hfz. mr.

Adnan Srebrenica

VRIJEDNOSTI PROUČENE HATME

Od Ibn Abbasa, r. anhuma, prenosi se da je neki čovjek upitao Poslanika, a.s.: „Koje
djelo je najdraže Uzvišenom Allahu? Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: - Ono koje kada se
dovede do kraja, ponovno se započne.” Ponovno je upitao:- A koje je to djelo, Božiji
Poslaniče? – Poslanik, a.s., odgovori: - Kad čovjek prouči Kur’an od početka do kraja, a
kada ga završi, ponovo započne učiti.“1

Učenje Kur'ana ubraja se u najodabranija djela, stoga vjernici nastoje iskoristiti priliku
da dosegnu to najvrednije i Allahu najugodnije djelo, jer će za svaki harf biti nagrađeni
deseterostruko. Zamislite kolika nagrada čeka čovjeka koji prouči cijeli Kur'an, njegovih
77845 riječi, odnosno 330733 harfova? Ukoliko bismo to računali prostim matematičkim
množenjem sa 10 (na osnovu kur'anskog i hadiskog teksta gdje se govori da će čovjek za
jedno dobro djelo biti deseterostruko nagrađen), dolazimo do višemilionskog rezultata.
Poznavajući koliku količinu dobra vjernik može da stekne učenjem Kur'ana, naši dobri
prethodnici veliki dio svog vremena provodili su u učenju Kur'ana. Neki od njih proučili bi
Kur'an jednom u dva mjeseca, neki jednom u mjesecu, neki svako deset noći, a neki svake
sedmice, i po ovome posljednjem postupala je većina.

1
Hakim u Mustedreku: hadis br. 2088.
 Poznati islamski učenjak En-Nevevi o ovome kaže: „Najbolje je reći da se to odnosi
na svakog pojedinca. Neka svako uči onoliko koliko je u stanju. Neki su učili samo mislima, a
nisu izgovarali harfove. Tako, ako je neko zauzet širenjem znanja i poučavanjem ili
rješavanjem sporova među muslimanima ili zauzet bilo kojim drugim općekorisnim stvarima
koje vjera zahtijeva, neka uči onoliko koliko mu prilike dozvoljavaju, i to mu se nimalo neće
uzimati kao manjkavost.“2
Prema mišljenju islamskih učenjaka najsevapnije je Kur’an učiti u namazu, stoga je
najbolje za onoga ko je sam učio Kur’an da hatmu završi u namazu, naročito sabahskim ili
akšamskim sunnetima. Ako se hatma završava grupno, izvan namaza, imam En-Nevevi
smatra da je to lijepo učiniti početkom dana, što je po nekim učenjacima vrednije, ili u
sumrak.3 Također, on navodi da je lijepo taj dan postiti, izuzev ako se poklopi sa danom u
kojem je mekruh postiti. „Vjerodostojno se prenosi od Talhe bin Musarrifa, Musejjeba bin
Rafia, Hubejba bin Ebu Sabita, Allah im se smilovao, koji su iz generacije tabi’ina, a živjeli
su u Kufi, da su postili dan u kojem bi završavali hatmu. Pohvalno je da završavanju hatme
prisustvuju oni koji su učili, a i oni koji nisu.“4
Mustehab je nakon učenja hatme učiti dovu i za te prilike sazvati svoje najbliže. Ibn
Ebu Davud bilježi predanje s dva vjerodostojna niza prenosilaca od Katade, učenika Enesa,
r.a., koji je rekao: „Enes, r.a., kada bi završio s hatmom, okupljao bi svoju porodicu pa bi učio
dove.“5 Prenosi se da su slično postupali Abdullah b. Abbas, Mudžahid i neki drugi, jer se
tada prima dova.6

2
Imam En-Nevevi, Zbirka Vjerovjesnikovih dova i zikrova, prijevod: Zijad Dervić, Novi Pazar : El-Kelimeh;
Sarajevo : Bookline, 2005, str. 228.
3
Imam En-Nevevi, Adabi učenja Kur’ana, Sarajevo, El-Kalem, 1998, str. 125.
4
Imam En-Nevevi, Zbirka Vjerovjesnikovih dova i zikrova, str. 230.
5
Ibid., str. 231.
6
Vidi više: Imam En-Nevevi, Adabi učenja Kur’an, str. 125.