Tajanstvene ličnosti iz Kur'ana –

Iblis
2. Februara 2019.

http://www.saff.ba/tajanstvene-licnosti-iz-kurana-iblis

Piše : Nezir Halilović

Često puta imamo priliku slušati o šejtanu, đavolu, vragu, Luciferu, itd., a da
većina onih koji spominju to ime uopće nemaju predstavu o kome ili o čemu
oni zapravo govore. Njihovo znanje o biću koje spominju najčešće ne ide
dalje od saznanja da se radi o „sili zla“, ili još bolje o „vođi sila zla“. Međutim,
doista se svi trebamo zapitati da li trebamo znati nešto više o njemu. Ako
pitate zašto, evo i zašto. U vrijeme hladnog rata npr. na hiljade obavještajaca
sa svih strana su danonoćno prikupljali i obrađivali podatke o svome
neprijatelju ne zanemarujući ni najmanji detalj. Svi ti podaci su dalje
obrađivani i na osnovu njih su preduzimane odgovarajuće mjere. To su bili
neprijatelji od kojih su neki danas najbolji saveznici i prijatelji. Međutim,
Uzvišeni Allah nas na više mjesta upozorava da je šejtan čovjekov otvoreni,
jasni i vječni neprijatelj. I pored toga možda bi i nama samima bilo smiješno
kada bismo čuli da se, npr. u Pentagonu, analiziraju načini na koje to biće
zavodi i uništava ljude. Moramo se zapitati: Zašto?… Prvi odgovor je da se
radi o nemaru, jer većina državnih službi vodi računa i brine prioritetno o
kolektivnoj sigurnosti, pa tek onda o individualnoj, dok to biće prvo želi da
uništi mene i tebe, tj. svakog od nas pojedinačno, pa tek onda da upropasti,
kompletno čovječanstvo. Drugi odgovor se krije u tome što veliki broj ljudi
slijedi, sluša i, nažalost, obožava Iblisa, umjesto Uzvišenog Allaha, Gospodara
svjetova. Neki su u tome otišli toliko daleko da iako su zadržali ljudsko
obličje, njihova nutrina postala je šejtanska. Da nam se Uzvišeni smiluje
svima i pomogne u borbi protiv Iblisa ili šejtana, s kojim niko ne može izaći
na kraj bez Allahove pomoći i zaštite.

Kur'an o Iblisu

Već na samom početku Kur'ana nalazimo ajete koji nam ukazuju na

postojanje, prirodu i suštinu tog bića. Uzvišeni kaže:

A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!’

– oni rekoše: ‘Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv
prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.’ On
reče: ‘Ja znam ono što vi ne znate.’ I pouči On Adema nazivima svih stvari, a
onda ih predoči melekima i reče: ‘Kažite Mi nazive njihove, ako istinu
govorite!’ ‘Hvaljen neka si’ – rekoše oni – ‘mi znamo samo ono čemu si nas Ti
poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.’ ‘O Ademe’ – reče On – ‘kaži im ti nazive
njihove!’ I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: ‘Zar vam nisam rekao
da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno
činite i ono što krijete!’ A kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ –
oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. I Mi
rekosmo: ‘O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko
god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da sami
sebi nepravdu nanesete!’ I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede
ih iz onoga u čemu su bili. ‘Siđite!’ – rekosmo Mi – ‘jedni drugima ćete
neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!’ I Adem
primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima
pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: ‘Silazite iz njega svi! Od Mene će vam
uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ničega se neće
bojati i ni za čim neće tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše
budu poricali – bit će stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati.’ (El-
Bekare, 30–39.) U ovim ajetima je tako lijepo ukazano na početak i suštinu
ove kosmičke priče o čovjeku i svim suštinskim pitanjima o njemu, njegovom
porijeklu, prirodi i suštini postojanja. Primjećujemo da se u tom kazivanju
pojavljuje i Iblis…

Ko ili šta je Iblis?

