Astronomski instrumenti

Fotometrija
Spektar zračenja

Kako ga detektirati i kako ga mjeriti?

Svi uređaji imaju neke zajedničke osobine!

PRIJEMNA POVRŠINA:
• Kod optičkih teleskopa – OBJEKTIVI mogu biti LEĆE (teleskopi refraktori) ili ZRCALA
(teleskopi reflektori) njime se stvara slika, a promatra se okom, fotografskom emulzijom,
CCD kamerom….
• Radioteleskopi - zračenje prikupljaju KOLEKTOROM - zračenju se određuje smjer i jakost,
zatim ucrtava slika radio neba
• Teleskopi za X zračenje – X zračenje međudjeluje s materijalom (osim ako dolazi pod vrlo
malim kutom kada radi kao optički teleskop)
Detekcija i analiza pojedinih dijelova EMG zračenja – dovode do posebnih tehničkih
zahtjeva – zato se astronomija i dijeli na:
• OPTIČKU
• INFRACRVENU
• RADIO ASTRONOMIJU
• RENDGENSKU ASTRONOMIJU
• GAMA ASTRONOMIJU
Način detekcije ovisi o valnoj duljini EMG zračenja – kod većih valnih duljina
registrira se promjenjivo električno polje, a kod manjih valnih duljina registriraju se
pojedine čestice EMG zračenja – fotoni.
 OPTIČKI SUSTAVI
S obzirom na upotrebu leća i zrcala za objektive teleskopi se razvrstavaju na:
• REFRAKTORE (dioptrijski sustavi)
Galilejev ili holandski ili terestrički (1609.)
Keplerov ili astronomski (1611.)
• REFLEKTORE (katoptrijski sustavi)
Newtonov (1668.)
Gregoryev (1663.)
Cassegrainov (1672.) – npr. Opservatorij Hvar
Herschelov (1785.)
• MJEŠOVITE (katodioptrijski sustavi)

Riječ teleskop skovao Giovanni Demisiani 1611.

grč.: tele – daleko; skopein – vidjeti
Prijenos zračenja u teleskopu
ASTRONOMSKI ILI KEPLEROV TELESKOP

L = F+f

HOLANDSKI ILI GALILEJEV (TERESTRIČKI) TELESKOP

L = F-f

PARALELAN SNOP KONVERGIRA U ŽARIŠTE

LEĆA OD IZVORA U ŽARIŠTU DAJE PARALELAN SNOP
Kako nastaje slika?
ASTRONOMSKI (KEPLEROV) TELESKOP

realna
F1 f2 slika f1
Tri karakteristične zrake:
F2
• paralelno s osi, lomi se u fokus
slika
virtualna • kroz centar leće, ne lomi se
i obrnuta
• kroz fokus, lomi se paralelno s osi
Kako nastaje slika?
GALILEJEV (TERESTRIČKI) TELESKOP
Kutno povećanje

tan  F 
  M
tan  f 
Vidni kutovi su obrnuto razmjerni žarišnim daljinama!

U standardnoj su uporabi teleskopi s kutnim povećanjem 200 – 300. Daljnja

povećanja nemaju smisla jer je ograničenje nametnuto gibanjem i prozirnošću
atmosfere.
Linearne dimenzije slike ovise o kutu pod kojim se predmet promatra i o žarišnoj
duljini objektiva:
y    F
Moć kutnog razlučivanja
Kutno razlučivanje – najmanji kut pod kojim se dva točkasta izvora mogu vidjeti
odvojeno.
Na kutno razlučivanje utječe:
1) Zrnatost detektora
2) Pogreške optičkog sustava (aberacije)
3) Valna priroda svjetlosti (ogib!)

1) ZRNATOST DETEKTORA
Svaki detektor ima površinu razbijenu u osjetljive elemente koji daju odziv.
OKO – čunjići i štapići (čunjići razmaknuti oko 5 µm, štapići oko 25 µm)
FOTOGRAFSKA EMULZIJA – zrnca emulzije (razmaknuti oko 10 µm)

Dva neovisna signala mogu se zabilježiti ako su izvori međusobno razmaknuti za

kut θ (kod oka taj je kut oko 1’, pri uporabi teleskopa kut se smanji za onoliko
puta koliko iznosi kutno povećanje teleskopa!)
2) POGREŠKE OPTIČKIH ELEMENATA (ABERACIJE)
SFERNA ABERACIJA

KROMATSKA ABERACIJA

Što je ispravno?
KOMA

• nesavršenost optičkog sustava

• zrake svjetlosti s izvora padaju na leću/zrcalo pod kutem
– različiti dijelovi leće/zrcala imaju različite fokuse
• distorzija slike u obliku kome
• što je izvor više van osi efekt je jači!

