'

Naslov originala: l JEAN ANOUILH

l
JEAN ANOUILH

ANTIGONA
Copyright de la TABLE RONDE, !947.

ANTIGONA

Preveo:
Ri\.DOV AN IVSić

ZAGREBACKO DRAMSKO KAZALIŠTE - ZAGREB 1963.

 LICA

ANTIGONA

KREONT

HEMON

IZMENA

EURIDIKA

DADILJA

KREONTOV PAZ

STRAZARI

GLASNIK

KOR

PREMIJERA ODRZANA U ZAGREBU

29. LIPNJA 1956. u IZVEDBI
ZAGREBACKOG· DRAMSKOG
. UZALISTA
 Neutralan dekor. Troja vrata. Kad se digne zastor,
sva su lica na pozornici. Cavrljaju, pletu i kartaju se.
Prolog se odvaja od njih i izlazi naprijed.

PROLOG
Eto. Ova će vam lica igrati Antigoninu povijest.
Antigona je ona rriUtl.a' mršava koja tamo sjedi i koja
ništa ne govori. Greda ravno preda se. Misli. Misli da
će začas postati Antigona, da će se iznenada roditi iz
mršave i zatvorene crnomanjaste djevojke kojoj nitko
u porodici nije davao važnosti, i dići se sama rotiv
· ~ svij.g_t_a: sama pro IV reonta, voga ujak , koji
]e ·kralj. Misli da će uskoro umrijeti i · ada i da
bi i ona veoma rado živjela. Ali ništa se tu ne može
promijeniti. Ona se zove Antigona i morat će sada
.···odigrati svQju ulogu dokraja ... ,I ona, otkad se zastor
digao, osjeća da se vrtoglavom brzlnorn-udaJ.j:u:j-e-od~voje­
sestre ~Izmene koja čavrlja i smije se -s jednim mladi-
. i od svih nas, koji je ovdje mirno gledamo, od
{Oji yečeras ne moramo Jlmri}e-ti...--
naj mladić s kojim se razgovara plavokosa, lijepa,
sretna Izmena, to je Hemon, Kreontov sin; on je Anti-
gonin zaručnik. Sve ga je vruklo prema' Izmeni: nje-
gova ljubav za plesove i igre, njegova želja za sre-
ćom i za uspjehom, a i njegova putenost jer je Izme-
na mnogo ljepša -od- Antigone, a onda je jedne večeri,
jedne večeri na plesu, kad je plesao sam-o· s Izmenom,