Već na samom početku smo naveli nekoliko imena tog bića. Taj broj je daleko
veći, ali mi ih ovdje nećemo navoditi. Što se tiče njegovog porijekla i prirode
Šehr b. Hušib kaže: „Iblis je bio jedan od džina, pa kada su napravili nered na
Zemlji, Allah je protiv njih poslao vojsku meleka, pa su ih pobili i protjerali na
morska ostrva. Iblis je bio među zarobljenima i meleki su ga poveli sa sobom
na nebo, gdje je boravio neko vrijeme. Kada je melekima naređeno da učine
sedždu, Iblis je odbio da to učini.“ Sa'd b. Mes'ud kaže da je Iblis tada, kada
su ga meleki zarobili, bio mali, pa je odrastao obožavajući Allaha sa njima.
Katade na osnovu sličnih navoda kaže da su meleki skrenuli pažnju na
stvaranje čovjeka riječima: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj
nered činiti i krv prolijevati?, na osnovu onoga što su prije stvaranja čovjeka
vidjeli u ponašanju džina na Zemlji. Jedan dio islamske uleme smatra da je i
Iblis bio melek, međutim, većina uleme smatra da on nikada nije bio melek,
nego da je samo imao istaknuto mjesto u njihovom društvu. Tako Hasan el-
Basri kaže: „Iblis nikada, ni jednog trenutka nije bio melek.“ Ibn Abbas, Ibn
Mes'ud i drugi kažu: „Iblis je bio poglavar meleka na nama najbližem
nebu.“ Ibn Abbas kaže: „Bilo mu je ime Azazil.“ U drugoj predaji on kaže da
mu je bilo ime El-Haris, a En-Nakkaš dodaje da mu je bilo ime Ebu Kurdus.
Ibn Abbas kaže: „Bio je u jednoj grupi meleka koji su se zvali džini. Njihov
zadatak je bio da čuvaju džennetske bašče. On je među njima bio jedan od
najuglednijih, najznanijih i najpobožnijih. Imao je četiri para krila, kasnije ga
je Allah pretvorio u prokletog šejtana.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu
koji bilježi Muslim kaže: „Meleki su stvoreni od svjetlosti, Iblis od plamena
rasplamsale vatre, a Adem, kako vam je opisano.“ Dakle, njegova priroda je
od vatre.

Iblisova oholost i nepokornost

U ajetima časnog Kur'ana se jasno ukazuje na jednu od najgorih osobina-

oholost, čiji je prvi nositelj Iblis: ”Kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se
Ademu!’ – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta
nevjernik.” Ovo su jasni kur'anski ajeti koji ukazuju na sami čin njegove
nadmenosti i uzdizanja van svih okvira i prava. Pored toga, u pojedinim
predajama se navodi da njegova oholost, koja se u potpunosti potvrdila i
pokazala prilikom Allahove naredbe, ima daleko dublje korijene. Ibn Abbas
navodi da je Uzvišeni Allah poslao Iblisa na čelu ekspedicije koja je imala
zadatak da kazni džine koji su prije čovjeka nastanjivali Zemlju i izazvali teški
nered na njoj, te da je Iblis tako revnosno izvršio svoj zadatak da ih je sve
pobio ili rastjerao po otocima i planinskim zabitima. Kada je okončao svoj
zadatak, osjetio se vrijednim, nadmenim i samozadovoljnim tako da je rekao
sebi: „Učinio sam nešto što nije učinio niko prije mene!“ Ibn Abbas kaže:
„Uzvišeni i Sveznajući Allah je znao za te njegove misli, iako to nije vidio niti
znao niko od meleka koji su tada bili sa njim.“ U drugoj predaji se navodi čak
i da ga je Uzvišeni Allah bio postavio za kadiju – sudiju i upravitelja tim
džinima. Kaže se da im je hiljadu godina tako pravedno sudio da je čak dobio
ime Hakem (Pravedni i Mudri), i da ga je čak i Uzvišeni Allah nazivao tim
imenom, nakon čega se u njemu pojavila i razvila oholost koja će svoju
kulminaciju doživjeti pred Ademovim nogama kada mu je bilo naređeno da
mu padne na sedžu, što je prokletnik odbio, tvrdeći da je bolji od Adema.

