Knjigu posvećujem životnoj partnerici Ivanki,

koja me podupire,
iako me puno puta ne može razumjeti,
i ustrajna je samnom,
unatoč mojem neobičnom načinu života
i razumijevanju partnerskih odnosa.
 Biblioteka PROVID

Marjan Ogorevc
ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
Izvornik:
KARMIČNA DIAGNOSTIKA Marjan Ogorevc
samozaložba

Prevela:
Jelena Jonke

Lektura:
Igor Mukić

Urednik:
Momir Milinković, Samobor ISCJELJIVANJE
KARMIČKOM
Grafički urednik:
Josip Osredečki, ing.

Predgovor:
Eva Senčar

Uvodni tekstovi:
DIJAGNOSTIKOM
Tadej Pretner,
Ana Verovnik# dr. med., spec. neuropsihijatar
i siguran ulazak
Ivica Flis Smaka, dr.med specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije
Momir Milinković
u čovjekovo biopolje
Naslovnica:
Leonard Rubins

Momir Milinković, vlastita naklada

Nositelj prava za Hrvatsku:
Momir Milinković, Samobor

Prijelom:
GRIND IM d.o.o., Zagreb

Tisak:

NAŠA DJECA TISKARA d.d., Zagreb

Naklada: 500 kom.

Zagreb, 2008. Prvo izdanje

ISBN 978�953�55247�0�0

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 669791.
 Zahvale

Posebna zahvala Evi Senčar; uvjerila me je da je prije ponovnog

izdanja, knjigu potrebno temeljito obnoviti i proširiti; za uređi-
vanje knjige, što je bilo puno više od samog uredničkog posla,
budući da me je prilikom pisanja poticala da i tada, kada sam
mislio da je već dovoljno dobro, napravim još bolje; i ne manje
važno, za pomoć pri jezičnom oblikovanju teksta;

Svima koji su mi savjetima, spoznajama ili kritičkim napomenama

pomogli da osuvremenim i proširim prvo izdanje knjige Karmička
1
dijagnostika ;

Andrejki Čufer za oblikovanje i korisne savjete;

Leonardu Rubinsu za izradu naslovnice i posebno za razumije-

vanje mojih neobičnih zamisli;

Zaposlenicima tiskare Utrip iz Brezica za prijelom i tiskanje knjige

te ostalu pomoć.

»Karmička dijagnostika« je naziv ove knjige u slovenskom izdanju.

 SADRŽAJ

PREDGOVOR N O V O M IZDANJU 9

Kada je jedan monah, PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU 13

koji je tijekom 10 godina molio Boga da mu da KNJIZI NA PUTU 15

dar iscjeljivanja i dobio ga, UVOD 21

došao svom duhovnom ispovjedniku i priopćio mu to, KAKO S A M POSTAO BIOTERAPEUT 33
ovaj mu je naredio da ide nazad moliti Boga
SERGEJ NIKOLAJEVIČ LAZAREV 49
da mu uzme taj dar i da mu daruje
ČOVJEK KAO INFORMACIJSKO�ENERGETSKA STRUKTURA 53
viđenje vlastitih grijeha.
SAMOREGULACIJA B I O P O U A 67

KARMA 71
S. N. Lazarev
PRIJENOS INFORMACIJA OD RODITELJA NA DIJETE 79

UTJECAJ KULTURE I UMJETNOSTI 99

ZAŠTO SE RAZBOLIJEVAMO? 107

ŠTETNI PROGRAMI U PODSVIJESTI 113

LJUDSKE VRIJEDNOSTI I OVISNOSTI 133

O SOTONIZMU 145

VEZA KARAKTERA, SUDBINE I BOLESTI 151

BOLESTI KUĆNIH LJUBIMACA 1 55

DIJAGNOSTIKA NA PREDMETIMA I TEHNICI 159

MOGUĆNOSTI I NAČINI POPRAVAKA U BIOPOLJU ČOVJEKA 165

ŠTO M O Ž E M O NAPRAVITI S A M I ? 179

UMJESTO ZAKLJUČKA 199

BIBLIOGRAFIJA 205
 Duša pojedinca seže u dušu svijeta
kao bunar u podzemnu vodu.
Yann Martel