7
·edne večeri kad je Izmena bila zanosna u svojoj no-
~roj haljini, otišao da potraži Antigonu koja je sanja-
rila u jednom :kutu obuhvativši rukama korena ~
1 sada, i zapitao je hoće li biti njegova žena.
Nitko nije nikad razumio zašto. Antigona je bez ču­
đenja podigla svoje ozbiljne oči prema njemu i kazala
mu »da« sa sitnim ·tužnim osmijehom ...
Orkestar je zasvirao novi ples: Izmena se ibučno
smijala malo podalje medu drugim mladićima. I~
sada je trebalo da on postane Antigonin muž. \Nije
znao da na ovoj zemlji nikada nije smjelo .biti Antiga-
nina muža i da mu ta prinčevska titula daje samo
pravo da umre.
Onaj snažni sjedokosi ·čovjek koji razmišlja tamo
!kraj svoga paža, to je Kreont. On je Jcralj. Pun ~e
bora. Um an je. On igra tegobnu ulogu, upravlJa
ljudim~.·- ..Prije~ Edipovo vrijeme, kad je bio samo
prva lični.Jst-~a! dvoru, volio je muziku, lijepe uveee,
du-ga tumaranja po sitnim trgovima tebanskih pro-
davača starina. Ali su Edip i njegovi sinovi umrli.
Ostavio je knjige, svoje starinske predmete, zasukao
je rukave i zauzeo njihova mjesta.
On je kojiput_JlaY.e.če...JJJ oran i pita se nije Ii bes-
koristan posaO upravl"ati l"u ima Nije li to· prljava
dužnost koju tre a ostaviti grubljirn ljudskim licima ...
A onda st ujutro pred njega postavljaju tačno od-
ređeni problemi koje treba riješiti, i on mirno ustaje
kao radnik u osvit dana.
Ona stara gospođa koja plete pokraj dadilje, koja
je odgojila njezine dvije kćeri, to je Euridika, Kreon-
tova žena. Ona će !plesti za vrijeme cijele tragedije,
sve dok na nju ne dođe red da ustane i da umre. Ona
je dobra, ozbiljna, mila. Nije mu ni _od ka~ve po~o~i.
Kreont je sam. Sam sa svojim mahm pazem ko·Jl J€
8
premalen i koji mu također ni u čemu ne mo·že po-
moći.
Onaj blijedi mladić, tamo u pozadini, koji sanjari
naslonjen leđima na zid, osamljen, to je Glasnik. On
će uskoro doći da objavi Hemonovu smrt. Zato on
nema volje da se pridruži ostalima i da čavrlja. On
već zna ...
I napokon ova tri čovjeka, crvena u licu, koji se
kartaju a !kape su zabaciH na zatiljak, to su stražari.
Nisu loši momci, imaju žene, djecu i sitne brige kao
svi mi, ali oni će vam za koji čas sasvim mirno uhap-
siti optuženike. Smrde po češnjak.u, o koži i crvenom c- 1- •
vinu, a nemaj u nima o maste. Oni su vazda ne uzni
pomoćnici 1 vazda su zadovoljni sami sobom, pravdom.
Zasad su oni pomoćnici Kreontove pravde, sve dok im
novi glavar Tebe sa svi_m____12.!:2J2ilsnim ovlastima ne za-
povjedi da-i~·n}ega-~uhapse.
A sada kad ih sve poznajete, moći će vam odigrati
svoju povijest. Ona počinje u času kad su se dva
Edipova sina, Eteoklo i Polinik, koji su morali vladati
Tebom svaki godinu dana naizmjence, pobili l jedan
drugog ubili pod gradskim zidinama, jer je stariji od
njih Eteoklo, pošto je godinu dana vladao-, odbio da
svoje mjesto preda svome bratu. Sedam je velikih i
stranih prinčeva koje je Polinik predobio za svo}u
stvar bilo poražena pred sedlnori:rri tebanskim vrati-
rna. Sada je grad spasen, oba su brata mrtva, a kralj
Kreont je zapovijedi·o da Eteoklu, dobrom bratu,
bude priređen veličanstveni pogreb, ali da Po1inik,
ništarija, buntovnik, protuha, bude ostavljen neopla-
kan i nesahranjen, da bude plijen gavranima i šakali-
ma. Tko se god usudi da mu oda ,posmrtne počasti, bit
će bez milosrđa kažnjen smrću.
9
 Dok je pROLOG govorio lica su. izašla jedno za
drugim. I Prolog izlazi.
Osvjetljenje se na pozornici promijenilo. Sada je
siva i blijeda zora u. kući koja s'?ava.,
Antigona je odškrinu.la vrata :~ v~aca se izvana na
prstima svojih bosih nogu, s~o]e ct~e1e drži u. ruci.
J edan časak zastane i ne pom teno slusa.
Pojavi se dadilja.
DADILJA - Odakle dolaziš? . . ..
ANTIGONA - Sa šetnje, dadiljo. B1lo Je llJepo.
Sve je bilo sivo. Sada je već sve, 't:> ti odavde ne ~a­
žeš vidjeti, žuto·, zeleno. ~~stalo Je k~~ r~~le?n1c~.
Moraš ranije ustajati, dadilJo, ako hoces vidJeti svi-
jet bez boja.
Hoće da prođe.
DADIWA - J oS Je bio mrak kada· sam ustala, ~o-
šla sam u tvoju ,sobu da vidim nisi h __ se u snu otknla
a kad tamo, tebe više nema u postelJI. . ANTIGONA -{b!ogo) Da, imala sam sastanak.
ANTIGONA - Vrt je još spavao. Iznenad1la sam
se .ga, dadiljo. On i ne sluti da sam ga vidjela. Lijepo
je u vrtu :koji još ne misli na lj~d:. . ..
DADILJA - Iz vrta si također 1zasla, otlsla sam sve
do stražnjih vrata, ostavila si ih odškrinuta. . ..
ANTIGONA - U ·poljima je sve bilo mokro 1 ce-
kalo je. Sve je čekalo. Onako sama ~a cesti dizala sam
strašnu buku i bilo mi je neugodno Jer sam dobro' zna-
la da mene ne čekaju. Onda sam izula sandale i ušu-
ljala se u prirodu da me ona ne bi opazila ·.: .
DADILJA - Morat ćeš oprati noge pnJe nego se
vratiš u krevet.
ANTIGONA - Jutros neću više leći. ..
DADILJA - U četiri sata! Još i nije bilo čehn!
Ustanem da vidim nije li se otkrila. Kad imam što
i vidjeti: postelja prazna, a već se i ohladila.
10
ANTIGONA - Misliš Ji, dadiljo, kad bih svako
jutro ovako ustajala, da bi mi svako jutro bilo tako
lijepo, da budem <Prva djevojka napolju?
DADILJA - Noć! Bila je noć! A ti bi me htjela
uvjeriti da si bila na šetnji, lažljivice! Odakle dolaziš?
ANTIGONA - (s čudnim osmijehom) Istina, još je
bila noć. Samo sam ja u cijeloj prirodi mislila da je
već jutro. To je divno, dadiljo. Danas sam ja prva po-
vjerovala u dan.
DADILJA - Pretvaraj se. Samo se ti pretvaraj! Po-
znajem ja tu pjesmu. Bila sam ja djevojka prije tebe.
Ni sa mnom nije bilo lako izaći na kraj, ali ovako
tvrdoglava nisam bila. Odakle dolaziš, nevaljalice.
ANTIGONA - (iznenada postane ozbiljna) Ne. Ni-
sam nevaljalica.
DADILJA - Imala si sastanak, zar ne? Reci samo
da nisi.
DADILJA - Imaš momka?
ANTIGONA ~(~o-vata, poslije ~~anke) Da, da-
diljo, da, baš j{ jadni_!Y Imam momka.
DADILJA - {pr;lne) Ah! Divno! Krasno! Ti, kra-
ljevska kći! I onda da se čovjek muči da ih odgaja.
Sve su iste. Ali ti ipak nisi bila kao ostale, nisi se
uvije:k Hekala pred zrcalom, nisi mazala usta, nisi
r nastojala da te zapaze. Koliko sam sebi puta rekl3:
f ')Bože moj, ova mala nije dosta koketna! Uvijek u
l istoj haljini i nepočešljana. Mladići će zapaziti samo
J Izmenu s njezinim uvojcima i vrpcama, a nju će mi
j ostaviti na vratu«. E pa znaš, bila si upravo kao tvoja
J sestra, i još gora od nje, licemjerko. Tko je taj? Neka
l protuha možda, hm? Neki momak koga ti ne možeš
predstaviti svojoj porodici i reći: ))Eto, njega ljubim,
ll
 n· ega se hoću udati«. Pogodila sam zar ne, pogodil3
za J ... .. .
sam Odgovaraj, laz1]IVICe.1
ANTIGONA - (opet se malo osmjehne) Da, dad!lJO:
DADILJA - I ona kaže )~da<d O gospode bož~! J?al~
]fi n
· je dok je još bila derište, obećala sam n]ezmoJ
sud molJ. maJ· ci da ću od nje načiniti čestitu djevojku, a
·· 1 · Ja sam
t Ali to neće samo tako proc1, ma a moJa.
evo. tvo,J· a dadilja i ti postupaš -sa mnom kao sa starom
samo · · · k K eont
budalom u redu, ali tvoj ujak, tVOJ ce :UJa
' • l
saznati sve. Obecavam to.
ANTIGONA - (iznenada ma!o umorna) Da, dadl-
j'o moj će ujak Kreont saznati sve. A sada me ostavl.
J DADILJA - I vidjet ćeš što će reći_ kad sazna ~· 3
· -
us t a)es n oc·u · A Hemon? A tvoj zaručmk?
. Jer ona. · J€
za!'lučena! zaručena je, a u četiri sata UJ~tro ustaJe 1z
svoga kreveta i odlazi da se skita s drug1rr:. I t? v~m
stvorenje odgovara da ga ostavite, htjela b1 .da covJek
ništa ne kaže. Znaš li što bi trebalo da urad1m? Da te
istučem kao onda kad si bila mala.
ANTIGONA - Dadiljice draga, ti ne ·bi smj:la od-
više vikati. Jutros ne bi smje:a bit~ odv~še ~~ocesta. 1 /l1ftf/kleti ako hoćeš,~ da nikada neću imati drugog mom- _
DADILJA _ Još i to! Ne b1h smJela v1katL Krasno.
Ja, koja sam obećala tvojoj majci ... Sto bi ml ona
re-kla da je ovdje? )}Stara budalo, da, stara budal~,
· · · ·e znala sačuvati čistu, moju malu. Vazda Vl-
=lnnJ .h t l
češ, vazda si kao pas, vazda se vrtiš o~~ nJ· l~. s o~. om
odjećom da se ne prehlade, ili im nos1s pt:CJe mliJeko
da ojačaju, ali u četiri sata ujutro spavas, sta:a ~b~­
dalo. Spavaš, ti što ne možeš sklopiti o~a a pu~tas 1 ~
da se išuljaju iz kuće, i dolaziš k~d 'J€, postelJa vec
prazna!« Eto što će mi reći tvoja maJlC~ kad se ~spnem
gore k njoj, a ja ću propasti u zemlJU od sh.da ako
dotada već ne umrem i moći ću samo pognuti glavu
i odgovoriti: ))Gospođo Jokasto, istina je«.
12
ANTIGONA - Ne, dadiljo, nemoj v1se plakati. Mo-
. . ći ćeš pogledati mami ravno u lice kad dođeš k njoj.
I on3~·-. će ti reći: »Dobar dan, dadiljo, draga. Hvala za
malu Antigonu. Dobro si se za nju brinula.<{ Ona zna
l. · zašto sam ja jutros izašla.
DADIWA - Nemaš momka?
ANTIGONA - Nemam, dadiljice.
DADILJA - Zar se sa mnom šališ? Znaš da sam
r prestara. Bila si moja miljenica iako· imaš gadan ka-
. rakter. Tvoja je sestra bila umiljatija, ali sam uvijek
mislila da me ti voliš. Da me voliš, rekla bi mi istinu.
Zašto je tvoja postelja bila hladna kad sam došla da
ti podavijem pokrivač?
ANTIGONA - Nemoj više plakati, molim te dadi-
ljice. (Zagrli je.) No, no, dobro moja -stara crvena ja-
buko. Sjećaš li se kad sam te trljala da budeš sjajna?
Stara moja ja:buko puna bora. Nemoj da ti suze teku
niz ove male brazde :vbog ovakvih gluposti - ni zbog
čega. Čista sam, nemam drugog momka osim Hemo-
na, svog zaručnika, kunem ti se. Mogu ti se čak za-
ka ... ~tedi svoje~-j-oš-Titti potrebne,
dadiljice. Kad ovako iPlačeš, opet postanem malena ...
p-~.:,,/:-- A jutros ne smijem biti malena.
U~azi Iz·mena.
IZMENA - Već si ustala? Dolazim iz tvoje sobe.
ANTIGONA - Da, već sam ustala.
DADILJA - Dakle' obadvije! ... Zar ste obadvije
poludjele? Ustajete prije nego- služavke? Mislite li da
je dobro ujutro biti na nogama natašte, da to- doliku-
je princesama? A i kako ste lako odjevene! Vidjet
ćete, još ćete mi uhvatiti kakvu bolest.
ANTIGONA Ostavi nas, dadiljo. Nije hladno,
uvjeravam te: već je ljeto. Hajde, skuhaj nam kavu.
13
 ANTIGONA - Dakako. Svakome sv<>ja ulog.e. On
Ona je iznenada od umora sjela.
nas mor~p_qgpE_~tL._? mi m!)l-arno sah;raniti sv9ga brata-:---
:Zeljela bih malo kave, d a dT' 'J lee, molim te. To će ·Tako sU uloge bile podijeljene. I što mi tu možemo?
-dobro činiti. . . . rti d IZMENA- Neću da umrem.
m1 ILJA _ Golubice moja! U g1av1 JOJ _se v . o ANTIGONA - (blago) I ja bih veoma rado da ne
DAD . t . . ovdje kao glupa ea umJesto umrem.
prazna želuca, a J~ s OJim
da joj d-onesem n_esto toplo. IZMENA - Slušaj, dobro sam noćas o svemu raz-
Ona brzo odlau. mišljala. Ja sam starija. Razmišljam više od tebe. Ti
IZMENA _ Jesi li bolesna?_ učiniš ono što ti u prvom času padne na pamet, a baš
ANTIGONA - Nije to msta. Malo sam umorna. te briga je li to glupost. J a sam staloženi j a. J a raz-
. h
(OSmJe ne se.
) zato što sam rano ustala. mišljam.
IZ:MENA - Ni ja nisam spava 1a. ANTIGONA - Kojiput se ne smije odviše razmišljati.
e ANTIGONA - (opet se os.mjehne) Treba da spavaš, IZMENA - Nije tako, Antigona. Prije svega to je
/d ne- budeš sutra manje liJepa. strašno, dakako, osim toga meni je također žao na-
1 a .
· IZMENA _ Ne rugaJ se. . . • šeg brata, ali ja pomalo razumijem našeg ujaka.
ANTIGONA - Ne rugam se. Jutros me rumiruJe sto ANTIGONA - Ja neću da ga pomalo razumijem.
si l .. epa Kad sam bila malena, bi1a sam tak~ nesre t- IZMENA - On je kralj, mora dati primjer./(
lJ. ,
·v se? B latila sam te zemljom, stavlJala sam ANTIGONA - Ali ja nisam kralj. Ja ne moram
na s]ecas · · 1 d
. ' . . vrat Jedanput sam te pnveza a za rvo dati ,primjer ... Njoj nešto padne na pamet, maloj
h gusJenice za · 1 d·
i odrezala ti kosu, tvoju lijepu kosu. . . (0. n~. g a 1 Antigoni, gaduri, tvrdoj glavi, nevaljalici, a zatim je
. k su) KaJko mora biti lako ne mlshtl glu- stave u kut ili u mračnu sobicu. A to je i zavrijedila.
l'"'menmu o · d · ·
p"'osti sa svim ovim lijepim, glatkim i ure mm UVOJ- Zašto se nije pokoravala.
cima oko glave! IZMENA - Dosta! ... Namrštiš obrve, gledaš ravnu
IZMENA - (najedanput) Zašlo govoriš o drugim preda se i tjeraš svoje. Slušaj me. Ja imam češće
stvarima? . . N pravo nego, ti.
ANTIGONA - (blago i dalje JOJ gladi kosu) < ANTIGONA - Ja neću da imam pravo.
govorim 0 drugim stvar_ima . · · IZMENA - Pokušaj barem razumjeti.
IZivfENA - Znaš Antigona, mnogo sam razmišljala. ANTIGONA - Razumjeti . . . Samo tu riječ imate
ANTIGONA - Da. u ustima, svi vi otkad se sjećam sebe. Trebalo je ra-
IZMENA - Mnogo sam razmišljala cijelu noć. Ti zumjeti da se ne smije dotaći voda, lijepa hladna brza.
si luda. voda, da se ne 1bi smočile kamene ploče, da se ne smi-
ANTIGONA - Da. je dirati zemlja da se ne bi uprljala odjeća. Trebalo
IZMENA - Ne m{)žemo. • ? je razumjeti da se ne smije jesti sve najedanput, da se
ANTIGONA - (poslije stanke, sitnim glasom) Zasto. r:.e smije dati SVB što čovjek i.m.:1 u rlžepu prosjaku
IZMENA _ Pogubit će nas.
15
14
 koga sretneš, da -se ne smije t~čati, trčati uvje:~r
dok čovjek ne padne na zemlJU, da se ne sml)e p1tl
s::
kada je čovjeku vruće i kupati se prerano: ili prekasno,
svakako ne u času kad čovjek osjeća želju za kupa-
njem! Razumjeti! Uvij_ek razumjet~. Ali ja ~?eću da
razumijem. Razumjet cu kad ostanm. (Dovrst blago.)
rAko ostarfun. N e sada.
~-rzMENA - On je jači od nas, Antigona. On je kralj.
1 svi u .gradu misle kao on. Ima ih na tisuće oko nas,
vrve na svim te-banskim ulicama.
ANTIGONA - Ne slušam te.
IZMENA - Vikat će na nas. Uhvatit će nas u svo-
jih tisuću r.ulcu, sa svojih tisuću llCa i sa svojim jed-
niffi pOgledom. Pljuvat· će nam u lice. l morat ćemo
poći na krvničkim kolima praćene njihovom mržnjom,
njihovim smradom i smijehom do stratišta. A tamo će
biti stražari sa svojim glupavim glavama, crveni u li-
cu od krutih ovratnika, sa svojim opranim de-belim
rukama, sa svojim volovskim pogledom i moći ćeš im
vikati i vikati, pokušavati da im objasniš, oni će sa-
vjesno i pokorno kao crnci vršiti sve što im je zapo-
vjeđeno, a neće sebe .pitati je li to dobro ili zl-o ... A
patiti? Trebat će patiti, osjećati da je bol sve jača, da
je tako jaka, da je ne možeš više izdržati, da bi tre-
balo da prestane, ali je ona ipak i dalje sve jača i pe-
n1e se 1kao glas u visinu ... Oh! Ja ne mogu, ja ne
mogu ...
ANTIGONA - Kako si mnogo o -svemu mislila.
IZMENA - Cijelu noć. Ti nisi?
ANTIGONA - Jesam, dakako.
IZMENA - Znaš, ja ti nisam jako hrabra.
ANTIGONA - (blago) Ni ja. Ali što zato?
Stanka. Izmena najedanput upita:
IZMENA - Tebi se dakle ne živi?
16
ANTIGONA -
ako je to moguće)
(promrm!ja) Ne živi ... (Još n)eZnt)e
Koja je prva ujutro ustajala samo
da bi osjetila hladni zrak na svojoj goloj koži. Koja
. je posljednja lijegala, i to kad već nije mogla od -umo-
ra, samo da bi živjela još malo u n-aći. Koja je p1aka-
la još kao dijete ,kad je mislila da ima toliko životi-
njica, toli-ko vlati trave na livadi, da ih ne može sve
uzeti.
IZM:ENA - (najednom osjeti nježnost prema njoj)
Sestrice moja... ·
ANTIGONA - (uspravi se i vikne) Ah, ne! Ostavi
me! Nemoj me milovati! Nemojmo sada početi zajed-
no cmizdriti. Dohro si promislila, kažeš? Ti misliš da
je cijeli grad, koji urliče, protiv tebe, ti misliš da su
bol i strah od smrti dosta?
IZMENA - (pogne glavu) Da.
ANTIGONA - Izgovaraj se samo time. .
IZMENA - (skoči prema Antigoni) Antigona! Za-
klinjem te! Muškarcu dolikuje da vjeruje u ideje i da
umire za njih. Ti si djev-ojka.
ANTIGONA - (stisnwtih zubi) Djevojka, da! Nisam
li dosta plakala što sam djevojka!
IZMENA - Tvoja je sreća pred tobom i treba sa-
mo da je uzmeš. Zaručena si, mlada si, lijepa ...
ANTIGONA - (muklo) Ne nisam lijepa.
IZMENA - Nisi lijepa kao mi, nego drugačije. Do-
bro znaš da se za tobom okreću derančići na ulici,
ela tebe djevojčice gledaju kad prelaziš, da iznenada
postanu nijeme i da ne m-ogu s tebe skinuti pogleda
sve dok ne zađeš za ugao.
ANTIGONA (malo se osmjehne) Derančići, dje-
vojčice ...
IZMENA - (pos1ije stanke) A, Hemon, Anti-gona?
ANTIGONA - (zagonetno) S Hemonom ću govori-
17
··:·:_:.·: J
··t:::t'illlrtU
 li za koji čas. S Hemonom ću za koji čas sve zauvijek
·svršiti.
IZMENA - Ti si l<Uda.
ANTIGONA - (osmjehne se) .!J_yij_ek si mi govo~
~ swJuda, zbo:g svega, oduvijek. ~Ste­
lj~-Izmena ... Već se razdanilo, ionako ne bih mo-
gla' ništa uraditi. Moj j e mrtVi hr a t sada okružen stra-
žom -upravo kao da je postao kralj. Vrati se u poste-
ljiL Sva si blijeda od umora.
IZMENA - A ti?
ANTIGONA - Meni se ne spava ... Ali ti obeća­
vam da se neću odavle maknuti prije nego .se probu-
diš. Dadilja će mi sada donijeti da jedem. Pođi još
spavati. Sunce se tek diže. Oči su ti sasvim malene
od sna. Hajde ...
IZJ\1ENA- Uvjerit ću te, zar ne·? Uvjerit 6u te? Do-
pustti ćeš mi da ti još govorim?
ANTIGONA - (malo umorna) Dopustit ću ti da mi
govoriš, da. Dopustit ću vam svima da mi govorite.
Hajde sada spavati, molim te, da sutra ne budeš ma-
nje lijepa. (Gleda je kako izlazi s malim, tužnim o~mi­
jehom, zatim iznenada padne od umora na stohcu.)
Jadna Izmena! ...
DADILJA - (ulazi) Eto, donijela sam ti kavicu
kruh s maslacem, golube moj! Jedi!
ANTIGONA - Nisam baš gladna, dadiljo.
DADILJA - Sama sam ispržila kruh i namazala
kako ti vo1iš.
ANTIGONA - Zlatna si, dadiljice. Samo ću popiti
malo kave.
DADILJA - Gdje te boli?
ANTIGONA - Nigdje, dadiljice, ali dobro me ipak
ugrij kao onda kad sam bila bolesna ... Dadiljice jača
od vrućice, dadiljice jača od more, jača od sjene or-
18
mara koja se cereka i neprestano preobražava na zidu,
jača od tisuću ·kukaca tišine koji razjedaju nešto ne-
gdje u noći, jača od same noći i njezinih ludih pri-
gušenih zvukova - dadiljice jača od smrti. Daj mi
ruku kao onda kad si ostajala pokraj moje postelje.
DADILJA - !';ta je tebi, golubice moja mala?
'- { ANTIGONA - Ništa, dadiljo. Ja sam samo ,za sve
--~to još premaleila-An--samo-t-i-s_roij.eš=to--zrla.li.
. DADILJA-=--Premarena-:-~to, ptičice moja?
ANTIGONA - Ni za što dadiljice. A osim toga, ti
si ovdje. Držim tvoju d-obru, hrapavu ruku, koja spa-
šava od svega, uvijek,. dobro znam. Možda će me i
sada spasiti. Ti si tako moćna, dadiljfce.
DADILJA - !';to hoćeš da uradim za tebe, grlice
moja?
ANTIGONA - Ništa, dadiljo, samo ostavi svoju
ruku oval;:o na mom obrazu. (Neko vrijeme ostaje za-
·tvorenih očiju) Eto, više se ne bojim. Ni opakog če­
domara, ni trgovca pijeskom, ni bauka koji dolazi i
odvodi djecu . . . (Opet stanka - ona nastavi drugim
glasom) Dadiljice, znaš 1 Tl/Iiia, moja kujica ...
DADILJA - Da.
/ ANTIGONA - Sada ćeš mi obećati da je \'iše ni-
L-kada_nećeš grditi.
DAD~ svojim šapama! Takvo
što ne bi smjelo ulaziti u 'ku·ću.
ANTIGONA - Pa čak ako i zaprlja sve. Obećaj mi,
dadiljo.
DADILJA - Hoćeš, dakle, da je bez riječi pustim
da sve uništi?
ANTIGONA - Da, dadiljo.
DADILJA - Ah! To bi bilo malo previše!
ANTIGONA - Molim te, dadiljice. Ti voliš Milu
njezinu dobru debelu glavu. A osim toga, ti zaprav!J
19

-voliŠ- i čiStiti. Ti bi bila veoma nesretna da sve uvijek
oStane čisto. Ja te, dakle m·oliln: nemoj je grditi.
DADILJA - Ako mi se pomokri na ćilim?
ANTIGONA - Obećaj da je ipak nećeš grditi. Mo-
lim te, lijepo te molim, dadiljice.
DADILJA - Iskorišćuješ svoju umiljatost ... Dobro.
Dobro. Obrisat ću bez riječi. Praviš od mene budalu.
ANTIGONA - A osim toga, obećaj mi također da
ćeš se s njome razgovarati, da ćeš se s njom često
razgovara~-~
DADIL;J:A: - (s!egne ramenima) Tko je to ikada
yidio? Razgovarati se sa životinjama.
ANTIGONA - I to upravo kao da ona nije životi-
nja, kao da je čovjek, onako kako si mene čula da
s njom razgovaram ...
DADILJA - Ah, t<> ne! U mojim godinama da pra-
vim od sebe budalu! Ali zašto hoćeš da se cijela kuća
razgovara s tom životinjom 'kao ti?
ANTIGONA - (b!ago) Ako ja iz bilo kojeg razloga
ne bih više mogla da se s njom razgovaram ...
DADILJA - (koja ne razumije) Ne bi više mogla
da se s njom razgovaraš? Zašto?
ANTIGONA - (ok1'ene ma!o od nje g!avu, a. zatim
doda tvrdim glasom) I osim toga, ako bude odviše tu-
žna, ako ti se bude činilo da ipak odviše čeka s nju-
škom pod vratima, kao onda kad me nema kod kuće, bit
i će možda bolje da zamoliš nekoga da je ubije, dadilji-
i~.(!,_g.~boli.
DADILJA- Zamoliti nekoga da je ubije, srdašce mo-
je? Da ubije tvoju kujicu. T!_ si jutros poludjela. ~_
ANTIGONA - Nisam, dadil}lce. -~
Pojavljuje se Hemon.
Ev·o Hemona. Ostavi nas, dadiljo. I ne zaboravi da si
mi dala riječ.
(Potrči Hemanu.) Oprosti mi, Hemone, za našu svađu
od sinoć i za sve. Ja sam imala krivo. Molim te da mi
oprosti-š.
Dadilja izlazi.
HEMON - Dobro znaš da sam ti oprostio čim si za-·
lupila vrata. Tvoj je parfem 1hio još u zraku, a ja sam
ti već oprostio. Kome si ukrala onaj parfem?
Drži je u svo1n naručju, smješka se, gleda je.
ANTIGONA - IzmenL
HEMON - A ruž za usne, puder, lijepu haljinu?
ANTIGONA - Također.
HEMON - U čiju si se počast bila onaO<o uredila.
ANTIGO~A - . Reći ću tL (Ma!o se jače privije uz
n)ega.) Oh. Dragi, kako sam bila glupa. Izgubili smo
Cijelo veče. Lijepo veče.
HEf\.fON - Još će biti za nas večeri, Antigona.
ANTIGONA --"_Možd~
HEMON - Još ćemo se mi svađati. Sreća vrvi sva-
dama.
ANTIGONA - Sreća, da ... Slušaj Hemone.
HEMON- Da.
ANTIGONA- Nemoj se jutros smijati. Budi ozbiljan.
HEMON - Ja sam ozbiljan.
ANTIGONA - I zagrli me jače nego što si me ikad)
zagrlio. Neka se sva tvoja snaga utisne u mene. _,..,.._....,.J_
HEMON - Eto. Svom snagom. ;Jiv'/
ANTIGONA - (u jednom dahu) Kako je to ugodno'
?stanu Jedan čas bez riječi, a zatim ona nježno
poene:
Slušaj me, Hemone.
HEMON- Da.
ANTIGONA - Jučer sam ti htjela reći ... Dječačić.
Dječačić koga bismo imali nas dvoje ...
HEMON- Da.
21