ASTIGMATIZAM DISTORZIJA

• debljina leća uzrokuje iskrivljenost

slike

• položaj fokusa u tangencijalnoji radijalnoj optičkoj ravnini nije isti

3) UTJECAJ OGIBA
kutna
poluširina

  d  
1,22
  Kružni otvor (Airy 1832.)
d
Zbog ogiba optički sustav od točkastog izvora ne daje sliku točku – nego ogibnu sliku!

Rayleighev kriterij
Svjetlosna moć

SNAGA ZRAČENJA – omjer između ukupne energije fotona i vremena u kojemu je ta energija
prošla kroz kolektor (objektiv).
OZRAČENOST (IRADIJANCIJA) – omjer snage zračenja Ф i površine kolektora S raste s
površinom objektiva jer je Ф ~ S
Ekvivalent u fotometriji: OSVIJETLJENOST (ILUMINANCIJA) – [lx=lm/m2]

  W 
E
S  m 2   S
  ES
D 2 D promjer kolektora
S
4 (oko ili objektiv teleskopa)
VIDNO POLJE TELESKOPA
dio neba koji se zapaža teleskopom iskazuje se kutnim promjerom

Teleskopom vidimo objekte uvećane , sjajnije i razmaknutije nego što ih vidimo samo okom .

M = PVP / SVP
PVP– vidno polje teleskopom = prividno vidno polje , SVP – vidno polje prostim okom , stvarno vidno
polje, M – kutno povećanje teleskopa

SVP PVP
 Vidno polje teleskopa

 Prinesemo li okular oku opaža se krug. Kutni

promjer tog kruga se naziva prividno vidno
polje (PVP).
 Stvarno vidno polje teleskopa (STP) je kutni
promjer nebeske sfere vidljiv kroz teleskop.
 Približno vrijedi : SVP = PVP/ M
 Stvarno vidno polje teleskopa je manje kad su
objektiv i okular manjih dimenzija i jače
razmaknuti.
 Od zraka svjetlosti koje ulaze u
objektiv ugledati će se samo one koje
prođu i kroz okular.
 Vidno polje – stožac zraka koje se
promatra teleskopom.
 Izlazni stožac se zove izlazna pupila.
 „Seeing”
 Kvaliteta slike zvjezdanog točkastog izvora na određenoj lokaciji u nekom trenutku.

 Turbulentna atmosfera uzrokuje slabije razlučivanje i lošiju sliku neovisno o veličini i kvaliteti
teleskopa!

 Najbolje lokacije: suha klima - bez vlage u zraku, velika nadmorska visina:

 Mauna Kea (Havaji) 5000 m nadmorska visina, razlučivost 0,5’’ 50% vremena, maksimalno
0,25’’
 Čile – VLT; Cerro Tololo Inter-American Observatory
 Arizona – Kitt Peak National Observatory

Havaji Čile Arizona

ZADATAK 1.
Žarišne duljine objektiva i okulara su F =2,2 m i f =1,1 cm. Odredi povećanje teleskopa!

F F 2,2m
M M   200
f f 1,1102 m

ZADATAK 2.
Želimo upotrijebiti povećanje teleskopa od 50 puta. Objektiv ima žarišnu duljinu 70 cm. Koliku žarišnu
duljinu mora imati okular?

F F 0,7m
M f    1,4 102 m  1,4 cm
f M 50

ZADATAK 3.
Razmak između objektiva i okulara astronomskog teleskopa je 2,1 m. Okular ima žarišnu duljinu 10 cm.
Koliko je ukupno povećanje teleskopa?
d  f  F  F  d  f  2,1 m  0,1 m  2 m
F 2m
M   20
f 0,1 m
ZADATAK 4.
Proučavamo sliku Sunca.
a) Sunce ima kutni promjer od približno 0,5˚. Odredimo veličinu njegove slike u žarišnoj ravnini
teleskopa kojemu je žarišna duljina jednaka 1 m!
b) Kolika bi morala biti žarišna duljina teleskopa da slika Sunca dobije promjer od 2,5 cm? Tako velika
slika lako se smjesti u format amaterskog filma.

