ARTH UR CONTE

JALTA
IL I

PODJELA SVIJETA

Preveo s francuskoga
IVO KLARIČ

MATICA HRVATSKA
Z A G R E B 1968
 Nedjelja 11. veljače 1945. Podne. U Livadiji, neda-
leko od Jalte, Franklin Delano Roosevelt, predsjednik
Sjedinjenih Američkih Država, maršal Josip Visariono-
vič Džugašvili Staljin, predsjednik savjeta narodnih ko-
mesara SSSR-a, i Winston Spencer Churchill, predsjed-
nik vlade njegova veličanstva Georgea V I, kralja Velike
Britanije — u prisutnosti svojih glavnih suradnika
sastali su se osmi i posljednji put na konferenciji koja
je počela još prošle nedjelje u plesnoj dvorani Veiike
palače, bivše ljetne rezidencije cara Nikole II.
U Washingtonu je toga časa 5 sati ujutro, u Lon-
donu i Parizu 10 sati, u Berlinu 11, u Manilli 20 a u
Tokiju 21 sat.
U cijelom ili gotovo cijelom svijetu vlada taj dan
veliko nevrijeme: kiša ili jaka studen. Ali na Krimu
je već osam dana krasno vrijeme. Rusi su čak htjeli
dati ime tome izvanrednom vremenu pa su ga nazvali
»Rooseveltovo vrijeme«.
Konferencija za koju je Staljin nastojao da se
službeno nazove »Krimska konferencija« i koju ćemo
kasnije u memoarima sretati pod imenom »Jaltske
konferencije«, iako se uglavnom održavala u Livadiji
— završena je tačno u podne i 50 minuta po lokalnom
vremenu.

5
 Osim maršala Staljina i Winstona Churchilla, pred-
sjednik Roosevelt u 13 sati poziva na ručak i Molotova
— narodnog komesara za vanjske poslove SSSR-a;
Anthonyja Hdena — državnog sekretara za vanjske
poslove Velike Britanije; gospodina Archibalda Clarka
Kerra — ambasadora Velike Britanije u Moskvi; go*
spodina Alexandera Cadogana — stalnoga državnog
podsekretara za vanjske poslove Velike Britanije; ma-
jora Birsea — engleskog tumača i M. Pavlova — rus-
kog tumača.
Ručku prisustvuje i pet Amerikanaca: državni se-
kretar M. Edward R. Stettinius mlađi; šef predsjed-
nikova štaba admiral flote William D. Leahy; predsjed-
nikov lični savjetnik Harry L. Hopkins; W. Averell
Harriman — ambasador Sjedinjenih Država u Rusiji i
Charles E. Bohlen — američki tumač i pomoćnik dr-
žavnog sekretara.
četrnaest ljudi sjeda za dug pravokutni stol bivše
dvorane za biljar, lijepe prostorije u tjudorskom stilu
s velikim kaminom, također u engleskom stilu.
Dok se pripremala jedina službena fotografija toga
događaja, Averell Harriman je bio u susjednoj dvorani,
gdje je s visokim funkcionerima, određenim da sastave
zaključne dokumente, diskutirao o nekim delikatnim
stavkama. Zbog toga je, u službenoj hagiografiji, naj-
viših učesnika konferencije uJalti »Trinaest za stolom«.
Poslužuju ruski konobari u crnim bluzama i crnim
leptir-kravatama pod hladnim pogledom nekoliko služ-
benika protokola Foreign Officea. Pola tuceta članova
američke »Tajne službe«, a isto toliko članova ruskih
tajnih službi bdije uz vrata i prozore. Džepni revolver
je veoma karakterističan za njihovu službu. S engleske
strane sigurnost naoko jamči jedino časni i učeni W.
H. Thompson — Churchillov lični čuvar, bivši lični
tjelohranitelj Lloyda Georgea i bivši inspektor Scotland
Yarda, vrlo poštovan i diskretan službenik koji svoga
gospodara čuva još od 1921, od vremena kad je ovaj
— već tada ćudljiv i nagao — kao ministar avijacije
obilazio Egipat i Srednji istok u pratnji lorda Tren-
charda, sira Archibalda Sinclairea i Lawrencea od
Arabije.

6
 Jelovnik je isti i za sve ostale obroke u toku sed-
mice: crni kavijar, crveni kavijar, losos, moruna, sleđ
s umakom, sušeni sleđ sa šunkom, slana moruna, kra-
stavci i rotkvice kao hladno predjelo. Gljive s kiselim
vrhnjem, te jaja kuhana bez ljuske kao toplo predjelo.
Boršč, meso; osvježavajuće voće, votka, vino i kavkaski
šampanjac. Naročito mnogo kavijara. Bio je služen za
svaki obrok. Pričalo se čak da ga Churchill naručuje
u svoju sobu za uvijek obilni doručak. Konferencija uz
kavijar.
To je isto tako konferencija zdravica. U osam dana
Trojica velikih morali su ih izreći oko dvije stotine.
Ceremonijal danas ponovo počinje uz šampanjac, a na-
ročito votku. Zbog toga je atmosfera kao i obično sr-
dačna pa čak i vesela.
Oko 15 sati u blagovaonicu ulaze funkcioneri čiji
je zadatak bio da redigiraju dokumente. Tekstovi su
već definitivno sastavljeni i prevedeni na engleski i
ruski. Ispred Trojice velikih se uklanjaju tanjuri i čaše.
Svaki će svojim vlastilim perom staviti potpis na za-
ključni komunike namijenjen objavljivanju. Razumljivo
je da će tri sekretara za vanjske poslove, Stettinius,
Molotov i Eden još iste večeri u 18 sati, nakon posljed-
nje sjeđnice posvećene uklanjanju preostalih nesugla-
sica, potpisati protokol koji mora ostati tajan.
Ručak se produžuje do 15 sati i 45 minuta.
Predsjednik vrlo jednostavno, bez ikakvih cere-
monija predaje Staljinu visoka američka odiikovanja
za više oficire sovjetskih oružanih snaga.
Staljin kratko zahvaljuje, a odmah zatim Trojica
velikih se razilaze.
15 sati i 55 miuta.
Konferencija na Jalti je završena.
U tom istom trenutku milijuni vojnika na cijelom
svijetu bore se, pate, umiru. Nikada se toliko Ijudi nije
borilo u istim bitkama.
Nikada toliko važnih ličnosti — šefova država ili
vlada, ministara, generala, učenjaka, špijuna, novinara,
pisaca, crkvenih poglavara, političara — nije tako utje-
calo savjetima ili napisima na neku konferenciju kao
na ovu, a ne prisustvujući i ne znajući gdje se održava.

7
je r je službeni komunike radi sigumosti objavio u toku
sedmice, i to vrlo škrto, da su »Trojica velikih na oba-
lama Cmog mora održali konferenciju«.
Nikada se toliko događaja i problema nije našlo
za jednim jedinim stolom.
Winston Churchill je zaista mogao reći da nikada
sudbina tako velikog broja ljudi nije zavisila od tako
malo njih.
Nikada neki datum nije označio tako veliku raz-
liku — poput udarca sjekirom — između duge epohe
koja je nestajala sa svojim maskama i mitovima i pot-
puno nove epohe s olujama i pitanjima samo njoj
svojstvenim.
11. veljače 1945. je veoma ozbiljan i težak dan, ali
na cijelom svijetu bilo je malo onih koji su to osjetili.

8
PRVI DIO

S V IJE T
 PRVO POGLAVUE

NA RUSKOM FRONTU

Barem službeno, prvi zadatak Jaltske konferencije

bio je da utvrdi strategiju i potrebna sredstva kako bi
se što je moguće prije dokrajčio rat, a drugi, da odredi
sudbinu Njemačke nakon svrgavanja Hitlera.
Fiihrer se međutim još uvijek znatnim sredstvima
grozničavo odupire, a Njemačka postaje prava tvr-
đava, armije Trojice velikih moraju pokazati svu svo-
ju snagu i na Rajni i na Istočnom frontu.
Poslije artiljerijske pripreme koja je doslovno
skršila njemačku obranu, sovjetska ofanziva, koja je
počela 12. veljače od Baltika do Karpata bila je kraj-
nje žestoka. Na cijelom frontu vode se krvave bitke.
Prema riječima maršala Žukova to je »bitka za
Berlin«. To je isto tako borba s blatom, naročito u
Istočnoj Prusiji i u močvarnoj oblasti Kustrina (polj-
ski: Kostrzyn) na stavama Odre i Warte. Blato zasipa
rovove, blokira gusjenice tenkova i otežava kretanje
pješadiji.
Strategijska zamisao sovjetske komande vrlo je
jednostavna: potisnuti neprijatelja na svim frontovi-
ma upotrebljavajući što je više moguće oružje koje je
po Staljinovu mišljenju još uvijek kraljića oružja:
artiljeriju. Rusi sad raspolažu prvorazrednim materi-
jalom i do krajnosti iskorištavaju /pp »M olotov« od

II
180 mm i »Kaćušu« poznatiju pod imenom »Staljinove
orgulje«, ali isto tako i novi tenk »Kutuzov« čiji top
probija čelični oklop Pantera i Tigra, te dva lovca naj-
novije izrade Jak 1 i Jak7 i novi jurišni avion »Iljušin«.
Komandant Lenjingradskog fronta Gonorov, ko-
mandant 3. baltičkog fronta Maslenjikov i komandant
2. baltičkog fronta Jeremenko čiste posljednja upori-
šta koja brane lenjingradski opsjedatelji.
U Istočnoj Prusiji vodi se trostruka ofanziva na
vrlo širokom frontu. Komandant 1. baltičkog fronta
Bagramijan napada Koenigsberg (sada Kalinjingrad),
komandant 3. bjeloruskog fronta černjakovski napada
Elbing, a komandant 2. bjeloruskog fronta Rokosovski
napada Gdansk. Odupire im se trideset njemačkih di-
vizija pod komandom generala Rendulica koji već pet-
naest dana zamjenjuje smijenjenog generala Rhein-
hardta. One se sastoje od 3. oklopne arm ije generala
Raussa, 4. armije generala Miillera, koji već deset
dana zamjenjuje smijenjenog generala Hossbacha i
2. armije generala Weissa.
Napredujući od Koenigsberga prema jugu, Bagra-
mijanove trupe zauzimaju Maraunen, Hussehnen, Bou-
bitzen, WokeIlen, Bandau, Wagten, Basien, Wusen i pri-
bližavaju se Zintenu i Wormdittu.
Jedan od najvećih vojskovođa Crvene armije, Čer-
njakovski, bori se u sektoru Eylana gdje zarobljuje
golem plijen: 4 200 vozila, 400 tenkova, 500 motocikla,
stotine kamiona, milijun mina, topovskih granata, velike
zalihe opreme i municije za lično naoružanje. Černja-
kovski je jedini Židov među trinaest sovjetskih mar-
šala. Maršal je postao u trideset i drugoj godini. Ele-
gantan je, privlačan, cm e kose i očiju. Voli da se po-
kazuje s knjigom u ruci.
Iz vojne škole je izišao uoči rata. Kao tenkovski
oficir izumio je sistem ukopanog tenka, pretvorenog u
tvrđicu. U lipnju 1941. bio je samo m ajor bataljona.
Oficiri njegova štaba pričaju da je samo još jedan
oficir na svijetu tako brzo i blještavo napredovao u
karijeri: Eisenhower.
Rokosovski je zauzimao položaj lijevo od Čemja-
kovskog i desno od Žukova. Jedan od njegovih profeso-

12
 ra na generalštabnoj akademiji zvao ga je »naš Masse-
na«. Forsirao je rijeku Narevu, izišao u Južnu Prusiju,
prešao Vislu da bi osvojio Graudentz i Kulm, a zatim
marširao na Gdansk i Gdinju. On je Poljak, rođen u
Žitomiru, sto kilometara od Kijeva. Otac željezničar
htio je da mu sin bude kamenorezac. On je međutim
radije pošao u carsku vojsku kao običan vojnik, zatim
je prihvatio ideje revolucije. Trocki mu je dao čin po-
ručnika nakon čega se pod komandom maršala Bliiche-
ra na Dalekom istoku borio protiv trupa mandžur-
skog diktatora Čang Cao-Lina. Metodičan je i striktno
ostvaruje sve svoje planove. Prosiavio se kod Voronje-
ža i Moskve. On otvoreno priznaje da bi Hitler dobio rat
da je umjesto napada na Moskvu dio svojih sjevernih
snaga koncentrirao na Lenjingrad i da je svojim sna-
gama na jugu presjekao dovoz nafte.
- Prvi bjeloruski front pod komandom maršala 2u-
kova još na početku opće ofanzive dobio je zadatak da
osvoji Berlin. U siječnju su na lijevoj obali rijeke iz-
građena četiri mostobrana: dva mala blizu Fiirstenberga,
jedan južno od Frankfurta, a četvrti blizu Goeritza —
južno od Kostrzyna. Na tom su se sektoru odvijale
zaista krvave borbe, je r je ulog bio od najvećeg zna-
čenja te su Nijemci ovamo doveli svoje elitne trupe.
Operacije vodi osobno Guderijan — vrhovni koman-
dant Istočnog fronta. Nijemci su izgradili obranu u
dubini od 100 kilometara, te su i sami Rusi morali pri-
znati da je izvrsno organizirana. Sam teren im ide u
prilog. Pun je jezera, vodenih kanala, šuma i utvrda.
Napadač je tu u vrlo nezgodnoj situaciji je r nema
mjesta za manevre i strategijsku akciju. Tenkovi jedi-
no mogu da pridonesu snazi udara svih armija u zoni
taktičke obrane. Rezultat toga su česte borbe prsa o
prsa i borbe hladnim oružjem.
Njemačke Iinije brani Armijska grupa Centra, koja
broji 70 divizija pod komandom generala Schoemera,
koji zamjenjuje smijenjenog generala Harpa. Grupa se
sastoji od 9. Busseove armije (Busse je zamijenio
smijenjenog von Luttwitza), Graeserove 4. oklopne ar-
mije i 17. Schulzove armije koja pokušava da se održi
u šleziji.

13
 Ali i Rusi su isto tako ubacili svoje najelitnije
snage na ovo osjetljivo mjesto. Njihova je artiljerija
čak pet puta jača od neprijateljske. Naročito 2. ok!op-
na armija Garde pod komandom Bogdanova i 5. udar-
na armija generala Berzarina.
Maršal Zukov je okružen najvrsnijim stručnjacima
sovjetske armije: general-pukovnik Malinjin, koman-
dant artiljerije general-pukovnik Kazakov, komandant
avijacije general-pukovnik Vedenjejev i komandant
tenkovskih jedinica general-lajtnant Sukov. Iako Ni-
jemci između ušća Odre i Frankfurta raspolažu sa šez-
deset sedam bataljona i dvije tisuće dvjesto topova,
i to na frontu od 64 km, Rusi ipak počinju prodirati.
Najprije zauzimaju gradove Deutsch Krone i Maer-
kirsch Friedland, važne centre komunikacija i bitne
elemente obrambenog sistema Pomeranije. Podnevni
izvještaj Radio-Moskve najavljuje da su pješadijske je-
dinice uz pomoć tenkova zauzele Deutsch Krone i da
Hitlerove trupe nisu mogle izbjeći »kotao«. žukov ta-
kođer osvaja oko tridesetak mjesta i snažno napada
Posen i Schneidemiihl, gdje se opkoljeni garnizoni
po specijalnom Hitlerovom naređenju i dalje moraju
boriti. Samo po sebi se razumije da je jedna tako gi-
gantska borba morala imati odjeka na Jalti. »Svaka od
naših i najmanjih pobjeda, izjavio je žukov, sve više
jača autoritet Generalisimusa.«
Zukov je šutljiv čovjek. Sav se posvetio vojničkom
pozivu. Ne voli ni kazalište ni muziku. Voli jedino
da pleše ruske narodne plesove, naročito kamarinskaju.
Obožava Gustava Adolfa švedskog. Izumio je manevar
dvostrukog opkoljavanja koji je spasio Moskvu od ar-
mija von Bocka i omogućio pobjedu kod Staljingrada
(danas Volgograd).
Na južnom sektoru ruske trupe naglo prodiru.
Desno krilo 4. ukrajinskog fronta pod vodstvom
Petrova, potiskuje u Slovačkoj 1. oklopnu armiju ge-
nerala Heinricija.
Maršal Konjev pod čijom se komandom nalazi 1.
ukrajinski front, sastavljen od biranih jedinica kao
što su: 3. oklopna armija Garde (general Pibalko), i 52.
armija (general K orotojev), pokušava osigurati prilaze

14
 Ceškoj visoravni. On nailazi na mnogo manji otpor
nego Žukov. Toga jutra ponovo započinje ofanzivu, te
sam njemački radio priznaje da su ruske oklopne je-
dinice ušle u Legnicu, udaijenu samo šezdeset kilome-
tara od glavnog grada Šlezije. Razbijeni odredi 17.
Schulzove armije poviače se u neredu. Konjev je zau-
zevši Legnicu presjekao put Berlin— Wroclaw i vrlo
brzo — još istog dana — zauzeo Steinau, Lueben, Hay-
nau, Neumarkt i Kant, kao i pet stotina malih naselja:
Priedemost, Gramschutz, Friedenstragen, Quaritz,
Primkenau, Kotzenau, Grensdorf, Neudorf, Gross Tinz,
Gross Bandiss, Kostenblut, Rahmfeld i Breitenau ...
U utvrđenom gradiću Steinau nađeno je preko tri ti-
suće ubijenih Nijemaca. Zarobljen je golem plijen:
stotine bojnih kola, velika količina oružja, čak i neo-
štećeni meseršmiti i štuke kao i velike zalihe odjeće i
hrane.
Ivan Stepanovič Konjev je zaista neobično inte-
resantna ličnost. Vojnici ga nazivaju »Pobjednik kod
Kurska« ili radije »stepski maršal«. Pravi prototip
Kozaka, Patton Crvene armije. Voli piti, naročito azer-
bejdžansko vino i konjak, a puši samo »Diplomat«
cigare. Svakog se dana pola sata sunča. Ničega se ne
boji. Vrlo često zalazi u prvu liniju fronta te sam puca
poput Rommela i Pattona. Njegova je strategija sa-
žeta u rečenici: »otkrij ono čemu se neprijatelj nada
od tebe pa onda učini suprotno«. Jednom prilikom je
rekao nekom svom pukovniku: »U ratu je, dragi moj,
junak onaj tko se bori kad mu se zapovjedi i tko se
povlači kad se to od njega traži.« I Konjev je, po mi-
šljenju mnogih, jedan od onih koji je svojim pobjeda-
ma igrao priličnu ulogu u raspletu Jaltske konferencije.
U Mađarskoj, Južna armijska grupa generala Fries-
snera ima zadatak da zaustavi sovjetski prođor. Ona
se sastoji od 8. armije generala Kraysinga, 6. armije
generala Balka, 2. oklopne armije generala d'Angelisa
i 3. mađarske armije. Sve te jedinice zajedno broje
oko četrdeset divizija i moraju se suprotstaviti 2. ukra-
jinskom frontu pod komandom maršala Malinovskog
i 3. ukrajinskom frontu pod komandom maršala Tol-
buhina. Budimpešta je opkoljena i svaki Ćas može da

15
padne. Otpor pruža još samo nekoliko uporišta. Ko-
mandant garnizona Peter Wildenbruch sa svojim šta-
bom bori se u kanalima grada. U Elbingu Rusi zarob-
ljavaju 2700 oficira i vojnika i osvajaju golem ratni
plijen: 33 tenka, 25 oklopnih vozila, 200 topova, 790 mo-
toriziranih vozila, velike zalihe hrane i municije.
Za Staljina zaista nije moglo biti pogodnijeg tre-
nutka za održavanje konferencije sa šefovima zapad-
nih sila: njegove trupe napreduju na svim frontovima,
bore se u Budimpešti, čak i prije savezničkih Eisenho-
vverovih vojnika mogle bi ući u Beč, Prag i Berlin.
Ta pobjednička armija pruža Staljinu zaista veliki oslo-
nac i snagu u ovoj situaciji.

16
 DRUGO POGLAVUE

NA ZAPADNOM FRONTU

Nakon pet mjeseci marša, anglo-američke snage na

Zapadnom su frontu prije nekoliko dana ponovo kre-
nule u ofanzivu. Njim a će se suprotstaviti maršal von
Rundstedt Čiji je glavni štab smješten u dvorcu Zie-
gensberg, zapadno od Bad Nauheima. Komandanti sa-
vezničkih trupa se još uvijek dobro sjećaju njegova
munjevitog protivudara koji je u prosincu izveo u
Ardenima.
Maršal raspolaže s tri vrlo snažne armijske grupe.
Grupa H, pod zapovjedništvom generala Blasko-
witza s 1. armijom padobranaca general-pukovnika
Studenta, drži sjeverni sektor.
Grupa B, pod zapovjedništvom maršala Modela,
treba da brani centralni sektor. Model je u najnezgod-
nijoj situaciji zbog toga što je njegovih dvadeset i pet
divizija teško stradalo u borbama u Ardenima, a uz to
cijela grupa ne raspolaie s više od dvjesta oklopnih
vozila.
Grupa G je pod komandom SS-general-pukovnika
Paula Haussera, bivšeg komandanta poznate divizije
Das Reich.
Rundstedt je uznemiren. Obeshrabren je još od
besmislene ofanzive u Ardenžma koja se odvijala pod
nevjerojatnim uvjetima.

2 Jalla ili podjeia svijcta 17

 Ne raspolaže nikakvom rezervom goriva.
Njegove zalihe municije tek su trećina onoga što
bi mu bilo potrebno.
Kad je ofanziva započela, od više je komande tra-
žio ovlaštenje đa svojim operacijama samo zaustavija
neprijatelja, kako bi sačuvao svoje snage prije povla-
čenja iza čvrste prirodne prepreke kakvu je predstav-
ljala Rajna. Hitler međutim nije htio ni čuti o povlače-
nju. Prigovorio je starom maršalu da bi to bilo samo
»pomicanje mjesta propasti«. Njemačke su trupe tako
po Hitlerovu naređenju pokušale održati front na tom
mjestu.
Rundstedt se bori bezvoljno. U stvari on vidi da
se približio kraj jednoga dugog sna, iako se nitko
drugi nije barem simbolički više od njega suprotstav-
ljao nezadrživim napadima jednog 2ukova ili Konjeva.
On je bez sumnje posljeđnji predstavnik jedne duge
epohe. Rodio se prije sedamdeset godina u Arschersle-
benu u jednoj od najaristokratskijih starih pruskih po-
rodica. Još sasvim mlad je ušao u vojnu školu. Budući
da se kao komandant 271. pješadijske pukovnije za vri-
jeme prvog svjetskog rata istakao na alzaškom frontu,
pozvan je u generalštab kod Ludendorffa i Hindenbur-
ga. Ni nakon završetka rata nije skinuo uniformu. U
razdoblju između dva rata bio je veoma povučen. Nije
bio član poznatog Kluba gospode (Herrenklub) u Ber-
linu, koji je htio uspostaviti vojničku državu baziranu
na političko-militarističkim principima Velike Njemač-
ke. Nije pokazivao naročitu simpatiju ni prema nacio-
nalsocijalističkom pokretu. štaviše, njegovi su se po-
litički prijatelji okupljali u vodećim krugovima socijal-
demokratske partije; bio je iskreno ožalošćen kad mu
je kancelar von Papen naredio da ih u ime ratnog za-
kona — uhapsi. On je to uradio s toliko takta da je
odmah nazvan »prvim džentlemenom njemačke armi-
je «. Rat je međutim pokazao njegovu pravu vrijednost.
Za vrijeme kampanje na Poljsku, on je na čelu Južne
armijske grupe u nekoliko dana osvojio Galiciju. Za
napada na Francusku njegove su se trupe probile kod
Sedana. U toku napada na Rusiju, još jednom na čelu
Južne armijske grupe, njegove trupe u Ukrajini raz-

18
bijaju Buđonija, osvajaju Kijev i prodiru prema Kri*
mu. Prvi put je smijenjen kad ga je Timošenko zau-
stavio kod Sevastopolja i Rostova. God. 1944. preuzima
vrhovnu komandu na Zapadnom frontu, sa zadatkom
da suzbije iskrcavanje Saveznika, ali nakon gubitka
Francuske, po drugi put je smijenjen. Opet je pozvan
da upravlja ofanzivom u Ardenima i sad mu ponovo
prijeti smjenjivanje. On uostalom i sam osjeća da je
sve gotovo. ViŠe to i ne krije i svojim prijateijima sve
otvorenije priča »o ludostima austrijskog kaplara« koji
Njemačku i Evropu vodi u propast. On je međutim
danas na frontu još jedini od poznatih ličnosti koje su
pružale Hitleru slast njegovih prvih pobjeda. Smijenje-
ni su von List, von Bock, von Kleist, Halter, von
Brauchitsch, R om m el. .. On zna da njegovo mjesto
nije među avanturistima koji su po njegovu mišljenju
u cijeloj armiji zauzeli mjesta pravih vojnika. Izgubio
je svaku nadu. Ovu nedjelju provodi u dvorani s kar-
tama, satima razmišljajuči o Nemogućem i Nevjero-
jatn om . ..
Pred njim se nalazi Eisenhovver koji raspolaže s
osamdeset pet mnogo snažnijih divizija, a i gospodari
nebom. Eisenhovver počinje ofanzivu prije nego što
je predvidio, zbog toga što su ga tajne službe ismjestile
da Nijemci veoma brzo napreduju u izgradnji mlaznih
aviona. Vrlo je zabrinut. Proizvodnju treba zaustaviti
pod svaku cijenu. To je razlog zbog kojega njegove su-
pertvrđave već nekoliko dana neprestano bombardi-
raju Messerschmidtove tvomice u Regensburgu, a sve
zračne snage bombardiraju svaki aerodrom čija je pista
neuobičajeno duga, budući da je mlaznim avionima
za uzlijetanje potrebna duža pista.
Morao je još posredovati u vrlo nezgodnoj pre-
pirci koja već sedmicama traje između vrhovne ame-
ričke i britanske komande i koja je u izvjesnim mo-
mentima mogla uništiti i ono malo prijateljstva koje
je vezalo Churchilla i Roosevelta. Diskusije su bile
vrlo žučne. Umiješale su se čak britanska i američka
štampa i bilo je očito da su se zaoštrili odnosi između
američkih generala Bradlyja, Hodgesa, Deversa, Pat-
tona i Montgomeryja. Posljednji je uz podršku vrhov-

2’ 19
nog komandanta britanskih snaga maršala Alana
Brooka namjeravao otvoriti »mali li'ont«. H tio je po-
stići od Eisenhotvera da umjesto opće ofanzive na Za-
padnom frontu koncentrira sve snage za prodor na
sjever, ne obraćajući pažnju na ostale sektore. Eisen-
hovver je teškom mukom i uz podršku generala Mar-
shalla uspio nametnuti svoju koncepciju. U jednom je
trenutku čak prijetio i ostavkom.
Konačno je ipak uspio da nametne svoju strategi-
ju, strategiju širokog fronta, potvrđenu prošle sedmice
anglo-američkom konferencijom na Malti.
Strategijski plan je zamišljen u tri faze: najprije
uništiti neprijateljske snage zapađno od Rajne, zatim
na više mjesta priječi rijeku i konačno prodrijeti u
ravnice. Prva faza je u toku. Cine je tri glavna napada.
Montgomery, na čelu 21. i 1. armijske grupe na
sjeveru, mora između Rajne i Meuse ubaciti 1. kanad-
sku armiju generala Crerara i zatražiti da 9. armija
generala Simpsona napadne u pravcu sjeverozapada
kako bi na rijeci stigla Kanađane. Druga britanska ar-
mija pod komandom sira Milesa Dempseyja prodirala
bi u centru.
Montgomery je u savezničkoj arm iji izazvao više
svađa nego svi generali zajedno. Malen rastom, mršav,
dinamičan i veoma strog. »Nezam isliv kad gubi, nepod-
nošljiv kad pobjeđuje«, govorio je o njemu Churchill.
ćak ni fizički ni najmanje nije bio nalik na Engleza.
Moralno je posjedovao najljepše osobine, ali i najveće
nedostatke: smion i osjetljiv, ponosan, više impulzivan
nego smiren, više čovjek inspiracije nego metodičan.
Njegovo je mišljenje o samom sebi, međutim, sasvim
suprotno. Sa svojim strogim crtama, tankim nosom i
usnama, malim rastom ima u sebi nešto azijatsko, čas
malo tajnovito, čas nejasno uznemireno, naprasito. Na
glavi nosi crnu beretu, u ruci palicu. Obučen je u kaki
bluzu. Neki smatraju da je najveći genij britanske ar-
m ije koji bi, zamijenivši Eisenhovvera, završio rat na
zapadu još prošlog ljeta. Za neke je tvrd, nemilosr-
dan i ograničen. Kompiimenti ga zabavljaju više nego
uvrede. Jednog se dana povjerio maršalu Tedderu:
»Covjek treba da bude pomalo ništarija ako želi da

20
uspjeti u armiji.« Danas ga nema u kolima koja mu
služe kao glavni stan i u kojima vise portreti Rommela,
Modela i Kesselringa. Citav dan provodi u inspekciji
prvih linija fronta.
Armija mladog, živahnog i inteligentnog generala
Simpsona ima veoma delikatan zadatak: da prijeđe
rijeku Ruhr. Zbog toga je i sastavljena od tri gotovo
najelitnija armijska korpusa Sjedinjenih Država: na
lijevom krilu 16. korpus general-majora J. B. Ander-
sona, u centru 13. korpus general-majora Alvana C.
Gillema mlađeg, a na desnom krilu 19. korpus poznatog
artiljerca general-majora Raymonda S. Mac Laina.
Drugi glavni napad povjeren je američkom gene-
ralu Omaru Nelsonu Bradleyju, koji zapovijeda Ar-
mijskom grupom centra s 1. američkom armijom ge-
nerala Hodgesa i poznatom 3. američkom armijom
generala Pattona. Ta tri čovjeka tipični su primjerci
nove Amerike.
Toga je dana čak i mirni Omar Nelson Bradley
nervozan. Plan se ne odvija baš najbolje. Bijesan zbog
poplave Ruhra, nestrpljivo korača hođnicima barokne
palače svog štaba u Namuru. Bogati salon provincij-
skog namjesnika pretvoren je u generalov ured. Gole-
ma karta od sedam kvadratnih metara prekriva zidne
freske. O stropu visi kristalni luster. Udarce koraka
ublažava meki istočnjački sag. S prozora se pruža divan
pogled na Meusu, ali sada nije vrijeme za pjesnička
maštanja. Osim toga što je bijesan zbog neočekivanog
otpora koji pruža Model, još se više ljuti na britansku
štampu koja ga je u posljednje vrijeme uzela na zub.
Veoma je rađin. U karijeri je napredovao postepeno.
Bio je Eisenhowerov pomoćnik pri iskrcavanju u Sje-
vem oj Africi. Igrao je veoma važnu ulogu u bitkama
u Tunisu, na Siciliji i u Normandiji. Povučen je, čak
i pomalo stidljiv. Voli base-ball, izvrstan je igrač golfa
i bridža, te voli dobru kapljicu, a najdraža knjiga mu
je »Ivanhoe«, koju svake godine bar jedanput pročita.
Novinar Lorelace opisuje ga kao mirna čovjeka koji je
više nalik na profesora. Vojnici ga obožavaju zbog nje-
gove jednostavnosti, a njegovi pretpostavljeni — Eisen-
hower, Marshall i Roosevelt — imaju u njega neogra-

21
 ničeno povjerenje. Zbog toga se i jednih i drugih vrlo
neugodno doimaju napadi engleske štampe na »po-
bjednika kod Bizerte«.
General Courtney H. Hodges sin je Georgije i je-
dan od malobrojnih zapovjednika armije koji nisu
diplomirali u West Pointu. N ije se mogao upisati jer
je bio »loš u matematici«. Tada je kao običan vojnik
ušao u 17. pješadijsku pukovniju koja se nalazila u
Fort Macphersonu. Napredovao je od čina do čina i
proživio najveće trenutke suvremene američke povije-
sti. Posljednjih nekoliko sedmica morile su ga velike
brige. Runđstedt je u prosincu razbio upravo njegove
trupe i trebalo je da ga otmu Skorzenyjevi ljudi. ći-
nilo mu se da je to kraj. Eisenhower mu svaki dan te-
Iefonira u njegov glavni štab koji se nalazi u gradiću
Spa, u hotelu u kojem je nekad Vilim II potpisao ab-
dikaciju.
General George S. Patton je kauboj u uniformi.
Mrzi kancelarijski život i uvijek se nalazi sa svojim
čelnim tenkovima, rumen, sijevajući očima, s dva pi-
štolja o pojasu. Još u zoru je napustio svoj glavni
štab koji je smjestio u jednom staračkom domu u
Luxembourgu. Živi u neposrednoj akciji. Ćak lično
po cijeli dan puca. Rođen je na ranču u San Gabrijelu
u Californiji. Moglo bi se reći da je cijeli život proveo
na konju i s oružjem u ruci. Od mnogih nadimaka
koje je dobio najčešće su ga zvali »The Old Man« (Sta-
ri). Iako je imao punih šezdeset, nitko mu ne bi dao
više od četrdeset godina. Nikad nije prestao da upo-
trebljava sablju i da jaše. Malo tko zna da je stra-
stveno proučavao velika strategijska djeia i da je po-
sjedovao jednu od najbogatijih kolekcija svjetske voj-
ne literature. Napamet je poznavao sve pothvate Leea,
Napoleona, Friedricha Velikog i komentirati ih nikad
ga nije umaralo. Sastavlja i drži ohrabrujuće govore
svojim vojnicima kao što su to običavali konzuli u
starom Rimu. Dosta čudno, ali se događalo da je izme-
đu dva napada pisao stihove. Na njemu se vide jedino
široka ramena, uski kukovi, smion pogled koji ga stav-
Ija uz rame holivudskih junaka poput Garyja Coopera i
Johna Waynea. Priča se da je znao maltretirati svoje

22
 vojnike i da su se neki zbog njegove brutalnosti žalili
višoj komandi. Poznato je da nije birao izraze ni u
govoru ni u izvještajima koje je slao višoj komandi.
Eisenhovver ga je zato zamolio da se kloni nezgodnih
izraza bar u službenim dokumentima. Patton je već
uživao u lijepom raportu, čistom i akademskom koji
će poslati Eisenhovveru i Marshallu o borbi koja je
bila u toku. Na kraju izvještaja se potpisao, a onda
ipak nije mogao odoljeti da ne doda svoj post-scrip-
tum: »Večeras sam pišao u Rajnu . .. «
Treći glavni napad povjeren je generalu Jakobu
Loucksu Deversu koji zapovijeda Južnom armijskom
grupom i 7. američkom armijom Patcha, te 1. francu-
skom armijom De Lattre de Tassignyja. Operacijama
svoje vojske upravlja iz Vittela. On u usklađenoj ofan-
zivi s desnim krilom Pattonove armije treba da uništi
njemački garnizon koji drži porječje Sarre. Artiljerac
je i bivši učenik West Pointa. Otac mu je bio skromni
draguljar u Jorku i sina je navodio da se bavi trgovi-
nom. Nitko ne zna kako se u njemu rodila želja za
vojničkim pozivom. Svoje trupe vodi oprezno i mrzi
riskantne pothvate.
Otada se, kao i na istoku, borbe vode na cijelom
frontu.
U sektoru Nimčguea, na sjeveru, između Meuse i
Rajne, 1. kanadska armija napada veoma snažno iako
je teren vrlo težak. Ona isto tako pokušava da prodre
u pravcu Clčvesa i Gocha, ali udara i po solidnim upo-
rištima njemačke obrane, kao što su Forts de Venlo,
Goch, Geldern i Weeze, južno od Clčvesa. Prvi redovi
koji napreduju prema jugu stižu već do zapadnog ruba
šume Reichswald. Padaju Schottheide i Millingen. Samo
jednog jutra zarobljuje tri hiljade zarobijenika. Prve
borbe počinju i u pustim predgrađima Clevesa.
Avijacija neprestano napada artiljerijske položaje,
koncentracije trupa, željezničke čvorove na jugu i ju-
goistoku od Reichswalda, kao i između Gocha i Gel-
derna. U tim napadima sudjeluje tisuću i petsto apa-
rata svih kategorija. Nešto dalje, prema Ruhru, borbeni
avioni napadaju koncentracije vojske i ratne tvomice
blizu Wessela i Bocholta, zatim saobraćajne čvorove u

23
Xantenu i Borkenu, kao i u Guterslohu i Bielefeldu.
Zauzeti su gradovi Middelaar, Ottersum i Zelderheide,
iako močvamo tlo veoma otežava brzo napredovanje
oklopnih vozila. Ipak, neke jedinice na jugu Nime-
guea uspijevaju da prodru u prolaz između Meuse i
Rajne. Kranenburg je svladan. Dempseyjevi Englezi
herojski prelaze WaaJ, južnu pritoku Rajne.
Prvi Bradleyjevi komandosi u zoru zauzimaju
Steinmehlen i Weinsfeld dok ostale grupe stižu na
sjevernu tačku brane Schwammenauel, usprkos žesto-
koj obrani teške neprijateljske artiljerije. Brana ostaje
netaknuta iako su Nijem ci digli u zrak ustavu. Ali i ka-
nali brane Urftalsperre i brane Sch\vammenauel raz-
bijeni su te su vode Ruhra počele plaviti. U tako teš-
kim uvjetima napredovanje je veoma otežano. Ipak,
već navečer pada grad Hasenfeld, a sjeverno od
Echtemacha patrole već stižu do Ferschweilera.
Dok se borbe vode u Will\verathu na sjevernom
sektoru Pruema, već je zauzet Neuendorf. Ostale je-
dinice već prijete i samom Pruemu. U istočnim Ardeni-
ma 1. američka armija sjeverno od Schmidta prelazi
Kall. U predgrađima Harscheidta — u srcu drugog i
glavnog obrambenog položaja linije Siegfried — vode
se žestoke borbe.
U sektoru Nieder Mehlen odbijena su dva protiv-
napada triju pješađijskih jedinica potpomognutih s pet
tenkova. četiri tenka su uništena. Savezničke jedinice
prelaze rijeku Sauer i marširaju na Bollendorf.
Saveznička laka avijacija i teški bombarderi napa-
daju važni željeznički čvor Kempen. U Bergu, Glad-
bachu i Muenstereifelu napadnuta su skladišta auto-
mobila. Borbeni avioni razaraju utvrđene položaje
Mettendorfa, Kruchtena, Bettingena i Peffingena.
Blizu Rajne, na jugoistoku Haguenaua, savezničke
jedinice prelaze rijeku Moder i zauzimaju jednu že-
ljezničku stanicu na sjeverozapadu od Oberhoffena.
I kod Druschenheima traju žestoki okrŠaji. Njemački
protivnapadi podržani tenkovima prisiljavaju Ameri-
kance na povlačenje.
U sektoru Colmara Francuzi zarobljavaju velik
broj neprijatelja.

24
 Borbeni avioiji napadaju željezničke čvorove Kai-
serlauterna, Zweibriickena i Freiburga.
Laka avijacija bombardira grad Hanover.
U četvorokutu Clčves— Rajna— Hamm— Koln savez-
nici čitav dan napadaju njemačke trupe u pokretu.
Posebni izvještaj BBC-a najavljuje da je sto dva-
deset i pet Liberatora B-24 8. američke zračne flote u
pratnji Mustanga P-51 napalo sklađište benzina u
Duelmenu — jugozapadno od Miinstera i da je dvjesta
pedeset Mustanga P-51 bombardiralo saobračajnice
na sjeverozapadu Njemačke, uništivši šest lokomotiva,
sto osamdeset vagona, četrdeset pet benzinskih cisterni
i jedan konvoj kamiona. U napadu je nestao samo je-
dan saveznički avion.
Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta potvrđu-
je gotovo u cijelosti izvještaj koji je objavio Glavni
stan savezničkih snaga, dodajući naprosto da se za
odmazdu bombardiranje Engleske s V-2 nastavlja kao
obično.
Toga dana ne čuje se ništa o njemačkim podmor-
nicama, ni u Atlantskom ni u Indijskom oceanu, gdje
je u utorak jedna U-862 kapetan-Iajtnanta Timma po-
topila američki parobrod Peter Silvester koji je pre-
vozio trupe iz Melbumea u Colombo. Saveznički pa-
trolni čamci upravo spašavaju brođolomce. U tom dale-
kom sektoru opaženo je pet-šest podmomica naročito
U-861 i U-183.
U arktičkim vodama smijenjeni su kapetan Peters
koji zapovijeda gmpom od deset »Isegrimma« — speci-
jalista za napade na savezničke konvoje kojima je cilj
Rusija, i kapetan fregate Suhren zbog toga što je po-
sljednja četiri mjeseca prošlo sedam konvoja pretr-
pjevši tek neznatne gubitke. Od početka godine kon-
voje prate dva britanska nosača aviona. Admiralitet je
cjelokupnu operaciju povjerio jednom od svojih naj-
boljih oficira — viceadmiralu Rodericu Mac Grigom.
Jedan londonski izvještaj objavljuje da je prošlog
dana posada parobroda Nathan Totvson oborila dva
njemačka aviona u napadu. Budući da je prolaz Me-
dvjeđih otoka postao vrlo opasan, admiral Donitz na-

25
ređuje njemačkim podmomicama da konvoje od sada
sačekuju blizu posljednje stanice za Rusiju.
Svi saveznički laboratoriji su mobilizirani u groz-
ničavom radu uništavanja efekata »Schnorchela« koji
njemačkim podmomicama omogućava da stalno budu
pod morem ometajući usput valove radara i da budu
neranjive kad ih traže prateći nosači aviona i avioni
stacionirani na kopnu.
Citava njemačka arm ija na m om kao i na Rajni ili
Odri bori se odlučno i ne očituje nikakvu značajniju
slabost, te se na Jalti Trojica velikih mogu zapitati
koja je to tajanstvena nada, kakav je to tajni razlog
zbog kojega Adolf H itler odbija da uvidi svoj slom.
Da možda ne želi dobiti na vremenu.

26
 TRECE POGLAVUE

EISENHOWEROV DAN

Glavni stan savezničkih snaga (S. H. A. E. F-a — Su-

prema Headquarter Allied Expeditionary Force — Vr-
hovni štab savezničkih ekspedicionih snaga) čiji je
vrhovni komandant general Dwight Eisenhower, smje-
šten je u Versaillesu u Trianon Palaceu. Eisenhower
je kao osobnu kancelariju izabrao veliku sobu u spo-
rednoj zgradi. Specijalna odjeljenja Glavnog štaba na-
laze se u Grandes Ecuriesu, a štab avijacije u Petitesu.
Jedan štab se čak nalazi u Gueuxu, nedaleko od Reim-
sa, na putu za Laon.
Eisenhower cijelu tu nedjelju provodi u krevetu
u svojoj vili u Saint-Germain-en Layeu. Tu, po naređe-
nju svoga engleskog iliječnika mora da provede tride-
set i šest sati, kako bi malo odmorio koljeno koje je
povrijedio prilikom ateriranja na normandijskoj pla-
ži prije šest mjeseci. Ponovo su se pojavile teškoče
pri hodanju i zato su mu potrebni odmor, oblozi
i injekcije.
Naređenja za novu ofanzivu izdaje telefonom koji
mu se nalazi uz uzglavlje, proklinjajući usput glupu
slučajnost koja ga je tako nenadano vezala za krevet.
Naročito ga zabrinjava veoma loše vrijeme. Poplavljeni
teren otežava kretanje kanadskim trupama. Ljudi se
bore gotovo do grudi u vodi, tenkovske gusjenice

27
zaglibljuju. Prigovora čak i optimist Patton. Da bi
prikrio nervozu, Eisehovver se igra sa svojim foksterie-
rom Telekom.
Oko njega su svi oni koje on naziva my offical
family (službena porodica): engleska sekretarica dra-
žesna Kay Summersby — bivša manekenka, zatim raor-
narički poručnik Harry C. Butcher, u isto vrijem e nje-
gov prijatelj, njegov ministar propagande i čovjek
o kojem on voii reći: »N jegov je zadatak jednostavan.
Treba da me spriječi da ne poludim.« Tu je još nared-
nik Mickev MacKeogh — bivši natkonobar H otel Plaza
u New York Cityju, koji svake sedmice piše pismo Ma-
mi Eisenhower obavještavajući je o kućanskim poslovi-
ma. Njemu pomažu dva crna vojnika Chef Hunt i Wai-
ter Moaney i konačno ađutant »Tex« Lee, zadužen
za sekretarijat.
Eisenhower svako jutro ustaje u 7 sati i 30 minuta.
Zatim pije dvije do tri šalice vruće kave. Nakon toga
doručkuje. N ije velik izbirač jela. Kay kaže da jede sve
što mu se dade.
Istina je da ga samo koljeno boli, ali on vrlo često
pati od teških glavobolja. Previše puši. Najmanje dvije
kutije cigareta dnevno.
Danas se sastaje sa svojim pomoćnikom maršalom
Tedđerom i generalom Bedellom Smithom.
Oko 11 sati prima generala Freda Andersona koji
mu objašnjava kako bi, da se kopnena armija nije us-
pjela iskrcati u Normandiji i direktno ugroziti Rajnu,
sadašnja proizvodnja njemačkih letećih bombi mogla
onemogućiti floti od tisuću bombardera u pratnji osam-
sto lovaca zadatak bombardiranja Njemačke, nanijevši
jo j teške gubitke u ljudima i materijalu.
Nešto kasnije, raduje se zajedno s Butcherom ko-
ji će dobiti na raspolaganje volkswagen — rođaka ame-
ričkog džipa — s motorom od samo dva cilindra i zrač-
nim hlađenjem. Prednost je toga vozila što ima dobre
gume i troši manje goriva. To je zapravo dar Pattona,
koji je zarobio njemačkog generala s tim volkswage-
nom.
Navečer igra bridž, a zatim otpušta svoje Ijude da
bi ostao sam.

28
 Doživio je veliku radost: prošlog utorka je mogao
provesti nekoiiko sati sa svojim sinom poručnikom
Eisenhovverom, pripadnikom 12. armijske grupe.
Duboko u sebi skriva ponos, osnovan na činjenici
da će ga povijest spominjati kao pobjednika »Norman-
dijske bitke«, naslov koji mu nitko nikada neće moći
osporiti, pa čak ni riječi britanskog maršala Alana Bro-
okea koji rado priča da je »Eisenhovver mnogo toga
naučio u toku rata, ali da taktika, strategija i koman-
diranje nikada nisu bile njegove jake tačke«, ni riječi
njegova bivšeg šefa generala MacArthura: »to je apo-
teza osrednjosti«, nikada to nisu mogle zanijekati.
Može biti miran čak i kad je sam.
Zahvaljujući podršci generala Marshalla kojeg je
sreo u Marseilleu na putu za Maltu i Jaltu, na strate-
gijskom planu dobio je privolu za vlastiti plan: Bitka
na Rajni bit će samo njegova.
Ipak, pomalo je uznemiren.
S jedne strane svakodnevne brige, koje se nepre-
stano nagomiiavaju, postaju čak nezgodnije od jednog
velikog iskušenja: Monty traži dvije dodatne divizije
koje su dosad bile u rezervi za centralni front; jedan
američki list upada u zamku nacističke propagande pre-
poručujući the terror bombing ( terorističko bombardi-
ranje) njemačkih gradova; nezgodna afera s američkim
kamionima za snabdijevanje ukradenim u Colmaru pri-
jeti još većim razbuktavanjem, je r se američki i fran-
cuski vojnici međusobno optužuju za krađu.
S druge strane još nije sasvim zaboravio poslje-
dice njemačkog protivudara u prosincu koji je počeo
tačno dan nakon što je on primio petu zvjezdicu —
najviše odlikovanje domovine za američkog vojnika.
Viša američka komanda bila je čini se, uznemirena.
Monty je likovao. De Gaulle je žestoko intervenirao
kako ne bi dopustio da neprijatelj ponovo zauzme tek
oslobođeni Strasbourg. Gorčine je još bilo.
K tome još taj čovjek, koji pod svojom komandom
ima četiri milijuna i petsto tisuća ljudi, već punu go-
dinu dana obavlja zaista pakleni zadatak. Držati u istoj
ekipi i vezati u istoj borbi zajedljivog Montyja, naglog
Pattona, svojeglavog De Lattrea i podmuklog Deversa,

29
iscrpilo bi snagc bilo kojeg vrhovnog komandanta. Ali
i na diplomatskom pianu treba podnijeti ispade ćudlji-
vog Churchilla, Rooseveltu pružati samo umirujuće
ćinjenice i pregovarati s de Gaulleom.
Britanska ga štampa napada, ne bez zlobe, što stra-
tegijski nije iskoristio pobjedu od srpnja i kolovoza
i što je dopustio Nijemcima da ispred Rajne reorgani-
ziraju novu obrambenu liniju. Napada ga i američka
štampa koja mu predbacuje da se prepustio Churchillu
i Montgomeryju — zavidnim na svakoj uspjeloj opera-
ciji — koji rade na uštrb američkih generala pod svo-
jom komandom. Počinju da ga uznemiravaju i reakcije
britanskog stanovništva, preplašenog zbog bombardira-
nja s V-1 i V-2. Sam se bavi golemim problemima snab-
dijevanja tako velike armije, je r je uvijek brižljivo
bdio da njegove trupe ni u čemu ne oskudijevaju. Na-
pokon za razliku od sovjetskih zapovjednika koji se
ne moraju brinuti zbog pisanja štampe, te od jutra
do mraka obavljaju jedino svoju vojničku dužnost, on
mora ispunjavati nezavidnu ulogu domaćina. Mora
oboljeti kako bi mu se pružila mogućnost da misli. Is-
crpljuju ga službeni posjeti. Diplomati, ministri, držav-
nici, emisari ratnih zarobljenika (kao grof Bernardot-
te), prijatelji u prolazu (AVinant, Murphy, Hopkins),
senatori i poslanici (jednog dana bila su dvadeset
i dva), generali, general-lajtnanti, novinari, direktori li-
stova, švedski konzul, koji rješava neke 2ablude pariš-
kog komiteta oslobođenja, ruski ambasador koji želi
pregovarati o ruskim zarobljenicima što su ih saveznici
osiobodili; svi oni dolaze jedan za drugim u Trianon
Palace. Tu čak možete sresti Freda Astaira, Đinga
Crosbyja, Madelaine C arroll. . .
Sav taj skup zadaje veliku brigu. Eisenhovver je
bezgranično strpljiv. I najteže udarce podnosi neobič-
no mimo. Pokazuje da savršeno pozna sebe kad tvrdi
da mu je najomiljeniji junak Cincinat. Kad ga pitaju
koja mu je najdraža knjiga, on ne spominje ni Leea
ni Napoleonove ratove, već Pilgrima, Conana Doylea,
a naročito »Jenkija iz Connecticuta na dvoru kralja
Artura« od Marka Twaina. Ne voli rat. Odgajala ga je
majka koja mu je svako jutro iz biblije čitala Never

30
jorget that they who live by the sword will perish by
the sword (Tko se mača laća od maća će i poginutž).
Upamtio je tu pouku. Odatle i neprestana briga da poziv
posrednika i smisao za sve oblike kompromisa ne uništi
nepotrebnim žrtvama. Ta misao ga neprestano progoni
i on je povjerava specijalnom izaslaniku Predsjednika
— Harryju Hopkinsu: »M i raoramo ostvariti jedino
dobru volju, strpljenje i trpeljivost, što je jednako
važno na međunarodnom kao i na osobnom planu.«
Promatrajući događaj u cjelini, on iz iskustva i na-
gonski ima samo tri želje: da završi što je moguće prije
rat protiv Nijemaca, da skine s Evrope — koja je kri-
va za toliko malih ratova i dva svjetska — veliku od-
govornost svjetskih poslova i da uspostavi duboki i traj-
ni sporazum s Rusima za koje kaže da su »mnogo više
patrioti nego komunisti« i čijem se samoprijegoru u
borbi iskreno divi.
Roosevelt veoma poštuje »mudrost« i »iskustvo«
vrhovnog komandanta Zapadnog fronta. Njegovu poli-
tičkom stavu u času Jaltske konferencije veliki udio
daje Eisenhowerov uspjeh.

31
 CETVRTO POGLAVUE

HITLEROV DAN

Berlin je zavijen u cmo.

Wilhelmsplatz je pust i hladan. Razmšeni zidovi,
gomile kamenja, razvaljeni prozori, brda mševina od
kojih većina još uvijek gori. Prekrivene snijegom te
rane izgledaju još sumomije.
Od bivŠe zgrade predsjedništva vlade, tako drage
kajzem, tako ljupke u svojoj baroknoj arhitekturi,
ostao je samo unutrašnji dio. I on je međutim teško
oštećen. Cvjetni vrt je pokopan pod mševinama. Grad,
koji odsada bombarderi svakodnevno nadlijeću, na-
pustile su i posljednje ptice. Pročelje nove zgrade pred-
sjedništva vlade ostalo je nekak'vim čudom sačuvano,
te se i sada može vidjeti mali balkon s kojega je Hit-
ler najavljivao berlinskom stanovništvu svoje pobjede
pozdravljane iz bezbroj grla poznatim »H eil!«.
M ajor Gerhard Boldt je najprije promatrao zgra-
du i onda ušao. Možda se čak i gorko nasmiješio, sje-
tivši se da upravo danas — 11. veljače — katolici Nje-
raačke i cijelog svijeta slave »Svetog Adolfa«.
Na gmdima mu visi zlatna medalja teških ranje-
nika. Nakon što se borio na liniji Maginot, u Toul ušao
sa sabljom u mci, pucao u snježnim mećavama De-
mijanska, močvarama Pripjeta i jugoistoku jezera II-
Imen, nakon što je pet puta bio ranjen i služio u šta-

3 Jalta i)i podjcla svijeta 33

bu za vezu u Mađarskoj — u 4. mađarskoj konjičkoj
diviziji — postavljen je za prvog ađutanta general-pu-
kovnika Guderijana, šefa vrhovnog štaba s kojim se
mora sastati u 16 sati na prvoj svakodnevnoj Fiihrero-
voj popodnevnoj konferenciji. Druga se uvijek održa-
vala nakon večere.
Zgrade Fiihrerovog predsjedništva vlade duž Vos-
strasse između Wilhelmplatza i ulice Hermanna Goe-
ringa, još uvijek nisu izgubile svoj gotovo kobni sjaj.
Vojnici berlinskog gardijskog bataljona izabrani zbog
atletske snage i visokog stasa još uvijek obavljaju
svoju ceremonijalnu dužnost pozdravljajući oficire sa
svojih drvenih postolja.
ćelični kapci koji za vrijeme zračnih uzbuna za-
tvaraju pristup skloništima sad su poluotvoreni. U
toku posljednjih mjeseci ovdje su stotine žena i djece
kao »Fiihrerovi gosti« našli spas od bombardiranja.
On je međutim u siječnju napustio svoj glavni stan
u Rastenburgu — poznatu »Vučju jamu«, te se s ofici-
rima i suradnicima preselio u svoje sklonište.
šetajući gore-dolje zaokupljen tužnim mislima, Ger-
hardt Boldt očekuje kola svoga šefa. Možda misli da
bi se Rusi i Anglo-Saksonci u posljednji trenutak mogli
posvađati, ili možda o onoj Keitelovoj izjavi koju je
čuo za stolom samog maršala: »Ako njemački teritorij
ne bude okupiran u 1945. godini, Wehrmacht će nared-
ne godine raspolagati novim oružjem takve snage da
će protivnik morati da prihvati mir.«
Napokon su se pojavila Guderijanova kola stižući
iz glavnog stana u Zossenu.
Mladi oficir ulazi u predsjedništvo vlade slijedeći
energičnog šefa vrhovnog štaba i njegovog ađutanta
majora barona Freytaga von Loringhovena.
Vojna lica koja dolaze na »svakodnevnu konferen-
ciju o situaciji na frontu« ulaze kroz monumentalna
hrastova vrata na đesnoj strani, uokvirena gigantskim
četvrtastim stupovima.
Lijeva krilna vrata su rezervirana za partijske ru-
kovodioce.
Tri oficira najprije stižu do goleme dvorane za
primanje koju osvjetljava nekoliko skromnih Iampi.

34
Dvorana je izgubila sav svoj sjaj. Stolovi, sagovi, gobe-
lini, sve je to sklonjeno na sigurnija mjesta. Više nema
stakala na četiri velika prozora. Na stropu i jednom
zidu duboke pukotine. Od bivšeg blještavila ostala je
još samo posluga u livrejama.
Na svakim vratima SS-ovci provjeravaju identitet
posjetilaca.
Vrata ispred posljednjeg predvorja čuvaju SS-ovci
i straža naoružana mašinkama. Cak i Guderijan mora
odložiti revolver i dopustiti da mu provjere sadržaj
torbe.
15 je sati i 45 minuta.
U predsoblju ispred Fiihrerove radne sobe smješ-
ten je mali buffet u kojem se visoke ličnosti Reicha
služe kavom i konjakom. Tu su gotovo svi koji su Hit-
Iera okruživali u posljednjim danima. Maršal Keitel,
poznat po svojoj odanosti Hitleru tako da su ga ćesto
nazivali »La Keitel« (Laquais — tel — Iakej). Zatim
general Jodl, koji kao i Keitel stanuje u jednoj vili
u Dahlemu, u Kronprinzallee; admiral Donitz, Him-
mler, Fegelein — zapovjednik Waffen SS i šurjak Eve
Braun. Tu je i Šef sigumosti Kaltenbrunner, Austrija-
nac porijeklom i gorostas od dva metra s dugim ru-
kama i licem izbrazdanim ožiljcima. Zatim Sturmbann-
fiihrer SS Giinsche i momentalni Hitlerov miljenik
Reichsleiter Borman, čovjek četrdesetih godina, sred-
njeg rasta, okrugla lica. Svojim prćastim nosom i azi-
jatskim jagodicama, djeluje više surovo nego ener-
gično.
Tu je i Hermann Goering sa dva štabna oficira, ge-
neralima Kollerom i Christiansom, ali vrhovni koman-
dant Luftwaffe ne paradira više.
Ne nosi više plavu krznenu odom s čizmama od
mske kože. Već nekoliko sedmica nosi jedino uniformu
Luftwaffe, i to bez ikakvih ordena.
Danas je i Goeringova misao trideset milja daleko
od sastanka koji treba da se održi. Sovjetske tmpe ne-
zadrživo napreduju i on mora premjestiti svoje blago
iz raskošne rezidencije u Karinhallu u novostečeni dvo-
rac Veldenstein. Sam smatra da njegovo blago broji
oko dvije tisuće umjetničkih djela: kipova, namještaja

31 35
iz raznih epoha, flamanskih i francuskih tapiserija, per-
zijskih sagova, vitraža, umjetničkih predmeta od zlata,
slika Cezannea, Corota, Degasa, Van Gogha, Renoira,
Rubensa, velikog broja flamanskih i francuskih primiti-
vaca, jednog Velazqueza, »Portrait o f a Lady« ReynoId-
sa i jednog Van Goghova autoportreta. U biblioteci
ima najpoznatije stare rukopise, jednu od najljepših
kolekcija knjiga posvećenih Napoleonu i najljepšu po-
svećenu Džingis Kanu. Za prijenos toga golemog blaga
predviđena su tri specijalna vlaka. Fiihrerov paladin je
neraspoložen. Ja sam čovjek renesanse, volio je govoriti
u vrijem e svoje moći, u vrijeme kad se mogao ponositi
svojom strašću za rijetka oružja i dragulje, od kojih
je naročito volio smaragde. Sada čak ne želi da se
upotrebljava njegov omiljeni nadimak: Željezni Čovjek.
U šalama berlinskih građana on je sada samo »gospo-
din Mayer«, nadimak koji mu je ostao nakon Što je
prvog dana rata izgovorio poznatu rečenicu: »Ako je-
dan jedini engleski avion nadleti Njemačku, neka se
zovem gosp. M ayer. . . «
Tačno u 16 sati prvi Hitlerov ađutant general Burg-
dorf najavljuje: »Fiihrer vas moli da uđete.«
Goering ulazi prvi, a za njim svi ostaii.
Hitler se nalazi u sredini dvorane.
DoŠljake prima samo nijemim i dosta mlohavim
pokretom ruke.
Strahovito je ostario.
Glava mu Iagano drhti. Lijeva mu ruka visi kao da
je paralizirana i neprestano se trese, Usne mu se lagano
grče od nervoze. Gerhardt Bodlt kao i obično u njego-
vim očima vidi »neopisivi sjaj koji je nalik na gotovo
neljuđsku tjeskobu«.
Dvorana je prostrana, strop veoma visok i gotovo
neoštećen u odnosu na ostalo pokućstvo. Namještaj je
hladan, a pod prekriven bezličnim sagom. Na zidu koji
gleda u vrt nalaze se vrata i prozori u visini poda.
Prozori su uokvireni drvom i prekriveni sivim zavjesa-
sama. Ispred zida nalazi se teški i masivni radni stol,
Hitlerov naslonjač od crne kože postavljen je tako da
može gledati u vrt. Na stolu su mnoge olovke, uredska
gamitura, novinarski papir, telefon i zvonce. S jedne

36
i druge strane duž zidova postavljeni su okrugli stolo*
vi s kožnatim naslonjačima.
Konferencija počinje ispred dvije štabne karte.
Jedna prikazuje Balkanski, a druga Kurlandski front.
Jodl izvještava o strategijskoj situaciji na Rajni
i frontu na rijeci Po. Spretan je i govori vrlo pažljivo
jer zna da Hitlerov nervni sistem više ne podnosi povi-
šenje glasa.
Šef OKH (Oberkommando des Heeres) Guderijan
uvijek je vrlo tačan i jasan. Govori trijezno ali nema
obzira. Ponovo zahtijeva da se prekine sa strategijom
dugih linija obrane i traži grupiranje snaga i pojača-
nja sa Zapadnog fronta kako bi se zaustavila zahuktala
ruska ofanziva. U isto vrijeme traži napuštanje kur-
landskog sektora, gdje su opkoljene dvadeset i tri divi-
zije 16. i 18. armije, koje se još uvijek mogu spasiti
kroz luke Windau i Libau.
Admiral Wagner koji sjedi uz admirala Donitza,
podnosi kratak izvještaj o situaciji na moru. Radi se
o snabdijevanju trupa u Kurlandiji i Norveškoj i o ne-
kim uspjesima obalskih jedinica.
Nakon kratke napomene Donitza, koji ističe da se
ne smije žrtvovati petsto tisuća vojnika opkoljenih
u Kurlandiji, muž jedne Hitlerove sekretarice, general
Christians, kratko izvještava o situaciji u zraku.
Hitler u nekoliko rijeći pobija Guderijanove i Do-
nitzove argumente. U Kurlandiji se neće odstupati ni
koraka, kao uostalom ni bilo gdje drugdje. Postavlja
zatim nekoliko detaljnih pitanja da bi kao i obično
završio s filozofsko-političkim komentarom.
Uzdignute ruke vojnici pozdravljaju i izlaze.
Goering žuri u Karinhall, Jodl i Keitel u Dahrem,
Himmler u svoj oklopni vlak, Guderijan u društvu svog
ađutanta Gerhardta Boldta odlazi u Zossen — trideset
kilometara udaijen od prijestolnice. Svi će oni ponovo
doći na drugu dnevnu konferenciju predviđenu za po-
noć, koja će se održati u skloništu zgrade čak i ako
bude zračna uzbuna. Nekoliko oficira odlazi na pivo ili
na večeru bez šampanjca u Hotel Adlon, koji je ne-
kim čudom ostao netaknut usred ruševina i Čiji šef ku-
hinje uživa odličnu reputaciju. Tu često možemo sre-

37
sti nasmiješenog Mussolinijeva ambasadora Anfusa, ja*
panskog ambasadora generala Ošimu, visokog Japanca
koji izvrsno govori njemački. Sve se više priča kako je
on pokušavao posredovati između Reicha i SSSR-a.
Zatim tajnovitu priliku velikog jeruzalemskog muftije
Hadži Mohameda Amina el Huseina, vječito nasmiješe*
nog osobenjaka duge brade, uvijek obučenog u crnu
svećeničku halju i s fesom ovijenim bijelim platnom.
U dvorani su ostali samo Hitler i Borman.
Hitler napokon potpisuje neke dokumente i silazi
u sklonište, idući vrlo polagano po onih trideset i se-
dam stepenica koje vode do bunkera.
SS*ovci naoružani mašinkama nadgledaju sve izlaze.
Strop bunkera je od armiranog betona i osam me-
tara debeo.
Bunker se sastoji od dva dijela. Prvi dio ima četiri
prostorije za osobni Fiihrerov boravak. Jedna soba za
njegova liječnika Morella, jedna za Hitlerovu kuju
Heidi, koja je upravo okotila pet štenaca, zatim mala
obavještajna centrala, četiri telefonske centrale i WC.
Do drugog dijela vodi dvanaest stepenica. Strop
koji dijeli ta dva dijela debeo je tri metra.
Hitler se zatvara u svoj kabinet, prostoriju od pet
četvomih metara za sivo obojenim zidovima. Sav je
namještaj te sobe jedna smeđa o zid pričvršćena klupa,
stol s kartama i mali uredski naslonjač. H itlem su
još uvijek na pameti Guderijanove riječi: »Protiv pet
Rusa borit će se jedan Nijemac . .. Avijacija nas više
ne može š tititi. . . Treba spasiti armiju opkoljenu u
K u rlan d iji. . . S divizijom Seppa Dietricha možemo
formirati tridesetak divizija s tisuću petsto tenkova
koji bi mogli uhvatiti neprijatelja u kliješta napadajući
jug Pomeranije i sjeveroistok počevši od Glogaua. ..
Pomogli bismo Berlinu, ponovo zauzeli Šleziju i njene
tvomice i izgradili čvrstu obrambenu lin iju . .. «
Ali Hitlerov mozak sada gleda kroz neku čudnu
maglu, zanosi se utvarama umjesto realnim snagama.
H itler nije sposoban da uvidi svoje greške. On čak više
ne razgleda albume s fotografijama koje prikazuju
one slavne dane kad nitko nije sumnjao u njegovu moć.

38
 Najveda je njegova greška što je cijeli svoj sistem
i politiku izgradio samo na strahu koji je ulijevao.
Hitler nikada nije posjetio svoje vojnike u bolnici ili
na frontu. Nikad nije stupio nogom u zapovjedništvo
neke armijske grupe. Kad je prestao ulijevati strah,
sav mit se beznadno srušio.
Druga je glavna siabost sam njegov karakter. Ner-
vozan je i plah, ne može podnijeti da vidi krv ili snijeg.
U avionu i vlaku navlači zavjese na prozore da ne bi
vidio ruševine bombardiranih gradova. Istrgnut iz za-
vičaja, uvijek je bio i ostao skitnica, progonjena zvijer,
dijete slučaja, beskućnik koji se nikada nije uspio
smiriti. Oko sebe ni u sebi nema ništa što bi uznosilo:
ni osjećaja za lijepo, ni vjernog prijatelja, ni plemenite
žene. Privezao se jedino uz psa, a kao svemoćni go-
spodar zemlje koja ima najslavnije profesore medicine
svoje zdravlje povjerava mađioničarima i šarlatanima.
Sni koji ga more ludi su koliko i mutni: čista rasa
zaštićena Svetim Gralom — Evropa gospode hranjene
mržnjom nižih rasa — Siegfriedov primat. Taj čovjek
želi da sluša Wagnera iako ne voli i ne razumije nje-
govu muziku. Kad su ta tjeskoba i nemir prešli gra-
nicu intimnih krugova, oni su ubrzano počeli parali-
zirati strašnu njemačku ratnu mašinu i narod uvijek
odan održavanju kolektivne discipline.
Uspio je raskinuti lance Versajskog ugovora, ne
izazvavši odmazdu protiv Njemačke uspostaviti oba-
veznu vojnu službu, bez otpora zauzeti demilitariziranu
rajnsku zonu, Beč i Prag. Posjedovao je dvije nepobitne
osobine: prvu, da u jednoj jedinoj, i to svojoj ruci
sakupi sve najgore boli germanske duše, a druga je
njegova fanatična demagogija. Možemo li reći da je
i u jednom času bio onakav kakav mora biti jedan
vojskovođa? Samo postavljanje toga pitanja sadrži već
negativan odgovor.
Pravo zadovoljstvo zapovijedanja ne ograničava se
jedino na želju da se zapovijeda drugima. Ono se oči-
tuje i u moći da se zapovijeda samom sebi. Prava du-
ševna snaga vojnog zapovjednika jest da zna kako sa-
mom sebi da bude najbolji vojnik. Hitler je kao silovi-

39
ta bujica, bez osjećaja za mjeru, bez kontrole, pa, iako
može zvučiti paradoksalno, možemo reći da je slabić.
Hitler nema osobinu koja je karakterizirala naj-
veće vojne genije od Aleksandra do Napoleona: ne zna
saslušati savjet koji bi mu pomogao da prebrodi oluju.
Okružen laskavcima, puzavcima i pustolovima bez vje-
re i zakona bio je primoran da prezire sve i svakoga.
Posjeduje izvanredno pamćenje. Savršen je glu-
mac. Umjetnik je političkog teatra. On toliko glumi da u
svojoj srdžbi, nemilosrdnoj mržnji i vizionarskim us-
hićenjima vara čak i samoga sebe. Znao je kako će
uspjeti u tom mučnom poslu: kako će zaboraviti da
su svi njegovi govori nakljukani banalnostima, pa čak
da i njegov fizički izgled nije naročit. Posjeduje ne-
kakvo znanje budući da je čitao Clausevvitza, Moltkea
i Schlieffena. Neke uspjehe strategijskih planova pri-
pisivao je samome sebi: kampanju u Poljskoj, proboj
kod Sedana, napad na Jugoslaviju i invaziju na Kretu.
Na karti su greške međutim bile mnogobrojne i
teške.
Umjesto što je svoje oklopne jedinice nakon pro-
boja kod Sedana 1940. poslao na Pariz, morao je raz-
biti englesku armiju kod Dunkerquea da ona ne bi us-
pjela stvoriti prvu čvrstu jezgru otpora.
U rujnu iste godine trebalo je da prihvati plan
admirala Raedera, koji je predviđao da jedna armij-
ska grupa von Rundstedta prijeđe Spanjolsku, zauzme
Gibraltar i cijelu Sjevemu Afriku; da von Bockova
armija prijeđe Italiju, zauzme Maltu i bez opasnosti
stigne u Tripolitaniju, te zauzme Egipat; da von Lis-
tova armija prijeđe Jugoslaviju, Grčku i Bugarsku i
iziđe na obale Bospora.
U listopadu je trebalo da obavijesti Mussolinija o
namjeri da napadne Rusiju. Duce se tada ne bi upu-
štao u grčku avanturu, njemačka vojska na proljeće
ne bi morala intervenirati na Balkanu, a ofanziva pro-
tiv Rusije počela bi dva do tri mjeseca ranije . ..
Od tog vremena pravio je grešku za greškom sve
do dana kad se našao u svojem posljednjem utočištu,
u zemlji vatrom sažganoj i krvlju natopljenoj, nemoćan
da spriječi svađe svojih ađutanata i miljenika.

40
 Preostaje mu još jedna jedina nada: tajno oružje.
Zbog toga zahtijeva od svojih generala da se bore
za svaku stopu i nikad ne potpisuje naređenje o bilo
kakvom povlačenju.
Pod svaku cijenu mora dobiti na vremenu kako bi
omogućio svojim učenjacima da stvore spasonosno
oružje.
Hitierova nada nije lažna.
Možda sve zavisi od nekoliko tjedana.
Neki aparati i oružja često su čak i s uspjehom
ispitani. Treba samo prijeći na masovnu proizvodnju.
Mornarica u svrhu podmorskog rata ispituje i pri-
prema ultramodeme podmomice: „21” , koja će s osam-
naest čvorova imati dvaput veću brzinu od uobičajene,
a moći će da se spusti i do 400 m dubine, te prijeći
petsto kilometara ne izlazeći na površinu, što je triput
više od nesavladive granice i, na kraju, moći će prijeći
30.000 km, a da ne uzima gorivo; podmomice na kemij-
ski pogon kojima neće trebati nikakvo pomoćno go-
rivo i koje će prema proračunima izumitelja fizičara
Waltera po modelu dvaju upravo dovršenih prototipova
biti prave »nevidljive podmornice« dostižući brzinu od
trideset i dva čvora; zatim »morski psi« (Seehunđ)
mali jednosjedni ili dvosjedni strojevi, nešto između
podmomice i živog torpeda; za god. 1945. predviđena
je izgradnja 1000 »morskih pasa«. U veljači će biti
dovršena dva druga tipa džepne podmomice: »Daž-
devnjak« (M olch ) i »Dabar« (B ib er), obje na električni
pogon.
Dalje, na krajnjoj tački otoka Usedom, na ušću
Odre, u laboratorijima Peenemiindea, kojima mkovodi
učenjak von Braun, upravo se ostvamje veliki raketni
program. »Kad bi neprijatelj znao što se sprema,
umro bi od straha«, govorio je Goering. V-1 i V-2 (V je
na njemačkom prvo slovo riječi Vergeltung, što znači
odmazda) već lete iznad La Manchea i teroriziraju En-
glesku. Predviđene su i mnoge dmge: Rheintochter
(kći Rajne) namijenjena za protivavionsku borbu. Se-
rija X — X,, X2, X 3 itd. — male protivtenkovske rakete
od 9 kg s uspjehom ispitane u okolini Magdenburga.
Bomba Henschel HS 298, određena je za protivavion-

41
ske napade. Leteća bomba Schmetterling (Leptir), čija
je proizvodnja povjerena Junkersovim tvornicama,
može biti lansirana sa zemlje ili iz aviona, a upravlja-
na iz daljine, i to jako tačno. Pripremaju se još i mnogi
drugi tipovi dirigiranih bombi.
U golemim tvornicama pripremaju se novi tipovi
aviona. Velika se sredstva ulažu u razvoj eksperimen-
tainih centara za istraživanje aerodinamike. Inženjeri
rade na konstrukciji aparata s usavršenim propeleri-
ma, a naročito na više tipova mlaznih aviona, koji će
značiti pravu revoluciju u zračnim bitkama. Od ožujka,
samo jedna tvomica mora proizvesti 1250 Messer-
schmidta 262. To je lovac kojeg je Hitler na navalji-
vanje generala Gallanda izabrao nakon dugog oklije*
vanja i protiv Goeringove zamisli, budući da je Goe-
ring uvijek žrtvovao lovce u korist bombardera. Oprem-
ljen s dva turboreaktora Jumo 004, razvijat će brzinu
veću od 900 km na sat. Heinkel 162 je brz aparat, la-
gan i zgođan za rukovanje. Njegovu proizvodnju nad-
zire Hitler Iično. S prvim prototipom izveden je po-
kusni let 6. prosinca, ni đva mjeseca nakon prvih na-
crta! Arado 234 ima dvostruku namjenu: izviđanje i
izazivanje, Messerschmidt 163 zvijezda je cijele serije.
Već u svibnju bi morao izići iz podzemnih tvornica,
i to u velikom broju. Na probnim letovima je postiza-
vao i više od 1000 km na sat. Bachem Natter (Zm ija)
još uvijek u fazi ispitivanja, treba da za samo jednu
minutu postigne visinu od 10.000 m. Preporod Luft-
waffe je znanstveno predviđen i organiziran za prolje-
će. Trojica velikih na Jalti su o tome savršeno infor-
mirani.
Konačno, učenjaci rade na apsolutno novim oru-
žjima goleme snage od kojih će neka, po Hitlerovoj
staroj zamisli, moći da bombardiraju čak i američke
gradove. Pokusi s njima se vrše na jezeru Toplitz u
austrijskim Alpama, a dva tipa bi već od svibnja mo-
gla biti upotrijebljena: Amfibija V-2 i raketa A-9, koja
će krenuvši s pilotom iz Njemačke moći prijeći 5000 km
Atlantika. Teški interkontinentalni bombarderi Heinkel
koji će bez spuštanja moći da prijeđu 12.000 km — od-
lazak i povratak Evropa— SAD. Ža njihovo slijetanje

42
i uzlijetanje određen je golem aerodrom blizu Osla.
Oni se već proizvode. Atomska bomba, najveća Hitle-
rova nada i san, morala bi vrlo brzo da bude dovr-
žena. Da nije poubijao ili protjerao izraelske učenjake
iz Njemačke, već bi bila proizvedena. Otto Hahn je
već četrdeset godina radio na njenoj realizaciji. Na-
kon što je otkrio elemente 93 i 94 (nefinij i plutonij),
uspio je da 1940— 41. izdvoji elemente 95, 96 i 97, četiri
godine prije Amerikanaca. Nijemci proizvode plutonij
od 1942, proces koji je tada u Los Alamosu bio tek u
začetku.
Zbog čega je Hitler toliki niz godina kočio svoje
učenjake? Nije li možda bio uvjeren da se pobjeda
može postići samim klasičnim naoružanjem? Je Ii se
bojao da ne izazove grozne posljedice zbog toga što
je njemačko stanovništvo bilo tako gusto naseljeno?
Ili možda nije shvatio golemu moć koju bi mu pružilo
posjedovanje »apsolutnog oružja«? U svakom slučaju
sigurno je da sve do početka 1944. nije bio svjestan
velike moći atomskog oružja.
Danas samo u nj vjeruje.
Ako učenjaci održe svoja obećanja i uzmognu ra-
diti van opasnosti, ako vojska čvrsto zauzme granice
koje ih štite, postoji šansa, sasvim mala Šansa, da mu
tajanstveni bog, koji upravlja zakonima rata, pruži
ruku pomirnicu.

