1.

Pročitaj pjesmu
Stara pjesma
O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,

Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada

Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,

Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
Antun Gustav Matoš

2. Pročitaj smjernice
Predstavite Antuna Gustava Matoša u kontekstu književnoga razdoblja u kojemu stvara.
Odredite i obrazložite temeljna obilježja Matoševa pjesništva.
Odredite vanjsku kompoziciju pjesme. Kojom je pjesničkom formom napisana pjesma?
Odredite vrstu stiha i rime.
Odredite temu i ideju, raspoloženje i ton pjesme. Kojim su stilskim sredstvima ostvareni?
Kako Matoš doživljava Hrvatsku i situaciju u njoj?
Dokažite da je pjesma domoljubna. Po čemu se razlikuje od domoljubnih pjesama
prethodnoga razdoblja?
3. U smjernicama podcrtaj ključne riječi.

4. Od ključnih riječi napiši natuknice, napiši ideje i ono što znaš vezano za određenu
smjernicu.

Predstavite Antuna Gustava Matoša u kontekstu književnoga razdoblja u kojemu stvara.

– razdoblje- modernizam, hrvatska moderna
– Matoš je obilježio ovo razdoblje 1892. Moć savjesti – početak; 1914. umro – završetak
moderne A. G. Matoš Pjesme kako napisati esej na maturi
Odredite i obrazložite temeljna obilježja Matoševa pjesništva.
– 80-tak pjesama, kasno počeo pisati poeziju (Pjesme, 1923.)
– utjecaj Baudelairea – osjećaj za formu-sonet-50-tak soneta, melodičnost stiha, sinestezija
(objasni), profinjen ritam
– stil – sinestezija, bogatstvo metafora – pretvaraju u simbole (Baudelaire)
teme:
– ljubav – bestjelesna, nematerijalna, uzvišena, produhovljena
– pejsaž – doživljaj pejsaža potiče unutarnje pjesnikove osjećaje i atmosferu, pejsaž kao
stanje duha
impresionist – siva boja pejsaža, izraz unutarnjeg raspoloženja
pesimistički obojena ličnost što se očituje u svim temama
u ljubavnoj, intimnoj, pejsažnoj lirici – intenzivan osjećaj prolaznosti i nestajanja, predosjećaj
smrti i osjećaj tame i nedorečenosti, naglašena sjeta, tuga, bol, melankolija
– domovina, domoljublje – sukob vizije domovine i stvarnog stanja, sumorni doživljaj
domovine, elegično intonirana poezija – razočaran po povratku u domovinu, khuenovsko i
postkhuenovsko vrijeme
Odredite vanjsku kompoziciju pjesme. Kojom je pjesničkom formom napisana pjesma?
Odredite vrstu stiha i rime.
– čvrsta forma – sonet
– dvanaesterac
– rima u katrenima abab abab (ukrštena), terceti povezani rimom cddcee A. G. Matoš
Pjesme kako napisati esej na maturi
Odredite temu i ideju, raspoloženje i ton pjesme. Kojim su stilskim sredstvima ostvareni?
Kako Matoš doživljava Hrvatsku i situaciju u njoj?
– tema- pjesnikov doživljaj stanja u domovini
– ideja – Hrvati su malodušni, uskih i glupih pogleda na stvarnost – citat, poniženi i
potlačeni, nesposobni i nezainteresirani za borbu i zato osuđeni na propast pod vlašću
stranaca
– raspoloženja i osjećaji, stilska sredstva
– prijezir i razočaranost – razlog uskogrudnost (citat), malodušnost, nezainteresiranost puka,
prazoglavost i glupost – anaforičko ponavljanje „razočaranog“ usklika “o”
– sukob ideala: razum, polet duše – metafora, srce, žar, sloboda, pravda i stanja u stvarnosti
– kukavice – kontrast krepost diva
– zapitanost čemu to – anafora – čemu- retoričko pitanje
– besperspektivnost, sumorni doživljaj – 3. strofa – doživljaj Hrvata kao naroda bez vlasti i
časti osuđenog na propast – pojačano rimom unutar stiha pasti-propasti- bez časti,
opkoračenje naglašava stanje
– propast ponavlja u zadnjoj strofi – završno suočavanje sa stvarnošću: stranci preuzimaju
vlast, propast zbog kukavičluka (citat)
– ljubav i privrženost domovini – domovino moja, majko – domoljubni osjećaj

 Dokažite da je pjesma domoljubna. Po čemu se razlikuje od domoljubnih pjesama

prethodnoga razdoblja?

