Biomehanika

- znanost koja zakone mehanike primjenjuje u rješavanje bioloških problema

- proučava utjecaj djelovanja vanjskih i unutarnjih mehaničkih sila na živi organizam

Povijesni razvoj
- Aristotel – opis anatomije i funkcije unutarnjih organa
- Galen – postavio temelj anatomije, razumijevanje nastanka ozljede u ovisnosti o načinu djelovanja sile
- Leonardo da Vinci
- Galileo Galilei
- Santorio Santorini, Gianalfonso Borelli, William Harley
- Robert Boyle
- Robert Hooke
- I. Bertini
- Bernoulli
- Young
- Helmholz
- Friedrich Pauwels – otac suvremene biomehanike organa za kretanje i ortopedsku biomehaniku

Modeli u biomehanici
- Arteficijalni modeli – lutke
- Anatomski preparat – mrtvo tkivo
- Pokusna životinja
- Klinička ispitivanja
- Matematički modeli

Biomehanički modeli
1. Žičani modeli – štapovi spojeni u zglobovima
2. Inercijski modeli – dijelovi tijela zamijenjeni geometrijskim tijelim
- Pretpostavke i pojednostavljenja: segmenti su kruta tijela međusobno
spojena u zglobovima, jednolika gustoća segmenata, simetrija cijelog
tijela s obzirom na sagitalnu i frontalnu ravninu
- 264 stupnjeva slobode gibanja
- Određivanje segmenata tijela i ukupnog težišta:
o Borelli – određivanje težišta pomoću klackalice
o Fischer i Braun – metoda koeficijenata
o Dempster – određivanje volumena dijelova tijela
- Metoda Donskog i Zaciorskog za određivanje mase segmenata tijela
o Radioizotopna metoda
o Regresijske jednadžbe za određivanje mase segmenata: 𝑚𝑖 = 𝐵0 + 𝐵1 𝑚𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 + 𝐵2 ℎ
- Metoda za određivanje gustoće tkiva
o 𝛾-zračenje, CT, MRI, Denziometrija
Mjerenje ljudskog gibanja

Povijesni prikaz
- Aristotel – analiza životinjskog gibanja
- Galen – opisuje ponašanje mišića
- Leonardo da Vinci – vrlo točni crteži mišića kostura
- Galileo Galilei i Isaac Newton – teorijske i eksperimentalne osnove za analizu gibanja
- Borelli – kosti su mehaničke poluge koje se gibaju pomoću mišića u skladu s matematičkim
principima
- Euler – diferencijalne jednadžbe za opis gibanja
- Galvani – snjimanje funkcija mišića kostura – počeci elektrofiziologije
- Braća Weber – proučavanje hoda
- Maybridge – snimanje ljudskog gibanja
- Marey – prvi biomehanički laboratorij opremljen mjernim instrumentima
- Braun i Fischer – 3D trajektorije karakterističnih točaka na tijelu
- Bernstein – precizna metoda mjerenja kinematike

ELITE sustav
- Služi za praćenje i utvđivanje prostornih koordinata posebno označenih točaka na ljudskom tijelu
ili drugom objektu te obradu signala u stvarnom vremenu
- Na kamere su montirane bljeskalice koje emitiraju infracrvene zrake

Modeliranje, analiza i simulacija ljudskog gibanja

Modeliranje – pokušaj prikazivanja stvarnosti na pojednostavljen način

Cilj modela je procjena i predviđanje varijabli. Valjanost modela potvrđuje se eksperimentom pri čemu se
mjereni rezultati uspoređuju s rezultatima koji su utvrđeni modelom.
Simulacija – predviđanje ponašanja složenih sustava primjenjujući ponovljive jednostavne principe
Modeliranje se odnosi na sustav, a simulacija na proces ili situaciju

Dinamika gibanja
1. Direktna dinamička metoda – gibanje se određuje integriranjem jednadžbi gibanja
- djelovanje svih segmenata mora se razmatrati istovremeno
- Lagrangeova formulacija, Newton-Eulerova formulacija
2. Inverzna dinamička metoda – mjeri se gibanje tj. pomaci i reakcijske sile podloge
- može se mjeriti na samo jedan segment

Ljudski hod
- Hod je izraz psihofizičkih značajki pojedinca, ovisi o: konstituciji, masi, spolu, stanju mišića,
obući, životnoj dobi, podlozi, umoru, razlozima hoda…
- Faze hoda: - periodi osnjanja jednom nogom i periodi oslanjanja s obje noge
 Njihajuća faza (swing) – stopalo napušta podlogu, noga se prenosi prema
naprijed
 Faza oslanjanja (stance) – stopalo se vraća na podlogu
- za svaku nogu – 40% njihanje, oslanjanje 60% ciklusa hoda

Sustav organa za kretanje

Kosti
- odrastao čovjek ima 206 kosti

Kostur – pasivni dio lokomotornog sustava

- funkcija – lokomotorna, zaštitna

Kost – ispunjena koštana srži – stvaranje krvi

- kost nastaje procesom ostifikacije iz hrskavičnog ili vezivnog tkiva
Podjela: a) duge kosti – ekstremiteti
- sastoji se od: trupa/dijafiza i epifize
b) pločaste kosti – dvije dimenzije su dominantne (kost lubanje)
c) kratke kosti – sve tri dimenzije podjednako izražene (kosti šake i stopala)
d) lučno zavinute kosti – donja čeljust
e) zrakaste kosti – kralješci
f) klinasta kost – baza lubanje

