Professional Documents
Culture Documents
Što je čovjek?
Ladislav Babić
10:51 Politika
Foto: Pixabay
Jesu li Hrvati, Srbi, Bošnjaci i ini etnici svijeta, ljudi? U biološkom smislu, nesumnjivo, no u
višem – onom duhovnom, lozofskom, etičkom, a nadasve humanističkom koje
navještava da "Biti čovek, znači postajati čovekom" - pitanje je krivo postavljeno. Umjesto
čoporativno, valja biti postavljeno svakoj jedinki posebno, zahtijevajući i zasebni odgovor.
Ovaj pak automatski implicira i pitanje o vrijednosti svakog pojedinca, jer kao što
kompjuteri različitih vrijednosti silaze s trake, tako je i s ljudima koji "silaze" iz znate već
čega. U mladosti sam se nacionalno određivao Hrvatom, potom Jugoslavenom, a kad sam
sazrio i shvatio da su sve to obične budalaštine, i ako nisi čovjek nisi ništa – postalo mi je
posve nevažno. Pošto sustav eksplicitno zahtijeva da se odrediš jesi li mrkva, repa ili
možda moljac, relativno svojevoljno postao sam neopredijeljen.
http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 1/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
ne duljim, zbog onih koje " lozo ranje" beskrajno zamara, ponudit ću odmah Kangrgin
odgovor:
"No, pri svemu tome, ipak mi 'vrag nije dao mira', pa sam jednom svojem interviewu dao
naslov Biti samo Hrvat, znači još ne biti čovjek. A to bi se dakako odnosilo i na Nijemca,
Francuza i Turčina… i… Jer, čovjek je rod, a svi Hrvati, Srbi, Englezi, Nijemci… jesu i ostaju
sami po sebi na nivou – vrste: genus proximum i di erentia speci ca. Šteta je samo u
tome što svi nacionalisti bilo koje 'fele' ne znaju logiku, pa se uvijek malo "zbunjuju"
pritom, i gledaju oko sebe, koga da malo, je li… ovaj, jer nije 'naš'!"
"Kako je optužba već zahtijevala smrtnu kaznu, obrani je preostalo predložiti izgon ili
gubitak građanskih prava. Ali Sokrat nije htio iskoristiti tu priliku. Smatrao se nevinim, tako
da nije prihvaćao nikakvu kaznu, ne dopuštajući poroti izbor. Štiteći svoju vjerodostojnost,
prihvatio je smrt, a suce prepustio njihovoj savjesti. Sokrat se uvijek prilagođavao javnim
odlukama grada. Kao dobar građanin, nije mogao voljeti Atenu bez njenih zakona. Ako bi
otišao u izgnanstvo ili izgubio građanska prava, prestao bi biti građanin, slobodan čovjek.
Radije je prihvatio umrijeti slobodan, nego živjeti bez prava."
Kad pričamo o kvarenju
mladeži, nezaobilazno je
Uz poštovanje spram povijesnih ocjena lozofa, pokazao se
najavljeno izbacivanje
prilično povodljivim prema stavovima onih koji su kolektivno povijesti, biologije i
– umjesto njega – trebali popiti kukutu. Jer da je dokaz geografije (uz
domoljublja, kako i danas trućaju mnogi nazovi ljevičari, zadržavanje vjeronauka
pridržavanje zakona vlastite države umjesto neformalnih kao izbornog predmeta) iz
"zakona" humanističke etika, onda bi Hitler, Pavelić i kurikuluma za stručne
škole, uz ozbiljnu namjeru
Franco bili paradigme patriotizma! Lično bih svim tim
da se knjižnice podvrgnu
insu cijentnim, nemoralnim, zločinačkim i lopovskim tržišnim odnosima, ne
spodobama koje vode narod poput krda ovaca koje pojma zanemarujući sve
nema kuda idu (ipak, više od 72% građana smatra da je to u prethodne obračune s
krivom smjeru!) na svoj trošak kupio kukutu, da vjerujem nezavisnim medijima i
kako posjeduju i trunku Sokratove moralnosti. poslenicima u kulturi
http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 2/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
– Ali ako vrijednosti morala i poštenja (pod brojem jedan) kod ovog čovjeka nestanu, onda
ostanu samo nule, koje su bezvrijedne.
