••

PARMENID: 0 PRIRODI
41

UVOD

Parm~nid, sin Piretov, Elejanin iz bogate obitelji, bio je u naponu snage1 kako nas
izvjeStava Oiogen Laertije (IX 21-23), za Sezdesetdevete olimpijade (504-501.
pr.n.e.). SluSao je Ksenofana, a pridruZio se pitagorovcu Aminiji, Covjeku siromaSnu
ali .. lijepu i dobru", te mu je posmrti 1 i]pc;Jovpodigao. Speusip nam (po Diogenu)
kaZe da je gradanima Eleje i zakone napisao, a Plutarh (adv. Co!. 32 p. 1126 A) da
su gradske vlasti svake godine zaklinjale gradane da "ostanu u Parmenidovim
zakonima".

_Filozofski spis "0 prirodi" ispjevao je u stihovima, za razliku od filozofa u Joniji a

poput svojih zemljaka iz Velike GrCke: prethodnika Ksenofana.i s.ljedbenika Empe-
dokla. S tim dijelom svijeta povezuje ga i misaona usmjerenost na "miS!jivo", a ne
na "stvarno". Dok su se u Joniji zasnivale matedjalne znanosti: fizika, geografija,
povijest, italski su Heleni zasnivali formalne znanosti: matematiku i dijalektiku, i
srodne vjeStine: retoriku i sofistiku. Teefrastove miSijenje (po Diogenu) ~a je
Parmenid sluSao i Anaksimandra moi:da se temelji na uoCenim podudarnostima
izmeäu-nauke Parmenidove i Anaksimandrove.
 PRIJEVOD
II

!?Pis w~am se Parmenidov saCuvao samo u navodima u drugih filozofa i doksografa,

naro~Jto mn~go u Simplikija i Seksta Empirika, a poneSto u Platona, Aristotela j
drugih. Kao IZVOr teksta uzeo sam djelo Hermanna Dielsa "Die Fragniente der
Vorsokratiker", a izmjene_ sam u rasporedu Fragmenata ili u verziji teksta prihvaCao Fr. 1,1-32 Sext., VII 111 id.(1-30)
od ~.rugih autora samo kad su mi se Cinile vrlo uvjerljivima. Najvai:nija je od njih Simpl. cael. 557,20 (28 "Ti sve ispitati trebaS"- 32)
prerhjeStanje stihova 33-38 iz fr. 1 izmedu fr. 7, koji zavrSava stihom istovetnim
s fr. 1,33 i fr. 8, koji poCinje stihom Sto se moi:e poistovetiti s fr. 1,37 ako se u Kobile, koje me nose koliko mi srce poi:eli,
ovom pretpostavi da je {}up.6r: krivo Citanje za p.Ü{)o\ (Sto zahtijeva samo zamjenu voi:ahu, kad na glasovit me put boi:anstva podu
mjesta {) i J.L), a to je osobito vjerojatno jer se u istom smislu javlja izraz J.1Vt%c; i u voditi, kroz sve Sto gradove nosi Covjeka znalca:
fr. 4,1. U prijevodu Ce, dakle, fr. 1,37 glasiti ,,Jedino joSte priCat o putu ostaje ... " tud me ponesu, tud me mnogozrive kobile kola
umj .•.Jedino joSte srCanost za put ostaje ... " Kako su nam spomenuti stihOvi iz 5 vukuCi noSahu dokle Djevojke vodahu putom,
fr. 1 saCuvani u Seksta Empirika, oni iz fr. 7 u Platona i Aristotela, a oni iz fr. 8 u PuSta sred glavCina speta osovina siringe jeku,
Simplikija, a daju se tako vjerojatno povezati u cjelinu, te kako i fragmenti 2-6 zai:arena (ta naime, dvama je sapeta oblim
pokazuju sa spomenutim fragmentima i medusobno usku sadri:ajnu vezu (fr. 5 Cak obruCima sa ob je strane) jer hitaju yesti
metriCki i sadriajno moi:e moi:da uCi kao dopuna u zadnji stih fr. 4, a ovome je djevojke Helijade, napustivSi stanove NoC!,
fr. 6 oCito blizak nastavak), to je vrlo vjerojatno da nam izmeäu poCetka pjesme 10 k svjetlu, poSte odgrnuSe rukama previjese s glava.
u fr. 1 i fragmenta 8 ne manjka mnogo teksta. No u fr. 8 sa stihovima 50-52 Ondje na putu su dveri i NoCi kao i Dana,
s~rSava prvi die pjesme, u kerne boginja iznosi Parmenidu istinu, i poCinje drugi ozgo ih nadvraCe, ozdo prag uokviruje kamen,
d1o, koji iznosi mnjenja smrt.nika, a taj nam je u preostalim fragmentima (fr. 8,53- same pak, eterske, ispunjene su vratima veljim:
-fr. 19) mnogo nepotpunije I n·epove.Zanije saCuvan. - za njih dvotvorne 1 kljuCe dri:i mnogotrudna Pravda. 43
42
15 Njoj progovore Djevojke, razlozima je blagim
111 mudro nagovore kako klinati njima bi zasun,
nema bo krila, gurnula s dveri. A ove zjalo vratiju
Spjev sam pokuSao prevesti u stihovima, a uz to i Sto vjernije, da bi prijevod Sto zinuti dadu poletjevSi, kovane s mjedi
~·ot~unije zastupao u svom jeziku vrijednosti i narav izvornika. Neki dijelovi spjeva osi u cjevnicama 2 okrenuvSi j~dnu pa drugu,
lmaJU PiesniCke snage, te sam Je kuSao otkriti. Drugdje nisam skrivao teSkoCe 20 klinima uCvrSC:ene i Cavlima. Tuda baS kroz njih
Par~enido~a izrai:avanja, te je prijevodu potrebno tumaCenje. Ako se' gdje prevo~ ravno poVedoSe 3 Ojevojke kola i kobile ces:tom.
denJe_ u StlhU uCini zbog suhe ontoloSke naravi teksta nesvrsishodnim, usudujem Boginja pako rado me primi i u ruku ruku
se pngovor prijevodu propustit( k izvomiku. lpak mislim da je u cjelini vrijedilo desnicu uze, ovako k8i:u mi kaza i reCe:
bar· pokuSati doCarati onaj Ligodaj i · zanos koje je naslijede rapsoda Ksenofana mladil:u, Sto si u druStvu besmrtnih dri:alja uzda,
namrlo helenskim misliocima u drevnoj ltaliji kao osebujnu vlast~tost. 25 s k<;>bilama, Sto nose te, naSem Sto dolaziS domu,
raduj se4 , zli jer te nije udes poslao doCi
ovim putom (koji je izvan putanja ljudskih),
U nas je veC objavljen vrlo pouzdan prozni prijevod gotovi svih Parmenidovih frag- nego Redba 5 i Pravda. Ti sve ispitati trebaS:
~enat~. u prvoj knjizi Filozofske hrestomatije Matice hrvatske (B. BoSnjak: GrCka kako zaokrui:ene Ii lstine netremno srce,
fllozofiJa _od prvih poCetaka do Aristotela, MH, Zägreb 1956), Sto su ga saCinili :io tako i smrtniCka Mnjenja gdje nema lstine 6 vjere.
V. VratoviC i. dr. M. Stahuljak. Moj se prijevod od toga ipak razlikuje i u termind- Posve CeS i to izuCiti, kako su mnjena biCa
logiji i u shvaCanju pojedinih mjesta. trebala biti na iskuSan naCin 7 , sva kroz Sve greduC.