'F.~iiON-- Da, Antigona.
- Oh, ja bih ga tako čvrsto privila
da se ničega nikada ne bi bojao, kunem ti se.
večeri koja dolazi, ni tjeskobe žarkog nepomičnog
)j(,j[lirtca, ni sjena ... Naš dječačić, Hemone! Imao bi sa-
malu i neepočešljanu mamu - ali pouzdaniju
'svih pravih majki na svijetu koje imaju prave gru-
i velike pregače. Ti si u to uvjeren, zar ne?
HEMON - Da, ljubavi moja.
ANTIGONA - I uvjeren si također, zar ne, da bi
pravu ženu?
HEMON - (drži je u zag1·!jaju) Imam pravu ženu.
ANTIGONA - (najednom vikne, privivši se čvrsto
uz njega) Oh, jesi li me ljubio, Hemone, jesi li sasvim
siguran da si me ljubio ono veče.
HEMON- (nježno je njiše) Koje večeri?
ANTIGONA - Na onom plesu kad si po mene do-
šao u moj kut, jesi li potpuno siguran da tada nisi do-
šao ,po 'krivu djevojku? Jesi li siguran da nisi nikada
poslije požalio, nikada pomislio, čak ni u dnu srca, ni
jedanput, da bi bilo bolje da si zaprosio- Izmenu?
HEMON - Ludice mala!
ANTIGONA - Ljubiš me, zar ne? Ljubiš me kao
ženu? Ne lažu li tvoje ru'ke koje me privijaju? Ne
lažu li tvoje velike ruke položene na moja leđa, ni
tvoj ... miris, ni ova ugodna toplina, ni ovo veliko povje-
renje koje me .preplavljuje kad mi je glava na tvome
vratU.
HEMON - Da, Antigona, lju:bim te kao ženu.
ANTIGONA - Ja sam crna i mršava. Izmena je
ružičasta i zlatna kao voće.
HEMON - (mrmlja) Antigona ..
22
ANTIGONA - Oh! Sva sam pocrvenjela od stida.
Ali jutros moram da znam. Reci mi istinu, molim te.
Kad misliš da ću biti tvoja, osjećaš li da u tebi nastaje
velika praznina, kao da nešto umire
HEMON - Da, Antigona.
ANTIGONA - (u jednom dahu pos~nke) Ja
tako osjećam. I htjela sam ti reći, da b~a veoma
ponosna da budem tvoja žena, tvoja tprava ~en~, ~a
koju bi ti stavljao svoju ruku, navečer kad b1 SJedi_o,
i ne misleći, 'kao na stvar koja je zaista potpuno tvoja.
(Odmaknula se od njega, počela govoriti drugim ?1~­
som.) Eto sada ću ti reći još dvije stvari. A kad h 1h
kažem, morat ćeš otići bez i najmanjeg pitanja. Cak
i ·onda ako ti se učine neobične, čak i onda ako te bu-
du boljele. za,kuni mi se.
HEMON - što ćeš mi još reći?
ANTIGONA - Zakuni mi se najprije da ćeš izaći
bez i jedne riječi. Bez i jednog pogleda. Ako me voliš,
zakuni mi se.
Gleda ga svojim jadnim, izmučenim licem.
Vidiš li kako te molim, zakuni mi se, molim te, He-
mone ... To je posljednja ludost koju ćeš imati da
mi ispuniš.
HEMON - (poslije stanke) Kunem ti se.
ANTIGONA - Hvala. Dakle slušaj! Pitao si me
malo prije zašto sam -došla na ples u Izmeninoj haljini,
s parfemom i ružem na usnama. Bila sam glupa. Ni-
sam bila j ako sigurna da me ti zaista želiš i -učinila
sam sve to da budem malo· više kao ostale djevojke,
da bih u tebi probudila želju za mnom.
HEMON - Dakle zato?
ANTIGONA - Da. A ti si se počeo smijati, počeli
smo se svađati, i moja je ružna narav pobijedila, po-
bjegla sam.
23

