Professional Documents
Culture Documents
Medjutim, ako imate pitanje da li je neki lek registrovan, uzmemo tzv. zelenu
knjigu odnosno nacionalni registar, tako da, ako vas interesuje da li je neki lek
registrovan, imate sajt koji se zove ALIMS.
Na ovoj strani gde pise pretrazivanje humanih lekova, imate razlicite kriterijume.
Ono sto obicno ljudi upamte jeste fabricko ime leka koje mozemo ovde da
upisemo.
Vodite racuna da kad je na cirilici da pisite cirilicom, jer nece prepoznati inace ili
da pretrazujete prema generickim lekovima koji su naravno da latinici.
Onda vam izbaci ovako ove fabricke nazive i ulazeci u to dobijate detalje o
registraciji i proizvodjacu.
Ono sto mozete da otvorite, to je ovaj SMPC - to su vas ucili summary product
characteristics i tu cete dobiti kratko predavanje o sastavu i svemu itd.
Tu mozete da dopunite informacije o lekovima koje smo recimo predavali, a niste
zapisali ili vas interesuje vise ili slicno.
Naravno, ima gomila podataka, a vi cete izdvojiti ono sto je vama potrebno.
Dakle, ALIMSov sajt sluzi da dobijete informacije o registrovanim lekovima, dakle
definitivno onim koji su na trzistu i pod kojim imenom se nalaze i time se mozete
kada ucite posluziti odnosno dopuniti.
Dakle, ne mozete reci da ne postoje informacije - dala sam vam nacin da dodjete
do njih.
Dakle, jedan veliki entitet pada pod termin - psihoze i to ce vam vise objasniti.
Mi ovde treba da govorimo o lekovima koji se daju tim bolesnicima i sta oni rade.
Oni u stvari na neki nacin njih umiruju i pokusavaju da suprimiraju te misli,
odnosno te poremecaje i napuste oni njih u potpunosti, ali emotivno pocnu
drugacije da - dakle vise ne slusaju instrukcije te kazaljke i sata, iako je i dalje cuju,
to nije vise vazno - eto to bude efekat lekova.
Dakle, lekovi ne izlecuju, lekovi zalecuju.
Psihoze, u principu, ako nisu reaktivni i kratkotrajni kao poremecaji nastali
intoksikacijom psihoaktivnih supstanci, znaci ako su organske - su neizlecive.
Samo lekovima zalecujemo, u smislu da ta osoba moze sto duze da zivi sto
normalnije, odnosno da je jos funkcionalnija u drustvu.
Zasto je to vazno ?
- Ako je psihoza posledica pojacanje neurotransmisije u nekim pojedinim
regijama, naravno da ce farmakoterapija nastojati da to blokira, odnosno
antagonizuje, pa ce prakticno lekovi - neuroleptici biti blokatori tog sistema.
Dakle, iz teorije proizilazi mehanizam dejstva ovih lekova, a to je da su
antipsihotici prvenstveno - blokatori dopaminergickog sistema, odnosno
dopaminergickih receptora - dominatno D2, ali moze D1 i D4 - dovoljno je da
kazete dopaminski blokatori.
To dejstvo je odgovorno za antipsihoticno dejstvo i brojna, neodvojiva, nezeljena
dejstva.
Zatim, posto su ti lekovi izasli iz iste epruvete kao i triciklicni antidepresivi, imaju i
ostala zajednica nezeljena dejstva.
Dakle :
- Antihistaminsko
- Antimuskarinsko
- Antiadrenergicko i sva ostala dejstva koja imamo
I to su nezeljena dejstva.
Od toga se jedino, kod ovih supstanci (vjerovatno antipsihotika), antihistaminsko
koristi kao dejstvo protiv povracanja, odnosno aniemeticko.
Antipruriginozno se vise ne koristi - to je dejstvo protiv opsteg svraba, jer danas
imamo bolje lokalne terapije i zaista retko se koriste neuroleptici za neki opsti
svrab *(moze biti opsti svrab povezan sa psihozom - to je druga prica).
Dakle, antiemeticko dejstvo je drugo korisno, odnosno indikacija za primenu
neuroleptika.
Kada se primenjuju ?
- Odmah u pocetnoj fazi bolesti da smanje simptome - to je to neurolepticko
dejstvo - da smire, srede, privedu nekom normalnom funkcionisanju, ne lece ! ,
vec umiruju - zalecuju.
Produzavaju period remisije - treba nam da pacijent bude sto duze funkcionalan i
da skrate period akutnih napada - dakle, cak i to moze da se desava - znaci
povremeni relapsi i trebalo bi da krace traju odnosno da se pre zavrsavaju.
Ovi lekovi nemaju znacajnog udela u negativnim simptomima sto govori o tome
da oni ne izlecuju.
Dakle, negativni simptomi progresije bolesti, uprkos terapiji ce se svakako javiti i
onda se i to leci, uvodi se drugi lek, ali u principu nema napustanja terapije, osim
po zivot opasnih nezljenih dejstava, ali tada se dobija egzacerbacija bolesti.
Odabir lekova se zasniva na nezeljenim dejstvima koji je vise od pozeljnih - kod
vecine antipsihoticnih lekovi, ali u principu, nezeljena dejstva su ona koja
odredjuju koliko neko moze da podnese i sta moze da podnese, odnosno sta moze
da mu se da - prevashodno ako je neki lek dobar, ako ne moze da ga podnese
zbog nezeljenih dejstava - onda za njega nije dobar pa gotovo.
Znaci ono sto moze da podnese !
Da se prilagodi individualnim efektima u smislu doziranja i tog efekta, odnosno da
se nekako natitrira i da doze bude prakticno - prilagodjena tom individualnom
slucaju.
I naravno opsti postulat - sto niza da je doza u odnosu na nezeljena dejstva koja ce
se pojaviti, a da imamo zadovoljavajuce terapijski efekt - to je osnova terapije.
NEZELJENA DEJSTVA :
Kada vec govorimo o nezeljenim dejstvima, odma bih sumirala kao - brojnija,
vaznija, teza, nezgodnija - proizilaze iz onih terapijskih mehanizama, pa po svim
tim mehanizmima koji izazivaju nd - dakle mogu tako i da se klasifikuju.
1. Psihicka ili ta neka koja uticu na budnost, svest nd - bila bi ona poveza sa
antihistaminskim dejstvom, dakle tu imamo nervnu sedaciju, pospanost i
eventualno povecanje libida? - koje moze biti izazvano i antiserotoninskim
dejstvom; dakle deluju sedativno - bar stare generacije mnogo vise.