AKT – umjetničko djelo ili izgovor za prekrivene seksualne fantazije?

Ljudsko tijelo je prikazano svuda oko nas – na megaplakatima, televiziji, u knjigama i sl. Zašto
je to tako? Gle čuda i sami smo ljudi te nam je i naše tijelo još od davnih vremena predmet
interesa. Likovnim umjetnicima je ono bilo ne samo umjetnička inspiracija već i vježba
anatomije i određenih pokreta.
Ponekad nam se čini da su prethodna razdoblja bila „ozbiljnija“ od nas te i njihova djela
smatramo vjerodostojnijima. Zašto u nama jedna Afordita Kalipigos budi divljenje dok
Muzejom suvremene umjetnosti sramežljivo i pomalo s gađenjem prolazimo pokraj golih
fotografija Tomislava Gotovca? Još ako uzmemo primjere Rubensovih prikaza „Parisovog
suda“ za koje se veže teorija da ih slikao upravo iz razloga jer je volio punašnije zgodne žene
ili kada znamo činjenicu, da se jedan Grk, toliko zaluđen već spomenutom skulpturom
Afordite, tijekom jedne noći ušuljao u hram i za sobom ostavio tragove.
AKT je oduvijek AKTualan u našem društvu: od vremena kada su naši preci crtali po špiljama
do dan danas kada ga možemo predočiti u razne medije. No, gdje je granica? Kako da znamo
kada je tijelo medij pomoću kojeg netko izražava svoj umjetnički talent, a kada se u njemu
skrivaju nečije bolesne skrivene frustracije i fantazije? Još kada još u to upletemo i
razmišljanja promatrača tih djela, dobijemo jednu veoma intrigantnu zapetljanu priču….