43
 PETO POGLAVLIE

NJEMAĆKA TOGA DANA

Goebbelsov tjednik Das Reich objavio je te sed-

mice na osam stupaca članak pod naslovom In der
harstesten Probe (U najvećem iskušenju).
Oko velike fotografije koja predstavlja uličnu bit-
ku u Budimpešti Une objavljuje članak pod naslovom
Einheit gegen Dreiheit (Jedinstvo protiv trojstva) o
konferenciji Trojice velikih koja se upravo održava
negdje na obalama Cmog mora i Goebbelsov uvodnik
»Narod u obrani«. Clanci ministra propagande već ne-
koliko mjeseci uopće se ne mijenjaju: »Konjanici Apo-
kalipse prelaze istočne i jugoistočne krajeve naše zem-
Ije. Tko bi mogao vjerovati da bi njemačka vlada izlo-
žila svoj narod takvim patnjama, bijedi i strahu, kad
bi postojalo neko drugo sredstvo kojim bi se izbjegla
opasnost koja se sprema? Val koji nadire iz stepa bit
će zaustavljen u času kad opasnost dostigne vrhunac
i kad ona bude očita svima. Do tog trenutka moramo
sačuvati hladnokrvnost i čvrstinu, čak ako naša krv
poteče iz milijuna rana, čak ako tijelo naše domovine
bude prekriveno bezbrojnim ožiljcima.«
Na ostalim stranicama srećemo reportaže o rat-
nim podvizima, kroniku o Jugoslaviji »Pogreb monar-
hije«, članak o prepirci dvaju Rooseveltovih ministara
i dugi komunike koji naviješta razaranje historijskog

45
svetišta — »Napoleonove kuće« na Elbi. Jedna stra-
nica je posvećena umjetnosti, literaturi, nauci s istak-
nutom pjesmom Herberta Budeka Unsterblichkeit
(Besmrtnost). Ekonomske rubrike ispunjava duga stu-
dija o financijskim uzrocima englesko-ameriČkog ne-
slaganja.
Vdlkischer Beobachter (borbene novine nacional-
socijalističkog pokreta Velike Njemačke) ima samo
jedan list, kao uostalom i svi ostali dnevnici podvrgnuti
strogoj štednji papira. Broj JO vrijedi za subotu i ne-
djelju. Na prvoj stranici objavljuje uvodnik o »mrač-
nim uzrocima konferencije Trojice«, kratak komentar
o »Poljskoj pod sovjetskim jarmom«, izvadak iz portu-
galskih novina u kojem se govori o potpunom engles-
ko-američkom podvrgavanju ruskim zahtjevima, vijest
iz Ženeve o teškoćama Bonomijeve vlade u Italiji, te
vijest iz Bruxellesa s ironičnim osvrtom na ministar-
sku krizu u Belgiji poslije pada Pierlotovog kabineta.
ObavjeŠtenje OKW (Das Oberkommando der Wehr-
macht gibt bekannt — Vrhovna vojna komanda izvje-
štava. . . ) govori o »novim elastičnim povlačenjima« i
nastavku oštrih obrambenih borbi u istočnoj Prusiji,
o broju uniŠtenih ruskih tenkova, o krvavim borbama
u Budimpešti, kanadskim napadima na jugozapadu
Nimeguea i o zračnim napadima na gradove južne Nje-
mačke. Završava uobičajenom rečenicom koju ponavlja
već pet mjeseci: »Das Vergeltungsjeuer auf London
wurde fortgesetzt.« (Bombardiranja Londona radi od-
mazde se nastavljaju.)
Na drugoj stranici je objavljena reportaža o heroj-
skoj borbi padobranaca i vijest o »kaosu koji je nastao
u Jugoslaviji poslije odlaska njemačkih trupa«. Tu na-
lazimo i rubriku i suviše vezanu za Berlinčane, a i sta-
novnike svih gradova: liste najboljih protivavionskih
skloništa po četvrtima, novosti o raspršenim porodi-
cama, liste »pronađenih osoba«, Iistu sati određenih
za maskiranje i kamuflažu, te vrijeme đijeljenja hrane.
Sportskim događajima je posvećeno samo pet redaka.
Pogled, međutim, privlači duga serija osmrtnica uokvi-
renih u cm o od kojih većina nosi Željezne križeve.
Obično su podijeljene u dvije grupe: najprije imena

46
onih » Fiir Filhrer, Volk und Reich starben den Hel-
dentod« (k oji su herojski pali za Fuhrera, narod i
Rajh), a zatim imena onih koji su »Dem Terrorangriff
fielen zum O pfer« (pali kao žrtve teroristićkog bombar-
diranja... ).
Svi najveći njemaćki gradovi su porušeni — ausra-
diert — kako kažu sami Nijemci koji tri četvrtine
dana provode u skloništima — kao gumom izbrisani.
Pitanje je kako industrija još može postojati u
tim ruševinama. Ni jedan grad nije pošteđen. Ham-
burg, Koln, Dusseldorf, Essen, Miinchen, Frankfurt,
Niirnberg, Berlin samo su gomile ruševina. Cak i tako
mali grad kao Schvveinfurt, centar proizvodnje kuglič-
nih ležaja, supertvrđave su osamnaest puta bombar-
dirale. Polovica stanovnika je evakuirana u obližnja
sela.
Ipak najveću žalost za Njemačku predstavlja Istoč-
ni front, naročito Istočna Prusija. Ceste su zakrčene
prestrašenim bjeguncima. Goebbels obavještava o
pljačkama i silovanjima koje vrši Crvena armija. Već
se čuju »Staljinove orgulje«. Ruski avioni napadaju
u brišućem letu kao na manevrima. Zbog nedostatka
goriva na cestama ostaju tisuće automobila. Konjske
zaprege služe za prijevoz ranjenika, budući da su am-
bulantna kola uništena. Jarci uz ceste puni su napušte-
nih i opljačkanih Ieševa. Starci i djeca novinama po-
kriveni umiru od zime. Opkoljena 17. armija se povlači
usprkos Hitlerovoj zabrani.
Bjegunci pune zaleđene hangare Gdinje i Gdanska
u nadi da će biti evakuirani preko mora. Oni koji upra-
vo stižu bore se sa snježnom olujom. Wehrmacht je
prisiljen da im dijeli hranu. Cma burza cvjeta. Gra-
dovima vladaju bande kradljivaca. Minolovci i trgo-
vački brodovi pretovareni stotinama žena i djece sr-
Ijaju u oluju.
Potopljeni su mnogi brodovi poput Wilhelma Gust-
loffa — sasvim bijelog luksuznog broda koji je prije
rata pripadao organizaciji Kraft durch Freude. Torpe-
diran je prije deset dana zajedno sa šest hiljada Ijudi
svih dobi. Kako su uvijek prednost imale žene i djeca,

47
muškarci su se oblačili u ženske haljine. Najgrotesk-
nije scene su se miješale s najtragičnijim.
Anglo-Amerikanci bombardiraju Iuke. Sovjetske
podmornice čekaju brodove izbjeglica na izlazima iz
luka i potapljaju ih. Mnogi važni brodovi žrtvovani su
u nemogućim operacijama spasavanja brodolomaca.
Rusi spremaju napad na Konigsberg. Gaulajter
Erich Kord je pobjegao prema Pillau. Garnizonom ko-
mandira general Lasch, heroj zauzimanja Rige 1941.
Nema municije ni hrane. Nema čak ni anestetika. U
bolnicama liječnici odmah amputiraju i ne pokuša-
vajući uspavati ranjenike.
Isti je prizor na cijeloj liniji fronta, naročito u
Donjoj Šleziji, gdje 3. i 4. sovjetska oklopna armija
prolaze već kroz uporište Steinaua. Trideset tisuća sta-
novnika je bilo opkoljeno u industrijskom gradiću
Striegau, budući da su nacističke mjesne vođe odbile
da ih evakuiraju. Cestom za Freiburg šibana ledenim
vjetrom vuče se duga kolona izbjeglica. Nema vremena
za pokapanje mrtvih. Žene i djeca se bore, a ponekad
i međusobno ubijaju, samo da zauzmu mjesto u po-
sljednjim vlakovima koji odlaze, dok mitraljezi štekću,
artiljerija grmi, a radio-aparati urlaju iz sve snage.
Postoje dvije glavne ceste kojima se može napu-
stiti Slezija: jedna preko planina prema čehoslovač-
koj, a druga prema Saksoniji.
»Nikada boljševičke horde neće prijeći naše gra-
nice«, bijaše izjavio šlezijski gaulajter Hanke. Živa na
termometru u Wroclawu je pala na — 15° do — 20°.
Trupe maršala Konjeva napadaju grad kojemu prijete
glad i tifus. U gradu je trideset tisuća vojnika svih ro-
dova vojske, petnaest tisuća vojnika Volksturma i dvje-
sta tisuća civila. Gamizon je dobio naređenje da se
bori za svaku kuću, kao Rusi za Staljingrad. WrocIaw
čak nema ni utvrda. Sovjetska pješadija upravo danas
pod zaŠtitom velikih tenkova počinje napad.
U toj paničnoj atmosferi neki veliki prijatelji Hi-
tlerove Njemačke ipak žele sačuvati povjerenje u nju
sve do kraja.
Leon Degrelle, vođa belgijskih dobrovoljaca anti-
boljševičke legije Valonije, tog se dana nalazi na pome-

48
ranskom frontu među jedinicama određenim za obranu
Stargarda, koje su pod komandom general-pukovnika
Steinera, bivšeg zapovjednika estonskog fronta kod
Narve i Dorpata ćiji je glavni štab u Pankeu. Potpo-
mognute njemačkim oklopnim oružjem valonske trupe
se bore u snijegu i blatu. Jučer noću, Rusi su na pre-
pad zauzeli selo Krussow, koje sad treba povratiti. Je-
dan dvorac gori. Selo je uništeno hicima artiljerije i
oklopnog oružja. Aii Rusi ostaju uz svoje topove, za-
klonjeni ruševinama koje im služe kao utvrde.
Nakon što je postao heroj obrane Moskve, dobio
orden Lenjina, orden Crvene zastave, medalju za dvade-
setgodišnju službu u Crvenoj armiji, general Vlasov je
poslije pada u njeraačke ruke vrlo brzo predložio nje-
mačkom glavnom štabu da od ruskih zarobljenika stvo-
ri snažnu rusku antistaljinističku armiju. čak je uz
pomoć Wehrmachta osnovao prvi ruski antikomuni-
stički komitet u Smolensku. Kad je Hitler to doznao,
tražio je raspuštanje komiteta u koji nije mogao imati
povjerenja. Vlasov se vratio u zarobljenički logor. Hit-
ler je tek kasnije shvatio važnost pothvata. Ponovo
je oslobodio ruskog generala, smjestio ga blizu Keite-
Iovog glavnog štaba u Dahlemu, zatim u Iogor ruskih
dobrovoljaca u Dabendorfu blizu Zossena. On se i sad
tamo nalazi. Međutim, više nije bilo prijašnjeg odu-
ševljenja. Ipak je taj seljački sin odvažan i zna da igra
na sve ili ništa. Potpomognut svojim najboljim prija-
teljima pukovnikom Kedrovim, kapetanom Ivanovim
i poručnikom Davidenkovim, nakon što je proglasio
načelo jedinstvene i nedjeljive Rusije i u Pragu osno-
vao Komitet za oslobođenje ruskih naroda »kako bi
uništio Staljinovu tiraniju, završio rat i stvorio drža*
vu bez boljševika i izrabljivača«, sad osniva rusku oslo-
bodilačku armiju, čije su tri divizije, sastavljene isklju-
čivo od ruskih dobrovoljaca, već spremne za borbu.
Vođa francuske narodne partije, Jacques Doriot
boravi na otočiću jezera Constance. Tu se smjestio sa
svojim štabom u dvorcu koji je Nijemcima iznajmio
neki švedski princ. Nosi oficirsku uniformu dobrovo-
ljačke legije francuskih antiboljševika. Prije kratkog
vremena razgovarao je s Hitlerom u kojega ima puno

4 Jalta i)i podjcla svijeta 49

povjerenje, ali koje nema i prema onima koji okni'
žuju Fuhrera. Ribbentrop? Talleyrand nacizma, u smi-
slu da ga izdaje, ali suprotno Talleyrandu, izdaje ga
zbog gluposti. Himmler? Vođa koji se uzbudi pred ne-
kom minijaturom dok ispred tisuća leševa ostaje hla-
dan.
Međunarodna trupa »Glas Reicha« nalazi se na
krajnjem sjeveru Wiirtemberga u Bad Mergentheimu
pod vodstvom Schmidhausena, jednog od velikih di-
rektora njemačkog radija. Smještena je u hotelu Kur-
haus. španjolci, Portugalci, Francuzi, Talijani, Flaman-
ci, Valonci. Tu se pripremaju i realiziraju sve radio-
•emisije za inozemstvo. Trenutno dominira francuska
grupa. Najžešći francuski pronacisti: Jean Herold Pa-
quis, Sabiani, Cousteau, bivši direktor novina Je suis
partout i još neki. Svi izvjeŠtaji i komentari toga dana
iskorištavaju »prosovjetsku igru Anglo-Amerikanaca«
i »uplitanje međunarodnog židovstva u svjetske do-
gađaje«.

50
 SESTO POGLAVUE

»LOGORI SMRTl« I »DVORCI«

Probudio se u 4 sata i 30 minuta ujutro.

Obučen je u čudnu pidžamu. bijelo-plavih pruga;
na nogama ima klompe bez čarapa.
Ošišan je do kože.
Tisuće jednakih prilika srećemo u stotinama logo-
ra raspršenih diljem cijele Njemačke. Po onim velikim
kao što su Buchenvvald, Dachau, Mathausen, Eilrich,
Bergen-Belsen, Ravensbriick, Neuengamme, Struthof,
Maidanek, Sachsenhausen, ali i onim malim koji raeđu-
tim nisu i manje strašni kao Geroldstein, Glatz, Eppen,
Neuen Bremm, Hela, Freudenstadt, Hedersheim, Wiirz-
burg, Hersingen. .. Toga dana su jedino preživjeli iz
Auschvvitza bili oslobođeni.
Bio on Rus ili Belgijanac, Norvežanin ili Francuz,
Poljak ili Slovenac, Srbin ili Mađar, Englez ili Talijan,
španjolac ili Luksemburžanin, za njega je svaki dan
najdulji.
Mučenje počinje prozivkom. U stavu mirno treba
po užasnoj hladnoći izdržati i po više sati. Nadzor osi-
guravaju SS-ovci naoružani korbačima, obučeni u blje-
štave uniforme, lijepe čizme, s trakama na kojima piše
Lagerschutz, zajedno s kapoima, obično okrutnim i sa*
dističkim tipovima. S osmatračnica koje čuvaju SS-ovci
naoružani mašinkama reflektori bacaju prodorno svje-

4* 51
tlo. Nitko među tim robijašima ne bi mogao razliko-
vati svećenike od visokih funkcionera, tvorničke rad-
nike od sveučilišnih profesora, novinara i učenjaka.
Politički se zatvorenici mogu razlikovati samo po plat-
nenom crvenom trokutu koji nose pod brojem na lije-
voj strani grudi. Profesionalni kriminalci nose plavi
trokut, nepokorni i dezerteri crni, homoseksualci ru-
žičasti, a članovi religiozne sekte Sljedbenici Jehove
ljubičasti trokut. Židovi su označeni Davidovom zvi-
jezdom. Osuđeni na smrt nose natpis N. N., slova znače
Nacht und. Nebel (N oć i Magla), ime posuđeno od
tajne organizacije holandskog otpora.
Dan je sličan svim ostalim danima: dvanaest sati
rada lopatama ili pijukom na gradilištu. Za jelo nema
ni kruha ni mesa. Ujutro prije rada i navečer poslije
prozivke porcija juhe, nešto neodređeno, bjelkasto.
Logoraši to zovu juha od pljuvačke. VeČernja proziv-
ka traje koliko i jutamja, zavisno od hira dežumog
SS-ovca.
Tek kad padne noć vraćaju se u blok 16 ili blok 61.
To su drvene pravokutne barake. Kreveti su postavlje-
ni na četiri kata, svaki kat je visok 50 cm, tako da se
na njima može samo ležati. Prije nego što zaspu češu
se zbog gamadi koja ih napada: stjenice, buhe, uši svih
vrsta.
M rtvi i židovi nestaju u krematorijima.
U plinskim komorama je ubijeno na tisuće Cigana
i Židova.
Zatvorenici služe kao pokusni kunići u naučnim i
medicinskim eksperimentima.
Pokusi s tuberkulozom vrše se u Neuengammeu.
Centar za proučavanje tifusa nalazi se u Buchen-
waldu i najmodernije je opremljen.
U Ravensbrucku se proučavaju biološka ratna
sredstva, umjetna oplodnja i liječenje psihičkih bolesti
elektrošokovima.
U Stmthofu se pokusi sterilizacije vrše na djeci,
kastiriranje se proučava na zarobljenim Ciganima, a
otrovni plinovi iskušavaju na kažnjenim zatvorenicima.

52
 Toga dana u Hitlerovim koncentracionim Iogorima
čami više milijuna mučenika.
★
Više od trideset milijuna stranaca nalazi se prisil-
no u Njemačkoj, što Amerikance sprečava da upotri-
jebe »oružje totalnog razaranja«.
S njima se postupa različito: od mučenja po kon-
centracionim logorima do prvorazrednog diplomatskog
ophođenja.
Ima više milijuna ratnih zarobljenika: oficiri su
zatvoreni u Oflags, a podoficiri ili obični vojnici u
Stalags.
Milijuni mladih ljudi, pokupljenih na prisilni rađ,
rade u vojnim tvomicama. Njih je iz svih okupiranih
zemalja pokupila organizacija kojoj je Sauckel na čelu.
Ima i ratnih zarobljenika koji su na vlastiti zah-
tjev »pretvoreni« u civilne radnike, kako bi dospjeli
pod manje stroga pravila. Nazivaju ih »Pretvoreni« i
oni na leđima ne nose natpis K. G. ( Kriegsgefangene) za
razliku od običnih zarobljenika.
Ima također nekoliko tisuća »dobrovoljnih radni-
ka« koji su u svojoj zemlji potpisali ugovor za rad u
Njemačkoj i za koje vrijede isti uvjeti kao i za njema-
čke radnike. O njima se brine Arbeitsamt (Burza rada).
U Njemačkoj se nalazi i više stotina osoba od ko-
jih su neke važni državnici ili političari, ali se ne po-
stupa prema svima jednako.
U Konigsteinu na Elbi zatvoreno je stotinjak ge-
nerala i admirala. Sve ratni zarobljenici. Tvrđava je
izgrađena na osamljenom vrhuncu blizu Dresdena i
Pime, nekih tristo metara iznad rijeke. U X IX st. slu-
žila je kao zatvor za kažnjene oficire, zatira kao sana-
torij za umome oficire. Njene sadašnje goste poslu-
žuju vlastiti posilni, kuhari i sluge.
Bivšeg predsjednika francuske vlade Lćona Bluma
strogo čuvaju SS-ovci u maloj vili u kojoj je zajedno
sa ženom i s čijih prozora može vidjeti barake logora
Buchenvvald.
Edouard Herriot, pređsjednik Narodne skupštine
Francuske zajedno sa ženom živi u Babelsbergu, u is-
tim uvjetima kao i Blum.
53
 Bivši predsjednici francuske vlade kao Paul Rey-
naud i Edouard Daladier, u društvu generala Gamelina,
Lćona Jouhauxa, Jeana Borotrea, talijanskog bankara
Georginija, te M. Grangera — brata zeta generala Gi-
rauda koji misli »da je slučajno zatvoren« — podvrg-
nuti su režimu koji je sličan zatvoru tvrđave dvorca
Itter. Dvorac se nalazi na vrhuncu usred doline koja se
pruža od W orgla do Salzburga, na nekadašnjem au-
strijskom teritoriju. Zatvorenici mogu slušati radio i
jesti za istim stolom. Danas je ručak uobičajen za
nedjelju: teleće pečenje, krumpir, cikla, zelena salata
i kompot. Nakon večere igra se Šah ili bridž. Paul Rey-
naud je još uvijek dobro raspoložen i optimizam ga
nikad ne napušta. Da bi sačuvao kondiciju svako jutro
u društvu svog sekretara gimnasticira u parku uz zvu-
kove ploče sa fonografa. Lćon Jouhaux je često zami-
šljen. Njegova sekretarica gospođa Brucklein organi-
zira zabave u dvorcu. Gamelin je melankoličan i opsjed-
nut svojim neuspjesima iz 1940: svu krivnju za poraz
baca na generale Georgea, Corapa, Huntzingera kao
i na odmetanje nekih belgijskih i francuskih divizija,
ne zaboravljajući Dantryja i generala Colsona kojemu
zamjera nedostatke u naoružanju. Borotra, filozof, igra
tenis s bankarom Georginijem. Ovdje se više mjeseci
nalazio i Albert Lebrun, bivši predsjednik Francuske
Republike, ali budući da je bio teško bolestan uspjelo
mu je da ga vrate u Francusku.
U bavarskom dvorcu Hirschberg nalazi se regent
Horthy, kojega je Skorzeny oteo u Budimpešti upravo
kad je ovaj htio prekinuti njemačko-mađarsko savez-
ništvo.
Belgijski kralj Leopold I I I smješten je u stari dvo-
rac Hirschstein sjevem o od Dresdena. To je bivša
tvrđava s narušenim zidinama. Tri metra visoka ogra-
da izgrađena od rešetaka natkritih s tri ređa bodljikave
žice okružava cijeli park. Stražu je davalo 60 SS-ovaca
s policijskim psima; zapovijedao im je Gruppenfiihrer
SS von Alvensleben, koji se nalazio u Dresdenu. Uz
kralja je i njegova žena Liliane Baels s kojom se, bez
ikakve svečanosti, vjenčao u kapelici dvorca Laeken
1941. Uz njega su i sva njegova djeca, princ Baudoin,

54
princ Albert, princeza Josephine-Charlotte, koju mu je
rodila kraljica Astrid, dvogodišnji princ Aleksandar,
kao i najvjem ija okolina: njegov ađutant major Gierst,
zatim vicomte Gatien du Parc, učitelj princa Baudoina,
te Weemas, ataše kraljevskog kabineta i nekoliko slugu.
U Kitzbiihlu su smješteni svi bivši balkanski pri-
jatelji Njemačke: Bugari, Jugoslaveni, Rumunji, Al-
banci; Nedić koji je s njemačkim trupama napustio
Beograd, te Pavelić* koji je pobjegao iz Zagreba. Smje-
šteni su po raznim hotelima odmarališta. Neki od njih
se ponašaju kao da su još uvijek na vlasti.
U hotelu Ifen između Rietzlerna i Muttelberga,
nedaleko od Obersdorfa smješteni su: bivši talijanski
ministar Nitti, bivši francuski ambasador u Berlinu
Andrć Frangois-Poncet, glavni urednik Soir-a Becker,
bivši šef talijanske Mussolinijeve policije Senise i nje-
gov pomoćnik Rosa, gradonačelnik Beograda Ivanović,
francuski senator La Grange, komandant Hardv, šef
nacionalističke flamanske partije doktor Elias, bivši
predsjeđnik francuske vlade Albert Sarraut, admiral
Rizzo, bivši francuski ministri Bouthillier i La Cham-
bre. To je novi hotel elegantne vanjštine i lijepo na-
mješten. Sve su te osobe zahvaćene statutom »naroči-
tih gostiju« koji traži điplomatski postupak br. I, neka
vrsta nadzirane slobode. Toga jutra u 9 sati usprkos
snijegu gotovo svi prisustvuju misi u Hirscheggu, u
maloj pozlaćenoj crkvici u kojoj većinu posjetilaca
sačinjavaju žene u crnini.
MarŠal Pćtain se nalazi u Sigmaringenu. Taj dvo-
rac na Dunavu je u stvari utvrda koja nije upoznala ni
nemime godine reformacije, ni haračenje vjerskih ra-
tova i koja se sve do danas znala održati na udaljenosti
od sličnih oluja. Dvorac pripada prinčevskoj porodici
Hohenzollem-Sigmaringen. U njemu je u početku ovo-
ga stoljeća kraljica Lujza Ijubazno primila Tossellija.
Cuveni se zatvorenik liftom penje u prinčeve odaje
na sedmom katu. Prostorije su goleme. Hodnik je dug
gotovo sto metara i pun vitrina s porculanom. Sa svo-

* Pavelić je u to vrijeme, veljače 1945, još boravio u

Zagrebu (op. ur.).
ga prozora marša], kojega žena n ije napustila otkad je
bio zatvoren u Vichyju, može promatrati snijegom pre-
kriveni gradić, crkvu, Dunav i jelovu šumu.
Sva njegova posluga je s njim: sobar Martial, šofer
Blanchard, motociklist Santenac, šef p olicije Sarrazin
i kaplar Martineau. U sobama koje okružuju njegov
stan nalaze se general Debeney, admiral Bleuhaut i po-
ručnik bojnog broda Sacy. Gestapo je p rije nekoliko
dana zatvorio njegovog liječnika Menetrela.
Utvrdom upravlja gospodin Tangstein, austrijski
avijatičar, k oji se borio u Ita liji i k oji m rzi naciste.
Zračne uzbune su gotovo svakodnevne.
U podrumu je izgrađeno izvrsno sklonište.
Petain tamo nikada n ije otišao.
Opozvao je Brinona kad je sastavio vladinu komi-
siju, a svoj je službeni stav pismom saopćio Hitleru:
»Ođveđen sam u zarobljeništvo u Njemačku. Spomi-
njem ovu prisilu koja je nastavak tolikih drugih i
konstatiram da nisam u mogućnosti da vršim funkcije
šefa francuske države, dužnost koju m i je povjerila
Narodna skupština. Odbijam da prihvatim ovaj zahtjev
kao što sam 1940. odbio da napustim Francusku.«
Eto zbog čega je on prekinuo sve službene odnose
sa svim ličnostima koje su živjele u dvorcu. N e viđa
ni »aktivne Brinonove m inistre« Deata, Luchaira, Dar-
nauda, Bridouxa, a ni svoje bivše ministre iz Vichyja
Lavala, Bichelonnea, Gabolda, Mariona k oji se nalaze
u istom dvorcu.
Danas započinje dan čitanjem nekoliko stranica
Talleyranovih M em oires, a zatim lista dvadeset tomova
uspomena Mme d’Abrantes. Doručkuje u društvu žene;
nakon toga u maloj kapelici sluša misu, a zatim, pod
policijskomi ipratnjom u plavoj limuzini koju je još u
Vichyju imao, odlazi na uobičajenu šetnju.
Izgleda dosta odlučno usprkos udarcu k oji je do-
živio saznavši za pogubljenje admirala Platona u Li-
mogesu i za smrt Brasillacha, k oji je pogubljen pro-
šlog utorka.
U lipnju 1944. kaže Mauriceu Martinu du Gardu:
»Samo na jedno mislim: ublažiti, produžiti i dobiti na
vremenu . . . Francuzi m i to zam jeravaju . . . Potpisuju-

56
ći prim irje, dao sam im slobodan Mediteran. Osigurao
sam im bazu za odlazak u Sjevemu A frik u . . . Kad su
se u studenom 1942. iskrcali još nisu bili dobro pri-
p rem ljen i. . . Vidite do čega bi to dovelo 1940 . . . Bio
bi zauzet Alžir, s Egiptom, Suezom, Gibraltarom i . ..
Rekao sam ’historija će prosuditi’, ja sam m iran . . . «
Još uvijek se sjeća ovacija kojima su ga dočekali
u Parizu 26. travnja 1944, zatim u Nancyju, Epinalu,
Lyonu, Dijonu, Saint-Etienneu. Odbija da piše uspome-
ne. »N e osjećam potrebu. Nemam čime da se hvalim,
a ni da se branim od čega. Uvijek sam radio prema sa-
vjesti, želeći najbolje.«
Kad mu kažu da povratkom u Francusku riskira
da bude uhapšen i suđen, ođgovara sa smiješkom i ci-
tira rečenicu iz M rtve kraljice od Montherlanta, koja
je s uspjehom prikazana u Vichyju: »Rijetko se događa
da čovjek koji nešto vrijedi ne završi hapšenjem. . . «
Ali on gotovo i ne priča o sebi.
V oli da provodi vrijem e slušajući ratne vijesti,
slijeđeći kretanja frontova i komentirajući događaje.
Rusi ga zadivljuju.
O Staljinu govori: »Kakav strateg! Kakav diplo-
mat! Kakav političar! Eto velikana svoga vremena . . . «
V rlo često, s više ozbiljnosti nego humora, citira
riječi jednog diplomata: »Rječnik Larousse i povijest
će kasnije govoriti: Adolf Hitler, vođa bande za vrijeme
staljinske epohe . .. «

57
 SEDMO POGLAVUE

DAN GENERALA ANDERSA

Iz sjevem e Italije stižu jedino vijesti o aktivnosti

patrola na frontu 5. armije, usprkos snijegu koji ote-
žava vidljivost.
Budući da ružno vrijem e otežava bilo kakve ak-
cije bombarderi Međiteranean AUied Tactical A ir Force
napadaju glavne putove za snabdijevanje om žjem mar-
šala Kesselringa, a naročito mostove i saobraćajne
čvorove na sjeveroistočnim cestama.
Vrši se napad na veliku koncentraciju njemačkih
tm pa u Mantovi, dok laki bombarderi napadaju La
Speziju.
Jedinice Medileranean Coastal A ir Force i Balkan
A ir Force napadaju lučke instalacije i artiljerijske po-
ložaje na dalmatinskoj obali, kao i željezničke pm ge
u Jugoslaviji. Strategic A ir Force je blokirana na aero-
dromima zbog lošeg vremena. Savezničke snage su
toga dana u svim akcijama izgubile jedan jedini avion.
Nalazimo se u sektom koji je izazvao oštre disku-
sije između američke i britanske vrhovne komande i
žestoke polemike američke i britanske štampe, koje su
se odvijale u tri faze.
*

Prva datira od prosinca 1942. i siječnja 1943. i od-

nosi se gotovo potpuno na konferenciju u Casablanci.

59
 Roosevelt je tražio objavljivanje komunikea po ko-
jem će se saveznici boriti sve do bezuvjetne kapitulacije
Njemačke, Italije i Japana. Churchill se žestoko suprot-
stavio toj ideji, smatrajući da bi to još više povezalo
Njemaćku, Italiju i Japan, da bi produžilo rat koji bi
postao još krvaviji, dodajući uzgred ne bez osmijeha,
da treći saveznik — Rusija — nije u ratu s Japanom
i da je ćak s njim sklopila prijateljski sporazum koji
su potpisali Molotov i Matsukua.
Na kraju je Roosevelt ipak stavio Churchilla i ci-
jeli svijet pred gotov čin. To se dogodilo 24. siječnja
1943. u jednoj maurskoj vili u predgrađu Casablance.
U vrtu se nalazilo nekoliko novinara koji su upravo
saznali da Churchill i Roosevelt već punih deset dana
konferiraju u vili. Predsjednik je više-manje uspio po-
m iriti generala de Gaullea i generala Girauda koji su
se prepirali oko vlasti u Alžiru nakon Darlanove smrti.
Mislio je: »T o je toliko teško kao i organiziranje su-
sreta između Granta i Leea.« Izlazeći iz dvorane za
konferencije zajedno s Churchillom našao se licem u
lice s novinarima. Evo što je ispričao svom sinu Elliot-
tu: »Konferencija je počela a da Winston i ja nismo
imali vremena da se pripremimo. Sve je bilo improvi-
zirano. Odjednom sam se sjetio da su generala Leea
zvali »Stari bezuvjetna kapitulacija« i tada sam izgo-
vorio poznatu rečenicu: Borit ćemo se do konačne i be-
zuvjetne kapitulacije Njemačke, -I.talije i Japana. Re-
kao sam to a da pravo ni promislio nisam . .. «
Tako je najvažnija ratna odluka donesena u jed-
nom improviziranom govoru.
Rooseveltova priča je u stvari nešto romansirana,
je r se o odluci dugo i žestoko diskutiralo još prije kon-
ferencije u Casablanci. Churchill je odlučno zahtijevao
da, čak, ako bude donesena, takva odluka nikada ne
smije biti objavljena.
Predsjednik je to hotimice izveo, znajući da Chur-
chill u prisustvu novinara neće moći ni protivrječiti
ni demantirati, te da će biti prisiljen da šutke pokaže
anglo-američku solidamost u akciji. Svojim ministrima
Attleeju i Bevinu, koji su mu nekoliko dana kasnije
u Londonu u ratnom komitetu predbacili što ih nije

60
 upoznao s tako opasnom i nesretnom odlukom, bri-
tanski prem ijer je odgovorio progunđavši nekoliko ri-
ječi čije duboko značenje je jedino on mogao shvatiti.
Churchill u biti nije bio protiv takve odiuke. Ona
je odgovarala njegovom temperamentu, ali je želio da
pažljivije bude izabran trenutak objavljivanja nepo-
pustljivosti.
Više puta je ponovo pokušavao da ublaži formu-
laciju i da precizira osnovne zahtjeve saveznika.
On je i na konferenciji u Teheranu, u studenom
1943, potakao diskusiju o odluci, kad je lićno Staljin
izrazio mišljenje da bi formula »bezuvjetne kapitulaci-
je « mogla ojačati jedinstvo i volju za borbu njemačkog
naroda.
Zatim je još jednom, u siječnju 1944. inzistirao,
doznavši da je general Eisenhovver pitao Cordela Hulla
— tada državnog sekretara — preko svog političkog
savjetnika Williama Philipsa, je li Roosevelt razmišljao
o Staljinovim primjedbama.
U ožujku je, da bi prisilio Predsjednika da popu-
sti, izmislio izgovor: slučaj njemačkih satelita kod ko-
jih se osjeća popuštanje. Sedamnaestog ožujka je
Eden zamolio britanskog ambasadora u Washingtonu
lorda Halifaxa da u korist satelita traži izričito napu-
štanje klauzule o bezuvjetnoj kapitulaciji.
U travnju, uoči iskrcavanja, pokušao je iskoristiti
posjetu generala Eisenhovvera i Bedela Smitha Pred-
sjedniku. Generali su tražili od Predsjednika da poduz-
me nešto kako bi spriječio dokazivanje njemaČkog mi-
nistra propagande Goebbelsa, koji je u novinskim i
radio-kampanjama do krajnjih granica iskorištavao
tvrdoglavost saveznika i koji se ideji »bezuvjetne ka-
pitulacije« suprotstavljao idejom »bezuvjetnog povje-
renja« i razvikanom parolom W ir kapitulieren nie
(Nikad nećemo kapitulirati), emitiranom tisuću puta
dnevno.
U toku svibnja ponovo je pokušao ali na novim
temcljima, budući da je Staljin 1. svibnja uputio sve-
čani poziv svim zemljama satelitima »da se otcijepe
od svojih tirana«.

61
 Ponovo je čvrsto inzistirao u srpnju i kolovozu,
kad je u Moskvi 21. srpnja uz Staljinovu dozvoiu »Ko-
mitet slobodne Njemačke« pod vodstvom kod Staljin-
grada pobijeđenog njemačkog maršala von Paulusa,
preko radija emitirao manifest, koji je »Pravda« obja-
vila na prvoj strani. U njemu se Nijem ci pozivaju da
»uspostave pravu njemačku vladu, koja će odmah pre-
kinuti vojne akcije, povući njemačke trupe u granice
Reicha i povesti mirovne pregovore odričući se svega
što su o s v o jili. . . « Tako bi se uspostavio m ir i Njemač-
ka se našla u gotovo istom položaju s ostalim na-
cijama.
Sve je bilo uzalud.
Roosevelt je ostao nepokolebiv.
Evociranje te zamisli čak ga Ijuti, a ponekad i raz-
bjesni. On se neopozivo drži »bezuvjetne kapitulacije«.

Druga faza neslaganja odnosila se na prve mjesece

1943, u trenutku kad su Amerikanci i Englezi konferi-
rali o velikim strategijskim planovima, i trajala je cije-
lu godinu.
Roosevelt i general Marshall bili su pristaše što
je moguće snažnijeg iskrcavanja na sj evernoj i sjevero-
zapadnoj obali Francuske. nt.ieS' šu koncentrirati na-
'pad na vitalne granice Njemačke. »Nijem ca treba na-
pasti tamo gdje se nalazi«, govorio je Marshall. »Gađaj-
mo divljač u sljepoočicu«, savjetovao je admiral Leahy.
Vjerovali su da će tako bolje odgovoriti Staljinovim
već ponekad i oštrim pozivima za otvaranjem drugog
fronta kako bi se olakšala njegova protuofanziva.
Churchill a i njegovi glavni vojni savjetnici general
Alan Brooke, lord Mounbatten, general Ismay, smatrali
su da bi takva operacija, ma kako bila divna u svojoj
jednostavnosti^predstavljala r ir ilr . Njen bi ne-
uspjeh značio pravu propast. Prihvaćeni bi rizik bio
veći od položenog uloga. Oni zbog toga i smatraju da
bi trebalo napasti na sektorima južne Evrope: u Itali-
ji, Jugoslaviji, Grčkoj, ako bude potrebno i u Bugar-
skoj. »Krokodil ima veoma opasnu niušku — vikao je

62
Churchill. — ^apadmmo^jja tamo gdje je najranjaviji
u trbuh.« Englezi ne skrivaju da oi tako smanjili
bombardiranje Engleske. Oni isto tako ne skrivaju da
bi to bio jedini način kojim bi se sigumo, bez poveća-
nog rizika, brzo uništile njemačke snage, a što je naj-
važnije, prije Rusa stiglo u Beograd, Prag, Beč i ostale
glavne gradove istočne fevropel
PrevagnuJo je mišljenje jačega.
Englezi su, iako nerado, morali popustiti.
»Nezgodno je, rekao je Roosevelt nakon konferen-
cije u Teheranu, što Winston previše misli na ono što
će biti poslije rata. Boji se da Rusi ne postanu previše
ja k i. . . Ne vidim zašto bismo izlagali opasnosti živote
američkih vojnika samo zato da zaštitimo britanske
interese na evropskom kontinentu, bili oni stvami ili
nestvam i. .. «
Nezgodno je i to što Churchill smatra da ga sa-
veznici sumnjiče zbog imperijalističkih namjera — iz-
nad svega osigurati nadzor putova za Indiju, ali sum-
njičenje zbog takvog egoizma lišenoga svakog drugog
osjećaja stvara razdor među đvjema vrhovnim koman-
dama što pod svaku cijenu treba izbjeći.

Treća faza je započela nakon uspjelog iskrcavanja

u Normandiji (operacija Overlord) već krajem lipnja
1944, kađa je trebalo izabrati plan opkoljavanja nje-
mačkih trupa.
Roosevelt i Pentagon su inzistirali da se iskrcava-
vanje izvrši na obaiama Frovence (operacija Anvil).
Oni su pretjerano hvalili relativno umjerenu soluciju
»malih kliješta«: na malom prostoru u nekoliko mje-
seci ili sedmica opkoliti elitne jedinice Wehrmachia.
Churchill i Alan Brooke. nanrotiv. potpomognuti
mladim i~briljantnim amerićkim avijatičlom genera-
tom Nordstadtom, koriste pnliKu da proture- Jednu
več zaboravljenu ldeju: ne iskrcavanje na jugu rrancu-
ske, već veiiKa otanziva u Iialiji, Jugoslavtji i Grđkoj.
Tff^je 6Iia operacija »venicin kiiješta« koja se njima
činila bolja i efikasnija.
Rooseveltovo mišljenje je još jednom prevagnulo.

63
 Marshall je bio tvrdoglaviji od Churchilla.
Konačno je odabrana i izvršena operacija Anvil.
Zbog toga je talijanski front bio najm irniji od svih
velikih sektora borbe, iako je nekoliko mjeseci ranije
u doba zauzeća Rima bio toliko živ.

To je sad zaspali front.

Jedino avijacija pod komandom generala Sakera
i Cannona koristi svoju nadmoć od trideset prema je-
dan, te uništava saobraćajne linije.
Kesselring raspolaže s dvadeset i sedam divizija
visokog morala, ali mu nedostaje benzin da bi se su-
protstavio superopremljenim i snabdjevenim Clarkovim
divizijama (23) koje su sastavljane od britanskih, hin-
duskih, kanadskih, američkih, brazilskih, talijanskih
i poljskih trupa.
Njemačka komanda je u nezgodnom položaju, jer
je prisiljena da prihvati borbu oslanjajući se na rijeku
Po. Zbog toga je Kesselring i želio napustiti sjevemu
Italiju i povući se na opasne položaje Adigea. H itler je
međutim i ovdje izdao naređenje da se treba boriti
za svaku stopu i ne prepuštati ni centimetar terena.
General Mark Clark je tek nedavno primio zapo-
vjedništvo nad 15. armijskom gmpom. U prosincu je
A!exander zamijenio Wilsona na položaju vrhovnog
komandanta. Stab je smjestio u šatorskom logom , pod
kestenima, na obali jezera Bolsena.
Peta armija, koja je u nekoliko mjeseci zauzela
Firenzu i prešla Apenine, drži cijeli zapadni sektor.
Na njenom desnom krilu nalazi se 8. arm ija gene-
rala Mac Greeryja, k oji je akcijama uz jadransku oba-
lu, nakon žestokih borbi u oblasti Rim inija u listopadu,
prešao Rubikon i sad se nalazi nasuprot četiri njemač-
ke divizije. Njen zadatak je da se održi na rijeci Senio
i štiti saobraćajne čvorove Faenze i Forlija.
Osma armija je bez sumnje najraznolikija vojna
formacija rata.
Desno krilo sačinjava 1. kanadski korpus.
U centm se nalazi 5. britanski korpus u kojem se
bori 10. hinduska divizija.

64
 Na lijevom krilu, najosjetljivijoj tački fronta, na-
suprot Kesserlingovim trupama nalazi se 2. poljski
korpus pod komandom generala Vladislava Andersa.
Drugi korpus je sastavljen od dvije divizije koje su
odigrale najvažniju ulogu u bici za Monte Cassino: 5.
granična divizija i 3. karpatska divizija; general je od-
govoran za brdski sektor od San Severa na sjeveru do
ceste br. 9. To je danas bez sumnje najtjeskobniji i naj-
očajniji korpus, je r se u Jalti rješava i sudbina Poljske.

Pričajući život generala Andersa, ne smijemo zabo-

raviti patnje njegove domovine, jer je to najbolji način
da vidimo kako se poljski problem — u vrijem e Jalte
— iavlia u očima~ samih Poljaka, a s druge straiig
u oćlma T ro jice velikih i konačno cijeloga svijeta
General Anders je stupio u borbu već prvog dana
nakon što je buknuo rat, i to protiv oklopnih jedinica
von Bocka. Završio ga je međutim boreći se protiv
Rusa. Bio je ranjen i zarobila ga je Crvena armija koja
je priječila poljske trupe da idu na jug prema Mađar-
skoj.
Bilo je to u vrijem e kad su Rusi vezani paktom
0 nenapadanju s Hitlerom deportirali mlade Poljake
1 poljske vojnike na istok. Nakon nekoliko mjeseci pro-
vedenih u prljavoj ćeliji zatvora u Lavovu, Anders je
prebačen u Moskvu zajedno s ostaiim višim oficirima
i funkcionerima. Najprije je bio sam u ćeliji, a zatim
su ga u zatvoru Lubjanka premjestili u zajedničku će-
liju. Tu je doznao za pad Pariza i poraz francuske
vojske.
Promjena je nastala kad je Hitlerova armija napa-
la Rusiju. N ajprije je poboljšana ishrana. Zatim je,
4. kolovoza 1941, nakon što se okupao i primio čisto
odijelo, odveden u prostranu i bogato namještenu sobu
gdje su ga očekivala dva civila, ponudivši ga čajem.
Bili su to Merkulov i Berija, najprisniji Staljinovi su-
radnici. Imamo samo jedan cilj, govorio je Berija, a to
je uništenje Reicha, i objavu da će po britansko-ruskom
i rusko-poljskom sporazumu koji su upravo zaključeni

5 Jalta ili podjela svijeta

65
svi Poljaci k oji se nalaze u sovjetskim logorima i zat-
vorima biti smjesta oslobođeni. Formirat će se poljska
arrnija. Vrhovnu komandu, na traženje poljske vlade
u Londonu, preuzet će Anders, čiji veliki talent, dodaje
Berija, poznaju i Rusi.
Cudo je nevjerojatno, ali istinito.
Anders je otada bio obasipan Ijubaznostima. »Za-
tvor sam napustio bez čarapa, priča on, u gaćama sa
žigom zatvora NK VD . ali u limuzini šefa N K V D .«
Tada u suradnji s generalom žukovim pokušava da
organizira svoju armiju. Traži nestale. Uspijeva da izvu-
če Ijude i iz najopasnijih logora, ali uzaluđ traži dvade-
set tisuća poljskih oficira k oji su nestali u logorima
Stavobielsk, Kozielsk i Ostaškov.
Staljina i šefa poljske vlade generala Sikorskog
sreo je u Krem lju 3. prosinca 1941. Staljin je priredio
svečani ručak. Dva Poljaka žele da poljska arm ija bude
prebačena u Iran. Razgovarali su i o poljskim granicama
nakon rata. Bili su iznenađeni Staljinovim neodređenim
držanjem. »Pa zar i sami niste rekli da je Lavov poljski
grad?« upitao je Sikorski. »Da, priznao je Staljin, ali
vi o tome morate pregovarati s Ukrajincima.« »Mene
se ne tiču Ukrajinci, već teritorij«, dodao je Sikorski.
»Sami ćemo odrediti naše zajedničke granice, izjavio je
tada Staljin, i to prije mirovne konferencije, čim polj-
ska armija stupi u borbu, a sada prekinimo diskusiju
0 tome. Ne uznemirujte se, nećemo vas o š te titi. . . «
Razgovor je vrlo karakterističan za sve rusko-poljske
dijaloge: Sikorski koji je bio isto toliko pronicljiv ko-
liko i hrabar, već je želio da osigura kasniji integritet
nacionalnog teritorija, dok je Staljin već tada bio uz-
držljiv u svom stavu o budućim granicama, praveći
razliku između poljskih i nepoljskih stanovnika Lavo-
va i cijele istočne Poljske.
Sikorski i Staljin su ipak potpisali zajedničku de-
klaraciju o uzajamnom vojnom potpomaganju sve dok
traje rat, do dana kad će »biti kažnjeni ratni zločinci
1 uspostavljen pravedan i trajan m ir«.
Nešto kasnije, na inzistiranje Londona i Washing-
tona, poljska je armija bila prebačena u Iran, gdje su je
Amerikanci naoružali i opremili. Staljin se nije mogao

66
 usprotiviti prebacivanju. To je bilo krajnje opasno raz-
doblje u kojem je ruska vojska pokušavala da spriječi
veliki njemački napad. Da bi bolje pokazao svoj osjećaj
za suradnju, Staijin je čak poklonio dva konja Andersu
kad se taj smjestio u svoj glavni štab u Jangui-Julu.
U Perziju je evakuirano sto petnaest tisuća Poljaka,
vojnika i civila, čak i Bjelorusa, Poljaka ukrajinskog
porijekla i Židova koje su Rusi htjeli zadržati. »žid ovi
su loši vojn ici«, govorio je Staljin Sikorskom. Evaku-
irani su preko luka Krasnovodsk i Ashabad. Devetnae-
stog kolovoza 1942. iz Taškenta je avionom krenuo za
Teheran i general Anders. Svečanom ispraćaju su pri-
sustvovali Žukov i sovjetski generali.
Anders je na Srednjem istoku stavljen pod zapo-
vjedništvo generala Wilsona, zvanog »Jambo« — ko-
mandanta britanskih trupa u Iranu i Iraku, te sira Ha-
rolda Alexandera — komandanta sektora Srednjeg is-
toka. štab se smjestio u Pahleviju na obalama Kaspij-
skog mora, a zatim u Ouizil Ribat u Iraku.
Kad je svijet preko njemačkog radija 11. travnja
1943. doznao da je pronađeno jedanaest tisuća leševa
poljskih oficira, general Sikorski je zatražio da Među-
narodni crveni križ povede istragu. SSSR je 25. travnja
izgovarajući se ovim zahtjevom kako bi prekinuo od-
nose s poljskom vladom izjavio »da sadašnfa poljska
vlada, tražeći sporazum s Hitlerovom vladom, presta-
je u stvari održavati savezničke odnose sa Sovjetskim
Savezom, prihvaćajući tako neprijateljsko držanje pre-
ma Rusiji«. Tog trenutka stvoren je razdor među Rusima
i Poljacima. Ruska štampa piše protiv »londonskih Po-
Ijaka«. Bilteni sovjetske ambasade u Washingtonu,
Pravda i Izvestia, kao i neki američki progresivni listo-
vi počinju objavljivati članke, dokazujući kako je jedi-
na razumna granica između Rusije i Poljske u stvari
»linija Curzon«.
»Linija Curzon« je bila privremeno predložena na-
kon primirja 1920, na savjet Iorda Curzona — britan-
skog ministra vanjskih poslova, kako bi se smanjilo
neprijateljstvo između ruskih i poljskih trupa kojima
su tada pomagale engleske i francuske trupe. Prijedlog
nisu prihvatili ni Rusi ni Poljaci. Linija je išla od lit-

5* 67
vanske granice, prelazila Njemen kod Grodna, išla za-
tim na Brest-Litovsk i silazila na Bug do bivše rusko-
-austrijske granice ili sjevem e granice Galicije, koja
još službeno nije pripadala poljskoj državi. Kad je lord
Curzon 12. srpnja 1920. poslao SSSR-u notu u kojoj je
s predsjednikom Clemenceauom odredio liniju koja se
nalazila među tačkama eventualnog primirja između
Rusa i Poljaka, produžio je liniju od 1919. sve do čeho-
slovačke granice, ostavljajući Przemysl na zapadu a La-
vov na istoku. Nakon poraza sovjetske armije pod Var-
šavom 1920, u Rigi je 1921. potpisan ugovor po kojem
je granica išla čak sto pedeset kilometara istočno od
»linije Curzon« i po kojem je poljskom teritoriju do-
dano sto osamdeset tisuća kvadratnih kilometara. Kako
vidimo »lin ija Curzon« nikada nije služila kao granica.
Pronalazimo je tek 28. rujna 1939. u izvještajima o spo-
razumu između Molotova i Ribbentropa, po kojem je
poljska država prestala postojati, a »linija Curzon« je
označavala novu granicu između Reicha i SSSR-a. Kad
bismo željeli biti tačniji, trebalo bi govoriti o »linijj
Ribbentrop-Molotov«.
Prestrašen Staljinovom osvetom, Sikorski je sma-
trao da postoji još samo jedna šansa: borba na anglo-
američkoj strani i krajnje zalaganje, kako bi te poljske
žrtve natjerale zapadne saveznike da im pruže punu
podršku.
Poljaci su se već kao avijatičari u sastavu grupe
303 borili u bici za London.
U Libiji i Tobruku istakla se 3. karpatska lovačka
divizija pod komandom generala Stanislava Kopan-
skog.
Anders je dobio naređenje da ubrza pripreme
i obuku svojih trupa.
Poljsku je na žalost zadesila velika nesreća: 15.
srpnja 1943. kod Gibraltara u avionskoj nesreći pogi-
nuo je general Sikorski, vraćajući se sa inspekcije na
Srednjem istoku.
Sutradan po njegovoj smrti razdor je ponovo
oživio.
Novog šefa poljske vlade Mikolajczyka očekivala
su golema iskušenja: činilo se da Anglo-Amerikanci sa-

68
 da očituju solidarnost sa Staljinovim tezama, budući da
nisu skrivali izvjesnu ljutnju prema poljskoj nepopust-
Ijivosti.
Usprkos heroizmu poljskih trupa kod Monte Cassi-
na, anglo-američka je štampa nakon konferencije u Te-
heranu — od prosinca 1943. — još povećala broj čla-
naka u korist »Iinije Curzon« kao nove istočne granice
Poljske, dok sovjetska propaganda nije prestala đa ro-
vari protiv »londonskih Poljaka«.
Dvadeset i drugog veljače 1944. Winston Churchill
je nanio novi udarac Poljskoj obrazlažući u Donjem
domu mišljenje da bi linija Curzon morala biti ozbilj-
na baza za pregovore. »Maršal Staljin i ja se slažemo,
dodao je, da daderao nadoknadu Poljskoj na Štetu
Njemačke i na sjeveru i na zapadu...«
Već očajan, Mikolajczyk je do kraja htio iskoristiti
svoje adute.
Generala Andersa je poslao u Rim da razgovara
s papom. »Sveti Otac, zapisao je Anders, savršeno ra-
zumije opasnost da komunizam zavlada svijetom. On
potvrđuje analogiju između hitlerovskog i sovjetskog
imperijalizma.« General je Piju X II poklonio palicu
od slonove kosti superiora Monte Cassina. Sve što je
Sveti Otac trenutačno mogao učiniti za generala bilo
je da mu se oduži poklonivši mu medalju »Defensor
Civitatis«.
Jedanaestog siječnja 1944. SSSR objavljuje »da
istočne teritorije Poljske pripojene Rusiji 1939. smatra
dijelom Sovjetskog Saveza«. U nemogućnosti da điplo-
matskim putem izvojuje angloamerički protest, Miko-
lajczyk odlučuje da o tome razgovara direktno s pred-
, sjednikom Rooseveitom.
U Washingtonu je dočekan svečano i smješten čak
u Bijelu kuću, u kojoj Amerika prima najuglednije
goste. »Ja sam optimist, tvrdio je Roosevelt 7. lipnja
1944, što se tiće konačnog sređivanja poljskog proble-
ma i siguran sam da će Poljska ponovo postati jaka
i nezavisna. Staljin je realist 'verv deft' vrlo prepre-
den i ima smisla za humor.« Roosevelt je tada htio po-
kazati kako njegov »jadni prijatelj Winston« nije uvi-
jek shvaćao Staljinov specijalni humor. Tako u Tehe-

69
 ranu, dok je Staljin nazdravljao »sm rti najmanje pe-
deset hiljada njemaćkih oficira«, on, Roosevelt, odmah
je shvatio da je ruski maršal nazdravljao uništenju
junkerskog militarizma. Ali VVinston nije shvatio bit.
Nezadovoljno je odgovorio da ne može nazdraviti u to
ime buduđi da Engleska »nikada ne bi dopustila masakr
ratnih zarobljenika«. Staljin se uvrijedio i Roosevelt
je smijući se morao spasiti situaciju sugerirajući je-
dan »amandman Staljinovoj zdravici« i predlažući for-
mulu: »Pijem za smrt u borbi četrdeset devet tisuća
i petsto njemačkih oficira . . . «
Mikolajczyk se Predsjedniku činio prilično zbu-
njen, kao i poljski ambasador u Washingtonu Jan Cie-
chanovvski koji je također prisustvovao razgovoru.
Roosevelt je zato brzo dodao: »Ipak što se Rusa
tiče, ja uvijek spavam jednim okom.«
»Sovjeti, prim ijeti Mikolajczyk, čini se da su sa-
svim podredili poljsko-ruski sporazum prihvaćanju uv-
jeta nespojivih sa suverenitetom i nezavisnošću.«
»Slažem se, prizna Roosevelt, ali ne zaboravite da
Rusa ima pet puta više nego Poljaka i da je Rusija
susjed sposoban da proguta Poljsku, ako ona odbije
da se podvrgne njenoj volji. Ja ne vjerujem da Sovjeti
žele uništiti Poljsku. Uostalom to bi bilo veoma teško,
čak i za Rusiju. Staljin zna da bi se Sjedinjene Države
i američko javno mnjenje tome odlučno suprotstavi-
l i ...«
I naginjući se nad Poljakovo rame doda: »M i smo
obojica političari. Shvatite me. Ja sam u političkoj go-
dini. (Nekoliko mjeseci kasnije bili su predsjednički
izbori.) Nemoguće je da službeno interveniram u ko-
rist poljskog problema ili da Staljinu predložim svoje
posređovanje . . . Ali to što nisam posrednik ne spreča-
va me da budem m iritelj u sovjetsko-poljskom sporu.
U prezbiterijanskoj crkvi posrednik nije pastor već
član župe čiji je zadatak da tumači svačije misli i olak-
ša opći sklad . . . «
Mikolajczyk je poduzeo tegobno hodočašće naj-
prije u Moskvu, zatim u London, pa opet u Moskvu, gdje
/je 13. listopada u sovjetskom komesarijatu za vanjske
/ poslove ponovo vidio Staljina i to u društvu Churchilla.

70
 S ruske strane sastanku su prisustvovali Staljin, Molo-
tov i Gusev, od Engleza Churchill, Eden i ambasador
Kerr, a od Poljaka Mikolajczyk, Romer i Grabski. Ame-
rički je ambasador Harriman sastanku prisustvovao
kao obični promatrač.
Odmah na početku Staljin je napomenuo da u Lu-
blinu postoji »Poljski komitet oslobođenja« čiji je za-
datak »upravljanje slobodnim teritorijim a«. Zatim je
dodao da je to »stvarnost o kojoj ne može biti disku-
sije i, budući da u Poljskoj sada postoje dvije supar-
ničke vlade, jedini izlaz je da ih se spoji u jedinstvenu
vladu«.
Na iznenađenje Poljaka Churchill je odmah po-
držao Staljina, precizirajući ipak da bi Poljska za na-
doknadu morala dobiti »Prusiju i Sleziju«.
Staljin je optužio MikoIajczyka zbog imperijaliz-
ma, a M olotov dao senzacionalnu izjavu: »Cini mi se
da je potrebno podsjetiti prisutne Iičnosti da se u Te-
heranu predsjednik Roosevelt složio s »linijom Curzon«
kao poljsko-sovjetskom granicom i da se to rješenje
njemu činilo zadovoljavajuće i za Ruse i za Poljake,
ali da je tražio da se do nove odredbe ne polaže mno-
go na njegovu suglasnost. Mi dakle moramo smatrati
da »liniju Curzona nisu samo prihvatili SSSR i Velika
Britanija, već i Trojica velikih.« Kako Harriman to
nije zanijekao, spor je izgledao zaključen. Churchili je
više puta u toku angio-poljskih razgovora pokušao utje-
cati na MikoIajczyka da pristane na sporazum. »Ovaj
poljski problem ne smije kompromitirati evropski mir,
govorio j e . . . Cijeli ću svijet upoznati s apsurdnim dr-
žanjem poljske vlade i Poljska će biti odgovorna za
novi rat koji će stajati dvadeset pet milijuna Ijudskih
živo ta . . . Rusi će poplaviti vašu zemlju i uništiti vaš
n arod. . . Shvatite da će po ovora sporazumu Poljska
izgubiti samo Pripjetske moćvare i pet milijuna sta-
novnika koji su u biti Poljaci ukrajinskog porijekla.«
Razgovor između »londonskih Poljaka« i »lublin-
skih Poljaka« nije donio nikakav rezultat.
Mikolajczvk je više volio ostati pri svom stavu.
Dvadeset četvrtog studenog 1944. dao je ostavku.
Svoj je postupak objasnio prigodom mitinga u Chatam

71
House u Londonu: »Prisiljavali su me da pristanem na
kompromis s Rusima«, uzviknuo je. I tada ispriča priču
0 paru koji je htio da oboji sobu svog stana. »Muž je
htio da soba bude zelena, žena da bude ružičasta. Na
kraju su se nagodili: soba je obojena u ruzičasto. .. «
Konačno, tragedija Varšavskog ustanka mu je za-
dala posljednji uđarac. General Bor*Komoro\vski,
pukovnik M onter i 40.000 ljudi, potajna najjača i naj-
efikasnija armija ustanika koja se mogla zamisliti, uza-
lud je sedmicama čekala pomoć vojnika Rokosovskog
koji su se nalazili s druge strane Visle. Na kraju su
se morali predati, ostavši bez hrane i municije. čak su
1 sami Nijem ci odali počast njihovom samoprijegoru.
Za predsjednika poljske londonske vlađe tada je
izabran stari socijalistički vođa Tomas Arciszevvski,
koji je nakon petogodišnjeg upravljanja lijevim krilom
lajnih poljskih organizacija, u kolovozu 1944. potajno
engleskim avionom napustio Poljsku.
Svi Poljaci su tada izgledali izbezumljeno.
»Naše su žene i djeca u Varšavi, dobacio je jednog
dana Anders Churchillu, ali više ih volim o vidjeti mrtve
nego i samu pomisao da bi morali živjeti pod boljše-
vičkom vlašću. Više volim o umrijeti u borbi nego živ-
jeti pod jarm om .«
Danas se general Anders nalazi u svom glavnom
stanu.
Dan ranije je bio u Rimu.
Upravo je dobio poziv da sutradan dođe u Firenzu,
gdje se u prisustvu generala Marshalla, koji se vratio
s Jalte, treba održati sastanak komandanata armijskih
korpusa. Inzistirat će da ga s njegovim divizijama pre-
bace na Zapadni front.
Prije nekoliko mjeseci ga je ohrabrila Rooseveltova
izjava Rozmareku, predsjedniku društva Amerikanaca
poljskog porijekla, za vrijem e izborne kampanje u stu-
denom. (Amerikanci poljskog porijekla su veoma brojni
i utjecajni u važnim državama kao New York, Pennsyl-
vania, Illionois, Ohio, Michigan.) Rozmarek mu je rekao,
da mu je Predsjednik obećao da će održati obećanja
demokratske stranke u vanjskoj politici i da će paziti
da se s Poljskom pravedno postupa na Mirovnoj konfe-

72
 renciji. Zato će on 7. studenoga ponovo glasati za nje-
ga, je r je uvjeren u njegovu iskrenost. Kako je taj
puta, suprotno trima prošlim izborima — većina koju
je postigao Roosevelt protiv svog republikanskog su-
pamika Deweja bila slaba, Predsjednik bi zaista morao
biti zahvalan onima koji su ga podržali, dobrodušno
je mislio general Anders.
Nakon toga je vidio Arciszewskog koji mu je donio
uznemirujuće vijesti. »Sve će se riješiti na novoj kon-
ferenciji«, rekao mu je novi predsjednik, upoznavši ga
s gledištima svoje vlade, koja su 22. siječnja u obliku
memoranduma prenijeta britanskoj i američkoj vladi.
Arciszewski je 3. veljaČe ambasadoru Winantu po-
vjerio telegram za predsjednika Roosevelta.
»Cvrsto vjerujem, pisao je, da nećete donijeti od-
luku koja bi mogla štetiti legitimnim pravima Poljske
ili njenoj nezavisnosti i da nećete prihvatiti nikakav
gotov čin koji bi se ticao P oljsk e. . . Ako mir u Evropi
treba da bude trajan, mora se temeljiti na principu
pravde, poŠtovanja i zakona, odnosima dobrog susjed-
stva i poštenja u međunarodnom životu . . . Dok pišem
ove riječi, tisuće i tisuće najboljih sinova Poljske su
u opasnosti. Takozvana privremena vlada u Lublinu je
otvoreno izrazila namjeru da sudi kao izdajicama svim
poljskim vojnicima u zemlji i članovima tajnog polj*
skog p okreta. . . Već su počela masovna hapšenja i de-
portacije . . . Američka i britanska vlada su priznale ar-
miju u zemlji kao dio regulamih poljskih snaga koje
se bore . . . «
Uznemiren je, jer je ambasador Jan Ciechanowski
uzaluđ tražio prijem kod Roosevelta u toku cijelog si-
ječnja. Bijela kuća mu je odgovorila da je Predsjednik
bolestan i zauzet pripremanjem sastanaka Trojice ve-
likih.
Ambasador je samo uspio vidjeti Predsjednikova
najbližeg suradnika Harryja Hopkinsa koji mu je re-
kao: »M i imamo toliko drugih važnih pitanja o kojima
treba raspravljati.« Ciechanovski ga je tada upitao što
bi moglo biti važnije nego da se odmah postave na bazi
američkih principa i četiri osnovne slobode, temelji
buduće suradnje. .. Hopkins je prasnuo u smijeh i od-

73
govorio svojim nesmiljenim humorom: »M i isto tako
m oram o m isliti na predsjedničke izbore 1948!«
Situacija se još više pogoršala nakon što je K om i
tet iz Lublina prešao u Varšavu pod imenom »Privre-
mene vlade Poljske Republike«, k oji je Moskva odmah
priznala. Staljin je ohrabren vojnim uspjesima izabrao
grubu politiku »gotovog čina«.
T o je razlog zbog kojeg su uznemireni general Vla-
dislav Anders i n jegovi vojnici, izagnani predsjednik
republike u Londonu Rackievvicz, predsjednik vlade
i njegovi ministri, kao i svi poljski demokrati van
i unutar Poljske. »N a žalost! — rekao je jedan od njih
— mi smo sad jedin o besplatni vojnici.« Preostaje još
nada da Churchill i R oosevelt na Velikoj konferenciji
bilo kako postignu Staljinovo povlačenje.

74
 OSMO POGLAVUE

ZAPADNA EVROPA
De Gaulle, Mussolini i Sveti Otac

Rat nije pustošio Norveškom, okupiranom čvrstom

armijom od tristo tisuća vojnika pod komandom gene-
rala Reedisa. Zemljom je upravljao strogi guverner
i komesar Reicha doktor Terboven — bivši gaulajter
Kolna, koji je svojim zatvorenim licem i malim žmir-
kavim očima podsjećao na zloćudni Himmlerov lik.
Terbovenov glavni stan je bio smješten na vrhu bre-
žuljka u dvorcu prijestolonasljeđnika. Pređsjednik vla-
de i lider Nacionalne stranke Widkun Quisling smjestio
se u odajama kraljevske palače u Oslu, odakle već
sedmicama ne izlazi.
U studenom se međutim u Finskoj iskrcao prvi
kontingent norveške vojske. Za njim su uskoro stigle
i policijske jedinice formirane u Svedskoj. Ponovo je
mogla biti uspostavljena slobodna pokrajinska vlada.

U okupiranoj Holandiji položaj civilnog stanovniš-

tva postajao je sve teži, naročito u pogledu hrane. U
Amsterdamu je ionako malen broj dnevnih kalorija od
šesto trideset smanjen na četiristo i pedeset kalorija.
Sedmični obrok kruha nije veći od petsto grama. Po-
sljedica toga su nezapamćena razbojstva, krađe, pljać-
ke, kojih u Nizozemskoj još od srednjovjekovnih ra-

75
tova nije bilo tako ranogo. Uz to povećan je i broj ra-
cija: šest tisuća osoba je deportirano u Hilversum,
osamsto u Bussum. željeznički radnici štrajkuju već
četiri mjeseca. Holandska vlada u Londonu je dala os-
tavku. Kraljica Willhelmina je prihvatila ostavku traže-
ći od profesora Gerbrandyja da »sastavi novu vladu
imajući u vidu oslobođene provincije — oko dva mili-
juna stanovnika južnih krajeva — i da okupi što veći
broj snaga za oslobođenje Holandije, kako bi mogao
pripremiti oslobađanje sjevera«.
U Beligiji kojom upravlja kraljev brat princ Char-
les, Van Acker u 11 sati predstavlja vladu koju je us-
pio sastaviti nakon duge i teške ministarske krize i u
koju su ušli liberali, kršćanski socijalisti, socijalisti
i komunisti. Ministarstvo vanjskih poslova je povjere-
no Paul-Henri Spaaku. Opskrba stanovništva zadaje ve-
liku brigu kao i veoma aktivni komunisti. Novine izlaze
na dvije stranice i malog su formata. Dnevnik nacional-
nog jeđinstva La nation Belge — kojom rukovode Paul
Neuray i Joseph Finet — osim izvještaja ratnih dopi-
snika, objavljuje i uvodnik Gćrarda de Lantsheerea
pod naslovom »Oni u Londonu« u kojem žali zbog ne-
smotrenosti bivše vlađe, koja je, po njegovom mišljenju,
kriva »što nije upoznala potrebe okupiranih provincija
i što je još gore, ni njihov mentalitet, pa čini se ni nji-
hov patriotizam«. Jedna kratka kronika pretpostavlja
da je »kralj Lepold zatočen u nekom bavarskom dvor-
cu«, a uokvirena vijest najavljuje »da će električne
struje i iduće sedmice vjerojatno biti po danu«. Na
unutrašnjim stranicama nalazimo reportažu o ruskom
zauzimanju H itlerovog glavnog stana u Rastenburgu,
zatim studiju »N ijem ci se odriču nacizm a. . . u oku-
piranim oblastima« i vijest da bi maršal Staljin prili-
kom sastanka s Rooseveltom i Churchillom mogao slu-
žbeno objaviti vjenčanje s tajnom zaručnicom Rosom
Kaganovič, sestrom Lazara Kaganovića, potpređsjedni-
ka Savjeta narodnih komesara. Tri osobe su pobjegle
iz zatvora Charleroi. Hapšenja kolaboracionista se na-
stavljaju. Belgija se ipak brzo snašla u ponovo uspo-
stavljenom miru.

76
 Svicarska je mima, uostalom kao i u toku cijelog
rata. Otok mira u oluji.
Njena prva briga je da ponovo nađe svoje mjesto
u poslijeratnoj međunarodnoj trgovini.
U Neuchatelu se održavaju važni trgovački anglo-
-amerićko-švicarski pregovori. Anglo-američke delegate
vozi posebni vlak. Dolazi Rooseveltov lični predstavnik
doktor Currie, a od Britanaca ministar Foot. Vlak sti-
že u Verričres s dva sata zakašnjenja, što je uvijek
bila iznimka u toj zem lji savršenog reda. Švicarsku
delegaciju predvodi Max Petitpierre, šef federalnog po-
litičkog odjela. Sva švicarska štampa žali zbog od-
sutnosti francuske delegacije i zbog stalne napetosti
između Berna i Pariza: nakon više žučnih prepirki —
bilo to o priznavanju — de jure — de Gaullove vlade
ili izručivanju nekih zatvorenika, još nije imenovan
francuski opunomočeni ministar u Bemu ni_ švicarski
ambasador u Parizu.
Le Journal de Geneve od 11. objavljuje fotografiju
»generala Vasiljevskog — šefa Staljinova štaba«.
Pierre Beguin u uvodniku protestira što su fran-
cuske vlasti »hermetički« zatvorile francusko-švicarsku
granicu.
Među savezničkim ratnim izvještajima specijalna
mbrika je rezervirana »za uvaženog gosta koji nas na-
pušta«: Aga Kan u društvu princeze i mnogobrojne
pratnje napušta Hdtel de la PaLx u Genevi i odlazi za
Marseille, odakle avionom želi u Kairo a zatim u Indiju.
Mladi princ, jedinac Age Kana ostaje u Svicarskoj gdje
će nastaviti školovanje.
Dakle, zemlja daleko od ratnih strahota, sretna
zemlja.
Ipak, u njoj žive neke, trenutno veoma važne
ličnosti.
S jedne strane »Rote Kapelle«, kojom rukovodi
Mađar Rado pod kontrolom sovjetske ambasade, skup-
lja sve tajne podatke o Njemačkoj.
S drage strane je tu i veoma važni centar Intelli-
gence Servicea.

77
 U Bem u se već nekoliko mjeseci nalazi veliki maj-
stor američke špijunaže Alen Welsh Dulles, šef OSS
(O fjic e o f Strategic Services).
On tu živi pod skromnim imenom pomoćnika opu-
nomoćenog ministra Harrisona u američkom poslan-
stvu.
N jegovi izvještaji u Washington, a od sada i na Jal-
tu, igraju veoma veliku ulogu.
Aktivnost mu se svodi na dva glavna podmčja.
Prva se sastoji u prikupljanju svih zanimljivih po-
dataka o tajnom oružju. Roosevelt je za veliki njemački
napredak na tom području saznao upravo od Dullesa.
Spijunski lanac prolazi kroz Švedsku. Nekoliko mjeseci
ranije on je u suradnji s Intelligence Serviceom uspio
čak da dobije prvi V-2 — čitav i netaknut, prije nego
što je prvi V-2 pao na Englesku. Bio je to primjerak
k oji je pao u Svedskoj za vrijem e jednog neuspjelog
pokusa i k oji je zatim avionom bio prebačen u Veliku
Britaniju.
Dmga se sastojala u ispitivanju njemačke namjere
0 utvrđenju u bavarskim i austrijskim Alpama i u stva-
ranju pogodnih kontakata koji bi to mogli spriječiti.
Nam jera je očita iako ne baš mnogo jasna. Pripre-
me su u toku. Gaulajter Tirola Franz H ofer dobio je
zadatak da što je moguće brže ostvari radove na utvr-
đenju južne granice. Civilni komesar za teritorije hr-
vatske obale Friederich Rainer da utvrdi južnu granicu.
Maršal Kesselring mora studirati obrambene moguć-
nosti vlastitog alpskog sektora. Him m ler je poslao
u Alpe odjeljenje geologa, pripadnika Waffen-SS kao
1 članove Planinske škole Waffen-SS da proučavaju
probleme uzrokovane velikim razaranjima i da prema
tome pokušaju stvoriti obrambene položaje. Ministar
industrije Speer dobio je zadatak da važne austrijske
tvom ice prem jesti u jedan veliki m dnik Tirolskih Alpa.
Plan je dakle već u počecima ostvarenja.
Dulles pokušava da odijeli Austrijance od Nije-
maca.
Počinje tajne pregovore s general-pukovnikom
Alexandrom Lohrom, k oji se trenutno nalazi na au-
strijsko-jugoslavenskoj granici i general-pukovnikom

78
Lotharom Rendulicem, komandantom armijske grupe
na austrijsko-mađarskoj granici.
Povezuje se s ljudima pogodnim za pripremanje
pregovora o sporazumu između zapadnih i njemačkih
trupa, naročito s Bavarcem doktorom Josephom Miil-
lerom i isusovačkim generalom koji je pukim slučajem
grof Vladim ir Hoke von Ledochovvski.
Konačno se povezuje i s talijanskim industrijalcem
Luigijem Parillijem, koga poznaju dva Dullesova prija-
telja, švicarski profesor Max Hussmann i m ajor Max
Waibel iz tajne švicarske službe. Prvi kontakti su us-
postavljeni radi eventualnih pregovora s doktorom Rah-
nom, njemačkim ambasadorom kod Mussolinija i SS-
-generalom Karlom W olffom , vrhovnim komandantom
SS-trupa i policije u sjevem oj Italiji, bivšim šefom
ličnog Him m lerovog štaba. Kao garanciju za iskrenost
Dulles traži oslobađanje dvojice talijanskih partizan-
skih vođa: Ferruccia Parrija i Usmianija. Operacija je
nazvana »Sunrise-crossword« (ukrštena riječ — izlazak
sunca). K oliko god je nadzire Hitlerova kontrašpijuna-
ža, toliko je nadzire i sovjetska špijunaža, čiji je zada-
tak da kontrolira sve pripreme radi eventualnog sepa-
ratnog mira između Njemačke i Anglosaksonaca.
*

Oslobađanje Francuske nije potpuno završeno.

Osim dijela Lorraine, jaki njemački garnizoni drže
još šest Iuka: Royan, La Rochelle, Nantes, Saint-Nazai-
re, Lorient i Dunquerque.
Francusku muče ekonomski problemi: opskrba
i rekonstrukcija. Ministar za planiranje Jean Monnet
potpisuje u Washingtonu ugovor o zajmu. Pierre Men-
dčs-France, ministar nacionalne ekonomije — u govoru
preko radija zastupa politiku stabilizacije cijena. Mi-
nistar industrije Robert Lacoste na jednom sindikal-
nom sastanku izjavljuje da »od sada heroizam u radu
mora biti jednak heroizmu u ratu«.
Radio-Pariz objavljuje da bi general de Gaulle mo-
gao biti pozvan na konferenciju Trojice velikih »koja |
bi u tom slučaju postala konferencija četvorice«. SIuž-
beni krugovi to kategorički demantiraju.