"Dakako, ni jednom se od citiranih autora ništa loše ni tada ni kasnije nije dogodilo…
Činjenica je, međutim, da su se kasnije autori koji su najviše citirani našli među glavnim
tvorcima Memoranduma SANU… ‘Bijela knjiga’ i savjetovanje za koje je ona priređena bili
su svojevrsni signal za uzbunu, jer su već tada, 1984. godine, upozoravali na ono što se iza
brda valja, a što sve ljude i narode u Jugoslaviji može uvaliti u goleme nevolje.", (Slobodna
Bosna, Sarajevo, 1992.)
Zatvaranje Vlade Gotovca, što hrvatski nacionalisti često spominju, s knjigom nema
nikakve veze (mada se u njoj spominje u kontekstu ranijih zauzimanja Predraga
http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 3/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
Matvejevića za njega), s obzirom da je ova izašla 1984. godine, dok je pjesnik bio zatvaran
1972. i 1977. godine. U zanimljivoj knjizi Neispričane priče, Rajko Grlić – jedan od
inkriminiranih aktera Bijele knjige, spominje je sasvim kratko, više se osvrćući na "bijele
knjige" ovog režima, dok u jednom intervjuu kaže da je jedina posljedica koju je imao bila
brisanje s liste za stan, ali dodaje:
"90-ih se kultura svodi na apsolutno ništa, na pjesmice voljenom vođi. Zapanjujuće je kako
je hrvatska inteligencija pristala na to vjerujući da će, povlađujući nacionalizmu, uspjeti
sačuvati svoj dignitet i raditi svoje stvari. Zato su danas mogući "kulturni mulci" poput
Hasanbegovića i ostalih."
Igor Mandić, također naveden kao "nepoćudan", danas u razgovoru za druge novine
govori:
"Ma, Stipe je bio odličan…Na kraju sam ja shvatio da on nije komunističko čudovište, a on
da ja nisam nacionalist", a radeći usporedbu bivše države sa sadašnjom dodaje: "Bila je
apsolutno solidnija. Mudro je preuzela naslijeđe bivših sistema, lukavo to ugradila u svoje
dogmatske i autoritarne strukture, da bi već nakon deset godina Hrvatska postala
najbogatiji i najnapredniji dio Jugoslavije."
Predrag Matvejević, još jedan kojeg navode kad žele dezavuirati Šuvara i "njegovu" knjigu,
postao je član Vijeća Socijalističke radničke partije SRP koju je osnovao potonji, ovako je
razmišljao je o njemu:
"I kada je bio na vlasti, Šuvar je sačuvao privilegij opozicionara – misli Matvejević, koji je s
vlastodršcem Šuvarom zdušno polemizirao, ali bez posljedica. Citirao je i Šuvarovu ocjenu
da tranzicija Hrvatsku vodi jedino u divlji kapitalizam te rekao kako je i Krleža uočio
Šuvarovo čudesno pamćenje."
http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 4/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
koje čovjek posjeduje jest ono koje je stekao djelovanjem, odnosno upravo putem prakse.
Dakle, što ćemo učiniti sa svojim životima, na nama je da odlučimo, odnosno na nama leži
zadatak da stvorimo svoj svijet. Na taj način ostvaruje se samosvrha koja se nalazi u
postajanju čovjeka čovjekom. Na taj način stvara se povijest. A upravo na nama leži
zadatak da je učinimo boljom putem prakse, odnosno proizvođenjem drugačijeg svijeta u
kojem će vrijediti živjeti."