Koštani materijal
- 2/3 čini anorganski materijal – spoj kalcija i fosfata
- organska matrica – vlakna kolagena i cement
- osteoblasit, osteoklasti, osteociti

Mehanička svojstva kosti

- tvrda, kruta, anizotropna ili transverzalno izotropna heterogena složena tvar
- mehanička svojstva ovise o vrsti, strukturi i gustoći koštanog tkiva, uzorku, stanju uzorka,
temperaturi uzorka i okoline…

Kosti – općenito
- najznačaniji i najdjelotvorniji organ
- čine 9% volumena i 17% ukupne mase tijela
- sastav: 60% anorganske tvari, 30% organske tvari i 10% vode

Rast kostiju
- rast se odvija u području epifizne hrskavice
- Periost – fibriozna opna od slojeva

Struktura koštanog tkiva

- Makrostruktura – kompaktna/korikalna/zbita kost i spužvasta/trabekularna/kancelozna kost
- Mikrostruktura – Haversov sustav, trabekule
- Pod-mikrostruktura – primarna i sekundarna kost
 - Nanostruktura – Kolagenska vlakna i minerali
- Pod-nanostruktura – osteociti, osteoblasti, osteoklasti

Kortikalna kost
- kristali hidroksiapatita
- građena od koštanih lamela, važna je za čvrstoću cijele kosti
- gusta, sastoji se od Haversovih osteona s kanalićima kroz koje prolaze krvne žile
- Osteon – dugačak cilindar s koncentričnim lamelama, kod dijafize orijentirani u smjeru uzdužnih
osi kosti
- Volkmannovi kanalići
- Periost (pokosnica) – vezivni omotač kosti

Trabekularna kost
- izgleda kao trodimenzionalna rešetka sastavljena od koštanih gredica koje se zovu trabekule

Koštane stanice
- Osteoblasti – gradnja kosti te popravak ozlijeđene kosti
- Osteoklasti – resorpcija kosti i sprječavanje kosti da nekontrolirano raste
- Osteociti – nalaze se u osteocitnim lakunama i prenose signale kanalićima do stanične površine

Rast kosti
- Intramembransko okoštvanje – razvoj ostifikacijskog središta, kalcifikacija,formiranje trabekula,
razvoj periosta
- Enhodralno okoštavanje – nastaje hrskavični model buduće kosti, stvaranje koštanog tkiva izvana
prema unutra

Wolffov zakon
- opisuje funkcionalnu adaptaciju
- fizikalni zakoni su glavni faktori koji utječu na koštanu pregradnju

Koštana pregradnja
- proces kojim se tijekom života dijelovi koštanog tkiva zamjenjuju novoizgrađenom kosti
- Faze: - razgradnja (resorpcija)
- izgradnja kosti (formiranje)
Stanice koje sudjeluju u pregradnji
- Osteoklasti – razgrađuju kost, udubine na površini kosti
- Osteoblasti – formiraju kost, ispunjavaju udubinu kolagenom
- nakon što se okruži izlučenim matriksom postaju osteocit
Pregradnja je potaknuta
- Hormonima
- Mehaničkim podražajima
Lom kosti
- regeneracija kosti primarno (glavnu ulogu ima sustav osteona) i sekundarno (hematom, upala,
pojačana dioba stanica
 - biološki opis – faze cijeljenja: hemostaza, upala, izrastanje, sazrijevanje
Alenteza (ploča s vijcima)
- materijal je 10x krući od kosti→nastaje atrofija u području prijeloma
- nakon skidanja čvrstoća kosti je mala
- materijali alenteze trebaju imati manji modul elastičnosti da bi omogućili stabilnu a ne rigidnu
osteosintezu

Mehanička svojstva
- Kost – heterogeni i anizotropni materijal koji ima različita svojstva ovisno o opterećenju
- Ako se gleda kao transverzalno izotropni materijal – 5 konstanti elastičnosti
- Anizotropan materijal (spužvasta kost) – 36 konstanti elastičnosti
-
Modeli koštane pregradnje
- modeli temeljeni na globalnim kriterijima optimalnosti
- modeli temeljeni na postizanju homeostatskog stanja deformacija i naprezanja
- modeli temeljeni na popravku oštećenja

Eksperimentalno biomehaničke metoda ispitivanja

- in vivo, in vitro
- invazivne metoda – tlačni i vlačni test, test savijanja u tri točke
- neinvazivne metode – ultrazvučne metode, rendgen, CT, MRI

Zbita i spužvasta kost

- spužvasta kost – volumni udio koštane tvari <70%
- zbita kost – volumni udio koštane tvari >70%
- Zbita kost – veći sadržaj kalcija od spužvaste kosti
- manja aktivnosti pregradnje
- viskoelastičnost
- Spužvasta kost – porozno tkivo koje se nalazi na krajevima dugih kosti te u dijelu kralježaka
- u dugim kostima prenosi opterečenje sa površine zglobova do zbite kosti
- u tijelu kralješka glavni je nosivi element
- građa: - trabekule od kristala hidroksiapatita ugrađene u matricu kolagenih
vlakana – duktilan materijal
- viskoelastično ponašanje – elastičan dio odnosi se na sposobnost spužvaste
kosti da se vrati u početno stanje nakon rasterećenja
- viskozni dio je odgovoran za ovisnost krutosti o
brzini deformacije, sposobnosti trošenja energije
unutar elastičnog područja deformacije te pojavu
relaksacije i puzanja
Biomehanika kralježnice
- 40% bolovanja odnosi se na bolove u vratu i leđima
- funkcija: -prenošenje opterećenja i prigušenje
- -ostvarivanje gibanja trupa i glave
- zaštita leđne moždine
 - građa – 33-34 kralješka
- oblik dvostrukog slova S