79
 Kinem atografi i kazališta pokušavaju uspostaviti
redoviti program. Ponovo počinju redovite nogometne
i rugby utakmice. Charles Trenet pjeva u B obinou...
Edith Piaf i Yves Montand u Etoileu . . .
Tjednik Carrefour donosi naslov: »Budući da je
umjetnost ratovanja dostigla strahovito savršenstvo,
preostaje nam da otkrijem o umjetnost mira.« Vercors
objavlju je članak o »odgovom osti pisca«, a Pierre Bour-
dan posvećuje svoju kroniku sigumosti Rajne.
Dnevnici ne izlaze nedjeljom . Oni od subote vri-
jede i za nedjelju, a tiskani su na jednoj stranici i ma-
log su formata.
Svi veliki am erički i engleski listovi donose fran-
cusko izdanje. N i oni nemaju više od jedne stranice.
U New Y ork Herald Tribune, W alter Lippmann svoju
poznatu rubriku » To-day and To-m orrow « (Danas
i sutra) posvećuje sudbini Njem ačke kojoj je Hitler
sigum o zajamčio propast još veću od one 1918. »N o l
Defeat, but Catastrophe« (N e poraz već katastrofu).
Jedan članak zauzima se za Pattonovu armiju koja tra-
ži »pravo p ivo « kako bi .podigla moral. »Pariz, njegovi
šampanjci i konjaci su predaleko od momaka koji se
bore na liniji Siegfried, gdje mogu naći samo loše pivo
slično onome koje su Amerikanci pili za vrijeme
prohibicije. Tačno je da ono ima nekakav okus piva,
ali ništa se ne događa čak ni poslije desete čaše.« Daily
M ail objavlju je članak o napredovanju Kanađana pre-
ma Rajni.
*

General de Gaulle je spavao u strasburškoj pre-

fekturi u krevetu k oji je za njega bio prekratak.
Dan prije u Mulhouseu je odlikovao velikim križem
Legije časti generala Lattre de Tassignyja, a u Colmaru
generale Leclerca i Bćthouarda kao i više američkih
generala.
Ovo jutro počinje prisustvujući u katedrali sveča-
nom Te Deumu u čast oslobođenja Alzasa.
General je po običaju zamišljen.
Ipak, on je čvrsto preuzeo vlast i njegov autoritet
više ne dolazi u pitanje. Nakon Moskve i Washington

80
 i London su priznali »privremenu vladu Francuske Re-
publike« u zajedničkom izvještaju od 23. listopada 1944,
objavljujući da je general Eisenhovver ocijenio kako je
sada već moguće »prenijeti vlast u ruke de Gaulleove
vlade na francuskom teritoriju«, na što je general
na jednoj konferenciji za štampu hiadno ođgovorio:
»Francuska vlada je zadovoljna i samom činjenicom što
je se naziva njenim imenom.« U Francuskoj nije došlo
ni do revolucije ni do građanskog rata, kako se bojao
Roosevelt.
Ali, svjetski događaji mimoilaze Francusku. To je
više nego što može podnijeti taj ponosni čovjek čija
je nepopustljivost njegov najveći zadatak. On već »pro-
klinje dvoličnu i nesložnu raspravu u kojoj će Amerika,
SSSR i Engleska bez nas rješavati aktualne probleme«.
Bez francuskog učešća već je održana konferencija u
Dumbarton Oaksu čiji je zadatak bio da u prisustvu
Kine pripremi buduću Organizaciju ujedinjenih naroda.
N ije bila prisutna ni na evropskoj konferenciji gdje
su već godinu dana u Londonu Amerikanci, Englezi i
Rusi proučavali sudbinu buduće Evrope. Isto tako nije
bila pozvana ni na konferenciju na obalama Crnog
mora. Ostala je Velika Odsutna. Fran$ois Mauriac je
tada napisao: »Talleyrandova i Chateaubriandova fote-
Ija je ostala prazna. Francuska je čak i poslije nesreća
u Ligi naroda zauzimala mjesto koje jo j pripada; njeni
prijatelji jo j danas osporavaju ono što jo j ni njeni
najveći neprijatelji u toku stoljeća nisu o dricali. . . «
Ceremonija je završena.
Sef privremene vlade u pratnji ministra rata Diet-
helma, generala Juina — šefa vrhovnog štaba narodne
obrane, svog direktora kabineta Palewskog, generalnog
vladinog sekretara Louisa Joxea odlazi na trg Broglie
gdje odlikuje zastavu jedne streljačke pukovnije.
Zatim posjećuje gradsku vijećnicu. U odgovoru na
pozdravni govor gradonačelnika Charlesa Freya izjav-
iju je: »Francuskoj je potrebno islcustvo svih njenih
oblasti pa tako i Alzasa. . . Rajna mora biti velika
francuska avenija . .. «
Nakon mimohoda trupa na trgu Broglie, evo ga u
Savemeu, gdje ga dočekuju američki generali Devers

(f Jalln Ui pođjeta svijeta

8!
i Patch. Prvog odlikuje medaljom velikog oficira Legije
časti, a drugoga viteškom vrpcom. Nakon izvršene smo-
tre trupa, pješke, zajedno s masom razgledava Saverne.
U Metz stiže u 16 sati i 30 minuta. Tu ga prima
general Giraud, kojem de Gaulle dugo stišće ruku.
Nakon što je položio vijenac na podnožje Spomenika
palih i izvršio smotru gamizona na trgu Armes, po-
javio se na balkonu vijećnice izražavajući svoju radost,
što se ponovo nalazi u ovom »dragom, plemenitom i
velikom gradu Metzu, izmučenom četverogodišnjom
borbom, ali koji se nikad nije odrekao sebe ni Fran-
cuske«. Još je dodao: »Da, mi moramo služiti d rža vi. ..
Ponovo treba izgraditi francusku državu, jaku, zaštit-
nicu, bez koje bi nacija sve izgu b ila. . . « Završio je
pjevanjem Marseillaise koju je golema masa u koru
prihvatila.
Kad je završen službeni prijem u velikim salonima
gradske vijećnice i sve ceremonije u čast oslobođenog
Alzasa, general de Gaulle povukao se u kateđralu gdje
ga je pažljivo dočekao biskup Metza Mgr. Heintz.
De Gaulle razmišlja.
Zašto Francuska nije pozvana na konferenciju Ve-
likih? Možda zato što Trojica velikih smatraju da ona
nije više »velika«? Bez naročitog razloga? Ili možda
iz drugih složenijib razloga koji zavise od karaktera pri-
sutnih? To je pitanje koje u tom času postavljaju sebi
mnogi Francuzi.
Sigumo je da je i »francuska dekadansa« odigrala
svoju ulogu. Pređsjednik komisije ministarstva vanj-
skih poslova američkog senata ConnalIy nedavno je
izjavio »kako je Francuska u ovom ratu odigrala ulogu
male zem lje«. Predsjednik Južnoafričke Unije maršal
Smuts je na jednom prijemu u prisustvu Churchilla i
Edena izrazio mišljenje svih dominiona: »da Velika
Britanija, SAD i Rusija — koje vode narode u ovom
ratu — moraju to vodstvo sačuvati i u vrijem e mira.
A da bi bio jasniji dodao je: France has gone (Fran-
cuska je gotova) i ako jo j se ikada praži kakva prilika,
bit će potreban velik i dug napor da bi isplivata na
površinu«. Mnogobrojni komentari anglo-američke štam-
pe su jedinstveni, slažući se s tim stavom, iako neki

82
novinari s one strane La Manchea i Atlantika smatraju
čak neshvatljivim i opasnim da se sudbina Njemačke
rješava bez učešća Francuske, glavne sile s kojom ona
ima zajedničku granicu. Vrlo žive polemike je izazvao
članak Georgesa Bidaulta u Free WorIđu, u kojem
ministar vanjskih poslova Francuske podsjeća »da je
Francuska zemlja kojoj prijeti najneposrednija opas-
nost. Ona je uvijek prva na udaru. Zbog toga ona i za-
htijeva odgovomost za razmjemu opasnost koja jo j
prijeti.«
Sigurno je međutim da su i neki lični razlozi odi-
grali ovdje svoju ulogu.
Najprije, Roosevelt i de Gaulle se uzajamno ne
podnose. Amerikanac je veoma svečano primio Fran-
cuza u B ijeloj kući srpnja 1944. Na dočeku se sav pre-
tvorio u »osmijeh i srdačnost«. Po njega je preko At-
lantika poslao svoj vlastiti avion i smjestio ga u Bijeloj
kući. Upotrijebio je sav svoj šarm kako bi uđobrovoljio
sugovomika. Njihovim najprisnijim suradnicima se
atmosfera razgovora činila veoma srđačnom. De GauIIe
nikad nije podnosio toga čarobnjaka demagogije.
Roosevelt je u stvari neprestano osporavao »legitim-
nost« de Gaullea, i to je prva i glavna greška koja je
sprečavala razgovor. Tu dvojicu je toliko malo stvari
vezivalo da nisu usvajali nikakve prijedloge ni savjete
koje su izmijenjivali. Sad možemo zamisliti zalto se
Roosevelt, uz godinama pojačavanu nervozu, umor i ra-
žočaranje, svim svojim bićem više opirao prisutnosti
de Gaullea nego prisutnosti Francuske za stolom Ve-
likih.
j Zatim, Churchill i Eden su samo naoko pokazivali
želju za francuskim učešćem na konferenciji. Na služ-
benom prijemu Churchilla u Parizu 11. studenoga, raz-
govori su bili mnogo manje uspješni od same cere-
monijeJBritanski premijer je bio nejasan, kad se ras-
pravljalo o mogućnosti da Francuska dobije okupacio-
nu zonu i nije pružio nikakvu spomena vrijednu pomoć
za opremu moćne francuske armije, kao što nije izjavio
ništa određeriije o budućem režimu u Njemačkoj ili
Njemačkama. Cinilo se da je on već u duhu žrtvovao
Mosk\'i Poljsku i Mađarsku, a hotimice je bio nejasan

6 ’ 83
i o svim problemima Indokine i Dalekog istoka. 0
Bliskom istoku je rekao nekoliko vrlo neodređenih ri-
ječi. Churchill je čini se sam želio da zastupa evropske
interese, a francusko prisustvo na konferenciji bi mož-
da ž
razdražljivost i
karakter. U Moskvi je krajem studenoga razgovarao s
njim punih petnaest sati, pokušavajući da postigne od
generala priznanje Poljskog komiteta u Lublinu, a ti-
rae i prešutno poricanje poljske vlade u Londonu, koju
je u Parizu zastupao ambasador Morawski. General je
pristao da primi delegate Kom iteta i da porazgovara
s njima, ali tri Poljaka su na njega »kao ličnosti osta-
vile osrednji utisak«. To s Kom itetom nije išlo dalje
od određivanja jednog francuskog oficira, majora
Christiana Foucheta, opunomoćenog pri Kom itetu radi
pregovora o problemu oslobođenih zatvorenika. Održav-
ši zdravicu prije odlaska, de Gaulle je nazdravio »Fran-
cuskoj koja sada ima odlučne i uporne vođe«.
Uporan je sigurno onaj koji ne želi ni Roosevelta
ni Churchilla. Staljin je reagirao u istom stilu.
De Gaulle se, dakle, n ije mogao javno sastati s
historijom.
Zato je to učinio prošlog ponedjeljka izjavivši pre-
ko radija:
»š to se tiče pravila budućeg mira, izjavio je, mi
smo upoznali naše saveznike i mi smo javno izjavili
da Francuska neće biti angažirana ni u čemu, o čemu
nije diskutirala i što ravnopravno s ostalima nije
od ob rila. . . Još jedanput naglašavam da će definitivno
prisustvo francuskih snaga s jednog na drugi' kraj
Rajne, odvajanje teritorija lijeve obale rijeke i Rurskog
bazena od onoga što će biti njemačka država ili države,
nezavisnost poljskog, čehoslovačkog, austrijskog i bal-
kanskih naroda, prijateljstvo sa svakim narodom čija
će glavna briga biti održanje evropskog mira — biti
uvjeti za koje Francuska smatra da su najvažniji. Mi
živo želimo da to budu i uvjeti naših saveznika. Nisrao
uznemireni što se tiče mogućnosti koju ćemo imati u
ostvarivanju većine ovih ciljeva, budući da imamo sto

84
deset milijuna živih ijudi sakupljenih pod francuskom
zastavom u neposrednoj blizini onoga što nas najdi-
rektnije interesira . . . «

Onaj koga je H itler jednog dana nazvao »najvećim

Taiijanom od vremena Julija Cezara« nije više ni sjena
samoga sebe.
Benita Mussolinija je nemoguće prepoznati. Uni-
forma fašističke m ilicije landara na njemu. Ovratnik
cm e košulje je postao preširok za njegov omršavjeli
vrat. Sa svojim blijedim licem, upalim obrazima i oši-
šanom glavom, više je slićan nekom robijašu. U nekim
trenucima prisiljava samoga sebe da vjeruje u tajna
oružja »koja će zaprepastiti cijeli svijet«. Posjećuje
tvomice. Izražava želju da vidi talijanske divizije koje
se formiraju: San Marco u Grafenwohru, Monterosa
u MunzingenŠkom logoru, L ittorio u Heidelbergu i
Italia u Sennelageru blizu Paderboma. Ponajčešće je
tmuran i utučen. Cita Platona i stara socijalistička dje-
la. Jedan od svojih govora legijama naziva: »Gotovo
sokratski dijalog«.
Boravi na obalama jezera di Garda u Gargnanu.
živ o t mu se odvija između tri vile. Nedjeljom pod za-
štitom njemačkih vojnika šeta biciklom oko jezera.
Porodicu je smjestio u vilu Fellibrini: ljubomoma
žena, stariji sin Vittorio sa svojom ženom i djecom,
Bmnova udovica Gina i njena djeca, najmlađi sin Ro-
mano, te najmlađa kći Anna Maria. Cijeli mali svijet
koji galami i koji se prepire u prisustvu profesora
Zakarije i oficira za vezu, pomčnika Đicheroffa.
U depandansi bivšeg d'Annunzijevog dvorca Vitta-
riale boravi njegova Ijubavnica Clara Pettacci. Kad je
posjećuje uzima jedan skromni Fiat, a ne luksuzni
Alfa Romeo.
Radne prostorije se nalaze u Villa delle Orsoline.
Njegova radna soba je mala i prepuna pokućstva. Sate
i sate tu provodi pišući, gledajući u vrt, ćitajući Tol-
stoja, šolohova, Napoleona od Emila Ludwiga i Raz-
mišljanja o snazi zla.

85
 Sve što uradi na političkom planu, sve je bez uvje-
renja.
Utemeljio je »Socijalnu republiku Ita lije«. Jedva
da i sam u nju vjeruje. Nitko uostalom za nju nije čuo
pod njenim pravim imenom. Nazivaju je »Sjeverna
Republika« ili »Neofašistička republika«, zavisno od
prilike.
Vlada radi u nevjerojatnim uvjetima: ministar
Biggini (prosvjeta) boravi u Padovi; potpredsjednik
Graziani u Desenzanu; Tringali-Casanova (pravosuđe)
u Cremoni; Liverani (saobraćaj) u Veroni; Romano
(javni radovi) u Veneciji, dok se ministarstvo vanjskih
poslova nalazi u Salou.
U Salou boravi japanski ambasador kojeg se nika-
da ne može vidjeti, kao ni švicarskog otpravnika po-
slova. To je cijeli diplomatski kor zajedno s njemač-
kim ambasađorom Rahnom k oji u svojim rukama »drži
vlast nad čitavom Italijom i k oji je u stvari pravi za-
četnik operacije Sjevem a Italija«.
Gargnano je kazalište sjena.
Tu se čak ne komentiraju ni svjetski događaji.
Ljudi se zadovoljavaju time što mogu da prežive,
iz dana u dan očekujući najgore.
»što predstavlja u stvari taj fašizam, koji se otopio
kao snijeg na suncu«, pita se ponekad Hitler.

Pio X I I je kao i svakog dana ustao u 6 sati i 30

minuta.
Nakon kratke molitve ispred prozora koji gleda
na Trg sv. Petra i nekoliko minuta gimnastike, tušira
se hladnom vodom, zatim sam brije, oblači i odlazi u
kapelu da odsluži misu. U to vrijem e su već stigli stari
sobar Giovanni Stefanori, Šofer Mario Stoppa kao i
majka Pasqualina s tri njemačke časne sestre koje
se brinu o domaćinstvu. Pio X I I je visok Ćovjek, uspra-
van, mršav, strogog izgleda, sa živim, gotovo grozni-
čavim očima i jakog orlovskog nosa. Pokreti su mu
spori, savršeno prostudirani, a glas jasan i jak iako
malo opor i nazalan.

86
 Nakon mise doručkuje šalicu bijele kave, pecivo i
malo voća. Igra se sa svojim pticama koje mu skaču
po ramenima i kljuckaju mrvice po stolu. Poslužuje ga
majka Pasqualina koju Rimljani u šali nazivaju »pa-
pisa« ili V irgo Potens — svemoćna djevica. Ona joŠ
od 1917. bdije nad njegovim krhkim zdravljera. Imala
je samo 23 godine kad je ušla u službu Mgr. Pacellija
(tada nuncija u Miinchenu). Nikad ga nije napustila.
Inače je Njemica, rođena u Iiehnertu i pripada Kongre-
gaciji sestara Svetog Križa iz Menzingena.
Pio X I I je mrzio nacizam. Više puta ga je kritizi-
rao. Smatra da je Hitler pogazio crkvenu vlast. Ipak,
on je dvanaest godina živio u Njemačkoj kao nuncij.
Volio je njemački narod. Njegova najbliža okolina su
Nijem ci: ne samo sestre iz Menzingena koje ga služe
već i njegov ispovjednik Mgr. Bea, te dva isusovca koji
vode njegov lični sekretarijat — pater Robert Leiber
i pater Wilhelm Hentrich. On čak i svojim pticama
daje samo njemačka imena. Danas neospomo pati zbog
ponora u koji slijepci guraju Njemačku.
Tačno u 10 sati počeo je da prelistava novine u
svojoj radnoj sobi. Tada je stigao i prvi posjetilac Mgr.
Montini isto tako mršav, ozbiljan i asketski tip, a za-
tim i debeli, srdačni i veseli Mgr. Tardini. Obadvojica
rade u sekretarijatu. Tog dana s obojicom raspravlja o
sastanku Trojice velikih. Milijuni katolika nalaze se
u svakoj zemlji o čijoj se sudbini odlučuje: dvadeset
milijuna u Njemačkoj, trideset milijuna u Poljskoj,
70% cijeloga čehoslovačkog stanovništva, 14% stanov-
ništva Rumunije i Mađarske, tri milijuna katolika i sto
dvadeset biskupa u Kini, ne računajući tu katolike
Filipina, Indonezije, Baltičkih država, Grčke i Jugo*
slavije. Pio X I I se nedavno sreo sa Harryjem Hopkin-
skom koji je bio na putu za Jaltu. N ije skrivao golemu
uznemirenost koja ga tišti. N ije oklijevao ni da ga pita
je li Roosevelt svjestan svoje velike odgovomosti. U
božićnoj poruci govori otvoreno, riskirajući čak i da
naljuti demokratske gospodare Bijele kuće. »Da nije
bila ukinuta mogućnost kontroliranja i ispravljanja
aktivnosti državnih vlasti, svijet ne bi bio zahvaćen
poraznim kovitlacem rata«, rekao je. Ta rečenica se

87
ne odnosi samo na fašizam i nacizam. »ć o v je k i država
su uzajamno vezani i srasli tako da zajedno opstoje
ili propadaju.« Još jedna rečenica koja ne vrijedi sa-
mo za Hitlera i Mussolinija. Komunisti su to jasno
vidjeli. Togliattijev tjedni list Giustizia e Libertd. (Prav-
da i sloboda) snažno napada politiku Svete stolice u
seriji članaka, koji su se prije više sedmica počeli
pojavljivati pod naslovom »Vatikan protiv slobode
španjolskog naroda«, i oko krilatice »B iti neprijatelj
komunizma, znači biti povezan s fašizmom«. I I Quoti-
diano, I I Popolo i l'Osservatore Rom ano su se uspro-
tivili i iz toga je proizišla veoma živa novinska pole-
mika.
U podne počinju prijemi.
Danas u privatnu posjetu prima više talijanskih
biskupa, Gremignija, Brizija, Sibilija, nadbiskupa Ac-
quile Mgr. Carla Confalonierija i druge.
Ruča sam, kao i obično. Hrana je jednostavna.
Danas ipak uzima čašu bijelog vina i šalicu cm e kave.
Pola sata kasnije počinje da radi u svom uredu.
Otvara i studira tajne zapisnike P ro P on tifice Maximo
individualiter. Salva excomm unicationis p ro allis qui
legunt extra pontificem (Za papu lično — pod kaznom
isključenja iz crkve za svakog drugog k oji bi čitao).
Poziva sekretare da ih obavijesti o nekim pismima i
razgovorima. Oni su već godinama njegovi suradnici.
Pio X I I ne voli m ijenjati lica oko sebe. M rzi čak sve
velike svjetovne i administrativne odluke. To je papa
kojemu je lakše nekoga proglasiti za sveca nego za
biskupa.
U 16 sati, nakon večem je molitve, izlazi u uobiča-
jenu jednosatnu šetnju vrtovima Vatikana. Zatim po-
novo radi do 20 sati, a nakon večere nastavlja rad
duboko u noć.
Rijetko je Pio X I I bio tako uznemiren kao sada
za vrijem e konferencije na Jalti, ne samo zbog Nje-
mačke nakon Hitlerova pada već i zbog Poljske i svih
katoličkih zemalja istočne Evrope.
Baš nedavno je primio Mgr. Spellmanna — nad-
biskupa N ew Yorka.

88
 Spellmann je katolik k oji je nakon Marka Pola i
Magelana najviše putovao. Kao glavni dušobrižnik ame-
ričke arm ije i lični papin izvjestilac proputovao je
tisuće kilometara diljem cijelog svijeta.
Odlikuje se snagom duha i širokom kuiturom.
Veiiki je prijatelj Roosevelta, koji ga češće poziva
na večeru u Bijelu kuću i rado mu povjerava svoje
najveće probleme. Neke vrste ispovijed bez odrješenja.
Još iste večeri, nakon povratka sa konferencije u
Ouebecu (2. listopada)*, Roosevelt je nadbiskupa obavi-
jestio o događajima koji su ga toliko uznemiriii da je
odmah odlučio izvijestiti Rim. Te vijesti su razlog zbog
kojega je i sam papa danas toliko uznemiren.
»Podjela je jednostavna«, rekao je Roosevelt.
»K ra jn ji istok — Kini. Pacifik Sjeđinjenim Državama.
Afrika i Evropa Rusima i Britancima. . . Nadam se da
ruska intervencija u Evropi neće biti tako o štra. . .
Vjerujem da ću se Jakše sporazumjeti sa Staljinom
nego s Winstonom. Winston je idealist, a Staljin rea*
Iist kao i ja. Sporazum među nama na realnim osno-
vama razumljiv je sam po s eb i. . . Problem je — iako
se to čini nevjerojatno — postići od Staljina privolu o
neproširivanju njegove vlasti s druge strane jedne od-
ređene granice. On bi sigurno morao dobiti Finsku,
Baltičke zemlje, polovicu Poljske i Besarabiju. Nema
nikakvog smisla protivrječiti tim Staljinovim željama
kad on posjeđuje moć da ih ostvari svojim vlastitim
sredstvima. Više vrijedi složiti s e . . . Uz to još stanov-
ništvo istočke Poljske želi postati rusko. . . Ali kako
znati hoće li se Staljin zadovoljiti takvim granicama. . . «
Spellmann je još dodao da je Rusija već predvidjela
vlade s komunističkom većinom za Njemačku, Austriju
i druge zemlje i da bi u tim zemljama mogla uspostaviti
režim koji bi njoi služio. »To se može očekivati«, odgo-
vorio je Roosevelt. »Sigurno je da će se komunistički
režimi znatno proširiti. Ali šta se tu može? (W hat can
wg đo about it ? )«
^ Spellmann je tada postavio direktno pitanje: »Hoće
li Austrija, Mađarska i Hrvatska pasti pod taj protek-

* Konferencija u Ouebecu održana je u stvari od 11.

do 16. listopada 1944. (op. ur.)

89
torat?« Odgovor je bio: da. »Ali, dodao je Roosevelt,
možemo računati s velikim ekonomskim uspjesima
Rusije. Njene financije su zdrave. Prirodno je da će
Evropljane preplašiti ideja da će se m orati adaptirati
Rusiji, ali se moramo nadati da će za deset, dvadeset
godina pod evropskim utjecajem Rusi postati manje
gru b i. . . što se nas tiče, nadam se da će prisilno pri-
jateljstvo ( a forced friendship) uskoro postati stvarno
i trajno prijateljstvo (a real and lasting friendship) . ..
Konačno, Rusi će uzeti 40% od kapitalističkog uređe-
nja, kapitalisti će zadržati 60% svoga sistema i tu je
onda moguće slaganje: u svakom slučaju to je mišlje-
nje Litvinova.«
Mađarska? »Ja volim Mađare. Zelim da se izvuku.
Spreman sam da ih prihvatim u savezničke logore.«
Austrija? »Jedini način da izbjegne komunistima
— ako Otto Habsburg uz mađarsku podršku uspi.je do-
ći na prijestolje.«
Hrvatska? »Winston je za status quo ante. Ja sam
međutim protiv uskrsavanja Jugoslavije, za Hrvatsku
nezavisnu državu i Slovensku nezavisnu državu.«
Francuska? »Ona možda neće izbjeći komunizam,
osim ako ne bude imala vladu a la Leon Blum.«
Poljska? »Ako se ponovo uspostavi, dobit će istoč-
nu Prusiju.«
Njemačka? »Ona će biti podijeljena na više država.
Više neće biti centralne vlade. Bit će pod dominacijom
četiriju velikih sila: SAD, SSSR, Velike Britanije i Kine.
Cetrdeset godina će biti razoružana. Nijem cim a bi tre-
balo zabraniti da upravljaju avionima.«
Zapadna Evropa? »Plebisciti su predviđeni za ove
države: Francusku, Italiju, Nizozemsku, Belgiju, Nor-
vešku i Grčku. U Cehoslovačkoj ga neće b i t i . . . «

90
 DEVETO POGLAVUE

U PRIJESTOLNICAMA TROJICE VELIKIH

U Washingtonu, Moskvi, Londonu

Rooseveltova je zemlja — osim porodica koje ima-

ju vojnika na frontu — sretna zemlja. Koliko god se
to činilo paradoksalno, rat je u Sjedinjenim Državama,
umjesto da naruSi, pojačao sve oblike života u miru,
umnožavajuči sve životne radosti.
U industrijskim gradovima npr. Detroitu, Pitts-
burghu, broj stanovnika se udvostručio. Ratne tvomice
rade punom parom. Nema više nezaposlenosti — ame-
ričke rak-rane. Zabava ima u izobilju. Ipak postoje
neka, ali jedva vidljiva ograničenja. Jedino važno ogra-
ničenje odnosi se na potrošnju benzina. Velike auto-
strade su puste, a saobraćaj u gradovima ugodan, bez
gužve.
Lincolnovu zemlju nisu zahvatile velike društvene
ni ratne oluje koje more tolike druge zemlje. Ameriku
zaokuplja jedna jedina briga: To perserve the American
Way o f Life, sačuvati američki način života, spasiti do-
stojanstvo hčnosti, mistiku slobode, vjere, demokra-
cije, ali isto tako sretnu kučicu sa svim komforom, s
frižiderom i strojem za pranje rublja, radiom da se
ubije vrijeme i novim prijateljem televizorom, te ko-
načno novinama i knjigama koje ne zamaraju. Roose-
veltovi sunarodnjaci nisu više pioniri i pustolovi koji
su nekad toliko proširili tu zemlju. Oni znaju bdjeti

91
na njenim međašima, ali odbijaju nepromišljene izlete
van njenih granica.
Zemlja je dostigla stupanj izvanredne moći. Svojim
oružjem oprema više od osam milijuna ijudi. Dvadeset
i osam mdijuna građana radi u ratnim tvomicama, a
ratni budžet iznosi više od sto pedeset m ilijardi dolara.
Proizvodnja čelika dostigla je devedeset milijuna tona,
više nego što iznosi cijela ostala svjetska proizvodnja.
Tvom ice proizvode dvadeset tisuća tenkova godišnje,
pet ratnih brodova dnevno, deset tisuća aviona mje-
sečno, dvije tisuće petsto topova, sedamdeset tisuća
mitraljeza i osamnaest milijuna granata.
Zivot se ipak nije promijenio. Svake sedmice se-
damdeset pet milijuna Amerikanaca ide u kino. Samo
dva događaja uzbuđuju stanovništvo: svake subote u
podne s najvećeg nebodera u N ew Yorku javlja se gi-
gantska sirena za zračne uzbune. D m gi je događaj ukr-
cavanje novih tm pa diljem Hudsona i East Rivera ko-
jemu masa voli prisustvovati. Zbog toga humorist Paul
Gallico i piše vojnicima: N othing much happened here
at home while you were g o n e . . . (N išta naročita se
ovdje nije dogodilo za vrijem e vašeg odsustva. . . ) .
Ipak, dogodile su se dvije veoma važne promjene:
razvoj radija na štetu štampe i razvoj cmačkog pro-
blema.
Radio je postao kralj zemlje. Milijuni slušalaca u
sedam sati slušaju komentar Raymonda Grama Swinga.
Cmci se organiziraju. Postali su veoma važan izbor-
ni element. Uzmimo samo jedan prim jer na sjevem.
U N ew Yorku ih ima tristo pedeset tisuća glasača. To
je generacija koja se mijenja, uskrsava i o kojoj odsad
svaki predsjednik SAD mora voditi računa. Nekada su
po tradiciji, kao uspomenu na Lincolna, bili uz republi-
kance, sad ih međutim zanosi napredna Rooseveltova
politika. Organiziraju se u jaka udruženja kao što je
Nacionalno udmženje za napredak obojenih. Crnci su
postali svjesni što veoma utječe na intuitivnog i veoma
osjetljivog Roosevelta, bivšeg guvemera N ew Yorka.
On je političar koji je uvijek izbliza osjećao reakcije
vlastite pokrajine.

92
 Harlem mora utjecati na Jaltu. Crnci ponosno po-
činju nabrajati svoje ljude koji su postigli najveće
uspjehe: Carter Woodson, Du Bois, muzičar Paul Ro-
beson, pisci Alain Locke i Richard Wright, atletićari
Jesse Owens i Joe Louis. Upravo Crnac — W alter White
— postigao je da Roosevelt objavi naredbu br. 8802
prema k ojoj je zabranjena svaka rasna diskriminacija
u javnim službama i ratnim tvornicama. Ne smijemo
zaboraviti da crnačka štampa posjeduje više od trista
i pedeset dnevnika i povremenih časopisa u cijeloj
zemlji, od kojih neki poput Amsterdam Newsa, New
Y ork agea, Crisisa, Negro Quaterlyja izlaze u veoma
velikoj nakladi.
U Washingtonu je danas veoma hladno. Ameriku
je zahvatila najjača zima u prošlih peđeset godina.
Eleonor Roosevelt, »polovica Predsjednika« cijeli
dan ne izlazi iz svojih odaja u drugom katu Bijele kuće.
Za nju govore da je najveći neprijatelj najvećih nepri-
jatelja svoga muža, koji jo j vračaju milo za drago,
tvrdeći da čak i onda kad je Predsjednik ovdje ona
zauzima njegovu fotelju. Kako bilo da bilo ona danas,
kao i obično, priprema nekoliko telegrama za Jaltu
koji nemaju nikakve veze s kućanstvom.
Novi potpredsjednik koji je na dužnost stupio tek
prije nekoliko sedmica, neki Harry Truman, za konfe-
renciju na Jalti doznao je iz novina kao i ostali građani.
On još uvijek sa ženom, kćerkicom i punicom živi u
sasvim malom stanu u aveniji Connecticut, plaćajući
sto dvadeset pet dolara mjesečno. Stan je toliko skro-
man da je potpuno nepodesan za primanja. On je ipak
preopterećen pozivima i ne propušta ni jedan, budući
da ima čelično zdravlje. Prijem napušta jedino ako je
pozvan na neki drugi prijem ili večeru. Zato humorist
George Dixon kaže da je »novi potpredsjednik najbolje
hranjena ličnost Washingtona«.
Kongres trenutno ne zadaje puno brige Roose-
veltu. Demokrati su upravo u senatsku komisiju za
vanjske poslove umjesto M. ReynoIdsa, Gillettea i
Clarka — svi izolacionisti — izabrali trojicu pristalica
njegove vanjske politike, senatore Hatcha (N ovi Mexi-
co), Hilla (Alabama) i Lucasa (Ulinois). Komisija sada

93
broji četrnaest demokrata, svi »intemacionalisti«, koji
imaju većinu, osam republikanaca i jednog napred-
njaka.
Jedini događaj koji je malo uzbudio političke kru-
gove i štampu jest imenovanje bivšeg potpredsjednika
Wallacea sekretarom za trgovinu. Wallace je s Hopkin-
son najviše kritiziran i najviše napadani Rooseveltov
prijatelj. On je vođa lijevog krila Predsjednikovih pri-
staša, jedan od glavnih branilaca teorije o totalnoj
upotrebi radne snage, smatrajući da država mora pri-
skočiti u pomoć privatnoj inicijativi uvijek kad neza-
poslenost prijeti da zavlađa. On će kao sekretar za
trgovinu raspolagati s gotovo neograničenim izvorima
društva Reconstruction Finance Corporation. Kao Fe•
deral Loan Administrator, on će moći pozajmiti koliko
će htjeti, kome će htjeti, na neodređeni rok i kamate.
Njegovi protivnici se boje da rasipnički ne upotrijebi
svoju moć. Oko toga se razvila veoma živa polemika.
Amerika ne zna ništa o svjetskoj konferenciji. Biro
za cenzuru je taj put bio vrlo strog. Jedino se moglo
pretpostavljati. Na godišnjem Predsjedničkom plesu,
na kojem se nije pojavio Predsjednik, glumica Vero-
nika Lake je otpjevala: Good speed him home, whe
rever he is! (Neka ga bog vrati kući, ma gdje b io!).
Tjednik Time, koji uvijek rezervira naslovnu stra-
nu za »ličnost sedmice«, predstavlja ovaj put u divnom
bakrotisku izbrazdano i navorano Staljinovo lice sa
sjedinama. Ispod slike sasvim kratko piše: Facts are
stubbom things (Činjenice su tvrdoglave).
Life, međutim, donosi sliku zgodne šesnaestogodiš-
nje kupačice, studentice Saint-Petersbourga na Floridi,
gospođice Am elije Croossland.
Time je osim toga pun svakovrsnih reklama.
Cijela štampa veliki uspjeh postiže ratnim izvje-
štajima, od kojih je jedan posvećen mlađom poručniku
Johnu F. Kennedyju, brodolomcu u vodama Salamon-
skih Otoka. Poručnik Kennedy danas liječi veoma oz-
biljne rane u mornaričkoj bolnici blizu Bostona gdje
naprosto guta knjige i časopise. I sam je napisao knji-
gu koja je postigla zapažen uspjeh: »Zbog čega je En-
gleska spavala . . . « Sad se nalazi u krevetu i piše kratak

94
 članak u kojem predlaže poslijeratni sporazum između
Trojice velikih o organiziranom smanjenju programa
naoružanja.
Tim e isto tako objavljuje đosta dugu i temeljitu
Staljinovu biografiju, u kojoj se autor otvoreno izra-
žava protiv poiitike siabosti i popuStanja. Uznemiren je
oslobađanjem komunista u cijeloj istočnoj Evropi: Ju-
goslaviju vodi Tito, Bugarsku drži Crvena armija i
ministar unutrašnjih poslova Anton Jugov, Rumunjsku
potresaju manifestacije komunističkih masa, Mađarsku
i Finsku kontroliraju sovjetski generali, pa čak i Ceho-
slovačku, čija je tek oslobođena i jedna od najljepših
pokrajina — Rutenija — upravo pripojena Ukrajini.
Dnevni listovi su veoma opsežni. New York Times
objavljuje da su Kanađani stigli na Rajnu, Rusi napre-
đovali prema sjeveru, a B 29 bombardirali oblast To-
kija. Na drugoj stranici među reklamama objavljuje
izvještaj 308 od 10. veljače SHAEF-a, sve izvještaje sa-
vezničkih snaga sa svih frontova kao i čitav tekst nje-
mačkog izvještaja i komunikea od istog dana. Mnoge
stranice su rezervirane za reportaže o glavnim bitka-
ma, s mnogo fotografija i karata. Tako sovjetski ratni
dopisnik Roman Carmen, koji piše za Uniteđ Press,
opisuje napredovanje ruskih trupa na sektoru 1. bjelo-
ruskog fronta u Brandenburgu: »U njemačkim grado-
vima koje su okupirale ruske trupe vladaju red i disci-
plina. Mnoge koji su pokušavali pobječi zaustavljali su
naši istureni tenkovi. Goebbelsovi izvještaji o silova-
njima i pljački hrabrih ruskih trupa puka su izmišljo-
tina.«
I sportu je posvećeno prilično stranica. Naročito
hokeju, golfu, base-ballu, rugbvju.
Konačno ima i jedna tužna stranica: duga lista
poginulih ili nestalih koju Ministarstvo rata objavljuje
riječima »oni koji su p a li...«

Moskva je pod snijegom.

Broj stanovnika se povečao gomilom izbjeglica,
natrpanih po loše osvijetljenim i nezagrijanim stano-
vima. Vrlo često dvije porodice moraju dijeliti jednu

95
prostoriju. Grad trpi, iako opći uvjeti života nikad nisu
bili tako strašni kao u herojskom Lenjingradu. Kako
je ugalj rijetkost, za loženje se đijele drva, koja pre-
voze tramvaji i autobusi. Upotreba električne energije
je ograničena na jednu žarulju po sobi. Količina stru-
je je ograničena od 16 do 40 kW, Sto zavisi o veličini
prostorije. Tko se ne pridržava reda plaća globu od
tisuću rubalja. Struja se pušta samo četiri sata dnevno.
Policija vrši strogu kontrolu. Nalazimo se u zemlji
koja se bori.
Dnevni srednji obrok polubijelog kruha iznosi pet-
sto grama, četiristo grama maslaca mjesečno i kilogram
mesa isto mjesečno (krokodilskog, kažu M oskovljani),
zatim trista grama šećera i kilogram i pol riže. Obroci
su različiti — prema društvenim kategorijama. Postoji
cijela hijerarhija. N ajbolje je ambasadorima, ministri-
ma i novinarima. Oni imaju pravo na jedno ja je i
kilogram kruha dnevno, zatim mjesečno: na tri kilo-
grama maslaca, tri kilograma mesa, pet kilograma ribe
i dvije litre mlijeka svakih pet dana. Svaka obitelj pri-
ma tri kutije šibica mjesečno. Sapun je najrjeđi proiz-
vod. Događa se da se umjesto šećera dobije čokolada
i bomboni — mađe in America, a umjesto mesa salama
ili haringe.
Službene cijene svih tih proizvoda nisu tako velike:
kilogram kruha stoji jednu rublju, a kilogram salame
dvanaest rubalja. Kilogram šećera dvanaest rubalja,
kilogram maslaca dvadeset i osam rubalja. Kilogram
riže tri rublje, a kutija šibica dvadeset kopejki. Kolhoz-
nicima se ponekad dopušta da višak proizvoda prodaju
po slobodnim cijenama koje su zaista previsoke, ali i
kvaliteta tih proizvoda mnogo je bolja od onih racio-
niranih. Kilogram kruha po slobođnoj cijeni stoji sto
rubalja, kilogram šećera tisuću, kilogram riže pedeset,
kutija šibica trideset rubalja, a litra votke koju je ne-
moguće naći u službenim dućanima stoji petsto rubalja.
Ambasade su se vratile iz Kujbiševa, gdje su se
sklonile kad je rat pokucao na vrata glavnog grada.
U Moskvu stiže još jedan slavni povratnik —
Lenjin, čije je balsamirano tijelo evakuirano ispred na-
pređovanja hitlerovskih armija, najprije u Kujbišev, a
zatim u Kazan. Sad se ponovo nalazi u mauzoleju.
96
 željezničke stanice, prostorije sindikata i hodnici
metroa puni su izbjeglica koji se vraćaju iz istočnih
provincija Alma-Ate, Taškenta ili pustinja Centralne
Azije i prolaze kroz Moskvu na putu za oslobođene po-
krajine. Većina njih je veoma siromašno odjevena.
Ipak, Moskva oživljava, obnavlja se za poslijeratno
razdoblje. Kolektivne radionice rade punom parom, a
tvom ice proučavaju način obnavljanja.
Sve dvorane za pređstave se ponovo otvaraju. Pred-
stave se daju ujutro, poslije podne i navečer.
Boljšoj prikazuje Giselu, a njegova filijala »Carevu
zaručnicu« od Rimsky-Korsakova, da ne nabrajamo
druge predstave.
U dvanaest kino-dvorana prikazuje se novi film
»Rodna zem lja«, a u šest »Ivan Grozni«.
Stampa objavljuje vojne izvještaje: na prvoj stra-
nici izvještaj Crvene armije, na posljednjoj kratke opi-
se događaja na Zapadnom frontu. Vidno mjesto daje
člancima ratnih dopisnika, patriotskim pjesmama, na-
ročito pjesmama Demiana Biednog. Biedni na ruskom
znači »siromašan«, pa Moskovljani šapuću da je to sa-
svim tačno. Cak pričaju da mu je Staljin jednog dana,
pričajući o Pasternaku, rekao: »On je bogat, a ti bijed-
ni.« Agencijski brzojavi izvještavaju o političkim poteš-
koćama zapadnih zemalja. U Belgiji i Holandiji kriza.
Svjetskoj sindikalnoj konferenciji u Londonu posvećeni
su dugi prikazi. Sportska rubrika je posvećena Zimskoj
spartakijadi.
»Pravda« tog dana izlazi na četiri stranice. Uvodni
članak je posvećen »Staljinovom statutu, nepokolebi-
vom zakonu kolhozničkog života«. Clanak posvećen važ-
nosti Cmomorske konferencije i brzim uspjesima Crve-
ne armije koji demantiraju predviđanja nekih zapad-
nih novinara potpisao je — opservator.
»Izvestia« objavljuje uvodni članak o funkcionira-
nju »sovjetskog aparata« koji podsjeća na Staljinova
i Lenjinova upozorenja o štetnosti birokracije i kriti-
zira razularene vođe. Objavljuje i vijest o formiranju
rusko-jugoslavenskog kultumog udmženja u Beogradu
i vijest o dolasku sovjetskih umjetnika u Sofiju.

7 Jalta Hi pođjela svijeta 97

 U netaknutom Krem lju nalazi se jedan od veterana
revoiucije, predsjednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta
i siuibeni šef države — Kalinjin. Clan je i Politbiroa,
ali je vrlo star i bolestan. Politbiro ima četmaest čla-
nova koje je Centralni komitet izabrao 1939. godine:
Staljin, Kalinjin, maršal Vorošilov (potpredsjednik),
I-azar Kaganovič (potpredsjednik) za tešku industriju,
Molotov — za vanjske poslove, Andrejev — poljoprivre-
da, 2danov — sekretar Centralnog komiteta Sovjetske
partije, Mikojan — vanjska trgovina, Maljenkov —
predsjednik Kom isije za opustošene teritorije, Vozne-
senski — za planiranje, Berija — potpredsjednik, za-
dužen za unutrašnje poslove i sigumost; — Šerbakov
— nacionalnosti; Švemik — predsjednik Prezidijuma
kongresa i Hm ščov — prvi sekretar Komunističke par-
tije Ukrajine, čija se rezidencija nalazi u Kijevu. U
stvari, gotovo apsolutna vlast pripada kolegiju od osam
članova koji se zove Kom itet obrane i u kojem su
osim Staljina predsjednika ministarskog savjeta i sek-
retara Komunističke partije Rusije, te vrhovnog ko-
mandanta Crvene armije još i Molotov, Vorošilov, Ma-
ljenkov, Berija, Kaganovič, ždanov i Andrejev. Formi-
ran je čak i stalni komitet za praćenje konferencije
Trojice velikih na Jalti i u kojem su Berija, Maljenkov,
Bulganjin, Vorošilov i Mikojan. Staljin na Jalti ima
vezu s Krem ljom i četiri glavna pokrajinska centra, te
osim što konferira s Rooseveltom i Churchillom on
upravlja zemljom i m kovodi vojnim akcijama.
»Vojni mozak« koji je organizirao sve kampanje i
razradio cijelu strategiju nalazi se u jednom skloništu
Kremlja, labirintu hodnika od armiranog betona sa
šest velikih uokmg raspoređenih prostorija za sastan-
ke. Sve dvorane su utvrđene oklopljenim vratima. Obra-
nu osigurava odjeljenje NKVD-a pod zapovjedništvom
pukovnika Zajčeva.
*

George V I je napustio strogu i hladnu palaču

Buckingham da bi tu nedjelju proveo u VVindsoru, še-
ćući parkom usprkos kiši u dmštvu svoje žene i dviju
princeza i radeći u uredu s privatnim sekretarom sir

98
Allanom Lasceliesom na sređivanju najnovijih vladinih
izvještaja. »Gotovo je nemoguće imati jasnu sliku svega
što se trenutno događa«, zapisao je u svoj dnevnik
koji redovito vodi svakog dana. »Može li Staljin na vri-
jeme zaustaviti svoju antidemokratsku politiku na
Balkanu?. .. «
K ralja ne brine samo međunarodna situacija. Bri-
ne ga i situacija Londona koja iz dana u dan postaje
sve teža, budući da je grad svakodnevno izložen bom-
bardiranju što kod stanovništva stvara osjećaj nesi-
gumosti 1 straha.
Churchill mu je prije odiaska na Jaltu napisao
pismo »za slučaj da on i Eden budu ubijeni za vrijeme
puta«. To je prvi put da je stari borac poduzeo takvu
mjeru predostrožnosti. »Iznad svega — savjetuje on
svom vladaru flegmom engleskog kapetana za vrijeme
najžešće bitke — treba održavati trenutačni savez čije
usluge Vaše veličanstvo sigumo nikada neće zaboravi-
ti.« Savjetuje mu još da za premijera izabere jedino
»sposobnog i jakog ćovjeka koji će podržavati tu drago-
cjenu formulu«, pa makar ne bio političar ili član kon-
zervativne stranke. Churchill na kraju vrlo neposredno
izražava svoje želje: »Nema sumnje da bi trebalo po-
zvati sir Johna Andersona.« Churchill ne zaboravlja
ni jednu sitnicu: »Ako slučajno ubrzo dođe do izbora
i konzervativna stranka pobijedi, konzervativci mogu
tražiti da sir John Anderson postane konzervativac, ili
da izaberu jednog od svojih perova.« Po premijerovu
»skromnom mišljenju« bilo bi suprotno duhu ustava
da se poziva netko tko nije blizak stranci koja momen-
tano ima većinu u Donjem domu.
London je i dalje izložen iskušenjima.
Rakete V-2 imaju i svoj moralni učinak.
Stižu tiho, bez upozoravajuće buke, ne poput V-1
koji su se još iz daljine čule. Svaki projektil uzrokuje
veliku štetu. Kuće se tresu i prozori pucaju u pro-
m jem od dvjesta metara. Londonci su još od vremena
avionskih napada odlazili u skloništa. Avionski napadi
su ipak bili kratkotrajni pa ni uzbune nisu bile dugo
trajne, ali sad su postale stalne.

7’ 99
 Više se nije odlazilo u skioništa, sad se u njima
provodio dan.
Djeca se smještaju u manje-više prikladna ali zato
najsigumija mjesta. Spava se kod kuće u neprestanom
očekivanju eksplozije.
London ipak ni jednog trenutka nije izgubio hlad-
nokrvnost.
N ajočitiji dokaz te stabilnosti je Times.
Ovaj praznički broj nije uznemiren više od onog
u najm im ijoj sedmici stoljeća.
Prva i posljednja stranica su rezervirane za oglase.
Dmgom stranicom dominira pom ka anglikanske
crkve. Biskup Birminghama se, govoreći na jednom
mitingu, izjasnio za »gm bi m ir« u pogledu Njemačke.
U Canterburyju — na mjestima pogođenim od V-1 —
pronađeni su rimski ostaci. Zatim, duge reportaže o
Svjetskoj konferenciji radničkih sindikata koja se
upravo održava u County Hallu i kronika o žrtvama
bombardiranja.
Cijela treća stranica je ispunjena izvještajima
o vanjskoj politici, ali ni jedne riječi o onome što se
odigrava na obalama Cm og mora.
Ćetvrta je posvećena ratnim novostima uz vijest
da je Lloydu Georgeu koji u svojoj rezidenciji u Caer-
narvonshireu boluje od gripe — sada već mnogo bolje.
U m brici V ijesti s Dvora Times objavljuje da je
kralj primio generala sir Mosleyja Mainea, general-lajt-
nanta sir Francisa Nosworkyja i M. Haleya, generalnog
direktora BBC. Jutros se iz Lisabona vratio portugalski
ambasađor. Vojni kapelan velečasni Arthur John Wil-
cox imenovan je kapelanom kraljevske porodice. Prin-
ceza će posjetiti bolnicu u Staffordshireu, a kraljica
Mary, koju već tjedan dana muči prehlada, posjetila
je slikarsku izložbu u Bathu.
Vrijeme: Kiša čitav dan.
Satovi zamračivanja: od 18 sati 37 navečer do 7 sati
51 ujutro.
Koncerti, kina; želite li da naučite plesati? Obrati-
te se na adresu . ..
Zelite li znati što se dogodilo istog dana prije sto
godina? Najveća svjetska novost 11. veljače 1845. bilo

100
je otvaranje željezničke pruge između Rocbestera i Gro-
vesenda.
Trke? Ne propustite utrke pasa u Windsoru i
Cattericku.
Rugby? Irska protiv Armije i RAF protiv Civilne
obrane.
Citav London je zbijen u tih deset stranica. U sva-
kodnevnom životu ništa se nije izmijenilo, i kad ne bi
bilo pažljivo objavljene liste poginulih vojnika i žrtava
bombardiranja nitko ne bi ni pomislio na rat.
Kiša je danas tako jaka da su ulice potpuno puste.
London razmišlja.
Razmišljaju i državni šefovi i vladari koji su u nje-
mu ili njegovoj okolici našli utočište. London je postao
»mala Evropa«.

101
 DESETO POGLAVUE

DALEKI IST O K I PACIFIK

Gandi, Čang-Kaj-Šek, Mao-Ce-Tung i H iro -H ito

Rat je na Dalekom istoku isto tako žestok i krvav

kao i u Evropi.
Glavni grad Filipina Manilla pao je prije nekoliko
dana u ruke generala MacArthura. »V ratio sam se« mo-“
gao je ponosno izjaviti general. Frva divizija mehani-
zirane konjice pod komandom neustrašivog general-ma-
jo ra Mudgea forsira novi proiaz za Pasig, čisti područje
Santa Ana i probija se na jug do aerodroma Nielson.
Trideset sedma pješadijska divizija pod komandom
strogog Beightlera vodi žestoke borbe, nastavljajući
napredovanje na sektoru Ermita.
Na jugu, 11. padobranska divizija general-majora
Swinga — koja, s ovim dvjema već spomenutim, sači-
njava 6. armiju generala Kruegera — napreduje duž
zaliva preko opasnih područja Paranaque i Baclaran.
N a sektoru Nicols Japancima su zaplijenjeni težki to-
povi, lako artiljerijsko oružje i zalihe municije.
Na sjeveru, u skladu s planom, 8. armija se povla-
či. Oklopni odredi 6. divizije preko Bongabona i Laura
brzo napreduju na Baler i Dingalan Bay. Odredi 32.
divizije napreduju duž željezničke pruge V illa Verde,
a 40. divizija osvaja polgžaje na najnižim obroncima
planina Zambales.

103
 Supertvrđave bom bardiraju Corregidor i južne oba-
le Bataana.
Izviđački avioni napadaju japanska postrojenja u
Bayombongu, Santa Feu, duž ceste Balete Pass i u Ba-
guiou.
Laki bombarderi zauzimaju aerodrom Tuguegarao
i ruše veoma važan most u Naguilianu.
Laki bom barderi i prateći avioni napadaju koncen-
tracije trupa na sjeveroistoku Manille i artiljerijske
položaje u Fort Mac Kinleyju.
Lake mornaričke jedinice potapaju slabe japanske
jedinice u San Fernandu.
Razbijeni golemom zračnom nadmoči (trideset pre-
ma jedan) Japanci ipak tek stopu po stopu prepuštaju
teren neprijatelju. N a Luzonu ih ima dvjesta šezdeset
tisuća, tj. 8. arm ija sastavljena od pješadijskih divizija
i d vije oklopne divizije. Ta arm ija se nalazi pod ko-
mandom Tom ajuki Jamašite, »m alajskog tigra«, koji
je svoj štab preselio u Baguio, bivšu Ijetnu prijestol-
nicu Filipina.
General Douglas MacArthur proživljava veoma uz-
budljive trenutke.
Na konferenciji u San Francisku od 1. listopada,
upravo na njegovo inzistiranje, Vrhovna američka ko-
manda je odbacila plan admirala Kinga, tj. zauzimanje
Form oze i prihvatila njegov plan o zauzimanju Luzo-
na. »Luzonisti« su ga podržali je r bi držanje Formoze
zahtijevalo devet borbenih divizija koje Vrhovna ame-
rička komanda p rije predaje njemačkih armija nije
mogla obećati. ćinjenice potvrđuju da je imao pravo:
Manilla je pala brže nego što je predviđeno. Put za
Japan je otvoren.
Dalje, savršeno je izveden njegov plan napada za
zauzimanje Luzona. Zahvaljujući iskrcavanju 8. armije
na južnoj obali, privukao je na jug većinu japanskih
snaga. Kad se to dogodilo, naglo se sa 6. armijom is-
krcao na sjevernoj obali, presjekavši linije za snabdi-
jevanje s Japanom. Jamašita je bio iznenađen. Mac-
Arthur uvijek nastoji da gubici budu što manji. Nepri-
jatelj je masovnih frontalnih napada s mnogo krvi.

104
 Toliko je zaokupljen svojom ulogom da gotovo
i ne spava. Danas se nalazi u samoj ManiJli, koju tuče
japanska artiljerija, i obilazi trupe, pa čak i one koje
su vrlo blizu prvim Jinijama fronta.
General MacArthur je pune dvije godine tražio
od Roosevelta da utječe na Staljina kako bi objavio
rat Japanu i otvorio drugi front u Mandžuriji. Njemu
je bilo besmisleno da SSSR održava prijateljske od-
nose s Japanom k oji ratuje protiv ruskih saveznika
Velike Britanije i SAD. Govorio je da če Rusi sigumo
izgubiti Vladivostok i da če Japanci duboko prodrijeti
u Sibiriju, ali da su prostranstva i pustinje toliko veli-
ke da Japanci nikad neće moći naškoditi Rusima u
borbi protiv Nijemaca. U isto vrijem e, dođao je, ruska
intervencija protiv Japana potpuno bi izmijenila cijelu
situaciju na Pacifiku: Japanci bi smanjili pritisak na
kineske arm ije i Amerikanci bi raspolagali sa sibir-
skim zračnim bazama za napad na teritorij samoga
Japana. Svoju misao je jasno izrazio u telegramu koji
je 1941. uputio Marshallu: Entry o f Russia is enemy
greatest fear (Ulazak Rusije u rat — najveđi strah
za neprijatelja).
Sada je manje kategoričan. Japance već smatra
pobijeđenima. Treba samo pogledati kartu: prekinute
su najvažnije linije snabdijevanja glavnih otoka; avioni
B 29 s baza u Sajpanu, Timjanu i Guamu svakodnevno
bombardiraju japanske gradove i tvomice; američka
momarica kontrolira cijeli Pacifik, a japanska flota
je izbačena iz igre; anglo-američka zračna nadmoć je
potpuna. Prošlog ljeta je u Pearl Harboum čak rekao
Rooseveltu da bi se Japan mogao pobijediti i samo na-
padima zrak-more, bez same invazije, što je potvr-
dio i komandant pacifičke flote admiral Nimitz. Sa-
da mu se ne nameće toliko kao prošlih godina misao o
ulasku Rusije u rat protiv Japana.
Međutim, ovdje na Pacifičkom frontu o tom važ-
nom problemu diskutira se iedino na neslužbenim
sastancima i razgovorima/Tšoosevelt prije odlaska na
Jaltu nije se savjetovao ni s jednim od velikih američ-
kih zapovjednika Pacifičkog fronta o eventualnom ulas-

105
ku Rusije u rat protiv Japana: ni s generalom Mac-
Arthurom, ni s admiralom Nimitzom, ni s admiralom
Spruanceom.
*

In dija je bila ozbiljan razlog prepirke između

Churchilla i Roosevelta.
S jedne strane, Amerikanci su predbacivali Engie-
zima da žele zanemariti malajski i burmanski front
u namjeri da pošto-poto zađrže Indiju, ključ svoje im-
perije, i da na indijskom teritoriju sačuvaju »zaleđen«
milijun ljudi pod zapovjeđništvom generala Auchinlec-
ka s jedinim ciljem da se održi red, dok su u njihovim
očima neke od elitnih jeđinica mogle uspješno biti
angažirane na sektorima gdje se borba žestoko razbuk-
tala. Englezi su više voljeli izgubiti Cejlon nego da na-
puste Indiju. Amerikanci se pitaju ne želi li Churchill
hotimice oslabiti Kinu neprestanim unutrašnjim rato-
vima, jedino iz straha da poslije rata jedna-moćna
Kina ne pokuša poremetiti zakon imperije u Kalkuti
i Delhiju. Američke novine zamjeraju Englezima da se
nisu do kraja založili u pacifičkoj bici, žrtvujući jedi-
no svojoj imperijalističkoj volji mnogobrojne američke
živote. Roosevelt nije bio baš daleko od takvog miš-
Ijenja.
S druge strane, da bi zadržao Indiju, vice-kralj ge-
neral WaweII bio je prisiljen da uhapsi glavne vođe
Kongresne stranke k oji nisu željeli pobjedu Japana
i koji su davali izjave protiv nacističkih okrutnosti, ali
koji su iznad svega prezirali britansku dominaciju.
Džavaharial Nehru je s ostalim vođama stranke
još od 9. kolovoza 1942. zatvoren u tvrđavi iz X V I
vijeka — Fort Ahmednagaru, dvjesta milja udaljenoj
od Bombaja. Upoznao je međutim i druge zatvore kao
Naini, Bareilly, Dehra Dun. Ovdje ima vrt i može raz-
govarati s ostalim zatvorenicima. Prima mnoge indijske
i strane listove. Puno piše. Osim djela »Otkriće Indije«,
piše mnogobrojna pisma lordu Wawellu, Attleeju, ame-
ričkim novinarima, gospođi Roosevelt koja ga zaista
vanredno cijeni.

106
 Gandhi je uhapšen istog dana kao i Nehru i zatvo-
ren u palaču koja pripada Agi Kanu, ali je pušten na
slobodu u svibnju iste godine. Sada se nalazi u New
Delhiju. Usprkos dvije tisuće osamdeset i devet dana
provedenih po zatvorima Indije i dvjesta četrdeset i
devet po zatvorima Južne Afrike, on je u svojoj
sedamdeset petoj godini još uvijek čvrst čovjek, širo-
kih ramena i zdrave kože. Uvijek je savršeno čist. Nje-
govo lice ne posjeduje nikakvu osobinu koja bi mogla
pokrenuti mase, ali njegov utjecaj ne proizlazi iz rje-
čitosti ili iz njegove osobe. On je posljedica djela. On
ne mora govoriti: on sam je živi govor. Više vjeruje
u djela nego u djelovanje. Ipak Churchill i Britanski
Im perij više se plaše toga pustinjaka nego cjelokupne
vojske i svih samuraja Hiro-Hita. Na svijetu nema
stvorenja koje bi zadavalo Churchillu više brige od
Gandhija.
ćini se da je cijela Amerika na Gandhijevoj strani.
London i Washington već tjednima izmjenjuju
mnogobrojne telegrame zbog indijskog probleraa. Go-
spođa Roosevelt je u privatnim razgovorima veoma
žestoka. Predsjednik Roosevelt i Hopkins traže od
Churchilla da uspostavi »nacionalnu vladu analognu u
biti svakoj vladi stvorenoj u svakoj državi naše vlastite
konfederacije«. Churchill odgovara »da nije imenovan
za premijera zato da bi izgubio Im perij«, te dodaje
koliko strogo toliko i tužno: »Duh Predsjednika je pun
sjećanja na rat za američku nezavisnost. čovječanstvo
ne može napredovati bez idealizma, ali u pravu smo
kad mislimo da se taj idealizam ne izražava u svojoj
najvišoj i najplemenitijoj formi kad se vježba na šte-
tu drugih ne vodeći računa o posljedicama uništenja i
krvoprolića koja bi zahvatila milijune siromašnih do-
mova.«

U Cung-Kingu je danas po kineskom kaiendaru 29.

dan X II mjeseca godine Majmuna, tj. dva dana uoći
Nove godine. Kina će doživjeti trideset i četvrtu godinu
svoje Republike.
Hladno je.

107
 Čini se kao da je cijela K ina sakupljena u »Ver-
saillesu« predsjednika Čang-Kaj-Šeka, k oji je n ajprije
morao p ob jeći iz Pekinga a zatim i iz Nankinga. O vdje
se mogu čuti svi dijalekti. Čung-King se nalazi na ra-
skrću svega što se penje od m ora i što silazi s Tibeta.
Bom bardiranja su česta, žrtve m nogobrojne. Ne
postoje nikakva skloništa. K ad posebno za ovu svrhu
priprem ljeni obavještajci daju znak za uzbunu, spas
se može naći jedin o u brdskim pećinama. Grad pod
ruševinama izgleda žalosno kao i ostale prijestolnice,
poput Tokija, Berlina, Londona.
Generalisimus Čang-Kaj-Sek — predsjednik Ki-
neske Repubiike, predsjednik Centralnog izvršnog ko-
m iteta Kuo-Min-Tanga i šef vojn og savjeta nalazi se
u predsjedničkoj vili. N iskog je rasta, trokutastog lica,
istaknutih jagođica, živih očiju i tvrdih pokreta k oji
odišu energijom .
Roosevelta uznemirava budućnost K ine koja je naj-
p rije bila presječena na tri dijela: Kineska Republika
s Cang-Kaj-šekom oko čung-Kinga; Narodna Republika
koju je utem eljio Mao-Ce-Tung oko Jenana i koja b roji
oko sto m ilijuna stanovnika, te d vije moćne i aktivne
armije. Konačno, K ina koju su okupirali Japanci i koja
je u ratu još od 1937, a zauzima gotovo d vije trećine na-
cionalnog teritorija i glavne gradove Peking, Šangaj i
Kanton. N ju vodi japanski kvisling i .bivši poznati član
Kuo-Min-Tanga — lični ćang-Kaj šek ov neprijatelj
Vang-čing-Vei, k oji predsjeda nacionalnoj vladi Kine
u Nankingu. U stvam osti dakle postoje tri Kine, a da
ne nabrajamo m nogobrojne provincije u kojim a su
gu vem eri p oslije boga jedin i gospodari.
Konačno to je jedin i sektor u kojem Japanci po-
sljednjih m jeseci vode pobjedonosne ofanzive. Arm ija
Cang-Kaj-Sekove Kine, koja službeno b ro ji trista dva-
deset divizija, n ije bila sposobna da izdrži napad: ge-
neral S tiw ell je u svim izvještajim a prikazuje kao ne-
organiziranu, bez valjane vrhovne komande, oslabljenu
nedisciplinom, opustošenu epidem ijam a zbog nedostat-
ka lijekova.
Izvještaji am eričke ambasade o situaciji u glavnom
gradu su isto tako uznem im jući. U njima se ne govori

108
0 ličnosti samog »generalisimusa« u čiju sposobnost
1 karakter se ne sumnja, ali Amerikance sablažnjava
porodični karakter njegove viađe: on sam je u isto
vrijem e predsjednik republike i generalisimus, njegova
žena Sveutjecajna i Svemudra Mei-Ling je izvanredni
ambasador, jedan šurjak mu je ministar vanjskih po-
slova, a drugi ministar financija. Amerikance isto tako
zabrinjava borba klanova za vlast.
Uznemiren izvještajim a i novinskim kampanjama,
R oosevelt je imenovao generala W edemeyera vrhovnim
komandantom za Kinu sa zadatkom da reorganizira
kinesku armiju, a Pata H urleyja ambasadorom u Cung-
-Kingu sa zadatkom da od komunista i nacionalista
sastavi jednu vladu, kako bi ih barem ujedinio u veli-
kim zajedničkim zadacima. Ideja je potekla od Walla-
cea k oji se upravo vratio s kratkog putovanja po Sibi-
riji i K in i i k oji je razgovarao s Maom.
General-lajtnant A. S. Wedemeyer je jedan od naj-
sjajnijih oficira američke armije, najmlađi general-Iajt-
nant u SAD i najmlađi vrhovni komandant jednog rat-
nog fronta. O njemu se priča kao o budućem šefu ge-
neralštaba. Odmah po dolasku, od tristo dvadeset ne-
organiziranih i slabih đivizija, stvorio je trideset devet
dobro organiziranih divizija spremnih za borbu.
Ambasador Hurley je trebao približiti Cang-Kaj-še-
ka i Maoa.
Razgovor je počeo tradicionalnom kineskom oštro-
umnošću. Maov ministar Cu-En-Laj samo putuje iz-
među Jenana i Cung-Kinga.
Mao predlaže formiranje koalicione vlade i uspo-
stavljanje jedinstvene vojne komande organizirane tako
da je i komunističke trupe mogu slušati. Traži garan-
ciju za narodne slobođe i službeni statut za Komuni-
stičku partiju Kine, i za druge politićke partije. Cang-
-Kaj-Sekovi protivprijedlozi su ovi: sve trupe će biti
službeno priznate nakon što ih reorganizira centraina
vlada; Mao će imati predstavnika u Nacionalnom voj-
nom savjetu; Komunistička partija Kine će dobiti spe-
cijalni statut kad centralna vlada reorganizira njene
trupe; komunističke trupe će imati zasebnu komandu.

109
ali pod vrhovnim zapovjedništvom am eričkog generala
kojem će pomoćnik biti jedan komunistički i jedan vla-
din oficir.
Mao je odbio čang-Kaj-Sekove protivprijedloge i
zatražio generalnu konferenciju svih stranaka radi us-
postavljanja velikog patriotskog fronta u borbi protiv
Japanaca.
Ponovo u ćorsokaku.
*

Jenan je selo u m im oj i plodnoj ravnici. Mao-Ce-

Tung živi povučeno u skromnoj kućici nedaleko od
radio-stanice koja struju dobiva na ručni pogon.
Još uvijek je zadržao moskovski običaj da radi
noću. Danju spava, šeta u džipu, gaji duhan u vrtu,
piše pjesme ili sastavlja novo političko djelo. Ne voli
napuštati svoju prijestolnicu. Nikad se n ije vozio
u avionu. Ponekad prisustvuje predstavi, čiji sadržaj
je obično uzet iz golemog djela »S vi Ijudi su braća« od
Sung-Canga i koja uvijek opisuje pobjede seljaka nad
gospodom.
Nosi Sun-Jat-Sen-uniformu koja kao da je tkana
od kozje dlake. Sav namještaj njegove radne sobe sa
zemljanim podom sačinjavaju sto, tri žute sjedalice,
i stara istrošena karta K ine na zidu. Puši bez prestanka.
Zem ljom upravlja uz pomoć vijeća u kojem su od-
reda njegovi stari dm govi: Liu-Sao-Ci, ministar organi-
zacije; Lu-Ting-Ji, ministar propagande; Kang-Šeng, šef
tajne policije; Lin-Piao, »N epob jed ivi«; ču-En-Laj, po-
rijeklom iz stare mandarinske porodice, koji zbog
spretnosti i strogosti svoje dijalektike služi kao veza s
američkim oficirim a. N a kraju maršal Cu-De »Crvena
vrlina«, porijeklom iz vrlo bogate veleposjedničke poro-
dice. živ io je u raskošnoj palači pušeći opijum, okm-
žen s devet konkubina sve do dana, kad se »prosvijet-
ljen« odlučio da tijelo i dušu preda komunističkoj ideji,
postavši n ajbolji vojn i savjetnik Maoa.
»Komunistički rat k oji traje godinama, pisao je
Mao u svojoj posljeđnjoj knjizi »Strategijski problemi
revolucionamih ratova K ine«, može iznenaditi dm ge

110
zemlje, ali za nas je to samo uvod. Uvod i uvodne oso-
bitosti su napisane ali za budućnost nam ostaje još
mnogo divnih paragrafa.«
*

Jedanaesti veljače je najveći nacionalni blagdan Ja-

pana, njegov 14. srpanj, njegov Dan nezavisnosti, tj.
godišnjica utemeljenja carstva. Ove godine je tužan.
Tokio je u ruševinama. Ponosna japanska prijestolnica
doživljava najtužnije trenutke. Zastava izlazećeg sun-
ca slična je velikoj krvavoj m rlji nasred bijelog platna.
Narod više ne izražava ni radost, ni vjeru. Patetična
»himna m rtvih« ođzvanja na radiju sve više i više na-
javljujući izvještaje o novom porazu: »Ako pođem na
more, m oje će tijelo progutati voda, ako pođem u p!a-
nine m oje će tijelo prekriti mahovina; umrijet ću za
cara i neću žaliti n išta !. . . « Divne čajane su opustje-
le kao i sva ostala mjesta za provod. Javne kuće su
izgubile svoje klijente. Cijela nacija je potištena, a kri-
minal i crna burza cvjetaju. Nedostaju osnovne životne
potrepštine: ugljen, konac, koža, sapun, šibice. Naročito
su smanjeni obroci hrane. Cak se i riža samo povreme-
no dobiva. Danas jedna osoba može dobiti dvije mjerice
kuhane soje, sedamdeset pet grama ljepljivog graha i
sedamdeset pet grama kuhanog graška. Francuski novi-
nar Robert Guillain koji se nalazi u Tokiju jo š od po-
četka rata pita se zašto službena propaganda širi lozin-
ku »mršavošću do zdravlja«. Suprotna pretpostavka bi
bila nezamisliva. Nema čak ni ribe, te osnovne japanske
živežne namimice. Zima je veoma hladna i niska tem-
peratura još više otežava životne prilike.
Kino-program je izabran tako da bi se zaboravila
mučna i dramatska atmosfera. Najveće dvorane u gra-
du prikazuju »Morskog tigra«, avanturistički film os-
tvaren pod pokroviteljstvom ministra rata. Radio-pro-
gram je vrlo ozbiljan: odlomci o moralu samuraja, re-
citali s historijskim temama, savjeti za zaštitu protiv
hladnoće, koncerti patriotske muzike u kojima se slave
junaci kao general Arima. Jedina radosna vijest dana:
objavljivanje broja srećke koja je dobila deset tisuća
jena na nacionalnoj lutriji.

111
 Potištenost je zahvatila i novine. Sve su u pogreb-
nom raspoioženju. Asahi, list s najvećom nakladom
izlazi na jednoj jedinoj stranici, objavljujući u uvod-
nom članku vijest da su am erički gubici u M anilli do-
segli već devetnaest tisuća ubijenih i da su se MacAr-
thurove trupe odale najbezobzirnijem pljačkanju. Jed-
na je reportaža posvećena pothvatu japanskog koman-
dosa koji se sa sabljom u ruci borio protiv cijele ne-
prijateljske baterije u Santomesi blizu Mandalaya, a
druga opisuje neuspjeh engleske arm ije u pokušaju
da prijeđe rijeku Pasigu u Burmi. I njemačkom izvješ-
taju je posvećeno vidno mjesto. Na drugoj je strani ve-
iik članak u kojem se zahtijeva »da se svatko sjeti
djela cara Jimmua kako bi bolje m olio za pobjedu!«
kao i detalji o teškim bom bardiranjim a čija je žrtva
sjeverni Kanto, obavijesti o dijeljen ju obroka, konačna
lista dobitnika na lutriji i kratka rubrika o predsta-
vama.
»Japan će jednog dana biti azijska švicarska«,
rekao je MacArthur.
Očekujući to, međutim, on je još uvijek Njemačka.
Japan je također bombardiran nečuvenom žesti-
nom i, što je još gore, njegovi gradovi su veoma ranjivi,
je r nemaju skloništa. Građeni su od drva s prozorima
od papira. Dovoljno je baciti male požarne bombe da
b i se izazvala najveća katastrofa i najstrašnija panika.
N ije potrebno bacati teške bombe kao na Essen ili
Diisseldorf.
Supertvrđave su više puta napadale Tokio. U in-
đustrijskim predgrađima i u centru stradale su tisuće
ljudi. Nijedan Japanac, kao uostalom ni Nijemac, ne
usuđuje se danas izgovoriti svetogrdne riječi: Nippon
maketa (Japan je pobijeđen), ali stvamost se sve više
nameće najsvjesnijim duhovima. Japanci sađa, kao
i Nijem ci, samo sa strahom gledaju u nebo.
Hiro-Hito je na najvećoj muci. Taj čovjek-bog je
bojažljiv, a sada mora donositi najteže odluke. Kad je
kopneni rat postao od sekundarne važnosti, on je ostao
bez flote i bez aviona. Već počinje misliti kako za
Njemačku više nema nikakve nade, i da s te strane
ne može očekivati spas. Tu misao mu sve više nameće

112
 njegov oduvijek najdraži savjetnik carica-majka — Sa-
dako, žena šezdesetih godina čiju inteligenciju i kul-
turu poznaju sve ambasade.
Pokušava da se izvuče iz osinjaka u koji je upao
zbog nepom irljivosti arm ije i momarice.
Postigao je da ministar T ojo dade ostavku i zami-
jenio ga je vladom od dva konzula, generalom Kuniaki
Koisom (»K o re js k i tigar«) šezdeset i četiri godine sta-
rim, postavivši ga za prem ijera i admiralom Jonajem
(»B ije li slon «) koga je imenovao vice-premijerom. Jo-
naj je bio ministar momarice. General Koiso je oštar
i grub, a bio je vrhovni komandant arm ije koja je
okupirala Mandžuriju. Kasnije je postao generalni gu-
vem er K oreje u Seulu i bio je veoma strog. Kad je
Roosevelt doznao za njegovo imenovanje, mislio je da
je to znak zaoštravanja i pobjeda fanatizma, a Koiso
se u stvari mnogo izmijenio. Divljak je s godinama
omekšao. I admiral Jonaj je bio isto tako tvrd. Uvijek
se izražavao veoma pažljivo i oprezno i nejasnom filo-
zofijom šintoističkog redovnika. Da je Roosevelt bio
bolje obaviješten, znao bi da je japanska momarica
bila bijesna što je umjesto njenog obljubljenog vođe
Jamamota za vrhovnog šefa flote imenovan njegov su-
pam ik admiral Semu Toyoda, velik pristaša krajnje
ofanzive. Tamo gdje je predsjeđnik Roosevelt vidio
neumoljive samuraje nalazila su se u biti dva starca
bez samopouzdanja. Svi ostali ministri su bili prihvat-
Ijivi: za vanjske poslove i poslove Velike Azije umjere-
ni Nam om šigemicu, za financije liberal Sotaro Iši-
vata koji se donedavna borio protiv saveza između Nje-
mačke i Japana.
Danas, u svojoj tužnoj palači koju ne želi napusti-
ti, odbivši savjet armije da se skloni u m im i klimatski
grad Nikko, Hiro-Hito donosi važnu odluku: sazivanje
tajnog sastanka za narednu srijedu onih koji sačinjava-
ju »Klan m ira«: oštroumnog i efikasnog princa Kono-
ja; starog čestitog barona Šidebam; barona Ikedu,
predstavnika velikih industrijskih i financijskih tm-
stova bez kojih se ništa ne može odlučiti; ambasadora
Jošidu, bivšeg ambasadora Japana u Londonu, odlučnog
pristašu približavanja Velikoj Britaniji i jednu čudnu

g Jalta ili podjela svijeta

113
ličnost kakvu je jedino u Japanu moguće sresti, starca
koji u osamdeset godina života nikada n ije nosio na-
očale, koji još vježba džudo i čuva čvrstinu ruke vjež-
bama iz kaligrafije: grofa Makina, sina jednog od ute-
m eljitelja m odem og Japana, čovjeka k oji uživa opće
poštovanje. Sastanku, za k oji ne smije doznati klan
»rat do uništenja«, prisustvovat će i carica-majka.
Car i njegovi novi savjetnici uznemireni su Roose-
veltovom izjavom u Casablanci: bezuvjetna predaja ili
ništa. Bi li odluka o polaganju oružja dovela do slab-
ljenja carstva i abdiciranja carske porodice? T o je glav-
ni problem. Princ Konoj smatra da Amerikanci ne žele
protjerati cara, ali ništa n ije sigumo. Cilj sastanka je
upravo pronalaženje puta za kontakte s američkim au-
toritetima. Preko švicaraca ili možda Rusa, budući da
su s njima još uvijek službeno prijatelji. U posljednjem
slučaju zadatak bi bio povjeren japanskom ambasa-
dom u Moskvi Naotake Satou k oji je veoma spretan
čovjek. Zbog veće sigumosti s problemom bi mogao
biti upoznat i m ski ambasador u Japanu V ik tor Malik.
Hiro-Hito je sav smeten i oklijeva.

Konačno, toga dana, četrdeset osam sati nakon

Paragvaja i Ekvadora, Peru odlučuje da objavi rat
Njemačkoj i Japanu, solidarizirajući se s cijelim svi-
jetom i poduzimajući sve moguće m jere da »onemo-
gući sva subverzivna njemačka i japanska djelovanja
unutar svojih granica«.