··-<Jn one.
::'-(_Govori tiše, poniznije)
Preklinjem te ...
(. dodaje tvrdo pošto se okrenu.la od njega)
Reći su ti, uostalom. HtJela sam bez obz1ra na sve hiti
t~roja žena, jer te ovako ljubim, veoma jako ljU!him,
i jer - 0 dragi, sada ću ti nanijeti bol~ oprosti - jer
se·- nikada neću moCi za__t.e:._~
~j~ani§emio~eneraženja, ona potrči prozoru,
1
viče)
, Hemone, zakleo si se! Izađi. Izađi odmah i bez ijedne
riječi. Ako što kažeš, ako učiniš samo korak prema
i
- Prekasno je. Jutros kad~-- .si- me srela, dolazila sam
·,'odande.·------- ·- ----~·
1 meni, llasit ću se I~r. Kunem ti se, Hernone.
Tako mi glave dJecacića koga smo imali nas dvode u
l
, snu, jedinog dj-ečačića koga ću ikada imati. Idi sada,
idi brzo. Saznat ćeš rutra. Saznat ćeš za koji čas.
i)'~~;-ii'i'~ je s 'takvim očajanjem, da se Hemon pokorio
i udaljio.
Molim te, Hemone, idi. To je jedino što još za mene
možeš uraditi ako me voliš.
On je izašao. Ona je ostala nepomična, leđima okre-
nuta publici, zatim zatvara prozor, a onda sjedne na
jednu malu stolicu u sredini pozornice i kaže nježno,
kao čudnovato smireno:
Eto s Hemonom je svršeno, Antigona.
IZMENA - (ušla je, zove) Antigona, Antigona! ...
Ah, ovdje si!
ANTIGONA - (ne pokrenu.vši se) Da, ovdje sam.
24
IZJVJ:ENA - Ne mogu spavati. Bojala sam se da ne
izađeš i da ga ne pokušaš sahraniti, iako je već dan.
Antigona, sestrice moja, svi smo mi ovdje oko tebe,
Hemon, dadiljica i ja. I Mila, tvoja kujica ... Mi te vo-
limo, mi živimo, ti si nam potrebna. Polinik je mrtav,
i on te nije volio. Uvijek je za nas bio: kao stranac, ne-
valjali -brat. Zaboravi ga, Antigona, kako je on zabo-
ravio nas. Busti neka pjegava -b~ćutna sjena vječit(_)_
luta bez sahr.arle~ kad je tako odredio Kreont. Ne po·
h:ušavaj da -~radiš ono što je iznad tvojih snaga. Ti
uvijek svemu qJrkosiš, ali ti si posve malena, Antigona.
Ostani s nama, nemoj da noćas odeš tam·o, zaklinjem te.
--ANTIGONA - (ustala je, s čudnim sitnim osmjehom
na usnama odlazi prema v.·ratima i s praga nešto kaže)
Ona izađe. Izmena pojuri za njom s ]c,-ikom:
IZJVJ:ENA - Antigona!
Čim je Izmena izašla, Kreont ulazi kroz druga vrata
sa svojim pažem.
KREONT - Jedan stražar, kažeš? Jedan od onih
koji čuvaju leš? Neka uđe!
Stražar ulazi. Prostači-na, koji je u ovom trenutku ze-
len od straha.
STRAZAR - (predstavlja se u stavu mirno) Stra-
žar Jonas, iz druge čete.
KREONT - Sto hoteš?
STRAžAR - Eto, šefe. Bacali smo kocku da ona od-
luči tko će doći ovamo. A kocka je pala na mene. I
eto, šefe. Došao sam, jer smo mislili da j·e bolje da
samo jedan objasni, i osim toga jer ne možemo sva
25
_f{~eJiea ostaviti stražarsk~ mjesto. Trojica smo, šefe,
~{t<{:tji_:;;d:ržimo stražu ~ko· ~lesa. . w v •
~~~i~EONT - Sto 1mas da m1 kazes, mall?
~~~!':pTRA2AR - Trojica smo, šefe, nisam samo ja.
&b~tala su dvojica: Durand i desetar Boudousse.
>·-:>KREONT - Zašto nije došao desetar?
f::cSTRA2AR - Zar ne, šefe. Ja sam to odmah rekao.
-·~I:>'Csetar da ide. Kada nema vodnika, odgovo•ran je de-
:·Setar. Ali ostali su rekli »ne«, i htjeli su da bacamo
,'k:OCku. Treba li da odem po desetara, šefe?
KREONT - Ne. Govori ti kad si već ovdje.
STRAŽAR - Služim sedamnaest g-odina. Ja sam
dobrovoljac, odlikovan sam, dva puta pohvaljen. Do-
bro sam ocijenjen, šefe. Savjestan. Po·znajem samo za-
·pnvijed. Moji predpostavljeni .kažu uvijek: »Ako po-
šalješ Jonasa, možeš mirno spavati.«
KREONT - Dobro, dobro. Govori. Cega se bojiš?
STRAŽAR - Po pravilu hi morao doti desetar. Ja
sam :predložen za destara, ali još nisam una-prijeđen.
Una:prijeđen sam morao biti u lipnju.
KREONT - Hoćeš 1i već jednom govoriti? Ako se
što d-ogodilo, odgovorna ste sva trojica. Dosta govora
o tome tko bi morao biti ovdje.
STRA2AR - Dakle eto, šefe, leš ... Ne može se reći
da nismo pazili. Bila je najteža smjena~ ona u dva sa-
ta. Znate kako je, šefe, u času kad noć ide kraju. Olo-
vo je u očim-a, glava bi htjela pasti, a osim toga sve
se sjene miču i jutarnja se magla diže ... Ah! Oni su
dobro izabrali trenutak! Bili smo tamo, razgovarali
se, tapkali nogama o zemlju. Nismo, šefe, spavali, sva
vam se trojica rno,žemo zakleti da nismo spavali! Uosta-
lom po onoj zimi ... Najedanput pogledam ja leš ...
Bio je na dva koraka od nas, ali ja sam ga ipak od
vremena do vremena pogledao ... Ja sam već takav,
26
šefe, v~o~a. ta č~o vrs1m svoju dužnost. Zato moji pret-
posta:l]enl 1 kazu - ))Ako pošalješ Jonasa ... <(
(Prekm.e ga. Kreon_tov pokret, on iznenada vikne)
~a sam prv1 opazio, šefe! Ostali će vam to- potvrditi
Ja sam prvi digao uzbunu! '
KREONT - Uzbunu? Zašto?
STRA2AR - Leš, šefe. Netko ga je pokrio. Oh! Sa-
mo malo. N1su .stigli, jer smo bili mi pokraj njega. Sa-
mo malo zemlJe ... Ali ipak dosta da ga zakloni od
ptica grabljivica.
y~~EONT ---::-. (pr_il~zi mu)(Jesi li siguran da to nije
uctmla neka ZlVobn]a čeprkajući?:.
STRA2AR -(Nije, šefe. I mi smo se u početku to-
me ponadah, ?o _zemlja je bila nabacana na njega pre-
ma obredu. Bw Je to netko koji je znao što činU
KREONT .- Tko se usudio? Tko je bio tako l;,d, da
prkosi mOJOJ zapovijedi? Jesi li našao kakve tragove?
ST1j.A2AR - Ništa, šefe. Samo lake otiske nekih
stopa, kao~ da je prošla ptica. Poslije, kod tačnije pre-
tra~e, st_razar Durand našao je ma•lo~odal-·jednu lo-
p~h':~· Jednu .s.taru zarđalu dječju' lopatic Mi smo
m!shh. da to nije moglo uraditi dije . pak je desetar
spremw tu l opa ticu za istragu.
KREONT_- (malo Icao u snu) Dijete ... Slomljena
~pO~lClJ~. koJ~. se JaVlja 1 svuda već potkopava. Polini-
ko:'I PTI}atelJI ~~ svojim zlatom, blokiranim u Tebi.
vođe puc~n_a kO]l smrde češnjakom i koji su najedan-
pu~ sk~opllz savez s prinčevima, svećenicima, koji po-
kusavaJu. da. u..mutnome ulove bar nes"to . .. D" t s·1~
I]ee.
?"urno ~u rni.~hb da će to biti dirljivije. Znam ja kakvo
~e .. to bilo diJete, dijete s njuškom ubojice, koji je bri-
zlJlVOY zamota_o ~o~aticu u papir i stavio pod pazuho,
a. mczd~ su IZV]ezbali i pravo dijete, frazama ... Ne-
vmost Je neobično vrijedna za stranku. Pravi blijedi
27
 koji će pljuvati krv pred mojim puškama. Dra-
sasvim svježa krv na mojim rukama, dvostru-
prema stražaru.)
oni imaju sudionilca, a možda čak i u mojoj straži.
što ću ti reći ...
- i:;e-fe, učinilo smo sve što smo- morali
\J:Clll"'" Durand je nekih pola sata sjedio jer su ga bo-
noge, ali ja sam, šefe, cijelo vrijeme stajao. I de-
-Setar će vam to potvrditi. ..
KREONT - Kome ste već o tome govorih?
sTRAžAR - Nikome, šefe. Odmah smo bacili kocku,
1 ja sam došao.
KREONT - (slušaj me dobro._ Ostat ćete i dalje na
:s-tražarskim mjestima. Druga smJena vas ne smiJe za-
'mijeniti. To je moja zapovijed. Hoću da samo vi bu-
dete kraj leša, i ni riječi. Krivi ste, zbog nemarnosti
bit ćete kažnjeni, ali ako budeš govorio, ako se gra-
dom proširi glas da je Polinikov leš pokriven, sva ćete
trojica umrijeti.)
STRAŽAR - (dere se) Nikome nismo rekli, šele,
kunem vam se! Ali dok sam ja bio ovdje, možda su
ostali već kazali drugoj smjeni ...
(~!g ___ čelu mu izbii_C!J~-~rup2te -~~p~ ~n_o~a,_ ZfLf!!.uckuje) .
šefe, imain- dvoje djece . .fedil.o je još sasvim malo. V1
ste mi svjedok .pred ratnim vijećem da sam bio ovdje,
šefe. Ja sam bio ovdje, s vama! Imam svjedoka. Ako
jt' t-ko što rekao, rekli su drugi, nisam rekao ja. Imam
svjedoka'
KREONT - Idi. Ako nitko ništa ne sazna, ostat ćeš
u životu. Brzo.
(Stražar izađe u trku. Kreont ostane jedno vrijeme bez
riječi. Najednom promrm!ja)
Dijete.
28
(Uhvatio je malog paža za rame)
Dođi, mali. Treba da sada sve to ispričamo ... A onda
će početi lijep posao. Bi li ti ·umro za mene? Misliš da
bi ti išao sa svojom lopaticom?
Dječačić ga gleda. Kreont izlazi s njim gladeći ga po
kosi.
Da, svakako, i ti bi odmah otišao ...
(Čuje se kako je još jedanput uzdahnuo na izlasku)
Dijete.
Oni su izašLi. Ulazi Kor.
KOR - Eto_,Jl:aL Opruga je sada napeta. Dalje se
~e.._!Jlla ?~~1Jat1_ samo Dd sebe. To je ono što je ugodno
u tragediJl. CovJek P"itisne prstom da bi počelo 1 sitni-
e~~ pogled koji traje sekundu, djevojci koja prolazi i
d1ze ru~ce ~a ulici, želja za čašću jednog lijepog jutra,
kod _buđenJa.. ka_o za nečim što '"''jede ili jedno pitanje
odv1~: ~OJ~ covJek seb-i postavi navečer ... To je sve.
PosliJe COVJek mora samo pustiti da se stvar sama ra-
z:rija. ~ože biti miran. Sve se samo okreće. Sve je sa-
VJesn? 1 dobro nauljeno oduvijek. Sve je dobro pri-
pravl]en_o - smrt, izdaja, očajanje, pripravne su i p·ro-
vale gnJeva, l oluje i tišine, sve tišine: tišina kad se
~rvnik?va. ruka diže na kraju, tišina na početku, kad
Je dvoJe lJ~bavnik_a golo jedno pred drugim prvi put,
a ne usuđuJe se m pomaći, u mračnoj sobi tišina kad
s: poklici svjetine razliježu oko pobjednik'a. I čovjek
b1 rek~~ da gleda film kome se pĐkvario tonski uređaj,
J kad VIdi sva ta otvorena usta iz kojih ne izlazi ništa
sve te. povi~e koji su samo slika, i kad vidi pobjedni~
ka, vec pohi]eđenog samog usred vlastite tišine .. .
Trag~dija je čista. Smiruje, pobuđuje pouzdanje ... u
dra~1, sve one_ izdajice, oni razbješnjeli pakosnici ona
~onj~ena . nevinost, Oni-OSVetllici,_ one nove ze~ljri,
on1 trackov1 nade, dovode do toga da je smrt strašna,
29
f~~6->- ~esretni ~Iučaj .... Covjek se .~ožda n:_ogao &p:s~~i,
il:a~~ar·_Je mladić mazda morao sbc1 na VriJeme sa zan-
~'4~_#rfla. U_ tragediji je čovje·k miran. Prije svega osje~a
~iiQYj~~enje. Svi su zapr~vo ~evini.~. ';r:o što u ~~_oJ --~~a
_Jed·an :_k~ji ubija, a dru~1 koJI je ublJ€_?, samo ..l~ pl~~­
--~Je·---p_~_djele ulo_g_a. ~ os1m toga, nag~~savam, tragediJa
sffifrtije; jer ČOvjek zna da nema VISe nad·e, proklete
n::aae," 'da je uhvaćen napokon u zamk-u, kao štakor, s
dJeii:ir! nebom na svoJim leđima, i da još ima samo da
-';ič-;;-~...:..:. ne da se tuži, ne da jadikuje, da viče iz ~veg
gf~-~-~~---ono što je . . imao._ da kaž~, što ~ikad~ ..nije reka~
_(što čak još mazda m] e znao. -r to m rad1 cega, da h1
tO --·;e-kao sebi, da bi to saznao, koli' sam. U drami se čo­
yjek~""koPrca, jer se nada da će se izvući. Drama je ni-
ska, utilitarna. Tragedija je bezrazložna. Ona je za kra- 1
ljeve. I napokon čovjek nema više ništa da pokušava! 1
{Antigona je ušla, s~ž$'i je guraju.)
~-~-}s~e, evo počinje. ~v~aJR je A~tigona uhvaće~a. Mala
će Antigona sada prW put moc1 da bude Anbgona.
{kO-~ nestaje dok stražari guraju Antigonu na pozor-
nicu.)
STRAZAR - (koji je dobio opet staru sigurnost) Sa-
mo naprijed, samo naprijed, bez mnogo priča! Obja-
snit ćete pred šefom. J a znam samo za naređenja. Sto
ste tamo tražili, neću da znam. Svi irnaju neke isprike.
Svi bi nešto prigovorili. Bilo bi"krasno kad bismo slu-
š3:Ii ljude, kad bismo pol~ušavali _da ih razumijemo.
SaiDe', naprijed, samo naprijed. Držite je dobro, i bez
mnogo .priča! Za ono što ona ima da kaže, j.a neću da
znam.
ANTIGONA - Kaži im da me puste, da me ne do-
tiču svoiim prljavim rukama. Boli me.
STRAZAR - Svojim prljavim rukama? Mogli biste
biti pristojniji, g'Ošp-Ouice ... Ja sam pristojan.
30
ANTIGONA - Kaži im da me puste. Ja sam Edi-
pova kći, j-a sam Antigona. Neću pobjeći.
STRAZAR - Edipova kći, da ne bi! Svaka bludnica
~OJu u~vatimo noću, također nam kaže da se čuvam~
Jer da Je ona dobra prijateljica sa šefom policije
(Oni se zabavljaju.) ·
ANTIGONA - Hoću da umrem ali neću da me do-
tiću! '
.ST~ZAR - A kaži mi, ne bojiš se da diraš lešine
lzemlJu? Kažeš »njihove prljave ruke(( ... Pogledaj
malo svoje!
(An~i.gona gleda svoje ruke, vezane lisicama, s malim
osmt;ehom. One su pune zemlje.)
Od~zeli s:no ti tvoju lopaticu? Drugi put si moral-a ko-
pah noktrma? Ah! Kakva drskost! Noćas sam mu o-kre-
~1'~0 leđa, zamo.lio sam. t~ malo duhana, i eto ti ga na,
JOS ga fl?r.avo nisam pnmo obrazu i još ti pravo nisam
rekao ~~ hvala, ona se već stvorila i počela kopati kao
m~la hiJena. I to usred bijela dana! A kako se samo
c~:ma~a,. đavolica jedna, kad sam je htio uhvatiti! U
oc1 m1 ~ Je htjela skočiti'· Vlkala 1·e da mor· a svrsi
"t"·1 po-
sao ... Gr~e ...
. DRU :-si'RAZAR - Neki dan uhapsio sam također
]ednu luđakinJU. Pokazivala je ljudima svoju stražnjicu.
....STRAZA!: - R~ci~ Boudousse, kakav ćemo zalogaj-
Cic sva trOJICa se-b1 priu~titi da to proslavimo?
. DRUGI STRAZAR - Otići ćemo Deriguši. Crno je
vmo tamo bog bogova.
TREći STRALAR - U nedjelju imamo slobodno.
Da povedemo i žene?
. STRAZAR - Ne, bit ćemo sami, da se dobro zaba-
VImo.··. : Sa ž·enarna ima uvijek nekih priča, a der lad
sv~.ki c:as hoće da mokri. Ah! Boudousse, reci. Malo
priJe nismo mislili da će nam sada biti do zabave!
31
 STRA2AR - Mi smo prva smjena, šefe. Došli smo
~f,ipRUGI STRAžAR - Možda će nam dati nagradu. svi zajedno.
j~f'sTRAžAR - Može biti, ako je to važno. KREONT - 1\ko čuva leš?
~;;{ TRECI STRAžAR - Flanschard, iz treće, dobio je STRAžAR - Pozvali smo drugu smjenu, šefe.
-~f~Prošli mjesec dvostruku plaću kad je uhvatio buntov- ~EON~. --: _Rekao sam ti da vas druga smjena ne
-:-.:nika. · smiJe zamije m t1. Rekao sam ti da ništa ne kažeš.
DRUGI STRAŽAR - Slušaj! Ako dobijemo dvo- STRAžAR - Ništa nismo rekli, šefe. Ali kad smo
'Struku plaću, predlažem ovo: mjesto da odemo Deri- uhvatih ovu ovdje, mislili smo da je potrebno da do-
guši, otići ćemo u Arapsku palaču. đe:U?· A ov?g puta nism-o bacali kocku. Radije smo
STRAŽAR - Da popijemo? Jesi li po!udio? Piće je dosh sva trojica.
u Palači dvostruko skuplje. Ali da odemo radi cura, KREONT - Glupani jedni! /
to može. Slušajte me, sjetio sam se: otići ćemo najp·rije (Antigoni)
;

Deriguši, tamo ćemo se propisno nakrkati, a onda ide- Gdje su te uhapsili?