Veličinu slike D zamišljamo kao duljinu kružnog luka (što je u redu jer je α
malen), pa slijedi: D = α·F

a)   0,50  0,00872rad
F  1m
D    F  8,72 mm

b)   0,50  0,00872rad
D  2,5 cm
F ?
2,5 10  2 m
D
F   2,8 m
 0,00872rad
ZADATAK 5.
Teleskopom želimo projicirati sliku Sunca na bijeli zaslon, kako bismo bolje proučavali Sunčeve pjege. Na
nekoj udaljenosti od objektiva postavlja se Barlowljeva leća (divergentna/rastresača), kao na slici. Ona će
konvergentan snop malo raširiti i formirati veću sliku. Uočite da je žarište objektiva, gdje se nalazi slika
jako udaljenog Sunca, između Barlowljeve leće i njezina žarišta FB.)
Kakva je slika: realna ili virtualna, uspravna ili obrnuta, umanjena ili uvećana?

Zraka 1 pristiže usporedo s osi i lomi se u

divergentnoj leći tako kao da je stigla iz
njezina žarišta FB.
Zraku 2 zamislimo da se nalazi u snopu koji
prolazi kroz objektiv i koja bi inače gradila
sliku u njegovu žarištu. Ta zraka prolazi kroz
centar divergentne leće i stoga se ne lomi.
Vrh slike nalazi se u presijecištu zraka 1 i 2.
Slika je realna (opaža se na svjetlom papiru),
uvećana i obrnuta.
ZADATAK 6.
Efektivna površina kružnog antenskog kolektora jednog radioteleskopa je 677 m2.
a) Koliko je kutno razlučivanje radiovalova međuzvjezdanog vodika na valnoj duljini od 21 cm?
b) Koliki bi morao biti promjer antenskog kolektora da bi se razlučila dva radio izvora
razmaknuta za kut od 1/206265 rad?

S 677m 2
S r  r 
2
  14,68m
 

1,22   1,22  21102 m

a)     17,45 103 rad  059'
d 14,68 m

1,22   1,22   1,22  21102 m

b)   d    52,82  10 3
m  53 km
d  6
4,85 10 rad
ZADATCI ZA VJEŽBU
1. Žarišna daljina objektiva je 80 cm, okulara 8 cm. Koliki je razmak centara objektiva i okulara
ako je konstrukcija dalekozora (teleskopa):
a) astronomska b) terestrička

Rješenja: a) 88 cm, b) 72 cm

2. U pričuvi imate okulare žarišne daljine 12,5 mm, 25 mm i 50 mm. Dalekozor ima objektiv
žarišne daljine 625 mm. Želite promatrati Mjesec s povećanjem od 25 puta. Koji ćete okular
izabrati?

Rješenje: f = 25 mm.

3. Jedan Sunčev teleskop oblikuje sliku promjera 60 cm. Ustanovi kolika je žarišna daljina tog
teleskopa!

Rješenje: f = 69 m.
Zvjezdane magnitude http://www.icq.eps.harvard.edu/MagScale.html
Hiparh
Ptolemej

E1
 2,512
E2
E2
 2,512
Em1 m2  m1 ODNOS IZMEĐU
E3  2,512 STIMULUSA I
Em2 PERCEPCIJE JE
E1
 2,512 2
E3 LOGARITAMSKI!

Weber – Fechnerovo psihofizičko pravilo: signali (stimulusi) kreću se u geometrijskoj

progresiji, a osjeti u aritmetičkoj progresiji. Vrijedi za svjetlost, zvuk, bol...
m2 – m1 1 2 3 4 5 6 10 15 20 25

E1 – E2 2,5 6,31 15,85 39,81 100 251,2 104 106 108 1010

2,5125  100 log 2,512  0,4

Apsolutna zvjezdana veličina M

m
r
E(r)
E(r0) r0=10 pc M

1
E r  r 2
  2,512 M  m / log
E r0  1
r02
log 2,512  ( M  m)  2 log r0  2 log r
0,4M  m  2 log 10 pc - 2log r pc / : 0,4

M  m  5  5 log r
ZADATAK 1.
Mjereni omjer jakosti svjetlosti Sunca i Vege iznosi 6x1010. Kolika je prividna zvjezdana
veličina Sunca ako je prividna zvjezdana veličina Vege m = 0,21?

E0
 2,5120, 21 m0
EV
Em1
 2,512 m2  m1 6 1010  2,5120, 21 m0 / log
E m2
10,78  0,4  (0,21  m0 )
m0  26,7
ZADATAK 2.
Kolika je apsolutna zvjezdana veličina Sirijusa koji je udaljen 8,7 gs, a prividne je veličine -1,4?