114
 DRUGI DIO

d e l e g a c ije
 PRVO POGLAVUE

M JESTO ODRŽAVANJA KONFERENCIJE

U toku Ijeta god. 1944, nakon novog napredovanja

ruskih trupa, teškog poraza japanske vojske, a naroči-
to nakon uspješnog iskrcavanja u Normandiji, pobjeda
saveznika mogla se predvidjeti za narednih nekoliko
mjeseci. Neki su sad Eisenhowerovu armiju već prije
Božića vidjeli u Berlinu. Saveznici su međutim morali
rješavati važne političke probleme: poljski, grčki, ju-
goslavenski, češki, podjelu okupacionih zona u Njemač-
koj, zajednički politički stav u pogledu Japana, organi-
zaciju budućih Ujedinjenih naroda. Na prvoj konferen-
ciji, koja je krajem 1943. u Teheranu okupila Trojicu
velikih, na dnevnom su redu biii problemi vojne stra-
tegije. Roosevelt je tada predložio plan po kojem bi
Njemačka bila podijeljena na pet autonomnih država:
Prusiju, Hanover, Saksoniju, Hessen-Renaniju i Južnu
Njemačku. Churchill se složio s planom samo je za-
htijevao da Južna Njemačka budu priključena jednoj
đunavskoj federaciji. Staljin se žestoko usprotivio tak-
voj ideji, tvrdeći »đa će Nijemci uvijek osječati jaku
potrebu za ujedinjenjem, te glavni cilj svakoga međuna-
rodnog skupa mora biti neutralizacija te težnje, koja
se može postići ekonomskim i drugim mjerama, pa ako
bude potrebno čak i silom«. Njemački problem je, dak-
le, još uvijek bio neriješen, a vremena je bilo još je-

117
 dino da se slože oni koji su već sada sebe vidjeli kao
pobjednike.
Roosevelt je prvi predložio drugu konferenciju
'na vrhu, kako bi se na političkom planu sredilo ono
što je u Teheranu na vojnom planu već bilo sređeno.
Roosevelt je 17. srpnja brzojavom predložio Sta-
Ijinu i Churchillu da se konferencija održi u Škotskoj.
»Događaji se tako brzo i s uspjehom razvijaju, pisao je,
da osjećam kako bi bilo dobro da se vi, Churchill i ja
sastanemo.«
Kao mjesto sastanka predložio je sjeverni dio Škot-
ske, zato Što je smatrao da je podjednako udaljen od
Moskve i Washingtona. Staljin je poslije nekoliko dana
odbio prijedlog, ispričavajući se svojim zdravstvenim
stanjem. Averellu Harrimanu je objasnio da su ga
nakon povratka iz Teherana jako boljele uši i da njego-
vi liječnici smatraju da bi »svaka promjena klime loše
utjecala na njegovo zdravlje«.
U toku ljeta su zbog određivanja mjesta sastanka
izmijenjeni još mnogi brzojavi.
»šta mislite, pitao je tako Roosevelt Churchilla, da
li bi Oncle Jo mogao doći u Atenu ili na Cipar?
Mislim da bi, odgovorio je Churchill Rooseveltu,
ali ruskim ratnim brodovima je teško napustiti Cmo
more i proći Dardanele. . . Problem bismo mogli rije-
šiti, ako zatražimo od Turske da navijesti rat Njemač-
koj. Mislim da bi ona rado pristala . .. Ali nisam sasvim
siguran da bi Rusi to prihvatili u sadašnjoj situaciji.
— što mislite, ponovo je pitao Roosevelt bi Ii Oncle
Jo pristao da dođe u Pirej, Solun ili Carigrad?
— Mene pomalo privlači Jeruzalem, odgovorio je
Churchill, ima prvorazrednih hotela. To bismo mu mo-
rali predložiti prepuštajući mu ođgovornost za odbija-
nje. Najzad i mi smo također ugledne ličnosti.
— Nadao sam se, brzojavio je još Roosevelt Chur-
chillu, da bi Oncle Jo mogao doći u Rim, na Maltu
u Taorminu ili Egipat, ali on mi je javio da ne može
napustiti zemlju.« Staljin je obavijestio Roosevelta da
ne može napustiti Rusiju, budući da lično rukovodi voj-
nim operacijama.

118
 U listopadu, iako na vrhuncu izborne kampanje,
Rooseveit je ponovo pokušao. N jegov glavni surađnik
Hopkins razgovarao je s ruskim ambasadorom u Was-
hingtonu, Gromikom. Predlagao mu je da bi se nakon
predsjedničkih izbora na Malti ili na Cipru mogla odr-
žati konferencija. Staljin ih je ponovo obavijestio da
se ne može putovati dalje od Cmog mora.
Kad je 14. studenoga Roosevelt ponovo bio izabran
za predsjednika, predložio je sastanak krajem siječnja
u Rimu ili negdje na talijanskoj obali.
Budući da je Staljin ponovo odbio, Hopkins je
Gromiku predložio neki grad na Krimu. Rus je to od-
mah prihvatio i ne obavijestivši Moskvu. Slučaj bez
presedana u sovjetskoj diplomaciji. Od Krem lja je za-
tražio jedino da odredi mjesto sastanka.
Krajem stuđenog Staljin je predložio Odesu. Sada
su se Rooeseveltovi Iiječnici usprostivili izboru.
Staljin je tada predložio Jaltu, što je prihvaćeno,
ali uz veliko protivljenje Predsjednikove okoline, koja
se pribojavala da bi tako dug put mogao loŠe utjecati
na ionako slabo zdravlje Predsjednika. N i Churchill nije
bio oduševljen izborom. Sastanak treba početi u nedje*
Iju, 4. veljače. Roosevelt i Churchill su odlučili da se
još prije toga sastanu na Malti, kako bi prethođno sre-
dili neke anglo-američke nesuglasice. »Bio sam siguran,
rekao je Hopkins, da će Predsjednik prihvatiti Jaltu
kao mjesto sastanka, budući da je to dio svijeta koji
on nikada nije posjetio, a njegov pustolovni duh ga je
uvijek tjerao u nepoznate krajeve.« Churchill je nekoli-
ko dana oklijevao izgovarajući svoju omiljelu rečenicu:
»Svijet je ranjena životinja.« Konačno je ipak odlučio
da pođe u Rusiju odakle se tek bio vratio. »Na kraju
krajeva, bolji je i sastanak u Rusiji nego nikakav sa-
stanak.«
Đesetog siječnja Staljin je poslao službene pozive.
Roosevelt je odmah odgovorio.
Churchill je pristao tek 12. siječnja odgovorivši:
»OK i sve najbolje.«

119
 On je odabrao i šifru koja će označavati konferen-
ciju: »Argonaut«, sjećanje na grčke junake koji su se
lađom Argo uputiii na Halkidiku da osvoje Zlatno
runo.
*

Jalta je klimatsko mjesto na istočnoj obali Krima,

udaljena trista m ilja od Turske, Rumunije i Bugarske,
devetsto m ilja od Moskve, pet tisuća sedamsto m ilja
od Washingtona i tri tisuće m ilja od Londona.
U Velikoj ruskoj enciklopediji — stranice 553— 554,
svezak 49, nema datuma njena utemeljena. Početkom
naše ere, na mjestu današnje Jalte, postojale su kolo-
nije Taurida. Turci su 1475. osvojili južnu obalu Krima.
Jalta je s Krim om pripojena Rusiji tek 1783. Tada je
bila sasvim mali gradić.
God. 1864. imala je samo tisuću stanovnika, 1884.
oko pet tisuća, 1897. više od trinaest tisuća, 1929. oko
dvadeset i devet tisuća. Sada ima više od pedeset tisuća
stanovnika.
Južni obronci glavnog krimskog planinskog lan-
ca — obronci koji se spuštaju prema moru, oblikujući
amfiteatar prema jugoistoku — štite grad od sjevem ih
i sjeveroistočnih vjetrova. Zbog toga je i klima u toku
cijele godine veoma blaga. Snijeg gotovo nikada ne
pada, a jake ljetne vrućine ublažava morski vjetar.
Kraj je zaista veoma lijep. Valovite brežuljke pre-
krivaju borove i bukove šume, ispresijecane aiejama
čempresa.
»Priručnik za putnika« koji je 1897. napisao K.
Baedeker već poziva malobrojne turiste toga vremena
da nikako ne propuste vidjeti te idilične krajeve.
»Jalta se nalazi u veoma slikovitom kraju, piše ta-
mo, na dnu velike doline, na podnožju planina koje su
visoke oko tisuću i trista metara. Lijep kupališni grad
u kojem je život skup, ali ga ruska aristokracija u ko-
lovozu i rujnu veoma posjećuje. Na obali, koja je većim
dijelom šetalište, nalazi se mnoštvo dućana koje drže
Perzijanci koji govore francuski. Roba je međutim sku-
pa, iako ne vrijedi mnogo. Isto tako su mnogobrojne
prodavaonice voća svih vrsta. Grožđe je veoma dobro

120
 i s velikim zmima. U gradskom parku, na obali, nalazi
se gostionica u kojoj možete ručati za 70 kopejki a ve-
čerati za jednu m blju. Im a i kazalište i kasino gdje
možete čuti dobre koneerte. Po okolnim brežuljcima
je smješten velik broj divnih vila u tatarskom stilu.
Izleti u dolinu Jalte su veoma zanimljivi radi njene
mediteranske vegetacije, kao i izlet na slapove »Leteća
voda« k oji su deset vrsta udaljeni od Jaite i visoki
sto metara. Isto tako vam toplo prepomčujemo da po-
đete u Livadiju, Alupku i Masandm.«
Sezona kupanja počinje u lipnju, a završava u je-
sen. Vlažnost zraka je malena: 60 do 65%.
Sve te odlike jaltskog podm čja privlačile su careve
i prinčeve, bogate trgovce i veleposjednike Moskve,
Harkova, K ijeva koji su još u početku ovoga stolječa
ovdje gradili vile i palače od kojih je većina bila pre-
tvorena u sanatorije, kad su sovjeti došli na vlast.
Osim tuberkuloze, tu su se raznim terapijama Iije-
čile sve bolesti dišnih organa, bolesti kardio-vaskular-
nog sistema kao i razni nervni poremečaji. U Jalti se
osim toga nalaze i tvom ice mliječnih proizvoda, kombi-
nat za prerađivanje ribe, filmski studiji. Zatim mu-
zička škola, medicinska i poljoprivredna škola, vinarski
institut, kino-dvorane, dva muzeja, jedan etnografski
a dm gi posvećen čehovu koji je ovdje proveo posljed-
nje dane života.
Rat je međutim mnogo toga uništio. Velik broj vila
je pomšen, najljepše palače oštećene. Rane su još vid-
Ijive. Život se u cijelom kraju počeo sređivati tek kad
je počela konferencija.

Staljin je lično bdio nad smještajem svake od tri-

ju delegacija. Za Amerikance je rezervirao palaču u Li-
vadiji, za Britance vilu Voroncov, za Ruse vilu Korejs.
Livadija je grad tri kilometra udaljen od Jalte,
sa Iijepom plažom, okružen vinogradima vinarskog sov-
hoza Massandra. Palaču je sagradio Aleksandar III , koji
je u njoj umro i čije ime sada nosi. Car Nikola II je
u njoj proveo mnogo mjeseci. Između dva rata u njoj

121
se nalazio sanatorij Centralnog savjeta sindikata. U to-
ku rata služila je kao glavni stan nekoiicini njemačkih
generala. Tek su popravljene ruševine koje su njemač-
ke trupe ostavile pri povlačenju.
Vila Voroncov se nalazi u Alupki, udaljena oko pet
kilometara od palače u Livadiji. Sagrađena je prije sto
godina. čudna kombinacija vlastelinske, maurske, got-
ske i škotske arhitekturee. Jedna od malobrojnih vila
u okolini koju njemačke trupe nisu opustošile. Ima di-
van staklenik, šimširom ograđene klasične vrtove, ljup-
ke fontane i velikog kamenog lava kojem je jedno oko
otvoreno a drugo sklopljeno.
Vila Korejs je bivše vlasništvo princa Jusupova,
ubojice Raspućina a slična je vili Voroncov. Smještena
je na pola puta od palače u Livadiji i vile Voroncov.
Izbor je taktički vrlo oštrouman. Odijeliti engle-
sku od američke delegacije, budući da bi vrlo prisno
mogle surađivati i biti jednodušne u stavu prema rus-
koj delegaciji, kad bi živjele pod istim krovom. Iz vile
Korejs, koja se nalazi na putu Alupka— Livadija, može
se isto tako lagano kontrolirati veza između Engleza i
Amerikanaca. Staljin zna za razmirice London — Wa-
shington. On je imao računa da organizira odjeljivanje
delegacija »koje će sačuvati odjeljivanje politika«.
Ovaj taktički proračun moramo dodati još golemoj
strategijskoj prednosti što je uspio da se konferencija
održi na ruskom teritoriju. Staljin je u povlaštenom po-
ložaju čovjeka koji prima: Za njegov stol se neće poći
na večeru bez ikakvog dara i izbjegavat će se uznemira-
vanje i Ijutnja »domaćinova«. Sasvim prirodno da će
gost biti u delikatnom položaju »dužnika«. Konačno,
sam izbor Krima je vanredna pobjeda ugleda. Pred oči-
ma cijelog svijeta postići da dva tako velika čovjeka,
Predsjednik svemoćne Amerike i predsjednik vlade naj-
V'ečeg kraljevstva svih vremena, budu prisiljeni da pri-
jeđu tolike tisuće kilometara u veoma opasnim uvjeti-
ma, samo zato da se sastanu s ruskim predsjednikom
vlade, zaista nije mala stvar. To je putovanje samo po
sebi za bolesnog Roosevelta veliki događaj. Autoritet
Sovjetske Rusije se ovdje potvrđuje kao i u ratu. Ne

122
smijemo zaboraviti riječi Alberta Camusa: »Tragedija
je danas kolektivna.«
Nema »m jesta« koje bi bilo pogodnije, a i trenutka.
Datum n ije izabran slučajno. Da je konferencija odr-
žana u ljetu, Anglo-Amerikanci bi imali prednost, na-
ročito nakon velikih uspjeha Montgomeryja i Bradleyja
u toku borbi u Francuskoj. Oni bi tada riskirali da
budu glasniji. Uz to, Roosevelt bi bio u predizbornom
razdobiju, dakle energičniji, sabraniji, pa čak i oprez-
niji. Staljin je na konferenciju pristao tek u prosincu,
tj. kad su H itlerove airnije, ponovo pod vodstvom
Rundsteta opasno napredovale na Meusi i kad je vrhov-
na anglo-američka komanda bila u veoma nezgodnom
položaju. On je očito čekao trenutak kad će zapadni sa-
veznici biti u neprilici. Danas bitke na Rajni blijede
pred fantastičnim udarcima Žukova i Konjeva na Visli
i Odri. Još jedna prednost. Staljin je znao da će Roose-
velt nakon izbora biti veseo, opušten i ne baš suviše
sumnjičav.
To nije prvi put da Staljin pokazuje osječaj za
realnost i »pravi trenutak«.
Kad je u kolovozu Roosevelt predložio konferen-
ciju, Rusi su na Visli bili dalje od Berlina nego Anglo-
-Amerikanci na Rajni, a vrhovna sovjetska komanda
nije bila u stanju da ocijeni otpor koji ju je čekao u
Poljskoj. Oprezni i smioni Staljinov duh je već bio
obuzet »bitkom za Berlin«. Crvena armija je pretrpjela
takve poraze da je Žukov na jesen smatrao da će mje-
secima ostati na mjestu: ruska vrhovna komanda je
mogla zaključiti da će njemačka vrhovna komanda kon-
centrirati svoje najbolje jedinice kako bi spriječila in-
vaziju Prusije i Slezije. Von Rundstetova je ofanziva
sve izmijenila. Staljin je od prosinca mogao vjerovati
da će protivudarom oslabiti njemački otpor na Visli
i predvidjeti da će uspjesi Žukova u siječnju i veljači
biti mnogo veći od onih koje je predviđao u listopadu.
Kad je dao svoj pristanak Rooseveltu, dobro je znao
da će upravo za vrijem e konferencije njegove armije
već osvojiti Varšavu i cijelu Poljsku, što će njega do-
vesti u vanredno povoljan položaj pri rješavanju polj-
skog problema, a da i ne govorimo o cjelokupnom nje-

123
mačkom problemu. Staljinu je situacija bila toiiko
čista i jasna da je, kad su Roosevelt i Churchill pristali
na izbor Jalte i 4. veljače kao datum konferencije, za
manje od osam dana priznao Lublinski komitet, koji
se 31. prosinca proglasio za »Privremenu vladu Demo-
kratske oslobođene Poijske«.
Konačno, Staljin je u želji da ništa ne propusti
odmah predvidio raskošni prijem. Rooseveltu je da ne
povrijedi njegovo samoljublje supervelikog broj 1 od-
redio najraskošniju palaču na Jalti. Iz Bakua je do-
premio šesnaest tona kavijara. Delegacije su bile broj-
ne. Sami Amerikanci su najavili oko četiristo ljudi. U
Jaltu je poslao i šefa kuhara iz K rem lja Sidora Kirilo-
viča Kriučkova i njegova dva pomoćnika Vasilija Pav-
loviča Rubeca i Anastasija Ivanoviča Pogorijenca, Ar-
menca i specijalista za kavkaska jela, kao i svog šefa
podruma Livita, bivšeg šefa protokola ruske ambasade
u Tokiju. On se morao brinuti da uzvanici dobivaju
najbolju votku i najbolja kavkaska vina.

Američki mornarički oficir Norris Houghton bio

je jako iznenađen kad su ga u ljetu 1943. pozvali iz
njegove jedinice koja se nalazila negdje na Atlantiku
i bez određenog zadatka poslali u jedan logor Missou-
rija.
Tamo je sreo grupu od pet mornaričkih oficira,
čija je zajednička karakteristika bila da su govorili
ruski i da su bili Amerikanci ruskog porijekla. PoruČ-
nici Dimitrij P. Keusseff, George Scherbatoff, Michael
Kimack, John Cheplick i John Romanof, te šest mor-
nara: Anđrew Bacha, Andrew Savvchuck, Harry Skle-
nar, Alexis Nestoruk, Nicholas K o m ilo ff i Russel Koval
koji su isto tako znali ruski i b ili izvrsni radiotelegra-
fisti. Svi su pripadali USNR ( Vnited States Navy Re-
serve — Rezervna momarica Sjedinjenih Država), je-
dino je pomčnik Romanof pripadao USN (M om arici
Sjedinjenih Država). Vođa gm pe bio je pomčnik Scher-
batoff, rođen u Petrogradu (danas Lenjingrad). Svi su
oni još od djetinjstva u porodici i školi govorili mski.
Jedino Houghton, rođen u Indijani od roditelja irsko-

124
 -škotskog porijekla, nije tečno govorio taj jezik. Aii
nakon trideset lekcija iz ruskog u školi Berlitz, i na-
kon što je 1935. pet mjeseci proveo u Moskvi, studira-
jući kazališnu umjetnost, u njegovoj vojničkoj knjižici
— bez pridavanja nekoga naročitog značenja tom po-
datku, pisalo je da od stranih jezika poznaje ruski.
Iz straha da ne bude kažnjen, on po đolasku u lo-
gor n ije priznao istinu te je ostao u »ruskoj ekipi« pro-
vodeči sate i sate s drugovima i knjigama u usavrša-
vanju Tolstojevog jezika. U tom su se logoru nalazile
još neke slične ekipe: »njemačka, grčka, kineska ekipa«
itd. S tim se ekipama posebno postupalo . . .
Na početku godine, šest poručnika i šest momara
su privremeno u Napulju ukrcani na krstaricu Catoctin
— zapovjednički brod i brod za vezu. Smatrali su da
će im biti povjeren neki tajni zadatak na Balkanu.
Iznenadili su se kad su čuli da Catoctin ide za
Cmo more, na čijim obalama će se održati konferencija
Trojice velikih. »Ruska ekipa« bila je predviđena za
gmpu pomoćnih tumača, a Catoctin je morao osigu-
rati radio-vezu između predsjednika Roosevelta i Bijele
kuće.
Pom čnik Houghton je još m arljivije počeo učiti
msku gramatiku i riječi.
Tek nakon prolaska kroz Dardanele, on i njegovi
dragovi kao i cijela posada doznali su da će se konfe-
rencija održati u Jalti. Većina njih dotad nije ni čula
za to ime. Nijedan član »mske ekipe« nije znao gdje
se ona tačno nalazi.
Jednog maglovitog jutra krajem siječnja Catoctin
je u pratnji četiri minolovca Pinnaclesa, Im plicita, In-
crediblea i Incessanta te broda William Btount Libertv
Ship, pozdravljen salvama obalnih baterija, ponosno
uplovio u Sevastopoljsku luku. Bio je to prvi savez-
nički ratni brod koji je od početka rata ušao u tu Iuku.
Besprijekomo poredani na obali ili na palubama dva-
-tri velika ratna broda, još iz prvog svjetskog rata,
sovjetski mornari i vojnici su odali počast Amerikan-
cima.
Tek što su bačena sidra, William Blount je počeo
iskrcavati veliku količinu džipova, komandnih kola i
kamiona kao i gomilu raznog materijala i hrane. Radi-
lo se o »logističkom*« materijalu američke delegacije
na Jaltskoj konferenciji. Deseci strojeva za pisanje i,
bogzna zašto, nekoliko strojeva za računanje.
Sutradan po iskrcavanju, poručnik Norris Hough-
ton doživio je veliko iznenađenje: Rusi su se usprotivili
iskrcavanju princa Scherbatoffa kojemu je admiral
Hewitt, odgovoran za cijelu operaciju, povjerio vod-
swo specijalne ekipe. On je odmah nakon toga izišao
na kopno s ostalim članovima ekipe, malom grupom
vezista i nekoliko momaričkih oficira. Tada su svi u
koloni džipova i upravo iskrcanih komandnih kola kre-
nuli na čelu s jednim ruskim kolima po gradskim uli-
cama. Prolazili su kroz porušene gradske četvrti, koje
su čak i žene čistile i poravnavale, vozeći kraj mnogo-
brojnih tragova rata — zapaljena vozila, uništeni to-
povi, smrvljeni kamioni prekriveni nečistira zloslutnim
snijegom — zatim su izišli na vrlo lošu cestu snijegom
prekrivenog Krimskog poluotoka. Rusi su im objasnili
da se Jalta nalazi šezdeset milja od Sevastopolja. U
Americi bi za taj put bila potrebna dva sata vožnje,
i to za volanom običnog Chryslera. Ovdje je sve bilo
tako porušeno da je putovanje trajalo gotovo cijeli dan.
Oko tri sata popodne kolona je prošla kraj histo-
rijskoga bojnog polja kod Balaklave, a zatim se popela
na uski gorski vijenac ođakle se pružao vrtoglav pogled
na Cmo more. Predvečer je snijeg prestao padati i ko-
lona je pred sobom ugleđala zelenilo. Poručniku Norri-
su Houghtonu (taj je opis uzet iz članka samog po-
ručnika Houghtona, koji je objavljen u The New
Yorkeru 23-5-53) pričinilo se da vidi bukve, hrastove,
magnolije, rođodendrone. . . Noć je već bila pala, kad
je kolona stigla na odredište.
Houghton i njegovi drugovi našli su se ispred
velike trokatnice koja je pođsjećata na internat. Prtlja-
gu su odložili u prostranom predvorju, osjećajući se
»kao banda srednjoškolaca na povratku s božićnih
praznika«.
U glavnoj dvorani primio ih je upravnik zgrade
Donald Lowry — čovjek dostojanstvenog izgleđa, obu-
* za kretanje i saobraćaj

126
čen u odijelo naiik na uniformu pukovnika američke
armije, objasnivši im da se nalaze u »Livadijskoj pa-
lači« — ljetnoj rezidenciji cara Nikole II, i to u »Maloj
palači« koja je u vrijem e carstva služila za carsku
pratnju. »Velika palača« je rezervirana za predsjednika
Roosevelta i njegove glavne suradnike. Sakrivena je
stabiima i udaljena sto jardi odavle.
Mora da ste gladni, rekao je pukovnik — upravnik
palače. Houghton i ostali članovi kolone — nekih tri-
deset ljudi — uvedeni su tada u veliku dvoranu u ko-
jo j se nalazio dugi centralni stol i još nekoliko okrug-
Iih stolova sa strana. Stolovi su bili puni najraznovrs-
nijih jela. Houghton je s nekolicinom štabnih oficira
i jednim inspektorom u civilu — članom garde zaduže-
ne za ličnu zaštitu Predsjednika — izabrao jedan mali
stol i sjeo na pozlaćenu sjedalicu. Na svakom stolu
se nalazila vaza s cvijećem, boca votke, dvije boce kav-
kaskog vina — jedna bijelog druga crnog — kao i
veliki broj čaša i pehara. »Gosti ste Krem lja«, reče
pukovnik — upravnik palače. Jedan starac »čije odijelo
je u isto vrijem e podsjećalo na konobara u nekom
restoranu i konduktera autobusa« — posluživao je sva-
koga redom velikom porcijom kavijara, koji su neki
uzimali po dva a neki i po tri puta. Ostaii, isto tako
stari i na isti način obučeni, poslužitelji: bijela kravata,
crna uniforma, đuge bijele pregače, nadgledali su po-
služivanje: »Svi su konobari došli iz Moskve da budu
naše sobarice«, zaključio je pukovnik.
Kad je nakon obilne večere došao red na poslasti-
ce, jedan poslužitelj se nagnuo nad Houghtona i rekao:
»Sarapanjac?« Mladi poručnik se sjetio da je ruski
šampanjac vrlo zašećeren. »Ne, hvala«, odgovorio je.
Već je napredovao u ruskom. Zatražio je ruski konjak.
Od pukovnika je doznao da je zadatak cijele ruske
ekipe da služi kao tumač Ijudima čiji je zadatak da se
brinu o kući. Pukovnik je objasnio Houghtonu da on
ništa neće imati s konferencijom, je r će »vedete ovog
šoua« dovesti vlastite prevodioce.
Sve se ovo događalo 29. siječnja. Ostalo je još sa-
mo četiri dana za pripremanje smještaja delegacija.
Najprije se počela uređivati »Mala palača« određena za

127
smještaj nižih oficira, ekipe iz Missourija, članova Služ-
be sigurnosti i činovnika. Predvorje je počelo sličiti
na ono Statler hotela. Prizemlje je bilo rezervirano za
oficirsku menzu, za kancelarije šefova štaba, njihove
pomoćnike i glavne savjetnike, za administrativni ured
sekretarijata delegacije, kao i za dvanaestoricu iz
Houghtonove ekipe. Prvi kat je bio određen za namir-
nice, arhivu, dosjee i stenografe. Na drugome je Ca-
toctin trebao smjestiti svoje kancelarije s kantinom i
bolnicom. Tu se smjestio i ruski brijaČ. Pukovnik
Lowry je tražio još i manikera. Na trećem su bile sobe
za spavanje. Najnezgodnije je bilo to što su postojale
samo dvije, i to stare kupaonice. Sobe i ostale kućne
poslove uređivala je pukovnija odreda krupnih soba-
rica, koje su oko glave nosile b ijeli rubac. Na nogama
su imale papuče.
Poručnik Houghton nije imao vremena da se divi
borovim šumarcima, čempresima i bijelim vilama. »Ve-
liku palaču« je posjetio tek sutradan. Njemu se baš
nije činila kao palača. Obična poljska kuća, naizgled
bogata, čvrsta, trokatnica s pročeljem boje meda. »Ma-
lu palaču« je procijenio kao spavaonicu »ali spavaonicu
čija arhitektura, iako viktorijansko-gotska, ipak ima u
sebi nešto maursko«. Isto je tako ocijenio i malu dvo-
katnicu u koju se smjestio centar za vezu — Signal-
Corps — kao i Centar za mornariČku vezu, strojevi za
šifriranje i teletipove neophodno potrebne za održava-
nje veze s Catoctinom koji je zadržan u Sevastopolju,
budući da Jaltska luka još uvijek nije bila očišćena od
mina. I »Velika palača« mu se činila viktorijanskom s
primjesama maurskim.
Krila zgrade su već bila određena za kuhinje i
službene prostorije.
Ulazno predvorje je bilo Iijepo, prostrano, visokog
stropa s teškim stupovima od bijelog mramora. S desne
strane ulaznih vrata bila je mala garderoba, a s lijeve
široke mramorne stepenice ukrašene deset stopa viso-
kim stablom limuna. Nasuprot stepenicama nalazila su
se dvostruka vrata »plesne dvorane«, rezervirane za
plename sjednice Trojice velikih — dvorana u kojoj
se sve trebalo odigrati. I u toj dvorani su bili stupovi

128
 od bijelog mramora. Desni zid je bio prekriven teškim
draperijama. Na lijevom zidu su bili mali francuski
prozori s kojih se pražao pogled na široko unutrašnje
dvorište.
Nasuprot vratima pružao se dugi hodnik koji je iz
plesne dvorane vodio u salon predviđen za Predsjed-
nikovu blagovaonicu — bivša biljarska sala — sa sto-
lom predviđenim za četrnaest osoba. Pređsjednikov
ured bio je odmah uz biagovaonicu, a spavača soba
odmah do ureda. Budući da nije bilo lifta, Predsjedni-
kove su lične prostorije morale biti u prizemiju, je r se
on zbog paralize mogao jedino u kolicima kretati. Spa-
vaća soba i ured bili su namješteni »kao stare Pullman
kabine«: bezizražajno i teško pokućstvo, goleme slike
pozlaćenih okvira obješene o zidove na panoima od ma-
hagonija; bakrene lampe s abažurima od narančaste
svile. U palači je bilo vrlo malo namještaja iz carske
epohe. Za ovu priliku sav je namještaj bio prenesen
iz Moskve, budući da je paiača bila teško oštećena i
trebalo ju je ponovo namjestiti, je r je stari namještaj
bio nestao.
Sobe su ovako bile podijeljene: Stettinius je dobio
apartman br. 2, dvije sobe koje su se nalazile preko
puta Predsjedniikovih soba. Duž predsoblja je bilo dva-
naest prostorija, jednu je dobio admiral Leahy, jednu
Hopkins, jednu Bymes, jedna je bila rezervirana za
Framana Mathewsa i Algera Hissa, jedna soba u Pred-
sjednikovu susjedstvu je bila predviđena za »Karte«,
jedna za Rooseveltovu kćer, gospođu Anu Boettiger, uz
Kathleen Harriman jedinu najavljenu Amerikanku. Bio
je najavljen i dolazak Churchillove kćeri Sarah, a Rusi
su govorili da Svjetlana Staljin, očeva sekretarica koja
je znala engleski i njemački, već priprema za nju smje-
štaj u vili Korejs. Uz Stettiniusovu sobu nalazila se
soba Predsjednikova liječnika, admirala Mac Intira.
Jedna soba je bila predviđena za Predsjednikova sekre-
tara Stephena Earlyja, a jedna za nepredviđenog posje-
tioca.
Bivša caričina spavaća soba na prvom katu bila je
predviđena za admirala Kinga, a bivša careva soba za
generala Marshalla. Drugi, manje važni, ađmirali i ge-

9 Jnltn ili podjda svijcta 129

nerali, ali viši po činu, đobili su dvokrevetne sobe, a
ostali višekrevetne spavaonice. Na vratima soba su
bila izvješena imena kako bi se izbjegla zabuna i ne-
sporazumi.
Predsjednikova lična posluga, daktilografi i maser
smješteni su na treči kat.
Ista neprilika kao i u »M aloj palači«. Za sva tri
kata samo devet kupaonica, što je naravno bilo dovolj-
no za cara i njegovu pratnju, ali ne i za stotinu Ameri-
kanaca i dvije Amerikanke. I kupaonice je trebalo raz-
dijeliti. Predsjednik je svoju dijelio s Hopkinson i
Leahyjem.
Poručnik Houghton je bio oduševljen. Rusi su pra-
vili sve kako bi olakšali smještaj i ugodili svojim go-
stima. Naročito su mu se kuhari činili veliki majstori.
Imali su jedan jedini nedostatak. Nikako da shvate po-
jam meko kuhanog jaja. Smijali bi se kad bi im poku-
šavali rastumačiti razliku između »ja ja koje se kuha
dvije, dvije i pol i tri minute«.
Houghton se morao brinuti o podjeli »Bilježaka
o Krim u« — prospekta na sedam stranica koji je za
američke učesnike konferencije sastavio neki vašing-
tonski funkcioner. Po jedan primjerak je postavio na
svaki krevet, pa i na Predsjednikov. Upravo iz tih bi-
lježaka je saznao da su Ijeto i jesen najbolje vrijem e
za posjetu Krimu.
Služba sigumosti je odlučila da u toku konferen-
cije, za vrijem e plenamih sjednica, sve prilazne ceste
budu zatvorene. Nadgledavanje vrata i vrta, osiguravat
će inspektori Predsjednikove lične garde, inspektori
mske policije i m omari sa Catoctina. Naročito izabrani
sovjetski vojnici bit će s mašinkama u raci postavljeni
na krov palače. Dvije m ilje od palače u Livadiji, na
svakih pedeset koraka, nalazit če se sovjetska straža.
Saputalo se da Skorzenyjevi komanđosi po posebnom
Hitlerovom nalogu žele izvesti udar i da su neki od
njih već skakali padobranom.
Konačno, poračnik Houghton morao je pomoći ad-
miralu Olsenu, koji je s Catoctina lično morao spro-

130
vesti u dvije paiače veiike količine DDT-praška, budući
da se u Washingtonu posljednjih sedmica pričalo o vi-
talnosti i otpom osti krimskih stjenica.

Dvadeset trećeg siječnja u Norfolku, predsjednik

Roosevelt se ukrcao na krstaricu Quincey. Trebao
je krenuti na Maltu gdje je imao sastanak sa Churchii-
lom, a zatim s Malte avionom za Jaltu.
Bio je vrlo umoran, pa gotovo u toku cijelog puto-
vanja n ije napuštao svoju kabinu. Spavao je, čitao kri-
minalne romane i listao albume s markama. Samo dva-
put se pojavio na palubi u društvu svoje kćerke Ane.
N i otvorio nije gomilu zabilješki prispjeiih iz ministar-
stva vanjskih poslova koje su sadržavale trenutačne
svjetske događaje.
S njim su bili njegov lični liječnik admiral Mac
Intire, sekretar Steve Early, jedan od najutjecajnijih
savjetnika vojni ataše Po Watson, admiral Leahy i
James Bymes, senator iz Južne Karoline, izabran kao
simbol svuđa prisutnog zakona. Državni sekretar Ed-
ward Stettinius je sa svojim suradnicima već otputo-
vao na Maltsku konferenciju koja je trebala početi 30.
siječnja, iako Predsjeđnik još nije bio stigao. Njegov
dolazak je bio predviđen tek za 2. veljače. V jem i Harry
Hopkins napustio je Washington nekoliko dana prije,
i to Predsjednikovim ličnim avionom. N jegov zadatak
je bio trostruk: umiriti Churchilla kako bi se izbjegle
posljeđice eventualnih ispada u toku Konferencije, pri-
voljeti de Gaullea da se sastane s Rooseveltom po zavr-
šetku konferencije (u Alžiru ili u Marseilleu), te ko-
načno vidjeti papu Pija X I I i zatražiti od njega blago-
slov.
General Marshall je uzeo vojni avion kako bi se
još prije konferencije na Malti mogao u Marseilleu
sastati s Eisenhowerom.
Da bi putovanje preko Atlantika, prolaz kroz Gi-
braltar i Sredozemno more bio što m im iji, poduzete
su vanredne mjere siguraosti, tako da čak ni do uzbune
nije došlo.
Dva brzojava su naročito zanimala Roosevelta.

9* 131
 Prvi je bio Churchillov: »U deset godina strplji-
vog traženja, na cijelom svijetu se nije moglo izabrati
gore rajesto od Jalte. . . Klimatsko Iječilište, naročito
za tifus i neku smrtonosnu gam ad. . . što se tiče pri-
laznih putova oni ne samo da su opasni, već i nepro-
lazni. . . «
Drugi mu je poslao Hopkins na polasku iz Londona
za Pariz: »VVinston je bio manje bučan nego što sam
očekivao.«
Quincey je 2. veljače uplovio u La Valettu kroz pro-
laz pun protivpodmorničkih mreža. Na obali se okupila
golema masa, pozdravljajući slavnog posjetioca. Chur-
chill je s palube krstarice Siriits isto tako srdačno za-
želio dobrodošlicu. Britanski premijer, Eden i njihovi
suradnici, avionom su stigli iz Londona.
Na Maiti je Quinceyja očekivao Staljinov telegram
pun jetkog humora: »Rekao sam Jalta, a ne Malta.«
Anglo-američka konferencija bila je posvećena na-
ročito pronalaženju rješenja spora između britanske i
američke komande na Zapadnom frontu. Na kraju je
ipak u potpunosti bio prihvaćen Eisenhowerov plan.
Sve ostale razmirice između dvije prijestolnice su
ostale po strani usprkos Churchillovim naporima đa
prije susreta sa Staljinom postigne potpuno slaganje
Londona i Washingtona. Roosevelt je Čak izgledao Iju-
tit zbog toga inzistiranja britanskog premijera, k oji je
na kraju, iako nerado,. ipak popustio.
Polazak cjelokupnih delegacija s Malte na Jaltski
aerodrom Saki otpočeo je u noći između 2. i 3. veljače.
Let je trebao trajati sedam sati.
Trideset američkih i britanskih aviona su ponijeli
Roosevelta, njegov vojni, mornarički i diplomatski štab,
kao i Churchilla i njegove Engleze, polijetajući jedan
za drugim u razmaku od deset minuta.
U toku cijelog putovanja svjetla su bila ugašena
i radio-veza nije radila.
U slučaju napada, napadnuti avion je dogovorenim
radio-signalom morao obavijestiti ostale avione koji su
zbog opasnosti morali krenuti prema obalama Afrike.
Plan leta je bio temeljito razrađen. N ajprije tri i
pol sata leta na istok. Zatim tačno ispred Krete, koja je

132
još uvijek bila u njemačkim rukama, okret od 90 stup-
njeva ulijevo. Avioni tada moraju nadlijetati grćku
obalu, Egejsko more, Dardanele i Cmo more. U subotu
ujutro 3. veljače stići će na dohvat Sakija. I ateriranje
je moralo biti osigurano: svaki avion iznad Sakija mo-
rao je izvršiti okret od 90 stupnjeva na svom radio-
-odašiljaču kako bi dokazao da nije »neprijateljski«.
Piste aerodroma Saki su bile od betonskih bloko-
va i prekrivene ledom tako da je spuštanje bilo opasno.
Predsjednikov avion je pristao tačno u 12 sati i
10 minuta. Predsjednik je izišao pomoću specijalnog
lifta. S njim su još bili gospođa Boettiger, general Wat-
son i admiral Mac Intire. Na aerodromu su ih očekivali
veliki orkestar, elitna poćasna pukovnija, Molotov,
Višinski, maršal avijacije Kudjakov, admiral Kuznjecov,
general Antonov, ruski ambasador u Washingtonu Gro-
miko i Gusev, ruski ambasador u Londonu. Roosevelt
je bio iznenađen što ga Staljin lično nije dočekao. Od-
govoreno mu je da Staljin još nije stigao na Jaltu.
Roosevelt je odlučio da pričeka dolazak Churchillova
aviona. Međutim, njegovi suputnici koji su već bili
sišli odmah su odvedeni pod tri šatora za primanje,
gdje su bili posluženi toplim čajem. Pod šatorima su
bili dugi stolovi pretovareni bocama votke, brandyja i
najraznovrsnijim jelima.
Churchill je stigao u 12 sati i 30 minuta. Roosevelt
je odmah izišao iz aviona a njegov tjelohranitelj Mike
Reilly ga je prenio u džip. Tada je u pratnji Churchilla,
Molotova i svih ostalih prisutnih engleskih, američkih
i ruskih ličnosti izvršio smotru trupa. Churchill je čak
i u toku ceremonije pušio dugu debelu cigaru. Roose-
velt je rekao Molotovu da je američka himna veoma
dobro odsvirana što je zaista bilo tačno.
Nakon kratkog doručka, svi su napustili Saki i
krenuli za Livadiju. U Predsjednikovim kolima nalazila
se još i njegova kćerka. Sva kola u koloni bila su ruska
i vozili su ih ruski šoferi.
Cesta Saki— Simferopolj— Jalta zaista je odgovarala
Churchillovim predviđanjima, tj. bila je veoma loša.
Citav kraj je još uvijek bio prekriven snijegom. Roose-
velta su se naročito dojmile ruševine koje je rat pro-

133
uzročio. Prvi put je vlastitim očima vidio užasne poslje-
dice jedne velike bitke. Putovanje je trajalo šest sati.
Sovjetski vojnici su stražarili duž cijeloga puta. Anglo-
-Amerikance je naroćito iznenadilo što su među vojni-
cima vrlo često viđali i djevojačka lica.
Roosevelt je s cijelom pratnjom u Livadiju stigao
u 18 sati. Churchill je sa svojima produžio do engleske
rezidencije. Pred palačom ih je dočekala gospođa Kat-
hleen Harriman. Predsjednik Roosevelt je odmah htio
u krevet.
Staljin je sa svojom pratnjom stigao vlakom u
Jaltu u nedjelju 4. veljače ujutro i istog trenutka se
uputio u vilu Korejs. Odmah je održao sastanak sa
Molotovom, Berijom, Maljenkovim, Višinskim, Maj-
skim, Gusevim, Gromikom, kao i s vojnim savjetnici-
ma admiralom Kuznjecovim, general-pukovnikom Anto-
novim i maršalom Kudjakovim.
Roosevelt je isto tako u 11 sati održao sastanak sa
Stettiniusom, Harrimanom, admiralom Leahyjem, ad-
miralom Kingom, generalom Marshallom, Hopkinsom,
generalima tehničke službe Deanom, Kuterom i Mac
Farlandom, direktorom biroa pri ministarstvu vanjskih
poslova za evropske poslove Freemanom Matthewsom,
specijalnim pomoćnikom u sekretarijatu ministarstva
Charlesom E. Bohlenom.
U istom je trenutku britanski prem ijer okupio oko
sebe Edena, maršala Alana Brookea, maršala avijacije
Portala, maršala Alexandera, admirala Cunninghama,
generala Ismayja, MM. Cadogana, Klarka Kerra, Brid-
gesa, Wilsona i Dixona, sve odreda ambasadore ili vi-
soke funkcionere u ministarstvu vanjskih poslova. Već
je napisao telegram koji svako jutro šalje u London
vice-premijeru Clementu Attleeju.
Sve je spremno za veliku igru.
Ipak, kako bismo je bolje mogli slijediti najprije
ćemo pokušati upoznati prisutne ličnosti.

134
 DRUGO POGLAVUE

STALJIN I SO VJETSKA DELEGACIJA

Josif Visarionovič Džugašvili Staljin je predsjednik

Savjeta narodnih komesara SSSR-a, generalni sekretar
Komunističke partije Sovjetskog Saveza, maršal Crvene
armije, čovjek koji direktno i apsolutno upravlja sa
stotinu osamdeset miiijuna Ijudi i sto sedamdeset raz-
ličitih nacionalnosti koje žive na šestini cjelokupne
površine zemljine kugle. Zapovijeda najmoćnijom kop-
nenom armijom svih vremena.
Malog je rasta kao i Napoleon. Noge i ruke su mu
nerazm jemo duge prema kratkom i uskom tijelu. Priča
se da su njegovi krojači obilno punili odijela kako bi
jače i proporcionalnije izgledao. Lijeva mu ruka visi
nepomično kao paralizirana, a desna se automatski
njiše. Ne liči baš mnogo na kipove i portrete kojima
su ga predstavljali razni umjetnici.
Kosa mu je sada prosijeda, a Iice se na prvi pogled
čini umomo, nepristupačno, navorano. Nakon toga se
otkriva prepredenost i ironija seljaka, lukavog gorštaka
žutih očiju. Nikad se ne smije. Ako mu ponekad i
omakne smiješak ispod teških prosijedih brkova, tada
se mogu opaziti nepraviIni od duhana pocm jeli zubi
okrenuti prema unutamjoj strani usta. Lice mu je
blijedo, išarano crvenilom. Boja koju Moskovljani nazi-

135
vaju »boja K rem lja« da bi opisali one koje je Staljin
navikao da rade noću a spavaju ujutro.
»Vidjela sam, piše gospođa Odojevcev, tisuće i
tisuće ruskih lica. I sva su nejasna. Ne znam kako bih
to protumačila. . . Tačno je da imaju sve Što im je
potrebno: usta, nos, o č i. . . a ipak . . . Htjela sam za-
misliti jedno karakteristično rusko lice, ali nisam us-
pjela. Nešto nedovršeno. Mislim da je taj rasplinuti
izgled upravo značajka ruskog lica. Neodređenost lica,
neodređenost karaktera, neodređenost Dobra i Zla, to
je upravo naša najveća karakteristika . .. «
To je možda tačno kad se radi o Bjelorusima i
Ukrajincima, ali Staljinovo lice je sasvim suprotno.
Ono osim pronicljivošću i neumoljivom određenošću,
odiše još velikom bistrinom, a ponekad i začuđujućom
koncentracijom. Govor polagan, gotovo oklijevajući,
glas dubok, hrapav, pomalo s naglaskom kavkaskog
gorštaka. Ako tome još dodamo stisnute usne, polu-
otvorene oči i bujne obrve, reklo bi se: »NeŠto između
mačke i sove.« Ili još bolje: »Glava mislioca, lice rad-
nika, a život vojnika.« Uniformu nije skinuo od prvog
dana rata. On je u stvari čvrst : uravnotežen seljak,
spor u pronalaženju rješenja, ali nepokolebiv kad ga
jednom pronađe, odbijajući da govori samo zato da se
govori i govoreći samo onda kad nešto ima da kaže.
šutljiv je, oprezan i sumnjičav prema svemu što
je površno, prava suprotnost Trockom koji bi se po-
nekad usred govora znao zaboraviti i zamisliti. Taj se-
Ijak je ipak čitav život proveo u zavjerama, sam ih
praveći ponekad, a ponekad uništavajući ih. Tako reći,
punih četrdeset godina svakodnevno se igrao glavom.
Odatle i njegova tvrdoća i opakost. Vječita opasnost ga
je učinila okrutnim i neosjetljivim. »Sirov i opasan
poput kavkaskog boksača«, rekao je Victor Serge. Da,
ako je Serge mislio na boksača kao na »hladno oružje«.
On uostalom gaji nasilje, znajući da izaziva strah
nakon toliko mrtvih koji su ostali pod njegovim sto-
pama. Uživa da zlostavlja svoju okolinu. Zaboravlja se,
pričajući Šale od kojih se koža ježi kao npr. ovu: »Neki
naš vojnik je jednom sprovodio veoma važnu grupu
njemačkih zarobljenika i poubijao ih sve osim jednoga.

136
 Kad je stigao na odredište, pitali su ga što se dogodilo
s ostalima. Odgovorio je: ubio sam ih budući da po
nalogu vrhovnog komandanta neprijatelje treba uništiti
sve do posljednjeg. Evo, posljednjeg sam d oveo. . . «
Tačno je da ima i Ijudskih osobina. Voli da popije
i pojede ako mu se pruži prilika. Sretan je kad može
prisustvovati gruzijskom ručku i piti kavkaska vina.
Više puta su ga iznenadili kako pjeva u društvu svojih
drugova u Sočiju polupatriotske poluhajdučke pjesme.
»Probudite se, probudite se, zaspala bračo«, »Poziv na
o ru žje . . . «
Ne prezire žene. Tri je imao, a posljednja, Rosa
Kaganovič, bila je veoma lijepa Židovka.
Ipak, on vrlo dobro zna da je život koji je izabrao
neprijatelj svih zabava. Dok su Churchill i Roosevelt
studirali, prvi u Harrowu a drugi u aristokratskom
koledžu Groton, njega je već kao petnaestgodišnjaka
progonila policija zbog organiziranja buntovnih kružo-
ka. Okrutnost dakle nije bila prirodna, ona je bila po-
sljeđica životnih okolnosti, kao i lukavstvo koje je pra-
va umjetnost na Istoku. »Ja sam također Azijat« re-
kao je 1941. japanskom ministru Mazukiju.
Zavjera mu je razvila osječaj za sitnice i važnost
najmanjeg detalja u provođenju nekog plana. Američki
vojni ataše u Moskvi, general Deane, izvijestio je Roose-
velta o Staljinovom začuđujućem poznavanju najbezna-
čajnijih sitnica, kao što su karakteristike različitih
oružja, konstrukcijski detalji aviona i tehničke metode
čak i u osnevnoj taktici. Prije godinu dana, za vrijeme
diskusija o eventualnom bombardiranju Njemačke po-
lijetanjem iz Londona, bombardiranjem Berlina i spu-
štanjem u Rusiju, te opet natrag, zadivio je sve tehni-
čare pitanjima kao: kakve aparate Amerikanci misle
upotrebljavati, koju dužinu piste predviđaju, koliki po-
stotak oktana u benzinu. ..
Iz svog života, koji je bio neprestana borba, ponio
je naviku da uvijek savršeno zna što se događa s armi-
jom, bitnim elementom svakog političkog pothvata.
Sam Lenjin je za vrijeme skrivanja i izagnanstva pri-
moravao sve članove Centralnog komiteta Boljševičke
partije da proučavaju vojnu nauku. Strategija za Sta-

137
ljina nije težak problem. Sudjelovao je u najžešćim bor-
baraa građanskog rata. Za vrijem e poljske kampanje
1920. bio je član vojnog revoiucionaraog vijeća jugo-
zapadnog fronta, kojim su komandirali Vorošilov i Bu-
đoni. Za vrijeme građanskog rata u Spaniji neprestano
je bio u toku svakog operacijskog plana i napretka
ostvarenog i u naoružanju. N ije zaboravio Engelsovu
lekciju: »Pobjeda sile se temelji na proizvodnji naoru-
žanja, a ono opet na općoj proizvodnji, pa prema tome
na ekonomskoj moći, ekonomskoj situaciji, na svim
materijalnim sredstvima koja armiji stoje na raspola-
ganju. . . Nisu vojnici-geniji promijenili vojne ideje,
već pronalazak novih oružja i promjene u sastavu ar-
m ije . .. Utjecaj velikih vojskovođa ograničio se na
adaptiranje ratnih metoda novim oružjima i novim
borcima.« Dobro je zapamtio riječi šapošnjikova: po-
bjeđa će pripasti onom koji bude imao najjaču stvarnu
snagu vatre, tj. najjaču artiljeriju. I on se poput bivšeg
carskog oficira protivi teoriji o svemoći avijacije u
modemom ratu. Za njega je moderna artiljerija bog
ovog rata. Zato je i stvorio tako jaku artiljeriju.
Konačno, zna da gospodari sobom i neustrašiv je
u akciji, dok je Hitler nervozan i bjesomučan. U naj-
težim trenucima govori mirno i vedro dok su Fiihrerove
riječi tada razdražive i naduvene. Kao ni Churchill, on
nikad ne umanjuje ozbiljnost situacije. šestog stude-
noga 1941. izjavljuje na radiju: »Nakon četiri mjeseca
rata moram reći da opasnost ne samo da se nije sma-
njila već je postala joŠ veća.« God. 1942. izjavljuje »da
je neprijatelj još snažan i kako će upotrijebiti i po-
sljednje snage da bi postigao uspjeh. Što se više bude
borio bit će sve okrutniji.« Cuva se naglosti i jednom
nogom neprestano pritiskuje kočnicu. O Hitleru kaže:
»Nema sumnje da je on genijalan čovjek, ali ima jednu
golemu manu: ne zna se zaustaviti na vrijeme.«

Vjačeslav M ihajlovič Molotov, svojim prćastim no-

som, okruglim licem i velikom iznad čela proćelavom
glavom, dobroćudnira brkovima i držanjem marljivog

138
 i pedantnog birokrate podsjeća na Flaubertovog biljež-
nika. »N ajb o lji slagar kartoteka u cijeloj Rusiji«, rekao
je jednom za njega Lenjin. »N ajb olji moderni robot«,
rekao je Churchill u istom smislu i dodao: »stvoren
prije svega da bude činovnik i oruđe nekog golemog
stroja«. N ije veseljak, kao uostalom ni ostali čJanovi
ruske delegacije. Najveća razonoda mu je da igra šah
napamet, bez ploče.
Rodio se 1890. u selu Kukarka blizu Kirova u po-
rodici sitnog trgovca Mihaila Skrjabina, koji mu je
mogao omogućiti solidnu naobrazbu, pa čak i satove iz
muzike. Revolucionarne ideje prihvatio je već kao pet-
naestogodišnjak u školi u Kazanu i otada se nije pre-
stao boriti protiv carskog režima. Kao mladić proveo
je poput Staljina mnoge godine u zavjerama, progon-
stvu i zatvoru. Ratni nadimak Molotov (ćek ić) dobio je
za vrijem e ilegalnog života oko 1912. kad je metodički
studirao Marxa i Hngelsa i bio jedan od utemeljitelja
Pravde. Nakon što je aktivno suđjelovao u događajima
1917. i 1921. već je postao mezimče Centralnog komi-
teta. Od toga vremena nikad nije napuštao Staljina i
njegovu borbu protiv trockizma i devijacionista, ne
prestajući napredovati polako ali sigurno na Ijestvici
sovjetske vladajuće hijerarhije, sve dok 1939. nije za-
mijenio Litvinova kao komesar za vanjske poslove i u
tome svojstvu su mu povjeravani najdelikatniji zadaci:
potpisivanje njemačko-ruskog pakta ili sporazum sa
Sjeđinjenim Državama o zajmu 1942. Brižan knjigovođa
koji se brine o svakom đetalju, sposoban da satima
razglaba neki tekst, riječ po riječ. Veoma je oprezan.
U Americi se nikad pješke nije htio prošetati uiicama
Manhattana. Dok se nalazio u Washingtonu, u Bijeloj
kući jedan sluga gospođe Roosevelt se iznenadio našav-
ši revolver i suhe kobasice u jednom od kovčega koji je
Molotov zaboravio zatvoriti. Govori polako, pažljivo bi-
rajući svaki izraz. Glas mu je pomalo mukao. Uporan
je, pa čak i pohlepan; kad raspravlja o stvarima od hi-
storijske važnosti ostavlja dojam kao da trguje.
Andrej Januarevič Višinski rodom je iz Odese. Ro-
đen je u građanskoj porodici i pripada generaciji ve-
likih boljševika. Sin progonstva i zatvora. Kosa sijeda

139
i čupava, lice žuto i hrapavo, naborano, oči male, sive,
obrve guste. Privatno ljubazan i gotovo preuljudan, ali
ja\T\o agresivan, osjetljiv, gord, pa čak i bahat. Vrlo
rano je specijalizirao pravne nauke. God. 1922. je ime-
novan javnim tužiocem SSSR-a. On je izrađio sovjetski
pravni sistem, potvrđujući svoju ulogu reformatora
objavljivanjem više pravnih djela kao »Organizacija
Sovjetske države«f — 1937, te »Marx i problem prava i
države« — 1938. Na Zapađu je naročito poznat po ulozi
»strašnog tuzioca« u procesima protiv bivših drugova
Trockog i Zinovjeva i u čistki generala. U Rusiji taj
profesor prava na Moskovskom sveučilištu i član Aka-
demije nauka uživa ugled državnog savjetnika u važ-
nim poslovima. Staljin se već nekoliko godina sve više
služi njime na međunarodnom planu. Višinski je prije
dolaska na Jaltsku konferenciju bio vanredni izaslanik
Kremlja u važnim diplomatskim zađacima. On je 1940.
raspravljao s izvanrednim engleskim ambasadorom
Staffordom Crippsom o eventualnom rusko-engleskom
zbližavanju, bio nadleian za bugarske i mađarske po-
slove, predstavljao Rusiju u Savezničkoj komisiji za
probleme Mediterana i s Benešom sklopio rusko-čeho-
slovački sporazum.
Anđrej Andrejevič G romiko je seljačko dijete, ro-
đen je 1909. u setu blizu Minska. Pripada novom valu
sovjetskih rukovodilaca koji nisu sudjelovali u junač-
kim događajima revolucije. Proizvod je komunističkih
škola. Studirao je na Moskovskom poljoprivrednom in-
stitutu, a zatim na Ekonomskom institutu, gdje je
diplomirao vanjsku politiku i ekonomiju. On je bio, ka-
ko kaže Gordon Young koji ga je ondje sreo, »ozbiljan
mladić, koji ne puši, ne pije, rijetko izlazi s djevojkama
i veoma mnogo radi«. Takav je i ostao. Kad ga je zapa-
zio moćni sekretar Lenjingradske partijske organizacije
Ždanov, naglo je počeo napredovati u karijeri, da bi
već u tridesetoj godini postao savjetnik ruske amba-
sade u Washingtonu. Pošto je nastavio i ovdje da živi
povučeno i da radi, izbjegavajući koktele i zabave, ame-
rički novinari su mu odmah dali nadimak: the oldest
young man in VJashington (najstariji mladić Washing-
tona). U trideset i četvrtoj godini je imenovan za amba-

140
 sadora, predvodeći u tom svojstvu rusku delegaciju na
konferenciji u Dumbarton Oaksu. Priča se da su nje-
govi najom iljeniji pisci Balzac i Shakespeare i da izvrs-
no igra šah. U javnim nastupima je miran, zatvoren
kao među svojim dosjeima.
Ambasador Majski je Sibirac. Poluvojnička uni-
forma sovjetskih diplomata pokriva čovjeka širokih
ramena, kratkih ruku i okruglog trbuha. Kad govori
razmahuje se puno svojim debelim rukama. S nekoliko
sijedih čuperaka pokušava prikriti ćelavost. ćelo mu je
široko i naborano, oči malene, brkovi padaju. Staljin
je baš njemu povjerio dosje Organizacije Ujedinjenih
naroda. »Mirovna konferencija 1919. doživjela je ne-
uspjeh. Ovaj put će stvari drugačije krenuti«, rekao je
Pietru Ouaroniju, ambasadoru Bonomijeve vlade u
Moskvi.
Budući da su svi veliki vojni rukovodioci na frontu,
tri oficira, članovi ruske delegacije, na konferenciji su
samo pomoćnici s visokim činovima.
Maršal avijacije Kurjakov je najbezbojniji od sve
trojice, a Čini se da Staljin najviše cijeni generala kop-
nene armije Antonova. Kurjakov je dežmekast čovjek,
blijeda lica, plavih očiju, plave kose i veoma šutljiv.
Trenutno je šef štaba zračnih snaga. U bitki za Kursk
odigrao je veoma važnu ulogu, koja mu je osim voj-
ničke slave donijela još i brzo napredovanje u karijeri.
Admiral Nikolaj Gerasimovič Kuznjecov rođen je
1902. godine nedaleko od Arhangelska. U Crvenu mor-
naricu je stupio u sedamnaestoj godini i služio u floti
Sjever-Dvina. Zbog velike hrabrosti primljen je u mor-
naričku akademiju »Frunze« gdje je diplomirao 1926.
godine. Otada je vrlo brzo napredovao u karijeri: oficir
na krstarici »Crvena Ukrajina« — stažista u mornarič-
koj akademiji »Vorošilov« za komandante brodova —
pomoćnik komandanta na »Crvenom Kavkazu«, vrhovni
komandant pacifičke strategijske flote — odlikovan
Lenjinovom medaljom i ordenom Crvene zastave —
poslanik u Vrhovnom sovjetu — prvi Rus koji je, na-
kon što ju je revolucija ukinula, ponovo dobio titulu
admirala — nazvan komesar za mornaricu. Jaltskoj
konferenciji je prisustvovao upravo zbog toga posljed-

141
njeg imenovanja, kao odgovorna ličnost za pet mora i
dva oceana koji oplakuju obale prve socijalističke zem-
Ije. Taj sovjetski Darlan je više birokrat nego mornar.
Na grudima ponosno nosi kolekciju najraznovrsnijeg
ordenja. S visoka gleda na anglosaksonsku flotu. *Svi
njegovi brodovi mogli bi se izbrojiti na prste jedne
ruke«, rekao je Churchill. T o je 1940. bilo gotovo tačno,
budući da je Kuznjecov pod svojom komandom imao
tri oklopnjače (»Oktobarska revolucija«, »M arat« i
»Pariška komuna«), sve tri proizvedene 1911, i sedam
krstarica. Ipak, dobio je znatna sredstva za obnovu Cr*
vene momarice i sada upravo ostvaruje pet flota: Bal*
tičku, Cmoraorsku, Kaspijsku, Pacifičku i Arktičku, te
dvije riječne flotile: Amursku i Dunav— Dnjestar.
General Aleksej Inokentijevič Antonov ima pedeset
godina, mladolik je, otmjenog držanja. Njegova elegan-
cija i otmjenost upadno odudaraju od teške pojave
Kuznjecova. U armiji kao i u politici novi val je sasvim
različit od onog iz slavne epohe 1917. Rođen je u ofi-
cirskoj porodici, upisan u kadetsku Školu, tako reći
rođen u uniformi da bi umro u uniformi. Karijera toga
omiijelog učenika šapošnjikova zaista je briljantna:
major Akademije »Frunze«, diploma Generalštabne aka-
demije 1937, od lipnja 1940. general-major i podzapo-
vjednik Glavne direkcije za operacije, 1941. general-
lajtnant i načelnik štaba Južnog fronta i fronta Sjever-
-Kavkaz, 1943. general-pukovnik pomoćnik Vasiljevskog,
trenutno načelnik generalštaba. I on je također više
administrativac nego vojnik. U više navrata je obavljao
đelikatne političke zadatke za Vrhovnu komandu.
To je cijela službena delegacija Saveza Sovjetskih
Socijalističkih Republika.
Ona je međutim dvaput veća ako jo j pribrojimo
tajnu delegaciju, koja tako reći ne napušta vilu Korejs
i u kojoj su osim Berije, Maljenkova i VoroŠilova, joŠ
tri visoka funkcionera za vanjske poslove: Dekanosov,
Losovski i Kafdaradze.
Maršal Vorošilov je jedini Staljinov intimni prija-
telj u privatnom životu. Jedini čovjek koji bez kucanja
može ući u Staljinov ured. I on je pripadnik slavne
generacije iz revolucije. Više se ipak bavi državnim

142
 nego vojnim poslovima. Već je godinama zakleti nepri-
jatelj Molotova.
Maršal Berija je ministar unutrašnjih poslova i
državne sigumosti, te rukovodilac OGPU, trenutno naj-
efikasnije obavještajne organizacije, koja raspolaže
budžetom od sto milijuna dolara i dvjesta tisuća age-
nata od kojih su petnaest tisuća specijalisti. Zdepast
je, proćelav, lice blijedo, hladnog izraza, vrat debeo.
Držanje mu je strogo službeno. Neumoran je radnik,
zanima ga vanjska politika. Strani ambasadori ga mo-
mentano spominju kao budućeg velikog nasljednika
Staljina. Taj Gruzijac i majstor dijalektike savršeno
je svjestan svojih sposobnosti.
Maljenkov je rođen u Orenburgu, na Uralu. Tipičan
Rus s malim primjesama mongolske rase. Kosa cma,
nos jak i spljošten, ispupčenih vilica, sitnog Iica, malog
rasta, ali razvijen i snažan. Brzo napredovanje duguje
godinama kad je vodio Staljinov lični sekretarijat kao
i svojoj živoj i pronicljivoj inteligenciji. •
Dekanosov je drugi vice-komesar u ministarstvu
vanjskih poslova za evropske probleme. Ima profil rim-
skog konzula, ali tijelo patuljka. Jaka glava kao da je
usađena na širokim ramenima. Sve do objave rata bio
je ambasador u Berlinu. Neelastičan je, oprezan i gun-
đalo pa čak i sarkastičan.
Lozovski u Moskvi ima dvostruki zadatak: sekre-
tarijat za štampu ministarstva vanjskih poslova i pro-
bleme Dalekog istoka. Stari revolucionar židovskog po-
rijekla koji je mnoge godine proživio u Parizu gdje je
čak bio predsjednik Sindikata kapara.
Kafđarađze — lijep i otmjen Gruzijac — specija-
lista je za anglosaksonske probleme.

143
i.
 TRECE POGLAVUE

ROOSEVELT I AMERIČKA DELEGACIJA

»Godine 1932. pojavio se veliki vođa, spasio zemlju

od katastrofe, vratio povjerenje naroda u vladu i njene
institucije.
»Zatim je buknuo novi evropski rat. Mi smo kao i
prije pokušali da ostanemo neutralni. Odbijali smo po-
misao da bi u njega mogli biti uvuČeni. Veliki vođa je
obavijestio zemlju da bi to ipak bilo moguće. Bio je
povlačen po blatu, napadan ali nije izgubio hrabrost.
Budući da je to bilo neizbježivo ipak smo stupili u rat.
Zemlja se konačno razbudila, istina kasno, ali ipak
razbudila i pod vođstvom svoga vođe počela ostvarivati
najveći program ratne proizvodnje u povijesti.
»Snadbio je Rusiju, Veliku Britaniju, Kinu, Austra-
liju i sve ostale saveznike topovima, tenkovima, avio-
nima, nečuvenim količinama živežnih namimica; podi-
gao, naoružao i opremio za borbu najveću flotu u po-
vijesji, naomžao armiju od osam i pol milijuna ljudi
koji su se borili na dva fronta, dvadeset tisuća kilo-
metara udaljeni jedan od dmgog, a pet tisuća i osam
tisuća kilometara uđaljeni od matične baze. Da bi
snabdio oba ta fronta izgradio je najveću trgovačku
momaricu u povijesti. .. «
Eto, to su mislili u veljači 1945. o Franklinu Delano
Rooseveltu, Predsjedniku Sjedinjenih Američkih Drža-
10 Jnha ili podjela svljeta
145
va, svi, osim njegovih najljućih neprijatelja. Te riječi
koje se nalaze u ličnim zabilješkama H arryja Trumana
izražavaju mišljenje svakoga prijateljskog naroda na
svijetu. S bilo koje strane gledan, Roosevelt u to vri-
jeme predstavlja zaista grandioznu ličnost.
Da bi se b olje objasnila njegova vanredna moć,
potrebno je samo citirati brojke njegove pom oći Ru-
siji, usprkos djelovanju podm om ica admirala Donitza:
šesnaest milijuna tona materijala prevezenog na više
od dvije tisuće brodova, gotovo petsto tisuća kamiona,
više od deset tisuća borbenih vozila, blizu tri tisuće
vozila za transport artiljerije, oko dvije tisuće pam ih
lokomotiva, oko pedeset diesel-lokomotiva, devet tisuća
teretnih vagona, dvije tisuće furgon-vagona, sto dvade-
set vagon-cistemi dva milijuna petsto tisuća tona kon-
zerviranog mesa, šećera, soli, margarina i ne brojeći
milijune đolara u intendantskim zalihama, rezervnim
dijelovima i lijekovima. Cijela je jedna tvom ica guma
s više od dvadeset tisuća radnika prenesena iz Amerike
i montirana u Rusiji. Roosevelta možemo promatrati
kao titana koji vlada zem ljom bezgranične moći. On
uživa i iznimni historijski ugled: jedini Predsjednik u
američkoj povijesti koji je proveo više od osam godina
u B ijeloj kući.
U ovom momentu, međutim, njegov fizički izgled
ne odaje njegovu moć. Veoma je bolestan. Churchill
se uznemirio, kad ga je vidio na Malti. Pom čnik Hough-
ton se veoma iznenadio, kad je po dolasku na Jaltu
vidio njegovo »opušteno i navorano lice« izvanredno
»zabrinuto i potišteno«, te još »sitnije i m ršavije nego
što smo mogli predvidjeti«. Njegova kći teškom mukom
skriva zabrinutost. Toliko je omršavio da odijelo go-
tovo visi na njemu. Uvijek je nosio prevelike košulje,
što sada đjeluje groteskno. široki cm i ogrtač još više
naglašava njegovu slabost i umor. On je u stvari sjena
samoga sebe. Bolestan je još od Božića 1943. U Hyde-
Parku je zaradio gripu koju je zatim bronhitis još više
pogoršao i komplicirao s bolovima u trbuhu. Putova-
nje u Teheran ga je mnogo izmorilo. Situacija nije bila
takva da se mogao štedjeti. U toku izbome kampanje
morao se suprotstaviti upomom borcu guvemeru De-

146
weyju. Sušio se. činio se čak jače paraliziran: teškom
mukom pom iče svoje đuraluminijumom prekrivene
noge, otkad je još sasvim mlad 1921. obolio od dječje
paralize. Držeči govor na dan svog četvrtog ustoličenja
u siječnju (u VVashingtonu) neprestano je cvokotao
od studeni. Ako je tačno da je za vođenje velike poli-
tike potrebno snažno zđravlje, ova konferencija je za
njega đoista opasna.
Po prirodi nemaran, sađa radi manje nego ikada.
Svaka i najmanja nezgoda ga Ijuti, te je još više nego
uobičajeno naklonjen da ubrza i zgotovi ono što ga
smeta u njegovom glavnom cilju. Odbija da baci pogled
u jedan jedini đosje, više se nego ikada povjerava svo-
jo j intuiciji, pronicljivosti, sreči. Sklon je da impro-
vizira, samo da bi se manje umarao.
Istini za volju, nije bio naročit talent. U toku cije-
loga života bio je površan. Osrednji đak, student bez
diplome, advokat bez parnice, on se u biti bavio politi-
kom jedino zbog želje za udobnošču ili smisla za igru:
uvijek je obožavao poker. Potekavši iz bogate obitelji
nikad nije imao novčanih neprilika i ne shvativši nika-
da u potpunosti što može biti novac, on je u politici
osjetio vanredno područje ako ne i jedino, gdje bi mo-
gao utrošiti svoju golemu vitalnost. energiju i želju
za borbom. Intuitivan i improvizator po prirodi — a
uz to zaljubljen u teatar, parade, tražeči u moči koliko
svoj smisao toliko i ukras, nadaren velikom maštom
i dubokim osječajem za organizaciju sjajnih predsta-
va u zem lii u kojoj je film kralj, dovoljno cinik da bi
do krajnošti iskoristio demagoški talent, dovoljno dile-
tant da bi se zabavljao da bude cinik, dovoljno »šik
tip« da bi samome sebi s vremena na vrijem e dozvolio
da blefira — nikad nije temeljito istražio neki veliki
problem. Ne posjeduje nikakvu naročitu kulturu, a i ne
trudi se da je stekne. Ne voli ni knjige, ni slikarstvo,
ni muziku. Od filmova voli jedino \vesteme. Ne cijeni
čak ni dobru kuhinju. Kaže da puši i ne misleči na to.
Najveća je njegova razonoda, osim pokera i sakuplja-
nja poštanskih maraka, sakupljanje minijatumih svi-
nja. Posjeduje ih veoma mnogo iz svih zemalja i svih
mogućih boja. Taj veliki čovjek je čak opsjednut praz-

10* 147
novjerjem. Tako, nikad ne kreće na put, a da ne pone-
se svoju amajliju — dugi rep konja Gloucestera —
najljepšeg konja kojeg je ikada vidjela Amerika. Otkad
je obolio još više daje prednost zabavi nad mišljenjem,
Jakoj improvizaciji nad ozbiljnim razmišljanjem, smi-
slu za hazard nad sviješću — jedinih pravih aduta poli-
tićara.
Na Jaltu stiže da ostvari dva glavna cilja: završiti
rat što je moguće prije i ostvariti mir za što dulje vri-
jeme. Svi ostali problemi mu se čine sitnice prema tim
dvjema.
»Glavni cilj rata, gospodine Predsjeđniče — rekao
mu je jednog dana u srpnju 1944. njegov sekretar za
obranu Henry Stimson — jest mir.« S tom mišlju se
slažu general Marshal! i general Eisenhower. To je
i najintimnije uvjerenje Hopkinsa. Roosevelt se s tim
slaže. Za njega, kao i za njegove glavne savjetnike, po-
stoji jedan jedini neposredni zadatak: dotući Hitlera
i Japan. Sjedinjene Države nisu željele rat. Japan ih
je na to prisilio u Pearl Harbouru, a Berlin je službeno
objavio rat Washingtonu. Roosevelt smatra da Njemač-
ka i Japan najprije moraju biti kažnjeni i to brzo. Ta
ideja da to bude što brže, neprestano ga progoni. On
je human i zna da će svaki dobiveni dan značiti velik
broj spašenih Ijudskih života; to je bitno budući da ga
je Vrhovna koraanda uvjerila da treba računati sa žrt-
vama od dvađeset tisuća američkih vojnika u nared-
nom napadu na Iw o Jimu i na gubitak barem pola mi-
lijuna ljudi prije pobjede nad Tokiom. Zbog toga je i
došao s čvrstom namjerom da nagovori Ruse da objave
rat Japanu. Konačno, upoznat je i s nadama koje Hitler
pridaje fantastičnom oružju koje pripremaju njegovi
učenjaci. Možda je to samo pitanje vremena. Zna da je
nacistički vođa sposoban da ga upotrijebi, a i sam
pozna apokaliptičku prirodu novoga oružja koje bi nje-
govi vlastiti učenjaci vrlo brzo trebali proizvesti, a da
i ne broji one koji su pod predsjedništvom Georga W.
Mercka, specijalnog pomoćnika ministra rata, usposta-
vili direkciju »kemijskog rata«, dajući na raspolaganje
Vrhovnoj komandi straŠna bakteriološka oružja. Više
od milijun Ijudi i najveći istraživači — doktor Comp-

148
 ton, profesor Fermi, sam Einstein, Englez sir James
Chachvick, doktor Oppenheimer, Danac Niels Bohr —
rade u Americi na projektu atomske bombe. »Plan
Manhattan« je u punom zamahu. Tvrđave novog oruž-
ja niču diljem cijeloga američkog teritorija: Los Ala-
mos, Harford, Oakridge, Berkeley. Prije nego što je
napustio Washington, Roosevelt je dugo razgovarao sa
Stimsonom koji mu je izjavio da će pokus s prvom
atomskom bombom bez sumnje biti izveden već u trav-
nju. Po opisima koje je dobio o novom oružju, Roose-
velt je mogao zamisliti što bi Hitler uradio da prvi
proizvede atomsku bombu. Zbog toga i želi da rat što
prije završi. Tu žurbu inspirira i jedna druga briga:
H itler je sposoban da sklopi separatni mir sa sovjeti-
ma u istom duhu kao i 1939. a Rusi bi ga mogli prihva-
titi. Uznemirio se, o čemu je obavijestio Churchilla
i Edena, zbog nedavnih kontakat^ u Stockholmu iz-
među sovjetskih i Hitlerovih emisara za Što je doznao
od svoje obavještajne službe.
Ipak Roosevelt iznad svega sanja da bude čovjek,
mira, i u to ime najveći čovjek svih vremena. Bolest
još povećava tu nadu. Grozni prizori koje je vidio iz-
među Sakija i Livadije samo su potvrdili njegov ple-
meniti ponos. Jedini način da se postigne dugotrajni
m ir jest osnivanje Organizacije ujedinjenih naroda, ko-
jo j će aktivno prisustvo SAD i SSSR dati autoritet što
je nedostajao nesretnoj Ligi naroda. Stvaranje takve
organizacije u Rooseveltovim očima predstavlja pobje-
du nad pobjedama. Sve ostalo je manje važno pored
pothvata tako velikih razmjera. Zaista bi bio kukavan
kad za takav cilj ne bi žrtvovao sve što može. Roose-
velt je već od prvog dana spreraan da plati bilo kakvu
cijenu, samo da bi pridobio Staljina. iVesreća je što
je Rooseveltov plan previše nejasan, nema nikakve čvr-
ste podloge: kuća koju želi sagraditi bez temelja.
Wilson je imao svoj stav o vanjskoj politici koji
istina nije bio toliko jasan ali se ipak mogao definirati:
uskladiti najviši interes svoje zemlje s pobjedora pra-
va. Zbog toga je to zanovijetalo s talentom misionara
pokušalo da održi svoju zemlju izvan rata u kojem
nije mogao razlikovati koji je od boraca »šampion

149
prava«, smatrajući ga istovremeno kao mali evropski
rat. Kad je konačno ušao u rat, uradio je to s alibijem
»da je pravo ipak dragocjenije od mira«, proračunavši
na kraju sistem mira putem demokracije u k ojoj bi
novi vitezovi okruglog stola nosili mač prava i nepobje-
dive pravde.
Roosevelt nije imao takav sistem. On ima samo na-
dahnuća, nejasne principe djelovanja. Ponekad i on
želi izgraditi m ir putem demokracije, ne znajući obja-
sniti kako bi u to uveo Staljina, ponekad prihvaća ne-
demokratsku ideju o Trojici velikih iznad svih ostalih
nacija, a nekad sanja o nemogućoj formuli koja bi iz-
mirila pravilo većine demokratskog sistema i prihvaća-
nje principa triju aristokratskih nacija koje bi mogle
staviti veto svim nacijama drugorazrednog značenja.
On je u položaju čovjeka koji je vanredan religiozni
duh, ali ne pripada nijednoj određenoj religiji. Doživ-
ljava lijep ali nejasni san, bez sistema u kojem bi ga
mogao otjelotvoriti: duh bez kostura.
Kad je otpočela konferencija na Jalti ništa još
nije bilo precizirano u pogledu Organizacije ujedinje-
nih nacija.
Prvog siječnja 1942. Amerikanci su objavili »De-
klaraciju Ujedinjenih nacija« na temelju »Obrane slo-
bode«.
Tridesetog listopada 1943. u Moskvi je održan
sastanak ministara vanjskih poslova: Cardell Hulla,
Edena i Molotova na kojem je predviđena »potreba
što b rieg osnivanja jedne međunarodne organizacije
osnovane na principu ravnopravnosti svih miroljubi-
vih zemalja«.
U prosincu 1943, nakon konferencije u Teheranu,
sve je opet došlo u pitanje, budući da je Staljin zahti-
jevao specijalne garantne klauzule u korist Trojice
velikih, tražeći Čak i šesnaest glasova za šesnaest so-
vjetskih republika.
Na konferenciji u Dumbarton Oaksu 1944, na
kojoj su i Kinezi bili prisutni, nije postignuto ništa
novo.
Problem ostaje otvoren. Vrijem e s jedne strane
pokazuje da je Evropa izgubila tisućljetnu nadmoć,

150
 a s druge, da snage koje su pozvane da odsad igraju ve-
liku uiogu, pripadaju drugim kontinentima, Americi,
Aziji, Africi, Roosevelt je to ioše analizirao.
Griješi što ne stvara plan koji bi vodio računa
o promjeni nadmoći i koji ne riskira da smanji ili
isključi bilo nacije u opadanju ili pobijeđene nacije.
On je potpuno smeten. Ili bi svi narodi morali igrati
jednaku ulogu, i u tom slučaju ne bi smio zabraniti
pristup u Organizaciju bilo kojem narodu, ili bi na-
ravno, uz opravdanja, trebaio prihvatiti prvenstvo Tro-
jice velikih i tako izbjeći lažnu demokratsku surad-
nju. Ne učinivši ni jedno ni drugo, on riskira da buduću
Organizaciju osudi na nemoć.
Roosevelt, dakie, stiže na Jaltu, znajući da će sku-
po platiti svoju maštariju bez osnove.
Još više povećava pogrešku svoga proračuna pot-
puno pogrešno prosuđujući Staljina. Na povratku iz
Teherana rekao je svom ministru rada Francesu Per-
kinsu, govoreći o Staljinu: I like him and I think he
likes me (On mi se sviđa a vjerujem da se i ja njemu
sviđam).
Harriman je rekao Ciechanotvskom: »Svjetska re-
volucija ne zanima Staljina.«
General Henry Amolđ, šef američkih zračnih sna-
ga tvrdi: »N e vidim nikakve vidne razlike između Sta-
Ijinove i Rooseveltove ideologije i vjerujem da je veli-
ka greška Staljina promatrati kao komunista.«
General Marshall kaže: »Staljin nije komunist, već
realist.« Predsjednik Beneš je ispred glavnih američkih
vođa u Hyde Parku tvrdio, a da nitko nije protestirao:
»Ako Staljin lično dade riječ u njega se može imati
apsolutno povjerenje.«
Svoje mišljenje o Staljinu Roosevelt je otvoreno
pokazao u pomalo nestrpljivom odgovoru upućenom
ambasadoru Bullittu kad je predlagao opreznost: »Bill,
ja ne diskutiram o vašim činjenicama. One su tačne.
Ne diskutiram o logici vašeg rezoniranja. Ali imam
predosjećaj da Staljin nije takva vrsta čovjeka. Harry
(Hopkins) kaže da on neće i ne želi ništa drugo osim
sigurnosti svoje zemije. A ja mislim, ako mu dadem
sve što mu mogu dati, ne tražeći ništa za uzvrat —

151
noblesse oblige — on neće pokušati da bilo šta doda i
prihvatit će da surađuje sa mnom u stvaranju mira i
svijeta đemokracije.«
Nema sumnje da je Roosevelt očaran Staljinovom
ličnošću. Domaćin Bijele kuće nije imao mira dok nije
sreo Staljina. Neprestano je pokušavao da ga sretne —
u proljeće 1942, u siječnju 1943, u svibnju 1943, u ko-
lovozu 1943, zatim je i nakon Teherana pokušao da ga
viđi. Roosevelta kao da je zadivio taj Gruzijac pa ne
podnosi savjete onih koji mu preporučuju opreznost:
Poljaci, Bullitt, de Gaulle, general Deane. Uzda se u
vlastitu moć očaravanja. Nada se da će uspjeti privući
toga sumnjičavca na put simpatije i povjerenja. Misli
ono što je i glasno rekao u svom siječanjskom govoru,
kad je proglašen za Predsjeđnika: »Ako želiŠ prijatelja,
sam budi prijatelj.« U Staljinu vidi neku vrstu velikog
birača lukavijeg od ostalih kojeg lijepim riječima tre-
ba pridobiti i uvjeriti. N i jednog trenutka ne pomišlja
da se pred njim ne nalazi čovjek, već dijalektičar u naj-
apstraktnijem i najstrožem smislu riječi. Potpuno je
izgubio iz vida marksistićko-IenjinistiČku prirodu svoga
sugovomika. On je veoma daleko od toga da tačno
procijeni pravo intelektualno držanje Staljina i pravu
volju Sovjeta. On čak odbija da shvati — budući da
cjelokupni svoj pokušaj gradi na pogodbi o prijatelj-
stvu i budući da ni on sam više ne zamišlja »američki
mir« izvan »svjetskog mira« — da Staljin već ima
potpuni plan »sovjetskog mira«. Jedini koji bi ga mo-
gao nagovoriti da promijeni mišljenje jest Hopkins, ali
i on o tome problemu misli isto tako sentimentalno:
»M i bez ikakvih poteškoća raspravljamo s Rusima, re-
kao je nakon jednog povratka s puta u Moskvu. Nema
nikakve sumnje da Rusi vole američki narod. Oni vole
Sjedinjene Države. Oni imaju povjerenja u Sjedinjene
Države više nego u ijednu drugu silu na svijetu.« U
ruzveltskoj psihologiji postoji i jedan drugi element
koji ne možemo zanemariti: neiskrena koketarija bo-
gataša koji pod nikakvu cijenu ne želi ispasti reakci-
onar, veselje da može biti drug, udvostručeno poštova-
njem jednoga velikog borca za drugoga velikog borca
i zanosni osjećaj što zajedno s jednim starim revolu-

152
 cionarom nastupa antikolonijalistički i antiimperijali*
stički.
»B olje se razumijem sa Staljinom nego s Churchil*
lom«, mogao je reči. Anglo-američko trenutačno rival-
stvo na bitnim područjima nije aspekt koji bi se lako
smio zanemariti, a nije ni najmanji element koji učvrš-
ćuje Staljinove uvjerenje o neminovnoj dekadenciji ka-
pitalističkog svijeta.
Glavni sukob između Londona i Washingtona od-i
nosi se na kolonijalni sistem. Roosevelt svu svoju po-/
dršku daje Gandhiju, izražava je marokanskom sultanui
i obećava Indonežanima: za njega je stari kolonijali-
zam preživljen. Churchill, međutim, odgovara da se ne
bori zato da bi »predsjedavao Jikvidaciji Britanskog
Im perija«.
Drugi sukob je politički. Radi se o »podjeli utjecaj--
nih zona«. Roosevelt to smatra preživjeiim. Za njega
su uopćavanje problema i stvaranje svjetske politike
jedini način rješavanja Jokalnih sukoba. Churchill ne
prihvaća idilični san o svjetskom raju nakon Hitlero-
va pada. Roosevelt ponavlja vječnu američku pogreš-
ku, o kojoj tako rado priča Walter Lippman a sastoji
se u »odbijanju priznavanja borbe među državama kao
uobičajenoj pojavi ljudskog roda«. On jedino želi da
igra pape, posrednike, pomirnike. Churchill zna da mi-
rovni pregovori isto tako moraju biti žestoki kao i rat.
On isto tako osjeća da se svijet više ne temelji na rav-
noteži multilateralnih sila, već da postoji bipolami
sistem s dvije supersile okružene satelitima i štićenici-
ma, Tu je izvor njegove udvostručene volje da svojoj
zemlji izbori jamstvo u obliku rezerviranih sektora ili
jasno određenih utjecajnih zona. S mnogo se žara bori
da poslije rata pod britanskim pokroviteljstvom budu
Jugoslavija, Grčka, Srednji istok pa čak i Italija, čemu
se Amerikanci oštro odupiru, otvoreno mu predbacu-
jući da se više bori za »čerčilovski« imperijalizam nego
za antihitlerizam.
Treći razlog napetosti je Italija gdje je sasvim mali
lični incident izazvao prepirku velikih političkih di-
menzija. Kad je krajem studenoga dao ostavku Bono-
mijev kabinet, Churchill je javno izjavio da će se Lon-

153
don usprotiviti imenovanju grofa Sforze bilo za pred-
sjednika vlade, bilo za ministra vanjskih poslova —
zato što ga smatra za velikog prijatelja Amerike i »in-
triganta koji ne zaslužuje ni najmanje povjerenje«.
Njegova izjava izazvala je opće negodovanje cjelokupne
američke štampe, negodovanje koje se još nije smirilo
i koje je prisililo Stettiniusa da hladno izjavi »kako je
sastav talijanske vlade unutrašnja stvar Italije«. Ame-
ričku srdžbu je još više povećala oružana pomoć koju
su u toku posljeđnjih mjeseci Englezi pružali grčkoj
vladi u borbi protiv partizana ELAS-a: žestoki incident
je buknuo između dva glavna saveznika kada je u si-
ječnju admiral King izdao nalog američkim brodovima
na Mediteranu da ne pomažu prijevoz engieskih trupa
u Grčku.
To su prepirke koje u najmanju ruku onemogu-
ćavaju Zapadu savršeno jedinstven front i k oji ga
slabe.
Zbog toga Staljinu pružaju pogodne prilike za
manevriranje.
Ipak, nitko u Americi — pa ni na cijelom svijetu
— ne bi uspio promijeniti Rooseveltovo gledište u ča-
su njegova dolaska na Jaltu.
Nitko, osim Harryja Hopkinsa.
Međutim, sam Hopkins se duboko slaže s idejama
svojega predsjednika i prijatelja.