mo u Palaču. Reci, Boudousse, sjećaš li se one debele STRAŽAR - Kod leša, šefe.
iz Palače? KREONT - Sto si radila kod leša svoga brata? Zna
DRUGI STRAŽAR - Ah! Sto si bio pijan onoga la si da sam zabranio- da mu se itko približi. . -
dana! . STR~ZARI - Sto je radila, šefe? Zat{) smo vam je
TREĆI STRA'ZAR - Ali naše će žene saznati da smo l dn~eh. Rruka~a je kopala zemlju. Upravo ga je po
dobili dvostruku plaću. Jer ako je dobijemo, hit ćemo drug1 put pokrivala zemljom.
možda javno pohvaljeni. KREONT - Znaš li ti što si upravo rekao? lJ
STRA2AR - Onda ćemo vidjeti. Proveselit ćemo STRAŽAR - Sefe, možete pitati ostale. Kad sam
se svakako. Ako bude svečanost u dvorištu kasarne,
se ~:ratio, skinuli srno s leša zemlju, ali sunce je tako
kao onda kad se dijele odlikovanja, doći će također przllo da je tijelo počelo smrdjeti, pa smo se ispeli na
žene i dječurlija, i onda ćemo svi zajedno otići Deri- malu uzvisinu, u blizini, da budemo na vjetru. Mislili
guši. smo da u~~~d bijela dana nema nikakve opasna.sti. Ipak
DRUGI STRAŽAR - Da, ali morat ćemo unaprijed
:mo odluc~h; zato da budemo sigurniji, da će ga uvi-
naručitijela. Jek ~ledah jedan od nas trojice. Ali o pod-ne, sunce je
ANTIGONA - (zapita sitnim glasom) Molim vas,
ud~_n!o u nas kao bat, a strašan je bio i onaj smrad
ia bih htiela malo siesti. koJI J€ dolazio do nas jer se vjetar stišao. Uzalud sam
. STRAžAR - (pošto je neko vrijeme razmišljao) Do-
rastvarao oči, sve je treperilo kao hladetina ništa ni-
bro, neka sjedne. Ali je dobro držite. sam vidio. Da mi to prođe, otišao sam svom'e drugu i
(Ulazi Kreont. Stražar se odmah zadera) z~molio ~a. da mi da malo duhana ... I još ga pravo
Mirn-o! n~sam prmw obrazu~ šefe, i još mu pravo nisam rekao
KREONT - (zastao je iznenađeno) Pustite n1 hvala, okrenem se ja, a ova kopa tamo rul">:ama ze-
vojku. Sto je to?
33
32
 miju. Usred bijela dana! M-orala je znati da ćemo je
svakako vidjeti. A kad je vidjela~c@..Jr_giilL\2.!:~!lliL!:!1gj,
mislite da je preSta1a kopati, da je možda pokušala po-
l5T€~fT'"N€:~"'NciStaVila je svom snag{)m kopati, i to što
)e~ brie mogla, kao da ne vidi da joj prilazim. A kad
sam je zgrabio, otimala se kao đavo1ica, htjela je i
dalje kopati, vikala je da je {)Stavim, jer tijelo još nije
posve pokriveno ...
KREONT (Antigoni) Je li to istina?
ANTIGONA - Da, istina je.
STRA2AR - S leša smo skinuli zemlju, kao što i
valja, a z.atim smo pozvali drugu smjenu, ne govoreći
nl o čemu, i došli smo da vam je dovedemo, šefe. Eto.
KREONT - I noćas, prvi put, to si bila ti?
ANTIGONA - Da, to sam bila ja. Sa željeznom lo-
paticom, kojom smo gradili kule od pijeska na mor-
skoj obali za vrijeme praznika. Bila je to baš Po]ini-
kov.a lopatica. Nožem je urezao svoje ime na držalu.
Zato sam je i staviJa po'lcraj njega.. Ali oni su je uzeli.
Pa sam onda drugi put morala kopati rukama.
STRAŽAR - Čovjek bi bio rekao da to kopa neka
životinjica. Čak mi je u prvi čas, kako je već onaj
vrući zrak treperio, moj drug rekao': J>Ali ne, to je ne-
ka životinja<(. Misliš, rekao sam mu, odviše je vješto
za životinju. To je neka djevojka.<{
KREONT - U redu. Možda ćete još morati dati iz-
vještaj o toj stvari. Ali sada me ostavite da budem na-
samo s njom. Mali, odvedi ove ljude u susjednu sobu
i neka ostanu odijeljeni od svijeta sve dok ja ne do-
đem.
STRAŽAR - Treba li da joj opet stavimo lisičine,
šefe?
KREONT - Ne. Izvedi ih, mali. 1
----.i
,_;
34
(Stražari su izašli za malim pažem. Kreont i Antigona
ostaju sami i gledaju jedno drugoga u lice.)
KREONT - Jesi li kome govorila o svome naumu?
ANTIGONA - Nisam.
KREONT - Jesi li putem koga srela?
ANTIGONA- Nisam nikoga. ____.---
KREONT - Jesi li potpuno sigurna? . ~·.: ,~·
ANTIGONA - Jesam. f{J~~ ~ d';.~ J
KREONT - Onda s~lušaj, vratit ćeš se usvoju Sj)bu,··;;
leći ćeš i reći da si bolesna, da od jučer nišrlilaziL~ /
iz sobe. Tvoja će dadilja reći to isto. Ja ću se pobriv
nuti da ova tri čovjeka nestanu.
ANTIGONA -.,. Zašto? Kad dobro znate da ću ope
učiniti isto.
Stanka. Gledaju se.
KREONT - ~ašto si pokušala sahraniti svoga brata?
ANTIGONA - To je bila moja dužnost.
j KREONT - Ja ·sam to. zabranio. ~
ANTIGONA - (blago) To je ipak bila moja dužnost.
Oni koji ostanu bez sahrane, vječno lutaju i nikada ne
nađu mira. Da se moj brat, dok je još živio, vratio
umoran iz velika lova, izula bih mu cbuću, dala bih
mu jesti, spremila bih mu postelju ... Polinik je da-
nas završio svoj lov. Vraća se u kuću gdje ga čekaju
moj otac i moja majka, a i Eteoklo. Ima pravo na od-
mor.)
KREONT - Bio je buntovnik i izdajica, znala si.
ANTIGONA - Bio je moj brat.
KREONT - Jesi li čula moju naredbu koja je bila
proglašena na svim raskršćima, jesi li čitala oglas koji
je na svim zidovima u ovom gradu?
ANTIGONA - Jesam.
35
 KREONT - Jesi li znala kakv.a je kazna čekala bez
razlike svalwga tko bi se usudio da ga sahrani?
ANTIGONA - Jesam, znala sam.
KREONT - Ti si možda mislila da je dosta biti
Edipova kći, kći Edipova ponosa, pa da budeš izvan
zakona.
ANTIGONA - Nisam, nisam to mislila.
KREONT - Zakon najprije vrijedi za tebe, Anti-
gona, zakon najprije vrijedi za, kraljeve kćeri!
ANTIGONA - Da sam služavka i da sam upravo
prala sudove kad sam čula da čitaju tvoj proglas, obri-
sala bih masnu vodu sa svojih ruku i izašla bih u pre-
gači d.a odem sahraniti svoga brata. )~--,
KREONT - To nije .is~ina. Da ~i bila služavka, bila 1/
bi potJpuno si~rna da ces _u~n~eh _1 ?stala b: kod k u ]
će da oplak:ujes brata. Ah t1 SI m1shla da si od kra-
ljevske 'krvi, da si mi nećakinja i da si zaručnica mo-
jega sina, 1pa se ja neću usuditi da te pogubim ma št
se d ogodilo.
ANTIGONA - Varate se. Naprotiv sam bila dubo-
ko uvjerena da ćete me pog;tl!bit~\
KREONT - (gleda: je i najed;wm promrmlja) Edi-
pov ponos. Ti si Edipov ponos. Da, sad kad sam ga
oP-et ugledao u dubini" tvojih o-čiju, sada ti vjerujem.
Zaista si mislila da ću te pogtUbiti: I tebi se činilo da
je to posve priiodan završetak za _tebe, ponosno stvo-
renJe. A za tvoga oca ne govorim o sreći jer sreća nije
;~pće dolazila u obzir - ljudska nesreća bila je pre-
mala. ~:0dsko je pretijesn_Q___za tvoju__ poro~i?:Z..: Vama
treba razgovor u_ četiri oka sa-SUd1Jinom" ·esmrću. Va-
n11c·tr·eoa dei Uhi)eie svOga oca, da spavate sa svojom
majkom, i da sve to poslije saznate, lakomo riječ po
riječ. Kakav su napitak riječi koje vas osuđuju! I kako
ih čovjek požudno ·pije :kad se zove Antigona ili Edip.
36
A poslije je još najjednostavnije iskopati sebi oči i poći
prositi sa svojom djecom po svijetu ... Ali tako više
neće biti. Ta su vremena prošla za Tebu. Teba ima sa-
da pravo na o:bičnog__yJ_qdar.a. J.a se zovem samo Kreont,
hvala bog1u. Stojim čvrsto na zemlji, ruke držim u
svom džepu, pošto sam kralj, odlučio sam, jer nisam
tako slavohlep1ljiv kao tvoj otac, da posve jednostavno
radim na tome da poreda-k na ovome svijetu učinim
malo manje besmislenim ako je to moguće. To nije
niti pustolovina nego zanat kojim se treba b.aviti svaki
dan i koji nije svagda zabavan, kao i svi zanati. Ali
kad sam već ovdje da g.a obavljam, obavljat ću ga ...
I ako se sutra neki prljavi glasnik spusti s dalekih
planina da bi mi donio vijest da nije :eoma sigur~~
ni za moje p-odrijetlo, najjednostavnije cu ~a .zamo1~h
da se vrati odakle je i došao, a za takvu s1tmcu necu
početi čačkati po životu tvoje ujne niti uspoređivati
datume. Kraljevi imaju drugog posla nego da se bave
ličnom p3Ietikom, draga moja.
Prišao joj je i uhvatio za ruke.
Hajde, slušaj me dobro. Ti si Antigona, ti si Edipova
kći u redu a:li tebi je dvadeset godina, a još nedavno
sve' bi se t~ uredilo uz pomoć suhog kruha i nekoliko
pljusaka.
Gleda je s osmijehom.
Da te pogubim! Pogledaj se u zrcalo, vrapčiću! Od~iše
si mršava. Radije malo udebljaL da rodiš_ debel?g ~Je-­
čačića. Tehi~je-· Oil. p·orreOi:Iiji ·nego tvoja smi-t. uvje-
ravam te. Vratit ćeš se odmah u svoju sobu, vladat ćeš
se-kako sam ti rekao, i šutjet ćeš. Ja ću se pobrinuti
·cta i drugi šute. Hajde, idi. I ne strijeljaj me ova·~o po~
gledom. Ti, razumije se, misliš da sam p~vostacm~,. l
čini ti se sigurno da sam zaista jako proza1can. Ali Ja
37
 te ipak volim iako imaš ružnu narav. Nemoj zabora-
viti da još nije prošlo odviše vremena !ako sam ti po-
~-~t~v~OJL·u~p~r7v~u~l~u~tk:u~-~
Antigona ne odgovara. Hoće da izađe. On je zaustavi.
Antigona! Kroz ova vrata se ne ulazi u tvoju sobu.
Kamo ideš?
ANTIGONA - (zaustavlja se, odgovara mu nježno
- skromno) Vi to dobro znate ...
Tišina. Oni se opet gledaju, stojeći licem u lice jedno
prema drugome.
KREONT - (mrmlja kao za sebe) Kakva je to igra?
ANTIGONA - Ja se ne igram_ -- -
'
) J.
KREONT - Zar ne razumiješ da ću biti primoran
lg da te pogubim ako tko drugi osim one tri vojničine
j ~ude znao što si poykušala učiniti? Ako sada budeš šu-
'l tJela, ako odustanes od te ludosti, sada te još mogu
spasiti, ali te za pet minuta više neću moći. Razumi-
/ ješ li?
- ANTIGONA - Moram ići da sahranim svoga brata
koga su oni ljudi otkrili.
KREONT - Zar bi opet učinil a tu istu besmislicu?
Sad su drugi stražari .oko Polinilcova Ješa, pa čak ako
ti i pođe za rukom da ga opet pokriješ, dobro znaš da
će oni skinuti zemlju s leša. Sto ti dakle možeš učiniti?
Raskrvariti opet sebi nokte i dati se uhvatiti.
At"rTIGON A - Samo to, znam, ali bar to mogu. A
treba učiniti ono što se može.
-·' .•'}
KREONT - Ti zaista vjeruješ u sahranu po svim
propisima? Zar vjeruješ da će sjena tvoga brata biti
osuđena da vječno luta ako na njegov leš ne bude ba-
čeno maJo zemlje i ako svećenik ne izmoli pri tom uvi-
jek istu molitvu? Jesi li kad ćula tebanske svećenike
38
kad mole tu molitvu? Jesi li vidjela te jadne, umorne
činovničke glave kako skraćuju pokrete, .gutaju riječi,
da bi što prije svršili s tim mrtvacem i da bi još prije
ručka obavili isti posao kod drugoga?
ANTIGONA - Da, vidjela sam.
KREONT - Zar u takvom času nikada nisi pomisli-
la da bi sigurno počela urlikati kad bi u onoj kutiji
ležao netk-o koga si zaista ljubila? Da bi ,počela vikati
da ušute, da odu?
ANTIGONA - Da, pomislila sam.
KREONT - I ti se sada izlažeš smrti jer sam tvom
bratu uskratio tu smiješnu putniou. to se:r:ijslfo mu-
mljanje nad njegovim ostacima, lu/ pantomimu l oje ?i
se ti prva zastidjela i od koje bi 1 pozlilo da su Je
odigrali. To je besmisleno!
ANTIGONA - Da, to je besmisleno.
KREONT - Pa zašto to onda radiš? Za druge, za
one koji u to vjeruju. Da ih digneš protiv mene?
ANTIGONA - Ne.
KREONT - Ni za druge, ni za tvoga brata? Za ko-
ga onda?
ANTIGONA - Ni za koga, za sebe.
KREONT - (gieda je u tišini) Zar tako želiš da
umreš? Činiš mi se već kao ptičica uhvaćena u zamku.
·ANTIGONA - Nemojte se nada mnom raznježivati.
činite kao ja. činite što treba da činite. Ali ako ste
ljudsko biće, učinite to što brže. To j~ sve što vas mo-
lim. Neču vječno imati hrabrosti, priznajem.
KREONT - (približi joj se opet) Antigona, hoću da
te spasim.
ANTIGONA - Vi ste kralj i možete sve, ali to ne
možete.
KREONT - Misliš?
39
 ANTIGONA - Niti da me spasite, niti da me pri-
morate.
KREONT - Ponosno stvorenje! Edipo·va ·kćeri!
ANTIGONA - Možete samo da me pogubite.
KREONT - A što ako te bacim na muke?
ANTIGONA - Zašto? Da plačem, da molim mi-
lost, da vam se kunem da ću uraditi sve što, budete
htjeli, a da poslije, kad me ne bude boljelo uradim
isto što i prije? ' priđe joj, težak, moćan, u košulji.)
. KREONT - (s~isne joj ruku) Slušaj me dobro. Mo-
~a . . Je u~oga sv~k~ko loša. A tvoja je dobra. I to ti asje-
eas. Ah nemoJ Ipak da to previše iskorišćuješ, kugo
mala ... Da sam ja običan pravi surovi tiranin već bi
ti odavno iščupali jezik, iskidali udove kliještima ili
te bacili u jamu. Ali ti u mojim očima vidiš neko okli-
jevanje, pa prkosiš i napadaš koliko možeš. Sto hoćeš
da postigneš, mala furija?
ANTIGONA - Pustite moju ruku. Boli me.
KREONT (jače je stisne) Ne. Ja sam ovako jači
ću iskoristiti.
ANTIGONA - (malo krikne) Jao!
KREONT - (kome se oči smiju) Možda bih upravo
to morao uraditi: jednostavno ti izviti ruku, povući te
za kosu, Icao djevojčicu u igri.
Dalje je gleda. Opet postane ozbiljan. Govori joj sa-
svim ozbiljno.
Ja sam tvoj ujak, istina je, ali mi u porodici nism'J
nje~ni. je?ni .prem~ drugima. Nije li ti ipak smiješan
ov~.J .IsmiJani kralJ koji te sluša, ovaj stari gospodin
kOJI Je. s~emoća~ i koji je već vidio mnoga i mnoga
P?~ubl]en~a, UVJeravam te, a mnogi su pogubljenici
bih ganuti kao i ti, i koji stoji ovdje pred tobom i up·i-
nje se svom snagom da pokuša spriječiti tvoju smrt.
40•
ANTIGONA - (poslije stanke) Sada ste pretjerano
stisnuli. Cak me više i ne boli. Nemam više ruke.
KREONT - (gleda je i pusti joj ruku s malim osmi-
jehom. Mrmlja) Danas imam pune ruke posla, ali ja ću
ipak potrošiti toliko vremena koliko bude trebalo i
spasiti te, nevaljalice.
(Posadi je na jednu stolicu u sredini sobe. Skine kaput,
~
Dan poslije neuspjele revolucije ima posla i posla, uvje.-.
ravam te, ali će hitni poslovi pričekati. Neću pustiti
o,c:,_ ~,:x:r_eš zbog jednog po.Ji.tičko~ . pit.anja. 'Za"Vri~'ea·na:
SI vise od toga. Jer je tVOJ Po-hmk 1 ona oplak1vana
J
sjena, ono tijelo koje se raspada među stražarima i sva
ona patetičnost koja te razjaruje, samo političko pita-
nje. Ja prije svega nisam nježan, ali sam osj-etljiv: vo-
liffi"'sve što je č~sto, oprano, umiv~no. Zar ti misliš da
se" meni ne gadi isto toliko kao i tebi ono meso koje
gnjije na suncu? Navečer, kad vjetar udari s pučine,
smrad dop-ire sve do palače. Od toga mi se prevrće že-
ludac. Ali ja neću ni zatvoriti svoj prozor. To je gadno,
ja to tebi mogu reći, to je glupo, to je užasno glupo,
ali cijela Teba mora da neko vrijeme osjeća taj smrad.
Misliš li ti da ja tvoga brata ne bi pokopao, ako ni
radi čega a ono već radi higijene. Aj.i__<f_a bi prostaci,
kojima .ie upravljao razumjeli, treba da cijeli grad
Ka -
mjesec dana zaudara Polinikovim lešom.
ANTIGONA - Vi ste gnusni!
li ga
Jes;m·, --mala moja. To od mene traži
moj zanat. Možemo se razgovarati samo o torne treba
vljnti ili ne. Ali aka ga čovjek obavlja, moro.
ga obavljati uipravo ovaJ~o.
ANTIGONA - Zašto ga obavljate?
KREONT - Jednog sam se jutra probudio kao te-
41
 banski kralj. A bog mi je svjedok da sam u žjvotu vo-
lio sve drugo samo ne moć.
ANTIGONA - Onda je trebalo da kažete ))ne<d
KREONT - Mogao sam da to kažem. Samo, naje-
danput sam se osjetio kao radnik koji odbija da uradi
neki posao. Učinilo mi se da to ne bi bilo pošteno. Ka-
zao sam ))da«.
ANTIGONA - E pa utoliko gore po vas! Ja nisam
kazala ))da«. Sto se mene, molim vas, tiče vaša politi-
ka, vaša nužnost, vaše jadne priče? Ja mogu još reći
))ne<( svemu što ne volim i sama sam sudac. A vi me,
Sa svojom krunom, sa svojom stražom, sa svojim sja-
jem možete samo pogubiti, jer ste kazali ))da«.
KREONT - Slušaj me.
ANTIGONA - Ako ja hoću, mogu da vas slušam.
Vi ste kazali ))da<<. Više ništa od vas ne mogu naučiti.
Vas neću da slušam. Stojite ovdje i pijete moje riječi.
A ne zovete svoju stražu, zato da biste me do kraja
saslušali.
KREONT - Zabavljaš me!
ANTIGONA - Ne. Vi me se bojite. Zato i pokuša-
vate da me spasite. Bi10~<15i ipak udobnije sačuvati na
Životu malu i nijemu Antigonu u ovoj palači. Vi ste
preosjetljivi da budete dobar tiranin, to je sve. Vi ćete
me ipak za koji čas pogubiti, i sami to znate, pa se
zato bojite. Ružno je vidjeti čovjeka koji se boji.
KREONT (muklo) Pa dobro, da, bojim se da ću biti
primoran da te pogubim ako budeš i dalje tvrdog1lava.
A ja to ne bih želio.
ANTIGONA _\Ja ne moram činiti ono što ne že-
lim! Vi možda n~-biste željeli da uskratite sahranu
mome bratu? Recite da ne biste to željeli.
KREONT - Rekao sam ti već.
42
ANTIGONA - A vi ste to ipak učinili. I sad.a ćete/ J
me pogubiti iako to ne želite. I to znači biti kralj! / /
KREONT - Da, to znači biti kralj!
ANTIGONA - Jadni Kreonte! Sa svojim slomlje-
nim noktima, punim zemlje, i modricama koje su mi
tvoji stražari ostavili na rukama, sa svojiry1 strahom
od koga mi se grči želudac, ja sam kraljica.
KREONT - Onda mi se smiluj i živi. Za mir u Tebi
dosta sam platio lešom tvoga brata koji gnije pod mo-
jim prozorima. Moj te sin voli. Ne tjeraj me da pla-
ćam još i tvujim životom. Dosta sam platio.
ANTIGONA - Ne. Vi ste kazali ))da~(. Nikada više
nećete prestati da plaćate.
KREONT - (prodrma je, izvan sebe) Ali, dobri bo-
že! Pokušaj i ti da razumiješ! Ja sam zaista pokušao
da te razumijem. Potrebno je ipak da ima i onih koji
upravljaju lađom. Voda prodire sa svih strana, sve je
puno zločinstava, gluposti, bijede, .. A kormilo se nji-
še. Posada više neće da radi, misli samo kako će opljač­
kati brod, oficiri već grade malu udobnu splav, samo
za sebe, i uzeli su svu slatku vodu da bi spasili bar
svoje kosti. Jarbol se već lomi, a vjetar zviždi i jedra
če se razderati i svi će ti gadovi sada otići, i to svi za-
jedno, jer misle samo na svoju kožu, na svoju drago-
cjenu kožu i na svoje sitne koristi. Misliš li ti da čo­
vjek u takvom času ima vremena da bude rafiniran,
da promisli treba li reći ))da« ili ))ne<(, da se zapita
neće li morati preskupo platiti jednog dana i hoće Ji
još poslije moći ostati čovjek? Tada zgrabiš kormib,
ispraviš lađu pred planinom vode, drekneš neku za-
povijed i opališ u mnoštvo, na prvoga koji istupi. U
mnoštvo! To nema imena. To je kao val koji se upra-
vo srušio pred vas na most: vjetar koji vas pljuska i
stvar koja pada u mnoštvo ljudi, nemaju imena. Mo-
43