- kralježak – susjedna tijela međusovno uzglobljena s intervertebralnim diskovima

- disk se sastoji od koncentričnih slojeva (kolagena vlakna)
- u središtu diska je pulpozna jezgra
- ligamenti drže kralješke zajedno
- tijela slabinskih kralježaka su veća od tijela vratnih kralježaka
- tijela vratnih kralježaka sastoje se od zbite kosti, a tijela slabinskih su od spužvaste
kosti omotane ljuskastom kosti
- uloga tijela kralješka je prigušenje
- najčešće bolesti kralježnice: cervikalni sindrom, lumbalni sindrom

Gibanje pulpozne jezgre kod sagibanja kralježnice

- mehanički odziv na aksijalno opterećenje
- bačvanje diska
- hidrostatski pritisak
- pulpozna jezgra se giba u smjeru sagibanja kralježnice
- prolaps diska – prodor pulpozne mase koja tlači leđnu moždinu

Vezivno tkivo
- potporno tkivo: vezivno, hrskavično, koštano
- Vezivno tkivo – najmekše potporno tkivo
- savitljivo
- pokosnica, zglobovima, oko mišića, tetive, stijenke krvnih žila…
- sastoji se od stanica i međustanične tvari
- podjela prema morfološkim karakteristikama
a) neformirano vezivno tkivo
b) formirano vezivno tkivo
c) vezivna tkiva s posebnim svojstvima
Kolagen
- najrasprostranjenija bjelančevina u tijelu (6% ukuone težine)
- vlaknasta struktura
- kristalični protein
- grijanjem gube kristaličnu i vlaknastu strukturu i smanje se na trećinu
- E = 1 GPa
- 𝜎𝑚𝑎𝑥 = 1 GPa , vlačna čvrstoća
- debljine kolagenih vlakanaca: tetive 120 nm, koža 60 nm, rožnica 30 nm, hrskavica 20 nm

Tetive
- sastoje se od mreže kolagenih vlakana
- visoko nelinearna svojstva naprezanja/deformacija
- kod većih deformacija, ispravljena, kolagena vlakna trebaju se produljiti što zahtjeva veće
naprezanje
 - tetive su više popustljive kod malog opterećenja, a manje popustljive kod visokog opterećenja
- max. vlačno naprezanje za tetive je oko 100 MPa, a naprezanja koja se javljaju u tetivama su od 5
do 10 MPa (faktor sigurnosti 10-20)

Rezilin
- nalazi se u korjenu krila kukaca i nogu skakavca i buhe
- vrlo brzo se vraća u prvobitni oblik nakon rasterećenja
- E = 1.8 – 1.9 MPa

Elastin
- bjelančevina gumastog rastezljivog svojstva i glavni sastojak u elastičnim vlaknima
- otporan na toplinu i lužine
- E = 6 MPa
- osnovna jedinica je tropo-elastin
- rastezljivost ovisi o broju molekula vode

Abduktin
- gusti amorfni polimer
- E = 1-4 MPa
- G = 0.64 MPa
- 𝜎𝑚𝑎𝑥 = 3 GPa , vlačna čvrstoća

Hrskavica
- potporno tkivo, sastoji se od hrskavičnih stanica (hondrocita) i međustanične tvari
- čvrsta struktura, ali elastičnija i lakše se deformira od kosti
- hrskavične stanice – čine 0.4-13% volumena hrskavičnog tkiva
- jajastog i okruglog oblika i u obliku diska promjera 10-40 𝜇m
- međustanična tvar – čvrsti gel
- mreža kolagenih vlakana i matrice
- veže veliku količinu vode
- -čvrstoća hrskavice se temelji na hidrostatskom principu
- podjela: hijalina hrskavica, zglobna hrskavica, vezivna hrskavica, elastična hrskavica
- Hijalina hrskavica – najrasprostranjenija
- rebrena hrskavica – omogućuje čvrst i elastičan spoj rebara s prsnom kosti i
pokretljivost rebara pri disanju
- grkljan
- dio nosnog septuma
- na epifiznoj ploči
- Zglobna hrskavica – ostatak embrionalnog hrskavičnog kostura
- oblaže zglobne površine kosti
- deformacija zglobne hrskavice – povećava se površina kontakta zglobnih
tijela i smanjuje se naprezanje
- viskoelastična svojstva – omogućuje apsorbiranje i prigušenje udarnih
opterećenja
 - mali koeficijent trenja, 𝜇=0.0026