M  m  5  5 log r
1
1 pc  3,26 gs  1gs  pc  0,306 pc
3,26
8,7 gs  2,66 pc

M  1,4  5  5 log 2,66  1,4  5  2,1  1,5

ZADATAK 3.
Kastor je dvojna zvijezda s pojedinačnim prividnim veličinama m1 =2,0 i m2 = 3,0.
Koja je ukupna zvjezdana veličina Kastora?

E  E1  E2 / : E
E1 E2
1   2,512 m  m  2,512 m  m
1 2

E E
1  2,512 m  m  2,512 m  m / : 2,512 m
1 2

2,512  m  2,512  m1  2,512  m2

2,512  m  158,47 10 3  63,087 10 3
2,512  m  221,56 10 3 / log 2,512


log 2,512 2,512  m  log 2,512 221,56 10 3 
log 221,56 10 3
m   1,64
log 2,512
m  1,6
DRUGI PRIJEMNICI?
Slično!
FOTOĆELIJA daje strujni signal kojemu je jakost razmjerna snazi zračenja: broj
pokrenutih elektrona razmjeran je broju fotona koji su pali na fotoćeliju – strujni odziv
razmjeran je ulaznom signalu!
Fotoćelija ima prednost pred drugim detektorima: fotoćelija je linearni detektor s
obzirom na tok zračenja.
U kombinaciji s elektroničkim komponentama koji višestruko umnožavaju elektrone i
time pojačavaju fotoelektričnu struju više milijuna puta - FOTOMULTIPLIKATOR.
FOTOGRAFSKA EMULZIJA – detektor koji zbraja signale dobivene u toku vremena –
emulzija pokazuje sve veće zacrnjenje kada je osvjetljena stalnim tokom svjetlosti i
kada je ta svjetlost jača. Nije linearni detektor niti s obzirom na vremenski tok niti na
snagu zračenja.
CCD (Coupled Charge Device) DETEKTORI – zbrajaju učinak zračenja u minijaturnim
poluvodičkim ćelijama (pikselima) složenih u 2 dimenzije – u ćelijama se pod
djelovanjem svjetlosti javlja statički elektricitet – kojemu naboj raste razmjerno s
trajanjem konstantnog ozračenja.
OKO posebna vrsta prijamnika – osim detektora ima i svoj optički sustav.

Teleskop prikuplja veći tok svjetlosti koji pristiže od točkastih zvijezda nego oko bez
teleskopa.
Ako se poveća promjer objektiva teleskopa poveća se i prostorni kut kroz koji
pristižu zrake – raste i prostorni kut od slike prema okularu i od očne leće prema slici
na mrežnici – koliko se puta poveća površina objektiva toliko se puta poveća i
prostorni kut (PROSTORNI KUT– jednak je omjeru površine sfere koju isijeca konus
zraka i kvadrata polumjera sfere).
Newtonov i Cassegrainov reflektor
Newtonov reflektor

Cassegrainov reflektor
Prednosti i nedostatci optičkih sustava
Nedostatci refraktora prema reflektoru
Rastu s povećanjem objektiva – jačaju aberacije (kromatska)!
Potrebna je vrlo precizna obrada dviju površina leća, bez grešaka u materijalu.
Objektivi velikog promjera imaju veliku debljinu – svjetlost se znatno apsorbira pa
nema doprinosa svjetlosnoj moći.

Prednosti reflektora prema refraktoru

Potrebna je vrlo precizna obrada jedne površine, a kromatska aberacija ne postoji.
Nedostatak zrcala je da odrazni sloj stari – aluminij naparen na staklenu površinu.

Haleov reflektor sa zrcalom od 508 cm (1948., Mt Palomar)

Najveći reflektor ima objektiv od 600 cm (1976., Kavkaz)
KATADIOPTRI Mješoviti optički sustav

Za izradu teleskopa s većim vidnim poljem – potrebno je ukloniti aberacije –

kombinacija leća i zrcala!

