PETAR HEKTOROVIĆ

Ribanje i ribarsko prigovaranje

? Opišite zamišljeno trodnevno putovanje po hrvatskome Jadranu: koja
biste mjesta obišli, što biste ponijeli sa sobom, koga biste posjetili i sl.

Stari Grad
 Petar Hektorović
( Stari Grad, Hvar 1487. – Stari Grad, Hvar 1572.)

¿ Potomak hvarske plemićke obitelji.

¿ Svoj Stari Grad napušta samo nekoliko puta: u vrijeme hvarskog pučkog
ustanka ( 1510.-1514. ), za epidemije kuge i bježeći pred Turcima, kad
boravi u Splitu, Italiji i Dubrovniku.
¿ Pripada hvarskom humanističkom i renesansnom krugu
( uz Jeronima Bartučevića, Hanibala Lucića, Vinka Pribojevića, Mikšu
Pelegrinovića ).
¿ Autor je mnogobrojnih poslanica koje svjedoče o vezama naših
renesansnih pisaca ( Bartučeviću, Vetranoviću, Nalješkoviću… ).
¿ Pisao je i ljubavnu poeziju koja nije sačuvana.
¿ Najznačajnije djelo mu je putopisni spjev Ribanje i ribarsko
prigovaranje.
¿ Okušao se i u graditeljstvu ( renesansni dvorac Tvrdalj ).
¿ Djelo je napisano kao poslanica
upućena prijatelju Jeronimu
Bartučeviću, hvarskom vlastelinu.

Gospodinu Hijeronimu Bartučeviću,

Vitezu poštovanom, vlastelinu
Hvarskomu, Petre Hektorović
Ova ribarska prigovaranja
Za milošću i za razgovor šalje.

¿ Hektorović opisuje svoje

trodnevno putovanje po moru.

¿ Zašto putuje?
…najdoh čteć lipu stvar; gdi mudri govore:
brez izmine da ništar dugo stat ne more.
i zato još pišu: za trudom daj pokoj,
tko ne će na prišu skratiti život svoj.
Odlučih toga rad minutih ovih dan,
pušćavši sve nazad, kudgodi pojti van, ¿ Krenuo je na putovanje
zide ostavivši, meštre i težake, želeći se, u dodiru s
brašno pripravivši i potribe svake, prirodom, odmoriti od
videć se zapleten u stvari primile svakodnevnih briga i
i čudno umeten povoljno brez sile, graditeljskog posla oko
kih nisam nigdar sit, ni u san ni bdeći, svog dvorca Tvrdlja.
mirniji moguć bit, manje se trudeći
na Tvrdalju mom, koji me posvoji,
ki, pravim svakomu, čudno me opoji….
¿ Na svoje putovanje Hektorović
kreće s dvojicom hvarskih ribara:
Paskojem Debeljom, dobrim i
pravim mužem i Nikolom Zetom,
mladim i gizdavim.
¿ Plovili su od Staroga Grada,
kroz tjesnac između Brača i
Šolte, do uvale Nečujam i
nazad.
¿ Tri dana bila su ispunjena
ribarenjem, pjesnikovim
razmišljanjima i razgovorima,
pričama i pjesmama,
uživanjem u običnim stvarima i
ljepoti bašćine.
 Zatim se ustasmo i postav nikoko,
Sunce ugledasmo ne vele nizoko,
I pojdosmo zatoj luku prohodeći
Toj ovo i onoj tiho govoreći,
Nikada postajuć, nikad postupaje,
Bašćinu gledajuć, oh koli lipa je!
Onada najliše vrimena onoga,
Kada puna biše obilja svakoga.