Viskoelastična svojstva i podmazivanje zglobne hrskavice

- hrskavica je porozna, a šupljine su ispunjene fluidom (sinovijalna tekućina)
- fluid se giba u i iz tkiva pa se mehanička svojstva mijenjaju s gibanjem tekućine
- trenje ovisi o PH faktoru okoline
- Teorije o podmazivanju hrskavice:
a) hrskavica preuzima opterećenje preko hidrostatskog tlaka
b) sinovijalnaa tekućina se nalazi između površina
c) hrskavica se deformira pod opterećenjem
- -Artritis – povećava se trenje u zglobovima, 𝜇=0.01-0.09
- bifazna teorija:
𝜕𝜎𝑖𝑗𝑠
+ 𝑘(𝑣 𝑠 − 𝑣 𝑓 ) = 0
𝜕𝑥𝑗
𝑓
𝜕𝜎𝑖𝑗
+ 𝑘(𝑣 𝑓 − 𝑣 𝑠 ) = 0
𝜕𝑥𝑗
𝑠 − 𝑠𝑜𝑙𝑖𝑑
𝑓 − 𝑓𝑙𝑢𝑖𝑑
𝑘 − 𝑘𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑜𝑡𝑝𝑜𝑟𝑎
𝑣 𝑠 − 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑡𝑟𝑖𝑘𝑠𝑎
𝑣 𝑓 − 𝑏𝑟𝑧𝑖𝑛𝑎 𝑓𝑙𝑢𝑖𝑑𝑎

Mehanička svojstva hrskavice

- višefazni materijal, viskoelastični materijal
- hrapavost površine zglobne hrskavice se mijenja s dobi
- sinovijalna tekućina odvaja kontaktna zglobna tijela, stvara međusloj i omogućuje
hidrodinamičko podmazivanje

Podjela zona hrskavice

1. Površinska zona – 5-10% debljine hrskavice, vlakna su postavljena tangencijalno
2. Prijelazna zona – 40-45% debljine, kolagenska vlakna čine nepravilnu mrežu
3. Duboka zona – 40-45% debljine, vlakna su postavljena radijalno
4. Najdublja zona – 5-10% debljine, kalcificirana

Vezivna hrskavica
- sadrži vezivne snopove između kojih se nalazi osnovna tvar i okruglaste hrskavične stanice
- otporna na vlak i tlak

Elastična hrskavica
- može se više deformirati od hijaline hrskavice
- vraća se u prvobitni oblik nakon rasterećenja
Podjela hrskavice prema načinu opterećenja
a) Hrskavice izložene djelovanju sila nižeg reda veličine, smještene uz respiratorni ili
slušni sustav
b) Hrskavice izložene djelovanju sila većeg reda veličine, lokomotorni sustav, kosti,
kralježnički diskovi, meniskus

Meko tkivo
- sve osim kosti, zubi, kose, nokti i hrskavica
- spadaju: tetive, ligamenti, vlaknasta vezivna tkiva, masno tkivo, sinovijalna opna, koža, mišići,
živci i krvne žile
- uloga: međusobno povezivanje organa, podupiranje strukture tijela, vežu kosti, omogućuju
kretanje
- struktura: izvanstanična matrica + stanice

Uloga izvanstanične matrice

a. daje čvrstoću i elastičnost tkivu
b. služi kao osnova stanicama na koju mogu prijanjati ili po potrebi migrirati
c. dopušta difuziju hranjivim tvarima, ionima i hormonima između stanica i mreže kapilara
d. regulira oblik, orijentaciju, kretanje i aktivnost stanica
Kolagen
- najrasprostranjeniji protein u ljudskom tijelu (čini 25-30% svih proteina)
- Obnova kolagena i mišićnih stanica
- kolagen i glatke mišićne stanice se kontinuirano obnavljaju
- kolagen stvaraju fibroblasti i glatke mišićne stanice
- poluraspad kolagena: 2 dana u parodontnom ligamentu, 15-90 u krvožilnom sustavu, nekoliko
godina u kostima
- proizvodnja se povećava pri povećanom naprezanju
- gubitak kolagena uzrokuje poremećaje koštano-mišićnog sustava

Elastin
- ne obnavlja se
- vrijeme poluraspada: 40 godina
- podnosi izrazito velike deformacije

Krvne žile
- podjela po funkciji: a) plućna cirkulacija
b) sistemska cirkulacija
- podjela arterija: a) elastične
b) mišićne
c) tranzicijske, mišićno-elastične
Struktura
- tri sloja: tunika intima, tunika medija i tunika adventicija
Endotelne stanice
- spljoštene, izdužene u smjeru strujanja krvi
- uloge: 1) barijera između toka krvi i stijenke aorte
2) odgovara na mehaničke, nervne i hormonalne podražaje
3) sintetizira i otpušta vazoaktivne supstance
4) odgovorne za aktivno naprezanje SMC-a i podešavanje hemodinamike

Opće karakteristike – kod eksperimenata

- materijalna simetričnost: orijentacije vlakana i stanica nisu slučajne
- anizotropnost
- heterogenost
- nestlačivost
- zaostala (rezidualna) naprezanja
- nelinearna elastičnost
- Zaostala naprezanja stijenki
- nakon rasterećenja meko tkivo nije u stress-free stanju
- posljedica predistezanja
- mjera za rezidualna naprezanja: kut otvaranja

Mehanička svojstva – stijenka aorte

- potrebni dvoosni testovi, jer je materijal anizotropan

Poremećaji

Hipertenzija
- „bolest medije“ – zadebljanje medije
- povećan tlak
- povećana proizvodnja kolagena i krutost

Ateroskleroza
- „bolest intime“
- javlja se na složenim geometrijama
- kalcij ukrućuje tkivo i smanjuje maksimalne deformacije
- puknuće plaka potencijalno opasno