l~ak, ovaj se rad ne temelji na iscrpnom poznavanju relevantne Iiterature o Parme- 1 koji otvaraju i zatvaraju 2 siringama i glavCinama ujedno
3
WVc; fxov Citam
mdu, _te ~~oga n_i filoloSki ni filozofski ni izdaleka ne kuSa biti zadnja rijeC o njemu, tnV f!oxov 4 ujedno: zdravo! 5 Uredba, Odredba: D€1Jtc; 6 pridjev Jstinl'
nego J pnjevod I razlaganje predstavljaju samo moje sadaSnje razumijevanje tog spisa • 7 Uzimam lioK.{JJ.wc; (Kranz, Reinhardt), a ne öox4,twa' (Diels). ist;v-.~-,7
na osnovu filozofski zainteresiranog susreta s njim.
 Fr. 2 Clem. Strom. 5,15 (II 335,25 St.)
Fr. 5 C/em. Strom. V/23 (II 440,12 St.)
Platin Enn. V 1,8
Pozri kako Cak odsutno umu je prisutno stalno.
1
NeCe bo rasjeCi sui:e od tog da dri:i se 2 suCeg,
Ta isto misliti 1 jest i biti.
niti posve posvuda rasuto svemira diljem,
niti sabrano. 1
t.miti
rO ~6v - podmet: TD Jvru - prirok; ako je .,bitak" prirok (supstantivirano biti")
1

ne valja kao prijevod za rO Mv. Ova je .,ono Sto jest", to Sto kai:e naS zabo~avljeni
part.prez. g/agola biti ,,suCi, -a, -e" (usp. staroslavenizam .,suSti" kojl je izmijenio Fr.6 Simpl.phys. 117,2 (1 .,jestbo ... "-3,4-9)
znaCenje u ,.bitan"). ,.BiCe" je mo.Zda prikladno - no o tarn joS treba razmisliti _ 78,2 (.,tako da ... neisto")
pored_ kolokvijalnog znaCenja, kao prijevod za oboia ( ,.bivstvo" je drugi termin za
to, _ali je nesretniji zbog veze s glagolom .,bivati" jer oVa{a ne biva). Drugi prijevodi Treba reCi i mislit 1 da suCe jest: jest bo bitak;
za TO €6v, kao kovanice .,bivstvujuCe" (opet vezano uz ,.bivstvo" i uz .,bivati''t) niSte, da nije: tote ja s~m da si ukai:eS nukam.
i .,jestvujuCe" (od .,jeststvujuCe"!), oCito su nezgrapniji od ,,zastarijelog" .,suCeg" Prvoga puta 2 tog istrai.ivanja ja Cu te klonit,
{koje je osim toga sluCajno i etimoloSki podudarno sa rO öv, ens, das Seiende ; zatim takeder i onog3 Sto smrtnici, ne znajuC niSta,
sanskrtskim sat). Odnos suCe- bitak kao odnos predmet- prirok naCelno treba 5 njeg uobrazuju sebi: ta nevjeStina ~jima
l:uvati _jer upravo prvenstvo tog odnosa u glavnini helenske filozofije predstavlja ravna u grudima smetenim umom, te poneseni
njenu najbitniju razliku prema novovjekovnoj filozofiji u kojOj prvenstvo ima odnos träve se kakono gluhi i slijepi4 , nerasudnO pleme,
podmet-predmet! 2f!xea!?aL Ovje .. upuCuje na auvex.ir:, continuum, neprekidno tako da smatraju da je biti i ne biti isto,
(usp. Ir. 8,6; 22-25; 43-49). ali i neisto, u svem da ima povratna staza.
4
44 1 ümit drugoga iz fr. 4 "kako nije" 3 treCi put, to je mnjenje
2 zapravq Umu se 45
Fr. 3 Procl. in Parm. 1 p. 708,16
neumnost i:ini takvom kao mnjenju sljepoCa i gluhoCa; smrtnicima je um smeten,
zapravo izbiien: 1TAaJ<.ufc:, kao Sto su njihovi udovi odlutali, zapravo u mnoStvo izbi-
Meni je naime, svejedno 1
odakle ~apoCne~; tamo opet snova Cu doCi.
2 jeni, 1ToAVn-Aa')"KTOt, iz nj_ega (u gr. 16)

1
~vvOv: zajedniCko, ~vv: skupa -Öv: suCe, aluzija na sabranost suCeg, stoga i:
2
OmrOt?ev, usp. npr. B,43 i 44: 11&vrot?ev odsvuda, JlEaat:hlev: oda sredine Fr.7 PlatoSoph.237 A (1-21
Aristot. Metaph. N2. 10898 2 {.,Nikada ... bude")
Simp/. phys. 78;1. ( .,nego ... kloni")
Fr. 4 Proc. in Tim. t./343,18 (1-6, 7-6)
Simp/. Phys. 116,25 (3-8)
Nikada nei:eS prinudit to da nebitka bu.de;
~ego s tog puta ti istraZivanja misao kloni 1 •
Hajdeder ja Cu ti reCi, ti priCu pohrani pak CuvSi,
koji sve put istraZivanja jedino zamislit 1 moZeS: 1
umnju ustegni
jedan je kako jest 2 , i kako ne biti 3 nije,
to Uvjerenja je staza (jer lstinu ona slijedi),
5 drugi je kako nije 4 , i kako je ne biti 5 nui.no,
Fr. 1,33-38 Sext. VII 111 i d.
za taj puteljak ti velim da posve jest neispitiv;
usp. fr. 7,2
niti bi mogao nesuCe spoznat (izvedivo nije),
niti iskazat. Nego s tog puta ti istrai.ivanja misao kloni ,
1

