You are on page 1of 10

S U D

ŠTA JE SUD?
LOGIČKI I GRAMATIČKI ISKAZ
Šta je sud?
Psihički akt - SUĐENJE. Rezultat– SUD (STAV, ISKAZ).
Sud se izriče u rečenicama.
Ali, nije svaka rečenica sud:
-Pogledaj taj film, obavezno!
-Kog je žanra?
-To je jedan klasičan engleski krimić.

Prva je preporuka, druga je pitanje, a treća je sud.


Sve tri rečenice zadovoljavaju uslov smislenosti i sintaksičke
korektnosti. Zbog čega nisu sve sudovi?
Samo rečenice za koje je smisleno postaviti pitanje njihove
istinitosti mogu biti sudovi u logičkom smislu. Pošto ne
mogu imati istinosnu vrednost, isključene su naredbe,
pitanja, poetski iskazi i sl.
Klasična logika prikazuje sud sledećom formulom:

S je P.

Sudom se tvrdi veza izmeĎu pojmova kojom se u


najvećem broju slučajeva jednom pojmu, logičkom
subjektu pripisuje (pririče) ili odriče pojam o nekom
kvalitetu, tj. logički predikat. U našem primeru:
To je jedan klasičan engleski krimić.
(S) je (P)

Prema tome, sudom se nešto tvrdi ili poriče o nekome


ili nečemu.
Ova tvrdnja (ili poricanje) može biti istinita i neistinita.
Predikativna teorija suda
U pitanju je najstarija interpretacija forme i smisla svih sudova, koju
dugujemo Aristotelu. O subjektu se tvrdi ili poriče ono što se iskazuje
predikatom.
sadržaj
Logika je korisna.
Logika nije dosadna. s p
obim
Ova dva suda o svojstvima logike formalno se pojednostavljuju na:
S je P.
S nije P.
Na ovaj način, logička analiza zanemaruje sadržaj iskaza i prati samo
njegovu formu, koja je za sve sudove jedinstvena.

Zapravo, ova teorija posmatra sud kao vezu (pridruživanja ili odvajanja)
sadržaja, pa time i obima pojmova u njemu,
Sadržaju subjekta se pridružuje (ili ne pridružuje) sadržaj predikata, dok je
odnos njihovih obima obrnut: obim subjekta se uključuje ili isključuje iz
obima predikata.
Relaciona teorija suda

Sud izražava neku relaciju, a pojmovi u njemu su


elementi tog odnosa (koliko pojmova učestvuje,
tolika je i relacija: dijadička, trijadička…).
Ova teorija sebe smatra obuhvatnijom, jer je
predikacija samo jedna od relacija (uključivanje
klase u klasu), dok su druge, nepredikativne
relacije npr. prostorna, vremenska, kauzalna itd.
Formalni prikaz: R(x) (a,b,c)
 Kapa je na polici, ispod lampe.
Egzistencijalna teorija suda
Svaki sud je u osnovi izricanje postojanja ili
nepostojanja nečega.
Jer, ukoliko se sud odnosi na predmete čiju
egzistenciju ne možemo utvrditi, tada on gubi
osnovno svojstvo koje ga čini sudom:
istinitost/lažnost.
Prema ovom stanovištu, predikativna teorija
omogućava da se prokrijumčare pseudo
(tobožnji) iskazi, poput:
 Sadašnji kralj Francuske je ćelav.

 Pegaz je krilati konj.


Teorije suda i vrste sudova

 Svaka od ove tri teorije nalazi svoje uporište


u nekoj vrsti sudova (predikativnim,
relacionim, egzistencijalnim) koje najbolje
uspeva da opiše i analizira, ali nijedna nema
univerzalni domet.
 Ovde su pomenute zato što ukazuju na
različite tipove iskaza, o čemu će biti reči kad
budemo izlagali njihovu podelu.
Razlika saznajnih i vrednosnih sudova
Pitanje istinitosti sudova je usko povezano i sa
pitanjem njihovog saznajnog karaktera.
Nasuprot saznajnim sudovima, čija se
činjenička istinitost utvrĎuje iskustvenim ili
logičkim putem, nalaze se vrednosni sudovi.
Njihov cilj je da izraze procenu datog predmeta
s aspekta prihvaćenih ili predloženih
vrednosti, kao što su logičke vrednosti (istina,
doslednost, pravilnost, logička valjanost),
moralne (dobro, iskreno, hrabro), ili estetske
(lepo, harmonično).
Prihvatanje saznajnih i vrednosnih sudova
1.Istinitost saznajnih sudova je:
 aposteriorna (iskustveno zasnovana) i često posredna (zavisna od
opažanja, tuĎih svedočanstava i jezičkih značenja): S.S. je profesor
logike.
 apriorna (neiskustvena, čisto racionalna), zavisna od prihvaćenih
značenja i pretpostavki: 200 gr. je petina 1 kg.

2. U slučaju vrednosnih sudova, prihvatanje njihovog važenja zavisi od


opšte prihvaćenosti vrednosti i normi na koje se pozivaju, a ne od
nečeg opažljivog (lepota se ne opaža, već procenjuje). Ovde ne
možemo zahtevati da se utvrdi činjenička istinitost, pogotovo što se
vrednosti i norme civilizacijski i epohalno menjaju. U raspravi, ako
smo logički kultivisani, možemo samo zahtevati da neko obrazloži
vrednosni sistem na koji se poziva, a onda da njegova argumentacija
bude dosledno izvedena na pozadini tog sistema. I naravno, složiti se
ili ne složiti sa početnim pretpostavkama, opet na osnovu
argumenata sličnog tipa, koje smo dužni da i sami logički zasnujemo i
dosledno izvodimo.
Vrste saznajnih sudova
 Neposrednog opažanja ili iskustvenih činjenica:
“Voda je bezbojna, bezmirisna tekućina…”
Sud neposrednog opažanja kojim se utvrĎuje postojanje
nekog neposredno uočljivog svojstva.
 UviĎanja veza i odnosa (što su takoĎe činjenice, poput
zakona):
“Voda sačinjava veliki deo našeg tkiva.”
Napušta se pojavna dimenzija i izražavaju uzročne i druge
(nevidljive) veze.
 UtvrĎivanja suštine predmeta (činjenice najvišeg reda):
“Voda je hemijsko jedinjenje 2 atoma vodonika i jednog atoma
kiseonika, koje prebiva u tri agregatna stanja, sa tačkom
mržnjenja…”
UtvrĎuju se nepromenljive, suštinske karakteristike
nečega, što odgovara esencijalnoj definiciji.

You might also like