Aneurizma abdominalne aorte

- fokalno proširenje infrarenalne aorte uslijed razgradnje elastina u stijenci aorte

Mišići
- služe za pokretanje
- pretvorba kemijske energije u toplinsku i mehaničku
- aktivni motorni elementi potpornog i lokomotornog sustava
- svojstva – kontrakcija, podražljivost, rastezljivost, elastičnost
- sposobnost aktivne kontrakcije uz utrošak i pretvorbu kemijske energije u mehaničku i toplinsku
 - 40% mase
- uloge: oblik tijela, održavanje tjelesne pozicije, pokretanje, štiti unutarnje organe, osigurava
tjelesne otvore, proizvodnja topline
- podjela: glatki, srčani, poprečnoprugasti

Poprečnoprugasti
- „voljni mišići“ – njihova je akcija pod djelovanjem volje
- vlakno se sastoji od mišićnih vlakanaca

Glatki mišići
- pokreću se neovisno o našoj volji
- do 20x sporije kontrahiraju i relaksiraju od poprečnoprugastih mišića

Srčani
- struktura vrlo slična poprečnoprugastom mišiću
- bogata mreža krvnih kapilara – omogućena obilna opskrba srčanog mišića kisikom

Makroskopska građa mišića

- mišići se sastoje od mišićnog tkiva i vezivne komponent
- mišićna vlakna su obavijena vezivnim tkivom ENDOMIZIJEM
- pojedini snopići mišićnih vlakana su grupirani i obavijeni vezivom, a čitav mišić je obavijen
opnom vanjskog PERIMIZIJA ili EPIMIZIJA
- vezivno tkivo formira oko mišića čahuru FASCIJA
- oko 650 mišića
- ima polazište, srednji mesnati dio i hvatište
Pretvorba kemijske energije u mehaničku
- cijepanjem ATP-a nastaje energija koja se troši kao mehanička energija kontrakcije, a dijelom
kao toplinska energija → energiju za regeneraciju ATP-a mišić dobiva iz glukoze
- izotonička kontrakcija – mišić se skraćuje, ali u njemu je održana ista napetost
- izometrička kontrakcija – mišić se ne skraćuje ali se povećava napetost

Podražljivost mišića
- mišići su upravljani preko tzv. motornih pločica koje predstavljaju neuromuskularnu vezu
- mišićno vlakno na podražaj reagira kontrakcijom
a) faza latencije – vrijeme od trenutka podražaja do početka kontrakcije
b) faza kontrakcije
c) faza relaksacije
Tonus mišića
- mišići se nalaze u određenom stupnju napetosti – TONUS
- tonus služi stabilizaciji zglobova, omogućuje stabilnost kostura da odoli gravitaciji ili drugim
vanjskim silama te održava pojedine segmente tijela u određenom položaju
Kontrakcija
- proces mišićne kontrakcije moguć je zbog prisutstva tzv. kontraktilnih proteina: aktina i miozina,
koji se nalaze unutar citoplazme mišićnih stanica
- aktinska proteinska vlakna mogu mjenjati svoj položaj u odnosu na miozinska vlakna što rezultira
promjenom dužine samih mišićnih stanica – svojstvo kontraktilnosti
- mišićne niti se kontrahiranom stanju skrate do 40%
Mišićna kontrakcija
- prilikom kontrakcije mišića dolazi do skraćivanja sarkomera
- tako se ručice miozina vežu za aktin i vuku ih prema središtu sarkomere

Procjena sila u mišićima

- mišićna sila se ne može mjeriti in vivo
- procjena pomoću anatomsko-antropometrijskih odnosa, kinematičkih karakteristika uzrokovanih
kontrakcijom mišića, EMG
a) Biokemijski model – Huxely
b) Hillov model
c) Konstitutivni model – konstitutivne jednadžbe

Procjena mišićne sile

- ultrazvuk, CT, MRI

Hillov model
- sastoji se od kontrakrilnog elementa i elastičnog serijskog elementa te od elastičnog paralelnog
elementa
- empirijska jednadžba odnosa između brzine kontrakcije mišića i sile koja se razvija u mišiću
- mjerenje oslobođene topline pri kontrakciji
- kada mišić kontrahira → oslobađa se dodatna energija koja je jednaka zbroju količine topline
oslobođene pri skraćenju mišića i učinjenog rada
- (𝑎 + 𝐹)(𝑣 + 𝑏) = 𝑏(𝐹0 + 𝑎) – Hillova jednažba; a, b, 𝐹0 - konstante koje ovise o početnoj
duljini mišića
Fung
- revizija Hillove jednadžbe – paralelni modeli umjesto elastični trebaju biti viskoelastični
- Castigliano, Maxwell
- princip minimuma elastične energije – naprezanje i deformacije u elastičnom tijelu uvijek su
takve da je ukupna elastična energija minimalna
 1. Faza – uravnotežavanje vanjskih i unutarnjih sila
 2. Faza – održavanje pokreta
 3. Faza – održavanje statičke ravnoteže