žda je to .bio upravo onaj koji ti je sinoć smješkajući
se dao vatre. On nema više imena. Ni ti koja se grče­
vito držiš kormila, nemaš imena. Samo brod i oluja
· aju ime. Shvaćaš Ii ti to?
ANTIGONA - (odmahuje glavom) Neću da shvatim.
To je dobro za vas. Ja sam ovdje radi drugih stvari,
ne da shvaćam. Ja sam ovdje da vam kažem »ne« i
umrem.
KREONT - Lako je reći »ne«.
ANTIGONA -·Ne uvijek.
KREONT - Da čovjek kaže »da<(, treba da se znoji
i da zasuče rukave, da punim rukama zgrabi život, i
da uroni u njega do lakata. Lako je reći »ne« čak ak-a
čovjek mora i umrijeti. Treba samo da se ne miče i
da če·ka. Da čeka da bi živio, da čeka i da bi ga ubili.
To je previše nisko. To je ljudski pronalazak. Možeš
Ii zamisliti svijet u kome bi isto tako stahla soku ka-
zala )}ne«, u kome bi životinje instinktu lova ili instin-
ktu ljubavi kazale l>ne<(? Zivotinje su, hvala bogu bar
one, dobre, jedinstvene i tvrde. One idu gurajući se,
jedne za dr,ugima hrabro, po istome putu. Pa ako ko-
ja padne, druge prođu, i ma koliko da ih se pogubi,
svagda će ostati jedna od svake vrste koja će opet roditi
mlade i nastaviti da ide istim putem, s istom hrabrošću,
potpuno nalik na one koje su prije prolazile.
ANTIGONA - Eto o čemu sanja kralj: o životinja-
ma. Sa životinjama bi bilo tako jednostavno.
Tišina. Kreont je gleda
KREONT - Prezireš me, zar ne?
(Ona ne odgovara, on govori dalje kao za se b e.)
Čudno. često sam zamišljao taj razgovor s nekim
nježnim b-lijedim mladićem koji hi me pokušao ubiti
i iz koga bih poslije mogao izvući samo prezir. Ali ni-
44
sam mislio da će to biti s tobom i zbog takve glu-
posti. . . . , d ·
(Rukama se uhvatio za glavu. OsJeca se a )e na
kraju snage.) . ..
Slušaj me ipak po posljednji puta. NfoJ~. uloga niJe
ugodna, ali je moja ulog.a i ja ću te za ~OJI č':s pog_u-
biti. Samo ho6u da p-rije toga do kraJa~ z~as. SVOJU.
Znaš li zašto ćeš umrijeti, Antigona? Znas h tl s ka-
kvom će prljavom pripovijesti zauvijek biti povezano
ivoje malo krvavo ime?
ANTIGONA - S kakvom pripovijesti?
KREONT _ S pripovijesti o Eteoklu i Polinik;t, s
pripovijesti o tvojoj braći. Ne, _ti misl!š da je zna~, t:
je ne znaš. U Tebi je ne zna mtko o~rm mer:_e. Ah ml
se čini da jutros i ti imaš pravo da JE saznas.
(Razmišlja neko vrijeme s glavom u ru~cama naslo-
-njen na svoja koljena. Čuje se kako mrmlJa)
Nije lijepa pripovijest, vidjet ćeš.
(l on muklo počne, ne gledajući Antigonu.)
Kakve su tvoje prve uspomene o tvojoj braći? Dva
druga u igri koji su te sigur~o prezirali, koji ~s-u ti _raz-
bijali lutke, koji su vječno Jedan drugome saptah na
uho neke tajne da bi te razbjesnili?
ANTIGONA - Oni su bili veliki ...
KREONT - Poslije si im se sigurno divila kad su
palili prve cigarete i obukli_ p~_;e duge _hla~e, a zati~
su počeli da navečer izlaze, 1 vise te uopce msu gledali.
ANTIGONA - Ja sam bila djevoj-ka.
KREONT - Vidjela si kako tvoja majka plače ka::!
sE: tvoj otac ljuti, čula si lupanje vratima kad bi se om
vraćali kući, i njihovo cerekanje po hodnicima. I pro-
lazili su pokraj tebe, podrugljivo i nesigurno, zauda-
rajući vinom.
45
 ANTIC?O~A.- Jedanput sam se ja sakrila za neka
vr~ta, b_11o_ ]e J~ tro, mi smo upravo ustali, a oni su .:se
?as v:~cah kući. Polinik me opazio, bio je sasvim bli-
Je~, oc_1 su m_~ se caklile, .a bio je tako lije-p u svom
vecern?e_m od~J~~lu. -~ekao. mi je: »Gle, ti si ovdje<{? I
dao m1 Je vehki CVIJet od papira koji J. e do · · · svagda bi na .kraju priznali da su od njega dobili
noći. filO IZ SVOJe
. !<REO~_T - A ti si sačuvala taj cvijet, zar ne? I
~ucer, PriJ~ nego što si pošla, otvorila si svoju ladicu
1 gledala s1 ga dugo da dobiješ hra:brosti
ANTIGONA - (zadrhšće) Tko vam je, to rekao?
K_REONT ..- . J~dna Antigona, sa svojim cvijetom od
papira. Znas II h tko· je bio tvoj brat'
ANTIGONA - Znala sam da ćete m·· . buđenjem i drhtavim glasom veličali dobrog brata,
kako loše govoriti. I o njemu sva-
v KREONT- Mali glupan poji je mislio samo na zaba-
·"' mall krvol_ok, okrutan i bezdušanl prostak koji
niJe b_I_o ni z~ sto drugo nego da juri brže od ostalih
u SVOJim kolima, da troši u barovima više od ostal!'h
, _a n pu t , Ja
Jed · ~am bio ~IJrisutan, tvoj mu otac nije hti~
aah neku veliku svotu koju je on izgubi . . p
bliJ. d" . k .d o u Ign. ro-
e. :o Je a o ZI i digao je šaku viknuvši neku gad-
v l
nu riJec.
ANTIGONA - To nije istina.
KREONT I ·
v ~ - svom Je snagom zatjerao svoju pro ~~~
stacku saku u lice tvoga ocal To J·e b"I b .. d T ~
je ota . d" . I o IJe no. VOJ
e SJe w_ za s~oji~l stolom i rukam-a uhvatio gla-
vu. Krv mu J€ teh:Ja Iz nosa. Plakao J·e A p l' 'l
cerekao
· . cigaretu.
u k u t u 1· pa 110 · o 1111\: se
ANTIGONA - (sad gotovo zalclinie) To nije istina!
KREONT
. -
s·Je t'I. ·
s:,
_Imala si dvanaest godina. Niste
ga dugo Vtemena VIdJeh. Je li to istina?
ANTIGONA - (muklo) Da, istina je.
46
KREONT - To je bilo poslije te svađe. Tvoj ga otac
nije htio predati sudu. Stupio je u argivsku vojsku, i
čim je došao Argivcim.a, počela je haj·ka na tvog oca.
na tog starca koji nije umirao, ni silazio s prijesto-
lja. Učestali su atentati, a ubojice koje ·bismo uhvatili,
novaca. Uostalom ne samo od njega: jer hoću da sa-
znaš što se događalo iza kulisa te drame u kojoj ti
taKOJako želiš da igraš neku ulogu, hoću da vidi.š ci-
jelu kuhinju. Jučer sam Eteoklu priredio veličanstven
l,! pokop. Sada je Eteoklo za Tebu heroj i svetac. Cijeli
je narod bio prisutan. Sva su školska djeca dala svoje
j: male ušteđevine za vijenac, starci su s licemjernim uz-
,:,,! vjernog Edipova sina, čestitog vladara. I ja sam održao
: govor. Došli su i tebans-ki svećenici u punom broju i
udesili lica za tu prigodu. I vojničke počasti ... Bilo
l je potre-bno. Shvaćaš da ipak nisam mogao objaviti da
i f-"n r:-okvarenjaci bili u oba tabora. Ali sada ću ti reći
j·',' Ete.oklo, taj uzor vrline, nije vrijedio- više nego Poli-
llik I dobri -je sin također pokušao da umori svog
1
oca, čestiti je princ također odlučio da proda Tebu
J enome tko mu više ponudi. Da, misliš Ji da je to smi-
1, ješno? Sada imam dokaz da se Eteoklo, koji spava u
" svom mramornom grobu, takoćler spremao da izvrši
istu izdaju radi koje sada Polinikovo tijelo gnjije na
/ 1
l
suncu. Posve je slučajno da je Polinik započeo prije
njega. Imali smo EQ.s}~_ . _S? ,.d V:? !·azbojnika u dosluhu
koji su varali jedan drugoga varajući nas, i koji su za-
klali ·jedan 'drugoga kao dvije protuhe, a to su i bili,
i·adi- nekog obračuna . . . Samo· meni je bilo potrebno
da jednog od njih proglasim herojem. I dao sam za-
povijed crpotr~že njihove lešine među ostalima. Našli
su ih zagrljene, igurno prvi put u njihovu životu.
 On~ su se. uzajamno.. proburazili, a zatim je preko njih
~resla a.rg1vska ~OnJ_ICa u jurišu. Od.E_jihj!:,_E'stala ka-
s~, ~ntlgona, niJe 1h bilo moguće p·rep-oznaJi. Zapo-
~J~ed~o sam ~a u:m~ jedno od ta dva tijela, ono koje
;e b1lo man;e osteceno, za moj svečani državni po-
~reb, i ~~redio sam da drugo ostave na istome mjestu
aa. s.agnJIJe. ~a čak ne znam ni koje. I uvjeravam te da
mi ;e to sve;edno.
(Duga šutnja, oni se ne miču, ne gledaju se, zatim
Antigona kaže nježno.)
ANTIGONA - Zašto ste mi to ispripovjedili?
( Kreon1t ustane, obuče kaput.)
KHEONT - Zar bi bilo bolje da sam te pustio da
umres zbog te prljave priče?
ANTIGONA - Možda. Ja sam vjerovala.
(Opet šutnja, Kreont joj se približi.)
KHEONT - Sto ćeš sada uraditi?
ANTIGONA - (ustane kao mjesečarka) Vratit ću se
U SVOJU SObU,
KREONT - Nemoj biti previše sama. Pođi jutros
do Hemona. Udaj se brzo.
ANTIGONA - (u jednom dahu) Da
KHEONT N" · . se prodavati? Koga će morati pustiti da umre okre-
. - as J€ razgovor bio· potpuno nepotre-
ban .. UVJeravam te. Cijeli je život pred tobom. Tebi još
osta~e to blago.
ANTIGONA- Da.
l{REO~! - N!šta drugo nije važno. A ti ga sada
umalo ms1 potrahla! Ja te razumiJ"om J·a b'h d sada odmah moram izabrati. Vi kažete da je život tako
d t d' - ' 1 sa va-
.~s:. go ma učinio isto što i ti. Zato sam pio tvoj."
TIJ~Cl. Iz .dal~~ih sam vz·emena slušao maloga Kreonta~
m'tsa~o"! 1. bhJedog k.ao ti, i on je samo. mislio kako da
S\ e ZTlVUJe ... UdaJ se brzo· Antigona, budi sretna.
48
l 2ivot__nije ono što ti misliš. Zivot je voda koju mladi
l] lidi- rleha-jno· puštaju da teče kroz p:rste. Skupi prste
l
brzo. Zadrži je. Vidjet ćeš, postat će nešto tvrdo i jed-
nostaVno što se gricka sjedeći na suncu. Svi će ti reći
protivna., jer im je potrebna tvoja snaga i tvoj polet.
Ne slušaj ih. Ne slušaj mene kad budem idući put
govOii'O nad Eteoldovim grobom. To neće biti istina.
l
Istina je samo ono što se ne kaže ... I ti ćeš to saznati,
l Prekasno: žiVotje-Kh]Tga ·koju čovjek vo.Ji, dijete koje
' se igra kraj vaših nogu, oruđe koje čovjek čvrsto drži
u vuci, 'klupa na kojoj se navečer odmara :pred svojom
kućom. Opet ćeš me prezirati, ali vidjet ćeš, kad to
otkriješ, imaš neku sitnu utjehu da stariš: život je ipak
možda samo. sreća.
ANTIGONA - (mrmlja - pogled joj je izgubljen)
Sreća ...
KREONT - (iznenada se zastidio) Jadna riječ, zar
ne?
ANTIGONA - (blago) Kakva će biti moja sreća?
Kakva će sretna žena postati mala Antigona? Kakve
ČE' budalaštine morati i ona dan na dan činiti da hi
svojim. zubima otkinula svoj komadić sreće? Kažite
kome će ona morati lagati, kome se smješkati, kome
ćući pogled od njega?
KHEONT - (slegne ramenima) Ti si luda, šuti!
ANTIGONA - Ne, neću šutjeti! Hoću da znam što
ću morati činiii da budem sretna. I to sada odmah, jer
lljep. Hoću da znam što ću morati činiti da živim .
KHEONT - Ti voliš Hemona?
ANTIGONA - Da, ja volim Hemona. Volim čvrstog
1 mladog Hemona, vjernog Hemona koji mnogo zahti-
jeva, kao i ja. Ali, ako vaš život, vaša sreća, mora osta-
 vi~! n_a _njemu traga, ako Hemon više ANTIGONA - Kao' moj otac, da! Mi smo od onih
bhJEdjetJ kad ja problijedim ako ne mora pro-
da ram mrtva kad zakasni~ et ne_ mora više misliti koji ~postavljaju pitanja sve do kraja, sve dok zaista ne
ne mora osjećati sam n .. Pt ~muta, ako se više ostane ni najmanja nada koju bismo mogli uhvatiti. Mi
smijem a on ne zna ~ta SVlkJe u 1 mrziti me kad se smo od onih koji se bacamo na nju kad je sastanemo·, na
zas o a o on pakra. tu vašu nadu, vašu dragu nadu, vašu gadnu nadu!
postati gospodin Hemon . k'- . J mene mora
ze ))da{\, onda više ne ' 1"
y ' a oH l an mora na . . T d
UCI l
l
a ;:a- KREONT- Su ti. Da možeš sebe vidjeti kako si ružna
KREONT - r . . \o .:m... em ona. kad, vičeš te riječi.
ANTIGONA Ne znas v~se sto govoriš. SutL ANTIGONA - Da, ružna sam! To je nisko, zar ne, ti
. - Naprotiv ja z ~ .
n me ne razumijete više s' d nam sto g.ovnrim, ali krikovi, to skakanje, ta pilj.arska svađa. T.ata je postao
nJ <e d aliine, iz kraljestva . u ak a. vam ,·
govorim .
.. IZ preve- lijep- tek poslije, kad je na kraju ostao sigura-n da je ubiv
s:::. svojim borama svojom OJde ' . .I. ne mozete više ući, svoga oca i da je zaista spavao sa svojom majkom. I
Smije se. ' mu rascu, svojim ti,huhom. da ga ništa, više ništa, ne može spasiti} Onda se najed-
Ah' S ··
··-·- nu]em se Kreont€ ·· . nom umirio kao. da se osmjehnuo·, i postao je lijep. Bilo
vidim tebe sa petnaest g dr srm.lrem ...s~, Jer najedanput je svršeno. Još mu je samo ostalo da zatvori oči da vas
žanje i vjeruješ da o ma~ mas Isto nemoćno dr- više ne vidi! Ah! Ta v.aša lica, vaša jadna lica kandi-
d ao sve ove · se sve moze Zivot t' .
sitne bore na r .· I Je samo do- data sreće! Vi, vi ste ružni, čak i oni najljepši. Svi vi
KREONT lCU l ovo salo.
imate nešto ružno u kutu oka ili usta. Dobro si, Kreon-
~J~tF - (prodrma je) Hoćeš li već jednom šu- te, rekao malo prije: kuhinja. Imate lica kao kuhari.
. ANTIGONA - Zašto hoćeš da • . ' KREONT - (stisne joj ruku) Zapovijedam ti da za-
nnam pravo·? _Misliš li da ·a n . suhm. Je~. znaš da šutiš sada, razumiješ?
da ti to znaš? Znaš cL3. . . J e Čitam. u tVOJim očima
priznati ier sada bra "'Ima~ pravo, alt to nikada ne-ćeš ANTIGONA - Zapovijedaš mi, kuharu? Zar misliš
. ms SVOJU sreću kao kost da mi možeš to' zapovjediti?
KREONT - Tvoju i svoju e::. - . KREONT - Predsob1je je puno svijeta. Zar hoćeš
ANTIGONA S . . .tecu, da, glupača!
• - Vl IDI se gadite s t da se upropastiš? Cut će te.
com! S tim v.ašim životom ko" om. s~ojom sre·- ANTIGONA - Pa, dobro, otvori vrata. Tako je, oni
ku cijenu Kao psi s•t l·~' JI treba volJeti nod sva-
. o Izu sve što đ I . će me sada čuti.
svakodnevna srećica k _ . na u. ona vaša
. ' a o- COV]ek ne zaht" KREONT - (koji pokušava da joj sHam zatvori us1ta)
·Ja l1oc.u sve, i to odmah d _ lJeva odviše.
ne, odbijem! Ja neću d ,b~ budem potpuna- ili .deo Hoćešli već jednom. zašutjeti, zaboga?
volj im jednim komad'~ u e.km skromna i da se zado- ANTIGONA - (otima se) Požuri kuharu! Pozovi
I cem .a o sam b 1'l - l stražu!
·J a h oću da budem d . a Ja w dobr.~.
lijepo kao onda kad a;a~ s~?Iurna u sve, i da to hude Vrata se otvore. Ulazi Izmen.a.
KREONT _ H ·d . • . 1 a mala - ili smrt. IZMENA (krikne) Antigona!
a] e, pncaJ, pričaj, kao tvoj otac! ANTIGONA - Sto sada još i ti hoćeš?
50
51
 l s.
IZMENA - Antigona, oprosti mi, Antigona, vidiš, KOR - Ne dapusti da ~t~gona umre, Kreonte. Vl
dolazim, dobila sam hrabrosti. Ići Ou sada s tobom. , 0 mi mnogo vjekova nos1t1 tu ranu.
ANTIGONA- Kamo češ ići sa mnom? ce~EO!>."J?-=·· Ona je htjela da umre:. Nitko od nas
IZMENA - Ako je pogubite, morate i mene poguJbiti -:~ bio dosta jak da je nagovori da ZlVl. Ja to sada
s njom! mJe . . Antigona se rodila zato da bude mrtva.
razumt]em, v~---~- - p 1' 'k "e bio sa-
ANTIGONA - A! Ne! Ne sada. Ne ti, ja sama, samo Možda to ni ona sama nije znala, a o lm J .
ja. Ti valjda ne misliš -da ćeš sada poći da sa mnom . or Kad J. e morala ·da odustane~ odmah J€ na~
mo 1zgov · ... . · ~ d k ~e ))ne« 1
umreš. To bi bilo odviše lako. 'šla nešto dt:Ugo. __Za nju. je bllo vazno a az
IZMENA - Neću Ua živim ako ti :umreš, neću da j da 11mre.
ostanem bez tebe!
ANTIGONA - Ti si izabrala život, a ja smrt. Oste- ! KOR ...-- Kreote, ona je još dijete.
KREONT - A što da uradim za nju? Da je osudim
vi me sada sa svojim jadikovkama. Trebalo je poći ju- na život?