Schmidt sistem (1930.) – tankom pločom korigira aberaciju sfernog zrcala

Sistem Maksutova (1944.) – meniskom male suprotne dioptrije poništava sfernu
aberaciju.
Schmidt-Cassegrain

Maksutov-Cassegrain
Naša oprema…

PROJEKT
Izrada vlastitog malog teleskopa
 2 bikonveksne leće (OKULAR + OBJEKTIV)
Montaže teleskopa

Altazimutalna Ekvatorijalna

Optička os teleskopa okomita je na deklinacijsku

os a deklinacijska na polarnu (satnu) os. Vrtnjom
teleskopa oko polarne osi prate se zvijezde na
njihovom prividnom dnevnom gibanju.
Horizontski i ekvatorski koordinantni sustav
Odnos horizontskog i ekvatorskog koordinantnog sustava
Hubbleov svemirski teleskop (HST) http://hubblesite.org/
Instrumenti za opažanje Sunca
Teleskopi s otvorom 100 - 200 mm.
Sliku Sunca najviše remeti nestabilnost atmosfere – zbog čega zrake svjetlosti gube
paralelnost i titraju – različiti stupnjevi zagrijavanja i u samoj kupoli i teleskopu. Da bi se to
spriječilo grade se teleskopi iz kojih se izvlači zrak – i podiže ih se u stratosferu.

Isključivo za opažanje Sunca konstruiraju se nepomični teleskopi koji svjetlost dobivaju

preko CELOSTATA – sustav od dva ravna zrcala koji uvijek šalje svjetlost u os teleskopa.

Magnetsko polje Sunca se pomoću MAGNETOGRAFA opaža i mjeri proučavajući

Zeemanov efekt na spektralne linije.
KORONAGRAF služi za opažanje korone optičkim
zaslonom tzv. umjetnim Mjesecom (umjetnom
pomrčinom) zakloni se jarka svjetlost fotosfere –
posebno je pogodna za snimanje prominencija.

SPEKTROHELIOGRAF snima Sunčevu sliku na

odbaranoj valnoj duljini kojemu se ulazna pukotina
podudara sa slikom Sunca – kako je ulazna pukotina
veoma uska ona iz slike Sunca isijeca samo jednu
usku traku. U žarišnu ravninu spektrografa
postavlja se također još jedna pukotina kojom se
odabire željena valna duljina. Pomičemo li pukotinu
po cijeloj površini Sunca dobit ćemo sliku Sunca na
jednoj valnoj duljini.
Radioteleskopi – najveći astronomski instrumenti
Kolektor ima ulogu objektiva (vrlo veliki zbog slabih
radio izvora u svemiru i zbog dimenzija valnih duljina
radiovalova).
Često su šumovi jači od signala ali ih se razlikuje zbog
pravilnosti u signalu.

U žarištu se ne formira slika već se prikuplja zračenje

kojemu se mjeri intenzitet (svojevrstan fotometar)

Utjecaj ogiba je znatan jer je valna duljina usporediva

s dimenzijama kolektora – taj utjecaj zajedno sa
efikasnosti kojim antena prima zračenje iz različitih
smjerova prikazuje se polarnim dijagramom.
Najveću pokretljivost ima radioantena promjera 100 m kod Bonna, Njemačka.
 Princip radiointerferometra
(optička rešetka za monokromatske radiovalove)

Vrlo veliki postav (Very Large Array, SAD)

Iz zapisa se izrađuje karta radio-neba s ucrtanim intenzitetom

radiovalova - IZOFOTA.
Intenzitet radiovalova izražava se tako da se ozračenost podijeli s intervalom primljenih
frekvencija:
Npr. interval valnih duljina od 1 do 2 m, obuhvaća frekvencije 3·108 do 1,5·108 Hz, za koje je izmjerena
ozračenost 1,5 10-16 W/m2 tada se intenzitet valova izražava omjerom:
1,5 10-16 W/m2 : 1,5·108 Hz = 10-24 W/Hz m2
U radioastronomiji koristi se mjerna jedinica:
1 jansky = 10-26 W/Hz m2
Rendgenski teleskopi

Chandra X-Ray Observatory

Pri malim upadnim kutevima rendgensko se zračenje totalno
reflektira – pri većim upadnim kutevima ono se potpuno
apsorbira – problem!
Najpogodniji materijali za refleksiju X zračenja su zlato i iridij.

Da bi se povećao upotrebljavani otvor teleskopa i X zračenje fokusiralo, koristi se gnijezdo od

paraboloidnih i hiperboloinih ploha.
Čerenkovljevi teleskopi
Pljusak kozmičkih zraka izaziva Čerenkovljevo zračenje
koje se detektira noću pomoću fotomultiplikatorskih
cijevi u žarištu segmentiranih teleskopa.

Fotomultiplikator je fotoćelija koju slijedi sekundarna

elektronska emisija s pojačanjem struje do milijun puta.

