obratite paZnju na rekonstrukciju tijeska iz Mirina,“’ sl. 3. Za hvatigte razorne sile P3 pogresno je predviden arbores. Ne shvacaju¢i funkciju upustenih udubina za stupove (stipites) izvedena je rekonstrukcija koja u praksi zasigurno ne bi mogla zadovoljiti U kapitalnj objavi uzgoja maslina i naéina proizvodnje maslinovog ulja H. Blim- ner predlaze rekonstrukciju na osnovi Katonovog opisa. Ne upusta se u cjelovitu rekon- strukeiju, veé daje samo tlocrtnu skicu tijeska na polugu koja je daleko od stvarnosti,! R. Cagnat i V. Chapot donose rokonstrukciju jednog od Sest tijeskova za maslinovo ulje s lokaliteta Chould-el-Battal koju predlaze M. Saladin.” Dva reda kamenih greda povrh drvenog kostura tijeska na koje se upire zadnji kraj poluge takoder ne moze biti zadovoljavajuce rjesenje ‘Oko 1100 eentimetara dugaéka poluga u Mulinama.tiroka oko 30 centimetara, a na polo?aju najveée sile P2 visoka oko 54 centimetra, bila je tetka najmanje 700 kiograma BOJANOVSKI I. 1969, 44, sl. 16 Na pompejskoj fresci Sto je ovdje prikazuje sl. 7, uokolo arcace prikazana je tedka zidana Konstrukcija u obliku ledeceg slova “U", Na rekonstruiranojtojitojfresci ta se zidana konstrukeija j.% bolje vidi, R. CAGNAT - V CHAPOT, 1920, 239, sl 485 JBLIC, L.. 1896, 146, s1 20, Treba istaéi da rekonstrukeija rimskih tjeskova (binis torcuis) w Mirima dokazuje da su veé prije vite od 100 godina nasi uéeni Hrvati(P, Ergovac i L. Jeli) shvatili osnovni izgled imskog tijeska na polugu. BLUMNER Hf, 1912,344, sl. 126. R.CAGNAT- V. CHAPOT, Il, 1920, 249,51. 491 B. Hakovac, Rekonstrukcija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ugljanu, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998. str. 1- 26, U svojoj kapitalnoj radnji E. Pottier iscrpno Koristi anti¢ke izvore. starijeg H Blimnera i njegovu dokumentaciju, ali ne poznaje pa i ne rjegava zagonetnn funkeiju kamenih stupova (stipites) i udubina za njihovo odlaganje."* Objavljujuci tijesak pored starokrScanske bazilike Pet Mucenika (Kapljué) u Saloni J. Brondsted bez. argumentacije pretpostavlja poloZaj razorne sile P3 na mjestu Sto je na sl 8 oznaéeno s P.** U rekonstrukeiji tog istog tijeska Sto ga donosi u perspektivi kao pro- tutezu razornoj sili P3 stavija kameni uteg Gija velitina nije ista ni jednoj od zatecenih stipites, a koji bi se kao kontrateret trebao suprotstaviti razornoj sili P3_ sto gledajuci sta- titki djeluje naivno."* Nepoznavajuci razornu snagu sile P3 na tijesku Mogorjelu, rekonstrukeiju je izveo i 1. Bojanovski. “ Prema predlozenoj i izvedenoj rekonstrukeiji’’ razorna sila P3 uopée nema nikakvo uporidte, sl. 11. Najcjelovitiju rekonstrukeiju tijeska Katonovog tipa, a koja se bitno razlikuje od tijeskova koji su nekoliko stoljeca kasnije djelovali na nagem priobalju, donosi J. Horle.* Koliko sam iz dostupne mi tematske literature mogao doznati. prvi koji su kod nas bar naslutili snagu i moé razorne sile P3 i otkrili joj uporigte u masivnom zidu Diokleci- janove palaée u Splitu, jesu braca T. i J. Marasovi¢,” sl. 12. Zakljucak Na osnovi terenskih podataka i analogije s drugim dostupnim nalazima, te otkriva- juci nepoznato multidisciplinarnim postupkom, ovdje je obradeno nekoliko dosad neuoéenih detalja koji uz ono Sto se od ranije znalo po prvi put pruza moguénost da na osnovi rekonstrukcije tijeska iz. Mulina cjelovito shvatimo najvaznije dijelove takvog stroja za masline kao i njihovu meduzavisnu funkcionalmu vezu, Ono Sto je za cjelovito shvaéanje te vrsti tijeskova bilo bitno i Sto od dosadagnjih istrazivata nije bilo uogeno jest otkriée visenamjenske funkcije parova teskih kamenih stupova (stipites).