Mada je, navodno, "čovjek naše najveće bogatstvo" – za kapital prvenstveno stoga što
parazitara na radničkom radu – njemu je ipak bliža navada popisivanja njegove
"knjigovodstvene" vrijednosti, počevši od banalnih procjena vrijednosti kemijskih
elemenata koji ga tvore (cirka 6900Kn!), do so sticiranijih pitanja koja vjerojatno
postavljaju pokoji "civilizirani" kanibali: "Kolika je ukupna prehrambena vrijednost (u
kalorijama, mastima, vitaminima, mineralima itd.) prosječnog ljudskog tijela?", preko
vodiča za najgoru ma ju i beznadne bolesnike obuzete tržišnom konkurencijom u jagmi
za ljudskim organima (mislite li se rasprodati po dijelovima, okvirna vrijednost oko koje se
možete cjenkati, vam iznosi oko 1.4 milijuna Eu), do onoga što "poduzetnike" najviše
zanima. Koliko mogu iscijediti iz radnika tijekom njegovog radnog vijeka da bi lagodno
živjeli na račun njegova rada. Sve su to brojke i samo brojke, stoga i zanimljive
matematičarski nastrojenoj ministrici bez natruha humanizma. Njega nema u radovima
ekonomista, u godišnjim izvještajima tvrtki niti u planovima školskih kurikuluma. On je ili
nije duboko zakopan u čovjeku, teorijski ekspliciran u humanističkoj etici! Karl Jaspers
završava Ogled o čovjeku rečenicom "Biti čovek, znači postajati čovekom", što no
objašnjava jedan bloger:
http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 5/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
"Filozofsko mišljenje također nema karakter jednog progresivnog procesa kao što je to
slučaj s naukama. Sigurno je da smo otišli mnogo dalje od grčkog lekara Hipokrata. Teško
da bismo smeli reći da smo otišli dalje od Platona. Mi smo napredovali samo u pogledu
materijala naučnog saznanja kojim se on služio. U samom lozo ranju, možda smo tek
jedva ponovo do njega stigli. Mora da leži u prirodi same lozo je to što je svaki njen
oblik, za razliku od nauka, lišen jednodušnog priznanja. Vrsta izvesnosti koja se u njoj
može steći nije naučna, naime, nije ista za svaki razum, nego je to takvo osvedočavanje u
kome učestvuje celokupno čovekovo biće. Dok se naučna saznanja tiču pojedinih
predmeta za koje ni u kom slučaju ne mora svako da zna, u lozo ji je uvek u pitanju
celina bića koja se tiče čoveka kao čoveka, istina koja, tamo gde zasvetli, potresa dublje
nego bilo koje naučno saznanje", (Karl Jaspers, Šta je lozo ja)
Tko zna, možda je svojom odlukom iza koje zdušno stoje i prilagodljivi direktori stručnih
škola svojim izjavama, spasila mnoge od podizanja ruke na sebe? Ako može foka vrtjeti
loptu na njušci, lav preskakivati goruće obruče, sve bez poznavanja biologije, geogra je i
povijesti, zašto to ne bi mogao i svršeni polaznik strukovne škole, udresiran za vršenje
drukčijih radnji, po volji kapitala i totalnih mediokriteta koji opslužuju njihove želje
(potrebe)? U hijerarhiji napredovanja postoji takozvano Peterovo načelo, prema kojem
"svaki činovnik teži da napreduje do nivoa svoje nesposobnosti"; načelo potvrđeno
ministričinim napuštanjem akademske u korist političke karijere. Da je među
vlastodršcima samo to, no nismo mi te sreće. Kangrga bi joj poručio:
"Govoreći o tome kako je samo po sebi razumljivo da je cilj u djelovanju i radu jednog
postolara pravljenje dobrih cipela, brodograditelja da napravi dobar brod, graditelja da
napravi dobru kuću, gitaraša da dobro svira gitaru itd, ali se pritom ipak mora pitati: A šta
je s čovjekom?! Naime, može se biti dobar postolar, graditelj, liječnik, gitaraš…, a da još
nismo postavili pitanje: Da li su dobri i kao ljudi time što su dobri u "svojoj struci"?
Aristotelu je ovdje stalo do toga da pokaže kako i čovjek kao takav ima i treba da ima "svoj
cilj", to jest da bude dobar čovjek, pored svih onih navedenih i drugih posebnih dobrih
atributa, koji ga ipak još ne moraju kvali cirati kao dobrog čovjeka, a dovoljno bi bilo reći:
čovjeka!",
http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 6/7
10. 10. 2018. Što je čovjek? - H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
uz moj dodatak: Ako je zadovoljna fahidiotizmom matematičkog znanja, i ako joj je to cijeli
i usto sasvim dovoljan svijet, nek' se drži samozadovoljno njega namjesto da tisuće ljudi s
potencijalom ljudske sveobuhvatnosti kreše na vlastite, jadne grane. Što zna mladost u
dobi kad se "drvo savija", prihvaćajući liniju manjeg otpora za koju ni ne sluti kuda je vodi,
putem koji im taraca osoba s ekipom na položajima koji ne zaslužuju.
http://www.h-alter.org/vijesti/sto-je-covjek/print:true 7/7