MAGIC, La Palma (Kanarsko otočje)

Neutrinski detektor
 Nastaju u nuklearnim reakcijama (npr. Sunce)
 Vrlo rijetko reagiraju s tvari – kod solarnih neutrina 1 reakcija u 1036 atoma meta
 Detektori smješteni u rudnicima ili pod vodom (diskriminacija drugih čestica)

Kamiokande
Superkamiokande
Sudbury Neutrino Observatory
Antarctic Muon And Neutrino Detector Array (AMANDA)

 u fotomultiplikatorskim cijevima detektira se Čerenkovljevo zračenje nastalo u

prozirnom mediju (voda, teška voda, led, mineralno ulje) od elektrona nastalog
interakcijom neutrina s medijem
 radiokemijska metoda (transmutacija 37Cl -----> 37Ar)
Prvi detektor hvatao je Sunčeve neutrine; bio je to detektor kojega je izveo R.
Davis, SAD 1967. godine
Stupica za neutrine bila je tekućina, 280 m3 perkloretilena C2Cl4, smještena u
tanku na dubini 1000 m ispod Zemljine površine. Položaj u rudniku odabran je
zbog toga da se onemogući dotok prodornih kozmičkih zraka. U sudaru neutrina
s jezgrom klora dolazi do reakcije u kojoj nastaje jezgra radioaktivnog argona:

37Cl + 37Ar + e-

Posebnim pročišćavanjem tekućine, atomi argona se izdvajaju i potom, budući su

radioaktivni, detektiraju. U roku od 25 godina izdvojeno je nekoliko tisuća atoma
argona. Kako se u termonuklearnim reakcijama koje se odvijaju u Suncu javljaju
neutrini različitih energija, teorija građe Sunca predviđa tok neutrina u ovisnosti
o energiji i podvrsti nuklearne reakcije.
Uhvat neutrina klorom uspijeva samo za one neutrine čija je energija veća od 0,8
MeV, a tok takvih neutrina morao je iznositi 1,4 1011 m-2 s-1. Detektor, koji je mogao
mjeriti samo elektronske neutrine, zabilježio je trećinu od predviđene vrijednosti.

Dogovorena je mjerna jedinica za brzinu transmutacija nakon uhvata neutrina:

jedan SNU (“solar neutrino unit“, jedinica Sunčevih neutrina) odgovara 1 reakciji u
1 sekundi na 1036 atoma mete; ili 10-36 reakcija po jezgri mete u 1 s. Davisov detektor
izmjerio je 2,5 SNU.

Sunce proizvede 2.1038 neutrina u sekundi, kroz 1 cm2 našeg tijela prođe
7.1010 neutrina u sekundi, a u 70 godina života, u tijelu se ne apsorbira niti
jedan od njih!
Detektor gravitacijskih valova
 1916. postojanje gravitacijskih valova predvidio Einstein na temelju OTR-a
 “poremećaj” koji se prostire poput vala u zakrivljenom prostor–vremenu (4D prostor
vremena Minkowskog) i teoretski prenosi energiju kao gravitacijsko zračenje

PROBLEM I PREDNOST:
 vrlo niske frekvencije (10-7 Hz)
 slabo raspršenje s tvari kroz koju se šire (otežava detekciju)
 ali prenose ne promijenjene informacije iz dalekog svemira (npr. ne zaustavlja ih oblak
prašine kao kod vidljivog dijela spektra)

Shematski prikaz gravitacijskih nastalih od dvije neutronske zvijezde koje kruže

jedna oko druge:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b8/Wavy.gif
LIGO Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory

(365 milijuna $!!!)

 Michelsonov interferometar s Fabry-Perot šupljinom
 gravitacijski valovi koji nastaju u dalekom svemiru remetili bi prostor između zrcala od 4
kilometra za 10-18 m!
 do 2014. nisu bili nedvojbeno opaženi nakon čega kreće poboljšani sustav detektora!
 OTKRIĆE/POTVRDA 11. ožujak 2016.

https://www.ligo.caltech.edu/
KVADRANTI ZA SUNCE I ZVIJEZDE
priručni učenički instrumenti
Gnomon (sunčanik, sunčani sat) kvadrant za Sunce

Mjerenje visine Sunca tijekom dana

http://eskola.zvjezdarnica.hr/za-nastavnike-i-profesore/ucimo-zajedno/mjerenje-visine-sunca/
PRAKTIČAN RAD
Gnomon - određivanje priklona ekvatora ekliptici

Na dan ljetnog solsticija u mjesno podne bilježiš dužinu sjene gnomona od 20 cm. Gnomon je
visok 55cm. Odredi nagib ekvatora prema ekliptici ako se nalaziš u mjestu s geografskom
širinom 43,5o.

h    90   
55
tan h   h  70
20
  23,40
Kvadrant za zvijezde – mjerenje visine zvijezda
http://eskola.zvjezdarnica.hr/za-nastavnike-i-profesore/ucimo-zajedno/kvadrant-za-zvijezde/

Visina Sjevernjače jednaka je geografskoj širini φ!