1 neka ni iskusna navika na·taj putte ne nagna,

vöiiaat: naumit 2 Ö71'w\ €anv: kako jest, da jest; obiCno se interpretira: da "bi- 35 oko bezizgledno ti da paseS, il sluh koji jeCi,
tak" (suCe) jest, no to nije potrebno 3 nebitak 4 usp. 2 5 usp. 3 ili pak jezik. Prosudi razlogom prijeporni porek
 Sto ti ga rekoh. Jedino joSte priCat2 0 putu Niti je djeljivo 4 suCe, jerbo jednako sve je:
ostaje ... niti ga negdje je viSe da prijeCi ga drZat se skupa,
niti ga negdje je manje, veC Sve je prepuno suCeg.
1 2
usp. fr. 7, bilj. ili: jedina joSte srCanost za put, usp. Uvod, II. Usp. fr. 4,1 25 Stoga neprekidno sve je, jer prianja o suCe suCe.
priCa: (JUtloc; Nekretno pako je ono u medama velikih uza,
nema poCetka ni prestanka, postanak jerbo i propast
14
udalj su odbijeni, gurnu ih istina vjera .
Fr. 8 Simpl. phys. 78,2 ("jedino itd.") lsto u istom ostajuC suCe pri sebi lei:i,
144,29 I 1-52) 30 tako ostaje stalno stojeC, snai:na ga NuZda
147,13 ("ujedno sve", "krajnja meda") mede u uzama dri:i, koje ga uokol steie.
16
38,28 (50-61) Stoga je odredba 15 sui:e nesvrSeno da nije,
30,13 (50-52, 53-59) ne treba njemu niSta, il bi mu trebalo svega · "
147,28 (pojed. rijeci iz 51-52) '
Jsto je pako mislit 18 i ono zbog Cega . I1.' "
se m1s
179,31 153-59) 35 NeCeS, naime, bez suCeg, u kome je izreCeno,
Der.;. 78,5 11-3 ....premnogi", 3 .,kako ... "- 14) miSijenja 2 0 naCi; jer niSto nije niti Ce biti
Clem. Strom. V 113 (II 402,8 St.) (3-4) ino osim Ii suCeg jerbo ga Udjelja 21 sveza ....,
22
Plato Theaet. 180 D ( 381) nekretno cijelo da bude. Stoga Ce biti tek ime .-
Soph. 244 E (43--45) sve Sto uspostave smrtnici vjerujuC istino da je,
Melisses 20 8 8 Diels (sliC. 39) 40 te da postaje i da propada, jest i nije,
Eu dem u Simpl. phys. 143,4 (43) mjesto da mijenja stoga Sto pojavnu )naCi boju.
Arist. phys. r 6 207 3 15 (navodi da je cjelina ograniCena i rijeCi "oda sredi· Krajnje pak mede jer ima, dovrSeno je suCe
ne jednako jako") odsvuda, lijepo kruZene kugle je krivulji nalik, 47
46 oda sredine svuda je jednako jako, nit viSe
45 niti pak tanje ne smije biti tu ili tamo.
Jedino joSte priCat o putu Niti NiCega ima, Sto bi ga prijeCitl moglo
ostaje onome 1 kako jest; a na tom su znaci k jednakom doCi 4 ; niti suCega takva, da bude
premnogi; kako je nerodeno, nepropadno suCe, suCeg tu viSe tu manje, nepozlijedeno bo sve je.
• 23
cijelo, jedinorodeno, netremno, nesvrSno k tome. Sebi posvuda isto, u medama skupa se spaJa
24
5 Niti bje kada nit bit Ce,jer sve je ujedno 2 sada, 50 Na tom ti prekidam razlog uvjerljiv i misao s njime
jedno 3 , neprekidno4 ; kakav bo postanak traZit CeS njemu? 25
istinom koji se bave. Odsada smrtniCka mnjenja
Kako, odakle izraslo? ... Nit iz nesuCeg puStam uCi sluSajuC mojih kazivanja varljivi ures.
Kazat ti niti misliti 5 ; kaZijivo miSijivo6 nije Stave bo da Ce oblicima dva imeniti 2 6 dojma •
27

to kako nije 7 • A koja bi nuZda 8 nagnat ga mogla jedno od kojih ne treba- u tom su oni u bludnji,
10 kasnije ili ranije postati poCev od niCeg? oprekama razluCiSe lik i znakove djenu
55
Take, i/i je nuZno da posve jest, ili ga nema. 28
jedno odvojiv od drugog: ovdje etersku .vatru
Nit Ce iz nesuCeg 9 pustiti kada uvjerljiva sila 1 0 , plama, blagu, prelaku, sebi posvuda istu,
Sto da po sebi 8 postane; stoga niti je postat ali neistu drugom, a ondje i ono pri sebi,
niti prOpast pustila Pravda slabaviv negve, oprekU, besplamnu noCcu 28 , pregusti lik i teZak.
15 nego drZi; a odluka o tom tad je u ovom: To ti je ureSenje 29 kazujem, sve Sto se Cini,
60
jest ili nije 11 • A odluCeno je, kako je nuZda, da te nikad ne pretekne koje smrtnika mnjel1je.
jedan da put je nemiSijiV 12 , bezimen (nije bo istin
13
put) • a drugi da stoji i da je doista valjan.
Kako da suCe kasnije bude? Da postade, kako? lprvi put iz fr. 4 2 ,.sve ujedno" usp. moi.da s fr. 9,3 3 nasuprot fr. 8,53 ,.dva ...
7
prije ?~stanka:
6
20 Ako je postalo, onda nije; ni ako kad bude. 'edno od kojih ne treba'' 4 usp. fr. 2, bilj. 2 5 bmiti umljivo
Tako je postanak ugaSen, a neispitljiva prC;päst. -~sp. fr. 6,8-9, pobija se treCi put opreka: niti izvanjskom nuidom, mtl po seb1
8
 Reinhardt i Calogero Citaju "iz suCeg" kao opreku rij~Cima .,iz niCeg": su<:e jz
9
Fr. 10 Clem. Strom. V 138 (11419, 12 St.)
suCeg nije moguCe, po Calogeru, jer bi to bilo umnai:anje- opet na raCun ,.niCeg"
10
Uvjerenje, usp. fr. 4A 11 ostaju prvi i drugi put 12 neumljiv 13 u fr.4,6-8. Znat CeS prirodu etersku, sve u eteru k tOme
Time je misao o tri puta joS jednom obuhvai:ena. 14 usp. fr. 1,30 15 usp. fr. 1, znake: i djela svjetiljke Ciste blagozrakog Sunca,
bilj. 5 16 opreka s fr. 8,4: suCe je nesvrSno, ne mo.Ze se svrSiti jer je unaprijed nevidna Sto su, i otkle izrodila jesu se ona,
sviSeno (Riezler): radi se o putu spoznaje, a neo putu djelovanja. 17 bez Bergkove djela ter lutalaCka kruglocke ti CeS Lune,
ispravke l11?1: nesuCem bi treba/o svega) tekst bolje iskazuje nemiSijivost da su<:e nije 5 prirodu njenu, ispitati; znat CeS ophvatno Nebo
18 19
svrSeno. Umit ili " ... je umnja."; predmet miSijenja, umljenja 20 umljenja: otkle posta i kako ga, vodeCi, Nui:da sveza
miSijenje se spoznaje i izriCe na predmetu, a/i jedini predmet koji obuhvaCa i samo mede zvijezda da dri:i 1 •
miSijenje jest sul:e: o podmetu miSijenja, subjektu, ne znamo niSto osim da jest.
Zato je suCe jedino: jedno bez inoga. 21 Moipa: Usud 22 Sto nije jedno, samoje 1 po Aetiju II 7,1 (D 335). Parmenid zamiSija svemir kao niz vijenaca, Sto iz "tan-