Harry Hopkins već nekoliko godina spava u Bijeloj

kući u nekadašnjoj Lincolnovoj kancelariji. Nikakvoga
službenog naziva nema osim onog koji dobiva kad po
zadatku odlazi u inozemstvo: »Predsjednikov lični po-
slamk«. N i jedan važan posao se ne rješava bez njego-
va savjeta. On je čak i nešto više od sive eminencije.
Cesto sastavlja i potpisuje najvažnije predsjedničke
telegrame, šalje ih šefovima država, ambasadorima ili
visokim vojnim komandantima i ne savjetujući se s
Rooseveltom. »Taj izvanredni čovjek igra odlučnu ulo-
gu u razvitku događaja«, pisao je Churchill.

154
 Ipak, ta vanredna ličnost najprije je vječiti sa-
mrtnik. Još od 1939. liječnici tvrde — pa i admiral
Mac Intire — kako mu ne preostaje više od nekoliko
sedmica života. Napravili su mu želudac od srebra. Rak
ga je gotovo uništio. Nekad su ga u nosiljci prenosili
u K rem lj ili u Dovvning Street da bi završio neki raz-
govor. Mora da je potajno gajio užasnu volju za ži-
votom ili barem golemu strast za vladanjem koja ga je
fantastično zanosila, kad je još uvijek uspijevao da di-
še. Užasno je patio, ali bi bez ikakve sumnje već umro
da je napustio posao. čim je — na nosiljci — stigao
u Livadiju navečer 3. veljače, odmah je zbog velikih
bolova morao u krevet. Deset minuta kasnije pozvao
je Harrimana, Mathewsa i Hissa, a zatim Marshalla
i Kinga da bi pripremio sutrašnju sjednicu.
N a čelu američke delegacije u tako odsudnom
trenutku bila su dva teška bolesnika. Stettinius je isto
tako teško bolestan, a drugi intimni savjetnik Predsje-
dnikov Patson teški je srčani bolesnik. (Umro sutra-
dan po završetku konferencije na povratku za Ame-
riku.)
Hopkins ipak nije vanredan samo po tome što
pruža đavolski otpor svojoj bolesti.
Živahnih pokreta, vrlo visok, mršav kao don Kihot,
mučen poput Hamleta, velikih ušiju koje su još više
naglašavale upale obraze i šiljastu bradu, »tako turo-
ban možemo ređi da je uvijek izgledao poput loše hra-
njenog konja na kraju napomog dana«. Rodio se u Si-
oux-Cityju, u Iowi. Otac mu je proizvodio opremu za
kauboje. Majka mu je dala strog metodistički odgoj.
Zahvaljujući upravo njoj, svake večeri je čitao bibliju,
čak i kad je poput Roosevelta postao jedan od najvi-
ših framasonskih dostojanstvenika.
Do godine 1928. ništa nije uspio da uradi, osim
što je bio osređnji učenik, uzalud pokušavajući da se
sredi, mijenjajući razne poslove. Ali od dana kad je
upoznao Roosevelta, stekavši odmah njegovo povjerenje
i prijateljstvo, sve se izmijenilo.
Kao direktor Društva uzajamne pomoći i Društva
za borbu protiv tuberkuloze u državi New York, di-
rektor fonda za nezaposlene, upravitelj golemih zaj-

155
movnih fondova u korist zaraćenih saveznika, on je
Amerikanac koji je potrošio najviše milijuna dolara.
Zbog toga je on i Amerikanac koga najviše i naj-
žešće napada antiruzveltska štampa, a i cijela ekipa
koja okružuje Predsjednika. Taj vanredno inteligentan
čovjek, latinskog šarma, genije diplomacije ima i za-
klete neprijatelje. Većina listova ga nepoštedno napada:
»Najveći rasipnik u povijesti«, piše jedan uvodničar.
»U usporedbi s njim Salamon je ništa.« Preuzima veći-
nu napada koji bi prirodno trebali pasti na Roosevelto-
va leđa.
I on međutim uzvraća udarce i ne štedi nikoga.
Uspio je steći prijateljstvo najnepovjerljivijih kao Mar-
quisa Cildsa i Waltera Lippmana i dvojice veoma utje-
cajnih radio-komentatora Raymonda Grama Swinga
i Waltera Winchella. Također je uspio privući pažnju
gotovo svih važnih ličnosti kao Churchilla, de Gaullea,
Staljina, čang-Kaj-šeka. Osim Roosevelta, on je tre-
nutno jedini poznati američki političar. Zbog toga Ro-
osevelt nije slučajno tako dugo mislio o njemu kao
0 svom nasljedniku.
Konačno, on je Amerikanac koji je u najkraće
vrijeme izvršio toliko važnih zadataka što su rješavali
sudbinu njegove zemlje. Jedini čovjek na svijetu koji
je u Moskvi, gdje je više puta boravio, svakog dana
mogao posjetiti Staljina u bilo koje vrijeme, a da čak
1 ne zatraži prijem. Jedino prirodno biće bez priznatog
naslova na hijerarhijskoj ljestvici koje je Pio X II pri-
mio po protokolu određenom za šefove država. Jedini
stranac koji je s Churchillom u Londonu mogao pre-
govarati kao sa sebi ravnim. Baš on je u početku rata,
kad Sjedinjene Države nisu još bile angažirane, orga-
nizirao pomoć Velikoj Britaniji, zatim poslao pomoć
napadnutoj Rusiji, bio začetnik Teheranske konferen-
cije, a nakon toga i Jaltske, neprestano radeći na uni-
štenju svoga veUkog ličnog neprijatelja Adolfa Hitlera.
Hopkins je postojan u svojoj mržnji koja uostalom
ne štedi ni cijelu Njemaćku. Nema nikakve sumnje
da je upravo on najviše poticao Roosevelta na odluku
o »bezuvjetnoj kapitulaciji«, najviše se suprotstavio
admiralu Kingu i Nimitzu, Spuanceu i Mac Arthuru,

156
 dajući prednost antihitlerovskom frontu nad antijapan-
skim frontom; on je rujna u Ouebecu najviše nago-
varao Rooseveita da prihvati poslijeratni plan Morgen-
thaua po kojem je trebalo onesposobiti čitavu njemač-
ku industriju i dopustiti samo Njemaćku vrtlara i pa-
stira. Na njegov savjet i njegovo inzistiranje, Amerika
je imala samo jedan cilj: »Kartaški m ir«, Germania
delenda est. Prije nekoliko dana, tj. uoči Rooseveltova
polaska na Jaltu, Stimson je pokušao otkriti Predsjed-
niku iluzije i opasnosti plana Morgenthaua. Roosevelt
je, slegnuvši ramenima, odgovorio: »Ja ga čak nisam
ni pročitao.«
Edward Riley Stettinius mlađi, državni je sekre-
tar i jedna od najpoznatijih osoba američke industrije
željeza.
Bujne crne obrve, tamna koža kontrast sijedoj
kosi, jednostavno ali dostojanstveno držanje i lijepi
profil, daju mu izgled vrlo važnog predsjednika admi-
nistrativnog savjeta, a on to nakon svog djeda i oca
i jest, budući da pripada jednoj od najstarijih, naj-
uglednijih i najbogatijih porodica Chicaga. Jedan je od
najvećih akcionara Morgan banke. Voli da igra poker,
kao Roosevelt i Hopkins, ali je najbolji odmor za njega
kao poslovnog čovjeka politički rad.
Tek je stupio na dužnost. Njegov je prethodnik
Cordeil Huli zbog bolesti dao ostavku u studenom.
Rooscvelt se nije usudio da ga zamijeni Summer Welle-
som koga je Hull mrzio. Hopkins baš nije bio zagrijan
za kandidaturu Jamesa Bymesa, koji ima mnogo ne-
prijatelja, dakle čudan karakter. N i jedan ni drugi ni-
su mislili povjeriti tako osjetljivo mjesto nekoj jakoj
ličnosti koja bi mogla osporiti njihov zajednički mo-
nopol u svim rješavanjima problema vanjske politike.
Zbog toga je Roosevelt na kraju imenovao Stettiniusa.
Stettinius je savjestan čovjek, koji do kraja proučava
svoj posao, ali je isto tako i inteligentan te zna zbog
kojih je razloga imenovan.
W. Averetl Harriman, ambasador u Moskvi i bivši
ambasador u Londonu, ne uživa samo ugled najelegant-
nijeg američkog điplomata. Taj izvrsni igrač poloa, ve-

157
liki kolekcionar slika francuskih umjetnika, jednako
zaljubljen u skijanje i tenis kao u kubizam ili impre-
sionizam, zaista je veoma otmjen tako da ga je Made-
leine Carroll već stavila na listu deset najotmjenijih
Ijudi cijeloga svijeta. Opravdano uživa ugled vrlo inte-
ligentnog i dostojanstvenog čovjeka. Harriman je ne-
ospomo jedan od Amerikanaca s najviše smisla za
psihologiju, iako se čini da mu je »abnormalnost«
marksističko-Ienjinističke dijalektike još uvijek apso-
lutno nedostupna. Otac mu je uz to bio jedan od naj-
dinamičnijih financijera Wall Streeta »koji se nije
bojao ni boga ni Morgana«, a i jedan od najbogatijih
bankara cijele Amerike, koji je posjedovao velike uloge
u Željezničkoj kompaniji Illioniosa, Union P acijic Rai-
broadu, Western Union Telegraph Companv i Guarantv
Trtist Company. Znao je odgojiti svog sina prema vla-
stitim pogledima. Prije nego što je postao ambasador,
diplomiravši na sveučilištu u Yaleu, upravljao je jed-
nom od najvažnijih banaka u New Yorku.
Alger Hiss je 1939. u vrijem e njemačko-ruskog pak-
ta bio prijavljen kao ruski špijun. Potkazao ga je ko-
munist Whitaker Chambers, urednik komunističkih no-
vina Daily W orker i New Masses, bivši student Kolum-
bijskog sveučilišta, revoltiran sporazumom Hitler-Sta-
ljin. Zahvaljujući pomoći pisca Isaaca Don Levinea,
Chambers je ugovorio sastanak s državnim sekretarom
Adolfom Berleom otkrivši mu cijelu sovjetsku špijun-
sku mrežu u Washingtonu. Ali Berle, nakon lične i tajne
istrage, nije poduzeo ništa protiv Algera Hissa kao ni
protiv njegovog brata, advokata Donalda Hissa, koga je
isto Chambers prijavio, ne našavši opipljive dokaze na
temelju kojih bi mogao pokrenuti postupak, tako da je
Alger Hiss mogao nastaviti karijeru koja je na služ-
benom planu vanredno uspjela, postavši — u trenutku
konferencije na Jalti — diplomat čije je savjete Roose-
velt često slušao.
On je štićenik Deana Achesona, a naročito Felixa
Frankfurtera jednog od najbliskijih Predsjednikovih
prijatelja.
Rođen je 1904, u Baltimoreu, državi Maryland. Ima
izgled Ijubaznog i plemenitog mladog čovjeka. Cijela
158
delegacija ga cijeni radi njegovoga otmjenog i radinog
karaktera.
Nakon odlično završenog studija u Powder Point
Academy i pravnog fakulteta na sveučilištu u Harvardu
radio je kao advokat, zatim kao sekretar pri vrhovnom
sudu, službenik u ministarstvu poljoprivrede, službenik
u ministarstvu pravde i napokon u ministarstvu vanj-
skih poslova. Od I. svibnja 1944. radi u uredu za speci-
jalne političke zadatke koji je odgovoran za koordina-
ciju američke vanjske politike i pripremanje dosjea
koji su potrebni američkim delegatima na velikim me-
đunarodnim konferencijama. Njemu je povjeren za-
datak »Organizacije ujedinjenih nacija«, kao i pripre-
manje više dosjea za konferenciju na Jalti.
On je jedan od najgorljivijih pristalica prijatelj-
stva sa Sovjetskom Rusijom, objašnjavajući da Sta-
Ijin nije komunist već nacionalist i da Mao-Ce-Tung
nije revolucionar već poljoprivredni reformator. Nje-
gova soba u Livadiji nalazi se veoma blizu Predsjedni-
kove, a dijeli je s Mathewsom, članom istog ureda za
specijalne zadatke koji je specijalist za francuske pro-
bleme. Da bismo jasno odredili njegovu važnost mo-
ramo znati da Roosevelt u Livadiji raspolaže telefonom
br. 1, Hopkins br. 2, admiral Leahy br. 3 i Alger Hiss
br. 4.
Admiral William D. Leahy rođen je u Hamptonu,
u Iowi. Taj bivši guverener Portorica, bivši ambasador
kod maršala Petaina već više mjeseci se ne udaljuje
od Predsjednika. Pravičan, pošten, neumoran radnik.
Stari se momar prilično dobro uklopio u diplomatske
poslove. Lice mu je tvrdo, umorao, obrve jake a glas
isprekidan. Navikao je da se neprestano drži u Pred-
sjednikovoj blizini, tako da više liči na »psa čuvara«
nego na »morskog vuka«. Pretpostavlja se da se on
nalazi ovdje radi svoga naročito dobrog poznavanja
evropskih problema.
Bohlen je rođen 1904. u Claytonu, u državi New
York. Ima ulogu tumaća. Diplomirao je na Harvardu.
Mnogo je putovao. Bio je vice-konzul u Pragu, Moskvi,
Parizu, a drugi sekretar ambasade u Tokiju. Izvrsno
govori ruski i francuski. U privatnom životu je povučen.
159
a u javnom se maio pokazuje. On je bez ikakve sum-
nje jedini Amerikanac u američkoj delegaciji koji je
mogao osjetiti pravu Staljinovu igru, ali je zaista pre-
više diskretan ili previše mlad da bi iskoristio šansu
da istakne vlastito mišljenje.
Steve Early je lični Rooseveltov sekretar još od
prvih Predsjednikovih političkih borbi i ne igra nikakvu
određenu ulogu.
General Watson je živahni veseljak, gotovo svi ga
obožavaju, ali poneki smatraju da je naivan. Zovu ga
»Pa«. Prototip je idealnog ađutanta koji vodi računa
i o najneznatnijim gazdinim brigama. Rooseveltu je
neophodan kao mala osmatračnica na tvrđavici.
Delegaciju američkih vojnih snaga čine: vojni ata-
še u Moskvi general Dcane, specijalist za naoružanje
general Mac Farland, avijatičarski general Kuter koji
zamjenjuje generala Arnolda, šef generalštaba general
Marshall i admiral flote King.
Vrhovni komandant američke flote i šef pomorskih
operacija admiral Ernest Joseph King rođen je 1878.
u Lorainu. Otac mu je bio mehaničar na željeznicama
Ohija. Priča se da je prvu želju za morem osjetio slu-
šajući nekoga starog Skotlanđanina kako priča o svo-
jim putovanjima oko svijeta.
Prije nego što se upisao u školu u Annapolisu ra*
dio je u tvomici za proizvodnju metalnih cijevi u Cle-
velandu. Još kao kadet-poručnik u školi je dobio ocje-
nu »rođenog šefa, mislioca i odličnog druga«. Osim
što je bio odličan učenik, odlikovao se čvrstim i nepo-
pustljivim karakterom.
U toku prvog svjetskog rata služio je kao ađutant
u štabu admirala Maya koji je bio vrhovni komandant
Atlantske flote. Kasnije se specijalizirao za podmorni-
ce, bio komandant podmomičke baze u Nevv Londonu,
u Connecticutu. Nakon toga se oduševio hidroavijati-
kom završivši staž u Pensacoli gdje je i naučio pilotirati.
Kad je 1933. Roosevelt pregledavao listu kandidata
za mjesto hidroavijatičarskog komandanta otkrio je
da nijedan admiral ne zna pilotirati. Odbacio je sve
i izabrao Kinga koji je tada bio komandant nosača
aviona Lexington.

160
 Kad je imenovan za admirala, a zatim i za vrhov-
nog komandanta Atlantske flote, u prosincu 1941, zami-
jenio je admirala Kimmela na dužnosti vrhovnog ko-
mandanta cjelokupne flote, iako je dotad po tradiciji
to mjesto zauzimao vrhovni komandant Pacifičke flote.
Po objavi rata, mornarica je, zahvaljujući njemu, bila
jedina sila stvarno spremna za borbu.
Zastupa željeznu disciplinu, nikome ne oprašta ni
jednu grešku pa ni samome sebi. Kad piše, izražava se
suhoparno i precizno, užasavaju ga dugi izvještaji. Omi-
ljela izreka mu je: »Izbacite pridjeve«, a jedina razo-
noda — Walt Disney. On je momar, vojnik i nacionalist
u pravom smislu riječi koji se nikada nije opterečivao
diplomatskim finesama i političkom filozofijom.
General George Catlett Marshall veliki je džentle-
men, toliko dostojanstven da djeluje pomalo kruto
i prestrogo, neuporedivo jasan u svojim izlaganjima,
poslovično tvrdoglav u odlukama i potpuno svjestan
svoje dužnosti. Njegov intimni neprijatelj, britanski
maršal Alan Brooke, koji nije uspio da ga uvjeri u stra-
tegijske i političke prednosti napada s juga na hitlerov-
sku tvrđavu, i koji se u toku cijeloga rata prepirao s
njim, ovako ga prosuđuje: »Mislim da je on dobar gene-
ral za podizanje armija i učvršćivanje veza između poli-
tičkog i vojnog svijeta, ali me njegove strategijske mo-
gućnosti ne impresioniraju. On je u biti veoma opasan
čovjek, ali i jako šarmantan . . . « Marshall je 1942. pred-
ložio i nametnuo ideju velikog iskrcavanja na zapadu,
ne samo protiv engleskog mišljenja već i protiv mišlje-
nja Kinga i Mac Arthura koji su se bojali da neće imati
dovoljno sredstava protiv Japanaca. »Ali — dodaje
Alan Brooke — kad sam ga pitao hoćemo li nakon is-
krcavanja krenuti na zapad, jug ili istok, on uopće
o tome nije razmišljao . . «
Očito je, usprkos okrutnosti Engleza, da je Mar-
shall iznad svega veliki organizator. On je Carnot ovoga
rata. Ima dovoljno strpljivosti i ustrajanosti da bi
Rooseveltu služio kao obrana od znatiželje ili kritike
Senata. Taj hladni general nameće se senatorima i mož-
da je upravo tu pokazao svoj smisao za strategiju.

11 Jnltn ill podjcta svljeta 161

 Rođen je 1880. u Union Townu, u Pennsylvaniji.
Imao je dosta zanimljivu karijeru. N ajprije nije mogao
udi u West Point. Roosevelt ga je 1939. imenovao za
vrhovnog komandanta umjesto generala Craiga, i to
ispred dvadeset general-majora i brigadnih generala
koji su ga nadvisivali po činu.
Antiruzveltske ga novine ga ne vole. Podsjedaju
na njegov čudni neuspjeh u West Pointu, a njegovo
im se iznimno napredovanje čini još čudnije. Ne oklije-
vaju da se zlobno zapitkuju o dubokim razlozima nje-
govog dolaska u prvi plan: masonsko potpomaganje,
prianjanje uz napredne ideje, potpora »klana ljevice«?
Drži se pognuto i uvijek je zamišljen, podsjedajudi
ponekad na redovnika koji moli. Usta uokvirena dugim
borama i plave zamišljene oči povedavaju još više taj
utisak. Skroman je, ne voli puno pričati, najvedi je
pustinjak američke armije. Izvrsno gospodari sobom,
zbog čega Mac Arthur o njemu kaže da je »najkrudi
inkasator naše povijesti«.
U ovom trenutku je ipak iznad svega važno da je
njegov utjecaj na Predsjednika neosporan i velik. Nje-
govo vojno-političko uvjerenje u ovom trenutku je ko-
liko jasno toliko i primamo. Formula koju je Churchill
upotrijebio ocjenjujudi Hopkinsa može se isto tako pri-
mijenjivati i na Marshalla. »N jegov cilj je poraz, pad
i uništenje Hitlera, izuzevši svaki ostali cilj i angažira-
nje.o Marshall se kao i Hopkins sav posvetio izvršenju
jedne »smrtne osude«. Veoma je važno, dakle, da otada
obadva glavna Rooseveltova savjetnika pokušavaju
omalovažiti svaki drugi rad koji bi mogao omesti glavni
zađatak.

162
 CETVRTO POGLAVUE

CHURCHILL I BRITANSKA DELEGACIJA

»B ilo šta da se dogodi«, brzojavio je jednom Ro-

osevelt Churchillu u toku 1942, u najmračnijim danima
rata, zaključujući jednu pesimističku poruku, »šaljivo
je živjeti u istoj dekadi zajedno s vam a. .. «
Činjenica je da je britanski prem ijer — sin oca
Britanca i majke Amerikanke — sam po sebi čitav
spektakl.
On zadivljujućom snagom proživljava rat, svoj
rat, k oji nikada do ovog raspona nije mogao galvanizi-
rati jednoga velikog čovjeka. Nikada se nisu odvijali
tako važni događaji koji bi služili tako vanrednoj vi-
talnosti. Winston Churckill u nijednom času, pa ni u
najgorim trenucima, nije odavao utisak nemoči, priti-
snut tako velikim odgovomostima. Čak se činilo da
preko svega prelazi i sve podnosi s nekim nepojmlji-
vom potajnom radošću. Jedan jedini put ga se moglo
vidjeti skrhana i kako plače poput malog djeteta, i to
one večeri kad je doznao za pad Singapura.
Na njegovim kao u buldoga jakim ustima staino
titra osmijeh. Dušom i tijelom je zaokupljen ovim ra-
tom. Uvijek se pokazuje u originalnim zapanjujućim
odijelima. Ponekad u admiralskoj uniformi s kauboj-
skim šeširom, ponekad u laganom odijelu kolonijalnog
činovnika, nekad u kombinezonu avijatičara koji je

II* 163

s-
jedna slavna londonska kuća izradila specijalno za
njega i koji upotrebljava kao kućnu haljinu nazivaju-
ći ga »moj negliže«. Na Jaltu stiže u uniformi pukovni-
ka avijacije sa šubarom koju su mu poklonili Kana-
đani. Bez prestanka puši goleme cigare. Događa se
da sastanak održava u krevetu, obučen samo u pidža-
mu i to s generalima, ministrima, ambasadorima od
kojih svi nisu Englezi! »Novinari! viče, pustite ih! Dok
se rugaju mojim šeširima, zaboravljaju da kritiziraju
moju politiku.« Ipak, nije sasvim tačno da su takve
šale samo operacije kamufliranja. Taj borac posjeduje
otvorenost svih velikih simpatičnih cinika. Jedanput
mu se malko omaklo pa je rekao: »Dani koje mi pro-
življavamo nisu nesretni dani, to su veliki dani, naj-
veći koje je naša domovina ikad doživjela.« Epopeja
je dakle važnija od humanosti.
Često ujutro traži od svojih bliskih pomoćnika
inspektora W. H. Thoompsona koji se brine o njego-
voj sigumosti ili sekretarice Philiis Moir, kojoj može
diktirati pisma ili izvještaje čak dok se nalazi u ku-
paonici ili svog ađutanta C. R. Thompsona ili pak od
svog sobara da mu na fonograf stave neku ploču.
Uvijek traži dječje ili folklom e pjesme i vojne marše-
ve. Njegove su najdraže melodije, osim francuskih voj-
nih marševa, klasična melodija sir Harryja Laudera
»Idite uvijek pravim putem«, ali i »Jadni stari Joe« i
»Draga kuća«.
Obožava kino, naročito ratne filmove. N jegov je
om iljeli film koji neprestano gleda Lady Hamilton.
Taj je film bio realiziran 1941. s Vivian Leigh i Lau-
renceom Olivierom u ulozi Nelsona.
N ije toliko strpljiv da bi satima mogao izdržati
u naslonjaču igrajući karte. Radije se odmara s kistom
u ruci i pucajući iz svog automatskog Colta 45.
Uvijek je u pokretu. Učenik Harrowa, student u
Sandhurstu. Njegova sklonost je jurnjava. Ne može
podnositi zidove. U toku toga rata nikad se nije za-
držao na jednom mjestu. Uvijek u zraku ili na oceanu.
Nimalo čudno da se dvaput dnevno morao kupati.
Prvi put ujutro a drugi nakon popodnevnog odmora.
T o ne b i propustio ni pod cijenu Imperija.

164
 Bio je osrednji učenik kao i Roosevelt. N ije bio
jedan od onih kojima je išao od ru ie iatinski. Poku-
šava da nauči francuski, ali uspijeva tek toliko da se
može sporazumijevati. On se također oslanja na in-
tuiciju, savršena politička životinja koje se kreče je-
dino po njuhu.. N i kao ministar ni kao premijer, ni-
kad nije prestao da bude reporter. Reporter svih opa-
snih đogađaja. Kubanskog rata ili ratova u Južnoj
Africi. Jedina promjena je što sada svoje reportaže
posvećuje samome sebi. Uživa da se vidi u akciji. Sve
govore priprema ispred ogledala. Veseli ga da ispisuje
ili potpisuje stranice koje njegove sekretari sastavljaju
u njegovo ime. To je takav čovjek koji bi uspio čak i
umirući lično opisivati vlastitu smrt.
Rođen je u jednoj palači u Blenheimu kod djeda,
-^>vojvode od Malbourgha, naveče, uoči blagdana. Plesalo
se. I njegova je majka plesala. N ije napuštala dvo-
ranu sve dok nije osjetila suviše očite znakove njegove
nestrpljivosti. N ije čak imala vremena ni da stigne do
sobe. Svijet je ugledao na hodniku, u pratnji glazbe. I
kasnije nikad nije prestao nagliti, uvijek uz pratnju
fanfara. Jeđinu mirnu Iuku je našao uz svoju ženu.
»Oženio sam se i bio sretan.« Citava njegova bračna
i porodična sreća sadržana je u tih nekoliko riječi, i
to je jedini događaj u njegovom životu od kojega se
nije mogla napraviti senzacionalna reportaža. Nema
sumnje da ju je duboko proživljavao. Jednog dana mu
je neka gospođa, promatrajući njegovog unučića u
kolijevci, rekla: »Ah, dragi moj ministre predsjedniče,
kako vam je vanredno sličan.« »Tačno«, odgovorio je,
»aji znate, sva djeca Iiče na mene.« Cak i u najvećim
neprilikama ostao je Petar Pan: »/ am a little boy and
1 want to have fu n« (dječačić sam i želim se zabav-
ljati).
Jeđino ga je dosada mogla umarati. Toliko je obu-
zet svojim poslom da ga je nemoguće vidjeti umorna,
iako, na primjer, avionom u najlošijim uvjetima mo-
ra preletjeti tisuće kilometara. Zbog toga su njegovi
suradnici pravi mučenici. »Rat je neprestana borba
koju treba voditi dvadeset i četiri sata na dan.« volio
je govoriti. Covjek je trebao biti od željeza da uzmo-

165
gne slijediti ritam koji je on nametao. Nitko to nije
uspijevao. N jegota misao o ratu je vječito ključanje.
Alan Brooke, koji je tolike godine proveo uz njega
pokušavajući da slijedi što je moguće bolje njegove
skokove i doskoke, sav iscrpijen rekao je jednog dana:
»Njegova se metoda sastoji u naglim gotovo intuitivnim
odlukama, bez ikakvog logičkog ispitivanja problema.«
Kad to kaže jedan Englez, onda se nema što dodati.
A taj Englez koji voli suditi o svojim Ijudima požuru-
je da doda: »On nikad nije uspio da predvidi poslje-
dice akcije kojom se oduševljajao. On u biti vrlo često
odbija da ih uvidi.«
Taj vihor, međutim, posjeduje dar pojednostavnji-
vanja. On je umjetnik riječi koja zanosi. M ogli bismo
sastaviti debelu knjigu njegovih historijskih izreka.
Tako su ga pitali tko je pravi začetnik laburisti-
čkog pokreta. Surađivao je s Attleejem i mnogo je
cijenio Bevina, ali ni najmanje n ije bio socijalist. Po-
vukavši dim iz cigare odgovorio je »K ristof Kolumbo«.
Pustivši da se prisutni čude nekoliko trenutaka, dodao
je: »Budući da K ristof Kolumbo, krenuvši, nije znao
kamo ide, kad je stigao nije znao gdje se n a la zi. . . A
sve je to izveo s tuđim novcem!«
Kad su ga Grci nedavno razljutili svojim mnogo-
brojnim svađama, poslao im je telegram ovakvog sa-
držaja: »Britanskoj vladi su na vrh glave vaše gluposti.
T o je zaista mnogo, kad kaže jedan Englez, a telegram
je bio adresiran lično na regenta Damaskinosa.
U trenucima nadahnuća sposoban je da izgovori
takve riječi koje u kamen mogu biti uklesane: »Mogu
vam obećati jedino mrtve, krv i su ze. . . Nikad tako
malo ljudi nije spasilo tako mnogo. Engleska uvijek
dobiva svoje ratove . . . Sjedinjene Države se moraju
postaviti uz naš bok. Njihova šansa da prežive zavisi
od uspjeha naše šanse.«
Najbolje se snalazi u oluji. U vrijem e mira bi
možda izgledao nagao, neumjeren, gotovo smiješan.
Princ Bibesco je jednom, u toku prvoga svjet-
skog rata, kad je Churchill bio već stupio na đužnost
u Admiralitetu, zapitao njegovu tetku Leoniju: »Kad
će vaš nećak Winston postati ministar predsjednik?«

166
 »Nikada!, odgovorila je tetka L e o n ija ... osim ako
se ne dogodi neka katastrofa.«
Katastrofa se dogodila, izdižući Winstona na vr-
hunac svoga prvog vala.
Danas je svjestan da je izvršio giavni dio svog
zadatka. H itler je sada samo luđak pritiježnjen u dno
svog posljednjeg skrovišta. Ne gubi iz vida da se svijet
izm ijenio i da novi veoma ozbiljni zadaci očekuju
stare zemlje.
Nema baž idilično mišljenje o sovjefima. Tačno
je da se čuva izraza kojima je prije rata nazivao Sta-
ljina ili izjava kao: »Boljševizam nije politička dok-
trina. T o je bolest. To nije kreacija več infekcija.« Ve-
oma se trudi da bude Ijubazan i srdačan s rukovodio-
cima u Krem lju, ali nema sumnje da ga neograničeno
Rooseveltovo povjerenje u Staljina zabrinjava i Ijuti.
Ne samo da se uznemiruje zbog ambicija koje očituje
onaj koji je u njegovim očima car novog stila, već po-
činje da se boji da dvojica supervelikih ne počnu za-
sebno surađivati, ostavljajući po strani sve ostale na-
cije pa i Britaniju.
Uz to, on ne želi biti stečajni upravitelj Imperija
u kojem sunce ne zalazi. Citavo njegovo biće buni se
protiv te pomisli. Svaki udarac zadan Imperiju on osje-
ća na vlastitoj koži. Osjetio je da Imperij malaksava,
najprije pred Hitlerovim naletom, a zatim pod udar-
cem Japana. Cini mu se da nekim njegovim zemljama
prijete sovjeti. Maovi Kinezi bi jednog dana mogli za-
m ijeniti japansku armiju. Izvanredna flota Sjedinjenih
Država je već zasjenila njegovu flotu. Počinje ga hva-
tati vrtoglavica.
Ipak, on je cijelim svojim bićem ostao demokrat.
U toku cijeloga rata pošteno je surađivao s parlamen-
tom kojem je uvijek izlagao svoje zamisli. Taj zakleti
konzervativac mogao je efikasno i prijateljski raditi
s laburističkim vođama u svojoj vladi. Uvijek je otvo-
reno svraćao pažnju na slobodu štampe. Upravo se
priprema da sazove izborno tijelo zbog biranja novih
poslanika. Vjeruje u zakon većine. Cini mu se da je
demokracija klasičnog tipa napadnuta sa svih strana,
da komunizam u mnogim zemljama nameće svoja kru-

167
ta pravila a u nekiraa već priprema svoj dolazak. Dru-
ga vrtoglavica.
što da se radi, kad se uvidi sve to?
Dokle je stigla njegova misao po dolasku na Jaltu?
Sve ga nagoni na pomisao o stvaranju jakog anglo-
saksonskog bloka. Osjećaj povezanosti k oji pruža je-
dinstvo jezika — isto nepovredivo poštovanje velikih
sloboda — mudrost koja savjetuje izgradnju velike po-
rodice oko Atlantskog oceana — činjenica da Staljin
vreba zgodu đa iskoristi i najmanju razmiricu među
zapadnim saveznicima — veliki strah od američke na-
ivnosti — neki osjećaj usamljenosti uz ranjenu Francu-
sku, poremećenu Italiju, gotovo uništenu Njemačku, u
Evropi kojoj tisućgodišnja dominacija bježi iz ruku
— instinktivna potreba da se na kraju jednog iscrplju-
jućeg perioda s povjerenjem osloni na mlado i jako
rame.
On je obuzet stvaranjem jednoga takvog bloka.
Ali on je i previše »političar« a da ne osjeti kako
Amerikanci, u svakom slučaju Roosevelt, Hopkins i
onaj Marshall koga mrzi, ne smatraju da je iskren.
Oni u njemu vide im perijalističkog Harpagona neizlje-
čivo lakomog, koji jedino želi sačuvati svoje blago pa
i uz žrtve tisuća njihovih vojnika. Oni se čak boje da
se u tome ne kompromitiraju. Zbog toga su oklijeva-
jući pristali na sastanak na Malti prije polaska za
Jaltu. U izvjesnom pogledu mogao bi povjerovati da
je saveznik koji smeta, rođak kojeg se izbjegava. U
njihovim očima on je reakcionar; Churchill ne samo
da to osjeća, on to zna.
Kako je đakle odbijen, preostaje mu jedina mogu-
ća strategija, a to je da se sakrije iza egoizma koji
mu baš i predbacuju.
On se sam mora zaštititi.
Prema tome on i gradi svoj plan akcije.
Prva mu je briga da što jače i trajnije osigura
sam britanski otok. Da taj cilj ostvari ima samo dva
sredstva. Osiguravanje važne okupacione zone na sje-
veru Njemačke, što je veoma važno za brzo napredova-
nje Montgomeryjevih trupa i učvršćenje prijateljstva
s Francuskom, odakle i potječe odluka da na konferen-

168
ciji čvrsto brani francuske interese u Njemačkoj. Po-
bjesnio je kad je Roosevelt u Quebecu, ne objašnjava-
jući, predložio da sjeverozapadna zona Njemačke bude
rezervirana za Sjedinjene Države, a Britancima da os-
tane južna okupaciona zona. U sađašnjim prilikama
on ni za šta na svijetu ne bi odustao od okupacije
Hamburga. Na konferenciji mu je dakle prihvatljiva
svaka odluka koia bi mu prepustila kontrolu nad sje-

j-'iuga jiiu jc uuga jjuipuna sigumost putova za In-

diju. Te sigumosti nema ako se Staljin smjesti na bilo
kojem mjestu mediteranske obale. Buduči da Roose-
velt i Marshall tvrdoglavo odbijaju započinjanje svake
jake ofanzive na jugu, Churchill žarko želi da pokaže
Staljinu kako golemu važnost pridaje svemu što se
tiče Mediterana. Da bi to još bolje pokazao, ne oklijeva
da angažira britansku vojsku u Grčkoj protiv partiza-
na Markosa. Zato Rusima predlaže pogodbu koja bi
njemu osigurala spasavanje Mediterana: »Jugoslaviju,
Grčku i Italiju ostavite pod mojom kontrolom. U tom
slučaju neću raspravljati o vašoj kontroli u ostalim
sektorima. Ako toga nema, sve đolazi u p itan je. . . «
To je jezik koji Staljin može shvatiti. Ipak, postoji
jedna poteškoća u toj podjeli, a to je Poljska zbog
čije nezavisnosti i spasa je Velika Britanija i ušla u
rat. Nema sumnje da Churchillom u trenutku Jaltske
konferencije dominirajrj__tri različita osjećaja u ođno-
su 'na poljski problem. Prvi je ciničan. Ako u nekoj
podjeli treba dobiti na jednoj strani, na drugoj treba
prepustiti, i to tim lakše, usprkos časti, budući da pu-
tovi za Inđiju ne vode kroz Varšavu. Drugi je fatali-
stički. Bacivši pogled na položaj armija, ako Staljin ne
dobije traženi dio Poljske on će ga svakako uzeti, pa
možda čak i više. Treći je iskren: Ako Poljska ne ustu-
pi Lavov i močvare Pripjeta, riskira da bude zbrisana
s karte. Pomognimo jo j onda da spasi ono što se dade
spasiti, tj. zastavu i područje oko glavnog grada, dozvo-
ljavajući jo j da dobije na zapadu, u Njemačkoj, sve do
Odre, teritorij ekvivalentan onome koji će izgubiti u
korist Rusije.

169
 Treća briga se odnosi na područje Dalekog istoka,
problem koji još više muči Roosevelta nego Evropa
britanskog premijera. Roosevelt riskira da potpali val
neonacionaiizma u Aziji. Roosevelt se također trudi
da čvrsto ujedini i dobro naoruža Kinu, dok Britanci-
ma dugogodišnje razmišljanje savjetuje da je se pre-
pusp dugim građanskim ratovima. Kad bi Kina postala
suviše jaka, sve bi se izmijenilo, je r više ne bi bilo
Japanaca da služe kao protuteža. Churchill je dakle
odlučan i ni pod koju cijenu ne želi pristati ni na
kakav sporazum između Sjedinjenih Država i Rusije
koji bi se odnosio na velike i opasne azijske probleme.
Sve te brige mu nameću plan čiste defanzive koju
on ne voli i koji će jedino pružiti nove dokaze da ga
i dalje sumnjiče Roosevelt i njegovi suradnici.
Isto tako osjeća grižnju savjesti zbog Poljske.
Po svom temperamentu još gore podnosi izvjesne
formule ultimatuma ili politike gotovog čina koju Sta-
ljin tako savršeno zna da upotrijebi.
Konačno, britanski prem ijer se prvi put osjeća
malen u usporedbi sa ta dva kolosa, slab u odnosu na
golema sredstva koja oni mogu pokrenuti.
Osim toga što smatra da je osuđen osam dana pro-
vesti u toj prokletoj dolini, i što mu još od prvog
dana vila Voroncov u odnosu na palaču u Livadiji iz-
gleda kao depandansa s vrlo lošim uvjetima za rad,
uz sebe je mogao zadržati samo desetak svojih prija-
telja dok je ostatak britanske delegacije bio smješten
u dvije ladanjske kuće udaljene oko dvadeset minuta.
Winston Churchill je veoma loše volje.
Njegov prijatelj lord Moran koji se smjestio u
sobu do premijerove i kći Sarah nikada ga nisu vidjeli
tako neraspoložena.
★

Anthony Eden je neustrašiv kao i uvijek. čovjek

bi pomislio da je upravo stvoren da bolje istakne
eruptivnost i živost ministra predsjednika.
Rodio se 1897. u Windelstone Hollu, blizu Bishop
Auclanda, u Durhamshireu, u tihom ali otmjenom
skromnom dvorcu gentleman-farmera ćija je najveća

170
 razonoda bila odgajanje trfcaćih pasa koji su u cijeloj
okolici bili najboiji za iov na lisice. Pohađao je najpo-
znatiji englesfci fcoledž. ističući se naročito u nogometu,
kriketu i veslanju. Oxford je znatno razvio njegove ve-
like sposobnosti. Osim toga, dosta je dobro upoznao
pravo i povijest da bi se mogao baciti u političku ka-
rijeru. Sudbina ga je u dvadesetoj godini poslala da
se bori na Sommu, i to upravo u jedinicu koja se bo-
rila protiv jedinice u kojoj se nalazi neki Adolf Hitler.
Vrativši se zdrav i čitav iz borbe, požurio je u Oxford
gdje je počeo studirati orijentalne jezike, naročito per-
zijski i arapski. God. 1923. oženio se Beatricom Helle-
nom Beckett, kćerkom jednog od vlasnika Yorskhire
Posia i tako učvrstio svoje veze pa se je mogao kan-
diđirati za poslanika u okružju Warwick i Leamington,
i to više puta. Nakon što se nekoliko godina metodi-
čki i potanko brinuo o svojim biračima i nakon što
je izvršavao važne zadatke na svim kontinentima: u
Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Cejlonu, Parizu,
Berlinu, Varšavi, Pragu i Moskvi gdje je bio prvi strani
nekomunistički parlamentarac koga je Staljin primio,
u trideset i osmoj godini postao je ministar vanjskih
poslova u Baldwinovoj vladi. Kad je Chamberlain po-
stao premijer, nakon Miinchenskog sporazuma, prili-
čno spektakularno podnio je ostavku, izražavajući ta-
ko svoje neslaganje s »politikom popuštanja«. Chur-
chill ga je ovamo pozvao. On je uvijek sposoban da
genijalnom spretnošću razmrsi klupka i osvijetli Iabi-
rinte u koje zna zalutati njegov siloviti premijer.
Poštovani Alexandre George Montagu Cadogan star
šezdeset jednu godinu, sedmo dijete grofa Cadogana
koji je bio podsekretar u ministarstu rata i ministar-
st\u kolonija, unuk drugog grofa Cravena, bivši ućenik
Etona i Oxforda, muž lady Teodosije Acheson, kćeri
četvrtog grofa Grosforda, viteza reda svetog Mihaela i
svetog Jurja, stalni državni podsekretar u Foreign Of-
ficeu, produkt je čistokrvne britanske diplomacije. Ra-
dio je u Turskoj, Beču, Ligi naroda i kao ambasador
u Pekingu. Kao stalni podsekretar on ne može izgubiti
mjesto zbog nekog političkog razloga već jedino zbog
Iošega ličnog ponašanja. Upravlja uredom za eksperte.

171
ali isto tako i uredom za obavještenja i tajne fondove.
Preuzeo je važan dio redigiranja Atlantske povelje i ak*
tivno je sudjelovao u svim velikim međunarodnim kon-
ferencijama posljednjih godina: Dumbarton Oasku,
Kairu, Quebecu i Teheranu.
Tipičan Englez, visok, uskih ramena, vedra ali suha
lica, svijetlih očiju iz kojih jednako izbija ozbiljnost
kao i ironija.
Razumije se da je to tip diplomata, opreznog i
hladnog, obazrivog, preciznog, jasnog i koji pazi na
formu.
Tvrdi se da voli anonimnost.
Sir Archibald K err, ambasador Njegovog veličan-
stva u Moskvi, također pripada visokim slojevima Fo-
reign Officea.
Odlikuje se otmjenošću, diskrecijom kao i vjerom
u nadmoćnost britanske civilizacije.
Rođen je 1883. u škotskoj aristokratskoj porodici.
U toku duge, savršeno organizirane karijere uspio je
da bolje nego itko drugi upozna smiješne ili tragične
razlike među drugim narodima i civilizacijama.
Najprije je službovao u Berlinu, zatim u Buenos
Airesu, Washingtonu, Rimu, Teheranu, Tangeru, Kairu,
Santiagu de Chile — gdje je oženio bogatu senoritu
Mariju-Terezu Diaz Salas — Stockholmu da bi na kra-
ju zamijenio Stafforda Crippsa u Moskvi.
Voli društvo, strastveno puši lulu, obožava humor
iza kojeg lakše skriva svoju stidljivost i osjetljivost.
Skotski tip, atletske građe, jak poput igrača rug-
byja, velikih ruku, zvonkog smijeha, lica kao iz hrasta
istesana i onog šestog osjetila koje mu dopušta da
nepogrešivo razlikuje pravi škotski viski od patvore-
nog.
šezdesetdvogodišnji maršal Alan Brooke, koga
Montgomery cijeni kao najvećeg vojskovođu svih na-
cija angažiranih u ovoj svjetskoj bitki, glavni je vojni
savjetnik Churchillov, neke vrste njegov Marshall.
Potječe iz plemićke porodice Sjevem e Irske.
školovao se u Francuskoj i savršeno govori taj
jezik.

172
 U toku prvog svjetskog rata šest puta je bio po-
hvaljivan zbog svoje hrabrosti u borbi.
God. 1940. bio je zamjenik ekspedicionog britan-
skog korpusa na francuskom frontu. Upravo je on u
Dunkerqueu uspio organizirati i osigurati spasavanje
britanskih trupa. Za vrhovnog komandanta cjelokupnih
trupa imenovan je u trenutku kad nijedan Englez više
nije sumnjao u Hitlerovu invaziju.
U prosincu 1941. zamijenio je generala Johna Dilla
na dužnosti šefa štaba Britanskog Im perija da bi od-
mah zatim postao predsjednik komiteta svih štapskih
šefova snosedi otada najveću odgovornost za sve kop-
nene, zračne i pomorske operacije pod vodstvom Bri-
tanskog Imperija.
Stekao je nadimak — Churchilova đesna ruka.
Ono što Eden znači na političkom, on je na vojnom
planu. Dugo vremena se vjerovalo da de on upravljati
operacijom iskrcavanja na zapadu. Kosnulo ga se, kad
je Amerikanac bio imenovan za izvršenje toga važnog
zadatka, ali Englez u iskušenju često postaje Rimlja-
nin, pa je tako i on znao prebroditi neuspjeh. Kod
njega je nemogude postići jednu jedinu stvar: prizna-
vanje stratega tamo gdje ga on ne vidi.
Okretan je i živahan, malo pognutog držanja,
uvijek besprijekomo odjeven. Tačnost mu je glavna
karakteristika u svakidašnjem životu. U vojnom po-
gleđu je veoma jasan, dok na političkom polju ne može
biti jeđnostavniji: treba braniti Imperij,
Kad želi da se otarasi nekog razočaranja ili brige,
koje ga zaista ne štede ovih olujnih godina, posvećuje
se onome što ga čini najsretnijim; omitologiji.
Sate i sate može da provodi u svom vrtu u Londo-
nu ili u parkovima, pokušavajući da snimi neko gni-
jezdo slavuja. U najdražoj uspomeni mu je ostala me-
đunarođna konferencija u Casablanci, budući da je ta-
mo u časovima odmora mogao gledati najljepšu mena-
žeriju češljugara, grmuša, vrtirepki, bjelorepki, ugara,
vivaka i praćki koju neki ptičji kolekcionar može za-
misliti. Sav je sretan što može poći na Jaltu, je r su
mu obećali da će tamo vidjeti mnoge divne stvari, ali
ga je oneraspoložilo to što su svi njegovi prijedlozi

173
o planovima na Maltskoj konferenciji bili pobijeni i
odbačeni.
Avijatičarski maršal sir Charles Porta l nosi u Lon-
donu jedan jedini nadimak: the portal of the Bombers.
Energičan je i osvetoljubiv. »Užasno agresivan čovjek«
rekao je Churchill — kad je u listopađu 1940. naslije-
dio sir Cyrila Ne\valla. Londonci su radosno govorili
da je njegovo imenovanje znak da će Engleska nakon
što je dokazala da zna »prim ati« od sada biti spremna
da dokaže da zna »davati«. U nekoliko mjeseci ospo-
sobio je bombardersku avijaciju koja nije oklijevala
da bombardira tvom ice »Skoda« u Ceškoj, tvom ice u
Milanu i tvornice kugličnih ležajeva Kugelfischer u
Schvveinfurtu. Također ga nazivaju »prvi m šitelj Nje-
mačke«, ili »pravi pobjednik nad Goeringom«. Potječe
iz hugenotske francuske porodice. Djetinjstvo je pro-
veo u mimim predjelima Pangsboumea, na obalama
Temze. Ratnik se u njemu prvi put pojavio kad se kao
student u Winchesteru počeo oduševljavati za lov sa
sokolima. Od tog vremena je sanjao jedino o tim gra-
bežljivcima neba i čim mu se pm žila prilika, tj. prvi
svjetski rat, odmah je pohrlio u avijaciju gdje je pilo-
tirao 'prvim poznatim aparatima. U oficirskim menza-
ma se priča da jede malo kao vrabac ali redovito po-
put metronoma, što za jednog Engleza može biti samo
pohvalno. Voli usporedbu koju je izrekao jedan hu-
morist, vidjevši njegov poput kljuna dugi nos, m ke na-
lik na krila, čvrste noge poput krilnih upravljača i nje-
gov prijeteći izraz »Taj momak tamo, to je pravi ratni
avion!«
Sir Andrew Browne Cunningham, vrhovni koman-
dant mediteranske flote, bolje poznaje more nego
svjetsku povijest. Uživa ugled veoma spretnog i vje-
štog čovjeka, pa sve posade tvrde kako je sposoban da
svojom krstaricom presiječe jaje na dva dijela. Za
njega se još priča da je »efikasan poput žiroskopa i
neumoran poput mediteranskog sunca«.
Cak bi se moglo reći da je on na Jalti zato da
Churchill zbog eventualne rastresenosti ne bi zaboravio
na putove za Indiju, budući da se Englezima događa
da predvide i ono što je nemoguće. On lićno predsta-

174
 vlja »Put«. Samo njegovo prisustvo označava Sueski
kanal i Gibraltarski tjesnac.
Autoritivan je, nagao, šutljiv i nije preporučljivo
da ga se obmanjuje.
čak i Churchill na to pazi.
Maršal Alexander bio je školski kolega Montgo*
meryja u Camberleyju. Skroman je i neupadljiv poput
malog činovnika, strpljiv kao kirurg, pažljiv kao takti-
čar i naravno hladan kao Englez. Kao posljednje dije-
te bogate i ugledne porodice bio je obasut svime. Od-
gajan je u najboljim školama, određivan u najuglednije
pukovnije, stari kavalir, blještavi kozer, bez straha
od bilo ćega i bez ikakve sumnje najinteligentniji viši
oficir cijele britanske armije. Osim toga on je i umjet-
nik. Slika je r mu to pričinja zadovoljstvo. Im a smisla
za humor, eleganciju i šarm. Teško je zaista otkriti
neku nesavršenost na tom prototipu sretnog čovjeka,
to više što posjeduje osobinu rijetku kod generala: ni-
je Ijubomoran.
Sposoban je da veoma brzo donosi važne odluke i
poduzme veliki rizik. To je više puta dokazao suprot-
stavljajući se Rommelu ili Kesselringu. On je isto tako
i dobar posrednik, sposoban da srairi i najdelikatnije
razmirice. »Ja sve razdražujem, a on sve smiruje«, re-
kao je Monty.
General-lajtnant sir Hastings Lionel Ismay je se-
kretar obrambenog komiteta Imperija i Šef Churchillo*
vog ličnog štaba. Jedan od oficira koji najbolje poznaju
Indiju, ali isto tako dobro poznaje problerae i psiho-
logiju Egipta i Levanta.
Po vanjštini je sličan pukovniku Brambleu. Visok,
tanak, njegovan, uvijek spreman na Šalu, mrzi taštinu
i loše raspoloženje. Savjestan je pri izradi svakoga
većeg strategijskog plana, a sudjelovao je na svim ve-
likim vojnim i političkim konferencijama posljednjih
godina. Na Jalti je zbog svoga diplomatsko-vojnog is-
kustva koje će na toj konferenciji svakako biti potre-
bno.

175
 TREĆI DIO

KONFERENCIJA

12 Jolta iii podjela svijeta

 PRVO POGLAVUE

NEDJELJA 4. VELJAČE

Prvom susretu Velikih u Livadiji prisustvovali su

samo Roosevelt i Staljin, i to u 16 sati i 15 minuta.
Churchill nije bio prisutan. Od Rusa su još bili pri-
sutni M olotov i tumač Pavlov, a od Amerikanaca tumač
Bohlen.
Razgovor nije trajao više od četvrt sata, ali je bio
značajan.
»Kakva je vaša situacija na Rajni?« bilo je prvo
maršalovo pitanje. To je sad njegova glavna briga isto
kao što je Rooseveltova postići da Rusi objave rat Ja-
panu, a Churchillova dobiti jamstvo za ugroženi tmpe-
rij. Sva Staljinova pažnja je sađa usredotočena na Nje-
mačku.
Odmah zatim je spomenuo važne uspjehe sovjet-
skih trupa na Odri.
Roosevelt je spretno izbjegao temu, pričajući o
mnoštvu oklada koje su pale na Quinceyju za vrijeme
prijelaza preko Atlantika, i to hoće li Rusi prije stići
u Berlin nego što Amerikanci stignu u Manillu. Staljin
je poput dobrog igrača vrlo ljubazno ^ nasuprot nad-
menom tonu koji je upotrebljavao u toku prvih susre-
ta konferencije u Teheranu — ali s blagom primjesom
ironije odgovorio da će Amerikanci prije stići u Manillu

12* 179
nego Rusi u Berlin, zato što »na Odri doživljavaju ve-
oma jak otpor«.
Daljnji razgovor se odnosio na klimu i osobine
Krima.
Predsjednik je rekao da je duboko dirnut rušenji-
ma koja su izvršili Nijeraci. »Ona me prisiljavaju da
prema Nijemcima budem mnogo okrutniji (m ore blo-
odthirsty) nego što sam to htio prije godinu dana.«
Zaželio je da maršal ponovo predloži zdravicu »za po-
gubljenje pedeset tisuća oficira njemačke armije«.
Maršal je dodao da je Ukrajina još više porušena, bu-
dući da je tamo razaranje vršeno metodički, prema
planu. Rekao je još da su Nijem ci zaista »divljaci«
koji kao da sadistički mrze djela Ijudskih ruku.
Predsjednik je zatim navijestio da će Eisenhovver
8. veljače početi jaku ofanzivu koja će u ožujku do-
biti puni zamah. Maršal je na to izrazao svoje zado-
voljstvo, precizirajući da će, kad jednom budu zauzeti
Saar i Ruhr, Nijem ci biti lišeni snabdijevanja uglje-
nom budući da su ruske trupe već zauzele šlezijske
rudarske bazene.
Tada je Roosevelt postavio svoje prvo pitanje bez
sumnje da iskuša teren: »Đudući da su naše armije
tako blizu jedna drugoj, ne bi li bilo moguće da Eisen-
hower saobraća direktno s ruskim glavnim stanom, a
ne kao ranije posredstvom štabova u Londonu i Was-
hingtonu?«
Staljin se odmah s time složio.
Roosevelt je bio sretan; osjetio je atmosferu koja
ga je oduševljavala, srdaćnost, što je obećavalo da
je Staljin raspoložen za konferenciju.
»A de Gaulle?« upitao je.
Staljin je već rekao Harrimanu u Moskvi da je
predsjednik privremene francuske vlade »tvrdoglav i
težak čovjek«. Sad je samo slegnuo ramenima, dodav-
ši s uobičajenom ironijom: »N ije previše kompliciran.«
Dodao je da de Gaulleu »nedostaje realizam, kad za
Francusku koja se u toku ovog rata nije borila, za-
htijeva jednaka prava kao za Amerikance, Ruse i En-
gleze koji su na svojim leđima izborili glavni dio«.
Roosevelt je smijući se požurio da ispriča kako je de

180
 , Gaulle pred njim u Casablaci »sam sebe uspoređivao
S sa Jeanne d'Arc kao duhovnim vođom Francuske i
Clemenceauom kao političkim vođom«. Tada su se
j obojica nasmijala. »De GauJle čini se ne shvađa situ*
i aciju u Francuskoj, dodao je Staljin, a ni Činjenicu,
; da je Francuska u biti veoma malo pridonijela vojnim
y operacijama i da se 1940. uopće nije borila.« Trenutak
je takav da Roosevelt čak ni okom nije trepnuo čuvši
' ovaj datum.
Ipak, zapitao je, što Rusi misle da Francuska even*
tualno dobije jednu okupacionu zonu u Njemačkoj,
' citirajući Churchillovo mišljenje po kojem »to ne bi
bila loša ideja«. »Zašto?« upitao je Staljin. »Zbog do-
brote«, odgovorio je Roosevelt. »To je čini mi se jedini
ra^log«, priključio se razgovoru Molotov koji sve do
tad nije otvarao usta.
Staljin je na kraju razgovora bio nešto nervozniji
nego na početku, potvrđujući »snažno opiranje« bilo
kakvom mišljenju da se Francuskoj dade okupaciona
zona, dodajući usput da se o tom još može razgovarati.
Taj kratki razgovor je na tome i završio da bi se
nastavio u »plesnoj dvorani« gdje se trebala održati
prva plenarna sjednica.
Konferencija je, dakle, počela.
I Roosevelt se Staljinu činio veseo i srđačan, što
nimalo nije isključivalo neiskrenu dobrodušnost.
Roosevelt je, odmah na vratima, zadovoljno povje-
rio Hopkinsu da Staljin iako je još pomalo oprezan i
nepovjerljiv izgleda puno više spreman na suradnju
nego što se usudio nadati.
Konferencija na Jalti je službeno počela u nedje-
f~~ Iju 4. veljače u 17 sati i 10 minuta oko okruglog stola
za kojim se našlo petnaest Ijuđi, po pet iz svake dele-
gacije. Roosevelt, Stettinius, Marshall, Leahy i King s
američke strane; Churchill, Eden, Brooke, Portal i
Alexander s engleske, te Staljin, Molotov, Kuznjecov,
Antonov i Kudjakov s ruske strane. Prvoj su plenar-
noj sjednici prisustvovali i ostali delegati kao Harri-
man, general Deane, general Ismay, admiral Cunning-
ham, Višinski, Majski, Gusev i Gromiko. To je jedini
sastanak na kojem su bili prisutni i vojni Šefovi koji

181
 će nadalje svoje sastanke održavati zasebno. Hopkins
je zbog groznih bolova morao ostati u krevetu.
Tumači su bili Bohlen, Pavlov i m ajor Birse.
Sve do Jalte praktički nije bio iskušan sistem si-
mulativnog prevođenja s mikrofonom i slušalicama.
Prevodiia se rečenica po rečenica. G ovom ik je morao
pričekati da rečenica bude prevedena prije nego što
počne drugu. To je dugo trajalo i zamaralo.
Eden je, također, ali uzalud protestirao protiv
odsutnosti službenog prevodioca.
U toku čitave sedmice na nijednoj sjednici nije
rvođen stenografski zapisnik, pa prema tome nije po*
stojala nikakva potvrda razgovora. Bez ikakve sumnje
najvažnija konferencija u povijesti neće imati nikakav
službeni tekst, osim nekoliko rečenica završnog izvje-
štaja i nekoliko stranica tajnog protokola. Jedino su
vojna lica na svakoj sjednici vodila zabilješke koje je
trebalo pogledati na početku svake naredne sjednice.
Prvi ie priiedlog dao Staliin. On je želio do kon-
ferenciji "od početka do' Kraja predsjedava Roosevelt,
umjesto kompliciranog sistema po kojem se za svaku
sjednicu bira drugi predsjednik. Tako je Amerikanac
psihološki bio ojačan u svijesti o svojoj nadmoćnosti.
To je bilo na neki način i izražavanje rezerviranosti
prema britanskom imperijalizmu. T o je konačno i
jasno odjeljivanje Engleza od Amerikanca, kojem se
zajedno s predsjedništvom povjeravao i položaj arbi-
tra, uloga posrednika, što će ga naravno dovesti do toga
da više razumijevanja pokaže prema ruskim prijedlo-
zima. Staljin je tako sam sebi osigurao prednost, nu-
deći je prividno Rooseveltu.
Predsjednik je najprije zahvalio Staljinu »na pri-
jedlogu, a zatim i na sjajnom dočeku« koji su Rusi
priredili Englezima i Amerikancima na Jalti. Potvrdio
je da zna kako ruski narod želi »m ir iznad svega osta-
lo g«, dodajući usput da su se tri nahTda shvatll^'»mno-
go bolje nego ikada« i kako će se s vremenom to »uza-
jamno razumijevanje« još povećavati. Eto, zbog čega
je predrozio aa se ova konferencija održi bez velikih
ceremonija, iskreno, što je najbolji način da se uspje-
šno riješe problemi i da se govori otvoreno i slobodno

182
 ( frank. and free speaking). On je uvijek tako vodio
mitinge i ministarska savjetovanja. Predlažući drugar-
sku konferenciju, on ostaje vjeran samom sebl. AmerT-
kanac je spreman na prisnost koja bolje grije od bilo
kakve atmosfere, oduševljen je ako ga se zove po ime-
nu i sposoban da čak i papu prijateljski potapše po
ramenu.
Prošlo je vrijem e blještavila Bećkog kongresa i
ceremonijalnih govora Versajske konferencije.
U Livadiji nikada nije izgovorena riječ »Vaša Ek-
selencijo«.
Odsustvo protokola je isto tako važna činjenica
Jaltske konferencije.
Nakon Roosveltovog uvodnog govora sastanak se
nastavio dvjema jednostavnim i preciznim izvieštaii-
ina. Prvi je izmo generai Antonov7i to o situaciji na
IsTočnom frontu, a drugi Marshall o situaciji na Za-
padnom frontu, na Rajni.
U zaključku izvještaja Antonov je naglasio da se
pet njemačkih divizija iz Norveške, dvanaest s Rajne,
osam s talijanskog fronta već nalaze na putu prema
Tstočnom frontu da bi pomogle Guderijanu.
Na kraju stručne, pomalo konfuzne, diskusije —
nakon što je Roosevelt postavio pitanje o problemima
koje stvaraju razlike između širine ruskih i njemačkih
tračnica — uskočio je Staljin, objašnjavajući kako je
on lično dao odobrenje Antonovu da iznese kompletne
podatke o frontu i da je on sam poduzeo tu inicija-
tivu »bez ikakvog pritiska sa strane«. Anglo-Amerikanci
su stekli dojam da je Staljin to iznio više da obavije-
sti ruske delegate nego dvije druge delegacije. Iz toga
su zaključili da on pokušava opravdati se pred nevi-
dljivim pokroviteljem, Politbiroom na primjer, budući
da su bili obaviješteni od svojih tajnih službi da se
Berija i Maljenkov nalaze u vili Korejs. Gruzijac je u
stvari i tu pokazao svoju spretnost, ostavljajući utisak
kao da on nije apsolutni gospodar svojih postupaka,
da odluka ne zavisi samo o njemu.
Marshallov izvještaj je zaista bio model za izvje-
štaje takve vrste. Brooke mu ništa nije mogao pri-
mijetiti. Marshall je potvrdio da se Eisenhovver nada

183
da će oko 1. ožujka uspjeti prijeći Rajnu. Precizirao
je da je sada glavni zadatak anglorameričke borbene
avijacije da ruši putove, velike željezničke čvorove,
budući da se zračne tvrđave čuvaju za strategijske
zadatke napada na rezerve goriva. Kako Nijemci poka-
zuju znakove ponovnog započinjanja podmorničkog
rata na širokom frontu, preporuča se da se bombardi-
raju podmomičke baze. Na jedno Staljinovo pitanje,
Marshall odgovara da Eisenhower raspolaže s osam-
deset i devet divizija od kojih je svaka treća oklopna.
Zapadni front je raspolagao s deset tisuća tenkova i
četiri tisuće bombardera.
Staljin je tada primijetio da sovjeti na svom fron*
tu raspolažu sa sto osamdeset divizija.
U razgovor se sada prvi put umiješao Winston
Churchill, primijetivši da se anglo-američka nadmoć
nikad nije ogledala u broju Ijudi već u sredstvima.
Staljin je prihvatio izazov s detaljnim i veoma
uvjerljivo iznesenim izvještajem o sovjetskoj artilje-
riji. »Naša ofanziva nije počela na zahtjev saveznika ni
na temelju obaveza prihvaćenih u Teheranu, govorio
je kao da se obraća nekoj nevidljivoj kontrolnoj moći.
Nikakav kontakt nije postojao ni s Predsjednikom
Sjeđinjenih Država ni sa predsjednikom vlade Velike
Britanije. Sovjetski vođe su sami vršili svoju dužnost.
Predsjednik je požurio da odgovori kako u trenut-
ku održavanja konferencije u Teheranu još nije bio na
vidiku kraj rata, da se on sam nalazio u predizbornom
periodu i da su savezničke armije bile udaljene jedna
od druge. Još nije bilo iskreavanja u Normandiji i
ruske trupe još nisu bile potpuno oslobodile svoju
zemlju. Sada je, naprotiv, moguće, a i hitno da se ko-
ordiniraju operacijski planovi.
Nakon Churchillovog rječitog hvalospjeva povjere-
nju koje on i američki Predsjednik imaju u maršala
Staljina, u ruski narod i efikasnost ruskog vojnog na-
nora jcgpačnn ie donesena odluka da se sastanu šefovi
štabova triju zemaija radi koordiniranja vojnih pla-
nova.
Sjednica je prekinuta u 17 sati i 50 minuta.

184
 U toku cijele sjednice Staljin je crvenom ili pla-
vom olovkom bez prestanka crtao nekakve hijeroglife
po bijelom papiru bez zaglavlja. Churchill je pušio
cigaru za cigarom. Roosevelt je izgledao umoran, po-
nekad i odsutan duhom. N ije čak ni pušio. Jedan je-
dini put je izvadio kutiju cigareta, i to da bi ponudio
Staljina koji je veoma volio svijetli duhan.
Nijednom nije bio povišen ton.
M im o na svim Iinijama.
Cak pomalo sumoma atmosfera.
Poručnik Norris Houghton, koji je oko 6 sati, ne-
što kasnije nakon što je poslužen Čaj, iz znatiželje
svratio ovamo, jako se iznenadio mirom koji je vla-
dao »kao da se bdjelo nad bolesnikom«. Sluzbenici
Foreign Officea koji su skupljali šalice hodali su na
vršcima prstiju, a ruski poslužitelji koji su ih od njih
preuzimali bili su još pažljiviji. LoŠe je učinio što je
napustio Svitski korpus. Opazio ga je general Mac
Farland i odmah mu dao da prevede dvanaest stranica
Antonovljeva izvještaja. I to što prije.
Navečer je Roosevelt u sali za biljar priredio veče-
ru za petnaest ljudi.
Osim kavijara, sva jela su bila tipično američka:
pile u salati, mljeveno meso i makaroni, pečeno pile
— na južni način i voće u konzervama.
Nakon toga su slijedile zdravice. Prvu večer ih je
održano oko dvanaestak. One su također sastavni dio
novih formi u diplomaciji. One predstavijaju prijatelj-
stvo a i dvoboje: dvoboje duha, ironije, elokvencije,
otpora. Upotrebljavaju ih se da bi se u njih ubacile
riječi ili replika zaboravljene u toku radne sjednice.
Pomoču njih se čak mogu izraziti i prava uvjerenja.
Počelo je u Teheranu, Jalta ih je blagoslovila.
Za Staljina koji mora imati specijalnu »votku«, tj.
bocu izdašno razrijeđenu vodom, zdravice predstavlja-
ju određenu prednost. Pokazuju prave namjere neo-
preznih koji tada pričaju i ono što ne bi trebali.
Prvu zdravicu na konferenciji je održao Churchill
koji je pio za »stogodišnji mir«.
Staljin mu je odvratio, pijući isto tako za mir,
dodajući da bi samo Veliki trebali bdjeti nad njim.