l
tros, četveronoške, u noći. Trebalo je poći da svojim
nokttma grebeš zemlju dok su oni bili u najvećoj bli-
zini, i trebalo je da te oni šćep.aju atao kradljivicu.
IZMENA - Dobro, poći ću sutra!
ANTIGONA - Čuješ li, Kreonte? I ona. Tko zna ne-
će li to i drugi shvatiti kad me budu slušali? Sto čekaš
da me ušutkaš, što čekaš da zovneš svoju stražu? Hajde
Kreonte, budi malo hrabriji, taj će teški trenutak pro-
ći. Hajde, kuharu, kad je to potrebno! _ymrt.-
KREONT -(najedamput zaviče) Straža!
(Stražari se odmah pojave.)
Odvedite je!
~.·) ANTIGONA --:: (kl-ikne od otakšanja) Napakon, Kre-
_,J 1 on te!
1
~- J (Stražari se bace na nju i odvode je. Izmena izlazi
za njo·m 'Vičući.)
IZMENA- Antigona! Antigona!
(Kreont je ostao sam, Kor ulazi i pirilazi mu..)
KOR - Ti si poludio, Kreonte. Sto si uradio?
KREONT - (koji gleda preda se u datjinu) Morala
je umrijeti.
HEMON - (ulazi s krikom) Oče! Sto je to?_
KREONT - (pritrči mu, zagrti ga) Zaborav> je, He-
mone,. zaboravi je, mali moj. .
HEMON _ Ti si poludio, oče. Ostavi me. . ,
KREONT - (zagrli ga jače) Sve sam pokusao da Je
. H mone kunem- ti se. Ona te ne vol L Ona J~
spas1m, e ' . . . ~ · .: ludost 1
mogla ostati živa. Bila JOJ Je dTaza n]ezma __,--
. . t. . )
HEMON - (viče, pokušava da se tstTgne lZ _zagr ~aJa.
Ali oče, vidiš -da je odvode! Oče, ne dopustl da J€ tt
ljudi odvedu! ..
KREONT - Ona je progovorila. Cl)ela. Teba sada
zna što je ona uradila. Ja je moram pogubltL .
HEMON _ (ist1·gao se iz njegovih ruku) Ostav1 me!
Tišina. Stoje jedan. prema dTv.gome, Licem u lice,
gledaju se.
KOR _ (približi se) Ne bi li se moglo nešto izmisliti,
reći da je poludjela, zatvoriti je? .
KREONT _ Kazat i;e da to nije istina. Da Je spasa-

53
52
 večer, pod svjetiljkom _kad ~i r:ni ~o~~~zivao knjige u
vam Jer je ona trebala da bude žena moga sina. Ne . . r adno]· sobi > zar Sl to ·biD h, mishs.
SVOJOJ
mogu. KREONT - Da, Hemone! .
ROR - Ne bi Ii se moglo dobiti u vremenu, udesiti HEMON - Sve one brige, sav ona] ponos, sve one
da ona sutra pobjegne? kn. i e une heroj a, bile su dakle za to! Da pos~~n~m
v

KREONT - Svjetina već zna, već urliče oko palače. čo;j!k, pkalw kažeš, i da budem presretan sto 'ZI VIm.
pe mogu. KREONT - Da, Hemone! .. . .
j H.EMON - O.če. '. sv.je···t·in.a... n. i·j·e· ništa.! Ti si gospodar. HĐMON _ (krikne najednom kao ~1_1e~e 2 b~~t mu
/ ]Qt~ - J ~7a':fl. ·~go.spodar kad propisujem za- se u naručaj) Oče, to nije istina. To nisi ti, to TilJ€ d~~

yt ·nas1 Mi nismo pod onim zidom gdje tre~a samo ree~

kon. Ali kad ga jednom propišem, onda je zakon go-
·spodar. d . Ti si još moćan kao onda kad sam bw ma~en, .ah.
HEMON - Oče, ja sam tvoj sin, ne možeš dopustiti ~a~;injem te, oče, učini da ·bih ti ~: d~vio, d~ bih tl se
da mi je oduzmu! 'oš divio! Ja sam odviše sam, a SVIJet Je advise gol ako
KREONT - Ne, Hemone. Ne, mali moj. Budi hrabar!
Antigona ne može više živjeti. Antigona je već sve
ti se ne mogu više diviti.
KREONT _ (udalji ga od sebe) čovjek je potpuno
nas ostavila. sam, Hernone. Svijet je gol. A ti si mi se pred.ugo di-
HEMON - Zar misliš da ću ja moći živjeti bez nje? vio. Pogledaj me, upraviti svoj pogled ravno u hce svo-
Zar misliš da ću prihvatiti vaš život? I sve dane, od
jutra do večeri bez nje! I vaš mir, vaše naklapanje, va- ga oca, znači postati čovjek ..
HEMON _ (gteda ga, za tt m ustukne i stane vikati}
šu prazninu, bez nje. 'l
KREONT - Morat ćeš prihvatiti, Hemone. Svako- Antigona! Antigona! U pomoc.
me od nas dođe jedan dan: viSe ili manje tužan, više (Izađe u trku.)
ili manje dalek, kad napokon mora prihvatiti da po- KOR _ (prilazi Kreontu) Kreonte, on je izašao kao
stane čovjek. Za tebe je taj dan došao danas ... I sad da je _polu dio__ . __
si ovdje preda mnom, suze su ti u očima, srce te bali, KREONT - (koJi nepomzcno gleda u da~jinu ravno
ma'li moj dječače. Posljednji put ... Kad se okreneš, preda se} Da, jadni mali. on je voli.
kad za koji čas prijeđeš preko tog p·raga, bit će svr- KOR - Kreonte, treba nešto učiniti.
šeno. KREONT - Ništa više ne mogu.
fl! HEMON - (uzmakne malo i kaže nježno) Već je KOR - Otišao je smrtno ranjen.
svršeno. KREONT - (mulclo) Da, svi smo mi smrtno ranjeni.
KREONT - Ne osuđuj me, Hemone. Ne osuđuj me
i ti. A n tig ona je ušla u sobu, ugurali su je stražar~ k.oji
HEMON - (gleda ga i najednom kaže) Ona velika leđima podupiru vrata iza kojih se naslućuje sv)etma
snaga i ona hrabrost, onaj golemi bog koji me podizao što urliče.
u svoje naručje i spasavao od nemani i od sjena, zar STRAZAR - Sefe, provalili su u palaču.
si bio ti? Onaj zabranjeni miris i onaj dobri kruh, na-
55
54
 ANTIGONA - Kreo-n te, neću da vidim više njihova
lica, neću više da čujem njihovo vikanje, neću više da S11R.A2AR - Poslije rata. U vo·jsci sam bio podofi-
ikog.a vidim. Imaš sada moju smrt, to ti je dostal Zapo- cir pa sam prešao u stražu.
vjedi da više nikoga ne vidim dok ne bude svršeno. ANTIGONA - Da čovjek postane stražar, treba li
kREONT - (izlazi vičući stražarima) Straža na vra- najprije biti ,podoficir? . . .. .. .
ta! Ispraznite palaču! Ti ostani ovdje s njom! STRAŽAR - U načelu da. Podoficir ~h proci _speci:
jalan kurs. Podoficir, kad postane strazar, gubi sv?J
Dva druga stražara izlaze, za njima izlazi Kor, An- čin. Kao na primjer: kad sastanem regruta, on moze
tigona ostaje s prvim stražarom. Antigona ga gleda. da me ne pozdravi.
ANTIGONA - (najednom l<aže) Dakle, ti si? ANTIGONA - Zaista? .•
STRA2AR - Ja? Tko? STRAŽAR - Da, samo treba da zna~e- da ~~leno
ANTIGONA - Moje posljednje ljudsko biće! d
poz rav1.
. Regrut zna da je stražar podofiCir. A s~o se
l · 1 aa i
STRA2AR - E, bit će! l
w
. l·~e dobivamo običnu strazars1{U p acu, {
o ace 1c , w • 1 a na
•

ANTIGONA - Da te pogledam ... - . k OJ-,· su na kursu, a u toku sest mJeseci, { o

{llll w •
- •

STRA2AR - (udalji se, neugodno mu je) Gledaj radu doplatak kao podoficir. Samo, kao strazan .lm~­
me ...
~o d;ugih prednosti. Kao ~aprimjer: ~tan,
ogrev l pr:=
ANTIGONA - Ti si me malo prije uhapsio? godne nagrade. Ukratko, ozen~en~ straza_r. sa dvoJe d Je
STRA2AR - Da, ja. ~e može dobiti više nego aktivm podoficir.
ANTIGONA - Nanio si mi bol. Nije bilo potrebno ANTIGONA - Zaista? .
da budeš sa mnom surov. Zar ti se činilo da hoću po- STRAŽAR - Da, zato i postoji suparništv?. Izmeđ'..l
bjeći?
• ,· podof'lcira Mogli ste mo-žda opaziti da se
s t razara · ~ '"h · 1 '
STRAžAR - Hajde, hajde, bez mnogo priča! Da va.:; podoficir pravi kao da prezire straz~r~. NJ: ov Je~ a\-
nisam uhvatio, ja bih bio na vašem mjestu. ni argumen t - nap redovanJ· e u sluzb1. S. Jedne st1·ane, ·1·
ANTIGONA - Koliko ti je godina? imaju pravo. Stražar polaganije napreduJ_ e ne-go.. VOJ n!"·
STRA2AR - T rid eset i devet. Ali ne smijete zaboraviti da je komandir straze nesto
ANTIGONA - Imaš li djece? drugo nego prvi podoficir. ~ .