¿ Opise, pripovijedanje i razgovore

Hektorović često prekida vlastitim
refleksijama u kojima iznosi
domoljubne i religiozne misli.
¿ Osim što slika ugođaje koji odišu emotivnošću i autentičnošću
doživljaja, Hektorović s posebnom pažnjom i slikovitošću bilježi
pojedinosti u lovu i uočava promjene u prirodi. Realistički vjerno on
zapisuje nazive lokaliteta, riba, predmeta, sprava i jela koji su do danas
ostali u Starom Gradu.
¿ Drugoga dana putovanja ribari
ploveći prema Braču krate vrijeme
pjevajući narodne pjesme. Tako je
Hektorović u svoje djelo umetnuo
zapise narodnih pjesama:
• tri kraća lirska zapisa: Naš gospodin
poljem jizdi, Majka mu je lipo ime
dala, Lipo ti je, brajko, pogledati (
zdravice i počasnice ),
• dvije dulje bugarštice: Kraljević
Marko i brat mu Andrijaš te Radosav
Siverinac i Vlatko, udinski vojvoda.
¿ To su prvi zapisi narodnih pjesama s
notnim zapisom. Taj podatak govori
nam da je Hektorović bio svjestan
vrijednosti narodnog stvaralaštva.
Totu jim rekoh ja: oto ste vidili,
Sve se je, bratjo ma, zbilo ča smo htili.
Dobro smo hodili po moru duboku,
Zdravo se vratili k našemu otoku.
Vi ste pripivali, bugarili dosti,
Dostojni ste hvali za vaše kriposti.
Gdi su sad vitezi, od kih pripivaste,
Vojvode i knezi kojih spominaste?
Na svit jih sada ni, jedva se ime njih
¿ Naslov upućuje na dvije
Zna, reć bi je u sni kakono ljudi svih. razine kojima djelu možemo
Kud oni pojdoše i mi ćemo iti, pristupiti: kao djelu koje na
I gdi svi dojdoše mi ćemo prispiti. realistički način prikazuje lov
Kamo vojevanje, kamo njih hrabrosti na ribu ( ribanje ) i kao
Biše i gizdanje i svake radosti? poučnome djelu o čovjekovu
Vrime jih odnaša kako se ne čuje, životu ( prigovaranje, tj.
I dila će naša, smart bo sve skraćuje. razgovor ).
Jer je sve tašćina ovi svit ča prosi,
Kakono maglina ku vitar zanosi,
Ali kako para iz zemlje ka dohi,
Taj čas ka se stara kada se porodi.
¿ Putovanje koje opisuje glavni lik prvo je putovanje u hrvatskoj
književnoj kulturi koje ima moderno, a ne alegorijsko značenje: njime se
ne želi očistiti duša od grijeha i zaslužiti Božja milost, već se njime želi
pokazati da dodir s prirodom oslobađa čovjeka od svakodnevnih briga,
od tereta jednolične svakodnevice, a da je priroda i njezina ljepota
istinsko ljudsko utočište.
 Ribanje – novost u hrvatskoj književnosti

¿ Prvo djelo u stihu u kojemu je opisano stvarno putovanje. Autor je

renesansni čovjek koji živi u skladu s prirodom, tolerantan je čovjek, koji
se, iako plemić, prema svojim ribarima odnosi s poštovanjem ( prvi likovi
težaka u hrvatskoj književnosti ).
¿ Uz temu putovanja javlja se još jedna tema: u razgovoru s ribarima
iznosi se narodna mudrost i moralne pouke. Tako se dva vida, smisla
putovanja ( fizičko i duhovno ) stapaju u skladnu cjelinu.
¿ Prvi zapisi naših narodnih pjesama i prvi notni zapisi narodnih napjeva
u Hrvatskoj. Autor s ponosom govori o bašćini – zemlji i ljudima. Uz
uvođenje teme pejsaža, značajan je i zbog svijesti o vrijednosti
narodnoga ( pučkog ) stvaralaštva ).
¿ Djelo je pisano jednostavnim stilom, bez literarnih dodataka i
ukrašavanja. Jezik je blizak svakodnevnom, pučkom govoru otoka Hvara (
čakavsko narječje ).
¿ Hektorovićevo djelo ne možemo jednoznačno odrediti kao
književnu vrstu: to je i putopis, i idilični ep, i ribarska ekloga (
podvrsta idilično-pastoralne književnosti u dijaloškome obliku
) i poslanica.