Petar Pan

Priča o Petru Panu, Zvončici i Nigdjezemskoj je priča koju je većina odraslih zaboravila, ali se
događa djeci u cijelom svijetu i još dugo će se događati.

Priča započinje u Londonu jedne prekrasne zvjezdane noći. Dogodila se u domu obitelji Darling
koja je imala troje djece.

Najstarije dijete je bila Wendy, koja je obožavala svojoj mlađoj braći, Johnu i Michaelu da priča
pustolovne priče. Njihova najdraža priča bila je ona o Petru Panu i Kapetanu Kuki.

Voljeli su oponašati omiljene junake iz bajke o Nigdjezemskoj, zemlji u kojoj žive Izgubljeni
dječaci s Petrom Panom, gdje se nalaze sirene, Indijanci, ali i ozloglašeni Kapetan Kuka, kojem
je Petar odrezao ruku i njome nahranio krokodila. I dan danas, Kuka se boji toga krokodila. A
kako i ne bi?! Kad se stalno prikrada gusarskom brodu u čekanju nove prilike da pojede Kuku.

Iz sobe se začula igra Johna i Michaela. John je uz pomoć vješalice glumio da je Kapetan Kuka,
a Mike je bio Petar.

„Predaj se Petre, ništarijo jedna“ poviče Mike.

„Nikad me nećeš porazite, balavče jedan“ uzvratio je John u žaru borbe mačevanja.

U tom trenutku u sobi je ušao gospodin Darling, ljutit jer nije mogao pronaći svoju dugmad.
Dječja galama i spomen imena Petra i Kuke samo ga je još više ljutila.
Obukavši svečanu košulju koja mu je tu večer trebala, jer su on i gospođa Darling išli na večeru,
imao je što i vidjeti. Na košulji su dječaci iscrtali kartu Nigdjezemske.

Otac je bio ljut. U ljutnji se okomio na kujicu Nanu i na Wendy.

„Dosta je bilo s pričama Wendy“ vikao je gospodin Darling. „Sve je to zbog izmišljenih priča
koje im pripovjediš. Od sutra se seliš u svoju sobu. Gotovo je i s Petrom i s Nigdjezemskom,
vrijeme je da odrasteš“

Naposljetku su se roditelji spremili i izašli. Djeca su zaspala, a u domu je zavladao potpuni mir. I
upravo tada je u dječju sobu uletio Petar Pan u društvu male Zvončice.

Dan ranije, dok je Petar slušao Wendyne priče iza prozora, prikrala mu se Nana i preplašila
njegovu sjenu. Čekao je savršenu priliku kako bi se mogao neprimjetno ući u dječju sobu i
potražiti je.

Nedostajala mu je njegova sjena. Njegov vjerni pratilac.

Sada je poletio sobom i počeo je tražiti. Pronašao ju je skrivenu u ladici. Međutim, sjena se nije
htjela vratiti svom vlasniku. Počela je juriti i naganjati se s Petrom, pri tome rušeći razne
predmete i naposljetku probudila Wendy, a potom i dječake.

„Što ti tu radiš“ vikne zadivljena djevojka.

Petar joj je objasnio situaciju s izgubljenom sjenom i ona mu je pomogla vratiti ju gdje joj je i
mjesto, prišivši ju natrag.

Petar im je rekao da je vrijeme da krenu za Nigdjezemsku.

„Hura!“ viknuo je John. „Hoćemo se ići boriti s pravim gusarima“, nije krio svoje oduševljenje
John. A kako i bi, kad je dobio priliku biti dio najdraže pustolovine.

„A ja bih htio vidjeti Indijance“, oduševljeno je procvrkutao Michael.

„Može, idemo onda svi. Samo morate poslušati moje upute, kako biste naučili letjeti“ strogo im
je objašnjavao Petar.

Upute su bile jasne. Morali su razmišljati o nečem lijepom, a potom ih je Petar zaprašio
vilinskom prašinom, koja je dolazila od vile Zvončice.

I gle čuda. Djeca su poletjela

„Juhuuu, letim“ veselila su se braća.

I poletjela su kroz prozor iznad londonskih domova, sve do poznatog Londonskog sata Big Bena.
Zatim iznad rijeke Temze, a potom su krenuli ka Nigdjezemskoj.
„Idemo prema drugoj zvijezdi udesno i letimo do jutra“ objašnjavao Je Petar smjer prema
njegovom domu.

Pred jutro su stigli u zemlju svoje mašte, u Nigdjezemsku.

Otok je bio prekrasan. Obasjan suncem i okružena plavim, bistrim morem. Jasno se naziralo
Indijansko selo i Zaljev sirena. A usidren brod u zaljevu je zasigurno bio gusarski brod, zaključili
su posjetitelji.

I upravo tada, dok su se odmarali na oblacima, do njih su doletjele topovske kugle. Kapetan
Kuka je htio prizemljiti Petra. Nije birao sredstva, ali Petru se želio osvetiti više od ičega. Taj
dječak mu se uvijek suprotstavljao, uništavajući njegove podmukle planove, te je naposljetku i
svoju ruku izgubio zbog njega.

„Zvončice, odvedi Wendy i dječake na sigurno, a ja ću odvratiti pozornost Kapetanu Kuki“ dao
je naredbu Petar, poletjevši s oblaka u smjeru gusarskog broda.

Ljutita malena vila Zvončica, koja nije voljela Wendy, jer joj je Petar davao toliko pažnje,
odlučila je iskoristiti priliku i nagovoriti Izgubljene dječake da ustrijele Wendy.