ime, usp. fr. 8,53 i d., te fr. 9 i fr. 19 23 radi preglednosti moZe se tekst fr. 8 do
ovog mjesta ovako podijeliti; 1-6: oznake suCeg, 6-18: odbacivanje treCeg pUta uz
pregled svih triju pri razlaganju oznaka iz 3-4 (,.nerodeno ... nesvrSno"). 19-21:
niti bje nit bit Ce, 22-25: neprekidnost, 26-33: sve je ujedno sada, 34-41: jedno,
ujedno sa miSijenjem jer je dvojstvo s ovim najdublje, 42-49: ponovno dovrSenost,
neprekidnost, jednakost sa sobom: krivulja kugle se u·sebe zatvara kao istovetnost
svih oznaka. lstovetnost je meda suCeg kojom ga NuZda sputava 24 ili ,.govor
uvjerljiv i s njime umnju" 25 ovdje svrSava prvi dio spjeva i poCinje drugi 26 usp.
27
22 -yvWp.ru.: spoznaje, mnjenja, predodZbe; svakako to nisu umski pojmovi,
nego mnjeni dojmovi. 2 8 opreka vatre, svjetla, tankog, (toplog - po tumai::enju
Arist. de gen. et corr. 8 3. 330b 13-) i (zemlje, hladnog- po Arist. ibid.-) noCi,
48 gustog treba objasniti kretanje u svijetu, n~ tu nema istine vjere, samo se mni da je
tako.
29
uredenje svemira, svemir, i ujedno ures kazivanja koji se hotice povezuju
kao izrazi mnjenja.
kog", Sto iz "gustog", a izmedu njih su mijeSani od svjetla i tame. Sve obuhvaCa
.,kruta'' pravda (tj. zemljana, tamna, itd.), zatim vatreni vijenac, a posve je u sredini
opet kruti vijenac (povrSina zemlje?), a pod njim vatreni. Najsrednji od mijeSanih
da je svima uzrok kretanja i postanka, te ga naziva i boi:anstvom Sto kormilari,
Pravdom i Nui:dom. Oko Zemlje je zrak, pa Mjesec mijeSan od zraka i vatre,,pa
vatreno nebo koje prekidaju Sunce i krugiTIIijeCne staze, a nad svim vijenac eterski.
Fr. 11 Simpl. cael. 559, 90
... kako Zemlja,Sunce i Luna k tarne,
Eter ter zajedni s njima, nebesko mlijeko i Olimp
krajnji 1 , i topla sri:anost zvijezda krenuti budu 49
k postanku.
1 Krajnji Olimp poistoveCuje Diels s .,krutim" najobuhvatnijim vijencem iz fr. 10,

bilj. 1.

Fr. 9 Simpl. phys. 180,8 Fr. 12 Simpl. phys. 39,12 (1-3)

31,10 (2-6)
Kada pak sva su biCa 1 nazvana 2 svjetlom i noCu, 34,14 ("usred svih", "boi:anstvo")
ovi po moCima svojim nadjeti ovim i onim 3 ,
Sve 1 je puno ujedno svjetla i nejavne noCi, Uii 1 ispunjeni neizmjeSanom su vatrom,
jednako oboje Sto je, jer NiSto kod nljednög nije4 • gornji pak noCu 2 • posrijedi se puSta udio 3 vatre.
1
a u sredini tog je boi:anstvo4 Sto krmant svime.
1T~7a: sva biCa (gdje je ,.biCe" samo nuZdan nosilac pridjevka), nasuprot n'iiv: Ova posvema vlada opCenjem, radanjem groznnim,
Sve u znaCenju suCeg, kao fr. 8,24, a moida i fr. 1,32 2 usp. fr. 8, bilj 22 3 ime ~ SaljuCi muSkerne i:ensko da opCe, i obratno opet
,,svjetlo" nadjeto je jednim, "noC" drugim {bil:ima). 4 svjetlo i noC nisu isti, nego muSko i:enskome.
opreCni (fr. 8, 55 i 58), ali su jednaki jer nijedno nema NiCega, buduCi da nisu
proturjeCni. Stoga su, tako rel:i, jednako udaljeni od NiCega, a i ,.Sve ujedno" 1
uii vijenci, to su, vjerojatno, vatreno nebo i ~zgra Zemlje, usp. fr. 10, bilj. 1
(fr. 8,5), odn. suCe, ,.oda sredine svuda je jednako jako" {fr. 8,44). te oni kao "sva 2
to su .,kruti 1' vijenci nad prvima: krajnji Olimp i Zemljina kora. · 3 dijelom su
biCa" ispunjaju Sve, odn. prolaze kroza nj (fr. 1,32): tako su "na iskuSan naCin" vatreni - srednji. 4 vjerojatno je sjediSte boi:anstva u Suncu. Toj su boginji tamo
- O~K.{p.vx:, ali zbog dvojstva {fr. 8, 53-54, te bilj. 2) samo su "mnjena" - Parmenida dovele Helljade ( fr. 1)! 5 radanje je opstanak smrtniCkog mnjenog
6oK.ovvra .svijeta, a on je grozan.
/
 ,=r. 13 Aristot. Metaph. A 4 p_yS4a23 Fr. 17 Galen. in Epid. Vl48 (XVII A 1002 K.)
Plut. Amat. 13 p 756 F
2
Simpl. phys. 39, 18 na desnoj strani 1 djeCake, djevojCice pako na lijevoi

