A.2.4.

Element od ogrijevne žice

Na slici je prikazan element od ogrjevne žice koji se napaja romjrnjivim naponom u(t).
Električka nadomjesna shema sastoji se od serijski spojenih induktiviteta L I temperaturno
ovisnog otpornika R (ϑ ) .

i L
Nadomjesna
shema
u ϑ R (ϑ ) u R (ϑ )

Temperaturna ovisnost dana je relacijom:

R (ϑ ) = R(1 + αϑ ) , gdje je α temperaturni koeficijent.

Pretpostavimo da je ogrjevna žica mase m i specifične topline c emitira u okolinu, koja

se sastoji od konvekcije i zračenja:

POD = K ⋅ ϑ + σϑ 4 .

a) Kako glase diferencijalne jednadžbe za struju i (t ) i za temperaturu ϑ (t ) ogrjevne žice?

b) Koji odnosi vrijede za veličine u radnoj točki?
c) Odrediti linearno diferencijalne jednadžbe za normirana odstupanja od radne točke.
d) Eliminacijom ∆i dobiti diferencijalnu jednadžbu 2. reda s obzirom na ∆ϑ .
e) Skicirati, bez računanja, tok ∆ϑ pri skokovitoj promjeni napona.

Rješenje:

Element od ogrijevne žice, napajanje promijenjivim naponom u (t )

Nadomjesna shema: L; R (ϑ )

i i L

U(t) ϑ R (ϑ ) R (ϑ )
U(t)

Temperaturna ovisnost: R (ϑ ) = R(1 + αϑ ) ; α - temperaturni koeficijent; masa žice m;

specifični toplinski koeficijent c.

Predana energija u okolinu:

POD = K ⋅ ϑ + σϑ 4
a) Diferencijalne jednadžbe

1. električnog kruga
2. temperaturne promjene - promjena toplinske energije u žici

di
L = U (t ) − R(ϑ )i (1)
dt

Promjena toplinske energije = dovedena energija – emitirana energija

dϑ
cm = PDO − POD = R(ϑ )i 2 − Kϑ − σϑ 4 (2)
dt

b) Stacionarno stanje

U stacionarnom stanju je temperatura žice konstantna Æ Joulova toplina jednaka je toplini

predanoj okolici.
To se stanje ravnoteže postavlja za svaki stacionarni ulazni napon u (t ) .
Stacionarni napon Æ istosmjerni
Æ izmjenični – konstantna efektivna vrijednost

Razlika: Pri istoj efektivnoj vrijednosti ulaznog napona temperatura će biti veća pri
zagrijavanju istosmjernim naponom, jer nema induktivnog dijela otpora.
U daljnjem razmatranju obrađivat će se ponašanje pri istosmjernom ulaznom naponu U0.
U radnoj točki vrijedi:

R0 i 0 = U 0 (3a)

R0 = R(1 + αϑ ) (3b)

c) Linearne diferencijalne jednadžbe za normirana odstupanja od radne točke

Linearizacija izraza (1) daje:

d∆i ∂
L = ∆U − (R(ϑ ) ⋅ i ) 0 ⋅ ∆ϑ − ∂ (R(ϑ ) ⋅ i ) 0 ⋅ ∆i = ∆U − αR ⋅ i0 ⋅ ∆ϑ − R0 ∆i (4a)
dt ∂ϑ ∂i

Linearizacija izraza (2) daje:

d∆ϑ ∂ ∂
cm
dt
=
∂i
(
R(1 + αϑ ) ⋅ i 2 − Kϑ − σϑ 4 ) 0
⋅ ∆i +
∂ϑ
(
R(1 + αϑ ) ⋅ i 2 − Kϑ − σϑ 4 ) 0
⋅ ∆ϑ =

[ ]
= 2 R0 i0 ∆i + R ⋅ i02 ⋅ α − K − 4σϑ 03 ⋅ ∆ϑ (4b)

Normiranje Æ postizanje bezdimenzijskih varijabli Æ poopćavanje problema.