18S
 Zar u budućoj Organizaeiii uiedinienih naciia ne bi
bilo smiješno da Albanija ima isto pravo kao i Rtisija?
Dodao je da neke oslobođene zemlje čini se vjeruju
da su »velike sile« bile prisiijene da prolijevaju krv
za njihovo oslobođenje i protestiraju što ove »velike
sile« žele sada braniti svoja prava. »Ja sam spreman,
potvrdio je, da u sporazumu sa Sjedinjenim Državama
i Velikom Britanijom branim prava malih naroda, ali
nikada neću prihvatiti da bilo kakva odluka ili akcija,
bilo koje od velikih sila bude podvrgnuta sudu malih
naroda.«
—**-»JugosIavija, Albanija i ostale male slične zemlje,
nastavio je Staljin, nemaju pravo da budu za ovim
stolom. Zar vi želite da Albanija ima isto pravo kao
i Sjedinjene Države? što je učinila Albanija u ovom
ratu da bi zaslužila to mjesto? Nas trojica moramo od*
lučiti kako održati svjetski mir, a on nikada neće biti
održan ako ga ne održavamo sva trojica.«
Churchili je prasnuo u smijeh.
»Orao, progovori Staljin strogim glasom, mora do-
pustiti pticama da pjevaju i ne smije ga uznemiravati
razlog zbog kojeg pjevaju.«
Bohlen se približio svom susjedu Višinskom:
»Američki narod nikada ne bi dopustio . .. «
»Američki narod bi morao znati da sluša svoje
vođe,« prekinuo ga je Rus.
»Pozivam vas u Sjedinjene Države da mu to
kažete!«
»Zašto ne?«, m im o je odgovorio Višinski.
Nešto kasnije, još uvijek u razgovom o malim
zemljama, počelo se diskutirati o odbijanju Argentine
da surađuje sa saveznicima.
* »Treba je kazniti, savjetovao je Staljin. U svakom
slučaju -ima sreću da se ne nalazi u mskoj hemisferi.«
Roosevelt je dugo objašnjavao kako problem malih
zemalja nije tako jednostavan kako se čini: »U Ameri-
ci, na primjer, ima mnogo Poljaka, koje veoma zanima
budućnost Poljske.«
»Ali od vaših sedam milijuna Poljaka, omaklo se
Staljinu, samo sedam tisuća njih glasa.«

186
 Winston Churchill je ocijenio da bi bilo zgodno
promijeniti temu razgovora.
Svoju zdravicu je posvetio »proleterskim masama
svijeta«.
Diskusija se dosta konfuzno nastavila o pravu na-
roda da raspolaže sa samim sobom, a jedan glas je u
već zagrijanoj atmosferi počeo ironizirati zdravicu kon-
zervativca posvećenu proleterima.
Lav je riknuo.
»C ijeli život su me smatrali reakcionarom, a od
nas trojice ovdje jedino ja mogu biti zbačen u biJo
kojem trenutku općim glasanjem moga naroda.«
»Cini se da se plašite izbora«, primijeti Molotov.
»Ne, ja ih se ne plašim, ja ih slavira. Ponosan sam
što moj narod u svakom trenutku može da mijenja
vladu ako smatra da je to dobro.«
Kad je Roosevelt na kraju većere ispričao Staijinu
kako su ga u tajnim telegramima on i Churchill nazi-
vali šifrom »oncle Jo« *kao da ste član porodice«, Sta-
ljin je glumio da je uvrijeđen. Roosevelt se čak htio
ispričati. Na svu sreću intervenirao je Molotov: »N e
dajte se varati. On to već dvije godine zna, a i cijela
Rusija s njim.«
Večera je završila u 23 sata. Svi su bili veseli.
Prvi dan konferencije je bio završen.
Roosevelta su prenijeli u bolesničku stolicu koju
je uvijek gurao njegov crni sluga Arthur Prettysmann.
Odmah je posjetio Hopkinsa da bi još prije nego što
legne saznao njegove dojmove. Nakon toga je, kao i
svake večeri, ogmut u stari sivi džemper s cigaretom
u ustima, počeo čitati kriminalni roman.
Churchill je gunđajući krenuo s britanskom kara-
vanom prema vili Voroncov, gdje će još popiti jedan
pravi škotski viski koji je izabrao i donio ambasador
Kerr.
Staljin se uputio u vilu Korejs, gdje će po običaju
raditi sve do pet ujutro, a zatim spavati do podne.
Tačno u ponoć, kao i uvijek, razgovarat će s glavnim
štabovima na frontu i sa Stovkom u Moskvi.

187
 Hopkins je ispričao Rooseveltu priču što ju je čuo
od sovjetskog premijera: »Znate li da je Nikola I I na
dan svoje abdikacije htio postići odobrenje da se po-
vuče u svoje vrtove u Livad iji?. . . Ali revolucije se ne
dižu za to da bi carevi postali v rtla ri. . . « Roosevelt
se jako smijao.

188
 DRUGO POGLAVUE

PONEDJEUAK 5. VEUAČE

Konferencija je zapravo počela u ponedjeljak, i

to s tri važna sastanka. Prvi vojni trojni sastanak še-
fovajtab ova počeo je u podne u palači Jusupov*; radni
»doručak« trojice ministara vanjskih poslova isto tako
u palači Jusupov, a u 16 sati plenama sjednica; da ne
nabrajamo mnogobrojne inteme sastanke svake dele-
gacije, kao izmjenu mišljenja između engleskih i ame-
ričkih vojnih stručnjaka, te nešto nakon 12 sati gotovo
trosatni tadgi sastanak Roosevelta, Hopkinsa, Mathew-
sa i Bohlena u Rooseveltovom uredu: rano ujutro je
stigao paket pisama iz Bijele kuče s datumom od 31.
siječnja.
Gotovo svakog dana su se održavala ta tri važna
sastanka: sastanak vojnih stručnjaka, političkih struč-
njaka koji su imali zadatak da pripreme tekst izvje-
štaja o sporazumu trojice šefova te plenarna sjednica.
N ije bilo baš mnogo vremena za odmor.
Nakon što su odlučiii da se sastanu svakog dana u j
podne, svaki put s drugim predsjedništvom, vojni stru-1
čnjaci su počeli proučavanje vojnih dosjea. Sastav de-
legacija se nije mijenjao sve do posljednjeg dana. S
američke strane: admiral Leahy i King, viceadmiral

* sluibeni naziv vile Korejs

189
Cooke, generali Marshall, Kuter, Deane, Bull, Hull,
Anderson i Mac Farland. S ruske strane: admiral Kuz-
njecov, viceadmiral Kušerov, maršal Kudjakov, general
Antonov i komandant Kostrinski. S engleske strane:
Brooke, Portal, Cunningham, Alexander, Ismay i vice-
admiral Archer. Tumači su bili kapetan Lunghi, kape-
tan Waer, poručnik Chase i M. Potrubach.
Kad je konačno završena duga stručna diskusija
0 evropskim frontovima, u toku koje su Brooke i Mar-
shall podnijeli izvještaje o velikim štetama nanesenim
njemaČkim tvornicama, Antonov ponovio Staljinov hva-
lospjev velikoj nadmoćnosti ruske artiljerije (Bull je
na to odgovorio da sjeverna armijska grupa u sektoru
Nimčguea sama broji tisuću petsto topova od 105 mm
1 da je u toku tri dana prije ofanzive tisuću šesto teš-
kih bombardera zasipalo njemačke položaje s tisuću
petsto tona bombi svakog dana), vojni stručnjaci su
dotakli problem direktne veze Eisenhovver— Vasiljevski.
Antonov je, na iznenađenje Anglo-Amerikanaca, bio
oprezan, objašnjavajući kako još ima vremenna za to,
budući da su dva fronta još uvijek dosta udaljeni je-
dan od drugoga. N ije htio raspravljati o direktnoj vezi
na južnom frontu između Malinovskog i AIexandera.
Kudjakov je podržao takav stav Antonova, pa su Leahy
i Brooke morali popustiti odbijanju. Druge glavne ras-
prave su se vodile o pomorskoj podršci kopnenih ope-
racija, upotrebi avijacije i datumu završetka rata.
Leahy je tada zapitao Ruse može li po njihovom mi-
šljenju Njemačka kapitulirati do 1. srpnja. General
Antonov je odgovorio da — dok istočna i zapadna ofan-
ziva ne otkriju široke strategijske perspektive — rus-
ka vrhovna komanđa ne može reći čak ni približni da-
tum. Kad je Leahy inzistirao, Antonov je s neskrive-
nom ironijom dodao da sovjetska vrhovna komanda
ulaže sve napore »da što prije pobijedi Nijem ce«. Na
Marshallovu intervenciju da je ipak potrebno odrediti
jedan datum barem radi naoružanja i brodova, Anto-
nov je konačno ocijenio »da bi to najranije moglo biti
u ljetu, a najkasnije zim i« i 1 . srpanj mu je bio pri-
hvatljiv »uz uvjet da svi napori budu usredotočeni u
tom pravcu«.

190
 Na radnom ručku trojice ministara vanjskih po-
slova popijeno je dosta zdravica »za pad Manille«, za
koji se upravo saznalo, a da Molotov — potpisnik rus-
ko-japanskog pakta o prijateljstvu — nije pokazao ni-
kakav znak stida. Na tom sastanku je ruski ministar
objavio Staljinov prijedlog da se ova konferencija služ-
beno nazove »Krimska konferencija«. Eden i Stettinius
su odmah prihvatili prijedlog. Takav brzi pristanak ga
ipak nije razvedrio. Više puta je bio dosta neugodan.
Više to nije bio onaj prijazni sinoćnji Molotov. Stetti-
nius je, međutim, bio zamišljen. Roosevelt je jutros
zatražio od njega da razmisli o izboru grada koji će |
predložiti za buduću Organizaciju ujedinjenih naroda \
i o imenima senatora, demokrata ili republžkanaca, i j
ministara koji će sačinjavati amerićku delegaciju u I
Organizaciji. '
Plenama sjednica je počela u 16 sati. Sastav dele-
gacija se gotovo i nije mijenjao do kraja Konferencije.
S američke strane: Roosevelt, Stettinius, Hopkins, Lea-
hy, Byraes, Harriman, Mathews, Hiss i Bohlen. Od
Rusa: Staljin, Molotov, Višinski, Majski, Gusev, Gro-
miko i Pavlov. Od Engleza: Churchill, Eden, Kerr, Ca-
dogan, Bridges, Jebb, Dixon, WiIson i major Birse.
Pređsjednik je predložio da se na sastanku ras-
pravlja o jednom jedinom problemu, i to o budućem -
postupku s Niemačkom. ^Mislim da ne bi bilo zgodno
raspravljati o cijelom svijetu, na primjer Dakaru ili
Indokini.« Roosevelt je tada po svom običaju direktno
postavio pitanje o -okupacionoj.zoni-koju traži^ran - _
cuska, dodavŠi usput da pitanje zona za podjelu lie Tit
povlačilo i stalni tretman (the permanent treatment)
Njemačke.
Staljin, koji je na toj sjednici bio mrzovoljan i
jiladan kao i u Teheranu, prije svega je htio postaviti
četiri važna pitanjaT Kakav oblik će imati rašČlanjiva-
'nje Njema<nče? Hoće li vladu u Njemačkoj uspostaviti i
tri velike sile, a ako Njemačka bude podijeljena na t
više zona, hoće Ii svaka zona imati svoju vladu? Ne *
bi li trebalo preciznije objasniti pitanje »bezuvjetne
kapitulacije«? Kako, a naročito koliko će iznositi re-t,
paracije koje treba tražiti od Njemačke? Zar Roose-
 velt u Teheranu nije predložio podjelu N jemačke na
pet autonomnih država: Prusiju bez jednog dijela nje-
nog teritorija ’— ” Hanover i Istok-Zapad-Saksoniju i
Leipzig — Hessen-Darmstadt, Hessen-Kassel i Južnu
Rajnu — te Bavarsku i Baden-WUrtenberg, dok bi Kiel-
ski kanal, Hamburg, Ruhr, Saar, trebali bit i po.d kon-
tmif>Tn_iTjpHjjje n ih naroda. Stari sovjetski vođa govorio
je napamet, bez zabilježaka, bez prestanka crtajući ne-
kakve hijeroglife na komadu papira. Još jedanput je
dokazao da savršeno pozna svaki dosje, čak i najma-
nju sitnicu. U toku cijelog izlaganja nije se savjeto-
vao ni s jednim od suradnika. Cak nije bacio pogled
na kartu Njemačke koju mu je pružio Roosevelt.
Churchill je mislio da ta podjela zahtijeva i pre-
više kompleksne odluke. Kako je to za šest dana ne-
moguće riješiti, bilo bi bolje da se time pozabavi je-
«\ dan specijalni komitet sa zadatkom da utvrdi seriju
preciznih i konkretnih prijedloga. N i on sam u biti
o tome nema neko definitivno mišljenje, osim što sma-
tra da je potrebno stvoriti jednu moćmudržavu u cen-
v tru_Evrope, kojoj bi Beč bio glavni grad. I on je7~rne-
đutTm, pbstaviCTTiekdnko^itanja. B l l i se odmah mo-1
gla odrediti sudbina nekih njemačkih teritorija i k oji4 .
bi teritoriji eventualno trebali biti rezervirani za Po-!
ljake? Mogu li Ruhr i Saar doći pod francusku domi-l *
naciju, da li da se od njih stvori nezavisna država ili 5J.
da jedan dugi period budu pod kontrolom neke svjet-1
ske organizacije? Mora li Prusija biti podijeljena na □
više dijelova? Svakako, dobro bi bilo čuti mišljenje T
Francuske, zemlje koja s obzirom na svoj položaj mo-J
že jasnije raspravljati o njemačkim problemima.
Staljin je tada ponovo dotakao pitanje »bezuvjet-
ne gredaje« koje se isticalo nad svim ostalim »njemač-
kim problem im a«. Sto će se dogoditi ako, na primjer,
neka grupa Nijemaca uspije svrgnuti Hitlera i prihvati
bezuvjetnu predaju? Hoće li Trojica velikih rasprav-
ljati s njima kao što se to dogodilo s Badogliom u
Italiji?
Churchill je odgovorio da bi se u tom slučaju sa-
veznici odmah morali posavjetovati da saznaju može
li se razgovarati s jednom takvom grupom ili da na-

192
 stave rat do konačne okupacije cijele Njemačke. Po
njegovom mišljenju nezamislivo je pregovarati s rat-
nim zločincima poput Hitlera i Himmlera, pa čak i o
pitanjima bezuvjetne predaje.
V id im o d a je konferencija od početka dobila karak-
ter od koieg više neče odstupiti: neka~~vrsta razgovora
bez reda i logike. I Predsjednik je pomalo za to blo
odgovoran, vodeći dosta Iabavo debate, a ponekad čak
i nehajno. Staljinu je to odgovaralo, je r mu je taj ne-
red dopuštao da u svakom trenutku izmakne poteško-
ćama i izbjegne ćorsokake. Churchillu se nije mogla
pružiti bolja prilika da plasira svoje hvalospjeve ili
da, kad mu padne na pamet, otvori vatru iz svojih
baterija.
Razgovor je ipak dosta dugo uspio da se održi na
raženju Francuske da dobije dio Njemačke.
Moglo bi se početi, omaklo se Englezu, s podjelom
ijemačkog teritorija na tri zone, a Anglo-Amerikanci
'i mogli prepustiti Francuskoj jedan dio zone predvi-
fene za njih.
»I druge države će tražiti zone, promrmljao je
Staljin. Očito je bilo da ga taj problem ljuti. To više
što će Francuska, kad jednom dobije svoju zonu, htjeti
da sudjeluje u kontrolnom mehanizmu koji moramo
izgraditi. Dopuštam da vam Francuzi, Belgijanci ili Ho-
lanđani pomazu u odgovomostima koje donosi okupa- -y~
’cija ali nemoguće im ie~pfiznati pravo u organizaciji
Eontrole. što bi pomislili Englezi i Amerikanci, kad bi
"Rusi pokušali napraviti isto sa zemljama Istočne Ev-
rope?« Cudno je da ga u tom trenutku ni Roosevelt
ni Churchill nisu zapitali o kojim se to zemljama radi.
N ije li možda mislio na Poljsku kad je izgovorio tu
pretpostavku ili je to možda bila prijetnja?
Churchill nije čovjek koga se lako dade zbuniti.
Cvrsto se prihvatio problema. I ne pomišlja da ga os-
tavi po strani, a da prije toga ne dobije precizan od-
govor. » Francuska ima veliko iskustvo s Njemaćkom,
rekao je. Ne znamo koliko vremena će se amerićki voj-
nici zadržati na njemačkom teritoriju. Veoma je važno
dakle. da francuska armija poveća svoju snagu i sudje- f*
-luie u'teskocama okupacije.« ‘ “

13 Jalta ili pođjela svijeta 193

 Staljin se naglo okrenuo Rooseveltu: »K olik o vre-
mena, Predsjedničke, namjeravate držati okupacione
snage u Njemačkoj?«
Roosevelt: »Od naroda i Kongresa mogu postići
punu podršku i suradnju radi održavanja mira, ali ne-
moguće je postići da oni prihvate zađržavanje armije
u Evropi duže od dvije godine.«
Kad je Churchill ponovo inzistirao da francuske
trupe dobiju okupacionu zonu, Staljin se naljutio: »V i
želite dati jednu zonu Francuskoj. Ne protivim se. Ali 7
se apsolutno protivim đa Francuska uae u meaunarod--0vc£
nu kontrolniPkom isiju. Ona na 'fČT hema pravo. čak
manje od Poljske ili Jugoslavije. u d je su~te bitke koje
je vodila? Ne zaboravite da je u ovom ratu ona otvo-
rila vrata neprijatelju. Rusija i Velika Britanija ne bi
imale tolike gubitke i ne bi bile toliko razorene da su
Francuzi odlučili da prihvate borbu. Jedino sile koje |
su se od početka rata suprotstavile neprijatelju mogu \
kontrolirati i upravljati Njemačkom. Francuska čak i I
danas ima samo devet divizija na frontu. Lublin ih )
ima deset.«
Nitko nije ni pomislio da ga zapita što je mislio
s onim »od početka«, ni da ga_podsjeti da_se je p re d '
dva mjeseca sporazumio s de_GauIIeom .i _da su Molo-
tov T Georges Bidault potpisali francusko-ruski pakt o
nenapadanju i prijateljstvu.
»Ja sam vam to već rekao«, šapnuo je Harriman
Rooseveltu. Američki ambasador u Moskvi je jedini
mogao potvrditi da Rusija nikad nije prestala smatrati
i_ saobraćati s Francuskom kao s pobijeđenom zem-
liom , _
Te Staljinove riječi ipak nisu obeshrabrile britan-
skog premijera. »Dopustiti Francuskoj da okupira, a
ne dati jo j mjesto u kontrolnoj komisiji bilo bi bes-
potrebno ponižavanje i izvor neprestanih komplikacija.
Ne možete prijeći preko činjenice da Francuska ostaje
najvažniji susjed Njemačke. Žato je nemoguće donositi
vTtalne zaključke za'evropski sektor, a da je ne konzul-
tiramo. Francuska što je moguće prije mora zauzeti
svoje mj^sto iTTcrugu včlikih nacija.«

194
 Staljin j e ponovo počeo raspravljati, jie odstupa-
juči nl za niilimetar. Na kraju je smiješeći se dodao:
/»Trojiča" velikih b P tllorali osnovati veoma zatvoren
' klub u koji bi mogli pristupiti samo oni iznad pet mi-
lijuna vojnika.«
' »T r i!« Odmah ga je ispravio Churchill koji je poz-
navao svoje mogućnosti.
Hopkins je iskoristio taj kratki predah dobrog
raspoloženja, naškrabao nešto na papir i hitro dodao
Rooseveltu.
» Gospođine Predsjedniče,
obećajte jeđmt z o m i... ali zar ne biste m ogli do-
dati da se o jrancuskom učešću u kontrolnoj komisiji
može raspravljati nešto kasnije? Harry.«
Roosevelt nije oklijevao ni jednu sekundu. Odmah
je predložio Hopkinsov kompromis: »Dajmo jednu \
okupacionu zonu Francuskoj, a_ostavimo za_kasnije pi- / -
tanie niena sudjelovanja u kontrolnom'organu.« Zatim ( ^
ie dodao: »Ja, na primjer, smatram da b i njemaćke T
zemlje trebalo prepustiti holandskim seljacima koji su j
, upropašteni srušenim nasipima. Bi li zbog toga_Ho- !
® "V lan dija morala dobiti mjesto u kontrolnom organizmu?«
Churchill se bez sumnje htio pojesti od bijesa.
Zato je Eden odgovorio umjesto njega. ljak o is-
ključiti Francusku iz kontrole od trenutka kad dobije
okupacionu zonu? To je iracionalno. Kako se tada mo-
gu 'kontrolirati operacije u njihovoj zoni?
Staijin: »Velesilom koja jo j je dala taj sektor.«
Eden: »Nemoguće je s naše strane. Mi nikad ne
bismo mogli zamisliti da iz bilo kojeg razloga pod-
vrgnemo Francusku britanskoj kontroli.«
Konačno je ipak prevlađao Hopkins-Rooseveltov
kompromis.
Ta diskusija je tipična za većinu problema o koji-
ma se raspravljalo. Francuski zahtjev je ipak bio tipi-
čan slučaj na kojem su Englezi i Amerikanci najlakše
mogli pokazati zajednički stav i potvrditi svoju soli-
damost. Ili zbog činjenice što je predsjedavao sjedni-
cama i odlučnosti da pod svaku cijenu igra ulogu ar-
bitra ili iz nepovjerenja prema Londonu, Roosevelt je

13* 195
 pustio Churchilla da se sam bori za francusku stvar,
našavši se na kraju gotovo na Staljinovoj strani, je r
upada u oči da sovjetski prem ijer uopće nije popustio,
pristavši da Francuska dobije okupacionu zonu, tj.
zonu koja bi bila izdvojena iz vlastitih Anglo-Američ-
kih zona ...
Bilo je vrijem e da se prijeđe na drugi problem
dnevnog reda: ratna pustošenja i reparacije.
Otvarajući diskusiju, Roosevelt je odmah naglasio
da on među načine reparacija nikako ne može uklju-
čiti upotrebu radne snage. **— ------------------ —
Osnovnu je studiju izložioiM ajskb On je vrlo jas-
no i temeljito pripremio taj dokument. ___
Svoj plan je raspodijelio oko dvije glavne zamislh)
'S jedne strane: u toku dvije godine oduzeti Njemačkoj^
sve tvornice, teške mašine “ alathe” štrojeve, zalihe voz-
yV nih sredstava i njene investicije u inozemstvu. S dru-
ge strane: u toku deset_godina nametnuti jo j godišnja
otplaćivanja u tvomičkim ili prirodhim" proizvodima.
Prema tim zahtjevima trebalo je još za osamdeset po-
sto smanjiti njemačku tešku industriju te interaacio-
nalizirati sva industrijska poduzeća koja su radila u
ratne svrhe, uspostaviti strogu kontrolu nad cijelom
industrijskom proizvodnjom i zabraniti Njemačkoj bi-
lo kakvu proizvodnju municije i sintetičkog benzina.
Bit će ukinute sve tvornice vojnog karaktera, tvomice
aviona i tvornice automobila. -
Majski je izračunao da od Njemačke treba tražiti
deset milijardi dolara reparacija, nešto- u~~obliku pre-
dujma,_a nešto u obliku godišnjeg otplaćivanja u roku
od"deset godina.
Churchill je odmah primijetio da su osim velikogi
dijela ruskog teritorija isto tako mnogo pretrpjele
Velika Britanija, Francuska, Belgija, Holandija, Nor-
veška. Ne bi li bilo dobro podsjetiti se afere s dugo- I
vima iz posljednjeg rata? Da li to sada sve iznova tre-
ba ponoviti? Konačno, tko će preuzeti brigu da hrani
Njemačku pritiješnjenu glađu i rušenjem? Treba biti/
realan. ________ S
»Kad se želi da konj vuČe kola, pomislio je da
mora dodati, onda mu najprije treba dati da jede.«

196
 ✓ . 'C i * '

»Ali ako se životinja okrene i naglo počne ritati?«

prigovorio je Staljin.
Suočen s tako delikatnim, za budućnost zastrašu-
jućim, problemom Churchill nije vidio drugog izlaza
osim da se konačna odluka povjeri posebnoj komisiji
koja će zasjedati u Moskvi.
Roose.velt_je- dugo izlagao američko mišljenje.
Am erika ne želi ponovo započeti tužno iskustvo s du-
govima. Ona ne traži reparacije ni u radnoj snazi, ni u
maSinama m u tvoriricama. Otta to ostavlia^joarodima
koji su pretrpjeli najveće štete. Možda bi naogla prT~
svojiti njemačka doBra “u“ Sje3injenim Državama. On,
Roosevelt bi ih mogao nekom pravnom smicalicom u
form i dekreta — nacionalizirati. Njegov.e. uamjere tu
završavaju. Ali nikako he b i ol3ko trebalo prijeći pre-
IČo njegovog najdubljeg osjećaja: ->Mi moramo misliti
na budućnost Njemačke. Uviiek smo bili nlemeniti
posredsTvom našeg Crvenog križa. Mi ne želimo ubiti
njemački narod. Želimo da Njemačka živi, aii ne že
Jimo da njen živofnTsiahdard bude višf od' sovjetskop.
Ja zamišljam Njemačku koja se može održati na vlas-
tifim nogama I ne umire od glađi. Ostavimo jo j dakle
toliko da b i se mogla sačuvati od glađi.«
Majski je ponovo morao braniti svoj prijedlog.
Šta je t o d e s e t milijardi dolara? Deset posto godišnjeg
budžeta Sjedinjenih Država. Niti šestmjesečna ratna
potrošnja Velike Britanije. »Mi također želimo da nje-
mački životni standard ne bude viši od standarda ze-
malja centralne Evrope. To ne znači da je želimo iz-
gladniti. Ona će slobodno moći razvijati svoju poljo-
privredu f laku ihdušfriju: Churchillove sumnje nisu
osnovane. Niemaćka će moći voditi pristojan život, to
više 'Sto n'eće biti opterećena vojnini izdacima.«
---- Sfaljin je dodao da~s~e ~ne slaže đa Francuska ima
priontetno pravo reparacija.
------ Njegova opaska je izazvala novo ukrštavanje oru-
žja između sovjetske i britanske delegacije.
Na kraju su se svi složili s odlukom da se sastavi
»Reparaciona_ komisiia« sa sjedištem u Moskvi, i to
jeaino od delegata tri velike zemlje.

197
 I Majski i Staljin su izjavili na kraju da je broj
od deset milijardi dolara izabran kao osnova za prou-
čavanje.
Sjednica je prekinuta kao i dan ranije u 20 sati
manie 15 minuta.
Kad je poručnik Norris Houghton ponovo posjetio
»Veliku palaču« atmosfera je bila sasvim drugačija od
one prije dvadeset i četiri sata. Lica su bila zamišlje-
nija. U zraku se osječao »dah historije«. Veoma su ga
zabavljala nervozna lica članova službe sigurnosti rus-
ke i američke delegacije dok su se otvarala vrata foto-
grafima. šest fotografa i filmskih snimatelja američke
armije, tri engleska i jedno četrdesetak ruskih.
Staljin i Churchill su veoma brzo napustili Liva-
diju u pravcu svojih stanova.
Amerikanci su večerali zajedno, pitajući se naro-
čitpfšto će biti, ako Staljin svakoga narednog dana bu-
^de sve razđražljiviji, a s njim M olotov i Antonov. »Vi
- mi nikada niste htjeli vjerovati, povikao je general
. Deane, kad sam vam govorio da mi je četrdeset i osam
sati nakon žučne rasprave sa generalom Antonovim
moja dvorkinja već prkosila.«
Amerikanci su isto tako bili iznenađeni žestinom
koidm~Te ihurcmn pramo francuske interese. »Borili
su se kao tigrovi«, pnm ijetio. je Hopjons. »Previše
upadljfvo«, zakljucio je Leahy.
Roosevelt se kao i svake ^večeri prepustio rukama
svog masera, bivšeg mornaričkog bolničara Georgea
Foxa. Danas mu nije bilo tako ugodno kao jučer. Opu-
štajući se Roosevelt je ponovo počeo razmišljati o svom
velikom snu. Hoće li uspjeti saopćiti Staljinu svoju
vruću želju za organiziranjem »dugotrajnog mira«? Je
li moguće da jedan čovjek, čija je domovina razrušena,
ne pokaže nimalo entuzijazma za tako plemenit i human
plan? Zar to nije toliko dirljivo da gane čak i čelično
srce, kao i srce bolesnog starca, šefa najmoćnije dr-
žave koja je ikad postojala, koji je poduzeo opasni i
mukotrpni, pravi križni put da bi u carstvo »nepo-
vjerljivih« donio poruku mira i ponudu povjerljivog
prijateljstva? »Mislim da ćemo uspjeti«, rekao je Hop*
kinsu prije odlaska na spavanje.
 TRECE POGLAVUE

UTORAK 6. VELJAČE

Dame su otišle u šetnju.

Gospođa Boettiger rođena Roosevelt, gospođa Sa-
rah Oliver rođena Churchill i gospođa Harriman u
pratnji gospodina Spamana kolima su otišle sve do
Sevastopolja da pogledaju luku i ruševine.
Pješke su lutale gradom.
Gospođa Boettiger je nekoj djevojčici ponudila
komad čokolade.
Odmah nakon što su se vratile u Livadiju jedna
mlada Ruskinja u uniformi vratila je čokoladu uz ri*
ječi: »Malim Rusima ne nedostaje hrane. .. «
Roosevelt je s Churchillom ručao u Livadiji. Ruč-
ku su još prisustvovali Hopkins, Harriman, Byrnes
i Cadogan. Razgovarali su sve do 3 sata. Kako je sjed-
nica počinjala u 4, kao i obično, Churchill nije imao
vremena da se vrati u vilu Voroncov i malo odmori
pa su mu admiral Brown i general Watson ponudili
svoju sobu.
Vojni stručnjaci su se u 10 sati sastali kod En-
gleza, i to pod predsjedništvom admirala Leahyja.
Sjednica je tekla mimo, kao i prethodna, i uglavnom
se govorilo o stručnim pitanjima. Antonov je bio jed-
nako hladan kao i prošli put. Kuznjecov je napomenuo
da je Staljin u isto vrijeme šef štaba i vrhovni koman-

199
 ^ p 't iA r f l ^ l
\\
<-■'* đant svih operacija, upozoravajući tako Anglo-Ameri-
kance da nijedna odluka vojnog sadržaja ne može biti
\ donesena bez njegova pristanka. Prva rasprava se od-
nosila na poboljšanje veza među dvjema armljama.
Kako bi se ižbjeglo bombardiranje prijateljskih jedi-
nica, Antonov je predložio da se uspostavi Unija bom-
bardiranja koja bi se protezala od Sčećina preko Ber-
iina— Beča do Zagreba. Tako bi se utvrdila linija ga-
đanja. Kuter je primijetio da je to dosta krut sistem jj
i da bi bolje bilo uspostaviti svakodnevnu vezu s ofi- t
cirima koji vode i određuju akcije strateških anglo-
-američkih bombardera, uskladivši tako operacije s
razvojem sovjetske kopnene ofanzive. I Englezi i Ame-
rikanci su se složili da Antonovljev sišTem ne dopušta
avionima zapadnih saveznika Bdmbardiranje’ veo'ma
važnih strateških objekata kao što su petrolejski cen-
trL-PoUtza .i tvomice Dresdena. Na kraju je iZabrano
srednje rješenje između Antonovljeva i Kuterova pri-
jedloga: fiksirati linije koje će odrediti dva polja ga-
đanja, ali i pobriniiti se za usku vezu između dvije~vr-
hovne komande da ne bi đošlo do ometanja Izhimno
važnih operacija. Izabrana je i ’komisija u kojoj su se
nalazili Kudjakov, Kuter i Portal. Njen zadatak je bio
da preciznije prostudira odluku. ~
Naredni su razgovori bili posvećeni os.tvarivanju
plana koordinacije otanzivniK- operacij a predviđenih za Q „
ožujak i travanj, 'izmjenT mišljenja o veoma važnom
tehničkom problemu, tj. »prijelazu rijeka« i određiva-
nju..baza za stratešku američku avijaciju za^bombar-
diranje sektora Beč— BudimpeŠta.
Kudjakov je pristao da pripremi svoje aerodrome
za prijem britanskih bombardera noću, ako oni na ne-
sreću ne bi imali vremena da se vrate u svoje zapadne
baze.
Antonov je također tražio da američka avijacija
pojača svoju ak’c iju"prbtiv~6. oklopne SS-armije, bu- 3 ,
dući da su tajne službe najavile njen pokret od zapada
prema istoku.
Sjednica je završila dugim izlaganjem admirala
Kinga o operacijama na Pacifiku, izvještajem Kutera
o bombardiranju japanskog teritorija aparatima B-29

200
 te Portalovim izvještajem o kampanjama u Burmi i
Kini. Cinilo se da su sovjetski vojni stručnjaci ostali
piilično hladm 'prema problemima Dalekog istoka. Je*
dlno je general Antonov zapitao jesu li operacije u
Burmi bile glavnog ili sek’uhdamog značenja. Kuznje-
- cov je pitao operfraju li američke podniorniče i u Ja-
*~ panskom moru. 4ntonov je ponovo zapitao neće li rao-
\ žda pojačani pritisak protiv Japanaca usporiti pobjedu
" jia_glavnom sektoru. ’Nitko nije ni okom trepnuo, kad
je Marshal! spomenuo napore generala Wedemeyera
da ujedini sve kineske vojne snage.
Kako je dnevni red bio iscrpljen, šefovi štabova su
odlučili da se više ne sastanu osim ako to ne zatraže
Šefovi delegacija.
Ministri vanjskih poslova su održali svoju redovnu
. podnevhu sjedniću u solariju »Velike palače« a zatim
su zajedno ručali.
Pokušavali su definirati tekst koji bi odgovarao
zamisli T ro jice velikiir~d podjeli Njemačke. Kako je
Molotov predložio narednu rečenicu: u namjeri da sa-
čuvamo mir i sigumost Evrope, bit će poduzete miere
?a podjelu Njemaćkfe Eden je pnmijetio da bi takav
tekst previše angažirao tri 'sge još prije hego što je
problem duboko prostudiran. Ne mogavši se složiti,
tri su ministra na kraju odlučila da s tim up’oznaju
~ nađležnije" organe. __
~Međutim, vrlo brzo su se složili o prihvaćanju iz-
vještaja za štampu putem kojeg švijet treba saznati o j
dpgađaju. Kad su ga nekoliko sati kasnije pokazali še=^
fovima delegacija, oni nisu promijenili ni jednu riječ.
To je jedini službeni tekst objavljen za vrijeme kon-^
ferSnčTjfe^O'n, dakle, ima historijsku vrijednost, mada
rm Tje prvotna namjera bila da se suprotstavi njemač-^
k'oj propagandi koja je proturala svakakve vijesti.
»Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, pre-
mijer Sovjetskog Saveza i ministar predsjednik Velike
Britanije u pratnji svojih štabnih šefova, trojice mini-
stara vanjskih poslova i drugim savjetnicima, sastali
su se na obaiama Cmog mora. __
N'jihovC č n jje dogovoF o utvrđenju planova za do-
krajčivanje poraza zajedničkog neprijatelja i uspostav-

201
 I jaaje čvrstih osnova trajnog mira sa saveznicima. Sa-
stanci su se održavali b~ez prestanka.
~ Konferencjja je počela razgovoritna o vojnim pita-
, Jiiima.~Nastavl jena je pregledom aktualne situacije i
potom izmjenom informacija. Postignut je jedinstven
sporazum o principu kombiniraniK" Včjnih operacija
u posljednjoj fazi rata protiv nacističke Njemačke. Sta-
bovi triju vlada sada zajedno razrađuju detaljne pla-
nove.
Počeli su razgovori o probLemima koje sadrži utvr-
đivanje sigumog mira. Razgovarat će se o zajedničkim
planovima okupacije i kontrole u Njemačkoj, o eko-
nomskim i političkim problemima oslobođene Evrope, /
o prijeđlozima za kto je moguće braem .fonniranje stafc j
iie međunarodne organizacije za održavanje mira.
Na kraju konferencije bit će objavljen izvještaj.«
Plenarna sjednica je počela nešto poslije 4 sata.
Ista slika kao jlp rv ih dana konferencije.
Staljin je nosio kaki uniformu s visokim ovratni-
kom i samo jednim ordenom. Bez prestanka je nešto
šarao po papiru, pušio ruske cigarete s kartonom na
kraju, ili Rooseveltove.
Churchill je bio rumeniji nego ikada. Obrazi su
mu se žarili. Kad bi se uzbudio naočale bi mu skliznule
na vrh nosa. Nervozno bi ih namještao i nastavljao da
govori — užasno su ga smetali prekidi zbog prevođe-
nja — tresući se na stolici ili udarajući šakom po sto-
Iu, dok je Anthony Eden sve to mirno promatrao. Kad
drži cigaru u ustima ostavlja utisak kao da je jede,
a ne da je puši. Nemoguće ga je zamisliti bez cigare
koju prevrće s kraja na kraj velikih usta. Ta cigara
je bolje izražavala njegove osjećaje od njega samoga.
Ona je grmjela, smijala se, izazivala, smirivala, bjesnila,
m islila. ..
Roosevelt je izgledao raspoloženiji nego obično.
Osjećao se sjaj u njegovim očima. Ovo je bio njegov
dan: raspravlifllo se o Organizaciii ujedinjenih naroda- u
Dok su tumači prevodili, on se naginjaćT~prema susje-
dima, Harrimanu, Hissu ili Bohlenu, komentirajući
neku Churchillovu grimasu ili Cadoganov strog izgled.

202
 Stettinius je imao čast da izloži veliki Roosevel-
tov san.
Prepirke između Rusa i Anglo-Amerikanaca još od
konferencije u Dumbarton Oaksu odnosile su se je-
dino na problem primjene veta.
Rusi su tražili da se veto može primijeniti na ne-
ki prijedlog čak i prije nego što stigne na dnevni red
Organizacije. Zabranjujući tako svaku diskusiju, oni
su kanili po svojoj volji zabraniti i svako pravo na sa-
mostaJno gledište, eventualno ispitivanje i svaku mo*
gućnost javne kritike u debatama za koje se moglo
pretpostavljati da bi imale vrlo širok odjek.
I Englezi i Amerikanci su smatrali da se u pravoj
demokraciji ne može zabraniti javno raspravljanje o
bilo kome problemu. Po njihovu mišljenju veto se mo-
gao uložiti tek nakon debate i glasanja u skupštini.
Isto tako su govorili da iz čistog poštovanja demokrat-
skih zakona, jedna od velikih sila ne može imati pravo
veta, ako se problem odnosi direktno na nju samu.
Ipak, Roosevelt je krajem prosinca pismom obavije-
stio Staljina da je spreman na ustupak u toj posljed-
njoj tački: htio je prihvatiti da veto bez ikakvogrizu--
, zetka bude stalno pravoT
; Stettinius je, dakle, prema anglo-američkoj tezi
v podmo svoj” dugi izvještaj.
Churchill ga je odmah podržao.
Šv ]ttT svojim žarom.
Svim svojim umijećem.
^ v*"" »Tri velike sile imaju plemenitu dužnost da se po-
’vi ( nosno podvrgnu pravima malih naroda. . . Načinit će-
rv J mo pravnu grešku ako uredbe ne budu takve da male
J zemlje ^otvoreno mogu izlagati svoje stavove. .. Tri
/ velike zemlje ne smiju zauzeti položaj gospodara svi-
/ jeta ne dopuštajući drugim narodima iznošenje vlasti-
( tog gledišta. U slučaju Hong-Konga, na primjer, ne bi
K bilo pravedno da se Kini ne đozvoli da otvoreno iznese
^ lV o je stanov ište...«
r^Sta!jinT^»N e razum ijem . . . Jer Kinu ne zanima di-
skusija o Hong-Kongu već odluka kojom bi jo j even-
— :— Kong. Mi smo kao i Kina.
diskusije.«

203

Churchill: »S vašim sistemom ne samo da ne bi
bilo odluka već ni diskusija.«
Staijin: »Kina će u spomenutom slučaju htjeti
povoljnu odluku i ništa drugo. A i Egipat također za
Sueski kanal.«
Atmosfera se odjednom naelektrizirala.
Roosevelt je morao očinski intervenirati da bi
smirio uznemirene duhove.
Ali je svatko potpuno zadržao svoje stajalište.
Amerikanci i Englezi su nastavili podržavati pra-
vo m3lifi” naroda da diskutiraju o bilo kakvim poslo-
virđa7T>a ma na koju se to naciju direktno odnosilo.
Staljin je upozorio na to da glavni razlozi za rat
odsada počivaju na neslaganjima između tri velike sile,
a ne na čarkama malih naroda. Dakle, najprije treba
početi s razradoni čvrstog sporazuma da bi se izbjegao
sukob između tri velike sile, a ne s organiziranjem svih
svjetskih nacija.
Roosevelt je bio dotučen.
Ta je izjava pokopala cijeli njegov plan. Staljin
nije mogao bezobzirnije izraziti da ne shvaća ozbiljno
ovakve utopije.
Uz to je, da ne bi ostavio nikakve sumnje u od7 'V j.
lučnost svoga stava, dodao da »nije imao vremenaJ
otvoriti dosje o Ujedinjenim narodima koji mu je R o-1'"
osevelt poslao 5. prosinca. Nitko to nije mogao povje-f
rovati, jer su svi u Livadiji znali da Staljin pozna i^
najmanju sitnicu svakog dosjea. Ili je možda sovjetski ,
premijer, svjesno ili nehotice ranjavajući, htio poka-7
zati da do takvih stvari ne drži mnogo.
Trebalo je, dakle, prekinuti diskusiju i ostaviti je
za kasnije. Nakon toga je u veoma mučnoj atmosferi
počela diskusija o najozbiljnijem problemu: Poljskoj.
Roosevelt je počeo prvi, i to vrlo oprezno.
Rekao ie da je američki narod spreman da pri-
hvati liniju Curzon za^istočnu granicu" PoljsKe. »Ta,
međutim, ošjecam da bi — ako sovjetska vlada želi
napraviti ustupak ostavljajući joj Lavov i naftna polja
oko Lavova — to imalo veoma koristan učinak. Ja ne
inzistiram, samo sugeriram.« Ziiž.elio je da se formira
zaista parlamentama poljska vlada kako bi imala' po-
204
h j.v ’. c "/T
dršku svih velikih sila. Mogao bi se, na primjer, uspo-
staviti ~pfeašiednički savjet od poijskih_ vođa koji bi
nakon toga formirali vlađu od liđera pet glavjlih po!i-
tižkih stranaka. Na svaki način veoma je poželjno da
PoIiska~održi pfilatel1ske~ i' Suradriičkirbdnose'~ša So-
vjetskim Savezom. Uzgred je dodao da ne poznaje ni-
1 jednog~č!a5a sadašnje vlade u Londonu, a ni u Lubli-
|nu. Od važnih Poljaka pozna jedino Mikolajczyka koji
mu se čini pošten i iskren.
Churchill je podsjetio na to da ie svečano izjavio
u paVfameiitu đa 'cetbrifanska vlada podižati liniju
x, Čuržon, iiiakgl~5S~Xavov morao prepustiti Sovjetskom
Savezu. On je kao i Anthony Eden zbog takvog stava
žestoko bio kritiziran, ali je osječao da nakon svih
žrtava koje je podnijela Rusija u toku rata, linija Cur-
zon ne bi bila »odluka sile« već »odluka prava«. Nor-
malno, ako moćni Sovjetski Savez može učiniti nešto
u korist slabije nacije, kao što je neprihvaćanje Lavo-
va, takva velikodušnost bi mogla biti samo pozdravije-
-HaTSli ako Sovjetski Save2j.-uzm c Lavov. to po njego-
vu mišljenju ne bi trebalo biti razlog za dramu. Njega
su mnogo više zanimali nezavtsnost i suverenitet polj-
ske države od samih njenih granica. On svakako zeli
% da Poliaci organiziraju život ohalcp. lcako to_ oni hoce.
To je uostalom cllj koji je Staljin često potvrđivao
u svojim izjavama, a u koje on ima puno povjerenje.
» ipak, ne bi trebalo zaboraviti da je Velika Britanija
ušla u rat da bi zaštitila Poljsku odjujlerpvske agrešlje
u vrijeme kad je to bilo vrio riskantno. Zbog toga je
za Veliku Britaniju potpuna nezavisnost Poljske pita-
■nje ćaštir Najveća je želja britanske vlade da vidi ka-
'Ičo'FoIjska ponovo postaje »gospodar u svojoj kući«.
S obzirom na to, nitko u Londonu ne bi smio dozvoliti
da jednog dana sloboda Poljske posluži prikrivanju
neprijateljskih namjera i!i neugodnih intriga protiv
Sovjetskog Saveza. Iako je britanska vlada priznala
poljsku vladu u progonstvu, ona s njom nije imala
nikakav tješnji odnos. Upoznao je MikoIajczyka, Grab-
skog i Romera i smatra da su dobri i pošteni ljudi
koji bi se mogli upotrijebiti za formiranje poljske vla-
205
 de. Najprije bi trebalo uspostaviti privremenu vladu
koju bi kasnije, nakon izbora, mogla zamijeniti vlada
formirana na demokratskim principima. On, dakle,
može samo podržati Pređsjednikov prijedlog.
Sovjetska je delegacija nakon toga zatražila pre-
kid od deset minuta da bi se posavjetovala, a zatim
je Staljin uzeo riječ.
Za njega je poljski problem u isti mah predstav-
ljao mtanie časti i pitanje .sigurnostk časti, zato Sto je i
Sovjetski Savez htio likvidirati sve proSIe fiesugtasice /
s Poljskom. Sigurnosti, zato što je u toku povijesti/
poljski teritorij uvijek bio hodnik kojim jsu. protazilii
svi agresori kojima_Je cilj bio Moskva. Treba se, na' u
/
primjei4, sjetiti da su se sanio pošljedniih godina nje-/ Q/
mačke armije dvaput koristile tim hodnikom, i to za ta vč
što je Poljska bila slaba. Upravo zbog toga Rusija želi
v đa Poljska sada bude jaka, nezavisna i demokratskal
Kad bude nemoguće da samo ruske snage obrane ulaz^
</' u hodnik, to će moći demokratska, jaka i nezavisnal
PoIj_ska. Za Rusiju to nije_ samo. pitanje časti__već ij
pitanje_ života i smrti. Eto, zbog čega se njegova poli/
tika razlikuje od carske politike koja je_htjela samo
podjarmiti i asimilirati Poljsku.
Prema tome, kad se sve to dobro razmotri, nije
teško donijeti odluku. što se tiče linije Curzon i even-
tualnih ustupaka u pogledu Lavova, koji bi po mišlje-
nju gospodina Churchilla bili »akt naše velikodušno-
sti«, potrebno je sjetiti se da liniju Curzon nisu odre-
dili Rusi već Englez Curzon i Francuz Clemenceau.
Rusi u to vrijeme nisu bili konzultirani i Iinija je od-
ređena protiv njihove volje. Lenjin je čak protestirao
protiv odvajanja provincije Bjalistok, koja je tom li-
nijom dana Poljskoj. »M i smo, đakle, već s Lenjinovog
stajališta skučeni. Moramo Ii mi biti veći Rusi od Cur-
4 zona i Clemenceaua?« Kako će se vratiti u Moskvu,
ako prihvati sličan prijedlog, i suočiti se s narodom
koji će reći »da su Staljin i Molotov manje sigurni
branitelji ruskih interesa od Francuza i Engleza«. Eto
zbog čega je nemoguće da sovjetskajjlelegacija- prista-
ne“ na modificiranje linijeT O iT b i više volio nastaviti

206
rat, makar koliko krvi da se prolije, da Poljacima osi-
gura naknadu u njemaćkom teritoriju. On čak predlaže
konferenciji da se odmah na liniji Odra— Nisa odredi
zapadna poljska granica.
Sto se tiće poljske vlade, kako se može prihvatiti v /
Churchillov prijedtog i uspostaviti poljska vlada ovdje, ■'
T ia 'T alti?' Gospodjn Churchill je bez sumnje poćinio
1 a psuslinguae. I previše je očito đa j e nemoguće stvo- ■
rlSIJoljsku^vIadu" bez konzultiranja samih Poljaka.' ' ",
»Nazivaju me diktatorom, ali ja imam đovoljno demo- N
kratskog osjećaja da odbijem tak\ox ideju.« Prošle je-
seni, u Moskvi se pružila dobra prilika da se stvori
vlađa od različitih poljskih stranaka i gospodin Chur-
chill se sigumo sjeća da je na sastanku između Mi-
kolajczyka, Grabskog i lublinskih Poljaka postignut
spora2um, Na žalost, čim se je Mikolajczyk vratio u
London Poljaci u Londonu su ga opozvali i on je mo-
rao dati ostavku na položaj predsjednika vlade, a Arti-
eszewski i predsjednik Republike Raskiewycz ne sa-
mo da su neprijateljski raspoloženi prema sporazumu
s Lublinom, već i prema samoj pomisli na takav spo-
razum. Artieszewski lublinske Poljake smatra »ban-
ditima« i »zločincima«. Zaista bi teško bilo nagovoriti
ih da prihvate sastanak s njim. Biem t i Osubka-Mo-
rawski, Poljaci iz Lublina, koji su sada u Varšavi, ne
žele ni čuti o spajanju s londonskom vladom. U naj-
gorem slučaju oni bi razgovarali s Jelikowskim ili
Grabskim ali ne i s Mikolajczykom i Artieszewskim.
Nema smisla da se problem komplicira. On, Staljin,
pristaša je sadašnje vlade u Varšavi koja^je Sarem
toliko legHimna kao i privremena francuska vlada ge-
nerala de GauIIea. On jedino u tu vlađu ima potpuno
povjrerenje, buđliđTda agenti londonske poljske vlade j "
Ivu svoju aktivnost posvećuju ubijanju vojnika Crvene /
armije i sabotiranju baza za snabdijevanje sovjetskiI>
tmpa.
Staljin je govorio hladno, često spuštajući pogled.
Dok je izgovarao posljednje rečenice, Hopkins je
gurnuo Predsjedniku u mke na brzinu napisanih ne-
koliko riječi.

207
 » Gospodine Predsjedniče,
zašto da ne prekinemo ovaj razgovor danas, kad
je Staljin u takvom stanju i kazemo da ćem o sutra
ponovo o tome razgovarati? Sad je 7 sati i 15 mmuta
Harry.«
Churchill je primijetio sovjetskom prem ijeru da
bi trebalo povjerovati kako britanska i ruska vlada
nemaju u Poljskoj iste izvore informacija za tako ra-
ziičite poglede na situaciju. On, međutim, po najvjero-
dostojnijoj ličnoj informaciji, ne može zamisliti da bi
lublinska vlada mogla predstavljati više od trećine sta-l
novništva i održati se na vlasti kad bi poljski narodA
bio slobodan u izražavanju svog mišljenja. Jedan oal
razloga zbog kojeg Englezi tvrdoglavo zahtijevaju spo-
f ražum Jest upiuvu s iia lr d a se tajna jpoljska armija
ne sukobi s luBllnškdm vlaidom što bi uzrokovalo krvo:
»1 .prolića,. hapŠenja i deportacije, a to b i veoma loše
* O utjecalo na cjelokupni poljski problem. On se apso-
iutno *slaže s tiihe da se kazni svatko iko napadne
vojnike Crvene armije, ali on još jednom odluČno po-

/
>/
navlja da britaiiska vlada ne može pristati na prizna-
vanjFluhlinske vlade.
Staljin je odmah htio odgovoriti, ali Roosevelt je
savjetovao da se diskusija odloži za narednu sjednicu
» •>• ^i tako je odlučeno.
jf ' Staljin Staljin
j/"* je na povratku
je na u vilu bio veoma mrzovo-
W . * t ''ljan,
''ljan, a a lica
lica ostalih
ostalih Rusa
Rusa činila
činila su
su se
se kao
kao kamen
kamen hladna.
hladna.
' [k Churchill je, vrativši se među zidove palače princa
j«- Voroncova, poput oluje uletio u blagovaonicu, pod za-
čuđenim pogledima članova porodice Herberta de Wil-
,1^* tona koji su ga promatrali sa slika obješenih po zido-
iH
vima. Princ Voroncov oženio se iz te porodice i na
povratku u Rusiju ponio sa sobom ove slike. Zatim
se, sav uzbuđen, pojavio Portal, rekavši da je u velikom
akvariju u predvorju vidio mnoštvo crvenih rib ica !...
Dva dana ranije on se u prisustvu Rusa iznenadio što
u tako lijepom akvariju nema ni vode, ni biljaka, ni ri-
bica. N*jegovo otkriće je vratilo Britancima dobro ra-
spoloženje. Netko je ispričao događaj u kojem je ru-
ski tumač Pavlov bio glavni junak. U nedjelju, dok se
pio čaj, admiral Leahy je u prisustvu Pavlova uzalud

208
tražio krišku Iimuna. Sutradan ujutro admirai je ispred
vrata ugledao veliko široko vedro s visokim stablom
lim una. . .
Roosevelt je večerao u društvu gospođe Boettiger,
Bymesa, Leahyja, Harrimana, gospođe Harriman i svo-
jih sekretara. Nakon toga su ga u naslonjaču odvezli
do sobe Hopkinsa koji je u krevetu pripremao lično
Rooseveltovo piSmo- Staijirra. U pismo se predlagalo
Staljihu đa u uneTrTvelike sile pozove na Jaltu Bieru-
ta i Osubka-Morawskog, članove lublinske vlade, i dru-
ge Poljake kao krakovskog nadbiskupa Sapiehu, Vi-
centa Witosa, ZurIouskyja, profesora Buyaka i pro- /
fesora Kutzebu. Tako će se moći proučiti kako bi se I
Sjedinjene Države i Velika Britanija »mogle odvojiti I
od londonske vlade i prikloniti novoj privremenoj )
vladi«. _________ <'
To je zaista bio najbolji način da se Staljin učvrsti
u uvjerenju kako je taktika koju je izabrao najbolja.
Roosevelt je odmah potpisao pismo koje je po-
sebni kurir odnio u vilu Korejs.

14 JaJta ili podjeia svijeta 209

 CETVRTO POGLAVLJE

SRIJEDA 7. VELJAČE

Svakodnevna sjednica ministara vanjskih poslova

održala se u vrijeme ručka, i to u ruskoj palači.
Tog je jutra vrlo rano stigla vijest iz ministarstva
vanjskih poslova u Washingtonu da je u avionskoj
nesreći smrtno stradao Konstantin A. Umanski, sovjet-
ski ambasador u Meksiku i bivši ambasador u Sjedi-
njenim Državama. Predsjednik i Stettinius su odmah
izrazili saučešće Staljinu i ponudili da tijelo unesre*
ćenog ambasadora američkim vojnim avionom bude
prevezeno u Rusiju. Cinilo se da se Rusima veoma svi-
dio taj gest.
Ali ni divni krajolik, ni taj izraz prijateljstva nisu
ublažili napetu političku atmosferu.
Razgovori trojice ministara su bili mučni i neu-
godni.
' Ovaj radni ručak je doživio veoma mali broj zdra-
vica.
Sastanak je otvorio Molotov prilično suhopamom
izjavom da o svim pitanjima procedure glasanja u
Organizaciji ujedinjenih naroda nije imao vremena da
pripremi dosje.
Pitanie podjele Njemačke završilo ie dugifp koq-
fuznim govoranciiama. Molotov je predložio da se u
Londonu ušpostavi komisija u sastavu Eden, Winant|

14* 211
 Gusev koja bi proučavala taj problem prije nego što
ga preuzme Evropska savjetodavna komisija koja je
djelovala već godinu dana. Eden je primijetio da će,
ako pitanje stigne pred Evropsku savjetodavnu komi-
siju, i Francuzi sudjelovati u radu, a konferencija još
nije donijela odluku o francuskom učešću u kontroli
Njemačke. Stettinius je- pbkušavab nači kompromis.
N^Jcraju su naprosto odlučili da na plenarnoj sjednici
predlože izvještaj kojim bi Francuskoj bila dana oku-
Y pžćiona zona š‘ tim da bi tri velike sile međusobno
odlučile o francuskom sudjelovanju u kontrolnoj ko-
v misiji.
U povodu problema njemačkih reparacija Molotov .
je pfeHloIio'đ a bi odštete najprije trebale naplatiti one
zemlje koje su iznije gla\mi teret rata, da odštete u
naturi buđu trazene u obliku gođišnjih isporuka u
roku od deset godina, da se predujmj_ ostvare u roku
od dvije godine ođ nacionalnih dobara Njemačke —
u unutrašnjosti kao i van nacionalnog teritorija — u
obliku industrijske opreme, alatljika, brodova, voznog
niaterijala, uključujući vojno i ekonomsko razoružanje
bivšeg Reicha i da cjelokupna suma njemačkih odšteta
u obliku predujma u nacionalnim dobrima Njemačke,
kao i u obliku godišnjih otplata u proizvodima, bude
nakon rata određena na dvadeset milijardi dolara. De-
šet Sovjetškom Savezu, osam Britaniji i Sjedinjenim
Brzavama, a dvije svim ostalim zemljama. Eden je za-
tražio da bolje prouči taj dokument prije nastavka
diskusije, a Stettinius je izrazio isto mišljenje, tako
da je problem ostavljen za plenamu sjednicu.
“ Ona je ponovo održana u"T5“sati u Livadiji.
j {-'■ ZnaČajna je zbog jednoga velikog iznenađenja. Ru-
^ si su izjavili da u potpunosti prihvaćaju jučerašnji
američki prijedlog o organizaciji i funkcioniranju Vi-
jeća sigumosti, govoreći da im on posve dovoljno ga-
rantira sporazum triju velikih sila.
Molotov je izgovorio nevjerojatne riječi: »Slažemo
se« . .. najrjeđe riječi u ustima jednog Rusa kad bi
se obraćao Anglosaksoncima.
Ipak, umjesto samo jednog glasa za Sovjetski Sa-
vez zatražio je još tri dodatna glasa za Ukrajinu, Lit-

212
 vu i Bjelorusiju, tri republike koje su podnijele naj-
strašnije ratne strahote i koje su u veljači 1944. bi!e
osnovane kao »autonomne države s posebnim vladama
i vlastitim ministrom vanjskih poslova«. On bi bio
sretan kad bi barem dvije od ovih država, ako ne i
sve tri, mogle biti smatrane kao članovi utemeljitelji
^ O r g a n i z a c i j e ujedinjenih naroda. Kako da se ne pri-
Hvati takav prijedldgj kađ Sovjetski Savez nije stavio
mkakvu primjedbu da ne smatra takvim državama
neke britanske dominione, na primjer, Kanadu i Au-
straliju?
Roosevelt na kraju ipak nije bio toliko_oduševljen
p /JžjavHnnKtfilat^arKoliko na početku. Kako objasniti
A t američkom narodu da će Sovjetski Savez raspolagati
- f s viŽe glasova? Ne riskira li prihvaćanjem toga pri-
•jedloga da Kongres odbaci cijeli njegov tako dragi
plan? Ali pristajanje na sovjetski princip Činilo mu se
toliko važnim događajem da bi ga uznemiravale posve
I drugorazredne bojazni koje su se pokušavale učvrstiti
na lako premostivim preprekama. On je dakle srdačno
zahvalio sovjetskoj delegaciji: »To je veliki korak na-
prijed koji će pozdraviti svi narodi na svijetu.« Odmah
^zatim je^predlnžjo datum prve sjednice Organizacije
ujedinjenjh naroda:_ožujak,_Jakođer je izjavio da ga
veoma zanfina Molotovljev izvještaj o učešću sovjet-
skih republika. Sjedinjene Države koje imaju »samo
jedan jezik i jednog ministra vanjskih poslova« savr-
šeno shvaćaju da druge velike zemlje, kao Sovjetski
Savez ili Velika Britanija, mogu imati originalnu unu-
trašnju strukturu. Molba zahtijeva da je se pobliže
prouči. Spomenuo je raziike koje vlađaju među naro-
dima na cijelom svijetu, naglašavajući da neke zemlje,
kao Brazil, mogu biti veoma rijetko naseljene, ali ima-
ti veći teritorij od Sjedinjenih Država, a neke imaju
velik broj stanovnika na vrlo malom prostoru, kao
Honduras, ili Haiti. Neke opet, iako prijateljice Uje-
dinjenih naroda, kao Čile, Peru, Paragvaj, Island, nisu
bile angažirane u ratu. Treba računati sa svim tim re-
alnostima i zbog toga predlaže da tri ministra vanjskih
poslova, što je moguće prije, prouče prijediog gospo-
dina Molotova.

213
 Churchill je isto tako mislio da jedan tako velik
korak naprijed može samo obradovati i umiriti svijet,
ali da zahtjev, koji je Molotov ovdje prvi put iznio,
zaslužuje ozbiljnije proučavanje. Sto se tiče dominiona,
koje je naveo sovjetski ministar, orn 'več'dvadeseti pet
gođina sami sobom upravljaju i već odavna imaju
svoje mjesto u svjetskim događajima, rade za mir i
odmah su na početku stupili’ u rat uz Veliku Britaniju.
Uopće se ne postavlja pitanje njihove potpune neza-
visnosti. Ne slaže se s datumom prvoga sastanka. Ožu-
jak mu se čini previše blizu. Borbe će dostići vrhunac,
a u bitkama će sudjelovati više vojnika nego ikada
dosad. Evropski narodi zbog mnogobrojnih briga još
neće biti spremni. N ije sigumo da će u to vrijem e de-
Iegati na takvoj konferenciji predstavljati vitalne sna-
ge svojih zemalja.
Hopkins je opet gurnuo papirić Rooseveltu.
» Gospodine PredsjedniČe,
tu se nešto k r ije . . . Iza njegovih riječi sto ji nešto
što m i ne poznajemo d o b ro . . . Možda bi bilo dobro
da pričekamo i vidimo, što krije njegova m isao. ..
Sve je to g njilo! . . . Sad sam sasvim siguran da on
misli na iduće izbore u Velikoj B ritaniji. Harry.«
Kad je pročitao, Roosevelt je uzeo olovku, pre-
križio »gnjilo« i napisao »da, lokalna politika«, a zatim
papirić vratio Hopkinsu.
Razgovor se nastavio o velikoj bijedi u nekim
zemljama i pomoći koju bi im trebalo pružiti. Pred-
sjednik je naveo veliko siromaštvo u Holandiji. Tada
je ponovo primio papirić od Hopkinsa:
C » Gospodine Predsjedniče, kad ćete im spomenuti
Ivaš TVA za Evropu? H arry« (TV A: Tennesssee Valley
Authority — Američko društvo za opskrbljivanje, veo-
ma moćno. U Sjedinjenim Državama je izvodilo gigant-
ske radove.) Rooseveltu se tada pružila prilika da po-
kaže svoju elokvenciju, iznoseći obiman program op-
skrbe evropskih zemalja koje će se nakon rata sukobiti
vs velikim zadacima obnove.

214
 Britanska delegacija je nakon toga zatražila kraći
odmor od deset minuta, prije nego što se nastave raz-
govori o poljskom problemu.
Kad je Churchill ponovo sjeo na svoje mjesto, ni-
je prim ijetio da je zaboravio zakopčati hlače. Sir Ca-
dogan ga je na komadiču papira upozorio sasvim
kratkom rečenicom: »Pažnja! Krietka vam je otvore-
na!« Nakon što je zakopčao hlače, Churchili je na istom
papiriću odgovorio: »Ova ptica i tako ne može pole-
tjeti.« Sir Cadogan je britanski đostojanstveno iskidao
papir na četiri dijela, smijući se u sebi poteškoćama
koje će imati Ijudi iz tajne sovjetske službe za deši-
friranje koji su redovito pregledavali košare za papir.
Ponovnu diskusiju o Poljskoj otvorio je Staijin,
izražavajući svoje zađovoljstvo s ličnim pismom koje
mu je uputio Roosevelt. Rekao je da j e telefonorn po-
Vkušao dobiti poljsku vladu u Varšavi, aIT3a nije uspio.
M olotov je tada pročitao sovjetske prijedloge koji
su u šest tačaka u stvari predstavljali odgovor na pi-
smo. »Linija Curzon« može predstavljati istočnu polj-
sku granicu s odi'eiTenim odstupanjima u nekim po-
Tčrajiriarha od pet do osam kilometara u korist Poljske.
Zapadna poljska granica će početi sjevem o od Sćećina,
koji će pripasti Poljskoj, zatim će centralni dio ići
3uz~03re, a na jugu duž Nise. Poljskoj privremenoji
vladi će se dodati nekoliko vođa iz demokratskih kru-
gova Poljaka u emigraciji. Tako prožirenu poljsku..
privremcnu vladu priznat će saveznrčke zemlje. Ta ■ .
vlada će, što j e moguče prije. orgaruzirati opće izbore ,
na kdjima bi se.izabraia.stalna poljska Ylada. Konačno,
pitanje proširivanja privremene po.ljske vlade bit _će
povjereno komisiji u sastavu Molotov, .Harriman i sir
Arćhibald Clark, koja će.svoje prijedloge iznijeti pred .
sve tri vlade.
I Očito da je Staljin pristao na Rooseveltov prijed-
( log o Organizaciji ujedinjenrh naroda, računajućF da
I će time postići prihvaćanje'vlastitiE" prijedloga o Polj-
1 skoj, a iznad svega svoje strategije koju je predstavlja-
\ Io priznavanje Biemtove vlade. Ponuda razmjene nije
1 mogla biti jasnija. Forma je bila sasvim malo maski-

215
 rana prijedlogom Molotova u korist Ukrajine, Litve i
Bjelorusije.
Predsjednik je konstatirao da prijedlozi Molotova
predstavljaju znatan napredak. Zatim je smiješeći se
i veoma mirnim glasom rekao da ga jedna jedina riječ
u tekstu smeta: emigranti. Još je izjavio da je spreman
da diskutira na bazi toga teksta.
Churchill je bio mnogo oštriji. Njem u ne samo da
se nije sviđio izraz »em igranti« k oji potječe od vre-
mena francuske revolucije i kojim se u Engleskoj na-
zivala svaka osoba koju je vlastiti narod protjerao iz
zemlje. On je predložio da se ta riječ zamijeni izrazom
f » Eoliaci pnvremenb' n 'mdzemstvn«. 0 drugoj tački
sovjetskog prijedloga, tj. o zapadnim granicama Polj-
ske, rekao je kako smatra da Poljskoj ne treba dati
iU- viSe teritorija nego što ona može jvjim e upravljati.
j »Zaista bi bila veiika šteta da poljsku gusku toliko
/ kljukamo njemačkom hranom da jo j na kraju pokva^
j\ rimo želudac.« To bi još značilo stvaranje problema
»deportiranog stanovništva«. Većina Britanaca bi bila
neprijatno iznenađena tako velikim pomicanjem nje-
mačkog stanovništva.
Staljin: »Veći dio Nijemaca iz tih pokrajina je po-
bjegao ispred Crvene armije.«
Churchill, međutim, nije odustajao. On se toga pre-
seljenja stanovništva bojao jedino zbog nemogućnosti
Poljske da ga zadrži ili nemogućnosti Njemačke da ga
primi.
Staljin se namrštio.
Opet papirić od Hopkinsa.
Gospodine Predsjedniče, ja m islim da biste vi
ovo m ogli pokušati prenijeti na m inistre vanjskih po-
slova p rije nego što izbije svađa. H arry.«
Taj put je stigao papirić i od Stettiniusa: »Imanjp
lL m i potrebnn o v la š tp n jp da tako raspravljamo o pita-
nju granice i da dajemo garanciju?«
Nakon novog zalaganja Churchilla o potrebi pot-
punog pristajanja demokratskih lidera »unutar Polj-
ske«, Roosevelt je požurio da kaže kako bi bilo dobro
prespavati taj problem i sutra ponovo nastaviti di-
skusiju.

216
 f * /

/ Govorilo^se i o sudjelovanju Francuske u kontrol-

noi komisfiT~~N'aIČ6n ito je podnio izvjeStaj o radu
sjednice ministara vanjskih poslova, Molotov je po-
_npvio da bi stvam o bilo moguće dati Francuskoj jeđnu
okupacionu zdhii; ne dozvoJjavajući joj, međutim, da
~ sudjeluje u kontroli. Churchill je dodao da bi. Francu-
.. zl, ako to bude. prihvaćeno, mogli praviti neprilike.
Francusko sudjelovanje, po njegovom mišljenju, potre-
bno je zbog »uhiformnosti zona«, a ono Francuzima ne
~~bi davalo nikakvo pravo da sudjeluju na nekoj konfe-
^ renciji poput Krimske.
Predsjednik je smatrao da je beskorisno podastri-

S i to pitanje Evropskoj savjetodavnoj komisiji, je r

bi se ona tada našla u ćorsokaku. S jedne strane bi
bili Britanci i Francuzi, a s druge Sovjetski Savez i
Sjedinjene Države. Pitanje mora biti riješeno_na-Jalti,
iako još uvijek zahtijeva podrobnije proučavanje. Qn,
barem zasad, ne želi da Francuska bude prihvaćena u
§adašnji »zatvoreni klub«, ali zaista bi nešto trebalo
odlučiti u toku posljednjih sjednica, prije nego što se
v rastanu, o ulozi koja će Francuskoj biti povjerena u
1 Njem ačkoj.
Sjednica je završila vrlo kasno.
Trajala je gotovo pet sati.
Staljin je večeras izgledao manje kiselo, a s njim
i cijela sovjetska delegacija. U Livadijskoj palaći je
primijećen i Nikita Hruščov, komesar za Ukrajinu.
Staljin je odmah napustio Veliku palaču.
Vrativši se u svoje odaje britanski premijer je,
nakon dobre večere kao i svakog dana, poslao Cle-
mentu Atlleeu dugi telegram o toku događaja. Zatim
je otvorio kuvertu s izvještajima o Dalekom istoku.
Roosevelt je bio zadovoljan. Nakon masaže je raz-
govarao s Hopkinsom o izboru američke delegacije za
prvu konferenciju Ujedinjenih naroda. Stettinius je
predložio senatore Connallyja i Vandenberga, poslani-
ke Blooma i Eatona, Harolda Stassena i jednog libe-
ralnog republikanca iz Midvvesta. Predsjednik je zaže-
lio da u komisiji bude i njegov stari prijatelj Warren
Austin.

>dJ/^f M/U- 217

 Diskutirali su i o popodnevnoj sjednici. Razmišlja-
jući o problemu dodatnih glasova koje je Rusija tra-
žila, Predsjednik je izjavio kako je uvjeren da Stalji-
nov položaj u Ukrajini n ije baš Iak i tako siguran. U
Washingtonu se, za vrijem e napredovanja njemačkih
trupa, pričalo o ukrajinskim nacionalističkim manife-
stacijama. Treba, dakle, znati ocijeniti tu bojazan
sa. Roosevelt je isto tako bio uvjeren da je Staljin
/tražio tri glasa za SSSR u Ujedinjenim narodima
r ' zbog pridobivanja članova Politbiroa k oji su se najviše
. opirali tome velikom planu. —
Pređšjeđnik je lagano večerao, a zatim je dugo
razgovarao s Hopkinsom, koji mu je ispričao zanimlji-
vu anegdotu. Dok se dijelio čaj, izmijenio je nekoliko
riječi sa Staljinom, pričajući mu o svom posljednjem
putu u London, Pariz, Rim. Kad je ispričao koliko je
bio zapanjen papinom ličnošću, Staljin je promrmljao:
»Ah, papa, papa! S koliko divizija raspolaže?«

218
 PETO POGLAVLJE

ČETVRTAK 8. VELJAČE

Taj je četvrtak bio najsadržajniji i bez ikakve

sumnje i najaktivniji dan cijele konferencije.
P va sastanka anglo-američkih čefova žtabova^.sa-
. j tanak ministara vanjskih poslova, rusko-američki sa-
. ', stanak .Žefova~žtabova. sastanak.žefova-čtaba, sastanak
t ii četiri oka Staljin— Roosevelt, plenama sjednica i ve-
g«A ■ čera kbj~u~je Staljitl u Viir Tusupov priredio u čast
< Dvojice velikih.
Prije nego što se uputio Rusima, gdje se po obi-
čaju održavao' sastanak .mimstara vanjskih poslova, .
Stettiniuš je posjetlo Hopkinsa koji j e zatražio da ljudi
jz~S fare Departementa što prije počnu pripremati
izvještaPza buduču konfereaciju o svjetskoj sigurno-
stj. »Ako to ne učinimo mi, primijetio je teško bolesni
Hopkins, Winston če.to jednog jutra u krevetu za tren
oka završiti.« Hopkiris je još dodao da zna iz iskustva
kako je teško prepravljati već napisani izvještaj. Stet-
tinius se složio i ođmah izdao nalog svom osoblju da
pripremi-preliminarni plan. ^ P 'P 't ?
^ Tri ministra vanjskih poslova zapdčelf su svoju sje- ^
(dnicu u podne pod predsjedništvom Anthonjrja Edena. f
' Počeo je Stettinius. Svojim kolegama je izTOŽto—
pian službenog poziva američke vlade velikim savezni-
cima, budući da će se prva konferencija Ujedinjenih

219
 naroda održati u nekom američkom gradu. On smatra
da pozive treba ograničiti na narode koji su objavili
rat zajedničkom neprijatelju i potpisali »Deklaraciju
Ujedinjenih nacija«. Eden je prim ijetio da je sretan
što će se prva konferencija održati u Rooseveltovoj
zemlji, iako mora reći da se u Londonu još nije održa-
Ia ni jedna velika međunarodna konferencija. Kako
je on misiio da je ožujak preblizu za konferenciiu.
Stettinius je predložio srijedu 25. travnja, što je i
prinvacgnff: ' -----------——
EHenTje zatim potvrdio da se slaže sa sovjetskim
zahtjevom o uključivanju triju ruskih republika u

! svjetsku organizaciju i da je spreman^da to, čim se

pruži pogodni trenutak, i javno izjavi.