Erosa 1 izmudri 2 najprvog bogova od svih. 1 maternice 2 dio

tumaCenja kako se odreduje spol djeteta; ovisit Ce o tarne .na
kojoj se strani maternice zaCne zametak
1
Eros je pakretaC radanja, po Simplikiju on prevodi vidljivo u nevidljivo, i obratno.
Da istine se dopire po pitagorovcima i, Cini se, po Parmenidu neporoCnim Zivatom
(Ceb. Tab. 2. 2) koji vjerojatna ukljuCuje askezu 2 boginja Fr. 18 Cael. Aurelianus. Morb. chron. IV 9 p 116 Sichard (Bas. 1529), na latlnskom

Z:ena i muZ kad mijeSaju klice Venere skupa,

Fr. 14 Plut.Colot.15p 1116A sila uobliCenja u i:ilama razne iz krvi
Cuva I' mijeSanje, tvori lijepo gradena tijela.
Tude svjetlo 1 , naColuCa, oko Zemlje Sto bludi. Ako li.sile se bodu kad se pamijeSa sjeme,
5 te ne satvore jednu u smijeSanu tijelu, straSne
1
1
Luna, nema svog svjetla. Po astronomskim spoznajama pokazuje nam se Parmenid . dvostrukim sjemenom tad Ce remetit spol St:o se rada •
kao uCenik pitagorovaca. Pripisuju mu (Aet. II 15.4 /0 345/) da je utvrdio da su
1 ne zna se misli Ii se ovdje na ta kako u ov.akvu sluCaju spol remete primarne ili
VeCemjaCa i Danica ista.
sekundarne osabine drugog spola

Fr. 15 Plut. de fac. lun. 16,6 p 929 A

Fr. 19 Simpl. cael. 558,8
51
50 Navijek se obzire ona 1 za zrakama, Sunce Sto zraCi.
Tako 1 ta postaSe biCa po mnjenju, i sada jesu,
1 Luna zatim od ovog Ce hranjena svrSiti opet. .
2
Njima pak ime uspostave ljudi za naznaku svakom •

Fr. 1~ Schal. Basilii 25 1 zavrSava izlaganje postajanja- ,.ureSenja" iz fr. 8, 60 2