Suština i smisao sedžde koju su meleki učinili Ademu

Uzvišeni je izdao jasnu naredbu: ”Kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se

Ademu!’, tj. učinite mu sedždu, vidjeli smo kako je ko reagovao. Sama riječ
‘sedžda’ ima svoje jezičko i šerijatsko značenje. U jeziku tom riječju se
ukazuje na poniznost, odavanje počasti, poštivanje, pa čak i pozdrav.
Šerijatsko značenje sedžde je spuštanje čela, ruku, koljena i stopala na tlo
pred Uzvišenim Allahom i ona je ekskluzivni čin koji pripada samo Uzvišenom
Allahu i nikome od stvorenja se ne smije činiti. Sedžda koja je bila naređena
melekima da je učine Ademu kao i svim njegovim potomcima, kako kaže dr.
Muhammed Bekr Ismail, pripada prvoj vrsti ukazivanja počasti, poštivanja i
pozdrava i bila je potpuno prilagođena njihovom obliku i izgledu. Međutim,
Iblis nije želio čak ni da pozdravi to novo stvorenje koje će Uzvišeni Allah
učiniti halifom – namjesnikom, na Zemlji. To je dovoljan išaret na prirodu
osobe koju pozdravite, a ona vam odbije odgovoriti na pozdrav…

Iblisova pogrešna logika

Našavši se pred jasnom Allahovom naredbom oholi i nadmeni Iblis je

pribjegao onome u čemu ga slijede svi njegovi poslušnici kroz cijelu povijest
čovječanstva –isprazno logiciranje, tačnije analogiju, a potpuno je zaboravio
da analogija i logika nemaju apsolutno nimalo mjesta pred jasnim Allahovim
naredbama. Uzvišeni nam detaljno opisuje taj događaj: ”Mi smo Adema
stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ‘Poklonite mu se!’, i oni
su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni. ‘Zašto se nisi poklonio
kad sam ti naredio?'– upita On. ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre
stvorio, a njega od ilovače'– odgovori on.” (El-A'raf, 11-12.) Hasan el-Basri je
rekao: „Iblis je prvi koji je upotrijebio analogiju.“ Ibn Sirin, također, to
potvrđuje i kaže: „Prvi koji je upotrijebio analogiju je Iblis, a Sunce i Mjesec
se obožavaju samo zbog toga (upotrebe analogije).“ Odgovor na takve
neprimjerene postupke zavisti, oholosti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, prkosa i
uzdizanja pred Svevišnjim Gospodarom svjetova je bio samo jedan: “O,
Iblise” – reče On – “zašto ti ne htjede da se pokloniš?” “Nije moje” – reče-
“da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata
ustajalog.” “Onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “neka si proklet i neka se
prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!” “Gospodaru moj,” – reče on –
“daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!” “Daje ti se rok” – reče
On – “do Dana već određenog.” “Gospodaru moj,” – reče – “zato što si me u
zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću
se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (El-Hidžr,
32-40.) Vidimo da mu se Uzvišeni Allah sada direktno obraća riječju: „Iblise“,
a ta riječ označava onoga koji je jadan, očajan, protjeran i udaljen (od
Allahove milosti i oprosta), a može se naći i mišljenje da je to riječ koja
označava biće koje u sebi nema ni jednu jedinu trunku dobra, tj. stvorenje
koje je samo po sebi čisto zlo. Se'id b. Džubejr je rekao: „Kada je Allah,
dž.š., prokleo Iblisa, njegov prvobitni lik se promijenio, zacvilio je žestoko i
upečatljivim glasom i svako cviljenje na dunjaluku, sve do Sudnjega dana je
od toga.“

Analiza Iblisove analogije

Učenjaci islama su jako pomno prostudirali sve kur'anske ajete, pa su se,

između ostalog, osvrnuli i na Iblisovu analogiju, i upotrebom te iste analogije
ukazali da je Iblis žestoko pogriješio kada je ustvrdio da je bolji od
Adema. Oni kažu: „Iblis je to rekao zbog svoje oholosti i mržnje prema
Ademu, a učenjaci su uporedili zemlju i vatru i dokazali da je zemlja bolja
zbog brojnih razloga, a neki od njih su:

priroda vatre je da prži i uništava sve s čime dođe u dodir, za razliku od

zemlje;

priroda vatre je nepostojanost, bezglavost, nestabilnost i žestina, dok je

priroda zemlje postojanost, mirnoća i stabilnost;

