Albert Camus

 "A zašto bi čovjek morao voljeti rijetko da bi mnogo volio?"

 "Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo da postignemo nešto nemoguće. Za nešto
moguće dovoljni su nam i ljudi."
 "Bolje prokockati svoju mladost, nego ne učiniti s njom baš ništa."

 "Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest."

 "Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun."
 "Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže."

 "Izvlačim iz apsurda tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Samom
igrom svijesti pretvaram u životno pravilo ono što je poziv na smrt, tako odbacujem
samoubojstvo."

 "Jedan savjet, prijatelju: ne čekaj Sudnji dan – svaki je dan sudnji."

 "Jedna od karakteristika osrednjeg duha jeste vječito preračunavanje."

 "Ljepota bez draži isto je što i udica bez mamca."

 "Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire."

 "Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još
uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka."
 "Ne čekaj posljednji sud, on se zbiva svakodnevno"
 "Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti.

Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.

Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj."
 "Ne biti ljubljen - to je zla sreća; prava propast je ne ljubiti."
 "Nesreća je ne biti voljen, ali je još veća nesreća - ne voljeti."
 "Novac možda ipak nije zlo, inače ga se zacijelo ne bismo mogli tako lahko
osloboditi."

 "Onaj koji očajava zbog događaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu
je budala."

 "Pobuna nije nikakav zahtjev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces
protiv svemoćne slobode. Pobunjenik hoće da se prizna činjenica kako sloboda ima
granice gdje se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića."
 "Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek - treba se s njima pomiriti."

 "Rekoše mi da je nekoliko mrtvaca potrebno da bi se stvario svijet u kome se više neće

ubijati."

 "Tražiti ono što je istinito ne znači tražiti ono što je poželjno."

 "Hereja: Treba braniti svijet ako želimo u njemu živjeti!
 Kaligula: Ne trudi se... Svijet je nevažan! Onaj koji to uviđa zadobija slobodu. Mrzim
vas jer niste slobodni! Vi koji vrlinu prodajete a sanjate o sigurnosti kao što devojka
sanja o ljubavi, vi koji ćete umrijeti u strahu ne znajući da ste lagali cijelog života... "
(Kaligula)
 "U svijetu bez iluzija čovjek je stranac."
 "Uspjeh ne dolazi sam po sebi, za njega se valja izboriti."

 "Veličina čovjeka je u njegovoj odluci da bude jači od svoje sudbine."

 "Voljeti nekog, znači pristati da ostariš sa njim!"
 "Znam da velike historijske tragedije često fasciniraju ljude približavanjem užasa.
Paralizovani, oni ne mogu srediti svoje misli da učine nešto već čekaju. Dok tako
čekaju, jednog dana čudovište Gorgon ih proždere. Ali ja bih želio da vas ubijedim da
čini mogu biti razbijene, da je to samo iluzija nemoći, da je snaga srca, inteligencije i
hrabrosti dovoljna da zaustavi sudbinu i ponekad je preokrene."
 "Glupost je uvijek uporna, svijet bi to primjetio kad ne bi uvijek mislio na sebe."
 „Ako pokušam da zgrabim ovo JA u koje se osjećam tako siguran, ako pokušam da ga
definiram i sažmem, ono nije ništa više od vode koja mi protiče kroz prste. Mogu
opisati jedan po jedan svaki vid koji se može prisvojiti, kao i one koji su mu
pripisivani, ovo odrastanje, ono porijeklo, ove strasti ili te tišine, ovu plemenitost ili
ove podlosti. Ali vidovi se ne mogu sabirati.