Dok je letjela prema Petrovom domu dječaci su je počeli gađati oružjem i jadna djevojka
izgubila je ravnotežu i pala bi na zemlju da nije doletio Petar Pan i u zadnjem trenutku je
uhvatio.

Petar se naljutio na Zvončicu, te je ona zamahnula krilima i ljutito nestala.

Istoga dana Izgubljeni dječaci su odveli Johna i Michaela u potragu za Indijancima. Međutim,
Indijanski poglavica nije bio raspoložen za igru jer je njegova kćer Tigrica Lili nestala. On je
krivio bljedolike za njezin nestanak.

Naredio je da se dječaci svežu, ako se Tigrica Lili ne vrati do zalaska sunca, on će bljedolike
spaliti na lomači.

Jedina nada u tom trenutku za dječake nalazila se u Petru Panu. On je morao naći otetu kćer
Indijanskog poglavice i vratiti ju.

Na drugom kraju otoka, Petar je pokazivao Wendy zaljev sirena. U tom trenutku zaljevom se
kretao čamac kojim je upravljao vjeran Kukin pomoćnik Smee. U čamcu su se još nalazili i Kuka
i Tigrica Lili.

Kukin plan je bio zatočiti Lili i čekati da ju Petar dođe spasiti i zatim ga uhvatiti.

No Petar ga je preduhitrio. Imitirajući strašne zvukove, nadmudrio je Smee-a i svojim brzim

pokretima prilikom borbe s mačevima, porazio Kuku.
Spasio je Tigricu Lili i vratio ju njezinom ocu. Dječaci su pušteni na slobodu, a Petar je u znak
zahvalnosti dobio krasnu perjanicu i počasno Indijansko ime Leteći Orao.

U isto vrijeme na drugom kraju otoka, malena vila Zvončica se nalazila na gusarskom brodu.
Kapetan Kuka ju je uspio nadmudriti pričom kako joj želi pomoći da bude sretna. A ako je razlog
njezine tuge i ljutnje neka tamo Wendy, on će ju otjerati iz Nigdjezemske.

Zvončici se plan svidio. Zaslijepljena mržnjom, naivno je otkrila Kuki gdje Petar Pan i dječaci
žive. Dobivši informaciju koju je htio, zatočio je Zvončicu u kavez.

Naravno da joj nije htio pomoći. Nije takva narav ozloglašenog gusara pod imenom Kuka.
Namjeravao je ubiti Petra Pana, tako da će poslati dar u kojem će se nalaziti bomba i to upravo u
Wendyno ime.

Petar neće ništa posumnjati i kad ju bude otvorio, bomba će ga usmrtiti.

Gusari su otišli do Petrovog doma i uhvatili Izgubljene dječake, zajedno s Wendy i braćom
Darling. Petru su na ulazu ostavili dar potpisan „od Wendy“.

Sva djeca su bila zavezana za jarbol, a Kuka je stao ispred njih s perom u ruci govorio:

„Možete birati dragi dječaci: ili ćete postati gusari ili možete prošetati po dasci“

Šetanje po dasci je uključivalo sigurnu smrt u hladnoj vodi i dječaci nisu znali što da odluče.

„Nikad nećemo postati gusari“ hrabro je uzviknula Wendy. „A osim toga, Petar Pan će nas
spasiti“.

Kapetan Kuka se samo grohotno nasmiješio, a potom im otkrio što će se dogoditi Petru Panu kad
otvori dar koji mu je ostavljen.

Nitko više nije pazio na Zvončicu i ona se upravo u tom trenutku oslobodila i stigla do Petra baš
u trenutku kad se on spremao otvoriti dar. Uspjela je odbaciti bombu daleko od Petra na vrijeme.

Wendy se hrabro, uzdignute glave kretala daskom prema hladnoj vodi. Tuga joj je prelazila licem
dok je promišljala o sudbini koja je snašla Petra Pana.

I taman kad je skočila prema hladnoj vodi, Petar je doletio i spasio ju. Odvezao je potom
zarobljene dječake.

Dječaci su se suprotstavili gusarima, a Petar je opkolio Kapetana Kuku. Bila je to nevjerojatna

borba, Tjerali su jedan drugog po jarbolima i stupovima broda.

Mačevi su se sudarala i frcale su iskre. Petar je snažno odgurnuo Kuku, koji je izgubio ravnotežu
i strovalio se u more. Ravno na mjesto gdje se nalazi lukavi krokodil. Smee je uzeo čamac i
krenuo pomoći svom kapetanu, dok su ostali gusari pobjegli u strahu s broda.
Petar Pan je preuzeo gusarski brod i postao novi kapetan,

„Diži sidro, spuštajte jedra! Isplovljavamo“ naredio je svojoj hrabroj posadi.

„A kamo plovimo?“ upitala ga je Wendy.

„Kući, u London, pa naravno“ nasmijao se Petar naklonivši se svojoj posadi, skidajući ogroman
šešir koji je uzeo Kuki.

„Hura“ svi su uzviknuli.

Zvončica je posula svoj čarobni prah po brodu i brod je poletio prema zvjezdanom nebu ravno ka
Londonu.

Wendy, John i Michael su se vratili svojoj kući, svojoj mami, tati i kujici Nani. Bilo je ovo
nevjerojatna avantura za njih. Toliko uzbudljivih događaja, bajkovitih likova i mjesta su otkrili.

S Londonskih prozora, zvjezdana vedra noć otkrivala je obrise jedrenjaka koji plovi među
zvijezdama. A tko se nalazi na tom brodu, znamo samo mi …