*° Kod takvih tijeskova za masline stupovi nisu bili ukopani i nepokretni i samo u vezi s mehanizmom vitla, veé su bili neukopani, pokretni i slobodni! Njihova glavna namjena nije bila da se u njima okreée osovina vitla OV. veé da svojom velikom tezinom kao dva te8ka tereta (onus), ali u viseéem poloZaju(!), jednolignom silom vuku dugaéku polugu P nadolje, sl. 5 i 6. Slobodni i neukopani stupovi omogucili su jed- * DS IVI, 165d, v. oleum. “ BRONDSTED J., 1928, 104, sl. 96. ‘© BRONDSTED J. 1928, 182, sl. 243, “* BOJANOVSKI |, 1969, 36, sl. 1 *” BOJANOVSKI L, 1969, sl. 10a. “8 HORLE J., 1937, 1731, sl na str. 1743. “ MARASOVIC T., 1984, 111d, sl. 3, 415 “ Nepoznavanje razvoja i razlititosti rimskih tijeskova na polugu zavelo je neke istra2ivase kojima je jedina stari Katonov tijesak bio podloga za rekonstrukeiju. ul 13, Hakovac. Rekonstrukcija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Uglianu, Rad. Zavoda_povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, sit. 1-26, nostavnu i brzu izmjenu neispravne i dotrajale osovine vitla OV, sto inave ne bi bilo mo- guée ako bi stupovi S bili fiksni i ukopani. U prilog takvom shvacanju govori sljedese: a) Osovinska su lezi8ta A oblikovana konitno i prema unutra su ira kako bi se sprijetilo ispadanje optereéene osovine vitla u toku rotacije, sl. 5. Kada bi stupovi bili ukopani i nepokretni, lezi8ta osovina vitla bila bi cilindriéna b) Osovinska su lezi8ta A na oba stupa S uvijek jednako udaljena od njihove donje strane (na tijesku B 166 cm). To je moralo biti uéinjeno stoga da bi se stupovi kod podi- zanja i spustanja iz obzidane udubine B1 istovremeno podigli i spustili, a osovina vila ostala vodoravna ©) Iz istog su razloga stupovi $ morali biti i svojom tezinom veoma ujednageni kako se u objeSenom, viseéem polozaju ne bi iskrenuli te ispali iz osovine vitla. 4d) Jo jedan neuoéen pa stoga i neprotumagen podatak ukazuje da stupovi $ nisu bili ukopani. To su na oba stupa S. jedna nasuprot drugoj, uklesane udubine B. sl. 5. Jedna je kvadrati¢nog oblika, a druga uspravni. kosi Zlijeb. U te udubine uglavijivao se pokretni zasun Z. sl. 5. Kraéa poluga Pl, utaknuta jednim krajem u osovinu vitla OV upirala se drugim krajem 0 pokretni zasun Z sprecavajuci odmotavanje optereéenog vitla. Taj jed- nostavan uredaj ujedno je oslobodio bar dva radnika da pomoéu dugaékih motki P1 stalno dre svojim rukama stupove S u viseéem polozaju. Treba istaci da su spomenute udubine B tako uklesane da se zasun Z zabravi u vodoravnom polozaju sto je sprijecilo da veoma op- teregena poluga P1. uprta u zasun Z. ne bi iskotila. a stupovi $ pali na dno udubine BI. sl. & Takve udubine, uklesane za postavijanje zasuna Z, nalaze se iw Mogorielu. ali je nyihova namjena pogresno shva¢ena,"! Uspravna klinasta usjeklina zamjetna je i na stupu iz Mirina,® ali je pogresno dovedena u vezu s mlinom za masline. Otkriée nepoznate funkcije stupova S objasnjava wedno i zagonctnu namjenu obzi- danih udubina Al i BI. To nisu bili mlinovi za masline kako pretpostavlja M. Suié.