Usp. fr. 8, bilj. 22

Ukorijenjena 1 u vodi

1 Zemlja

Fr. 16 Arist. Metaph. r 5. 1009b 21

Kako veC svakiput drZi odlutalih udava smjesu,
tako je ljudima prisutan um 1 : jer je jedno te isto
to tto razabire, kao priroda udova ljudi,
svih i svakog; a ono viSe je misao 2 naime 3 •
1
naCin na koji su smijeSani udovi (grada tijela), koji su se razdvojili iz jedinstva
suCeg, uvjetuje kako Ce um (istovetan sa suCem) biti prisutan u Covjeku, ali taj je
um j~dan te isti 2 v6r}p.a je viSe od spomenutog razabiranja, r.ppoveiv, jer je isto Sto
i njen predmet- suCe ( fr. 8,34) 3 ili ;,a ono viSe naime je umnja"
IZVOD
jos treba povezati niti i istkati iz njih obrise cjeline.
U zagonetnu uvodnom prizaru pjesnika, na kolima u koja su upregnute kobile,
hitre koliko mu srce poi:eli, vode djevojke Helijade do dveri NoC:i i Dana Ci je kljul:e
dri:i Pravda. Nju djevojke nagovore da otvori vrata, te provedu kola kroz njih pa
kolniku. Pjesnika boginja primi i progovori mu rijeCi o lstini i o Mnjenjima smrt·
.nika.
 Sekst Empirik, koji navodi taj odlomak, tumaCi (VII, 111) da je glasovit put, o
kome je rijel:, razmatranje po filozofskom razlogu, kobile da su nagoni, a djevojke
osjeti, dva obruCa u l<ojima osovina piSti da su uSi, Helijade da su videnja Sto vode 1<
svjetlu, Pravda s kljuCevima da je razum s pouzdanim pojmovima. Ovaj Ce objaviti
nepokretnu stopu znanja i sve Sto nepostojano le.Zi u mnjenju, opominjuCi (fr. 1,
33-38) da se ne vjeruje osjetilima.
Sigurn~ !e da se tu umska spoznaja dijeli od osjetilne, mada sva Sekstova dovijanja
neCe b1t1 pouzdana. Stoga je sigurnije poCi od onoga Sto slijedi u spjevu do tuma-
Cenja tog prizora. U mnjenu je svijetu sve podvojeno na tamu i svjet/o. All izmedu
srediSnjih vijenaca svemira, od krutog i vatre, i krajnjih, od vatre i krutog, nalaze se
mijeSa~i sr~~nji: t~ u sredini - izmedu sredine i kraja! - stoluje boglnja koja
krmanl SVIJetom ' gospodari njegovim radanjem mijeSajuCi muSko l ZenSko u
groznom svijetu smrtnika koji jest i nije. Ona stoluje u Suncu kOje donosi smrt-
nicima Dan i NoC. NoC je besplaman lik, pregust i tei:ak, i iz njega se väljä, pod
vo~stvom Helijada, u sve sile upregnut uzviti k svjetlu odgrnuvSi previjese s glave.
All tada se. u uzletu uma, koji putuje po svojoj nui:di i pravdi nad pojasom vatrenog
neb: dolaz1 do eterskog vijenca. Meda vatre i etera je sredina izmedu sredine i kraja,
~unceva putanja, daleka od zemaljskih putanja smrtnika, a tu su dveri j NoCi i Dana,
I tek tko se proveze kroz njih, napustivSi osjetilni svijet kad mu Pravda otkljul:a
vrata, dolazi k boginji koja Ce mu otkriti istinu suCeg i miSJjenja, netremno srce u
sebi zaokrui:ene istine onkraj dvojstva Dana i NoCi.
52
To je put uma po kojem vode Djevojke Parmenida u prvom prizoru prve Bo.Zanske
komedije. On dobiva svoje dalje tumaCen;e u rijeCima boginje o lstini. lma tri puta.
Prvi je kako jest i kako ne biti nije moguCe. Drugi kako nije i kako je ne biti nui:no
a-treCi kako je biti i ne biti isto, al opet i neisto, te u svemu ima povratna staza. '
Prvi je put oslikani put uma. No sad je on odreden odnosom prema jedina druga dva
zamisliva puta.
Orugi je put posve neispitljiv. Kad bi se moglo ne biti, bilo bi nesuCeg. A nesuCe se
ni~ako _ne mo~e spoznati niti iskazati. Razlog poricanja tog puta jesu nemiSijivost i
ne1s~aZ1Vo~! St~ bi i kakvo bilo nesuCe koje je nui:dan podmet nebitku kao priroku?
Da Ii ~no 1sto I kakvo jest, ili samo nije? Tad opet padamo u njegov goli prirok
k~i "'~ka"!o "~. vodi i stoga. nije p~t •. nego bespuCe, O:rrop{a. Zato ni tumaCenja
"~<" ouR eanv . kao "da neb1tak (m1sl1 se: nesuCe) nije" nisu valjana jer ne stvaraju
sl.lku puta .od pnroka k podmetu koji uvijek po prirocima spoznajemo, od Parme-
O!da do Anstotela, i do danas. Moi:emo Ii nesuCem prireCi ijedan od znakova Sto Ce
nam u toliku obilju ukazivati put od bitka k suCem: je Ii nesuCe nerodeno ili rodEmo
~eprop.a.dn~. ili_ pr~padno, cijelo ili necijelo ... je Ii kada bilo ili Ce biti ili jest, je 1i
J~~no '.'.' 0/je, Je II neprekidno ili nije, sa sobom isto ili nije ... ? lli ono naprosto
01Sfo .OIJe, tako da nije ni NiSto?- NiSto se od toga ne da ni izreCi ni misliti. ViSe od
toga ne treba reCi.
TreCi je put put mnjenja Sto ga smrtnici sebi uobr~zuju jer su nevjeSti da kormilare
umoin pa im se on odbio od sebe samog i zalutao u mnoStvo smije~nih udova, te
se zatravljuju pred mijenom pojavnih boja kao mnoStvo giUhaka i slijepaca koji ne
znaju rasuditi da Ii jest ili nije, nego smatraju da je biti i ne biti istora opet i neisto.
Postaje i propada, pa ima u svem Sto se od nebitka vine do bitka i povratna staza od
bitka k nebitku u skonCanju. lma Ii moi:da i propale u sebi put k postanku? Ali i taj
put trai:l da prihvatimo da bude mogul:e ne biti. A time i nesuCe. A toje veC odba-
Ceno. Nego se tog puta istrai:ivanja treba kloniti mada nas navika, dugo osjetilima
iskuSavana, goni da bezizgledno pasemo oCi, i sluh koji jeCi, i da jezikom nadije-
vamo mlioga imena. Ali treba se odluCiti razluCivSi razlogom spornenute pobijanje
mnjenja: kakav CeS postanak trai:iti s'uCem? NemoguCe je misliti da je postalo iz
nesüCeg. Koja bi ·ga nui:da mogla nagnati na to? Ta nui:da ga dri.i u uzama da stalno
u sebi lei:i. Takva je nui:da miSijenjB i kazivanja. Niti Ce Pravda pravog miSijenja i
sila u njemu kojoj mor'amo vjerovati'ikada IJUstiti da Sto mimo nju po sebi postane:
kad isktistvo o biCima, koja se _pojavno mijenjaju pred nSSim oCima, proturijeCi
umoVanju, ·sila Umnog uvjerenja ne dopuStä istinitost takvoj nezavisnosti bivanja od <--
uma. Mnoga bii:a i njihova bivanja - puka su imena. StOga nema prijelaza ni povrat-
ne staze izmedu bitka i nebitka, nego·jest ili nije. Tako je postanak ugaSen, a pro-
past se pokazala neispitljivom. Od dva puta koja ostaju, veC je odlul:eno da je jedan
nem\§l)iv i bezimEm.
Preostaje joS govoriti samo o jednom putu, onome kako jest. Na njemu nas mnogi
putokazi vode do suCeg: "kako", Wc; (k~je moi:da ne treba prevoditi sa "da"), 53
pokazuj~ se ·prvo kao nerodeno i nepropadno: kako da suCe kasnije bude? Da
postade, kako? Ta u oba slul:aja - nije. Stoga ne moie Postati_. a ni propasti. lsto
se tako pokazuje da mora biti Cijelo, jedino, i netremno n1irovati u sebi, jer kad ne
bi bilo svrSeno, i kad bi mu iSto zatrebalo, nui:da kojoin mislimo da suCe naprosto
jest sye Sto jest bila bi poremeCena kao da mu je sve Ponestalo i zatrebalo. Od vjero-
jatnosti imci izuzetaka, ali od Nui:de nel'na. Stoga je sUCe ,,sve ujeänO sada''.
Ono je i tako da je jedno; A tu ulazimo u najtei:e poistoveCenje: isto je pako mislit
i ono zbog- Cega se misli, a to je suCe. NeCeS, naime, bezsuc~eg u kome'je izreCeno,
,. miSijenj8 naCi - jer niSto nije niti Ce biti ino osim Ii sUCeg_ MiSijenje se uvijek kreCe
I u suCem. Bitkorn vei:e prirok s podmetom - jer je nebitak nemiSijiv, pa Cak se i
I
I mniti ilioi:e samo opreka, bez nesuCeg. I Sto 'je joS dublje, isto je rl1isliti i biti.
I
Moi:emo Ii o podffietU miSijenja, pored tog ·da misli, iSto reCi osim toQ da jest?
Ne iskazujemo Ji_ i ne mislimo Ii sva dl'uga odredenja, samo. o onom Sto je veC pos-
talo predmetonl miSijenja? Stoga jedino suCI! obuhvaCa i predmete miSijenja, kojima
bitkam pririCemo nekakvost, i podrnet miSijenja, te nui:no smatramo s ove·strane
da je isto- misliti i biti, a s one strane da je isto. mi_Sij_enje i njegov zadnji predmet
u kome se svi priroci iskazuju svim podmetinla: podmet bitka - suCe*. Nije Cudo
*Time se i NuZ:da kojom (mislim da) suCe jE!st spaja s nuZdom po kojoj ne mogu
. misliti kako nisaml
 da to Parmenid njje mogao reCi tako kako je postalo moguCe tek nakon Aristotela
