POMET

Tipični renesansni junak čije su karakteristike snalažljivost, želja za uživanjem, životni optimizam i
prilagođavanje okolnostima da bi došao do cilja.
U djelu su česti monolozi u kojima izražava svoju životnu filozofiju. On je gospodar smijeha u komediji
i, za razliku od drugih likova, nije izvrgnut ismijavanju.
Jedan je od najzanimljivijih likova, ne samo Držićeve komedije, nego i hrvatske književnosti uopće.
Pomet

On je tipičan renesansni čovjek koji ističe da je uzalud i pamet i talent i hrabrost i obrazovanje ako
pojedinac nije virtuoz koji će svojom sposobnošću i inteligencijom okrenuti sreću u svoju korist, a
sreća su užici: jelo, piće, ljubav i novac; njegova osobna korist ne može biti u opreci s općom koristi;
veliko je umijeće u pravom trenutku iskoristiti svaku životnu priliku i pobijediti nesposobne (koji
uvijek misle da su upravo oni mudri, plemeniti i sposobni, a zapravo nemaju zdravoga razuma).

Sreća ili Fortuna bit će naklonjena samo jakim i sposobnim pojedincima, onima koji su osobno
nadmoćni i sposobni, bez zla za druge, privući Fortunu, kao ženu, i znati je zadržati.

Sluga bogatoga njem. plemića Uga Tudeška. Pomet je temeljna pokretačka sila mnogobrojnih
zbivanja komedije. Osim što neprekidno bdije nad Marom i Laurom, ne propuštajući ni jednu priliku
da agitira za gospodara, potaknut će intrigu s pomoću koje će Dundo Maroje vratiti svoj novac te
omogućiti pozitivan ishod Ugovih ljubavnih želja. Uz Bokčilovu asistenciju, Pomet će uvjeriti Lauru, a
posredno Mara i Popivu, kako je Dundo došao u Rim s puno robe i novca te ih potaknuti da osmisle
ideju s lažnim magazinom koji će dovesti Mara do financ. propasti, a time i do gubitka Laurine
naklonosti. Pomet pokazuje zanimanje za Laurinu sluškinju Petrunjelu, čime postaje Popivin suparnik.
Pomet često ima ulogu glasnika, izvještavajući o izvanscenskim zbivanjima koja će pridonijeti
cjelovitosti dramske fabule, ali i pokazati kako je on glavni intrigant.

Pometov pogled na svijet i akcija koju taj pogled nadahnjuje, a kojom uspješno ostvaruje svoje
interese, zasnivaju se na temeljnim kategorijama tadašnje filoz. misli – vrlini i fortuni, koje je
najsustavnije razložio Niccolò Machiavelli u Vladaru (Il Principe, 1532): »Samo onaj tko je obdaren
vrlinom, težeći osobnoj koristi koja nije u opreci s općom koristi, može svladati čovjekovu
najopasniju, nepredvidljivu silu, prevrtljivu sreću. Pravog čovjeka resi mudrost i domišljatost, pa
znade u pravi čas na pravi način iskoristiti pravu priliku da bi trijumfirao nad nesposobnima, koji su
najgori kada misle da su i oni mudri« Često ironičan, kadikad dvosmislen, Pomet superiorno koketira
sa srećom koja za njega znači ukupnost povoljnih okolnosti koje donose pobjedu kada se na pravi
način i u pravi trenutak iskoriste. On ju, svjestan njezine prevrtljivosti, zbog koje ju i naziva ženom,
hvali, a katkad i proklinje. Fortunu može svladati samo onaj koji posjeduje vrlinu i razboritost.
Svjestan svojih sposobnosti, naziva se kraljem, gospodinom, pravim čovjekom i virtuozom. Višestruki
je dobitnik: nadmudrio je Mara i Popivu, zaradio jer je Ondardu pronašao kćer, te je, koliko se može
pretpostaviti, Ugu osigurao Laurinu, a sebi Petrunjelinu naklonost. Utjelovljuje sve bitne osobine
vješta, duhovita i bistra sluge koji se može, u okvirima tipologije renesansne eruditne komedije,
prispodobiti tipu sposobna sluge kojemu je suprotstavljen nesposoban gospodar. Kako se doznaje iz
prvoga i drugoga prologa komedije te nekih replika, Pomet je bio središnji lik istoimene izgubljene
komedije izvedene 1548.

POPIVA, lik u komediji Dundo Maroje, sluga Mara Marojeva.

Pometu Trpezi hvali Marovo bogatstvo, demonstrira svoju trenutačnu nadmoć te daje savjet
kako se valja vladati onaj tko želi pridobiti Laurinu naklonost. Popiva i Pomet su suparnici:
obojica udvaraju Laurinoj sluškinji Petrunjeli te nastoje osvojiti (Pomet) ili zadržati (Popiva)
Laurinu naklonost prema gospodarima i time dokazati svoju sposobnost. Njihovi razgovori
sadržavaju nadmetanje, nadmudrivanje i dokazivanje. Lukav, prepreden i beskrupulozan
Popiva ipak Pometu nije dostojan suparnik. Toga je svjestan i Pomet pa kaže: »Ti si Popiva,
daleko Popiva od mene! Popiva, što ne može sam popit, čini da i druzi piju; što ti ne mož
doruinat gospodara Mara, činiš da ga rasčini Mande Krkarka« (I, 5). Za razliku od Pometa, ne
razmišlja dalekosežno, niti razmatra posljedice svojih. Nakon što izgubi nadu u izlaz iz
situacije u kojoj se našao dolaskom Dunda Maroja, Maro svoju sudbinu prepušta Popivi,
pristajući na njegovu spletku kojim bi se trebao domoći očeva novca s kojim je on, kako oni
pogrešno misle, došao u Rim. Popiva predlaže Maru da od Židova Sadija unajmi magazin s
robom u vrijednosti od tri tisuće dukata za koje će im Laura dati zajam te se pred ocem
prikaže kao uspješan trgovac. Kada spletka ne uspije, a Maro financijski propadne (»Ah,
Popiva, ruino moja! Ah, Popiva, da tebe ne slušah, tri tisuće dukat naše bijehu!«, IV, 11),
Popiva se može odrediti kao tip nekompetentnoga sluge, koji svojim djelovanjem nehotice
odmaže gospodaru.

MUDRE MISLI; AFORIZMI; SENTENCIJE

»Ma se je trijeba s bremenom akomodavat« (Dundo Maroje, II, 1)

»Klin klina izbija, veći dinar manjega pokriva: našijem dukatmi, ispod kunja frescijem« (Dundo
Maroje, II, 1)

»Gosparu moj dragi, ništa se ne radi u bijesu«, Dundo Maroje, I, 8

»brijeme, koje nam je meštar« (Dundo Maroje, III, 2)

Ma se trijeba s brjemenom akomodavat1 trijeba je bit vjertuozu, tko hoće renjat na svijetu2. Kralj je
čovjek od ljudi kad se umije vladat3.

s brjemenom akomodavat, vremenu se prilagođavati (tal. accomodarsi)

treba da bude virtuoz (vještak) onaj, koji hoće na svijetu vladati (tal. regnare)
čovjek je kralj nad ljudima kad se umije ravnati (prilagođavati prilikama)

I str. 149 čitanka

1
s brjemenom akomodavat, vremenu se prilagođavat (tal. accomodarsi)
2
treba da bude virtuoz (vještak) onaj, koji hoće na svijetu vladati (tal. regnare)
3
čovjek je kralj nad ljudima kad se umije ravnati (prilagođavati prilikama)