STRA2AR - Da, dvoje. ANTIGONA - (kaže mu najednom) §lusaJ ...

STRA2AR - pa.
ANTIGONA - Voliš li ih?
ANTIGONA _ Ja ću za k~ji_ ča~ umrijf7ti.
STRAŽAR - To se vas ne tiče.
(On stane šeta/;i gore-dolje po sobi. Neko vri:jeme
(Stražar ne odg~vara. Tišina. On . šeta sobom gore-
čuju se samo njegovi koraci.) dalji:- Poslije nekog vremena nastavt)

ANTIGONA - (zapita sasvim ponizno) Kada ste po- ~STRA2AR - Da, s druge strane, .s~i mnogo~ više. c~­
staJi stražar? Već odavno? jene stražara nego akti:z:~g po_doflclra. Strazar Je.:.t
vojnik, ali on je g-otovo 1 cmovmk.
56
57
 ANTIGONA - Misliš li da čovjeka boli kad umire?
STRAŽAR - Ne mogu vam reći. Za vrijeme rata,
oni koji su b-ili ranjeni u trbuh, osjećali su velike boli.
Ja nikad nisam bio ranjen. I s jedne strane, to mi je
škodilo kod napredovanja u službi.
ANTIGONA - Eako će me ubiti?
STRAZAR - Kako, pismo? .
ANTJGONA - Pismo koje ću napisati.
STRI\.ZAR - Ah! To ne! Ne&u da imam neugodno-
sti! Pismo-! što vam to p~da na "pamet! ~~ bih se izlo-
žio velikoj opasnosti radi te vase ludosti: .
ANTIGONA - Ako pristaneš, dat ću ti ovaJ prsten.

l
STRAZAR - Ne znam. Mislim da sam čuo da će STRAZAR _ Je Ji zlatan? .
vas zazidati u neku jamu, da ne zaprljate grad vašom \') ANTIGONA _ Da, zlatan Je. •
krvlju. ,1' STRAZAR _ Raz;umijete, ako me pretraze, odoh ja
',, . d ?
ANTIGONA - Zivu? l pod ratni sud. To je vama sveJe no.
STRAZAR - Da, u početku. (1 dalje gleda prsten.) . .. v
(Tišina. Priređuje sebi duhan.) Jedino što mogu ako hoćete, to- Je ~a zapi~.em_ u ~vo-
. ANTIGONA - O grabe! O svadbena postelja, o mo- . bilježnicu ono što biste htjeli reĆI. Posh~e cu Istr-
Je podzemno prebivalište ... ~~uti list. Druga je stv.ar ako je moj rukopis. .
(Ona je sasvim malena usred veUTce prazne sobe. Kao ANTIGONA - (oči su joj zatvorene, promrmlJa s
da joj je malo zima. Ovija rulce oko sebe. Mrmlja.] jadnim smiješkom) Tvoj ru-kopis ...
Posve sama ... (Ona malo zadršće.) .. •
STRAZAR - (koji je svršio s duhanom) Kraj Ha- Sve je odviše :r.užno, sve je to ?dvise ruzno~
clovih pećina, pokraj gradskih vrata. Gdje nema nika- STRA2AR - (uvrijeđeno, pravt se kao da ce vratiti
l:::ve hladovine. Bit će to lijep posao za 1ne koji budu prsten.)
morali držati stražu. Najprije se govorilo d.a će straža- Slušajte ako nećete, ja··· . ...... .
riti vojska. Ali po 1posljednjim vijestima, čini mi se da ANTIGONA - (brzo) Hoću, zadrži prsten;, piSI, a~ I
će• i ovaj put stražari držati stražu. Stražari su dobri samo b rzo ... bo]..Im se da više nećemo stici ... Pisi
za svaku slubbu. I onda se čudite što su stražar i pod- )}Dragi... .. . . l"" · p'
oficir ljubomorni jedan na drugoga ... STRAZAR - (koji je ttzeo biljezntcu t zze svoJu t-
ANTIGONA - (mrmlja, najednom umorna) Dvije saljkul To- je za vašeg drag~na?
životinje ... ANTIGONA - Dragi, htJela sam umrijeti i ti me
STRAŽAR - ~to dvije životinje? možda više nećeš voljeti ...
ANTIGONA - I životinja bi se stisnula jedna uz STRAZAR _ (polagano ponavlja krupnim. qlaso;a
dr·ugu da joj bude toplije. Ja sam posve sama. dok piše) Dragi, htjela sam umrijeti i ti me mozda v1se
STRAžAR - Ako vam je što potrebno, to je nešto nećeš voljeti . . . " .
drugo. Mogu pozvati. ANTIGONA _ f1i' Kreont je imao pravo, strasno Je
ANTIGONA - Ne. Htjela bih samo da predaš jedno sada ·pokraj tog č~,_ne.....zupm više z_?št~·
pismo nekome kad budem mrtva. Bojim se .. -~

59
58
 . STRAZAR - (koJ·i se muci -
s diktatom) Kreont J·e Polazi bez mnogo priča!
Imao pravo-, strašno je ...
ANTIGONA - Oh! Hemone _ d' _ -·· Antigona se jadno nasmiješi. Pogne glavu. P.rlđe bez
razumijem kako je bil . d ' nas Jecacic. Tek sada i jedne riječi drugim stražarima. Svi izlaze.
STRAZAR o J" nastavno živjeti ... KOR - (iznenada uđe) Eto! S Antigonom je sada
- (zaustam se) Eh' č ·t .
prebrzo. Ne mogu da va t" ~ · UJ e, Vl to malo svršeno. Sada je red na Kreontu. Na sve će doći red.
mena. . . s s Ignem. Treba ipak vre- GLASNIK (uleti ?;ičući) Kraljica? Gdje je kraljica?
ANTIGONA - Gdje si stao? KOR - Sto hoćeš od nje? Sto imaš da joj javiš?
STRAZAR ( .. t - GLASNIK - Strašnu vijest Upravo su Antigonu
( . -
pok raJ tog čovjeka ...
cz a sto je napisao) »Strašno J·e sada
bacili u jamu. Kotrljali su još -posljednje kamenje, kad
ANTIGONA _ Ne znam ·- Kreoot i svi oko· njega začuju jadikovke koje najed-
STRA2AR _ {piš€' -S,i§ući VIS~ ~_aš_to umirem. nom izlaze iz groba. Svi šute i slušaju, jer to nije An-
k a d a ne zna zašto umire svoju pisaljku) ČOVJ.qk
tigonin glas. Neka nova jadikovka izlazi iz dubine ja-
ANTIGONA - (nasta;l;'a) Bo·· me ... Svi gledaju Kreon ta, a on koji je prvi pogodio,
(S tane. Iznenada se uspravi~-· ]lill S€
o on koji već: zna prije svih ostalih, urliknu najedanput
Ne. Prekriži sve. Bolje ·" d .k . kao da je pol udio: )>Skinite kamenje! Skinite kamenje<(.
Čini mi se kao da će J a_nz ad _nit~o ne sazna. Robovi se baca}u na naslagano kamenje, a među nji-
budem mrtva St . me gleda!! golu ' dJrati me kad ma kralj, sav u znoju i krvavih ruku. Kamenovi se
STRA2 . avJ samo ))oprosti«.
f_"t-s t . ~ - Dakle, prekrižit ću svršetak napokon pomaknu i najmršaviji se rob provuče kroz
otvor. Antigona se na dnu groba objesila o niti jz svoga
L- a cu mjesto toga ))oprosti« i napi-
' ANTIGONA - Da, oprosti. dra i .. . [pOjasa, crvene niti, zelene niti, što se poput dječje
le Antigone, svi biste mirno .živje~.· ~o~i~lJ:e.bilo ma- ogrlice ovijaju oko njena vrata, a Hemon kleči i drži
STRAZAR - Da nije bilo 1 . je u svojim rukama i jeca, a lice je sakrio u njezinu
mirno živjeiL Volim t~ T ml. a e Antigone, svi biste haljinu. Odmiču k.amenove još i dalje, i Kreont može
· · · ..re 1 to sve? napokon sići. Vidi se njegova sijeda kosa u tami, na
ANTIGONA - Da, to ie sve .
STRAZAR- · ·. . • . dnu jame. On pokušava da podigne Hemona, zaklinjE>
To Je sml]esno pis.:rno ga, Hemon ga ne čuje. Zatim se najednom uspravlja,
ANTIGONA - D t · .. .
a, o Je Sn1i]ešno pismo oči su mu crne, a Hemon nikada nije bio tako sličan
STRAZAR- K ome Je ·
upravlJeno?. · dječačiću odnekada, gleda svoga oca i ništa ne govori
U ·tom se času otvore vrata p . cijelu minutu, a onda mu najednom pljune u lice pa
žari · A_n t·zgona ustane gl d . · o)m:e · ·')e dnt ..g·z s t ra- )zvuče mač. Kreont odskoči da ga ne dohvati. Onda ga
1
koji se postavi iza nje: one s;avz/, gleda prvo!! s~ražara Hemon gleda svojim dječjim očima, punim prezira, a
ma bilježnicu, drži se važno JU p~~ten ~ dz~p l spre- Kreont se ne može sakriti tom pogledu koji je kao oštri-
Drekne da sakrije zabunu . ... Opa~z A ntzgonm pogled. ca. Hemon gleda tog starog čovjeka koji dršće na dru-
gom kraju jame, i bez ijedne riječi zatjera sebi mač u
60
61
 trbuh, pa se ispruži pokraj Antigone, grleći je u go-
lemoj crvenoj lokvi.
PAZ - Izvolite? . . .
KREONT - (ulazi sa svojim pažem) Položio sam ih KREONT - Tebi ću sada reći. Drug; to ne znaJU:
napokon jedno· pokraj drugoga! Sad su oprani, odmo-
kad pred čovjekom. stoji posao, on ne rno~e ~ak. sk;st~~
reni. Samo su malo blijedi, ali tako mirni. Dv{)je lju-
bavnika poslije prve noći. Oni su gotovi.
KOR - Oni su gotovi. Ali ti, Kreonte, nisi. Još ti
l
i ruke. Kažu da je to p-rljava rabota, ah .a o Je l
svršiš, tko će je svršiti?
PA2 _ Ne znam, gospodine. ,
ostaje nešto· da saznaš. Euridika, kraljica, tvoja žena ...
KREONT - Dobra žena, koja uvijek govori o svom KREONT - Dakako, ne znaš. Što imaš srece! Treba:
vrtu, o svom ukuhavanju voća, o svom pletivu, o, .•nrom lo bi da čovjek nikad ne zna. Želiš li jako da postanes
vječnom pletenju za siromahe. Čudovat.o kako je za velik?
siromahe uvijek potrebno plesti. Reklo· bi se da im je PAZ _ o da, gospodine!
samo to potrebno ... KREONT - Lud si, mali. Trebalo bi nikada ne po-
KOR - Tebanski će se siromasi smrzavati ove zime, stat~ velik.
Kreonte. Kad je saznala za smrt svoga sina, kraljica (Sat odbija u daljini. On mrmlja)
je bez funbe odložila svoje igle pošto je završila za- Pet sati! Sto danas imamo u pet sati?
početi red, polagano, kao što se čini, malo mirnije ne-
go obično. A zatim otišla u svoju so:bu koja miriše na PAZ _ Vijeće, gospodine.
1avendru1u, punu vezenih stolnjačića i baršunastih KREONT - E pa d 0 b ra, a'ko. imamo vijeće, mali,
okvira, da tamo sebi prereže ·grlo, Kreonte. Ona je sa- onda pođimo na vijeće.
da ispružena na jednom od onih dvaju posve jednakih Izlaze. Kreont se naslanja na paža. .
staromodnih krevetića, na istom mjestu gdje si je vi- KOR - (stupi naprijed) I eto. Bez male. Antl~one,
dio jedne večeri kao· djevojku, i s istim smiješkom, je-
dva nešto malo tužnijim. I da nema one velike crvene
i::tina je, svi bi oni mirno živjeli. ~h s.ada J:.
s~rseno.
Oni su ipak mirni. Svi oni koji su lm~l: um.n]etl,. sad.~
mrlje na posteljini i oko njezina vrata, moglo bi se t . Oni koJ'i su u nešto vjerovah, l zatim om k_oJl
pomisliti da spava. su mr · · m· u. što ..n1su
su Vl.
v'erovali u protivno· - čak i oni· k OJI
KREONT - I ona. Svi oni spavaju. Dobro je to. Dan • J ali i koji su se našli upleteni u tu pnpoVIJest,
je bio težak. V)erohv , ·.,'i od nJ' e ništa. Svi su mrtvaci. Slični, !pot-
(Stanka, on kaže muklo) ne s vacaJ....c t ··u A
uno ukočeni, potpuno nepotrebni, po puno gnJl. . . .
Spavati mora da je ugodno. p . k .. ·as· z·,·ve po-lagano će ih sada zaboravlJati l
KOR - A ti si sada potpuno sam, Kreonte. om OJI J • · ·1a ·
brkati njihova imena. Antigona se :ada umi.n , ~Je-
KREONT - Potpuno sam, da. . ·e groznica prošla. Koja je to bila grozmca, nl~ta-
(Tišina. On ~:avi ruku na rame svome pažu.)
zma J • •
đa nećemo saznati. Njezina je zadaca Izvrsen ;
v a Veliko
Mali ... tužno smirenje pada .na Tebu i na praz~u palacu u ko-
joj će Kreont sada početi da čeka vlastitu smrt. ..
62
63
 Dok je Kor govorio, ušli su stražari, smjestili se na
jednU klupu, sa svojom litrom crvenog vina pokraj se-
be, sa šeširima na zatiljku, i počeli se kartati.
Ostali su još samo stražari. Njih to ne žulja, njima
je to svejedno. Oni se i dalje kartaju ...
Zastor brzo pada, dok stražari bacaju adu:te.

KRAJ

1
KllJliUIGA lilffi\IEMD
ZAQREB

64