 ODGOVARAJUĆE VELIČINE U FOTOMETRIJI I
RADIOMETRIJI
FOTOMETRIJA RADIOMETRIJA
TOK, SNAGA lm TOK, SNAGA W
SVJETLOSTI ZRAČENJA
JAKOST cd 
lm
JAKOST W
sr
SVJETLOSTI ZRAČENJA sr

OSVIJETLJENOST / lx  lm OZRAČENOST / W
ILUMINANCIJA m2 IRADIJANCIJA m2

SJAJ, lm RADIJANCIJA W
nt  sr  m 2
LUMINANCIJA sr  m 2

OPREZ! Rad i srad su bezdimenzionalne veličine –

potrebno je paziti u dimenzionalnoj analizi (npr. ne smije
se izjednačiti cd i lm)

Fotometrijske i radiometrijske veličine

Podsjetimo se …..
Jakost svjetlosti
Podsjetimo se…….
Jakost svjetlosti – izotropni točkasti izvor

Svjetlosni tok Φ [lm]

Φ
I
Ω , 
Osvijetljenost/ozračenost

Prvi kosinusni LAMBERTOV ZAKON

d d
E ;I 
dS d
I  d dS
E ; d  2n ; dS n  dS  cos 
dS r
dS dS  cos 
I 2n I
r r 2 cos 
E  I 2
dS dS r
Tipične vrijednosti osvjetljenja

IZVOR OSVJETLJENOST [lx]

Sunčeva svjetlost (vedar dan) 100 000
Sunčeva svjetlost (oblačno) 10 000
Umjetno svjetlo - interijer 150 – 1000; učionice 300
(radni prostor) (propisano zakonom
ovisno o radnom mjestu!)
Mjesečina (puni mjesec) 0,02
Svjetlost zvijezda 0,0003
Tipične vrijednosti Sunčeva osvjetljenja/ozračenja

osvijetljenost 130 000 lx 1430 lx 84 lx

ZEMLJA TITAN PLUTON

ozračenost 1366 W/m2 15,1 W/m2 0,88 W/m2

Obične video-kamere snimaju objekte osvijetljene do razine oko 1 lx.

Luminancija/radijancija

Odaslana svjetlost/energija po jedinici površine, kada je projekcija svjetlosti/energije

okomita na smjer gledanja.

S , 
S   S  cos 

L
S cos 
Prijenos zračenja Sačuvanje energije:

I  rI  tI  aI
1 r t  a

r faktor refleksije (odraza)

a faktor apsorpcije (upijanja)
t faktor transmisije (propusnosti)

Crno tijelo a = 1, r = t = 0
Venerin primjer – atmosfera kao crna šupljina
Staklenički učinak
Vidljivo zračenje zagrijava Zemljinu površinu, konvektivno se od tla zagrijava atmosfera, tlo i
atmosfera zrači infracrveno koje se apsorbira u CO2 i u vodenoj pari!
Ravnoteža dolaznog vidljivog zračenja i odlaznog infracrvenog uspostavlja se na povišenoj temperaturi.
Na Zemlji staklenički efekt doprinosi 35 K i stoga Zemlja uživa blagodat života. Inače bi Zemlja bila
smrznuta gruda leda!

S0= (1368±2) W m-2... iradijancija

4RS2π albedo A 4R2π

R2π

LS = 4RS2π ·σTS4 r astronomskih jedinica

S 0
S
1  A S0
 R 2
π  4 R 2
π  σT 4
r / aj2
r / aj2 rav

1  A S0 1 A
A - albedo, faktor odraza;
Trav 
4
 S Bondov ili sferni albedo = omjer svjetlosti primljene
4σ r / aj2 4σ
od Sunca i svjetlosti odbijene u svim smjerovima.
 ,
Primjer Zemlje

Prihvaća:
1  A S0 R 2
po jedinici površine zrači:
R 2 S0
1  A S0 2  1  A   216 W / m2
4R  4
Egzitanciji odgovara efektivna temperatura od 249 K.
Maksimum zračenja Zemlje je kod valnog broja 485 cm-1, što
odgovara valnoj duljini 20 µm.