Biomehanika ovojnice oka

Oko
- najvažnije ljudsko osjetilo – primamo 90% svih informacija iz okolina
- princip rada poput kamere/fotoaparata: prozirni prednji dijelovi oka lome zrake svjetlosti
projicirajući umanjenu i obrnutu sliku na fotoosjetljivu mrežnicu
 - zjenica, šarenica, rožnica, leća, bjeloočnica, cilijarno tijelo, staklasto tijelo, mrežnica, žuta pjega,
optički živac, žilnica
Građa i funkcija
- očna jabučica građena je od 3 ovojnice:
1. vanjska fibrozna ovojnica: rožnica i bjeloočnica
2. žilnica, šarenica i cilijarno tijelo
3. mrežnica
- ispod 3 ovojnice nalaze se unutarnji dijelovi oka: leća, staklasti tijelo, očna vodica
- 3 para očnih mišića : 2 para ravnih i 1 par kosih
- rožnica – potporna i optička uloga
- bjeloočnica – potporna uloga, zaštita intraokularnih komponenti od ozljeda i pomaka
- žuta pjega – središnji dio mrežnice, živćane stanice najgušće raspoređene
Geometrija oka
- očna jabučica se sastoji od 2 kuglasta elementa različitih polumjera
- limbus – mjesto spoja
- odstupanje iznose do 2 mm
Intraokularni tlak
- rezultat ravnoteže funkcije cilijarnih nastavaka koji proizvode očnu vodicu, strukture staklastog
tijela i sustava za resorpciju očne vodice te drenažnih vena
- prosječna vrijednost: 2.67 kPa (2.2 – 3.73 kPa)
Građa vanjske fibrozne ovojnice oka
- vanjska fibrozna ovojnica pruža otpor unutarnjem očnom tlaku, štiti unutarnje strukture oka,
predstavlja hvatište za vanjske očne mišiće i održava stalan oblik i dimenzije oka
Rožnica
- bez krvnih žila
- 6 slojeva: Epitel, Bowmanova membrana, Stroma, Dua sloj, Descementova membrana i Endotel
- Stroma: - najdeblji dio rožnice, 500 𝜇m
- pravilna građa – prozirnost
- E = 17 Mpa
Bjeloočnica
- 5/6 površine očne jabučice
- 3 sloja: Episklera, Stroma, Lamina fusca
- nepravilan raspored kolagenskih vlakana – neprozirnost
- prosječan promjer 23 mm
- debljina: 1mm na stražnjem dijelu, 0.6 mm na ekvatoru, 0.3 mm na mjestu hvatišta očnih mišića
- E = 12.2 Mpa – pri normalnom okularnom tlaku
- po pitanju čvrstoće najslabija struktura
- aproksimacije sfernom ljuskom promjera 23 mm
𝑅
- membransko naprezanje se računa po formuli: 𝜎 = 𝑝 2𝛿𝐵
𝑝
- radijalna sila: 𝑁𝑟 = 2 𝑒
𝜋
- sila u prstenu se dobiva iz uvjeta ravnoteže: 2𝐹𝑝 = ∫0 𝑁𝑟 ∙ 𝑟𝑝 ∙ sin 𝜃 𝑑𝜃
𝑟𝑝
- jednadžba sile u prstenu glasi: 𝐹𝑝 = 𝑝 ∙ 𝑒 ∙ 2
= 0.036078 𝑁 - sile i naprezanja su malog iznosa
ali odgovaraju zakonima mehanike
 - oštećenje vidnog živca nastaje zbog popuštanja lamine cribrose

Membranska naprezanja crvenih krvnih stanica

- krvne stanice: eritrociti, leukociti i krvne pločice – trombociti
- krvne žile – arterije, vene i kapilare – funkcija prenošenja krvi kroz tijelo

Crvene krvne stanice

- uloga – izmjena plinova
- svake sekunde nastane oko 2400000 novih crvenih krvnih stanica
- sastav – hemoglobin
- stanična membrana – lipidi i proteini
- bolesti – anemije
- pri strujanju je deformiranog oblika – poprima oblik padobrana, metka...
- u stanju statičke ravnoteže je oblika bikonkavnog diska
- oblici i dimenzije ovise o toničnosti otopine u kojoj se nalazila stanica (osmozni tlak)
- Casssanijeve krivulje – produkt udaljenosti između dvije fiksne točke je konstantan
- Dintenass – stanica se deformira kao kapljica tekućine u Couettovom toku, viskoznost 0.006 Pas
- Cokelet i Meiselman, Schmidt-Nielsen i Taylor – hemoglobin kao viskozni fluid
- Ponder – optimalna geometrija za transport kisika
𝐸ℎ 3 𝑁
- Krutost – savojna – 𝐷 = 12(1−𝑣2 ) = 6.975 ∙ 10−22 𝑚
𝑁
- rastezna, 𝐸ℎ = 1.2519 ∙ 10−4 𝑚
- Pretpostavke: 1) Membrana stanice je elastična i ima konačnu čvrstoću
2) Unutar stanice se nalazi nestlačivi Newtonovski viskozni fluid
3) U stanju statičke ravnoteže dok pluta u homogenom Newtonovskom fluidu
poprima oblik osnosimetričnog bikonkavnog diska
4) U ovakvom stanju nema momenta savijanja u membrani stanice
- oblik je promjenjiv i ovisi o vanjskom opterećenju – jako deformabilne
- pravilan oblik samo u slučaju statičke ravnoteže – bikonkavnog diska
- jako male debljine statične membrane – savojna krutost puno manja od krutosti istezanja
- promjene zakrivljenosti puno veće od deformacija
istezanja
- deformabilna ljuska ispunjena nestlačivim fluidom – izohorno kompatibilno deformiranje
- mehanika deformiranja jednostavna – ne uzrokuje membranska naprezanja
- membrana sposobna za velike deformacije- mala promjena površine
- elastična membrana
Dentalna biomehanika
Općenito
- biomehanika u stomatologiji (3 područja): - utrvđivanje naprezanja u zubima i čeljusti
- istraživanje naprezanja različitih vrsta tkiva i
gradivnih materijala zuba
- djelovanje fiksnih i mobilnih ortodontskih
aparata te utjecaj implantata na raspodjelu
naprezanja i deformacija
Funkcija zubi
- zubi služe za drobljenje i žvakanje hrane
- izgled čeljusti: gornji zubni luk je ELIPSA, donji zubni luk je PARABOLA