Molotov: »Sto prije, to bolje.«

Nakon prilično zategnute diskusije odlučeno je da
se pitanje liste nacija koje treba pozvati, kao i slučaj
triju sovjetskih republika koje žele da ih se uvrsti
među »članove utem eljitelje« svaka s vlastitim glasom,
iznese pred plenamu sjednicu.
tMinistri su nakon toea diskutirali o problemima
ClranaT granicama Jugoslaviie, kontrolnoi kom isiji u
yM ađ arsk oi_ i Bugarskoj i na kraju ponovo o repa-
( racijama.
LtCien je izjavio da Iran mora ostati svoj gospodar
^ i da saveznici moraju odustati od miješanja u njegove
unutrašnje poslove. London neće braniti Rusima da
dobivaju naftu iz sjevem og Irana. Bilo bi pametno da
. 7saveznici povuku svoje trupe iz Irana još prije nego
' što je predviđeno »Iranskom ^deklaracijom«. Molotov
je odbio da diskutira o povlačenju trupa, pođsjećajući
na poteŠkoće koje su iranske vođe pravile Rušima kad
su trazili koncesije zšTliaffia: 'Edeh i Stettinius su u
više navrata potvrdili da London i Washington uopće
ne vide prepreke zbog kojih bi Iran uskratio Sovjet-
skom Savezu koncesije za naftu.
U pogledu određivanja granica između Jugoslavije
s jedne strane. Austriie i I taliie s~~đru^e, Eden je pod-
nio pismeni izvještaj inspiriran pitanjima koja će is-
krsnuti kad Crvena armija okupira austrijski teritorij.
Zahtijeva da okupacione zone u Austriji budu podije-
220
 ljene tako da britanske trupe mogu kontrolirati cijelu
austrijsko-jugoslavensku granicu. On se nada da bi
spo'razum između Iroiir.e veligth mogao posredovati
.-.u odrzavan iu l austriisko-iugosiavensEe"^rranice na lini-
Lji od 1937. i da će Jugoslavija to priznati.
Problemi kontrolne komisije u Mađarskoj i kon-
troln if kbmisije u Bugarskoj izneseni su u okviru en-
gleskog ižvještaja.—
Eden i Stettinius su izjavili da njihov stav u po-
gledu reparacija još nije potpuno određen, ali da bi
već sutra mogao biti.
Kao i obično, diskusije između Edena, Stettiniusa
i Molotova nastavljale su se za vrijeme ručka kojem
su još prisustvovali Amerikanci Hiss i Matthews, En-
glezi sir Cadogan, sir Archibald Clark Kerr, gospodin
Jebb i m ajor Theakstone, te Rusi Višinski, Gusev,
Golunski, Gromiko i Pavlov.
Šefovi englesjiug i arneričkog štaba su.se prvi put
sastali u Livaaiji u 10 sati, drugi-put u podne, da bi se
0 dogovorib o upotl'Cbl .leških ^radio-teledirigiranih pro-
jektila protiv japanskih i njemačkTh čiljeva, procije-
nili zalihe naftnih proizvoda na svim operacijskim tač-
kama, proućili brzo prebacivanje prevoznih flota s
evropskog sektora na Daleki istok, proučili probleme
ratnih zarobljenika i poduzeli mjere za opremu grčkih
vojnih snaga. Sir Alan Brooke je podnio veoma
uvjerljiv i dokumentirani izvještaj o ovom poslje-
dnjem pitanju. Uvjerio je američke šefove da taj na-
por ne smeta opremanju snaga na sjeverozapadu
Evrope. General Marshall je govorio o trenutnim kop-
nenim i zračnim operacijama na Zapadnom frontu
gdje je Eisenhower otpočeo veliku ofanzivu.
Vrhovna američka komanda — admiral Leahy,
J Mirshall, admiral King, Kuter — i vrhovna sovjetska
komanda — Antonov, Kudjakov i Kuznjecov — sastale
su se u 3 sata popodne u vili Jusupov. Leahy je počeo
objašnjavati da Amerikance veoma zanima ruško mi-
šljenje o nekim problemima kako bi se što aktivnije
mogli boriti protiv Japana nakon poraza Nijemaca.
Ti su planovi naroćito interesirali Ruse zbog toga što
je na ruskoro teritoriju bilo predviđeno instaliranje

221
nekih američkih operacijskih baza. Leahy je Antonovu
predao memorandum, tražeći suradnju ruskih Iokalnih ,
vlasti s američkim trupama. Antonov je prim ijetio da
bi Japanci, ako im Rusi objave rat, mogli »onesposo-
biti« transsibirsku prugu i upitao bi Ii Amerikanci s
jedne strane m ogli držati otvorenim velike zračne i r-
morske putove preko Pacifika, a s druge snabdijevati
sovjetske sibirske arm ije gorivom i namimicama. Mar-
shal i King su to potvrdili. Kad su velike strateške
mjere bile utvrđene, Antonov je izrazio svoje divljen jei
američkim planovima. Ipak, on ne može donijeti k o-)
načnu odluku prije nego što dobije pristanak vrhov/
nog komandanta, tj. Staljina. ^
__ Sastanak na vrhu između Roosevelta i Staljina
održan je u Predsjeđnikovom uredu, u Livadiji, oko 15
sati i 30 minuta. Prisutna su bila još samo četiri čo-
vjeka: Molotov, Harriman, Pavlov i Bohlen.
Roosevelt je odmah na početku iznio situaciju na
Pacitićkom frontu koja je, nakon 'pAffinManiTrer đobila
novl značaj. Američke trupe su odmah uspostavile ba-
ze na Boninskim otocima i na otocima u blizini Formo-
ze. Došlo je vrijem e da se utvrdi iačina bombardira-
nja Japanskih g'radova! On lično se nada dtT nece~biti
potrebno osvojiti japanske otoke i frontalno napasti
armiju od četiri milijuna ljudi. Pojačavanjem zračnih
bombardiranja mogu biti sačuvane tisuće američkih
života. Isto tako je važno da Rusija što je moguće
prije objavi rat_Xapanu__Sporazum se mora postići u
ovim tačkama: Rusija će objaviti rat Japanu tri mje-
seca nakon pada Njemačke;, prisustvo Sjedinjenih
Država bit će dragocjeno sovjetskoj arm iji naročito
u Sibiriji i u obrani Kamčatke; vrhovni komandant će
biti Vasiljevski. Američke zračne baze mogu već sada
biti uređene u Komsomolsku, Nikolajevsku i na rijeci
Amuru, pod uvjetom da američki geometri, čiji je za-
datak da vode topografska ispitivanja, obuku unifor-
me, koje će ruski krojači specijalno za njih izraditi.
Staljin je htio znati kakvim naknadama se može
| nadati u zamjenu za preuzeti rizik.
1 Roosevelt je odmah nabrojio niz naknada. Rusija
1 će nakon rata dobiti južnu polovicu Sahalina i Kuril-

222
(V- <>\ j, *• rr u
T'.,
' V n’
 ( ' V \ . cv . \ l /-'V -0 \C < o
''ske otoke (osamsto kilometara đugi arhipelag pod ja-
panskom vlasti koji se proteže od Kamćatke sve do
sjevem og Japana). Da bi jo j se pružio izlaz na toplo
more, dobit će jednu luku na kraju južno-manđur-

( skog željezničkog puta, možda Dairen, na poluotoku

Kvantungu. Kako bi se olakšali pregovori sa čang-Kaj-
šekom, koga treba pridobiti, bilo bi bolje da Staljin
ne anektira Dairen, već da ga prihvati kao slobodnu
iuku u obliku bilo kakvog međunarodnog statuta. Tako
će se lakže postići da Churchill isto napravi s Hong-
-Kongom. Prednost koju će čang-Kaj-šek dobiti s
Hong-Kongom olakšat će sporazum o Dairenu.
Staljin je priznao da Rusi pridaju golemu važnost
posjedovanju manđžurskih željezničkih putova. Carevi
su kontrolirali liniju Manšuli — Harbin i liniju Har-
bin— Dairen— Port Arthur, kao i liniju od Harbina do
Nikolsk-Usuriska i liniju od Habarovska do Vladivo-
stoka. Jasno je da bi njemu i Molotovu biio teško
opravdati pred narodom objavljivanje rata Japanu,
kad Sovjetski Savez ne bi dobio takvu naknadu. Ruski
narod dobro shvaća rat protiv Njemačke, koji je doveo
u pitanje opstanak Sovjetskog Saveza, ali ne bi shvatio
objavu rata zemlji koja im barem u posljednje vrije-
me nije nanijela nikakvu štetu. Da bi uvjerio narod a
i da bi Vrhovni sovjet donio takvu odiuku, treba poka-
zati da ie to u nacionalnom interesu.
Predsjednik j e ondajzjjiQ_j.edmi- poteškoću. Ako
se Čang-Kaj-Šek obavijesti o mandžurskom problemu,
cijeli svijet će to u roku od dvadeset i četiri sata sa-
znati. Hoće li se Staljin, bez savjetovanja s Cang-Kaj-
-Šekom, zadovoljiti jednostavnim sporazumom između ,
Trojice velikih? —
Staljin: »Da, ako je sporazum pismen.«
Roosevelt: »U tom slučaju možemo pristupiti
poslu.«
a J/ Za nekoliko minuta zaključen je neobičan spora-
1Bjp zum. Samo zato da objavi rat, možemo reći već pobi-
jeđenoj zemlji za koju je tajna služba veđ obavješta-
vala da želi položiti oružje, Staljin je bez ikakvog in-
zistiranja postigao pismeni sporazum o dobivanju naj-

223 1
U

? Cb 7 t J 'l .
f
 boljeg dijela otoka Sahalina, Kurilskih otoka, svih
mandžurskih željezničkih putova i luke Dairen.
Sto se tiče Koceje, Predsjednik je mislio da bi u
njoi trebalo uvesti »mandatni« sistem s tri lica. Vlada
bi bila sastavljena od jednog Uusa, jBflhog Amerikanca
i jednog Kineza. Isti pokus je dao odlične rezultate
-na Filipinima. Formula je bila vrijedna da se ostva-
l ri. Imala je samo jedan nedostatak. Rizik da povrijedi
Engleze, ostavljene po strani.
Staljin: »To je više nego sigurno. Churchill će nas
ubiti. Bolje bi bilo da i on sudjeluje.«
, Roosevelt je za Indokinu predviđao isto rješenje
s kao i za K oreiu. Nije, međutim, skrivao da treba očeki-
vati žestoki otpor Engleza koji bi se pobojali da se i s
Burmom ne postupi na isti način. Indokinezi nisu ra-
/tobom i kao ni Burmanci, ni stanovnci Jave. Francuska
/ ništa nije učinila »na razvoju domorodaca otkad posje-
duje tu koloniju«. Dodao je još kao informaciju da je
de Gaulle tražio brodove od saveznika da prebaci fran-
cuske tm pe u Indokinu.
Staljin: »G dje će on naći tm pe?«
Roosevelt: »Rekao je da će naći trupe ako ja nje-
mu nađem brodove.«
Predsjednik je isto tako smatrao da treba obavi-
jestiti Staljina o razvoju Kine koja se sad može na-
dati da će »sačuvati život«. Vanredni oficir, general
Wedemeyer i novi ambasador Patrick Hurley postižu
veće uspjehe nego njihovi prethodnici. Cak su uspjeli
da dovedu na sastanak Mao-Ce-Tungove komuniste i
vladu Cung-Kinga. Ako se ne uspije sastaviti vl?Ha na-
L^cionalnog jedinstva s predstavnicima svih partija, od-
K govomošt će više pasti na Kuo-Min-Tang f vladu Cune-
I t^-Kinga nego na »takozvane komuniste«.
»ta ijin ! »Im ate pravo. Kineski su komunisti ko-
munisti od margarina.«
Dodao je da ne razumije zašto se Kinezi nisu
ujedinili otkad se bore protiv zajedničkog neprijatelja,
tj. Japana. Tome je bez sumnje uzrok Čang-Kaj-šekova
želja za cjelokupnom vlašću.
»Dva diva« su se onda rastala, samo što je Pred-
sjednik još zatražio da se dozvoli zračnim snagama

224
 Sjeđinjenih Država da mogu upotrebJjavati neke aero*
gcome. blizu Budimpešte u strateškim operacijama
bombardiranja Njemačke. Upravo sada supertvrđave
bazirane u Ita liji treba da izvedu dugi i opasni let
radi napada na njemački teritorij. Ovoj molbi se pri-
družila i jedna druga: dozvola za američke stručnjake
da u zemljama koje je okupirala Crvena armija ispi-
taju posljedice bombardiranja pod istim uvjetima pod
kojima su ispitivali štete u Ploestiju. Staljin je prihva-
tio obje molbe, obećavši da će izdati potrebna nare-
đenja.
Plenama sjednica je mogla početi tačno u 16 sati
; kao i svakog dana.
r
Roosevelt je bip zadovoljan. Duboko je vlerovap
j a )e postigao dva velika cilja; uspostavljanje Organi-
zacije_ujedinjenih naroda i uvlačenje Rusije u rat pro-
tiv Japana^Sve ostalo je u njegovim očima bilo mnogo
manje važno.
, Staljinove žute oči sijale su od zadovoljstva. Bio
'je uvjeren đa nije uzalud gubio vrijeme, a i njegova
okolina je izražavala dobro raspoloženje.
Churchill se nije đoimao kao čovjek napušten pred
/ vratima dvojice Supervelikih. Možda je predvidio pri-
rodu sastanka pa nije inzistirao da preuzme dio odgo-
vom osti. Bolje rečeno, nije se pridružio poslu koji nije
»osjećao« iz razloga — povjerio ga je Alanu Brookeu
— što mu se »cijeli sporazum o Kini činio kao velika
farsa«.
PrpHsjerinik j e otvorio sjednicu, prerilažnći disku-
siju o Organizaciji svjetske. sigurnosti; 25. travanj je
službeno proglašen kao datum prvog sastanka. Eden
i Roosevelt. su se zauzeli da će podržati pred skupšti-
nnm zahtjev Sovietskop Saveza d a . se rijegove dvije
f enubUke prilirate kao ćlanovi utemsljiteiji.
Eden je predložio ^iajše J.oziv uputi svimjiarodima
koji su potpisaIi^ »Deklaraciju Ujedinjemh narodag'
bilo 1. siječnja 1D421 kao Sjedinjene Države, Velika
Britanija, Rusija, Kina, Australija, Belgija, Kanada,
Kostarika, Kuba, Gvatemala, Haiti, Honduras, Indija,
Luxemburg, Holandija, Novi Zeland, Nikaragua, Nor-
veška, Panama, Cehoslovačka, Dominikanska Republi-

15 Jalta ili p o d je la svijeta 225

ka, Salvador, Grčka, Poljska, Južna Afrika, i Jugosla-
vija; bilo 5. lipnja 1942. kao Meksiko; 26. srpnja 1944.
kao Filipini, Etiopija, Irak, Brazil, Bolivija, Iran, Ko-
Iumbija. Liberija i Francuska; te 7. veljače 1945. Ekva-
dor (Peru je potpisao 11. veljače).
Staljin je^prim ijetio da barem deset od navedenih
zeriTalJa nema diplomatske odnose .sa Sovjetskim Sa-
Tezom7“Kako Rusi mogu proučavati buduću svjetsku
sigurnost sa zemljainti koje Iiijeeu njihovo poštojarije?
Roosevelt je pokušao objasniti da sve te zemlje
»žele« priznati Sovjetski Savez, ali se ne usuđuju na-
praviti prvi korak. To bi se lako moglo urediti, budući
da je SSSR već sreo neke od tih zemalja na konfe-
renciji u Breton Woodsu, na prim jer, gdje je osnovana
Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Kona-
čno, jedino na savjet Sjedinjenih Država većina latin-
sko-američkih republika nije objavila rat Njemačkoj i
Japanu, je r su SAD od njih tražile samo da prekinu
ođnose s Berlinom. Washington je htio izbjeći porast
ekonomskih poteškoća.
Staljin: »A Argentina?«
Roosevelt: »Ona nije ni prijateljska zemlja ni sa-
veznik. Cak je pomagala Osovinu. Turska je isto tako
poseban slučaj. Moramo pozvati jedino one narode
koji su se borili protiv Njemačke. Sto mislite o ideji
(Ta~n Ujedmjene narode budu primljeni samo oni koji
su objavili rat Njemačkoj prije^ 1. ožujka 1945?«
Jak o ie i odlučeno. Stettinius je odmah, još za
vrijem e konferencljt;, Brzojavio pomoćnom državnom
sekretaru Nelsonu Rockefelleru, tražeći od njega da
bez odgađanja savjetuje Peruu, Cileu, Paragvaju, Uru-
gvaju i Venezueli da što p rije objave rat Njemačkoj, .
u svakom slučaju prije 1. ožujka 1945. /
Doneseno je još nekoliko odluka. Danska će b it v V
pozvana kad bude oslobođena. Turska i Egipat će biti-j.
primljeni, ako potpišu Deklaraciju ujedinjenih naroda.
Slučaj Italije će biti posebno razmatran, a isto tako i 'b
Irske na čijem teritoriju su još bila njemačka i ja-t^
panska poslanstva. što se tiče Ukrajine i Bjelorusije, j '
Sjedinjene Države i Velika Britanija su podržale nji-

226
 hovo primanje još prvog dana konferencije. Više se
nije postavljalo pitanje Sovjetske Republike Litve.
\ Tada je došla na red druga tačka dnevnog reda:
Poljška.
“ Amerićka delegacija je iznijela pismeni protivpri-
jedlog u šest tačaka: suglasnost s linijom Curzon koja
bi na nekim mjestima bila pomaknuta pet do osam ki-
lometara u korist Poljske; da Poljska dobije kompen-
zaciju u njemačkom teritoriju bilo dio Istočne Prusije
sa Sćećinom i Sleziju do Odre dok sporna linija na
Nisi još treba biti proućena; prijedlog da se uspostavi
tročlani predsjednički komitet i to Bierut, Grabski i
} biskup Sapieha: da se tome komitetu povjeri sastav
vlade od predstavnika privremene varšavske vlade, os-
taiih demokratskih ličnosti koje žive u Poljskoj i vođa
poljskih demokratskih partija koji se privremeno na-
laze u inozemstvu; toj vladi treba povjeriti što skoriju
>rsry

organizaciju slobodnih izbora u Poljskoj radi uspostav-

Ijanja ustavotvorne skupštine koja bi donijela novi
ustav; Trojica velikih treba da priznaju vladu poljskog
-

nacionalnog jedinstva čim bude formirana.

Kako vidimo, na početku toliko suprotni stavovi
su se iz redakcije u redakciju sve više približavali i
Hopkins je čak mislio da bi Staljin odmah, na licu
mjesta, mogao ne mijenjajući ništa prihvatiti cijeli
tekst.
Molotov: »Hoće li londonska vlada nestati ipso
facto?«
Churchill: »Naravno.«
Staljin: »A njena dobra?«
Churchill: »Pripast će vladi nacionalnog jedinstva.«
Molotov: »M i se ne slažemo. Bolje bi bilo da se
iednostavno proširi vlada koja sada uživa u Poljskoj
i Varšavi veliki ugled i golemu populamost. Njeni vo-
đe su usko povezani s oslobođenjem Poljske, dok Mi-
kolajczvk i Grabski ništa nisu za to uradili. Ponavijam,
postoji jedan jedini izlaz, a to je proširivanje varšav-
ske vlade.«
Churchill: » Nikada neću priznati lublinsku vladu,
pa čak ni u izmijenjenoj formi. Poljska armija u Ita-
iijj bi u tome”vidjela izdaju Poljske. Postoji samo je-

15’ 227
' 'dan način da se dođe do pravilnog rješenja. Obje stra-
ne moraju krenuti s novog stajališta pod uvjetim a koje
predlaže Predsjednik, te da što prije provedu tajne i
opće izbore.«
Staljin: »Ali zbog čega se Bierut ne bi mogao pri-
hvatiti kao i de Gaulle?«
Na kraju je odlučeno da se ponovo iskrslim proble-
mom pozabave ministri vanjskih poslova.
Sjednicu je završio Staljin pitanjem kako je s
formiraniem iedinstvene vlade u .Tueoslaviji i što se
tdopađa u Grćkoi. Churchill mu ie odgnvorio.
U Jugoslaviji je kralj bio nagovoren da prihvati
regentstvo. Subašić se već sprema da odredi regenta
i formira vladu. Postoji nada da će se ostvariti spora-
zum između njega i Tita. Ako kralj bude pravio pote-
škoće, riskira da bude svrgnut. Churchill se nada da će
Staljin reći dvije-tri riječi Titu kako bi ubrzao
razum.
Staljin: »Tito je ponosan čovjek, a sada je i
narodne države. Takav savjet bi ga mogao uvrije
Churchill je smiješeći se dodao kako osjeća
»maržal Staljin to ipak mogao riskirati«.
Ozbiljni izvještaj o situaciji u Grčkoj »satimr.« bi
trajao. Churchill se jednostavno nadao da će mir biti
sklopljen na osnovu opće amnestije, ali je sumnjao da
bi se mogla uspostaviti vlada uz učešće svih partija
koje se i previše mrze. Nedavno su sir VValter Citrine
i tri člana Trade unionsa poduzeli dosta mukotrpno
putovanje po Grčkoj i stekli na kraju ohrabrujući do-
jam kao da se maršal Staljin nije previše miješao u
grčke unutrašnje poslove.
Sjednica je zaključena nešto prije 8 sati.
Taćno u 9 je počela gala-večera koju je priredio
Staljin u vili Jusupov.
Najraskošnija u ovom stoljeću.
Služeno je 20 jela, od sivog kavijara do kavkaskih
kolača, a sva su bila pripremljena s najvećom pažnjom.
Večeri je prisustvovalo trideset ljudi.
Jedanaest Rusa: Staljin, Molotov, Berija, Višinski,
tri šefa štaba, Gromiko, Gusev, Majski i Pavlov.

228
 Deset Engleza: Churchill, Eden, sir Alan Brooke,
sir Charles Portal, Cunningham, AIexander, sir AIexan*
der Cadogan, sin Archibald Clark, general Ismay i go-
spođa Oliver.
Devet Amerikanaca: Roosevelt, Stettinius, Leahy,
Bymes, Harriman, FIynn, Bohlen, gospođa Boettiger i
gospođa Harriman.
Jedina večera na kojoj se pojavio Berija.
I Hopkins je bio pozvan, ali je zbog bolova morao
ostati u krevetu u Livadiji.
General Marshall i admiral King iz neobjašnjivih
razloga nisu bili pozvani.
Jedinu nezgodu predstavljali su mnogobrojni ko-
marci koji su naročito napadali tri pozvane dame.
Ćetrdeset i pet zdravica.
Svatko tko je htio nazdraviti morao se pomaknuti
da bi pio s onim ili onom koju je htio počastiti. Pred-
sjednik, naravno, nije morao. Votka je toliko tekla da
je neke neoprezne čak i iznenadila.
Staljin je digao čašu u zdravlje britanskog premi-
jera »najsrčanije političke ličnosti svijeta«. Izjavio je
da Engleska uvelike može zahvaliti Churchillovoj hra-
brosti što se u vrijeme, dok je bila sama, suprotstavila
moći njemačke armije, a ostaJa je Evropa pokleknula
pred Hitlerovom najezđom. »Pijem u čast smionog
vojskovođe gospodina Churchilla, moga borbenog dru-
ga, je r su malobrojni primjeri u povijesti u kojima je
smionost samo jednog čovjeka bila tako važna za bu-
dućnost cijelog svijeta.«
Churchill je ođgovarajući pio u zdravlje »moćnog
vođe moćne zemlje koja je podnijela puni udarac snaž-
ne njemačke ratne mašine, uništivši je i protjeravši
iz svoje zemlje«. On je siguran da će u miru kao i u
ratu maršal Staljin nastaviti da »vodi svoj narod iz
uspjeha u uspjeh«.
Staljin je pio s Rooseveltom »glavnim pokretačem
svjetske mobilizacije protiv Hitlera«. Rekao je da su
on lično a i Churchill odigrali relativno jednostavne
uloge, budući da su branili vlastitu egzistenciju protiv
Hitlerove Njemačke, dok je »Treći čovjek« ( the third
man) poveo zemlju u rat u kojem nije imao nikakvoga

229
nacionalnog interesa. Naročito je odao počast sporazu-
mu o zajmu i najmu.
Roosevelt je nazdravio u čast »porodičnog raspolo-
ženja« na ovoj večeri, potcrtavajući zatim veiike pro-
mjene koje su se dogodile u svijetu u toku posljednje
tri godine i još veće promjene koje treba očekivati. Pe-
deset godina su na golemim prostranstvima zemaljske
kugle mnogobrojni narodi živjeli u oskudici i beznađu.
Sad, međutim, kad je napredak tako velik, svakom čo-
vjeku, svakoj ženi, svakom djetetu treba dati garanciju
sigumosti i blagostanja.
Staljin se još jednom digao slaveći »savezništvo
tri velike sile«. Jedino je Churchill bio sposoban da s
čašom u ruci ponosno primijeti: »Svi mi stojimo na
vrhu brežuljka odakle otkrivamo slave budućih mo-
gućnosti. .. Mi smo vođe pozvani da izvedemo narode
iz mračnih šuma prema širokim, suncem obasjanim
ravnicama mira i sreće. . . Mi tu veličanstvenu moć dr-
žimo u svojim rukama i da je zbog nebrige ili nepo-
kretnosti ispustimo bila bi tragediju koju nam povijest
nikad ne bi oprostila.« Sudac Byrnes je pio u zdrpvlje
»prosječnog čovjeka«. Gospođa Harriman je uz opće
odobravanje ispila čašu u zdravlje svih onih »koji su
se trudili za tako ugodan prijem na Krimu«, usprkos
svim »razaranjima koje su prouzrokovali Nijem ci«.
Ta vanredna večera se produžila sve do 1 sat uju-
tro. Sigurno bi se produžila i do zore da iznureni Roo-
sevelt nije dao znak da se želi povući.
Staljin je uputio Churchilu jedini saučesnički po-
gled koji su njih dvojica mogli izmijeniti rekavši: »On
je sretan što barem netko postoji ovdje tko zna kad
treba prekinuti...«

230
 SESTO POGLAVLJE

PETAK 9. VELJAČE

U petak ujutro sastale su se vrhovna američka i

engl'e skT komanđa^ S američke štrane Roosevelt, Mar-
w ’šBalTrking, Kuter i Mac Farlan, s engleske Churchiil,
Brooke, Portal, Ismay, Cunmngham i general Com-
wall-Jones. Nakon toga su Churchill i Roosevelt zajeđno
ručali. Roosevelt je bio veoma veseo. Cim se ujutro
digao, povikao je: »Postigao sam sve zbog čega sam
došao ovamo i nisam platio previše skupo. .. « Englezi
i Amerikanci su naročito razgovarali o prednostima
KojeTIaju redoviti saštanci kombiniranih štabova, tako
;

da su ođlučili da ih zadrže joŠ nekoliko godina nakon

\ ' đ . ć f c .f

pada Njemačke i Japana. Proučavali su, međutim, i

neke druge probleme: kao dovršavanje operacija na
sjeverozapadu Evrope, pojaČavanje svih obrambenih
antipođmomičkih sređstava u sluČaju da Donitz pojaČa
; svoje napađe, budući da su im tajne obavještajne slui-
' be dojavile ubrzanu proizvodnju novih podmomica;
pojačanje akcije protiv postavljača mina; intenzivnije
bombarđiranje _njemačkih podmomičkih baza; prije-
voz" na Rajnu nekih jedinica s talijanskog fronta; po-
jačano bombarcUranje japanskog teritorija; daljnje po-
maganje Kine što bi omogućilo punu upotrebu njenih
golemih izvora u borbi protiv japanske armije na ki-
neskom teritoriju; razmatranje o proširivanju in do

231
-burmanskog fronta i prihvaćanje planova koje pred-
lažu general Stihvell i lord Louis Mountbatten. Dvije
vrhovne komande su na kraju izmijenile mišljenja o
najvjerojatnijem datumu završetka borbi. Obje su
smatrale da će Njemačka kapitulirati najranije 1. srp-
nja, a najkasnije 31. prosinca, a da Japan neće položiti
oružje još osamnaest mjeseci nakon pada Njemačke.
Oko 15 sati i 30 minuta Marshall, King i Kuter su
se sastali sa svojim sovjetskim kolegama Antonovim,
Kudjakovim i Kuznjecovim. Antonov je podnio izvje-
štaj o sovjetskim jedinicama koje će biti upotrijebljene
na frontu Dalekog istoka. On je inzistirao na apsolut-
noj potrebi— morem i zrakom doturene — američke
pomoći u hrani, naoružanju i gorivu. Također je izvije-
stio da su ruski oficiri već dobili nalog da odrede naj-
pogodnije terene za izgradnju velikih aerodroma u sek-
toru Komsomolsk— Nikolajevsk. NaŠiroko je pričao o
pripremnim operacijama — utvrđivanju zaliha, prima-
nju i uskladištenju cijelog vojnog materijala u istočnoj
Sibiriji, instalaciji benzinskih rezervoara, poštanskim
putovima — čije ostvarivanje je već počelo. Ruske
trupe će u svojoj prvoj vojnoj operaciji — uz pomoć
američke avijacije — osvojiti Sahalin. Marshall i King
su potvrdili sve zamisli predviđenog plana.
Maršal avijacije Kudjakov i avijatički general Ku-
ter su se nakon toga sreli u četiri oka i puna dva sata
razgovarali o američkoj zračnoj podršci u budućim so-
vjetskim operacijama na Dalekom istoku. Cijela jedna
grupa teških bombardera — supertvrđava B-29 — bit
će smještena u sektoru Komsomolsk— Nikolajevsk.
Američki tehničari će rukovoditi izgradnjom instala-
cija za benzinske rezervaore od 100% oktana. Teški
bombarderi B-17 i B-24 bit će bazirani na sektoru Vla-
divostoka na dva aerodroma koja će Kudjakov odmah
dati izgraditi. Američki transportni avioni tipa C-47 bit
će stavljeni na raspolaganje Crvenoj armiji i to u pr-
vih šest mjeseci 1945. sto aparata, a svaki naredni mje-
sec po četrdeset aparata.
Za vrijeme uobičajenog radnog ručka tri ministra
vanjskih poslova proučavali su više dosjea.

232
 U povodu poljskog problema, Stettinius je izjavio
da je američka delegacija odlučila da zbog ruskih pri-
mjedbi »napusti« ideju o stvaranju predsjedničkog ko-
miteta. »Vjerujem da nakon toga naša tri stajališta ne-
će biti toliko udaljena u pitanju sastava vlade.« Molo-
f tov ie predložio proširivanje varšavske vlade, Britanci )
stvčiranie poliske privremene viaae, a predsjedniirRoo- 7
sevelt vladu nacionalnog iedinstva. To su stajališta ko-
ja se mogu približiti, to više što svi mi smatramo da
jedino Poljaci nakon slobodnih izbora definitivno mo-
gu o tome odlučiti. Ja vam, dakle, prediažem ovaj
tekst: » sadašnja privremena poljska vlađa će biti reor-
ganizirana i dopunjena svim demokratskim poljskim
snagama, uključivši tu i demokratske poljske vođe u
inozemstvu. Ona će se zvati Privremena vlada nacio-j f r
nalnoe jedinstva. i ona će kad je jednom pnznaju sve
tri nase vlade, biti sastavljena na zadovoljavajući na-
čin.« Eden je odmah ponovo potvrdio da Velika Brita-
nija f~cijela Evropa sumnjaju u predstavnički karakter
lublinske vlade i zahtijevao da se krene s »novog sta-
jališta na novoj osnovi«, kako je dan prije predložio
gospodin Churchill. Još jednom je sve trebalo iznijeti
pred plenarnu sjednicu.
Na plenamoj sjednici je donijeta odluka da će
Sjedihjene Države, Velika Britanija, Sovjetski Savez,
Kina i Francuska potpisati poziv svim zemljama »po-
zvanim« na prvu sjednicu Organizacije ujedinjenih
naroda. Molotov ništa nije napomenuo. »Francuska
ima velik utjecaj i ugled kod malih naroda, jer im nje-
no prisustvo ulijeva povjerenje. Ona nam je potrebna
zbog prodaje ( selling) naše robe.«
U pogledu jugoslavenskog pitanja Molotov je za-
tražio da se prije razmatranja cjelokupnog problema ,1
sačeka do definitivnog sporazuma Tito—Subaš^ć. Eden 2*
je zatražio od Trojice velikih dva amandmana tom spo-
razumu, preporučajući u jednom da AVNOJ bude pro-
širen članovima posljednje Narodne skupštine koji se
nisu kompromitirali surađujući s Njemačkom. U dru* /
gom je zahtijevao da svi zakonodavni akti te privre-
mene skupštine budu podvrgnuti kasnijoj ratifikaciji
u ustavotvomoj skupštini.

233
 Sporazum o »reparacijama« mogao se ostvariti
dvojako. Štete će najprije naplatiti zem lje »k o je su
podnijele najveći teret rata, najveće gubitke i organi-
zirale pobjedu«. Obeštećenja u naturi »trenutno osta-
vivši po strani upotrebu njemačke radne snage kao
elemcnt obeštećenja, bit će proučavana kasnije«. —
Njemačka će morati otplaćivati godišnjim isporukama
proizvoda u roku od deset godina nakon završetka ra-
ta i davanjem svojih nacionalnih dobara odmah po-
slije rata. M olotov ipak nije uspio da Amerikanci i
Englezi p rih va tevecu cifru od dvadeset m ilijardi do-
lara kao »osnovu za diskusiju«.
Poslije podne su prije uobičajene plenarne sjedni-
ce stigli fotografi i filmski snimatelji.
Trojica velikih su dugo dopuštali da ih fotografi-
raju i snimaju kako bi se ovjekovječio taj povijesni
događaj.
Poručnik Norris Houghton bio je sretan što je mo-
gao prisustvovati cijeloj ceremoniji.
On je nekoliko sati u »dvorani za ples« nadgiedao
instaliranje kablova, tronožaca i reflektora koje je na-
mještao cijeli odred tehničara pod budnim okom naj-
boljih obavještajaca K rem lja i B ijele kuće. Cinilo mu
se da proživljava najveći trenutak u životu.
Churchill je bio bijesan što su svi reflektori bili
usmjereni u Roosevelta.
Roosevelt je pokazivao da ga fleševi smetaju, pa
se čas okretao desno pričajući sa Stettiniusom, a čas
lijevo smiješkom odgovarajući na Bohlenov smiješak.
Ponekad je dobrostivo spuštao glavu na desno rame.
kao da bolje želi čuti neku povjerljivu primjedbu
Hopkinsa koji se nalazio iza njega — mršav i nemiran
poput Lorenzaccia*.
Staljin j i bio ozbiljan, čak tmuran. Cinilo se da
ga ta predstava, koju je i M olotov promatrao hladnim
okom, pomalo gnjavi.
Sjednica je počela tek u 4 sata i 30 minuia.
MSIoFov je predložio novi tekst o rješavanju pro-
blema sastava poljske vlade: »Šadašnja privremena

* Junak istoimene drame Alfreda de Musseta.

234
 vlada Poijske Repubiike bit ce reoganizirana na Široj
đemokratškoj osnovi i u nju će ući čak f poljski demo-
kratski vođe u inozem'štvu. Sa _ov1m ttodatkom vlada
če se zvati Privremena poljska vlada nacionalnog je-
dinstva.«
Zatražio je da »demokratske« stranke budu na-
zvane »nefašističke ili antTfašističke« \ odhin je Stet-
tiniusov priiedlog da amhasadori triju velikih sila kon-
trolTraiu tzhore. Takva zamisao bi mogla »uvrijediti«
Poljake.
Churchill: »Griješimo što želimo sve preokrenuti.
Izbjegavajm o da sve završimo navrat-nanos. Ne poku-
šavajmo ubrzati događaje. Bilo bi pametno da još ma-
lo razmislimo.«
Poljski probiem je tako ostavljen za kasnije.
U pogledu reparacija, kpnačno j e prihvačena cifra
od dvadeset~mTffjardi dolara koju je predložila sovjet-
' ska delegacija. Od te šume bi pedeset posto dobio So-
vjetski Savez. Prihvačen je i prijedlog Majskog da obe-
štećenja budu određena prema cijenama iz 1938. s tim
; đa se dopušta mogućnost povećanja od 15 do 20% na
cijenu reparacionih artikala. Kako vidimo, sovjetska
delegacija ništa nije prepustila slučaju.
Diskusija o Jugoslaviji nije bila tako rnirna. Sta-
Ijin i- Cliurčhil šu se čak oštro sukobili ha pitanju je
'lrTi[o'~diktator ili nije. Ipak sve je dobro završilo kad
~je Staljin izjavio da može prihvatiti dva Edcnova
amandmana i na kraju uz opću suglasnost da se naj-
prije pozovu Tito i Subašić da odmah provedu svoj
sporazum i da im se zatim preporuči prihvačanje dva-
ju amandmana koje su Britanci predložili.
----- 'Stetfiniuš je htio podnijeti izvještaj Algera Hissa
po kojem bi se pet stalnih delegacija u Vijeću sigumo-

l sti moralo savjetovati prije prve svjetske sjednice da

bi se u Svjetskoj povelji predvidio mehanizam koji bi
se brinuo o teritorijima pod starateijstvom ili terito-
rijima pod mandatom.
Churchill je odmah eksplodirao:
»Neću priitvatiti ni jednu riječ sličnog teksta. Uo-
stalom, nitko se čak nije udostojio da me pita za sa-
vjet. Nikada neću dopustiti da se četrdesct ili pedeset
 naroda miješa — ni u kojem slučaju — u način ži-
vota Britanskog Im perija.«
Uzalud je Stettinius pokušavao objasniti da pred-
loženi mehanizam nema ništa sa Britanskim Im perijem
i da je zamišljen samo za K o re iu. Indokinu i sve ne-
engleske teritoriie koie treba ošlohoditi iapanske okn-
paclie. Churchill se i previše dobro siečao Roosevel-
tovih riieči koie su ga godinu dana prije u Teheranu
auboko pogodile: » Englezi bi prisvojih zemlje pa~Bilo
f gdje se nalazile i maltar se raano o 'golim hrldinama {
f i i i pješčamm nanosima.« Predsiednik ie također re-
kao, ali taj put govoreći o Indokini: »B ijeli čovjek
ovdje ne može biti ponosan na svoje djelo.« Britanski
prem ijer je reagirao kao da je pogođen u podvodni
dio broda.
Staljin je pokušao da ga smiri.
Churchill: »Gospodine maršale, zamislite da se od-
luči da K rim padne pod međunarodni mandat ili da
od njega naprave ljetno odmaralište?«
Predsjednik je požurio da prekine sjednicu na ne-
koliko trenutaka, povjerivši Algeru Hissu da sastavi
tekst k oji bi potpuno umirio Engleze.
Nakon toga ponovo je otvoren poljski dosje.
Roosevelt je imao primjedbu na izraz »Privremena
vlada« koji je predložio Molotov. On bi više volio da
se kaže: »Vlada koja trenutno postoji u Poljskoj.« In-
zistirao je na potrebi da se u Poljskoj provedu slo-
bodni izbori. Zbog toga i traži da ih nadgleđaju amba-
sadori triju velikih sila.
.____ Churchill je predložio ovu naponjenu: »Nova si-
tuacija koja je nastala time što je Crvena_armiia oslo-
bodila Polisku zahtiieva stvaranie vlade koja ce imati
podršku na široj osnovi nego što je ima trenutna vla-
d:r« Zalim se složio s Predsjednikom da ambasadori
u Varšavi^ kontroliraju pravilnost izbora, pa čak i da

( 'slobbdno šalju izvještaje svojim vladama. Požalio se

što ga je gotovo potpuna šutnja spriječila da nema
tačne inform acije o događajima u Poljskoj. Zar se ne
govori da lublinska vlada namjerava suditijcao izdaji-
cama svim članovima tajne poljske arm ije i njenim
. partizanskim snagama. On je siguran da Tito ne bi od-

236
 bio prisustvo stranih promatrača za vrijeme izbora u
~jugoslavTji. Promatrači iz svih zemalja mogu prisustvo-
vati izborima u Grčkoj i Italiji. Zalto se Sovjetski Sa-
‘ vez protivi slanju engleskih i američkih promatrača u
Poljsku? Ne radi se o uvredljivom ili nepromišljenom
zahtjevu. U Egiptu, na primjer, vlada je zadužena da
-provede ižbore k oji če je~ tzTdžfti svim mogućim udar-
cima, ako se ne uspostavi malo reda.
Staljin: »U Egiptu političari provode vrijeme pot-
kupljujući jedni druge. Egipat ne može biti uspoređen
s Poljskom u kojoj je nivo obrazovanosti mnogo viši.«
Churchill: »H oće li MikoIajczyk moći sudjelovati
u izbom oj kampanji?«
Staljin: »Hoće, budući da je član Seljačke stranke,
koja nije fašistička.«
Churchill: »Kontrola pravilnog odvijanja postupka
je neophodna.«
Staljin: »T o je uvreda za narod koji nije nazadan
i koji je nekada davao velike učenjake poput Koper-
nika.«
Nemoguće je bilo naći zajednički jezik, to više što
je i Roosevelt ovaj put upomo podržavao mišljenje
britanskog premijera.
Suprotno tome, bez teškoća je bio prihvaćen pri-
jedlog američke delegacije, tj. »Deklaraciia o oslobo-
đenoj Evropi«. iz koje ćemo citirati nekoliko glavnih
tačaka:
» Prem ije r Sovjetskog Saveza, prem ijer Velike Bri-
tanije i Predsjeđnik Sjedinjenih Drzava savjetovali su
su u zajedničkom interesu naroda vlastitih zemalja i
naroda oslobođene Evrope. Oni zajednički izraiavaju
uzajammi volju da u toku prolaznog razdoblja nesta-
bilnosti oslobođene Evrope usklade politiku svojih
triju vlada u cilju pomaganja narodima oslobođenim
od nacističke dominacije i narodima bivših drzava sa-
telita Osovine u Evropi kako bi demokratskim putem
riješili bitne političke i ekonomske probleme ovih dr-
Zava i naroda. Uspostavtjanje reda u Evropi i obnova
ekonomskog nacionalnog iivota bit će ostvareni proce-
som k o ji će dopustiti oslobođenim narodima da unište
posljednje ostatke nacizma i fašizma i stvore detno-

237
 kratske institucije po svom izbortt. Jeclan je od te-
meljnih principa Atlantske povelje da svi narodi im ajii
pravo da izaberu oblik vlade pod kojom će zivjeti,
ponovo uspostave suverena prava i autonom iju kojih
su silom i agresijom b ili liš e n i... T ri velike site će
u smislu zajedničkog sporazuma pomagati svim naro-
dima oslobođene Evrope da uspostave uvjete za svoj
unutrašnji mir, prim ijene m jere hitne pom oći siro-
maŠnima, form iraju privremene predstavničke vlade
svih demokratskih elemenata k oji će se što p rije slo-
bodnim izborima prihvatiti uspostavljanja vlada u
skladit sa slobodnom voljom naroda. . . «
Sjednica je završila izm jenom misljenja_o ratnim
zločincima. Churchill je smatrap da bi_sečak_na samoj
M j 7aTti mogla sastaviti lista ratnih zločinaca koji bT od-
ii mah nakon toga morali_biti. strijeljani. Štaljin se ne
bez zlohe-zaintere&irao za^-sudbinu Rudolfa Hessa.
Churchill: »On će biti zahvaćen događajfma.«
Roosevelt je u nekoliko riječi informirao Staljina o
razvoju anglo-američke ofanzive na Zapadnom frontu.
Nakon što je Staljin izrazio svoje zadovoljstvo,
sjednica je prekinuta oko 8 sati.
Sovjetski i britanski prem ijer su se vratili u svoje
rezidencije.
Roosevelt je na brzinu večerao a zatim otvorio
poštu koju je poručnik Kloock donio iz Bijele kuće.
Norris Houghton je s cijelom »ruskom ekipom iz
Missourija« otišao u kino u Jaltu.
I T aa Generali i admirali su organizirali partiju pokera.
____ _ministara
Trojica __vaniskih
. ________
noslova su se sastala
. \ ' _U vili Jusupov oko 10 sati i 30 minuta gdie su do po-
slije'pola-noći ponovo raspravljali o Poljskoj .
Nakon dosta neugodne i žučljive diskusije uspjeli
su se složiti u ovom tekstu:
^ Pošto je Crvena armija potpuno oslobodila P o lj-
sku, stvorena je sasvim nova situacija. Ta situacija
zahtijeva uspostavljanje privremene poljske vlade na
osnovama koje sada mogit b iti mnogo šire nego prije
\v nedavnog oslobođenja zapadne Poljske. Sadašnja vlada
u Poljskoj bit će reoganizirana na mnogo širim demo-
kratskim temeljima, uključivanjem demokratskih vođa
 u Poljskoj i vođa k oji btiđti izabrani među onima koji
se nalaze u inozemstvu. Ta nova vlada će se zvatL£ri-
vremena poljska vlada nacionalnog jedinstva. Gospo- J
lftn~Mtytoto\r; goSpodin Harriman i 'sir Archibald Kerr
su ovlašteni da prvom prilikom razgovaraju u Moskvi
s članovima sadašnje privremene vlade i drugim de\
mokratskim vođama koji se nalaze u Poljskoj ili ino
zemstvu, kako bi reorganizacija vlade tekla po ovdje I
navedenim direktivama. Ta vlada će organizirati slo- |
bodne izbore, sa što je moguće manje sputavanja, na
temelju općeg i tajnog glasanja. U izborima mogu su-
djelovati sve demokratske i antinacističke stranke sa
svojim kandidatima. Ćim ta vlada bude oformljena tt
skladu s navedenim direktivama, tri velike sile će je
priznati.
Međutim, ni]e_ postignut nikakav sporazmn, da am-
basačfori triju velikih sila nadgledavaju izbore.^ Plenar-
na sjednića će idonijeti konačnu odluku. \

239
r
 SEDMO POGLAVUE

SUBOTA 10. VELJAČE

Poručnik Houghton dobio je zadatak da u palaču

Jusupov odnese lično Predsjednikovo pismo Staljinu.
Krenuo je kolima u pratnji poručnika Keuseffa. Ruski
vojnici su stražarili duž cijelog puta na uđaljenosti sto
koraka jedan od drugog. Na uiazu u vrt zaustavio ih je
čuvar. Pred njih je stupio ruski major. »Nosimo lično
pismo Predsjednika Sjedinjenih Država maršalu Sta-
ljinu«, rekao je Houghton koji je tražio dopuštenje da
prođe, pokazujući kao i Keuseff lične pasoše — ame-
rički narančasti i ruski bijeli ispisan ćirilicom i lati-
nicom. M ajor je odgovorio da se mora raspitati, uzeo
je pasoše i nestao. Vratio se tek nakon dvadesetak mi-
nuta. čim su se pojavili na ulazu u palaču dva oficira
i m ajor su se našli između naoružanih vojnika. Ušli
su u prostrano predvorje koje je vrvjelo uniformira*
nim licima. Zatim su bili uvedeni u ured nekog drugog
majora, pa onda trećeg, pa u ured nekog generallajt-
nanta koji je uzeo pismo uz priznanicu s datumom i
pečatom sovjetskog glavnog stana. Dva Amerikanca su
ponovo morali čekati dvadeset minuta u čuvarevoj ku-
ćici da bi dobili natrag svoje dokumente.
Tri ministra vanjskih poslova su održali sastanak
u vili Voroncov.

16 Jalta iii podjeta svljcta 241

 Stettinius je najavio da Prcdsjednik, pridrzavajući
za sebe davanje javnih izjava koje bi smatrao potreb-
nima, prihvaća da — radi sloge — odustane od reče-
nice koja zahtijcva »da trojica ambasadora triju veli-
kih sila u Varšavi nadgledaju izbore u Poljskoj«, bu-
dući da Što prije želi postići sporazum i što najkasnije
sutra uvečer mora napustiti Jaltu zbog veoma važnih
sastanaka s Ibn Saudom, Haile Selasijem i kraljem
Farukom. M olotov je, međutim, predložio da posljed-
nja rečenica dokumenta o Poljskoj bude ovako sastav-
)\ ljena: »Vlade Sjedinjenih Američkih Država i Velike
' Britanije' uspostavit će diplomatske odnose sa Polj-
jskom kao što je to učinio Sovjetski Savez.« Kako je
I Eden uvjerio Stettiniusa da je formula neprihvatljiva,
^svaki sporazum je ponovo postao nemoguć.
Eden je predložio da se Francuska pridruži Dekla-
raciji “6” oslobođenoj Evropi. Molotov je odgovorio da
se mora posavjefdVati s’ maršalom Stalji’nbnT
Eden je predložio da Francuska od poćetka sudje-
luje u K om isiji za reparacije. M olotov je odgovorio kao
i prije^
Stettinius je bio zadužen da sastavi plan završnog
izvještaja konferencije koji će, prije nego što buđe iz-
nesen pred trojicu šefova delegacija, proučiti sva tri
ministra. »
Nakon Edenovog izvještaja o Svjetskoj konferen- l
ciji sigurnosti, odlučeno_ je da se Francuskoj-i Kini 7
bez odlaganja stave na raspolaganje planovi utvrđeni^
na Jalti.
^Eden^je, izložio tekst o jugoslavensko-austrijskoj
jtranici s »jedinim ciljem’ da~‘s’e izbjegne ponavljanje
Atene«, i jedah drugi o jugoslavensko-talijanskoj gra-
' nici s istim ciljem. Tekstovi će biti proučeni nakon
Konferencije. Eden je p'rotestirao protiv poteškoća ko-
je ruska vrhovna komanda pravi engleskim industri- v
jalcima koji imaju udio u rumunjskim izvorima nafte.
T ii. ministra su odlučila da se slože. o tekstu za-
' jedničkog telegrama Titu i šubašiću u kojem bi ih
X požurili da što 'prije “škTope sporazum s obzirom na
probleme izrazene na Jalti; - -----
 .Zatim su proučava!i _tekuće razgovore između Ju*
>1- goslavije i Bugarske o utvrđivanju~sporazuma prijateij-
/Ti / savezništva^MoIotov je jako odobravao taj plan.
I ^ - f l^ E H e fT se suprotstavIjao~ "dvjema~ozbiljnim principijel-
mm primjedBama: Bugarska je toliko godina bila nje-
rnački saveznik, a už” to ona iiha status okupirane zem-
__ije. Njega je narocifo Brinuo "učinak sličnog sporazuma
s obeštećenjem koje se Grci spremaju tražiti od Bugar-
ske. On^ne^smatra da države — bivši neprijatelji —
poput Bugarske koje se nalaze pod režimom primirja,
mogu potpisivati mirovne sporazume bez ovlaštenja
svih saveznika. On zato traži da se Jugoslavija i Bugar-

H/
IV,
ska zamole da prekinu pregovore. Kad je Molotov ođ-
govorio da nije pozvan odlučivati umjesto dviju slo-
bodnih država, Eden mu je uzvratio da je Bugarska
potpisala primirje” ša'_SoVjetskinr Savezom i da ona
prenia tome nije gospodar svoje volje.
Tri ministra $e na"kraju nisu mogla sporazumjeti
o planu" povlačenja savezničkih trupa stacioniranih u
Perziji.
Nešto poslije Byrnesova odlaska u VVashington,
oko 4 sata po podne, Predsjednik je poklonio Churchil-
lu, Staljinu, Edenu i Molotovu specijalno gravirane ko-
memorativne medalje uz njegov četvrti predsjednički
mandat. Sovjetskom premijeru je još poklonio jednu
vanrednu knjigu pod naslovom »Cilj Njemačka« koju
je za ovu priliku pripremio general Arnold. Knjiga je
sadržavala fotografije njemačkog teritorija bombardi-
ranog od supertvrđava.
Roosevelt se ponovo u svojoj kancelariji sastao sa
Staljinom. Prisutni su bili još samo Molotov, Harri-
man, Pavlov i Bohlen. ^ ^

0 vjet'ski Savez objavi rat_Japanu dva do tr7 mjeseca

V ,, ^uakorr-pada Njemačke, j to pod ovim uvjetima: stalus
v t €,'^\\^guo za j/anjsku Mongolu.ui,. ponovno dobivanje bivših
ruskih prava koja su izgubljena nakon izdajničkog na- x
pada Japana 1904(!); vraćanje Rusiji južne polovice
otoka Sahalina i malih obližnjih otoka; priznavanje
naskog zakupa Dairena i Port Arthura; obnova prava ■,
koja je uživala Rusija — prije rusko-japanskog rata /

16* 243
 1904 — na željezničke putove južne Mandžurije s tim
da suverenitet Kine nad Mandžurijom ne dođe u pita-
nje; ustupanje Kurilskih otoka Sovjetskom Savezu i
zaključivanje prijateljskog i savezničkog sporazuma
između sovjetske i kineske nacionalne vlade, po ko-
jem bi sovjetske oružane snage pomogle Kini da se
oslobodi japanskog jarma.
f Roosevelt: »Predlažući Kini naš sporazum o Port-
i -Arthuru i mandžurskim željeznicama hoćete li sami
J obavijestiti ministra T. V. Soonga koji će sigurno doći
' u Moskvu ili ćete meni prepustiti inicijativu da oba-
\ vijestim generalisimusa Cang-Kaj-šeka?«
Staljin: »B ilo bi bolje da to vi uradite.«
Roosevelt: Slažem se. Poslat ću jednog oficira iz
Washingtona u Ćung-King da o svemu obavijesti Pa-
tricka Hurleyja i osigurat ću sve da tajna bude saču-
vana.«
Harriman je uzalud pokušavao postići da Pred-
sjednik barem zatraži da Port-Arthur bude slobodna
Iuka pod međunarodnom kontrolom.
— ^ Sedma plenarna sjednica jp n 4 sata.
“U kaminu su izgarale i pucketale debele cjepanice.
Staljin je do kraja sačuvao svoju hladnokrvnost,
crtajući bez prestanka nešto crvenom olovkom po pa-
piru.
Churchill je bio nervozan. Iz Londona je primio
brzojave koji su ga opominjali na rizičnost popustlji-
vog držanja u rješavanju poijskog problema.
Roosevelt je izgledao iscrpljen. Bore su mu bile
još izražajnije, a pogled odsutan. Požurio je izjaviti
kako je već vrijem e da se s tim završi. Ako se kon-
ferencija oduži, neprijateljska propaganda bi to mogla
iskoristiti. Usprkos Churchillovu inzistiranju, neopozi-
vo je odlučio da sutra napusti Jaltu. »Spreman je da
sve spetlja«, mrmljao je stari britanski Iav.
Siednica je počela diskusijom o j)o ljs k o m proble-
mu. Tri_delegacije su potvrdile naredni tekst, što mogu
žahvaliti pronicljivu duhu Edena i MolotbvaT~Ćtm“ 5e'\
pođesno form ira privremend poljslČa vlađa nacionalnog
jedinstva, vlada Sovjetskog Saveza koja sada odriava
diplomatske odnose sa privremenom vladom Poljske,

244
 ,X -< rM " ' '

ikao i vlađa Velike Britanije i vlada Sjedinjenih Dria-

/ va, uspostavit će diplomatske odnose s novom privre-
/ menom poljskom vladom nacionalnog jedinstva i p o
/ slat će u Poljsku ambasadore k oji će inform irati svoje
| vlade o situaciji u Poljskoj.
Diskusija nakon toga nije bila živa. Izabrana for-
mula spada među one koje se mogu tumačiti na razne
načine. Svi su bili zadovoljni tim modelom alibi-teksta,
naročito Staijin, budući da je postigao dva glavna ci-
lja. Prvo, postigao je da se u izvještaju nekako spo-
minje » sadašnja poljska privremena vlada«, a drugo,
izbjegao je »međunarodno nadgledanje« izbora, budući
da se nitko ne može prevariti u stvamom smislu po-
sljednjeg dijela rečenice. K oji to ambasadori na svijetu
ne šalju »izvještaje« svojim vladama o zemljama u ko-
jim a borave? Upotrebom takvog općeg i praznog poj-
ma ipso facto znači unaprijed potvrditi sve izbore, pa
ma kakve ih zloupotrebe karakterizirale.
U dokumentu čak nisu bile spomenute ni poljske
granice. Takva šutnja je samo dokazivala slaganie^o
liniji Curzon j^ granici Odra-Nisa. Uzalud je Churchill
pokuŠavao da_poriovo^favrT^*pna3ije'ha dnevni red.
“ Hopkins je opet gumuo Rooseveliu jeđnu od svo-
jih bilježaka:
» Gospodine Predsjedniče,
bolje bi bilo objasniti da vi podrzavate plan o
istočnoj granici, ali da će u izvještaj ući samo opća
izjava, bez detalja. ZaŠto da tninistrima vanjskih p o
slova ne prepustimo brigu sastavljanja detaljne iz-
jave? Harry.«
Bolje je šutke prijeći preko problema granica,
savjetovao je dakle Roosevelt. Zatražimo od ministara
da pokušaju sastaviti jedan tekst. Pristao je i namršte-
ni Churchill i raspoloženi Staljin.
Britanski premijer je tada održao dug i rječit go-
o vor u~priIog Fraricuske, kako bi biJa primljena u Kon-
C^* trolnu komisiju. Podržao ga_Je i Rposevelt koji je ju-
^ tros u četiri oka dugo razgovarao s Freemanom Mat-
hewsom, jednim od svojih najdragocjenijih suradni-
ka i bivšim savjetnikom ambasade Sjeđinjenih Država
u Vichyju. Staljin je izgovorio samo dvije riječi: »Sla-

245
 žem se.« Te dvije riječi su bile pravo čudo, je r nitko
nije tačno znao radi čega su izgovorene. Možda zbog
same po sebi razumljive pogodbe: Poljska za Francu-
sku. Generalu de Gaulleu je odmah poslan brzojav sa
radosnom viješću.
f Odmah nakon toga p o č e o je razgovoro Jugoslaviji,
Staljin je prihvatio englesku ideju da se Titu i šubaši-
ću pošalje brzojav s potpisom T rojice velikih, savje-
^ / tujući im da sporazum iskoriste kao bazu za formira-
nje jugoslavenske vlade nacionalnog jedinstva uz ova
■ tri uvjeta: da sporazum odmah stupi na snagu, da
članovi skupštine (posljednje Narodne skupštine pri-
je rata) mogu ući u AVNOJ, i da svi zakoni AVNOJ-a
budu podneseni ustavotvornoj skupštini izabranoj taj-
nim i općim glasanjem.
Zatim je došao red na reparacije. Sad je sovjetski
prem ijer naglo oživio. Umjesto da sjedi i govori rairno
gj. * i hladnokrvno, digao se i počeo šetati gore-dolje, bra-
neći s mnogo žara, a ponekad čak i molbe svoje pogle-
de o reparacijama. »V i ne znate koliko je moja zemlja
p retrp jela . . . Ona prva ima pravo da primi obešteće-
n je . . . Naš zahtjev je sveti za h tje v . . . M i ne možemo
shvatiti razlog vašeg ustezanja . . . «
Hopkins je opet požurio da dobaci Rooseveltu ne-
koliko riječi.
»Gospođine Predsjedniče,
Rusi su toliko dali za vrijem e ove konferencije da
bi mudro trebali popustiti. Pustim o neka Britanci iz-
raze svoje neslaganje, ako to iele. Jednostavno recinto
da će to sve srediti reparaciona komisija, kako bi ozna-
č ili form alno suprotstavljanje na deset m ilijardi.
H arry.«
Staljin je zaista potpuno zadržao prijedlog Maj-
ski-Molotovf Kom isija za reparaćije na sastanku u Mo-
skvi ođredit će ukupnu sumu obeštećenja i kao osno-
vu za diskusiju uzeti sumu od 20 m ilijardi dolara, od
čega 50% za Sovjetski Savez. Nakon žučljive diskusije
s Churchillom, Staljin nije odstupio ni korak.
Churchill: »Sto vi o tome mislite, gospodine Pred-
sjedniče?«

246
 Roosevelt: »M oj odgovor je jednostavan. Sudac
Franklin Roosevelt odobrava i dokument je prihvaćen.«
U izvještaju će ipak biti naznačeno da Britanci
nisu prihvatili čak ni kao osnovu za diskusiju sumu
od deset milijardi.
U 18 sati sjednica je prekinuta zbog čaja koji je
služen kao i obično u čašama sa srebrnim ručicama.
Upravo u toku te pauze, u razgovoru između Roose-
velta, Molotova i Stettiniusa zaključeno je da se prva
sjednica Organizacije ujedinjenih naroda održi u San
Francisku.
U nastavku sjednice Staljin je zatražio i postigao
da bude preispitana revizija konvencije o Dardanelima
donesene u Montreuxu.
Staljin: »T o je zastarjeli ugovor. Japan je u njego-
voj pripremi igrao veću ulogu od Rusa. Ugovor je ve-
zan za pokojnu Ligu naroda, zamišljen u vrijeme kad
odnosi između Moskve i Londona nisu bili baš savr-
šeni. On daje pravo Turcima da zatvore tjesnac ne
samo u vrijem e rata već i onda kad prijeti rat. Ja ne
tražim neposrednu reviziju ugovora. Jednostavno želim
da nakon Krimske konferencije ministri vanjskih po-
'Stcrva^dobiju "bvlaštenje da riješe problem. Nepravedno
je da Turska nastavlja držati Rusiju za grlo.«
Roosevelt: »Dobro vas razumijem! Mrzim utvrde
podignute između naroda. Vidite 3000 milja granice iz-
među Kanade i Sjedinjenih Država su bez ijednog voj-
nika. Sasvim je logično što Rusija na zapadu želi da
dobije luku u toplom moru.«
Churchill: »Ja se odmah slažem uz primjedbu da
turska nezavisnost i integritet moraju potpuno biti
zagarantirani.«
Nakon nekoliko šala Churchillovih i Staljinovih ru-
skom je zahtjevu udovoljeno.
Sjednica je završila novom i žestokom diskusijom
o poljskom problemu.
U toku pauze stručnjaci su sastavili ovaj tekst:
T ri velike sile smatraju đa istočna poljska granica
treba slijediti liniju C ttrzon ... Vtvrđeno je da Po!jska
treba p rim iti izdašnu kompenzaciju u teritorijim a na
sjeveru i zapadu. T ri vetike sile smatraju da u odgo-

247
varajuće vrijem e treba zatra iiti m išljenje nove privre-
mene poljske vlade nacionalnog jedinstva o širini tih
teritorija i da za konačno određivanje zapadne poljske
granice treba sačekati m irovnu konferenciju.
Opet Hopkins šalje papirić Rooseveltu.
» Gospodine Predsjedniče,
Navući ćete neprijatnosti zbog vaše legalne m oći
i onoga što će reći Senat. H arry.«
Predsjednik doista nema pravo da angažira Sjedi-
njene Države u određivanju granica i ugovora bez pri-
vole Kongresa.
Alger Hiss je zato pronašao formulu koja je sve
sređivala: umjesto da se kaže »T ri velike sile« treba
reći »T ri šefa vlade . . . «
Molotov: »Predlažem posljednji amandman. Druga
rečenica se ovako može popuniti: .uključujući vraćanje
^oljskoj njenih bivših granica u Istočnoj P ru sijM na
OdrT.«
Roosevelt: »B iv š ih ? ... Iz koje epohe?«
Molotov: »V rlo davne.«
Roosevelt: »T o znači poticati Britance da traže vra-
ćanje Sjedinjenih Država Velikoj Britaniji.«
Staljin: »Ocean bi ih u tome spriječio.«
Churchill: »Budimo razumni. Ne precizirajmo za-
padne granice.«
Sjednica je prekinuta.
Te večeri je bio na Churchillu red da u vili Vo*
roncov priredi večeru, a u isto vrijem e i proslavi svoj
rođendan.
Bilo je samo devet gostiju. Roosevelt i Stettinius,
Staljin i Molotov, Churchill i Eden te tri prevodioca
Bohlen, Pavlov i Birse.
Jela su bila pripremljena na francuski način.
Zdravice su bile isto toliko mnogobrojne i tople
kao i obično.
Britanski prem ijer je pio u zdravlje engleskog kra-
Ija, Pređsjednika Sjedinjenih Država i predsjednika
Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Kalinjina.
Roosevelt je nazdravio Sovjetskom Savezu, zatim
ispričao jednu anegdotu. U toku prve predsjedničke
godine, gospođa Roosevelt je bila pozvana da otvori

248
neku školu. N a zidu jednog razreda opazila je vefiku
geografsku kartu u čijem se centru nalazio veliki bi-
jeli prostor. Kad je upitala nastavnika da jo j to obja-
sni, odgovorio jo j je da se radi o položaju Sovjetskog
Saveza o koiem je bilo zabranjeno govoriti. Upravo na-
kon toga incidenta, koji je toliko skandalizirao gospođu
Roosevelt, Predsjednik je odlučio đa piše Kalinjinu u
želji da ponovo uspostavi diplomatske odnose s Mo-
skvom.
Churchill je pio u zdravlje Staljina s nadom da će
maršal kojeg su velike pobjede Crvene armije učinile
mekšim i prijateljskijim nego što je bio u strašnim
vremenima početka rata prema Velikoj Britaniji ga-
jiti toplije osjećaje nego nekada — da buduća Rusija
uspije izgraditi svijetlu budućnost; kao Što je već slav-
na u ratu da tako bude sretna i radosna u miru.
Stettinius je zamolio da se ne zaboravi na Corde-
la Hulla kojem je odmah bio upućen zajednički hrzo-
jav s izrazima simpatije.
Roosevelt je htio počastiti Churchilla kao »držav-
nika«, ali korisnijeg izvan nego unutar jedne vlade,
budući da svojim genijem uvijek prisiljava ljude da
misle.
Staljin je pio »za budućnost«. Za njega izrazi »de-
sni« »lije v i« više nisu imali nikakav smisao. Tako je
prema klasičnim parlamentarnim poimanjima gospo-
din Daladier — radikal i radikal-socijalist — bio više
Iijevo od Churchilla. Gospodin Daladier je, međutim,
raspustio radničke sindikate u Francuskoj, a gospodin
Churchill ih u Britaniji nikad nije uznemiravao. Tko
je đakle više lijevo, gospodin Churchill ili gospodin
Daladier?
Roosevelt: »God. 1940. u Francuskoj je bilo osam-
naest političkih stranaka. Dogodilo mi se da sam jedne
jedine sedmice razgovarao s tri razna predsjednika
vlade.«
ChurchiJI: »Maršalov zadatak s jednom jedinom
strankom je mnogo jednostavniji.«
Staljin: »T o je zaista velika prednost za jednog
šefa države.«

249
 Britanski prem ijer se sjetio poteškoća koje je
imao s VVillijem Gallacherom, jedinim komunističkim
poslanikom u donjem domu. Rekao je da njegova opo-
zicija komunizmu nije zasnovana na egoizmu privatnog
vlasništva, već na obrani prava jedinke.
Staljin je izjavio da je uvjeren kako Iaburisti ni-
kad neće doći na vlast u Velikoj Britaniji.
Roosevelt je pričao o Ku-Klux-Klanu, »ljudim a koji
u isto vrijem e mrze i Židove i katolike«.
Staljin: »K a d ste već kod Židova, jeste li spremni
da pravite ustupke Ibn Saudu?«
Roosevelt: »Odlučio sam da proučim s njim cijeli
palestinski problem.«
Staljin: »Židovski problem nije lak. Oni nisu pri-
lagodljivi.«
Roosevelt: »Ja sam cionist. A vi, gospodine mar-
šale?«
Staljin: »U principu, da, ali u praksi, to je teško.«
Naravno da je nazdravljano Svjetskoj organizaciji
u San Francisku, zatim armijama, flotama, avijacijama
i na kraju njemačkom porazu.
Staljin: »Nikada 1939. ne bih s Nijem cim a sklopio
sporazum da nije bilo Miinchena i njemačko-poljskog
lUgovora od 1934.«
V Vesela se večera produžila do poslije pola noći.

1
250
 OSMO POGLAVUE

NEDJELJA 11. VELJAČE

Staljin je kao i svake noći radio do 5 sati ujutro,

bilo s Berijom , M olotovim i Maljenkovim sređujući
poliiičke probleme, bilo s Višinskim, Gromikom, Maj-
skim i Aleksandrovim, ne zapostavljajući ni tehničke
probleme ili s generalom Antonovim i njegovim šta-
bom, analizirajući razvoj bitaka koje su se vodile.
Churchill, uz obilan doručak s mnogo kavijara, raz-
govara s Edenom. I ovdje nosi svoju čudnu pidžamu
sa zelenim i crvenim cvjetovima. Bez prestanka gunđa
protiv velike žurbe. »Roosevelt želi uspostaviti Ujedi-
njene narode u pet-šest dana, a Svemogućem je bilo
potrebno sedam da stvori svoje.«
Roosevelt se probudio u 10 sati, održao sastanak
sa sekretarima, a onda se sastao s Hopkinsom. On je
bio sav zadovoljan formulom kojom se jučer poslužio
za vrijem e ručka nazdravljajući Churchillu »koji se
drži čak i nepisanog ustava, podaruje svoj ratni ka-
binet nikada definiranim pa Čak ni ograničenim ovlaš-
tenjima i koji raspolaže vlašću koja je upravo ono
što on želi da bude . . . « Dva čovjeka su razdragana. Oni
su zaista svjesni da su osigurali najveću mirovnu po-
bjedu koja se može zamisliti.
Predsjednik je zatim u pokretnom naslonjaču u
pratnji inspektora sigurnosti izvrŠio smotru momara

251
sa Catoctina koji su osiguravali Veliku palaču u toku
cijelc sedmice. Nakon što im je zahvalio na odanoj
službi, porućnik Houghton i ostaii prevodioci podigli
su Predsjcdnika zajedno sa pokretnim naslonjačem
i smjestili ga u specijalno građeni džip kojim je Pred-
sjednik krenuo u šetnju. S njim je bila samo njegova
kći. Kola su prilično dugo lutala prostranim Livadij-
skim parkom. Bilo je divno sunčano vrijem e. Prcdsjed-
nika je zaokupljala samo jedna misao: otići. Bio je
užasno nestrpljiv: karakteristika nekih teških bolesnika
koji osjećaju da se približava posljednji trenutak. Sad
ga, budući da osjeća da je glavni cilj postignut, sve
umara i ljuti. Na obalama Crvenog mora očekuje ga
sastanak s trojicom monarha. Razm išlja o pismu kojc
će poslati gospođi Roosevelt: »Sve je dobro išlo, mis-
lim . . . « Potpuno je zadovoljan, ali umoran je. Svi pri-
sutni su to osjctili kad je tačno u podne u svojoj bo-
lesničkoj stolici, leđima okrenut kaminu, otvorio osmu
i posljednju plenarnu sjednicu, kojoj je prisustvovalo
dvadeset i pet Ijudi.
Devcl Amerikanaca: Prcdsjednik, Stettinius, Lcahy,
Hopkins, Harriman, Matthews, Bohlen, Alger Hiss i
Foote (funkcioner u ministarstvu vanjskih poslova).
Devet Engleza: Churchill, Eden, Cadogan, Clark
Kerr, Jebb, Bridges, Wilson, Dixon, Birse.
Sedam Rusa: Staljin, M olotov, Višinski, Majski,
Gusev, Gromiko i Pavlov.
Treba potvrditi izvještaj koji će dan kasnije biti
objavljen.
Osnovni dokument je pripremila i iznijela ameri-
čka delegacija.
Pročitao ga je Stettinius, ali gotovo cijeli tekst
je priredio W ilder Foote na zahtjev Stevea Earlyja.
Tekst je bio sastavljen po tačnim Hopkinsovim upu-
tama.
Churchil, čija je strast da se potpisuje na histo-
rijskim dokumentima i bdije nad čistoćom »engleskog
engleskog« nasuprot »američkom engleskom«, predlo-
žio je pct veoma malih promjena u tekstu, koje su lako
mogle biti prihvaćene. Među ostalim, svakako je trebalo
izm ijeniti riječ »jo in t« (zajednički) koja je više puta

252
upotrebljavana budući da ona označuje »n ed jeljn o ov-
čje pečenje u engleskim porodicama«.
Staljin ništa n ije napomenuo.
Footeov tekst je definitivno prihvaćen i predan
prevodiocima.
M oglo se prijeći za sto.
Dvanaest je sati i 50 minuta.
Ručak jo š nije bio ni završio kad su sekretari
predali tekst na potpis.

Franklin Roosevelt, Josip Staljin i Winston Chur-

chill su uz kavijar i rostbif odgurnuii tanjure i čaše
da bi potpisali jedan od najvažnijih dokumenata u po-
vijesti.

A — S LU 2 B E N I IZVJESTAJ OD 11. VELJACE 1945.

I. PORAZ NJEMACKE
Proučavali smo i utvrdili vojne planovc triju
saveznićkih sila za definitivni poraz zajedničkog ne-
prijatelja. Vojni štabovi triju savezničkih sila u toku
konferencijc sastajali su se svakog dana. Ti su sa-
stanci u svakom. pogledu bilLvrlo plodni i dovell su
cTO j o f tjesnijc suradnje trojice saveznika u ratnim
haporima. Uzajamno su izmijenjeni svi poznati po-
'daci'. 'Ppstignuta je potpuna suglasnost i razrađeni
detaljni planovi u datumu, opsegu i suradnji na no-
I vim još jačim udarcima naših kopnenih i zračnih
^snaga kojima će se sa sve četiri strane: istoka, za-
pada, sjevera i juga napasti srce Njemačke.
Te zajednićice planove j avnost če upoznati tek
onda, kad se počnu ostvarivati. Uviereni smo da će
rezultat te tijesne surađnje triju štabova — ostvarene
na ovaj konterenciji — biti skraćenje rata. Tri gene-
ralštaba će se sastajati i ubuduće svaki put kad se
za to ukaže potreba.
N'acistička Njemačka je osuđena na poraz. Nje-
mačkt narod može samo povećati cijenu poraza, pofcu-
šavajućl da pruža beznadni otpor.

II. OKUPACIJA I KONTROLA NJEMACKE

Složili smo se o zajedničkoj politici i zajedničkim
planovtma koje treba usvojiti kako bi se osiguralo

253
izvršenje zaključaka bezuvjetne kapitulacije koju će-
pio nametnuti nacističkoj Njemačkoj, nakon'što'om-
žani otpor u Njemačkoj bude konačno skršen. Ti
uvjeti će biti objavljeni tek nakon konačnog poraza
Njemačke.
Usvojeni planovi predviđaju da svaka od. triju
sila vlastitom vojskom okupira posebnu zonu u Nie-
mačkoj.
Oni isto tako prcdviđaju adminžstratiynu jmrad-
nju u'kontroli pomoću Centralnc kontrolnc komisjje,
koju će činiti vrho\mi komandanti triju sila sa sjc-
dištem u Berlinu. Osim toga, postignuta je suglasnost
da Francuska — ako to želi — bude požvana da
okupira jednu zonu_j ćTa suHjeluje lOCahtrdlnoj Tčo-
misiji kao njen četvrti član. Gramce francuske zone
čTtrir1;'uTvfđehe sporazumoimizmeđu čettfi vla'de, po-
sredstvom njfhovih predsta\mika u EvrPpskoj sa-
vjetođavnoj Komisiji. ~
Nepokolebivo smo odlučili da uništimo njemački
militanzam i naćizam, i to takcr Njemacka više
nikad ne uspije narušiti svjetski mir7odIučni_šmo
da razoružamo i raspustimo šve^njemačke~oružane
snage; definitivno ukinemo njemački generalštab,
koji je u više prilika uspio da ponovo oživi njemački
milttarizam; da oduzmemo ili uništimo sav njemački
ratni materiial, da ukinemo ili kontroliramo nje-
mačku industriju koja bi mogla bili upotrijebljena
za ratnu proizvodnju; da svim ratnim zločincima
ođređimo pravednu kaznu i ZahUjevamo tačrio obeš-
tećenje u naturi zbog razaranja koja su prouzroko-
vali Nijemci; čvrsto smo odlučili da raspršimo _na*
cističku stranku, nacionalsocijalističko zakonodav-
stvo, nacionalsocijalističke institucije i organizacije;
oslobodimo javne službe, kulturni i ekonomski život
njemačkog naroda svakog hacionalsocijalističkog i
militarističkog utj'ecaja i da zajedmčkmr 'sporazu-
rhbm o Njemačkoj poduzmemo sve ostale mjere po-
trebne za osiguranje budućeg mira i svjetske sigur-
nosti. '
Ngmamo namjeru da uništimo njemački. narod,
ali se Nijemci ne mogu nadatl prikladnom. životu
i mjestu u Skupštini Ujedinjenih~harbda sve dok
s ejie iskorijeni nacionalsocijallzam T ”millfarižam.

III. REPARACIJE KOJE DUGUJE NJEMACKA

Isto tako smo ispitivali pitanje šteta koje je
Njemačka u ovom ratu nanijela savezničkim naro-
dima i smatramo pravednim da ona Što potpunije
naknadi štetu. Bit će uspostavljena komisija za repa-
racije prouzrokovanih šteta. Njen zadatak je da
pronađe koliko i kakvim sredstvima će biti ostva-
rene reparacije. Ta komisija će zasjedati u Moskvi.

IV. KONFERENCIJE UJEDINJENIH NARODA

Odlučili smo da s našim saveznicima stvorimo
što_prije opću međunarodnu organizaciju za očuva-
nje mira i sigurnošti.
Vjerujemo da je takva organizacija veoma važna
za sprecavanje novih agresija i eliminiranje poITtič-
klfi7 _socijalmh i ekonomskih uzroka rata u tijesnoj
i neprestanoj šurađnji svih rturoljublvih naroda.
Temelji te organizacije postavljeni su u Dumbar-
ton Oaksu. Tada se nije mogao postići sporazum
o pitanju važnosti sistema glasanja, ali je ova kon-
ferencija riješila i tu teškoću.
Složili _srno se da 25. travnja 1945. u San Fran-
cisku 'Taude" sazvaria konferencija Ujedinjenih naroda
koja će _na temelju razgovora u Dumbarton Oaksu,
sSstavTti povelju te Organizacije. Kineska i privreme-
Tia~ francuska vlađa odmah će biti konzultirane i
zamoljene da se na osnovu poziva pridruze vladi
Sjedinjenih AmeriČkih Država, Sovjetskog Saveza i
Velike Britanije. Odmah nakon konzultiranja s ki-
neskom i francuskom vladom bit će objavljen tekst
prijedloga o sistemu glasanja.

V. DEKLARACIJA O OSLOBOĐENOJ EVROPI

Sastavili smo i potpisali Deklaraciju o oslobo*
đenoT Evropi. Ta_ deklaracija predviđa da tri sile
kbo'rdtrriraju. svoje planove i pod’uzmu zajednićke
mjere za rješavanje političkih i ekonomskih pro-
blema oslobođene EvTope u sklađu s demokratskim
principima. Njeri šadržaj je ovaj:
'■»Predsjednik Sovjeta narodnih koraesara Save-
za Socijalističkih Sovjetskih Republika, predsjednik
vlade Ujedinjenog Kraljevstva i Prcdsjednik Sjedi-
njenih Američkih Država razgovarali su o pitanjima
zajedničkog interesa vlastitih narođaji zemalja oslo-
bođerie_EvrDpe.-Orii se šlažu da za vrijeme privreme-
nog perioda politićke nestabilnosti usklade ciljeve
svojih triju vlađa kako bi pomogli narodima oslobo-
đemm njemačke nacističke dominacije i riarođima
bivših satelita Osovine u Evropi da demokratskim
putem riješe hitne političke i ekonomske probleme.
»Eonovo uspostavljanje reda u Evropi i obnova
nacionalnog ekonomskog života morat će biti reali-
ziran!_ metodama koje će dozvoliti oslobođenim na-
rodima da izbrišu posliednie tragove nacizma i fa-

255
šizma i đa uspostave demokratske institucije po
vlastitom izboru. Jedan je od principa Atlantske
povelje da svi narodi imaju pravo izabrati oblik vla-
de pod kojom žele živjeti i da ponovo moraju dobiti
suverena prava i autonomiju kojih su ih agresorske
zemlje silom lišile.
»Da bi olakšali uvjete u kojima će oslobođeni
narodi moći ostvariti ta prava, tri vlade će zajedni-
čki pomoći oslobođenim državama Evrope ili bivšim
satelitima Osovine svaki put kad budu potrebno:
»1. Da se osigura unutraŠnji mir zemlje;
»2. Da se pođuzmu hitne mjere za olakšavanje
bijede sfanovništva;
»3. Da uspostave privremene vlade koje će pred-
stavljati sve. demokratske elemente stanovništa l ko-
je će putem slob.odnih izbora što je moguće prije
uspostaviU vlade koje će odgovarati narodnoj volji,
i konačno, ako to bude potrebno đa olakšaju takve
izbore.
»Tri vlade će savjetovati ostale ujedinjene na-
rode i privremene vlade ili druge vlade u Evro-
pi kad se bude radilo o ispitivanju problema koji ih
direktno zanimaju.
»Kada po mišljenju triju vlada situacija u nekoj
oslobođenoj evropskoj državi ili bivšem satelitu
Osovine bude zahtijevala, one će se odmah posvjeto-
vati o mjerama koje treba poduzeti kako bi ispu-
nile zajedničke odgovomosti izložene u deklaraciji.
»Mi ovdje ponovo potvrđujemo našu vjem u
principe Atlantske povelje, zadiiženja kojih smo se
prihvatili u Deklaraciji Ujedinjenih naroda i našu
odlučnost đa u suradnji s drugim miroljubivim na-
rodima^ uspostavimo svjetski poredak, osnovan na
pravu i posvećen interesima mira, sigumosti, slo-
bode, i zajedničkog napretka.«
Obavljajući ovu deklaraciju tri sile se nadaju
da će im se privremena vlada Francuske Republike
uskoro moći pridružiti u izvršenju navedenog plana.