zemlja pruža hranu i opskrbu stvorenjima, zatim odjeću, ukrase, alatke za

život i nastambe, dok vatra nema ništa od toga;

zemlja je neprekidno potrebna životinjama i nikada ne mogu bez nje, dok

vatra apsolutno nikada ne treba životinjama, čak ni čovjeku vatra ne treba
stalno i bez nje može provesti dane i mjesece, i nije mu nužno neophodna;

vatra ne postoji sama po sebi nego mora imati stvar na kojoj će se pojaviti i
koja će je nositi (a na kraju će uništiti tu stvar, pa i sebe), dok zemlja uopće
nema potrebu za nosiocima.
Dakle, zemlja je uvjerljivo bolja i savršenija od vatre, zbog svega što
posjeduje, a što vatra nema. Štaviše, vatri treba zemlja, jer je to mjesto na
kojem ona postoji.

Na osnovu rečenog možemo vidjeti Iblisovo neznanje, nemar i nesigurnost u

svoje tvrdnje. Sve to ga je otjeralo od Allahove milosti i Njegovog carstva na
dunjaluku i odvelo u Džehennem na Ahiretu. Neka je na njega Allahovo
potpuno prokletstvo.“

Prokleto opasan savjetnik

Nezahvalno je pisati o Iblisu na ovako malom prostoru, jer znamo da je stariji

od cjelokupnog ljudskog roda. Pokušali smo iznijeti neke od najmarkantnijih
stvari o njemu- o njegovom opisu, snazi i metodama. Ovdje nemamo
prostora da govorima naširoko o metodama zavođenja, ali među njima
posebno mjesto zauzimaju njegove sposobnosti uvjeravanja i ubjeđivanja
ljudi koje idu do neslućenih i nepojmljivih granica. Iako ima ogromnu snagu,
njegovo glavno oružje protiv čovjeka je, žargonski rečeno, „navraćanje“, tj.
savjetovanje, nagovaranje, lažno obećavanje i slično. Tako na primjer, svojim
savjetima, šaputanjima i uvjeravanjima uspio je prevariti Adema i Havu koji
su bili u Džennetu, gledali meleke i razgovarali sa Uzvišenim Allahom. Pa šta
onda mislite, zar mu je problem da nekog od nas, običnih smrtnika, razuvjeri
u pogledu vjere, Dženneta, itd. Bit će mu problem samo u slučaju ako nas
Uzvišeni Allah zaštiti od njega i njegovih poziva, šaputanja, ”savjeta” i
retorike. Sljedeća njegova vanredno velika sposobnost je predstavljanje
dobra kao zla i zla kao dobra. Sjetimo se samo prve kazne kojom je kažnjen
čovjek prije nego što je protjeran iz Dženneta. Bilo je to gubljenje odjeće, tj.
sramoćenje pred čestitim melekima kada su se čovjek i žena našli bez imalo
odjeće na sebi, tako da su uzimali džennetsko lišće da pokriju stidne dijelove
svoga tijela.Taj prokletnik je kroz vrijeme prvu kaznu kojom je kažnjen i
iskušan čovjek, kod širokih masa pretvorio u trend, pa danas vidimo kako se
sve više ljudi ponosi što su bili na nudističkoj plaži, što nagi hodaju po kući i
što ”slobodno” organiziraju razne orgije na kojima su svi nagi… Najgore što
čovjek može i zamisliti jesu situacije kada čovjek ubije drugog nedužnog i
nevinog čovjeka, a još gore je kada čovjek ubije svoje rođeno dijete. Prokleti
Iblis je i u tome uspio, tako da je predislamske Arape uvjerio da trebaju
ubijati živu žensku djecu, jer je žensko dijete sramota za porodicu, i to im je
predstavio normalnim iako su to radili na najsvirepiji način – zakopavanjem
živih djevojčica u pijesak. Uzvišeni nam to ovako opisuje: ”Mnogim
mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim
prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah
htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!” (El-En'am,
137.)

Da nas Uzvišeni Allah sačuva i zaštiti od prokletog Iblisa i neka je na njega

vječno Allahovo prokletstvo.