Normiranjem linearne diferencijalne jednadžbe (4a) postiže se dijeljenjem sa U0. Sve ∆
∆x
veličine prelaze u .
x0

d∆i
L = ∆U − αRi0 ∆ϑ − R0 ∆i /: U 0 = R0 i0 (izraz 4)
dt

L d ∆i ∆U αR ∆i
= − ∆ϑ − - ostaje problem ∆ϑ
R0 dt i0 U 0 R0 i0

Iz izraza (3b) dobiti ćemo:

R0 − R ϑ0
R0 = R(1 + αϑ0 ) ⇒ ϑ0 = - uvrstimo u prethodni izraz
αR ϑ0

L d ∆i ∆U αR R0 − R ∆ϑ ∆i
⋅ ⋅ = − ⋅ ⋅ −
R0 dt i0 U 0 R0 αR ϑ 0 i0

L d  ∆i  ∆i ∆U R0 − R ∆ϑ
⋅  + = − ⋅ (5a)
R0 dt  i0  i0 U0 αR ϑ0

Ukoliko u jednadžbu (4b) unesemo već dobiveno ϑ0 ⋅ αR = R0 − R dobivamo:

c ⋅ m ⋅ ϑ0 ⋅
d ∆ϑ
⋅
dt ϑ0
[
+ K ⋅ ϑ0 + 4 ⋅ σ ⋅ ϑ04 + ( R0 − R) ⋅ i02 ⋅ ]
∆ϑ
ϑ0
= 2 ⋅ R0 ⋅ i 0 ⋅
∆i
i0

c ⋅ m ⋅ ϑ0 d ∆ϑ 1  K ⋅ ϑ0 + 4 ⋅ ϑ04 R0 − R  ∆ϑ ∆i
⋅ ⋅ +  + ⋅ = (5b)
2 ⋅ U 0 ⋅ i0 dt ϑ0 2  U 0 ⋅ i0 R0  ϑ 0 i0

 (R0 − R ) ⋅ i02 i R − R
 = (R0 − R ) ⋅ 0 = 0 
 U 0 ⋅ i0 U0 R0 

Ovakav postupak normiranja omogućava jednostavni bezdimenzijski prikaz varijabli, a time i

postupak poopćavanja problema.
d) Eliminacijom ∆i dobiti diferencijalnu jednadžbu s obzirom na ϑ .

∆i
Ukoliko izraz (5b) za uvrstimo u (5a) dobivamo:
i0

L c ⋅ m ⋅ ϑ0 d 2  ∆ϑ  1  L  K ⋅ ϑ0 + 4 ⋅ σ ⋅ ϑ04 R0 − R  c ⋅ m ⋅ ϑ0  d  ∆ϑ 
⋅ ⋅  + ⋅ ⋅  −  +  ⋅ ⋅   +
R0 2 ⋅ U 0 ⋅ i0 dt 2  ϑ0  2  R0  U 0 ⋅ i 0 R 0  U 0 ⋅ i 
0  dt ϑ
 0 

1  K ⋅ ϑ0 + 4 ⋅ σ ⋅ ϑ04 R0 − R  ∆ϑ ∆U
+ ⋅ + ⋅ =
2  U 0 ⋅ i0 R0  ϑ 0 U0

Ukoliko uvedemo zamjene:

∆U ∆ϑ
= x(t ) - ulaz = y (t ) - izlaz
U0 ϑ0

Dobivamo linearnu diferencijalnu jednadžbu 2. reda oblika:

d2y dy
a 2 2 + a1 + a0 y = x
dt dt

e) Prijelazna funkcija temperature (prijelazna karakteristika)

a 2 s 2 + a1 s + a0 = 0 - karakteristična jednadžba sustava u ovisnosti o konstantama a 2 , a1 , a 0

odnosno parametrima L, R,α , K , σ i radnoj točci određenoj sa U0 možemo dobiti:

S1

S1 S2 S1 , S2
S2