Apsurdno rasuđivanje
Apsurdno rasuđivanje je prvo poglavlje iz djela Mit o Sizifu, koje se može smatrati kao
zasebni produženi esej, francuskog književnika Alberta Kamija. Ovo poglavlje se sastoji iz
četiri podnaslova: Apsurd i samoubistvo, Apsurdni zidovi, Filozofsko samoubistvo i Apsurdna
sloboda. (Teatar apsurda)

 "Postoji samo jedan istinski ozbiljan filozofski problem: samoubistvo. Odgovor na

suštinsko pitanje filozofije jeste zapravo razmišljanje o tome da li život vrijedi ili ne
vrijedi da se proživi. Sva ostala pitanja - da li svijet ima tri dimenzije, da li duh ima
devet ili dvanaest kategorija - dolaze nakon toga. To su igrarije, treba najprije da se
odgovori na ovo suštinsko pitanje." (Apsurd i samoubistvo)

 "Takav čin priprema se u tišini srca, poput nekog velikog djela. Ni sam čovjek za
njega ne zna. Jedne večeri, on puca ili se davi." -(Apsurd i samoubistvo)

 "Razmišljanje o samoubistvu daje mi, dakle, priliku da postavim problem koji me

jedino i zanima: postoji li logika sve do smrti?" -(Apsurd i samoubistvo)

 "Kao i velika djela, i duboka osjećanja uvijek znače mnogo više nego što su svjesna da
to kazuju." (Apsurdni zidovi)

 "Svi veliki postupci i sve velike misli imaju beznačajne začetke." (Apsurdni zidovi)

 "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine

svijeta. Upravo tu je ono što ne treba da zaboravimo. Upravo tu je ono čega treba da se
čvrsto držimo, jer sve posljedice jednog života mogu odatle da proisteknu.
 Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri
glavna lika drame koja treba nužno da završi sa svom logikom za koju je život
sposoban." (Apsurdni zidovi)

Daniil Harms

Daniil Ivanovič Juvačov, u svijetu književnosti poznatiji kao Daniil Harms

(1905-1942), najznačajnije je ime ruske avangardne književnosti.

Daniil je Harms (rođen kao Daniil Ivanovič Juvačev) ruski avantgardni književnik, koji
je imao sklonost da piše kratke priče o svakodnevnim i ne tako svakodnevnim
besmislicama.. Nažalost, živio je u vrijeme Staljinove vlasti i njegove zaglupljujuće
kulturne politike socijalističkog realizma tako da svoja djela nije mogao objavljivati za
vrijeme života, a živio je od pisanja dječjih priča (o kojima ovdje neće biti govora).
Na kraju je zatvoren i umro u gulagu.

Gusjenica

Mišurin je bio gusjenica. Zbog toga je, a možda i ne zbog toga, volio ležati ispod
kreveta ili iznad ormara i usisavati prašinu. Budući da nije bio odveć uredan čovjek,
ponekad mu je lice cijeli dan bilo u prašini kao u pahuljicama.
Jednom je pozvan u goste i tako odlučio malo se oprati. Napunio je lavor toplom
vodom, stavio unutra malo octa i tu zagnjurio lice. U vodi je očito bilo previše octa pa
je Mišurin oslijepio. Do duboke starosti hodao je pipajući i zbog toga, a možda i ne
zbog toga, počeo još više sličiti gusjenici.

PLAVA BILJEŽNICA BROJ. 10

Bio jedan riđokos čovjek,koji nije imao ni oči , ni uši

Nije imao ni kose,tako da se riđokosim zvao samo uvjetno.
Nije mogao govoriti,zato što nije imao usta.Ni nosa nije imao.
Nije imao čak ni ruku,ni nogu.Ni trbuh nije imao,ni leđa nije imao,ni šije nije imao,a
ni utrobe uopće nije imao.Ništa nije imao!Tako da nije jasno o kome je zapravo
riječ…
Pa onda najbolje da o njemu više ne govorimo.

JEDAN ČOVJEK LEGAO DA SPAVA KAO VJERNIK…

Jedan čovjek legao da spava kao vjernik, a probudio se kao nevjernik. Srećom, u
njegovoj sobi se nalazila medicinska decimalna vaga i on je imao običaj da se mjeri
svakog dana, ujutro i uvečer. I eto, prije nego što je legao da spava, čovjek se
izmjerio i vidio da je težak 4 punda i 21 funtu. A sutra ujutro, kad se probudio kao
nevjernik, čovjek se opet izmjerio i vidio da je sada težak svega 4 puda i 13 funti.
Znači - zaključio je on - moja vjera je bila teška negdje oko 8 funti."