– ilirizam – pjesme pune poleta, borbenosti, veličanja domovine, njezine ljepote i snage
njezinih ljudi, pune patetike, slave jezik

– Matoš uvodi grube, opore riječi – oslobađanje od patetike

– Matoš gleda očima domoljuba koji je dio života proveo u tuđini čeznući za domovinom,
idealistično ju doživljavajući kao i Preradović npr. u pjesmi Putnik – domovina je spas iz
mraka pjesnikovog lutanja tuđim zemljama- Matoš gleda propast domovine- tim je
veća njegova razočaranost, sjeta, bol
primjer interpretativnog eseja na maturi – MATOŠ, Stara pjesma

Antun Gustav Matoš predstavnik je hrvatske moderne. Svojim je književnim

djelovanjem obilježio čitavo ovo razdoblje. Za neke je teoretičare upravo Matoš graničnik
koji određuje razdoblje modernizma u hrvatskoj književnosti. Početak je ovoga razdoblja
1892. kada je objavljena njegova novela Moć savjesti, 1914. godina njegove smrti smatra se
završetkom moderne. Matoš je počeo pisati poeziju kao zreli pjesnik. Napisao osamdesetak
pjesama. (Pjesme, 1923.). U njegovom je osjećaju za formu, melodičnosti stiha,
sinestezijskom povezivanju vizualnih, akustičnih, olfaktivnih dojmova, profinjenom ritmu
vidljiv jak utjecaj Baudelaireove simbolističke poezije. Poput Baudelairea Matoš stvara
bogate metafore koje se pretvaraju u simbole. Njegova se potreba za čvrstom formom očituje
u velikom broju soneta. Napisao je pedesetak soneta. I Stara je pjesma pisana u formi soneta.
Ova je čvrsta forma ostvarena dvanaestercem i rimom koja je u katrenima ukrštena (abab
abab). Terceti su povezani rimom cddcee. Najčešće su teme njegove lirike ljubav, pejsaž i
domovina.

Matoševa je ljubav bestjelesna, nematerijalna, uzvišena, produhovljena. Često motiv

ljubavi povezuje sa smrću i prolaznošću (Utjeha kose). Pejsaž potiče unutarnje pjesnikove
osjećaje i atmosferu, on je stanje pjesnikova duha (Notturno). Matoš je impresionist.
Njegova siva boja pejsaža izraz je unutarnjeg raspoloženja (Jesenje veče). Matoš
je pesimistički obojena pjesnička ličnost i čitatelj se s pesimizmom, osjećajem prolaznosti i
nestajanja, predosjećajem smrti, naglašenom sjetom, tugom, boli, melankolijom susreće u
svim njegovim pjesmama pa tako i domoljubnim. Iz njegove se domoljubne poezije može
iščitati sukob vizije domovine i stvarnog stanja. To je elegično intonirana poezija nastala u
khuenovsko i postkhuenovsko vrijeme. Takva je i Stara pjesma u kojoj Matoš iznosi svoj
doživljaj stanja u domovini. U pjesmi prevladavaju prijezir i razočaranost. Osjećaj
razočaranosti naglašen je anaforičkim ponavljanjem usklika „O“ u prvoj strofi. Statičnost je
naglašena elipsom. Uskogrudnost („O, ta uska varoš, o ti uski ljudi“ ), malodušnost,
nezainteresiranost i bezosjećajnost puka, njegova prazoglavost i glupost („O, te šuplje glave,
o, te šuplje grudi“) slika su Matoševe Hrvatske. I upravo ovdje dolazi do sukoba ideala
prikazanih motivima razuma, srca, žara, slobode, pravde, metaforičkim poletom duše sa
stvarnim stanjem. Kukavice su u kontrastu s krepošću diva i Matoš se pita čemu to. Ovo
retoričko pitanje pojačava anaforično ponavljanje upitne zamjenice čemu. Besperspektivnost i
sumorni doživljaj nastavljaju se i u 3. strofi. Matoš doživljava Hrvate kao narod bez vlasti i
časti osuđen na propast što naglašava opkoračenjem i rimom unutar stiha (pasti-propasti- bez
časti). Zadnja je strofa završno suočavanje sa stvarnošću: stranci preuzimaju vlast, propast iz
prethodne strofe je neizbježna jer se nema tko boriti za domovinu („Ni umrijeti za te Hrvat
snage nema“).

Iako kritički gleda na stanje u domovini, Matoš je domoljub. Njegova se ljubav,

toplina i privrženost domovini mogu pročitati u zadnjoj strofi u vokativima: domovino moja,
majko. Za razliku od domoljubnih pjesama iz razdoblja ilirizma, punih poleta, borbenosti,
veličanja domovine, njezine ljepote i snage njezinih ljudi, Matoševe su pjesme elegične,
rezignirane. Ilirci su puni patetike. Uvodeći grube, opore riječi, Matoš domoljubnu pjesmu
oslobađa od patetike. Matoš gleda očima domoljuba koji je dio života proveo u tuđini čeznući
za domovinom, idealistično ju doživljavajući. U tome je sličan Preradoviću. Ali dok
Preradović ( u pjesmi Putnik, npr.) domovinu doživljava kao spas iz mraka svojeg lutanja
tuđim zemljama, on gleda njezino propadanje. Hrvati su malodušni, uskih i glupih pogleda na
stvarnost („svakidašnja glupa perspektiva“), poniženi i potlačeni, nesposobni i
nezainteresirani za borbu i zato osuđeni na propast pod vlašću stranaca. I to je ono zbog čega
je Matoš tužan, sjetan i razočaran.

(564)