™ veé upusteni, zidom ogradeni podni prostor za odlaganje preko 2 metra dugackih i teskih kamenih stupova u uspravni, radni poloZaj, ili u stanje mirovanja, kad uljara nije radila Njihova je namjena bila viSeznatna. Prvo. da par stupova $ visokih 2 metra i te&kih preko dvije tone zadrzi oslonjenje u uspravnom polozaju. sto je za vrijeme pokretanja poluge P ubrzalo ne samo njihovo podizanje, veé i spustanje. Drugo, ako bi se dogodio kvar na vitlu (iskocila osovina OV. odrijesilo se uZe U. ili popustio zasun Z) stupovi bi svojim donjim krajem pali na mekano dno oko 140 centi- metara duboke udubine B1 i neosteceni se oslonili na zidanu stijenu udubine. Arheoloska 8! BOJANOVSKIT., 1969.35, sh. 1. © SELIG L. 1896, sl. 25 Takve su se obzidane udubine pored nalaza u Mutinama (AI i B1) zatekle i u Mirima, JELIC, 1896, sl. 19 i 20. U Saloni, RENDIC-MIOCEVIC D., 1953, 206. Na Kapliucu pored Salone, BRONDSTED J.. 1928, s. 96 jasno se na fotografijirazabire kameni okvir od spolija za stipites, ali obzidana udubina nije ispkopana pa ni isrZena. SUIC M,, 1957, Tab. VIII 12 B. Ilakovac, Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ugljanu, Rad, Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str, | -26, ih istrazivanja redovito i nalaze u takvom polozaju."* Da je graditelj htio da stupovi $ budu nepomitni i ukopani, tad bi ih u toku ugradnje podbio kamenjem i zemljom kako bi spri- jetio da ih vuéna sila ne istupa. Kod takvog rje’enja arheoloska bi iskopavanja zatekla stupove u vertikalnom poloZaju, a ne razmaknute i nagnute na zidanu stijenu udubine. ‘Ako bi stupovi S i bili ukopani, Sto se moguée koristilo kod tijeskova manje snage za ti- jestenje gro%da, bilo bi besmisleno da se na manjoj udaljenosti od ukopanih i nepomitnih stupova obzidava neka upustena udubina (AI. B1), Otkrige viSenamjenske funkcije stupova S kao i po prvi puta cjelovito shvaceno kako se s takvim strojevima opsluzivalo. pruza moguénost da objasnimo zaSto je radni prostor unutar uljare s takvim strojevima bio podijeljen u tri nivoa,™* na sl. 6 oznaceno s h- 1, h-2 i h-3. Preko dva metra visoke i preko dvije tone teke stupove S trebalo je iz dubine BI podiéi pomoéu vitla skoro do poluge P, kako bi u toku njihova legalnog spustanja za vtijeme rada imali po visini potreban radni prostor sto je na sl. 5 oznaceno s “h”. Visoki stupovi kao i njihovo veliko kretanje po visini nametali su takvo gradevinsko rjeSenje koje je pruvalo radnicima (factores) ne samo veéu sigurnost, veé i udobnost oko stupova. vitla i zasuna Z. Takvo je rjesenje bilo ujedno i pogodno za pometanje nize kamene sabirnice (lacus, labrum) w koju je teklo tek iscijedeno maslinovo ulje. sl. 8. Treba uoéiti ne malu snalaZ{jivost i naglasenu strunost projektanta koji je znalaéki iskoristio blagi pad terena i najniZu radnu prostoriju h-1 s obzidanim udubinama AJ i B2 smjestio na najnizem dijelu terena, sl. 6. $ tim je zasigurno u vezi i duzina radne prostorije (forcularium) s tijeskovima od A do E dugatka 40 rimskih stopa (= 12 metara). Je li to sluéajnost, ili se projektant togno dr#ao Vitruvijevih uputa?”’ U arheologiji uvijek ostaju pitanja bez odgovora. Dok je za tijeskove A i B moguéa i iz- vedena skoro u detalje cjelovita rekonstrukcija, ostalo je zagonetno kako su bili sagradeni tijeskovi C.D i E? Da su i ti tijeskovi takoder tijestili pomocu dugatke drvene poluge (prelun) dokazuje smje8taj évrsto zidanih ali veéih kamenih postolja (D i E). takoder uz jo8 Siri zid K-K (97 centimetara), predviden kao kontrateret za jo8 veéa naprezanja. Kako je bila rjeSena vuena sila P] i vitlovi. zasto nisu bile zate’ene obzidane udubine za smjestaj stupova $ kao kod tijeskova A i B, istrazivanja M. Suica na ta pitanja ne daju odgovor. I na kraju treba istaéi da su arheoloski podaci otkrili da su u Mulinama djelovali novi tipovi tijeskova s polugama dugaékim preko 1100 centinetara. Obzirom na neobiéno veliku tlagnu silu P2 (preko 15 tona), to nisu bili tijeskovi za grozde. odnosno mlinovi za masline kako je pretpostavio M. Suié.™* Sesti tijesak Sto se nalazio pored malih dyojnih bazena, na sl. 4 pod brojem 5, po mojem miljenju nije bio u vezi s tijeStenjem maslina.~” © JBLIC L.. 1896, sl. 18. SUIC M. 1957, Tah, VIIL sl 1. E, DYGGVE - H. VETTERS, 1966, Mogorjlo, Tab V6. BOJANOVSKIL, 1969. 1 4 Signa su gradevinska rcSenja 7atetena u Mirima, JELIC 1 ‘na str. 211. U Saloni, RENDIC-MIOCEVIC D.. 1953. 20 VITRUVLIE, 1990, 131 SUIC, M.. 1957, 235. Tab VIM. 1. SUIE M.. 1976, 221i opis slike 168 9 SUIEM. 1976, vidi ops slike 168 na str. 24. pod brojem § 1896, 146, sl. 20. KARAMAN Lj.. 1930, 212. slika b. NIL. B. Hakovae, Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Usljanu, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv, 40/1998, str. 1-26 Po duzini poluge kao i dosad po prvi puta izvedenoj statiékoj analizi sila na rim- skom tijesku za masline, kao i po dostupnim podacima, u Mulinama su djelovali’ novi strojevi koji su se po konstrukcijskim osobinama veoma razlikovali od tijeskova za masline Sto i opisuje Katona.” To su bili tada najmoéniji i najsavreniji strojevi te vrste za tieStenje mastina sto su pomoéu poluge (prelum) djelovali na obalnom podruéju rimske provincije Dalmacije. HORLEJ., 1937, 17314 14 B. Hakovae, Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline Mulinama na otoku Usljanu. Rad, Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. } - 26 Literatura’ 1. BATOVIC 8, 1968, Rad Arheoloskog muzeja u Zadru u 1965. i 1966. godini, Di- adora, 4, 300, 2. BOJANOVSKI., L., 1969, Antiéka uljara na Mogorjelu i rekonstrukcija njenog torku- lara, Nase starine, Godisnjak Zavoda za zaititu spomenika kulture Bosne i Hercego- vine, XII, Sarajevo, 274. 3. BLUMNER H.. 1912, Technologie und Terminologie der Gewerbe und Kiinste bei Griechen und Romern, |, Leipzig 3224. 4. BOLTIN-TOME E., 1990, Antiéna kamnita elementa iz Strunjana, AV 41, 2494. 5. BRONDSTED J., 1928, Recherches a Salone, I, Copenhague. L04d. 6. CAGNAT R. - CHAPOT V., 1920, Manuel d'archeologie romaine. II, Paris. 7. CIL Ill, Corpus inscriptionum latinarum, sv. UL 8. DS, 1926, Daremberg-Saglio, Dictionnaire des antiquites grecques et romaine. VM. Paris, s. v. olea, 165. 9. DYGGVE -H. VETTERS, 1966, Mogorjelo 10.EGGER R., 1926. Der altchristliche Friedhof Manastirine, Forschungen in Salona, Tl, Wien. ERGOVAC P., 1896, Dneynik prigodom iskapanja drutva “Bihaé” na Mirinama od 24 kolovoza do 19 rujna 1896, VHAD, n. s., II, 143 12. GRIMAL P., 1968, Rimska civilizacija, Beograd. 13. GUNIACA Z., 1978, Rezultati neobjavijenih i najnovijih arheoloSkih istrazivanja an- tickih i srednjovjekovnih lokaliteta na Sibenskom podrugju, Znanstveni skup Vodice. izdanje HAD, sv. 3, Split. 