SIMFONIJA BR. 2

Anton Mihajlović je pljunuo,rekao „eh“,ponovno je pljunuo,ponovno rekao

„eh“,ponovno je pljunuo,ponovno rekao „eh“ i otišao.Neka ga.Radije ću pričati o Ilji
Pavloviču.

Ilja Pavlovič rodio se 1893. godine u Carigradu.Još kao malena dječaka doveli su ga
u Petrograd,i tu je završio njemačku školu u Kiročnoj ulici.Onda je radio u nekom
dućanu,onda je još nešto radio,a početkom revolucije emigrirao u inozemstvo.I neka
ga

Radije ču pričati o Ani Ignatjevnoj

Ali pričati o Ani Ignatjevnoj nije tako jednostavno.Prvo,ja o njoj gotovo ništa ne
znam, a drugo,ja sam sada pao sa stolice i zaboravio o čemu sam se spremao
pričati.Radije ču pričati o sebi.

Ja sam visokog rasta,nisam glup,oblačim se fino i s ukusom, ne pijem,na konjske

trke ne idem,ali me dame privlače.Ni dame mene ne izbjegavaju.Čak vole da s njima
šećem.Serafima Izmajlovna mnogo me puta pozivala sebi,a Zinaida Jakovlevna
također je govorila da me rado viđa.Ali eto,s Marinom Petrovnom desio mi se zabavn
slučaj,o kojem bih upravo htio pričati.Posve običan slučaj,ali ipak zabavan jer je
zahvaljujući meni,Marina Petrovna postala potpuno ćelava,kao dlan.Dogodilo se to
ovako:došao sam jednom Marini Petrovni,a ona-hop!-i oćelavjela je.

I to je sve

PITAJU…

Pitaju jednog dječaka:

«Čuj Vova, kako možeš piti riblje ulje? Pa to je tako neukusno!»
«Svaki put kad ispijem žlicu ribljega ulja, mama mi dade deset kopejki», reče Vova.
«Pa što radiš s tim kopejkama?»; stavljam ih u kasicu–prasicu.», reče Vova.
«A što kasnije?», pitaju Vovu.
«A kasnije, kad se u kasici-prasici skupe dva rublja» , veli Vova, «mama izvuče novac
i opet mi kupi bočicu ribljeg ulja.»

Filozofija egzistencije
Filozofija egzistencije je skupni naziv za niz filozofskih pravaca kojima je
zajedničko slaganje u tome da pod egzistencijom shvaćaju način ljudskog postojanja
a ne postojanja nečega uopće, te teza da postojanje (egzistencija) prethodi biti
odnosno esenciji. Egzistencijalna je filozofija reakcija na dotada dominantnu filozofiju
bîti (naročito onu u hegelijanskoj tradiciji).

Apsurd

Pojam absurda sadrži sljedeću ideju: da ne postoji značenje izvan onoga što mi dajemo smisla.
Ovu besmisao također obuhvaća amoralnost i "nepravednost" svijeta u kojem živimo. Ovo je
u suprotnosti sa stavom "dobrim ljudima se ne događaju loše stvari"; jer su svjetu metaforički
govoreći ne postoje "dobre" ili loše osobe; što se događa proizlazi se iz slučajnosti, tj. može se
dogoditi "dobroj" ili "lošoj" osobi.

Zbog apsurdnosti svijeta, u bilo kojem trentuku na vremenskoj liniji, neki događaj može
zadesiti bilo koju osobu koju će to osobu kroz tragični događaj dovesti u direktni dodir s
apsurdom.

Dva elementa koja definiraju egzistencijalističke poglede jesu:

 briga za postojanje, tj. osoba u ljudskom stanju

 naglasak na značajnosti pojedinca.

Egzistencijalizam naglašava još nekoliko pojmova, poput naglašavanja slobode, zatim

sloboda podrazumijeva odgovornost i ističe brigu za smrt, jer je pojedinac sam i potpuno
nezamjenjiv