Podjela zubi
- - prema vremenu izrastanja: - mliječni (20 zuba)
- stalni (32 zuba)
- - prema morfološkom obliku: - sjekutići
- očnjaci
- pretkutnjaci
- kutnjaci
- - prema položaju u dentalnom luku: - gornji i donji zubi (gornji i donji dentalni luk)
- desni i lijevi zubi
- prednji i bočni zubi (pretkutnjaci i kutnjaci)

Sjekutić
- funkcija je sjeckanje i prerezivanje hrane prilikom žvakanja
Očnjak
- kidaju hranu prilikom žvakanja
Pretkutnjaci
- funkcija im varira, ujedno nema mliječnih pretkutnjaka
Kutnjaci
- funkcija je da prilikom žvakanja samelju hranu
Građa zuba
- dijelovi zuba: caklina, dentin, pulpa, gingiva, kanal korijena, cement, koštana pregrada,
peridontni ligament
- osnovna raspodjela: korijen zuba i kruna zuba
Caklina
- najtvrđa i namineraliziranija tvar na tijelu – sastoji se od minerala (96%)
- najdeblja na vrhu, a najtanja na spoju cementa i cakline
- osnovna građevna jedinica je caklinska prizma
Dentin
- 70% dentina sačinjavaju mineralne tvari, 20% čini organska tvar te 10% čini voda
Cement
- po strukturi je sličan kostima i sadrži 33% organskih i 45% anorganskih tvari te 22% vode
- služi kao medij koji povezuje pomoću parodontnih ligamenata zub i kost
Pulpa
- nalazi se u srednjem dijelu zuba te se sastoji od živog mekog tkiva i stanica koje se nazivaju
odontoblasti
- funkcija: stvaranje dentina, zaštitna, hranidbena i osjetilna
Potporne strukture
- parodontni ligament – vezivno tkivo čija vlakna spajaju zub s alveolom kosti sa svih strana
- gingiva – sačinjena od tkiva koja leže na alveolnoj kosti te pridržava zubno meso s vanjske strane
 - alveolna kost – okružuje korijen zuba i građena je od zbite i spužvaste koštane tvari
Sile kod zuba
- javlja se tlačno, vlačno i smično naprezanje
- postavljanjem ortodontskih aparata utječe se na rotaciju i translaciju zubi
Žvačne sile
- sile u smjeru uzdužne osi zuba djeluju na zube za vrijeme gutanja, govora i međusobnog
djelovanja zubi
- stabilan zagriz osigurava da žvačne sile budu u ravnini u smjeru uzdužne osi zuba, dok kod
nestabilnog zagriza sile su usmjerene tako da mogu uzrokovati kosti, trošenje zuba, puknuća
Centar rotacije
- mjesto sjecišta osi zuba prije i poslije pomaka – kut između ta dva pravca nam govori kako se
pomaknula kruna zuba
Centar otpora
- leži na pravcu gdje se javlja rotacija – nalazi se na sjecištu uzdužne osi i pravca koji predstavlja
stupanj rotacije
Implantati
- koriste se da nadomjeste funkciju prirodnog korijena te kao nosači mostova
- za izradu se najčešće koristi titan
Svojstva materijala
- razlike u vrijednostima ponajviše proistječu iz različitosti metoda kojima su se utvrđivale
- utjecaj mobilnih ili fiksnih aparata na zub je pomicanje ili rotiranje zubi
- dolazi do promjena u cijeloj okolini zuba
- parodontni ligament mora oslabiti svoje veze, da bi omogućio pomicanje ili rotiranje zuba, dok
kod kosti dolazi do remodeliranja na tom mjestu gdje se zub pomiče ili rotira