Jean-Baptiste Fourier (1768. – 1830.) – atmosfera Zemljin „pokrivač”

John Tyndall (1820. – 1893.) – N2 i O2 propuštaju toplinu (IC zračenje) ali H2O i CO2
(stalni porast od Industrijske revolucije do danas) značajno apsorbiraju toplinu!
Globalno zagrijavanje – izgaranjem ugljena, nafte i plina i emisijom CO2 u atmosferu.
Pokus
Sunce grije jedan termometar koji je u zatvorenoj staklenki, i drugi koji je na otvorenom.
Prvoga nazovite «Venera», a drugoga «Merkur». Zatvorena staklenka ima ulogu atmosfere
koja obavija Veneru.

Koji će termometar pokazivati višu temperaturu?

Unutrašnjost staklenke zagrije se jače od
okoline. Slično se događa u atmosferama
planeta, a posebno kod Venere.
Učinak se zove stakleničkim učinkom.
Zakoni zračenja apsolutno crnog tijela
Planckov zakon
Kvant energije Ekvanta = hf h = 6,62610-34 J s – Planckova konstanta
Wienov zakon pomaka
m  T = C
C = 2,8910-3 m K - Wienova konstanta

E
T1 > T2
T1
Wienov zakon omogućuje
mjerenje visokih temperatura,
T2 a u astronomiji se koristi za
m1 m2  određivanje površinske
temperature zvijezda.

Objašnjava i različite boje zvijezda:

PLAVA BOJA – vruće zvijezde – 6200 K
CRVENA BOJA – hladnije zvijezde – 4400 K
Stefan - Boltzmannov zakon
I=T4  = 5,6710-8 W m2 K-4 Stefan-Boltzmannova konstanta

P P – snaga
I
S
S – površina
I – intenzitet zračenja
P  eST 4

Pokus:

 Crno tijelo – idealno tijelo koje emitira ali i apsorbira

svo zračenje koje upadne na njega.
 Zbog te činjenice se crno tijelo (crno obojana metalna
epruveta) brže zagrijalo nego bijelo
 Ljetna/zimska odjeća
Zadatak 1: Ugrijana peć zrači kroz otvor površine 10 cm2 svake sekunde 50 J
energije. Na kojoj valnoj duljini peć najviše zrači? Pretpostavite da peć zrači
kao apsolutno crno tijelo.

Rješenje:
S = 10 cm2 = 10-3 m2
E = 50 J
t=1s
E
m = ? I=T 4 I
St
m  T = C E 50 J
T 4  4

C 2,89 103 m K
St 5,67 108 W m -2 10-3 m 2 1 s
m  
T 969 K T = 969 K
m = 2,9810-6 m = 2,98 m
Zadatak 2: Za koliko se stupnjeva mora promijeniti temperatura apsolutno
crnog tijela, koja u početku iznosi 2000 K, da se vrijednost valne duljine
koja odgovara maksimumu intenziteta zračenja poveća za 0,5 m?

Rješenje:
T1 = 2000 K
m = 0,5 m = 0,510-6 m T = T2 – T1 = 1486 K – 2000 K
T = ? T = -514 K

m  T = C m2 = m1 +m

C 2,89 103 m K m2 = 1,44510-6 m + 0,510-6 m
m1  
T1 2000 K
m2 = 1,94510-6 m
m1 = 1,44510-6 m
C 2,89 10 3 m K
T2   T2 = 1486 K
m 2 1,945 10 m
-6
Zadatak 3:
Intenzitet Sunčeva zračenja na Zemljinoj površini iznosi 1370 W m-2 (solarna konstanta).
a) Kolikom snagom Sunce zrači ako je udaljenost Zemlje od Sunca 1, 5·1011m?
b) Kolika je temperatura Sunčeve površine ako mu je polumjer 6,96 ·108 m?
c) Na kojoj valnoj duljini Sunce najviše zrači?

Rješenje:
I = 1370 W m-2

a) r = 1,5·1011 m P = 4 Ir2 = 4 ·1370 W m-2 ·(1,5·1011 m)2

P P P = 3,87 · 1026 W
I  2
S 4r 
b)
P = 3,87 · 1026 W
R = 6,96 · 108 m

I = T4 P 3,87 1026 W

T 4 4
4 R 
2 4  (6,96 108 m) 2    5,67 108 W m -2 K -4
P
 T 4
S
P = T4 ·4R2  T = 5787 K

c) T = 5787 K

C 2,89 103 m K , m = 499 nm

m T = C , m  
T 5787 K