V I. POLJSKA
Na Krimsku konferenciju smo stigli sa željom
_da riješimo pitanje Poljske u kojem su se naša sta-
riovišta' razlikovafa. Nadugo i naširoko smo raspra-
vljali o svim stranama toga problema. Ponovo potvr-
atljemo zajediiičku želju da vidiino kako se usp<>
stavl ja iaka'. slobođria^ rie7avT^na~T dgmolcralLska Polj-
sKa. u žakliučku smo se složili o uvjetima u kojima
se može uspostaviti nova vlada poljskog nacionalnog
jedinstva tako da je prihvate sve tri sile.
 U ovom pitanju je postignut ovaj sporazum:
»Pošto ie Crvena, potpuncr/SS'K^'ćdila
Poljsku, stvorena je u toj zemlji nova situacIjarTaj
sTucar~~zahti]eva uspostavljanje privremene poljske
vlade_na rhriogb Sirim osnovama od onili p rije ne*
davnog oslobođenja zapadne Ppljske. Zbog toga sa-
dalnja pnvremena vlaaa u Poljskoj mora biti reor-
ganlzfrana na'" široj demokratskoj osnovi tako da
u nju uđu i đemokratški vođe same Poljske kao
i PoljacI_u ihozemstvu. Ta nova vlada će se tada
zvati Pnvremena .vlada. poljskog nacionalnog jedin-
štva.« '
»Gospodin Harriman. sir A. Clark Kerr i Molo-
tov zaduženi su_da se sastanu u Moskvi_§. članovima
sadašnje privfemene poiiske vlade_i—s ostaUrn, de-
mokratskim vodama u Poljskoj i inozemstvu radi re-
organiziranja sadalnie v lade na temeliu "nažhačenih
uptita. T ap n vrem en a vlada nacionalnog jeđmstva
mbrat će što prije održati slobodne izbore na teme-
Iju općeg i tajnog glasanja. U izborima će moći su-
djelovati i imati pravo na svog kandidata sve de-
mokratske i anti-nacionalsocijalističke stranke.
Kad tako, u skladu s onim što smo rekli, bude
uspostavljena povremena poljska vlada nacionalnog
j^dinstva prizn atciL je. Sovjetski .Savez. koji. i sada
oaHava .diplpmatske ..veze„ sa sadašnjom poljškom
vladom; diplomatske odnose š novom vladom' us-
ppStavit'će Sjedinjene Države i Ujeđinjeno Kraljev-
stvo i izmijenit će ambasadore koji će ih u svojim
ižvještajima obavještavati o aktualnoj situaciji u
Poljskoj.
Sefovi triju vlada smatraju da istočna granica
Poljske treba slijediti liniju Curzon s određeaim us-
tiipćima u korist Poljske od pet do osam kilorae-
tara u dubinu, i to samo na nekim mjestima. Oni
priznaju da Poljska na račun toga mora dobiti znat-
.HP.teritorije..na sjeveru i zapadu, ali smatraju da u
dano vrijeme treba saslušati mišljenie privremene
vlade na£iaDalnQ&-iedinstva. o v e l^ u to g T ć rir o T iia ,
te da konačno rješenje zapadnin gramća Pbljske
nakon toga treba da dođe na dnevni ređ Mirovne
konferencije.

V II. JUGOSLAVIJA ■
Dogovorili smo se đa maršalu Titu i doktoru
šubašiću preporučimo da se što prije slože i na
temelju svog sporazuma uspostave novu vladu.
Osim toga, preporučujemo da nova vlada čim
bude uspostavljena izjavi:
17 Jalta ili podjela svijeta
257
 1. Da će u AVNOJ ravnopravno ući i članovi po-
sljednje jugoslavenske skupštine koji se nisu kom-
promitirali surađujući s neprijateljem i tako formi-
rati skupštinu koja će se zvati Privremena skupština.
2. Da će svi zakonodavni akti AVNOJ-a naknad-
no biti podvrgnuti ratifikaciji Ustavotvorne skup-
štine.
Ostala balkanska pitanja su bila predmet općeg
proučavanja.

V III. KONFERENCIJA M INISTARA VANJSKIH

POSLOVA
Osim svakodnevnih sastanaka šefova vlada i mi-
nistri vanjskih poslova su se odijeljeno sastajali sva-
ki dan za vrijeme konferencije sa svojim savjetnici-
ma na posebnim sjednicama. Ti sastanci su bili
veoma važni i konferencija je jednodušno priznala
potrebu jedne organizacije koja bi omogućila tro-
jici ministara vanjskih poslova da se redovito sasta-
ju. Ministri vanjskih poslova će se ubuduće sastajali
svaki“puTTčStT'to*bude potrebno, otprilike svaka tri
ili četiri mjeseca. Ti sastanci će se održavati naiz-
mjence u tri glavna. grada..počevši s Londonom, i to
nakon konferencije Ujedinjeniih naroda o svjetskoj
organizaciji.

IX. JEDINSTVO U M IRU KAO I U RATU

Krimska konferencija je potvrdila našu odluku

o održavanju i učvršćivanju jedinstva ciljeva i ak-
cije u predstojećem miru, što je Ujedinjenim na-
rodima omogućilo pobjedu u ovom ratu. Mi smatra-
mo da je to sveta obaveza koju su naše vlade polo-
žile pred našim narodima i cijelim svijetom.
Jedino slijedeći i proširujući tu suradnju i slo-
gu između naše tri zemlje i svim miroljubivim ze-
mljama, moći ćemo ostvariti najviši cilj čovječan-
stva: siguran i trajni mir koji će na temelju Atlant-
ske povelje osigurati svim ljudima svih zemalja mo-
gućnost da žive ne plašeći se ničega.
Pobjeda u ovom ratu i stvaranje predviđene me-
đunarodne organizaciie bit će najbolja prilika u po-
vijesti da se u budućnosti ostvare uvjeti takvog
mira.
W. S. CHURCHILL
F. D. ROOSEVELT
J. STALJIN
 Odlučeno je da izvještaj bude objavljen u isto
vrijem e u Washingtonu, Londonu i M oskvi 12. veljače
u 16 sati i 30 minuta po jaltskom vremenu.
. ttnosevelt, Stajjjn i Churchill su zatim potpisali sa-
mo tajnLsporazum o ulasku Rusij.g u rat p rp tiv Japana.

f B — SPORAZUM 0 U LASKU R USIJE U R AT

P R O T IV JAPANA
(11. veljače 1945)
šefovi vlada triju velikih sila — Sovjetskog Sa-
veza, Sjedinjenih Država i Velike Britanije — odlu-
čili su zajedničkim sporazumom da dva do tri mie-
seca nakon predaje N jemačke _i. završetka xata u
Evropi. SovjetsKi bavez objavi rat Japanu na _strani
' šave^ika pođ ovim ' OVj&iinrat'
(L J U Vanjškoj^Mongoliji ( republici mongolskog
narbtla) bit če poštovan status quo;
& )R usija će dobiti svoja bivša prava koja je iz-
gubna perfidnim napadom Japana 1904, tj.r
Južni dio Sahalina i svi obližnji otoci bit će

t i Sovjetskom Savezu,

trgovačka luka Dairen postat će međunarod-

:a. Bit će zaštićeni bitni interesi Sovjetskog
Saveza u toj luci, a Port Arthur će ponovo doći pod
upravp Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika,
,cj željezničku prugu istočne ićine i željezničku
prugu južne Mandžurije koja omogućava izlaz u Da-
iren iskorištavat će jedno mješovito kinesko-rusko
društvo koje će upravo u tu svrhu biti osnovano
s tim da sovjetski interesi budu zaštićeni i da Kina
sačuva pun i cjeloviti suverenitet u Mandžuriji,
(3) Kurilski otoci će pripasti Savezu Socijalistič-
kih oovjetskih Republika.
Dogovoreno je da ugovori o Vanjskoj Mongoliji,
kao i o lukama i navedenim željezničkim putovima
dobiju suglasnost generalisimusa CanE-Kaj-seka. Na
prijedlog maršala Staljina, Predsjednik će poduzeti
potrebne mjere kako bi se postigao taj sporazum.
šefovi vlada triju velikih sila zaključili su da
1sva obeštećenja Sovjetskom Savezu moraju biti iz-
vršena odmah nakon poraza Japana.
Sovjetski Savez izjavljuje da je spreman pot-
pisati saveznički i prijateljski sporazum s Nacional-
nom vladom Kine s tim da jo j pruži pođršku s y o -
jih oružanih snaga u njenoj borbi za oslobođenje
od japanskog jarma.
j : V. STALJIN
W. S. CHURCHILL
17* F. D. ROOSEVELT 259
 Zadatak da sastave i potpišu tajni protokol, koji
je završen tačno u 18 sati, dobili su tri ministra vanj-
skih poslova: E. R. Stettinius m l„ M olotov i Anthony
Eden.

C — IN T E G R A L N I T E K S T J A L T S K IH
SPORAZUM A
(11. veljače 1945)
PRO TO KO L RADA K R IM S K E
K O N FE R E N C IJ E

K rim ska konferencija šejova vlada Sjedinje-

nih A m eričkih Država, Sovjetskog Saveza i Uje-
dinjenog Kraljevstva koja je odriana od 4— 11.
veljače, zaključila je ovo:

I. SVJETSK A O R G ANIZACIJA
Odlučeno je :
(y > ,D a se konferencija predviđene Organiza-
c ije n je d in je n ih naroda o d r ii u srijedu 25. trav-
nja f5, i to u Sjedinjenint Državama.
Na tu konferenciju bit će pozvane nacije:
a) Ujedinjene nacije onakve kakve su po-
stojale 8. veljače 1945. i
b ) Udruiene nacije koje su zajedničkom ne-
p rija te lju objavile rat p rije 1. o iu jk a 1945. (U
tu svrhu izraz »udružene n a cije« označavao je
osam već udruženih nacija s Tu rsk om .) Na kon-
fe re n ciji o svjetskoj organizaciji delegati Ujedi-
njenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država podržat
će prijed log da se kao članovi u tem e ljitelji pri-
hvate dvije sovjetske republike: Ukrajina i Bje-
lorusija.
(\ j-D a će vlada Sjedinjenih država u ime tri
sile razgovarati s vladom Cilea i privrem enom
francuskom vladom o odlukama koje su donese-
ne u toku ove konferencije o planu svjetske or-
ganizacije.

260
 ® D a će tekst poziva k o ji treba u p u titi svim
nacijama učesnicama K on feren cije nacija glasiti:

POZI V

Vlađa Sjedin jenih A m eričkih Država u svoje

vlastito im e i u im e vlada V jed injenog K ra ljev-
stva, Sovjetskog Saveza, R epublike K in e i pri-
vrem ene vlade Francuske Republike, poziva vla-
d u . . . da pošalje svoje predstavnike na konferen-
ciju U jedinjenih naroda koja će se o d ria ti 25.
travnja 1945. ili odmah nakon tog datuma — u
San Francisku u S jedin jenim Državama, kako bi
se stvorila opća međunarodna organizacija radi
odriavanja m ira i sigum osti.
Navedene vlade predlažu da K onferen cija
ra zm otri kao osnovu za p oveljit p rijed loge slva-
ranja opće medunarodne organizacije k o ji su ob-
ja vljen i prošlog listopada nakon konferencije u
Dum barton Oaksu i odsad nadopunjeni uputa-
tna odjeljka C poglavlja V I.

MEHANIZAM GLASANJA
1. Svaki član Vijeća sigu m osti im at će je-
dan glas.
2. Odluke Vijeća sigurnosti o p itanjim a pro-
cedure bit će prihvaćene nakon potvrdnog gtasa-
nja od sedam članova.
3. Odluke Vijeća sigurnosti o svim pitanjim a
m oraju b iti donesene poslije potvrdnog glasanja
sedam članova, u k lju ču ju ći glasove svih stalnih
članova, podrazum ijevajući da se u odlukama ko-
je su predviđene poglavljem V I I I odjeljak A, i
drugom rečenicom paragrafa I , poglavlja V I I I
odjeljak C, jeđan dio zbog nekog spora uzdrži
od glasanja.
Ostale inform acije u vezi sa zaključenim spo-
razumima bit će naknadno objavljene.
U slučaju da vtada . . . zaželi da p rije konfe-
rencije iznese svoja m išljenja ili prim jed be
o ovim prijedlozima, vlada Sjedinjenih A m eričkih

261
Drlava bit će sretna da ta m išljenja i prim jedbe
prenese ostalim vladama učesnicama.

TERITORIJ POD POKROVITEUSTVOM

Dogovoreno je da se pet stalnih ilanova Vi-

jteća sigurnosti još p rije konferencije Ujedinjenih
naroda posavjetuju o pitanju sistema međuna-
rodnog pokroviteljstva. ~
Sistem međuharodnog pokroviteljstva može
se prim ijen iti samo na:
a) Aktualnim mandatima Lige naroda.
b ) T eritorijim a oduzetim neprijatelju nakon
ovog rata.
c Svakom ostalom te rito riju k o ji bi se drago-
voljn o podvrgnuo pokroviteljstvu.
d ) Za narednu konferenciju Ujedinjenih na-
roda ili preliminarna savjetovanja nije predviđe-
na nikakva diskusija o samim teritorijim a. Nak-
nadno će b iti postignut sporazum o teritorijim a
k oji prema navedenim kategorijama treba da do-
đu pod pokroviteljstvo.

II. D EKLARACIJA O OSLOBOĐENOJ

E VRO PI
Odobrena je ova deklaracija:
Predsjednik Saveza Sovjetskih Socijalističkih
Republika, predsjednik vlade Ujedinjenog Kra-
Ijevstva i Predsjednik Sjedinjenih Am eričkih Dr-
iava razgovarali su u zajedničkom interesu na-
roda svojih zemalja i naroda ostobođene Evrope.,
Oni se slazu da će zajednički uskladiti politikuj
svojih triju vlada u toku privrem enog razdobljd
nestabilnosti u oslobođenoj Evrop i kako bi po-
m ogli evropskim narodima oslobođenim domina-
cije nacističke Njem ačke i narodima bivšim sa-
telitim a Osovine da demokratskim putem riješe
najhitnije političke i ekonomske probleme.
Uspostavljanje reda u Evrop i i obnova na-
cionalnih ekonom ija m oraju biti ostvareni pro-,
 cesom k o ji će dozvoliti oslobođenim narodima
da unište posljednje tragove nacizma i fašizma
i da uspostave demokratske in stitu cije po svom
izboru. T o su p rin cip i Atlantske p ovelje — pravo
'svih naroda na izbor oblika vlade pod k ojom
zele zivjeti — obnova suverenih prava i vlastite
vlade kod naroda koje su agresorske sile HŠile
tih prava.
Kako bi se stv orili u vjeti u kojim a bi oslo-
bođeni narodi m ogli ostvariti ta prava, tri vlade
će zajednički pomagati narode svake oslobođene
zem lje Evrope ili svake evropske države — biv-
šeg satelita Osovine — svaki put kad budu smat-
rali da situacija zahtijeva:
Da .se stvore u vjeti unutrašnjeg m ira;
u j Da se se poduzmu hitne m jere p om oći
siromašnim narodima;
c ) Da se uspostave privrem ene vlade koje će
predšiavljati sve demokratske elemente tih na-
roda i koje će d obiti zadatak da što p rije slo-
bodnim izborima form ira ju vlade koje će biti
izraz narodne volje i
d ) Da svuda gdje to bude potrebno olak-
šaju takve izbore.
T r i vlade će konzultirati Ujedinjene narode,
privremene vlade ili druge vlade u E v rop i kad
budu proučavani problem i k oji ih direktno inte-
resiraju.
Kad tri vlade budu smatrale da u vjeti u ne-
koj slobodnoj evropskoj državi ili u bivšem sa-
telitu Osovine zahtijevaju takvu akciju, one će
se odmah posavjetovati o mjerama koje treba
poduzeti kako bi ispunile svoje zajedničke od-
govom osti definirane u iznesenoj Deklaraciji.
Ovorn deklaracijom m i ponovo potvrdujetno
našu vjeru u principe Atlantske povelje, našu
vjernost Deklaraciji Ujedinjenih naroda i našu
odlućnost da u suradnji s drugitn m iroljub ivim
nacijama izgradimo svjetski poredak inspiriran

263
zakortima mira, sigurnosti, slobode i općeg- blago-
stanja cijelog čovječanstva.
O bja vljujući ovu deklaraciju tr i sile se nada-
ju da će im se privremena vlada R epublike Fran-
cuske p rid ru iiti u izloien om programu.

III. PODJELA NJEMACKE

Zaključeno je da član 12 (a ) k o ji govori o

uvjetima predaje N jem ačke bude ovako izmije-
njen:
»U jed in jen o K raljevstvo, Sjedinjene Driave
i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika zadr-
iavajit vrhovnu vlast tt rješavanju njem ačkog pi-
tanja. U vršenju ove vlasti oni će poduzeti takve
m jere koje će osigurati budući m ir i sigumost,
uklju ču ju ći tu potpuno razoruianje, demilitariza-
ciju i podjelu N jem ačke.«
Proučavanje procedure same podjele Nje-
mačke povjereno je kom itetu č iji će predšjednik
biti ministar vanjskih poslova Velike Britanije
Anthonv Eden, a ostali članovi John tVihant —
Sjedinjene D riave i Fedor Gusev — Sovjetski Sa■
vez. Taj organ će ispitati m ogućnost uklapanja i
jednog frartcuskog člana.

IV. FRANCUSKA O K UPACIO NA ZONA

I K O N TR O L N I SAVJET ZA NJEMAĆKU

Dogovoreno je da jedna njemačka zorta koju

će okupirati francuske trupe bude dana Fran-
cuskoj. Ta zona će b iti uzeta iz engleske i ame-
ričke zone i njenu površinu će odrediti ■Englezi
i Amerikanci nakon savjetovanja s privrem enom
francuskom vladom.
Isto tako je dogovoreno da privremena fran-
cuska vlada bude pozvana da sudjeluje kao član
Savjeta Savezničke kontrole za Njemačku,
 V. R EPARAC IJE

Potvrđen je naredni p roto k ol:

PROTOKOL
Diskusije između šefova triju vlada na K rim -
skoj kon feren ciji o njem ačkim reparacijama u
naturi:
(TO jNjem ačka će m orati u naturi nadoknaditi
guotike prouzročene savezničkim zemljama u
toku rata. Reparacije prvenstveno m oraju d ob iti
zemlje koje su p odnijele glavni teret rata, koje
su p retrp jele najteže gubitke i koje su prid onijele
pobjedi nad neprijateljem .
(2~.) Reparacije u naturi će od N jem ačke biti
zantifevane u ova tri oblika:
' \ a jjP rije n o s , u toku dvije godine nakon pre-
daje'^tli nakon prestanka svakog organiziranog
otpora, njem ačkih dobara na te rito riju same
N jem ačke kao i van njenog teritorija (oprem a,
alatni strojevi, brodovi, vozila, njemačka dobra
u inozemstvu, industrijske akcije, transport i sva
ostala poduzeća u N jem a čk oj itd .). T i p rijen osi
m oraju b iti izvršeni naročito u cilju da se uništi
njem ački ratni potencijal.
b ) Godišnje otplate u tekućoj proizvodnji na
određeno vrijem e.
c ) Vpotreba njemačke radne snage.
3. Radi ostvarivanja detaljnog plana naplaći-
vanfa reparacija — prema navedenim principim a
— koje duguje Njemačka, bit če uspostavljena
Saveznička reparaciona kom isija koja će se sa-
stati u Moskvi. V tu kom isiju će u ći tri pred-
stavnika: predstavnik Saveza Sovjetskih Socijali-
stičkih Repubtika, Ujedinjenog Kraljevstva i Sje-
dinjenih Am eričkih Država.
\4j Sto se tiče cjelokupne svote reparacija i
njihove podjele medu zem lje koje su stradale od
njemačke agresije, američka i sovjetska delega-
cija su se dogovorile da:

265
 » Reparaciona komisija u Moskvi, kao osnovit
za diskusiju početnih ispitivanja, prihvati stav
sovjetske vlade, prema kojem cjelokupna repa-
raciona suma tt skladu sa taćkama (a ) i (b )
paragrafa 2, treba da bude dvadeset m ilijardi
dolara, od čega b i 50% dobio Savez Socijalističkih
Sovjetskih Republika.«
Britanska delegacija je smatrala da za vrije-
me dok komisija u Moskvi proučava pitanja
reparacija ne treba određivati nikakvu količinu
reparacija.
Navedeni sovjetsko-američki prijedlog iznesen
je pred reparacionu kom isiju u Moskvi kao je-
dan od prijedloga za proučavanje.

V I. V E L IK I R A T N I ZLO CINCI

Konferencija je odlučila da pitanje velikih

ratnih zločinaca bude predmet sastanka trojice
ministara vatijskih poslova k o ji će o tome u po-
godno vrijem e nakon konferencije podnijeti iz-
vještaj.

V II. POLJSKA

Na konferenciji je odobrena ova deklaracija

o Poljsk oj:
» Pošto je Crvena arm ija oslobodila cjelo-
kupnu Poljsku u toj je zem lji stvorena nova
situacija. Iz tog razloga je potrebno stvoriti pri-
vremenu poljsku vladu na široj osnovi Što
nije bilo moguće p rije nedavnog oslobođenja
zapadnih pokrajina Poljske. Prema tome sada-
šnja privremena vlada u P oljsk oj treba da bude
reorganizirana na š iro j demokratskoj osnovi, tako
da uključi demokratske vođe koji sada borave
u Poljskoj, i one k oji su u inozemstvu. Ta nova
vlada če se zvati Privremena poljska vlada na-
cionalnog jedinstva.
 Gospođin M olotov, gospodin Harriman i sir
A. Clark K e rr zaduzeni su da se sastanu u Mo-
skvi s članovima sadašnje privremene poljske
vlade i ostalim demokratskim vođama u P oljsk oj
i inozemstvu radi reorganiziranja sadašnje vlade
na tem elju navedenih principa. Ta privremena
vlada nacionalnog jedinstva m orat će što p rije
odrzati slobodne izbore na tem elju općeg i tajnog
glasanja. U izborima će m oći sudjelovati i im ati
pravo na svog kandidata sve demokratske i anti-
nacističke partije.
Kad tako, u skladu s onim što smo rekli,
bude uspostavljena privremena poljska vlada
nacionalnog jedinstva priznat će je Sovjetski
Savez k oji i sada odrzava diplomatske odnose
sa sađašnjom poljskom vladom; diplomatske od-
nose s tom vladom uspostavit će Sjedinjene
Drzave kao i Ujedinjeno Kraljevstvo i izm ijenit
će ambasadore k o ji će ih u svojim izvještajima
obavještavati o aktualnoj situaciji u Poljskoj.
T ri šefa vlada smatraju da istočna granica
Poljske treba slijediti liniju Curzon s odredenim
ustupcima u korist Poljske od pet do osam kilo-
metara u dubinu, i to samo u nekitn pokrajinama.
Oni priznaju da Poljska na račun toga mora do-
biti znatne teritorije na sjeveru i zapadu, ali
smatraju da u dano vrijem e treba saslušati m i-
štjenje privremene vlade nacionalnog jedinstva o
veličini toga teritorija te da konačno rješenje za-
padnih granica Poljske nakon toga treba doći na
dnevni red mirovne konferencije.

V III. JUGOSLAVIJA

Dogovoreno je da se maršalu Titu i dru Iva-

nu šubašićti preporuči:
a) Da sporazutn Tito— Šubašić bude usposta-
vljeti što p rije i da nova vlada bude fortnirana
na temelju toga sporazuma.
b ) Da vlada odmah nakoti form iranja izjavi:

267
 /. Da A ntifašistiiko vijeće narođnog oslobo-
Oenja Jugoslavije (A V N O J ) treba biti prošireno
ćlanovima posljednje jugoslavenske skupštine ko-
ji se nisu kom prom itira li surađujući s neprijate-
Ijem, da bi se tako m oglo jo rm ira ti vijeće koje
bi se m oglo nazvati Privrem enom skupštinom i
II. Da zakonodavne odluke Anlifašisti-
čkog vijeća narodnog oslobođenja Jugdslavije
(AVNO J-a) naknadno budu podvrgnute ratifi-
kaciji ustavotvorne skupštine i da ta odluka
bude objavljena u izvještaju konferencije.

IX . TALJJANSKO-JUGOSLAVENSKA I
TALIJANSKO -AUSTRIJSKA GRANICA

Sovjetska i am erilka delegacija smatraju da

treba ispitali i kasnije s tv oriti stav prenta prim-
jedbama koje je o ovom pilanju iznijeta britan-
ska delegacija.

X. JUGOSLAVENSKO-BUGARSKI ODNOSI

M in istri vanjskih poslova izm ijen ili su mišlje-

nja o pitanju oportunosti jugoslavensko:bugar-
skog savezničkog pakta: da li jedna drtava pod
reiim o m prim irja m o ie b iti ovlaštena da 'zaključi
sporazum s drugom drlavom . Gospodin Eden je
je p red loiio da se obavijeste bugarska i jugosla-
venska vlada da to ne m o le b iti odobreno. Go-
spodin Stettinius je p redlotio da ambasadori
Velike B ritanije i Amerike rasprave pitanje ka-
snije u Moskvi s gospodinom M olotovim . Go-
spodin M olotov je prihvatio prijedlog gospodina
Stettiniusa.

X I. JUGOISTOCNA EVROPA

Britanska delegacija je podvrgla ispitivanju

svojih kolega bilješke o slijedećim temania:
a) K ontrolna komisija u Bugarskoj;
 b ) Crčka potraiivanja od. Bugarske n aiočito
Sto se tiče reparacija;
c ) Instalacije nafte u Rum uniji.

X II. IR A N
Gospodin Eden, gospodin Stettinius i gos-
podin M olotov su izm ijen ili m išljenja o situaciji
u Iranu. Dogovoreno je da ta pitanja budu pred-
met diplom atskih razmjena.

X I I I . SASTANCI TROJICE M 'INISTARA

V A N JSK IH POSLOVA
K onferencija je odlučita da bude imenovan
stalni mehanizam kako bi se om ogučila savjeto-
vanja trojice ministara vanjskih poslova. Oni če
se sastajati kad god bude potrebno, najvjerojat-
nije svaka tr i do če tiri mjeseca. T i sastanci će se
održavati naizmjenično u sva tr i glavna grada,
dok će prvi b iti održan u Londonu,

X IV . KO NVENCIJA IZ M O NTREUXA I
TJESNACI

Dogovoreno je da se za vrijem e narednog

sastanka ministara vanjskih poslova, k oji će se
održati u Londonu, prouči prijedlog sovjetske
vlade o K onvenciji iz M ontreuxa i da m inistri
zjalim izvijeste svoje vlade. Turska vlada će biti
obaviještena u pravo vrijeme.
Ovaj protokol su odob rili i potpisali tri mi-
nistara vanjskih poslova na K rim sk oj konferen-
c iji I I . veljače 1945.
E. R. S T E T T IN IU S ml.
M. M O LO TO V

ANTHONY ED EN

269
 Konferencija je završila bez ikakve ceremonije
uz kavu i čašicu kavkaskog konjaka.
Roosevelt je predao Staljinu kutiju s visokim
američkim odlikovanjima za njegove najbolje oficire.
Zatim je, kao nakon sajamskog banketa kod nekog
rođaka u glavnom gradu pokrajine, zajedno s Churchil-
lom i svim ostalim delegatima, primio pakete s na-
rančama, mandarinkama, kutijama haringi, kavijarom,
šampanjcem, votkom, sušenim lososom, pa čak i ma-
slacem.
On je tome plemenitom rođaku i njegovoj pratnji
u zamjenu poklonio pakete cigareta, bombone s čo-
koladom, nekoliko električnih aparata za brijanje,
konzerve s voćnim sokom i tko zna zašto? — čak i
gume za žvakanje.
Rastanak je bio srdačan.
Staljin je iz svog oklopnog automobila mahao Roo-
seveltu i Churchillu koji su ga pozdravljali. Gotovo je.
Maršal će kraj dana dočekati u svojim odajama. Pred-
viđeno je da sutra ili prekosutra vlakom otputuje u
Moskvu. Taj čelični čovjek se bojao aviona.
Hopkins se u pratnjii sina Boba, koji se nikad
nije odvajao od svog oca, kolima uputio u Simferopolj,
gdje ih je čekao vlak kojim će u toku noći otputovati
do aerodroma Saki. U Simferopolj su stigli, kad je već
pala noć. Na sto muka su bili dok su pronašli želje-
zničku stanicu, a kad su konačno i to uspjeli onda i
vlak koji je bio rezerviran za vladare, a kojim su
naročito putovali kralj i rumunjska kraljevska po-
rodica. Iscrpljen i mučen groznim bolovima Hopkins
je lutao peronima u potrazi za tim fantomskim vlakom,
koji mu je kad ga je konačno pronašao — pružio sve
svoje ugodnosti. »Ako ikad sretnem kakvog stranca
na peronu neke željezničke stanice u Americi — pričao
je Hopkins Stettinisu koji je nekoliko sati kasnije
lutao tražeći isti vlak — pohitat ću da ga odvedem u
nužnik a zatim pozovem na piće.«
Churchill je s kćerkom Sarah automobilom otpu-
tovao u Sevastopolj gdje su se ukrcali na engleskJ
parobrod Franconiu koji je prošao Dardanele da bi ako
zatreba pomogao Catoctirtu i primio u svoje kabine

270
delegate za koje nisu mogli naći mjesta na samom
mjestu konferencije. Visoko s palube promatrali su
užurbani rad u luci, dolazak i odlazak nekoliko mino-
lovaca, uklanjanje ruševina koje su se u sumraku
činile još strašnije. Stari lav se nasmiješio sjetivši se
posljednjeg ruskog zahtjeva koji je M olotov uputio
Amerikancima: »Kad uđemo u rat protiv Japana, ho-
ćete li nam posuditi nekoliko starih krstarica i razara-
ča?«
Roosevelt napušta Livadiju u 16 sati. S njim u
kolima je i njegova kći.
Još mu se u džepu nalazi posljednje Staljinovo
pismo.
» Dragi gospodine Roosevelt,
Budući da su Sovjetskom Savezu ukljućivanjem
Ukrajine i B jelorusije dodijeljena tri glasa među čla-
novima skupštine, b ro j glasova Sjedinjenih Driava bi
isto tako morao biti povećan. Ja mislim da bi Sjedi-
njene Driave isto tako mogle im ati tri glasa kao
Sovjetski Savez sa svojim dvjema republikama. Ja ću,
ako je lo potrebno, sluibeno p od riati taj zahtjev. S
iskrenim poštovanjem. J. S ta ljin «
Još jedan uspjeh! Ovaj bi mogao pridonijeti »da
Kongres lakše proguta pilulu Ukrajine i Bjelorusije«.
Zbog toga je tražio da lično protumači svoje stano-
vište američkim političkim liderima, zahtijevajući da
to u izvještaju ne bude spomenuto.
Sretan je zbog svijesti da je potpuno uspio, a još
sretniji što će na obalama Crvenog mora provesti ne-
koliko zabavnih trenutaka. Mogao bi ponoviti svoju
poznatu rečenicu koju je izgovorio u Philadelphiji u
jednom od svojih najvećih govora: »7 am an old com-
paigner and I like a good fig h t« (Ja sam stari drug i
volim poštenu borbu). On ne sumnja da se pošteno
borio u isti mah za vlastitu slavu, slavu Amerike i
cijelog svijeta. Zar nije imao pravo kad je vašington-
skim skepticima tvrdio da postoji samo jedno sred-
stvo kojim se sve može spasiti: »odom aćiti« Staljina,
podilaziti mu? Za sve prilike vrijedi neoboriva Emer-
sonova misao koju on tako voli: » The only way to

271
have a friertd is to be one.« (N a jb o lji način da imaš
prijatelja je da budeš prijatelj sam sebi.) Ona vrijedi
čak i za igrača pokera kad se nađe Iicem u lice s
igračem šaha. On je sve stavio na nju i ni jednog
trenutka nije posumnjao da na njegovu iskrenost nije
odgovoreno iskrenošću . ..
Sad se vozi Krimom prema Sevastopolju promatra-
jući ponekad snijegom uokvirene vode Crnog mora,
šaleći se ponekad s kćerkom koja mu brani da puši.
U sumrak je stigao u ranama prekriven tužni grad koji
je natjerao na razmišljanje ovog građanina netaknutog
New Yorka, Predsjednika jedine zem lje čiji gradovi
nikad nisu upoznali strahotu i bijedu. Budući da je
Staljin vođa zemlje koja je toliko pretrpjela, koja bi
ga druga misao mogla obuzimati ako ne misao o dugo-
trajnom miru? Roosevelt je i u tom pogledu, plemeni-
tiji duhom nego srcem, mogao biti duboko svjestan, da
se pokazao dobrim psihologom . . .
Sad sjedi u svom naslonjaču na Catoctinu koji ga
je dočekao sa svim počastima. Kapetan C. 0. Comb mu
je priredio pravu američku večeru, »pravi dar nakon
osam dana ruske kuhinje«.
Kad su na kraju večeri admiral Mac Intire, admiral
Brown, gospođa Boettiger i gospođica Harriman kre-
nuli u grad na koncert koji su priređivali muzičari
Cmomorske flote, Predsjednik Roosevelt se, previše
umoran da bi ih pratio, povukao u svoju kabinu.

272
 ISTINA 0 PODJELI SVIJE TA

Dvadeset i prvi kolovoza 1968. trupe Sovjetskog Saveza

i još četiri zemlje članice VarŠavskog pakta s više su
strana prešle granice Cehoslovačke, te su je — pod izli-
kom da socijalistićku zemlju brane od kontrarevolucije —
okupirale. Taj je čin izazvao zgražanje i osudu u cijelu
svijetu. Osudili su ga i predstavnici najnaprednijih snaga
i pokreta u svijetu, pa i većina komunističkih partija, te
najveće sindikalne organizacije. Svoj su glas digle i mnoge
vlade. Ovim se događajem bavila i Organizacija Ujedinje*
nih naroda.
Iz takozvane čehoslovačke krize razvila se šira evrop-
ska i međunarodna kriza. Posiije pcrioda popuštanja i
velikih nada da će miroljubiva koegzistencija osigurati
trajan mir, da ćc doći do razoružanja i likvidiranja blo-
kova, svijet je odjcdnom suočen s opasnošću od trećeg
svjetskog rata.
Vojna intervencija u Cehoslovačkoj bila je povod za
osvrt na prošlost, pa je tako uzrok sadašnjih zbivanja tra-
žen čak u — Jalti!
U veljači 1945, potkraj drugog svjetskog rata, sastali
su se u Jalti na Krimu tadašnji saveznici, šefovi triju
velikih sila, Staijin, Roosevelt i Churchill, da pretresu si-
tuaciju, da se dogovore šta još valja učiniti za okončanje
rata i kakve mjerc da poduzmu prema potučenom nepri-
jatelju, odnosno kakav red da se uspostavi u oslobođenoj
Evropi i drugim dijelovima svijeta.

18 Jalta iii podjcla svijcta

273
 Kako je došlo do historijskog sastanka u Jalti, potan-
kosti o višednevnoj konferenciji »velikih«, što je sve tamo
zaključeno, u kakvoj atmosferi i s kakvim perspektivama
— to je sadržaj ove knjige. S obzirom na aktualnu me-
đunarodnu dramu, posebno s obzirom na neke tvrdnje
i rasprave o odrazu Jalte na današnju međunarodnu krizu,
ova će knjiga dobro doći svima onima koji svoje znanje
žele proširiti i produbiti.
Istog dana kad su trupe pet zemalja Varšavskog pakla
okupirale ćehoslovačku, 21. kolovoza, među prvima je
objavljen i protest francuske vlade. U službenom komu-
nikeju je rečeno i ovo:

Oružana intervencija Sovjetskog Saveza u če-

hoslovačkoj dokazuje da se vlada u Moskvi nije oslo-
bodila politike blokova koja je nametnuta Evropi
kao posljedica sporazuma u Jalti, a što je inkom-
patibilno s pravom naroda na samooprcdjeljenje, te
može da vodi samo do međunarodne napetosti.

U komentaru o tom događaju u američkom listu »Wa-

shington Post« išao je Phie Morgan i dalje. On tvrdi da je
Moskva prije svoje vojne intervencije u čehoslovačkoj o
toj svojoj namjeri informirala vladu u Washingtonu, pi-
tajući je vrijedi li još prešutni sporazum iz Jalte, a pred-
sjeđnik Johnson je, navodno, odgovorio, makar i teška
srca, da je čehoslovačka u sovjetskoj interesnoj sferi.
To je djelovalo kao senzacija, iako ne osobito uvjer-
ljiva.
Čini se da je na to, a vjerojatno i na citirani fran-
cuski komunike, reagiralo najprije ministarstvo vanjskih
poslova Sjedinjenih Država izjavom:

Vlada Sjedinjenih Država nije nikada sklopila

ni s kim, a ni bilo gdje na svijetu, sporazume ili ali-
janse koje se odnose na »sfere utjecaja«. Nikakva
ideja te vrste nije imala veze s nedavnim događa-
jima u čehoslovačkoj i nijedna vlada nije od Sjedi-
njenih Država pokušala dobiti neku suglasnost te
vrste. Svaka sugestija da su SAD prešutno ili na
drugi način dale do znanja Sovjetskom Savezu da
će SAD ostati indiferentne prema sadašnjoj akciji
Sovjetskog Saveza i drugih zemalja Varšavskog
pakta protiv Cehoslovačke zlonamjema je i potpuno
lišena osnove.

274
 Želio se sugerirati zaključak da je konferencija
u Jaiti doveia do stvaranja »sfera utjecaja« u Evropi.
U stvari, konferencija u Jaiti od 4. do 11. veljače
1945. (uz sudjelovanje SAD, Velike Britanije i S o
vjetskog Saveza) nije ni na koji način, direktno ili
indirektno, tretirala pitanje sfera utjecaja. Potpune
zapisnike te konferencije objavila je bez ikakvih
ispuštanja vlada SAD 1955. godine, u seriji »Diplo
matski dokumenti o vanjskim odnosima SAD —
konferencije na Malti i u Jalti«. Stav SAD prema
sferama utjecaja izložen je u jednom dokumentu
iz vremena prije konferencije, na stranama 103—108.
Sporazumi o zonama, koji su jednostavno de-
limitirali zone vojne okupacije u Njemačkoj i Au-
striji, bili su definitivno potvrđeni u Jalti. Uistinu,
0 granicama tih zona pregovaralo se u toku zasje-
danja »Evropskog savjetodavnog vijeća« u studenom
1944. godine. Jedina važnija promjena koja se odnosi
na zone proizašla je iz sovjetskog pristanka na in-
zistiranje Britanije i SAD, da se jedna zona pre-
pusti također Francuskoj, koja bi imala i jedno
mjesto u vijeću za kontrolu Njemačke. Dokument
prihvaćen od konferencije (u Jalti) s naslovom »De-
klaracija o oslobođenoj Evropi«, dokument američ-
kog porijekla, imao je kao cilj nešto posve protivno
od podjele utjecajnih sfera u istočnoj Evropi, jer je
predviđao trojno sudjelovanje u kontrolnom viječu
1 u administraciji bivših neprijateljskih zemalja u
Evropi.

Iz ovog teksta američkog departmana vidi se velika

želja Amerike da od sebe odbije svaku krivnju za ono što
se sada dogodilo Cehoslovačkoj (uostalom, malo je tko
i mogao vjerovati da su okupaciju ćehoslovaćke odobrile
SAD). Važno je i inzistiranje da se odbije svaka pomisao
o podjeli svijeta na konferenciji u Jalti 1945. gođine.
Međutim, poslije toga je predsjednik Francuske Re-
publike, general de Gaulle, na konferenciji za Štampu od
9. rujna 1968, ponovio i čak proširio tvrdnju iz prvog ko-
munikeja francuske vlade (od 21. kolovoza), ne vodeći
računa o američkom dokazivanju da Jalta nema veze s
interesnim sferama. On je ponovo govorio o podjeli svijeta
na blokove kao negativnoj stvarnosti, jer iz blokova rastu
napetosti i samo se tako moglo dogodiđ da Sovjeti iz-
vrše nasilje nad Cehoslovačkom. Nastavio je ovako:

18’ 275
 Ja moram također podsjetiti da Francuska, 1945.
godine zaraćena zemlja, u posjedu svojeg teritorija,
svojih kolonija, svoje armije, nije bila pozvana u
Jaltu, a to samo zato što su se tako dogovorili
VVashington i Moskva. Prije otvaranja konferencije
ja sam svim sredstvima osuđivao njen stav, a kad
su njeni zaključci bili poznati, ja ih nisam prihvatio.
Da bih naglasio svoje neslaganje, odbio sam da po-
đem na sastanke na koje me je kasnije javno, spek*
takulamo pozivao Roosevelt. Zaista nisam mogao
dopustiti da sudbina Evrope bude fiksirana bez
sudjeiovanja Evrope. S druge strane, bez obzira na
formule, više ili manje mutne, o načelima koja ka-
mufliraju tu uzurpaciju, nisam mogao prihvatiti vr-
hovno pravo raspolaganja drugima — bili to savez-
nici ili neprijatelji — a to su pravo sebi prisvojile
dvije, tada već rivaiske, siie svaka sa svoje strane
demarkacione linije, koju su zajednički zacrtale za
svoje trupe, što je automatski unaprijed prepuštaio
sovjetskoj dominaciji centralni i istočni dio Evrope
i dijelilo Evropu na dva dijela. Iako je moja vlada
priznala da je to gotova stvar, naprosto zato što nije
imala mogućnosti da spriječi takvu podjelu, ona
ipak nije nikada priznala da je to pravedno i oprav-
dano.

De Gaulleovo ponavijanje optužbe izazvalo je američ-

ko ponavijanje negiranja, pa je 12. rujna američki mini-
star vanjskih poslova Rusk, pred Dmštvom industrijalaca
u Connecticutu, još jednom naglasio da u Jalti nije bilo
nikakve podjele sfera utjecaja. Naprotiv, tamo je na ame-
rički prijedlog prihvaćen jedan dokument koji »konsa-
krira shvaćanje protivno onome o sferama utjecaja«. Rusk,
doduše, priznaje da je Evropa ipak podijeljena, ali krivnja
je Čitava na Sovjetskom Savezu — »koji se nije držao
obećanja danih u Jalti, nego je upotrijebio silu, ili zapri-
jetio silom, da bi nametnuo komunističke režime u Ru-
munjskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Cehoslovačkoj
i u sovjetskoj zoni Njemačke«. Prema Ruskovim riječima,
ispada, Iogički, da se u Jalti ipak nešto dijelilo, samo s
tom razlikom što se današnje stanje više ne poklapa s
granicama ugovorenim u Jalti.
De Gaullea je pokušao demantirati i ambasador Ave-
rell Harriman, koji je bio uz Roosevelta aktivan u razgo-
vorima u Jalti 1945. godine:

276
 Mislim da general de GauiJe maJo pojednostav-
njuje stvari, govoreći o podjeli Evrope na blokove
... U Jalti su zaključeni sporazumi na osnovi kojih
su sve zemlje koje je Sovjetski Savez tada okupirao
morale imati pravo na samoopredjeljenje, a ne da
padnu pod sovjetsku dominaciju.

Iako se i u Jalti nešto dijelilo (a vidjet ćemo kasnije

i što), kad de Gaulle početak zla vidi u Jalli on zapravo
ne misli na konkretne podjele, na određene linije koje će
kasnije dijeliti i blokove. De Gaulle misli sigurno više na
dub negoli na slovo Jalte, za njega su blokovi posljedica
tog duha Jalte, pa ga prema tome ne mogu uzbuđivati
pokušaji Ruska ili Harrimana da ga javnosti svijeta pri-
kažu kao drzavnika koji govori bez osnove.
Sto se tiče sfera utjecaja iii interesa, o njima je bilo
utanačenja, historija za njih dobro zna, a prethodila su
Jalti. Iako Amerikanci sada spominju jedan u Jalti pri-
hvaćeni dokument ili deklaraciju, koju su oni predložili,
a koja se može citirati kao negacija sfera utjecaja, ta de-
Jdaracija ipak nije ni izričito ni stvamo u Jalti poništila
podjelu izvršenu prije Jaite. Može se raspravljati o krivnji
ovoga ili onoga, mogu Amerikanci sebe i izvlačiti, ali to
mnogo ne mijenja stvari.
Već je 1941. godine u zimi zabilježen prvi pokušaj
aranžmana te vrste. Staljin je dao do znanja Churchillu
da je spreman na sporazum kojim bi Britanija Sovjet-
skom Savezu priznala pravo na aneksiju baltičkih zema-
lja, okupirane zone Finske i istočne Poljske, dok bi se on
obavezao da će podržavati britansko traženje zona u za-
padnoj Evropi i na Mediteranu.
U proljeće 1944. godine, manje od dva tjedna prije
savezničkog iskrcavanja u Normandiji, zabilježena je slič-
na inicijativa VVinstona Churchilla. On je tražio od bri-
tanskog ambasadora u Moskvi da sondira kod StaJjina
i Molotova mogućnost sporazuma o fiksiranju uzajamnih
interesa u centralno-južnoj Evropi i na Balkanu. U to se
vrijeme sovjetska armija brzo približavala Rumunjskoj i
Bugarskoj, a Churchill je bio voljan na tom sektoru ne-
što ustupiti kao naknadu za protivustupak na ostalom Bal-
kanu, prije svega u Grćkoj, gdje je biJa velika mogućnost
da poslije protjerivanja Nijemaca vlast preuzmu pani-
zani pod vodstvom komunista.
Koji dan poslije te sondaže u Moskvi, britanski amba-
sađor u Washingtonu, Lord Halifax, informirao je o tome
Roosevelta i ministra vanjskih poslova Cordella Hulla.

277
Oni su, međutim, bili protiv toga i nisu ođobrili Chur-
chillov plan. Iz Churchillovih pisama u to vrijeme vidi se
da je on bio uporan i da je nastojao pridobiti Roosevelta
za takav aranžman, dokazujući mu da je on samo vojnog
karaktera i na kraće vrijeme, ne trajan, ne definitivan. Na
navaljivanje, Roosevelt je napokon, u lipnju 1944, pristao,
ali samo u obliku vojnog aranžmana, na rok od tri mje-
seca. Kad je malo kasnije Hull saznao da je Roosevelt
u tom smislu popustio, on je pokušao poništiti i povući
odobrenje, ali nije uspio. Staljin je znao za sve što se
u vezi s tim događalo između Churchilla i Roosevelta.
Konačni Rooseveltov pristanak, makar i onako uvjetovan,
Staljin je kasnije tumačio kao američko indirektno su-
djelovanje u aranžmanu za Balkan.
Najvažnije se međutim odigralo koji mjesec kasnije,
u listopadu 1944, u Moskvi, kamo su đošli Churchill i
ministar vanjskih poslova Eden, te razgovarali sa Stalji-
nom o interesnim sferama.
Dugo se nije znalo što su Churchill i Staljin listopada
1944. u Moskvi utanačili, potankosti su došle na javu koju
godinu poslije rata, kad je Churchill počeo objavljivati
svoje memoare.
Neposredno nakon povratka iz Moskve Churchill je
27. listopada 1944. govorio u Donjem domu i rekao da je
sa Staljinom »postigao potpuni sporazum o zamršenom
pitanju Balkana«, te nastavio ovako:

Mi smo postigli vrlo dobar radni sporazum o

svim ovim zemljama posebno, to jest o Grčkoj, Ru-
raunjskoj, Bugarskoj, Jugoslaviji i Mađarskoj, kao i
o svima njima uzeto zajedno, kako bismo koncen-
trirali snage protiv neprijatelja i kako bismo osigu-
rali sporazum poslije rata, ukoliko je to moguće.

To je bilo sve što je tada dano javnosti s britanske

strane. Sa sovjetske strane postojalo je tada i za godine
poslije rata samo ono što je 21. listopada 1944. objavljeno
u »Pravdi«, gdje je rečeno ovo:

Sovjetski Savez i Velika Britanija složile su se

da vode zajedničku politiku u Jugosiaviji, gdje se
koordinirane operacije tako uspješno razvijaju izme-
đu sovjetskih trupa, jugoslavenske narodnooslobodi-
lačke vojske, predvođene od maršala Tita, i bugarske
vojske, protiv hitlerovskih hordi, koje se sada pro-
tjeruju s Balkana.

278
 Nešto je više javnost mogla saznati 1947, kad su u
Sjedinjenim Državama izašli memoari Cordella Hulla;
u njima spominje i ono što se počelo razvijati u proljeće
1944. (Rumunjska i Grčka), a posebno Hull tumači do-
gađaj iz listopada 1944:

Događaji su potpuno opravdali strahovanja ko-1

ja smo imali u vezi s britanskoruskim aranzmanom
koji je zaista stupio na snagu poslije pristanka Pred-
sjednika (Roosevelta). Kada su predsjednik vlade
Churchill i ministar vanjskih poslova Eden došli
u Moskvu listopada 1944. da se sastanu sa Staljinom
i Molotovom, oni su proširili taj aranžman (od proj
ljeća) još više, svodeći čak na postotke relativni stu-
panj utjecaja koji bi Britanija i Rusija pojedinačno
trebalo da imaju u izričito naznačenim balkanskim
zemljama. Telegrami naših ambasada u Moskvi i An-
kari spominjali su da bi Rusija imala dominaciju u
razmjeru 75 :25 ili 80:20 u Bugarskoj, Mađarskoj i
Rumunjskoj, dok bi Britanija i Rusija dijelile utje-
caj u Jugoslaviji sa 50:50. Kasnije su Rusi smatrali
kao sigumo da su im Velika Britanija i Sjedinjene
Države sporazumom od lipnja 1944. dodijelile odre-
đeni dio Balkana zajedno s Rumunjskom i Bugar-
skom kao njihovu sferu utjecaja.

Kad je to Hull objavio u svojim memoarima, djelova-

lo je kao neko historijsko otkriće, iako su bolje upućeni
za to mogli znati i iz prakse potkraj rata i odmah poslije
rata. Naravno, ni Moskva ni London nisu demantirali
Hulla.
A malo kasnije u svojim je memoarima Churchill po-
tvrdio, pa i znatno nadopunio Hulla, a ta je nadopuna
možda važnija po duhu negoli po sadržaju.
U poglavlju »Oktobar u Moskvi« Churchill opisuje
kako su on i Edeir 9. listopada 19.44?"stieli u Moskvu. ka-
ko su primljeni i ugošćeni i kako s'tnsrog- -dana navečer
iraali prvi sastanak sa Staljinom i Molotovom, u prisutno-
stim tumača majora Birsea i Pavlova. Najaktualnije je bilo
pitanje Poljske. Churchill odmah prelazi na ono što je
ipak u tom času najzanimljivije:

Trenutak je bio podesan za svršavanje poslova,

pa sam rekao: »Hajde da sredimo svoje stvari na
Balkanu. Vaše armije su u Rumunjskoj i Bugarskoj.
Mi imamo tamo interese, misije i agente. Nemojte

279
 da među nama dolazi do nesporazuma u sitnim
stvarima. Ukoliko se tiče Britanije i Rusije, kako bi
vam odgovaralo da imate 90% prevage u Rumunj-
skoj, da mi imamo 90% utjecaja u Grčkoj, a da u
pogledu Jugoslavije bude 50: 50?« Dok se to prevo-
dilo, napisao sam na pola arka papira:
Rumunjska
Rusija 90%
Ostali 10%
Grčka
Velika Britanija 9094
(suglasno sa SAD)
Rusija 10%
Jugoslavija 50—5096
Mađarska 50—50%
Bugarska
Rusija 75%
Ostali 25%
Doturio sam to preko stola Staljinu, koji je u
međuvremenu čuo prijevod. Nastala je kratka stan-
ka. Zatim je Staljin uzeo plavu olovku i stavio na
papir veliki paraf, pa nam papir vratio. Da se sve to
riješi nije bilo potrebno više vremena nego da se
napiše. Naravno, mi smo dugo i brižljivo razmatrali
svoj stav i imali smo na umu neposredne aranžmane
u vrijeme rata. Obje su strane sva krupnija pitanja
ostavile za mirovnu konferenciju kad rat dobijemo.
Poslije toga je nastala duga šutnja. Papir ispisan
olovkom ležao je nasred stola. Najzad sam rekao:
»Netko će možda smatrati kao priličan cinizam ako
se bude činilo da smo pitanje, toliko sudbonosno za
milijune Ijudi, tako olako riješili? Hajde da spalimo
taj papir.« »Ne, sačuvajte ga«, rekao je Staljin.

O cinizmu tog postupka rekao je već nešto sam Win-

ston Churchill, pa ne bi trebalo opetovano na tome inzi-
stirati. Moguće je ipak izraziti zgražanje nad postupkom
»velikih«, bez obzira na sigumu zadnju misao jedne i
druge strane, odnosno bez obzira na spekulaciju da će je-
dan drugog u budućnosti izigrati i prevariti. Ostaje či-
njenica da se tako odlučivalo o sudbini milijuna ljudi, da
su se dijelili, gotovo odoka, pojedine zem lje i narodi i

280
da su to bile zaista sfere utjecaja. I ostaje činjenica da
nikada kasnije nije bilo rečeno da se to poništava, da ne
vrijede više. Naravno, nitko nije nikada demantirao, ni-
tko nije tvrdio da takve podjele zaista nije bilo.
U svojim je memoarima Churchill objavio doslovno
neka pisma u vezi s tom podjelom. On je 11. listopada
1944. iz Moskve uputio poruku Rooseveltu, pa tu stoji 1
ovo:
Apsolutno je neophodno da pokušamo nači neku
zajedničku platformu u pogledu Balkana, kako bi-
smo spriječili da u više zemalja izbije građanski
rat, pri čemu bismo vjerojatno vi i ja bili naklonjeni
jednoj strani, a čika Jo (Staljin) drugoj. Obavješta-
vat ću vas o svemu tome i ništa neće biti utvrđeno
osim preliminamih sporazuma između Britanije i
Rusije, koji podliježu daljnjoj diskusiji i usklađi-
vanju zajedno s vama. Uvjeren sam da nećete imati
ništa protiv toga da na toj bazi pokušamo svestrano
sagledati stvari s Rusima.
U svojoj poruci od 12. listopada na odresu Harryja
Hopkinsa, glavnog Rooseveltova suradnika, Churchill ka-
že i ovo:
Pokazuju (Rusi) velik interes za Mađarsku, koja
je, kako su pogrešno rekli, njihov susjed. Zahtije-
vaju punu nadležnost u Rumunjskoj, ali su u velikoj
mjeri spremni da se dezinteresiraju za Grčku. Sve
te stvari raščišćuju g. Eden i Molotov.
Iz ovoga se čini da ipak s onim olovkom ispisanim
papirom nije bilo sve svršeno, da je bilo natezanja o de-
taljima u pojedinim zemljama.
Roosevelt je odgovorio Churchillu, a taj je reagirao
novom porukom od 12. listopada, gdje kaže da s velikim
zadovoljstvom vidi »da približavate svoja gledišta u po-
gledu međunarodne politike, za koju smo, zbog svojih
sadašnjih i budućih zajedničkih napora na sprečavanju
međunarodnih ratova, svi zainteresirani«. Iz toga bi se
moglo zaključiti da se Roosevelt priklonio i da nije više
pružao otpor ni tim širim Churchillovim zamislima o
interesnim sferama.
Churchill je 11. listopada napisao pismo-memorandum
za Staljina, vjerojatno da mu ostane kao dokument za
historiju, ali ga ipak nije dostavio. U svojim memoarima
Churchill kaže da je to imalo biti »naše tumačenje pro-

281
cenata koje smo prihvatili preko stola«. Nije poslao »sma-
trajući da je pametnije ne dirati više u tu stvar«, ali je
to sačuvao i objavio u svojim memoarima. Dokument je
zaista zanimljiv:

Smatram da je od dubokog značenja da Brita-

nija i Rusija imaju zajedničku politiku na Balkanu,
koja će biti prihvatljiva i za Sjedinjene Države. Zbog
Ćinjenice da Britanija i Rusija imaju savez na dva-
deset godina, naročito je važno da budemo u širo-
kom sporazumu i da surađujemo glatko i u povje-
renju na dugo vrijeme. Uviđam da će sve ono što
budemo ovdje učinili biti samo priprema za konačne
odluke koje ćemo donijeti kada se sva trojica na-
đemo za stolom pobjede. Ipak se nadam da ćemo
postići razumijevanje, a u nekim slučajevima i spo-
razume koji će nam pomoći u najhitnijim slučajevi-
ma i pružiti solidnu osnovu za trajan svjetski mir.
Oni procenti koje sam napisao nisu ništa drugo
nego metođa kojom možemo u mislima sagledati
koliko smo blizu jedan drugome i zatim riješiti koji
su koraci potrebni da bismo došii do pune suglasno-
sti. Kao što sam rekao, postoci bi bili smatrani
okrutnim, pa čak i okorjelim, kad bi bili izloženi
ocjeni ministarstava vanjskih poslova i diplomatima
širom svijeta. Stoga ne mogu biti osnova nikakva
javnog dokument'aj b~ar ne.u ovom trenutku. No. oni
fffogu predstavljati dobre smjernice za vođenje na-
ših poslova. Ako budemo dobro vodili te poslove,
spriječit ćemo možđa nekoliko građanskih ratova i
mnogo krvoprolića i razdora u malim zemljama koje
su u pitanju. Naše opće načelo treba da bude pre-
pustiti svakoj zemlji da ima oblik vladavine koji
želi njen narod. Svakako da ne želimo nametati bilo
kojoj balkanskoj zemlji monarhističko ili republikan-
sko uređenje. Međutim, mi smo uspostavili neke od-
npse lojalnosti _s Jtraljevima Grčke i JugosIavTjeT
OnTšuse sklonili kod nas od nacističkog neprijatclja
i mi smatramo da narodima tih zemalja treba pru-
žiti mogućnost slobodnog i poštenog izbora kad na-
stane normalno mirno stanje i kađ neprijatelj bude
istjeran. Možda bi čak trebalo da se u vrijeme izbo-
ra u njima postave inspektori tri velike siie koji bi
se pobrinuli da narod ima istinsku slobodu opredje-
ljenja. Postoje dobri presedani za to.

282
 Međutim, osim pitanja oblika vladavine, u svim
tim zemljama postoji i ideološka suprotnost između
totalitarnih oblika uređenja i onih koje mi nazivamo
slobodnim opredjeijenjem pod kontrolom općeg pra-
va glasa. Veoma smo zadovoljni Što ste se sami izja-
snili protiv pokušaja da se silom ili komunističkom
propagandom izmijene postojeći sustavi u različitim
balkanskim zemljama. Neka one same kroje svoju
sreću u godinama Što žloje pred nama. Jedno me-
đutim ne možemo dopustiti — fašizam ili nacizam u
bilo kojem obliku, koji radnim masama ne daje ni
one garancije što ih pruža vaš sustav a ni one što
ih pruza naš, nego, naprotiv, vodi stvaranju tiranije
u zemlji i agresije izvan nje. U načelu smatram da
Velika Britanija i Rusija treba da se odnose stalože-
no prema pitanju unutrašnjeg uređenja tih zemalja,
da se ne brinu o njima i da se ne miješaju kad se
jednom bude obnovilo mirno stanje posiije ovog
strašnog krvoprolića kroz koje su one prošle, pa i
mi svi. S tog gledišta težio sam da skiciram stupnje-
ve interesa koii svaki od nas ima u tim zemljama
u~z punu suglasnost drugoga, a to treba da «~wjonrf i
'SjedinTene uržave, koje sedugo mogu dr?atL.daleko
p o s tra n i.a onda se neoČekivano vratiti sa svojom
grgantškom snagom. ‘

To je tekst koji je Churchill bio namijenio Staljinu,

ali mu ga nije predao.
U svojim se memoarima Churchill i posebno upušta
u razmišljanja o onim svojim postocima na komadu pa-
pira, a čini to u promemoriji koju je poslao »svojim ko-
legama« u Londonu 12. listopada. On tu kaže da metoda
đijeljenja prema postocima nema svrhu da propisuje
broj mjesta u komisijama za različite balkanske zemlje,
nego je više izraz interesiranja i osiećanja s kojim bri- \
tanska i sovjetsKa^viaaa pruaze pro&jemima, kao i želje J
đa one jedna TTfugoj razjSSne svoj stav na" načšn koji se
može Iako shvatiti. Ti su procenti samo »jedan putokaz«;
oni ne obavezuju Sjedinjene Države, ali će i njima po-
moći da vide kako Britanija i Sovjetski Savez »promatraju
te oblasti, uzevši ih kao cjelinu«. Churchill kaže da So-
vjetski Savez ima vitalne interese u zemljama na Crnom
moru (Rumunjska i Bugarska), a Britanija smatra pravil-
nim da pokaže poseban obzir prema ruskom gledištu za
te dvije zemlje i — »prema želji Sovjeta da na praktičan

283
 način preuzmu vodstvo, orijentirajući ih u ime zajedničke
stvari«. Naprotiv, za Grčku je zainteresirana Britanija.
Sovjetski Savez priznaje Britaniji taj položaj, kao što
Britanija priznaje prisne odnose Sovjetskog Saveza i Ru-
munjske. U nastavku Churchill tumači rješenje za Ma-
đarsku i Jugoslaviju.
U Moskvi se, dakle, u listopadu 1944. godine dijelilo,
takva je istina, bez obzira na to tko je pri tom profitirao
a tko gubio, i bez obzira na nebuloznost Churchillovih
postotaka. Vidimo da je tome podlegao i Roosevell. On
je, doduše, koji mjesec ranije u američkom Kongresu od-
lučno govorio protiv interesnih sfera, oborio se bio i na
ravnotežu sila kao i na aranžmane kakvi su oni kojima su
neke sile u prošiosti nastojale »garantirati svoju sigurnost
i braniti svoje interese«. Ali u listopadu 1944. on niie
dezavuirao Churchilla. Zato je Cordel Hull, njegov mini-
5tar vahjsklh~pbslova7 u svojim memoarima kritičan pre-
ma Rooseveltu zbog popuštanja Churchillu. Hull kaze da
je sporazum Churchill—Staljin o interesnim sferama imao
1 katastrofalan učinak i na konferenciju u Jalti.

Sto se pak zbilo u Jalti na Krimu u veljači 1945. vi

djet će čitaoci iz ove knjige, pa bi bilo suvišno ovdje to
makar i sumarno posebno prikazivati. Možemo postaviti
ipak jedno pitanje:
Je li se i u Jalti nešto dijelilo, odnosno — nije li
možda Jalta poništila moskovsku podjelu od listopada
1944?
U Jalti su trojica »velikih« prihvatili »Deklaraciju o
oslobođenoj Evropi« sa sadrzajem koji je negacija svega
onoga što se podrazumijeva pod sferama utjecaja, te je
u kontradikciji s hegemonističkim odnosima veUkih sila
prema manjima. Tu je deklaraciju predložio Roosevelt,
a u diskusiji je korigirana ili nadopunjavana. Svakako,
svi su je odobrili u konačnom tekstu. U njoj je među
ostalim rečeno:

Da bi se stvorili uvjeti pod kojima bi oslobođeni

narodi mogli uživati sva prava (suverena prava oda-
biranja oblika vlade itd.), tri će vJade zajednički po-
magati narodu u svakoj oslobođenoj evropskoj dr-
žavi ili bivšoj osovinskoj satelitskoj državi u Evro-
pi, gdje prema njihovu sudu prilike zahtijevaju: a)
da se uspostave uvjeti unutrašnjeg mira; b) da se

284
 provedu hitne mjere radi pomoći osiromašenim na-
rodima; c) da se osnuju privremene vlade na Ši-
rokoj predstavničkoj osnovi, od svih demokratskih
elemenata među stanovništvom, koje će se obvezati
da se što prije putem slobodnih izbora formiraju
vlade, koje će odgovarati volji naroda; d) da se olak-
ša, gdje je to potrebno, održavanje takvih izbora.
I sam ovaj odlomak iz te »deklaracije« bio bi dovo-
ljan da se dokaže kako u Jalti interesne sfere nisu bile
uvažene. Oni koji danas brane tu tezu pozivaju se baš na
tu deklaraciju, a mogu i na koješta drugo iz Jalte. U tome
i je slabost i kontradiktornost Jalte. U njoi ima, naime,
dokaza za sasvim proturječne tvrdnje. ' -
Prije svega, i na Jalti se dijelilo, stvarno. Manje je
važno ono oko Njemačke, tj. dogovor o podjeli okupacio-
nih zona Njemačke na tri, a kasnije na četiri (kad je pri-
hvaćena i Francuska) velike sile. Važnije je od toga duga
i prilično dramatična diskusija o granicama i režimu u
Poljskoj. Nadalje, Roosevelt je — da bi pridobio Sovjetski
Savez za angažman u ratu protiv još neporaženog Japana,
što mu je i uspjelo baš u Jalti — sugerirao što ima Sovjet-
ski Savez teritorijalno dobiti na Dalekom istoku. U Jalti
je Sovjetskom Savezu prepušten Port Artur, Dairen, pri-
vilegij na mandžurskoj željeznici (povratak na pozicije
Rusije od prije rusko-japanskog rata 1904. godine). Ukrat-
ko, dijclilo se i dalje, i vodilo se računa upravo o inte-
resninv sferam sr.
—— EdWarćf *"Stettinius, novi ministar vanjskih poslova
SAD, koji je bio s Rooseveltom u Jalti, kaže doduše u
svojoj memoarskoj knjizi »Roosevelt i Rusi« (1949. godine):
Sto je dobio Sovjetski Savez u Istočnoj Evropi,
što i inače ne bi imao kao rezultat velikih pobjeda
Crvene armije? Velika Britanija i Sjedinjene Države
postigle su u Jalti da se donesu obaveze koje se na
nesreću nisu poštivale, a koje su obećavale slobodne
izbore i demokratske vlade. Sta je Sovjetski Savez
dobio u Jalti, a što ne bi uzeo i bez ikakva sporazu-
ma na Dalekom istoku, izuzevši, eventualno Kurile?
Da nije bilo sporazuma, Sovjetski Savez bi mogao
prodrijeti u Sjevernu Kinu, a Sjedinjene Države i
Kina ne bi bile kadre to spriječiti.
Stettinius ovime zapravo samo potvrđuje da se i u
Jalti dijelilo, a pokušava tumačiti da je to bilo neminov-
no, što ne mijenja bit podjele.

285
 Stettinius, možda i nehotice, potvrđuje da je u Jalti
vrijedilo ono što su Churchill i Staljin dogovorili u listo-
padu 1944. godine, mada je bilo u proturječju s citiranom
»Deklaracijom o oslobođenoj Evropi«. Na jednom mjestu
Stettinius piše:
Ministar predsjednik (Churchill) zaključio je
svoje primjedbe o Grčkoj time što je rekao kako je
nedavno pet vođa britanskih sindikata posjetilo Grč-
ku i tamo naišlo na tešku situaciju. Engleska vlada
je veoma zahvalna maršalu Staljinu, rekao je pred-
sjednik, što se nije odviše zainteresirao za grčke-
. stvari. Staljin je ponovio kako on nema nikakvu na-
mjeru kritizirati britanske postupke u Grčkoj, niti
je, dodao je, uopće imao namjeru da se upleće u
poslove te zemlje.

Nekoliko stranica dalje Stettinius kaže:

Staljin je zatim izjavio da ima potpuno povjere-

nje u britansku politiku u Grčkoj. Ministar pred-
sjednik (Churchill) izjavio je svoje zadovoljstvo
zbog te izjave.
I to znači da je u Jalti poštivano ono što su u listo-
pađu 1944. u Moskvi ugovoriii Churchill i Staljin, a da to
nije vrijedilo samo za Grčku, nego i za ostale balkanske
zemlje.
Uostalom, kad su se kasnije, nakon završetka rata,
Churchill i Staljin ponovo susreli u Potsdamu, Churchill
je prigovorio Staljinu da je prekršio moskovski sporazum
o postocima u nekima od zemalja. I to ie dokaz_ djL.se
više vodilo računa o podjeli sfera.nego„ o. iallskoj. dekla-*
raciji.
Jalti je vladala atmosfera u kojoj su se oni koji su
dijelili mogli čak i cinički šaliti iza leđa malih naroda.
Ostala je zabilježena Staljinova izjava: »Orao mora dopu-
stiti pticama da pjevaju, i ne smije ga uznemirivati raz-
log zbog kojeg pjevaju.« Tobože, neka samo govore
protestiraju, veliki su oni koji odlučuju.
*

O Cehoslovačkoj — kako smo već mogli vidjeti — nije

bilo govora ni u Moskvi u listopadu 1944, a ni u Jalti ka-
snije, pa zato može ostati dojam da je neumjesno kad se
sada, u povođu čehoslovačke drame (u ljetu 1968), vojna

286
 intervencija pet zemalja VarŠavskog pakta u toj zcmlji
povezuje s Jaltom, što čini čak i general de Gaulle.
Veza nije tako konkretna, ali postoji.
Sam de Gaulle u svojim memoarima objašnjava slu-
čaj Ćehoslovačke. Orijentacija ćehoslovačke, za vrijeme
rata, na Sovjetski Savez nije bila djelo samo čehoslovač*
kih komunista, nego i Eduarda BeneŠa, tada predsjednika
čehoslovačke vlade u Londonu, a prije toga i kasnije do
1948. predsjednika republike. De Gaulle bilježi što mu je
BeneŠ govorio u svibnju 1943, nakon povratka iz Moskve
kamo je išao radi sporazuma sa Staljinom i čehoslovačkim
komunistima:

Pogledajte kartu. Rusi dolaze na Karpate. Ali

zapadni saveznici nisu spremni za iskrcavanje u
Francuskoj. Crvena armija če, dakle, osloboditi mo-
ju zemlju od Nijemaca. Prema tome, da bih mogao
uspostaviti svoju upravu, moram se sporazumjeti
sa Staljinom. Ja sam to i učinio, i to uz uvjete koji
ne znače hipoteku za nezavisnost Cehoslovačke.

Beneš nije nikada napustio tu liniju, uvjeren da će i -" ,

na taj način u čehoslovačkoj moči uspostaviti politički /
poredak po svojoj zamisli, kao nastavak onome što je bilo /
do 1939. I zaista, godine 1944. je Beneš bio dobio od Sta- c
Ijina obečanje da će mu oslobođena zemlja biti sasvim \
predana.
Potkraj rata, 27. ožujka 1945, došlo je u Košicama do \
sporazuma među češkim i slovačkim strankama, čime je j
bilo predviđeno da će vanjska politika čehoslovačke biti ,
zasnovana na tijesnoj alijansi sa Sovjetskim Savezom. . ..
Malo kasnije, u početku svibnja 1945, Amerikanci su
prodirući kroz Njemačku mogli lako prvi zauzeti Ceho-
slovačku, ali nisu to učinili, i to je kasnije bio povod za
polemike i objašnjavanja. Sve je ovisilo o glavnom savez-
ničkom komandantu generalu Eisenhoweru.
Kolonu prema Cehoslovačkoj vodio je famozni ame-
rički general Patton, dinamičan i svojeglav čovjek. On nije
htio slušati Eisenhowera, ali je ipak morao prekinuti svoj
pohod prema Pragu i okrenuti se kad je već bio sto kilo-
metara od Praga.
Sedmi svibnja 1945. u Prag su čak stigla tri araerićka>)
oficira s tenkovima i stupila u kontakt s narodnim oslo-
( bodilačkim komitetom. O tome je neke pojedinosti 1965.
otkrio Snnicovsky, sadašnji predsjednik skupštine Ceho-
slovačke, koji je u tome sudjelovao:

287
 Mi smo bili svjesni da bi puštanje amerićke ar-
mije u Prag značilo od nje učiniti osloboditelja glav-
nog grada. Posljedica bi bila znatno političko nagi-
njanje u prilog buržoazije.
Prema nekim memoarskim djelima nije to bio jedini
razlog. Poznati američki diplomat Murphy, koji je igrao
veliku ulogu u ratu, navodi da je Pattonovo skretanje s
pozicije na domak Praga bilo posljedica jednog demarša
sovjetskog generalštaba. Murphy kaže:
Cemu riskirati život makar jednog jedinog Ame-
rikanca ili Engleza da se okupira područje koje će-
mo ubrzo morati predati Rusima?
Ali, prema memoarima samog Eisenhovvera, on je Pat-
tona povukao iz pravca prema Pragu iz strateških i _tak-
tičkih, a ne političkih razloga. Eisentiovver j«T 30. travnja
1945. bez diskusije bio prihvatio sovjetski pian k o jr je
predviđao da zaokruženje njemačke armije izvrše sovjetske
trupe. U Pragu je bio buknuo ustanak, ali 'rn to nije
Eisenhowera nagnalo da odstupi od obaveze i da jurP
prema Pragu.
Winston Churchill kaže u svojim memoarima:
Nikakav prethodni sporazum nije sprečavao

I Eisenhowera da okupira Prag, ako mu manevar od-

govara s vojnog gledišta. Ja sam se tada obratio
predsjedniku (Trumanu) s traženjem da u tom cilju
djeluje.
Kad Churchill govori o »prethodnim sporazumima«,
on svakako misli na onaj iz Moskve 1944. ili iz Jalte 1945.
On je, dakle, tražio od Trumana da Eisenhoweru naredi
neka ide na Prag. Truman mu je, međutim, odgovorfo ne-
gativno, ne spominjući Eisenhowerovu obavezu prema so-
vjetskom generalštabu i kontakte sa' čehoslovačkim komi-
tetom u Pragu. Truman je Churćhillu predočio Eisenho-
werov telegram u kome kaže da neće učiniti nikakav po-
kret koji ne bi smatrao opravdanim isključivo s vojnog
gledišta.
I tako nisu Amerikanci, nego Sovjeti okupirali Cehoslo-
vačku. Oko toga i kasnijeg razvoja nije ni bilo spora, is-
ključimo li polemiku na Zapadu oko oportunosti takvog
američkog dezinteresmana za čehoslovačku, što je na-
vodno dovelo do poznatih zbivanja 1948.

288
 Iz svega ovoga što smo iznijeli stječe se dojam da se
potkraj đrugog svjetskog rata — 1944. i 1945 — o interes*
nim sferama ili sferama utjecaja raspravljalo i sporazumi-
jevalo, pa je aranžmana na toj liniji bilo i u Jalti. Drugi
je dojam, da nikada nije bilo sve potpuno jasno, odnosno
da sporazumi nisu imali oblik ugovora s tačno određenim
razgraničenjima. Famozni Churchillov list papira s postoci-
ma uistinu nikada nije postao prilogom ili osnovom tak-
vog ugovora. I nije moguće pouzdano govoriti naknadno
o pravom smislu onih postotaka, pa zato i nastaju često
naivna tumačenja, čak o diobi teritorija jedne od spome-
nutih zemalja.
Sto se pak tiče Cghflslovačke, i ona je, zapravo, do-
spjela u jednu interesnu sferu, makar sasvim posebnim
prosedeom i uz utanačenja na drugačijim razinama. .Ce-
hoslovačkase — djelomjčno prije a djelomično _E.oslije
•usUilm — uKlapa' IpaR' u'švjetsku interesnu sferu. ^
Znamo, naravno, vrlo dobro da sve to, diplomatski
utanačeno ili ne, nije ostalo zauvijek, pa čak ni zadugo,
u prvotnoj podjeli. Koješta se mijenjalo i partneri su imali
razloga za međusobne prigovore. U toku vremena su i od
toga odustali.
Ne možemo, dakle, govoriti o nekoj ravnoj liniji od
moskovskih licitacija (listopad 1944) preko Jalte do bloko-
va, do Atlantskog i Varšavskog pakta. A!i osnovana je de
Gaulleova teza da je ipak suvremenom suprotstavljanju
blokova moralni, psihološki i stvami početak u onoj pro-
šlosti koju smo ovdje pokušali ilustrirati.
Važnija je od svega činjenica da su od tog početka
vellke siTe, koje su nastupale kao spasileljice. niza.jna-
"njlh'žemalja, Tsfičale visoka načela vrlo često samo zato
__đa kamufliraju svoje hegemonističke težnje ili konkretne__
planove za potčinjavanje tObože nezaštićemh ili iđeološki
.ugrpženih manjih zemalja. Bitnu su ulogu ipak igrali stra-
teški motivi.dviju strana, velikih sila na dvjema stranama.
' CPdanašnjoj dramatičnoj situaciji, u cfiskusiji o sucf-
bini Cehoslovačke, gotovo su sasvim nestale skrupule, te
se otvoreno operira s neminovnošću blokovske podjele
svijeta, sa strateškim argumentima i kriterijem kojem se
potčinjavaju ne samo ideološki sadržaji, nego i osnovna
načela o suverenitetu, nezavisnosti ili samoopredjeljenju
zemalja i naroda. Stari duh podjele i nagađanja preko tu-
đih leđa povampiruje se. Cinizam caruje.

IVH MIHOVILOVIC

289
 SADR2AJ

PRVI DIO
SVIJET

I Na ruskom frontu 11
II Na zapadnom frontu 17
II I Eisenhovverov dan 27
IV Hitlerov dan 33
V Njemačka toga dana 45
VI »Logori smrti« i »dvorci« 51
V II Dan generala Andersa 59
V III Zapadna Evropa 75
IX U prijestolnicama Trojice velikih 91
X Daleki istok i Pacifik 103

DRUGI DIO
DELEGACIJE

I Mjesto održavanja konferencije 117

II Staljin i sovjetska delegacija 135
I I I Roosevelt i američka delegacija 145
IV Churchill i britanska delegacija 163

TRECI DIO
KONFERENCIJA

I Nedjelja 4. veljače 179

II Ponedjeljak 5. veljače 189
III Utorak 6. veljače 199
IV Srijeda 7. veljače 211
V Cetvrtak 8. veljače 219
VI Petak 9. veljače 231
V II Subota 10. veljače 241
V III Nedjelja 11. veljače^ 251
Istina o podjeli svijeta (Ive Mihovilović) 273

290
 Arthur Conte
JALTA
ili
PODJELA SVIJETA
*
Izdavač Nakladni zavod Matice hrvatske
Zagreb, Matičina 2
Za izdavača Vlatko Pavtetić
Nacrt za korice Boris Bućan
Nacrt za ovitak Alfred Pal
Korektura Drago Dujmić
štamparski zavod »Ognjen Prica«, Zagreb 1968.