Biomehanika srednjeg uha

Uvod
Vanjsko uho
- uška – usmjeravanje i pojačavanje zvuka
- vanjski slušni kanal – duljina 25 mm, promjer do 8 mm
- hrskavični i koštani dio
Unutarnje uho
- pužnica, predvorje i polukružni kanali
- pužnica je šupljina ispunjena tekućinom, a gibanje te tekućine preko slušnih dlačica pretvara se u
živčani potencijal
Anatomija srednjeg uha
- čekić, nakovanj i stremen
- sve šupljine su ispunjene zrakom
- na timpansku membranu je pričvršćen čekić, a timpanski mišić koji je pričvršćen na čekić
regulira napetost na membrani- koštice prenose titraje bubnjića na tekućinu unutarnjeg uha
- mišići stremena reguliraju pokret stremena
- stremen je najmanja kost u tijelu, a mišić stremena najmanji poprečnoprugasti mišić
- sustav poluga – kad bubnjić zavibrira pod utjecajem valova zvuka, prenosi se na čekić i on se
pomakne, zatim se pomakne nakovanj i na kraju stremen
- slušne koštice pojačavaju zvučni signal od vanjskog do unutarnjeg uha do 22x
- mišić zatezač bubnjića i mišić stremena – poprečnoprugasti mišići održavaju sustav slušnih
koštica u pravilnom položaju te imaju ulogu prigušivača kod presnažnog podražaja
- Čekić - dijelovi: glava, ploha gdje dolazi nakovanj, držak...
- Nakovanj – kratki krak, trup, dugi krak, zglobni dio gdje dolazi glava čekića
Zvuk
- gibanje valova u elastičnom mediju
 - mehanički titraju koje čovjek može čuti
- percepcija podražaja nastalog kao poremećaj tlaka u mediju
- zvučni valovi prenose se naizmjeničnim sabijanjem i širenjem zraka
- parametri: brzina širenja, valna duljina, frekvencija, amplituda, tlak, intenzitet, faza i harmonijski
sadržaj
- ljudsko uho čuje u frekvenciji između 16 do 20 000 Hz
Tlak zvuka
- 𝑝 = (𝑘𝜌0 𝑐 2 𝑦𝑚 ) sin(𝑘𝑥 − 𝜔𝑡) - mijenja se sinusoidalno s vremenom, srednja vrijednos – zvučni
tlak P
Karakteristična impendancija i zvučni tlak
𝑃
- omjer akustičnog tlaka i efektivne vrijednosti brzine čestica: 𝑍 = 𝜉
Intenzitet zvuka
- količina energije koja prostruji kroz plohu površine 1 m2, postavljenu okomito na smjer širenja
zvuka u jednoj sekundi
𝑃2
- 𝐼 = 𝑃𝜉 = 𝑍
Prijenos zvuka kroz srednje uho
- vibracije bubnjića uzrokuju pomak podnožja stremena, čime se stvara val u pužnici
- 2 mišića namještaju amplitudu osjetljivosti uha
- nakovanj je spojen na čekić i na stremen, koji je svojim podnožjem spojen na ovalni prozor
pužnice
- srednje uho pretvara promjene u tlaku zraka u promjene u tlaku tekućine u srednjem uhu – ovo je
moguće zbog anatomije i mehanike koštica u srednjem uhu
Sila na podnožje stremena
- 𝐹1 = 𝑃1 𝐴1 = 𝑃2 𝐴2, 𝐹1 𝑑1 = 𝐹2 𝑑2

Biomehanika disanja čovjeka

- disanje – spontani proces izmjene kisika i ugljikovog dioksida između organizma i njegovog
okoliša
- vrha – prijenos kisika iz zraka do pluća, a nakon izmjene plinova, prijenos štetnih i nepotrebnih
plinova iz pluća u okoliš
- - disanje se sastoji od: a) ventilacija (udisaj i izdisaj)
b) izmjena plinova
c) potrošnja kisika u stanicama ( stanično disanje)
Nosna šupljina
- primarni dio sustava za disanje
- koštanu osnovu čine kosti lica, a na dvije polovine podjeljena je hrskavičnom nosnom pregradom
- nosni hodnici služe kao zaštitni organ pluća koji pročišćavaju zrak pomoću sluzi i dlačica, te
zadržavaju prašinu i zagrijavaju zrak
Ždrijelo
- cjevasti organ u vratu sisavaca
- građeno od skeletne muskulature i dugačko oko 13 cm
- - dijeli se na 3 dijela: 1) nosni dio ždrijela – u njega se otvara nosna šupljina
2) usni dio ždrijela – u njega se otvara usna šupljina
3) grkljanski – najdonji dio koji se nastavlja u jednjak
Grkljan
- smješten u prednjem dijelu vrata
- jedna od glavnih funkcija mu je sprječavanje prolaska hrane prema dušniku i tvorba glasa
Dušnik
- cijev s unutarnjim promjerom 20-25 mm, dužine oko 12 cm koja spaja grkljan i primarne bronhe
 - 16-20 potkovastih hrskavica povezanih elastičnim prstenastim vezama
- unutrašnjost prekrivena sluznicom koju stvaraju žlijezde
Dušnice
- do bronhiole su građene od hrskavičnog tkiva, a od bronhiole dalje od elastičnog vezivnog i
glatkog mišićnog tkiva
Pluća
- glavni organ dišnog sustava
- 2 krila – lijevo ima 2 režnja, a desno 3
- dišni put, a tako i bronhiole, završavaju plućnim mjehurićima – alveolama
- osnovna funkcija pluća je prijenos kisika iz atmosfere u krvotok i izbacivanje ugljikovog dioksida
u atmosferu – taj se proces odvija u alveolama
Mehanika disanja
- 2 faze: udisanje i izdisanje
- grčenjem i opuštanjem mišića tijekom disanja nastaje kretanje mješavine plinova iz atmosfere u
pluća i obratno, čime tijelo dobiva posrednika za razmjenu plinova
- -pri udisanju, volumen se prsnog koša poveća i do 20%, tlak zraka u plućima postaje niži od
atmosferskog, pa zrak velikom brzinom ulazi u pluća
- povećanje volumena posljedica je djelovanja inspiracijskih mišića, među kojima je najvažniji ošit
- pri izdisanju se događa obratno – smanjenje obujma ne nastaje pak zbog aktivnosti dišnih mišića,
nego zbog pasivnog stezanja elastičnih tvorbi u stijenci prsnog koša i u plućima