14. HORLE J., 1937, Torcular, RE, Band VI A. 2, Stuttgart 15 ILAKOVAC B., 1997, Urbanizacija anti¢ke Enone (Acnona) i rimsko pristaniste “Kremenjata”, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti. (22), 1955/1956, Zadar 83d. 16.JELIC L., 1896, Izvjestaj glavnog izyjestitelja prof. dra L. Jeliéa o iskapanju na Mirima s povjesno-umjetniékoga gledista, VHAD. n. s., II, Zagreb, 146d. 17. KARAMAN Lj., 1930, Iz kolijevke hrvatske proslosti, Zagreb. 18. MARASOVIC T., 1984, Srednjovjekovna turnjaénica u podrumskoj dvorani Diokleci- janove palate, Radovi Sveudilista u Splitu, sv. 1 (IM), Split. 19. MARDESIC I., 1986, Solin, Salona, Arheoloski pregled, Ljubljana. 20. MARUSIC B.. 1958, Kratak doprinos prouéavanju kontinuiteta izmedu kasne antike i ranog srednjeg vijeka te poznavanju ravenske ahitekture i srednjovjekovnih grobova u juZngj Istri, Jadranski zbornik, II], Rijeka, 331d. 21. MARUSIC B., 1972, Tri spomenika crkvene arhitekture s upisanim apsidama u Istri, Historia archeologica, sv. 1, Pula. 22. MARUSIC B., 1987, Materijaina kultura Istre, izdanje HAD, sv. 11. B. llakovac. Rekonstrukcija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Uljanu, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 1 = 26, 23. MARUSIC B.. 1990, Se o istarski Kisi (Cissa) in kesenskom Skofu (episcopus cessen- sis), Arheoloski vestnik, 41, Ljubljana, 24. MATUASIC R... 1987, Vodnjan/Sv. Lucija, Villa rustica, Arheoloski pregled, 1987 25. MLAKAR S., 1962, /stra u antici. Pula. 26.RE. 1937. Paulus Realencyklopadie der classischen Altertumswissenschaft, Band VI, A. 2, Stuttgart 27.RENDIC-MIOCEVIC D., 1953, Nova solinska turnjaénica sjeverno od foruma, VAHD. 55, Split 28. SUIC M., 1957, Arheologka istrazivanja u Mulinama na otoku Ugljanu, Ljetopis JAZU, 64, Zagreb. 29. SUIC M., 1960, Rad Arheoloskog muzeja u Zadru od oslobodenja do 1959, godine, Diadora, 1. Zadar. 208 30. SUIC M., 1974, Zadarski otoci u antici, Zbornik Zadarsko otodje, Zadar, 47d 3LSUIC M., 1976, Antidki grad na istoénom Jadranu, Zagreb. 32. SUIC M., 1981, Zadar u starom vijeku, Zadar. 33, SIROLA B. S., 1956, Priruénik za statistiku. Zagreb. 34. VIPS, 1976, Velika ilustrirana povijest svijeta. knj. 7, Rijeka 35. ZANINOVIC M., 1967, Neki primjeri smjestavanja antigkih gospodarskih zgrada na obalno-otockom podrugju, Arheoloski radovi i rasprave, IV-V, Zagreb, 357d. 36. ZANINOVIC M., 1976, Novi prilozi arheolo’koj topografiji otoka Hvara, Novia i neobjavijena istrazivanja u Dalmaciji, Znanstveni skup Vodice. izdanja HAD, sv.3, Split. 37 ZANINOVIC M., 1982. Novi latinski natpis iz Dola na otoku Hvaru, ARR, knj. VIII- IX, Zagreb, 141d 38. ZANINOVIC M., 1988, Vile rustike u podruéju Epidaura, Wdanje HAD. sv. 12, Zagreb, Arheoloska istrazivanja u Dubrovniku i dubrovaékom podrugju, 89d B, tlakovac, Rekonstrukcija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ueljanu, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 1-26. SI. | Atitki scyph iz V. st. prije Krista. STELMAS Oy SI. 2 Shema tijeska na stoZer s vijkom (J. Brondsted). B. Ilakovae, Rekonstrukeija rimskog tijeska za mastine u Mulinama na otoku Uljanu, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv, 40/1998, str. 1 - 26 SI. 3 Rekonstrukeija tijeska na Mirima (P. Ergovac - L. Jelié) B. Hakovac, Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ugljant, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 1 - 26. « te SI. 4 Tlocrt nalaza u Mulinama (M. Suié). 1B Hlakovac. Rekonstrukeija rimskog tijeska za masline u Mulinama na otoku Ugljanu, Rad. Zavoda povij. man. HAZU Zadru, sv, 40/1998, str. 1 - 26 ° a 8 5 8

    You might also like