i Kanta. lzuzetno je to Sto to ipak na svoj naCin kai:e i time ocrtava obrise dviju
buduCih epoha miSijenja: antiCke misli koja polazi od odnosa priroka i podmeta, i
poslije descartesovske koia polazi od odnosa podmeta i predmeta. Jedinstvo suCeg je
dakle takvo da obuhvaCa podmet i predmet miSijenja, koji su razdvojeni najdubljim
jazom. Sto ga ima _ samiJfl mostom naSe spoznaje: svijeSCu.
Ako je jedinstvenost suCeQ takva, ono je doista jedino, i nije Cudo da su sve njegove
oznake, svi putokazi na putu od bitka do suCeg, na kraju istovetni. SuCe se suCega
drii, i niSt:o ga u njem ne prekida: nigdje ga n·ema viSe ili manje.jer je jednfiko sebi,
nije djeljivo jer ga nigdje nema viSe ili manje (a kamoli niSt:a), cijelo je jer nije
djeijivo, svrSeno je jer je cijelo •. ne po~aje i ne propada jer je svrSeno, netremno je
jer ne postaje ni ne propada: nJegova 1stovetnost sa sobom pr:elazi iz zora prcistora
(nigdje viSe ni manje) u Z'?r vremena (ni postaje ni propada), iz zora u miSijenje
(isto je miSijenje i 000 zb09 Cega se misli), iz miSijenja u nuidu, iz nuZde u jednotu
gdje se u medama skupa spaja .. SlijedeCi putokaze na putu uma u dovrSenosti suCeg
zatvorili smo krug, ~vejednO je odakle smo zapoCeli.• StoviSe odasvud smo zatvorili
oploSje kugiC, jer suCe "lijepo kruZene k~gle je krivulji nalik".
1
To zatvaranje misaonog lika u sliku kugle ujedno kazuje da je govor o lstini zavrSen,
te poCinje poul:avanje o rnnjenjima, i pretkazuje lik svemira kako se mni: u njem se
preplei:u vijenci, a sred krajnjih i srednjih stoluje boginja.
54
Smrtnici, kojima je_um prisutan koljko dozvoljava smjesa njihqvih udova ko_ji _su se
izdvojili iz jedinsivil sui:eQ. uspostavili su Puka imena za cmo Sto su mnili da je isti·
nito, da po~taje. i propada, jest i nije, da mijenja mjesto zato Sto mijenja pojavu koja
nije stvarnija od b_oje stvari. ako sa stvari usp~redimo suCe.
VraCaju.Ci se_ ipak na taj prije spo_menuti tre~i put,. da, nas ne pretekne i ne zatekne
.koje smrtniCko mnjenje, boginja poCinje od dvije opreCne predodZbe kojima su
smrtnici uspostavili imena, zapavSi __u zabludu o dvojstvu poCela: jedno je eterska
vatra plamena, blaga, prelak~, a drugo besplamna noC, lik pregust i teiak. Sva_ su
biCa nazvana po njima (5vop.citeaDw:), te se tako i razabiru (tppoveiv). No i na tom
putu mrijenja treba bar znati da svjetlo ni noC, vatra ni z~mlja, moida i Zensko 11i
8
m.uSko (po Ar ist. de part. an im. 82.648 25), nijedno_ od dvoga riije da _ima Ni_Cega,
nego svako po istovetnosti sa .sobom ima su(:eg, a po .razlici prema drugome mnjenu
opreku. Samo bi proturjeCnost svela jednu od suprotnosti na niSto, ali ne i opreka·.
Tako i na putu mnjenja treba odbaciti "put kako nije". Zato i Parmen~dov.spjev
ima samo dva dijela mada spominje tri puta.. Po svojoj jednakoj udaljenosti na
opreCne strane od Ni{:eg, obje strane opreke su jednak~, a po tpj jednakosti, po
neprih~aCanju NiCega, kaO i ~o istovetno.sti sa sobom joS su sliCne suCem. S druge
je strane suCe nazvano slil:nlm svemirskoj kugli po dovrSenosti u sebi. Utoliko su
hEvanhxw~; - suCe je s kugl~m ~elesno usporedivo koliko i maleni i\stijanakt s
lijepom zvijezdom _ ltAhKW!; aan:pL K.aA.if; (IJ.Z,401).
sva biCa_ u mnjenju, mac;ta su svemirom razasuta i nesabrana, oprekom razdvojena,
ipak joS takva da ih um neCe sjeCi, joS prolaze kroz Sve, i joS vei:e Nuida ophvatno
Nebo "mede zvijezda da dri:i".
-o prirodi svemira u Parmenida reCeno je Sto se zna veC u tumaCenjima uz prijevod.
JoS ostaje reCi Cemu opreka istine i mnjenja, i Sto Parmenid svojom naukom hoCe.
Boginja, koja-je ujedno podmet miSijenja o istini suCeg, jer to je boi:ansko znanje,
i _jedna $tim miSijenjem i sa suCem samim kao njegovim predmetom, istovreineno u
svijetu smrtnika upravlja radanjem koje je naCin opstanka smrtniCkog svijeta, stoga
jedno s umiranjem, ~ zato grozno.
Po Teofrastu (de sensu 1 i d. /D 499/), Parmenid je, kao i kasnije Empedoklo i
Platon, nauCavao da se isto osjeCa ·istim, dakle toplo toplim u Covjeku, hladno
h!adnim, a Heraklit i Anaksagora da se suprotno osjeCa suprotnim. Cak i leS da po
Patmenidu osjeCa hladno, ali ne .. i toplo,- jer nema vatre.-u sebi. Otuda moiemo
zakljul:iti da i udovi ljudski, koji su se jzßvojili iz suCeg u svijet opreke i mnoStva
ono Sto im je isto osjei:aju kao sui:e, a tek zbog opreke u kojoj sami stoje ne osjei:aj~
suCe samo, nego ~mo opreke. Stoga je viSa od tag osjeCanja (a:i01JT]at~)r-pa Cak i od
razabiraoja (..pp01J11atc;) koj~ ono uvjetuje -- kao mnjenje- misao (v67}au;) sama -
kao istina- jer-ima za predmet suCe, te je s njim ista.
55
Medutim, do misli se treba uspeti. Pri tom se uspinjaju iz svijeta Sto se mni kako
na"m Parmenid prikazuje na PoCetk.ü spjeva, svjetl~ i tama vÜie ne javljaju sa~o kao
opreka, dakle u dvojstvu, rleg.O i kao stupnjevi, dakle objedinjeni putom koJi um
P.rolazi vra"CajuCi se U suCe. Heiijade vOde pje-snika, napustiv.Si stanove. noCi, k svjetl~ ..
MoZda- se ii tarne ..:.. kao stanja podnleta, -koje kao isto oJgovara predmetnom
pOCelu - Cine svjetlo i tama si.Jparnini oprekama, a da se iz svjetla, kao viSeg stanja,
tama viSe ne Cini ravnopravnom oprekom, nego padreden im besplamnim, pregustim
i teSkim likom, te se moZda veC sl~ti da jednome od "dva dojma" nije trebalo
nadjeti itne. Napokon se kroz dveri i NoCi i Darla, ·kad ih otvori Pravda- koja je isio
Sto. i NuZda, Uredba i Ud je! ja: misao~a nui:nost - ulazi" k boginji koja objavljuje
b~Zansko znanje o istini. Upada u oCi da su sva boZanstva u Parmenida Zenska, a po
Aristotelu je ie-ne smatrao i toplijima od _muSkaraca (de part. anim. B2.64aa25):
a to, osim Sto moi:e podsjetiti na mediteranske kultove Boginje Majke,. moZe i upu·
Civati na vezu Zenskog i svijetlog, i osvijetliti sa joS jedne strane stupnjeve puta na
~om ga Djevojke, nagovorivSi Pravdu, vode .boginji. Slil:no kpo Beatrice Dante·a ili
Gretchen Fausta. ProSavSi vrata iz dvojstva smrtniCk(JQ mnjenja, prelazi se u jedin·
stvo boZanske istine. A ta istina, kada doista doZivimo Nuidu ostajanja u njenim
medama, u istoti miSijenja i bitka, kao istinitu· Vjeru (1reu9W, n{on~ Ct111ihfc;),
izbavlja iz groznog radanja u sVijetu opreke svjetla i tarne, vatre i zemlje, i dvogla·
vosti, i uvodi u jedinstveno suCe i u misao s njim istovetnu, gdje nema postajanja ni
propadanja i gdje se po Pravdi sve Sto se prije mnilo razdvojeno, poput krivulje
.kugle, sa sobom spaja.
 BiljeSka o Parmenidu u povijesti filozofije
U povijesti filozofije Parmenid je, naglaSavajui:i miSijivost i iskai:ljivo-st istine,
miSijenju u oprekama u velikih jonsk.ih filozofa Anak.simandra i Heraklita suprotsta-
vio miSijenje u jedinstvu, razvivSi Anaksimandrov pojam svjetske Pravde u misaonu
Nuidu, te vjerojatno nadredivSi anaksimandrovskoj i pitagorovs!<,oj kozmologiji kao
Mnjenju svoju ontologiju kao lstinu.*
No napokon posao je svakog filozofa da Wastitern cjelovitoSCu miSijenja izmakne
nepotpunosti s-Jakog iskljuCivog stava. U svoje je vrijeme Parmenid svojorri naukom
o dvije spoznaje upravo to kuSao uCiniti. Velika je njegova uloga u povijesti miSije-
nja, ali se tu sva njegova veliCina i ne moi:e sagledati jer se_ svodi na pobudu k.oju je
kao mislilac dao cjelini povijesti miSije~nja. No njegovo je miSijenje i samo za sebe
cjelina. Ak.o se tako razmatra, kao Sto je i uCinjeno u ovom radu, tada i neke
korisne kritiCke primje.dbe na Parmenida ne mdgu moida naCi pravo mjesto, ali se
zato na taj naCin najbolje ~oi:e sagledati njegova veliCina, sveobuhvatnost misli i
dubina htijenja koje tei:i jedinstvu sa svime.
Mislav JeZiC

