Stara Maorska:

Sunce oblaci mogu skrivati, no uvjek ce ono

na svom putu buktati,
dok se ciklus ne zavrsi.
A kada kaos sistem proguta,
opet ce Kreator, izgradit novi svijet.

Tvoj put oblaci mogu skrivati, a cilj ti bit maglovit

Ne posustaj, jer orbita je tvoja za dusu vezana.
I mozda ce te vodit kroz mrkli mrak,
Buktinja kreatorova dace ti svjetlosti zrak.

Ti bjese, i bit ces,

Znaj to dok jesi ,
tvoj duh je putovao dugo i izdaleka,
ponikao iz izvora u izvor se vraca
iskra jednom kresnuta zauvjek tinja

Spavala je u dragulju, cucala u morskom valu

lutala sumama, iz groba ustajala
Cudnim putevima hodila, eonima godina
i sada u dusi tvojoj se ogleda

Od tijela do tijela, tvoj duh grabi

novu formu trazi kad stara nestane
i forma koju nadje je tkanina koju si ispleo
na razboju razuma od mislenih niti

Ko sto rosa ide gore da bi se u kisi spustila

tvoje misli vrludaju i u sudbu se tale
Pobjeci im ne mozes,
velike il male,
zle il plemenite
one ti sudbu kroje

negdje na ovoj planeti, nekad i nekako

tvoj zivot je odraz tvojega SADA!
Moj zakon je neumoljiv, krv ga ublaziti nece
Sto ispreo si prozivjet ces sam

Od ciklusa do ciklusa, kroz vrijeme i prostor

tvoji zivoti i tvoje nade uvjek ce pulsirati
Sve ono sto zelis i ono sto trazis
doci ce ti, ko sto plamen iz vatre dolazi

Kad jednom ogluvis za taj glas, i vrtlog se smiri

tvoj zivot ce postat zivot vjecnog
U jeku trke, pauze svjesnog
za uzrok i svrhu ljubavi punog

Sam si svoj djavo

Sam si svoj Bog
sam si pute poplocao kojima koraci tvoji odjekuju
I NISTA te spasti nece od greske il grijeha
sve dok se duhu svome ne priklonis