Da Ii u napadima na mnjenja dvoglavih smrtnika misli na svog suvremenika Herakla

govoreCi o povratnoj stazi, teSko je rei:i, a tumai:i se spare: Diels, Kranz, Ueberweg i
jedni smatraju da je tako, dok to Deussen, Reinhardt i drugi poriC:u. U svakom
sluC:aju stoji da Parmenid miSijenju u oprekama odreduje poloi:aj mnjenja.

Na Parmenidovu nauku o istini veiu se Platonovi dijalozi ,.Parmenid" i .,Sofist", a

na nauku o mnjenju ;,Timef', dijalozi u kojima se oko Sokratove nauke o idejama
ku~ izgraditi temeljita ontologija, kozmologija i gnoseologija.

57
56 Aristotel polazi sa mnogo manje plodna tla za parmenidovska razmiSijanja, nego
Platon, no ipak se u_ svojoj metafizici bavi suCem kao suCem;·all ono nije jedino,
nego pojedino, a na vrhu svoje metafizike dolazi do stava: a&Öv ö€ voe"/. 0 voik·
Kaih p.er6.A111/Jcv roV VOT]~oü: "sebe samog misli, um prisviljajuCi_ predmet miSJje-
rija" (Metaph. XII 7), te se time na svoj naCin (dokidajuCi moguCnost u ostvarenju
tako da - ne dokidajuCi mnoStvo u jedinstvu - dokida tvar u misaonom obliku)
vraCa Parinednidu.

Kake su te pojrriove suCeg i umske spoznaje kasnije od Aristotela preuzeli, na prim·

jer, Toma Akvinski i Heget, svaki u svoje vrijeme i u svom smislu ponovo potvr·
dujuCi njihovu za~aCenu misaonu plodnost i privlaCnost, dovoljno je poznato.
DesCartes je na poseban naCin miSiju .. Mislim, dakle jesam", _sa stajaliSt:a podmeta
miSijenja, obnoviO Parmenidovu misao zaCinjuCi time modernu filozofiju.

lma i sumnji. Je Ii suCe samo supstancijaliziran predikat ,.bitak"? Je Ii Parmenidovo

umovanje samo razumska spoznaja naspram osjetilnoj? Je Ii suCe samo najopCenitiji
i najprazniji pojam? Da Ii svrSenost suCeg onemoguCuje smisao djelovanja i ostavlja
samo spoznaju?

*Parmenid je i uveo pojam suCeg u filozofiju i time postao ocem ontologije.