PREDGOVOR NOVOM IZDANJU

S adržaj čovjekove aure govori onome tko njen šifrirani tekst zna
dekodirati, tko zna priču. Ona u sebi nosi novu priču, i tako to
ide u beskonačnost. Na taj način svi smo međusobno povezani
i u toj nepreglednosti, neki od nas znaju privući prave i uzročno
posljedične veze koje sadrži informacijsko�energetska struktura
pojedinca. Zašto bismo željeli raspolagati tim informacijama? Jer
je naš uvid u nevidljive strukture našeg bića zasad skriven, a za
našu osobnu zrelost, život koji bi trebao ispunjavati i nas i naše
bližnje, te duhovni razvoj, katkada trebamo upravo takav uvid
koji nam otkriva tko smo bili, zašto smo ovdje, kakvo je naše
poslanstvo, zašto smo nesretni i zašto obolijevamo,...
Marjan Ogorevc u sebi je prepoznao sposobnost da nauči jezik
koji je zaštićen od »nepozvanih« i čiji je broj kodova neograničen.
Marljivo ih uči već skoro dva desetljeća; za to vrijeme spoznao
je mnoge zakonitosti čitanja informacija u čovjekovom biopolju
(izraz, koji je Marjan Ogorevc preuzeo od S.N. Lazareva, a čitatelj
ga može izjednačiti s poljem aure). Prvenstveno je takvo čitanje
uvijek podvrgnuto i subjektivnoj prosudbi, a za približavanje
objektivnom, potreban je naporan rad, učenje spretnosti,
naobrazba i što je nadasve važno, čišćenje vlastitog biopolja.
U tako dugom razdoblju, čovjekove spoznaje se rađaju i umiru,
mijenjaju i sazrijevaju ili pak postaju nevažne � i od prvog izdanja
Karmičke dijagnostike (naziv ove knjige u slovenskom izdanju)
godine 2003. prošlo je razdoblje autorove imanentne (unutraš-
nje) dijalektike. Knjiga je među slovenskim čitateljima napravila
neprocjenjivo poslanstvo: tisućama ljudi je predstavila pogled
na život pojedinca u kontekstu »božjeg nacrta«. Autor uvijek
iznova naglašava, da svaka naša misao, djelovanje ili emocija
imaju puno veći utjecaj na naše okružje nego što si mi to uopće
usuđujemo predočiti; uz pomoć ove knjige učimo o opreznosti,

ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T O M
 umjerenosti, nenasilju i na kraju, ono najvažnije, o ljubavi koja
nas oslobađa zaslijepljenosti. Ovo osuvremenjeno izdanje pred
vama, sačuvalo je elementarnost i jednostavnost teksta prvog
izdanja. Unatoč poplavi literature koja nosi predznak »duhovna«
i koja je u posljednjih desetak godina izašla u Sloveniji, Karmička
dijagnostika je još uvijek aktualna � neće zvučati pretenciozno ako
kažemo da nudi »vječne istine«. 0 njima, nadasve o spoznajnim
teorijama, razmišljali su mnogi, pišući od pamtivijeka, različite
teorije su dobile patinu mnogih ideologija ili religija; ukoliko iz
svega izdvojimo misao vodilju, dobili smo sljedeće: usmjerava
nas Inteligencija koja prožima čitav Univerzum i ima svoj vlastiti
nacrt. I ova knjiga nosi jednaku poruku, i sve o čemu čitamo
na ovome mjestu, neodvojivo je od spoznaje Jednote. Tako je
i s našim zdravljem i sudbinom. Autor kaže da njegovi uvidi
svakim danom postaju sve dublji; zato je poglavlje za poglavljem
obradio iznova i brižljivo nam je još točnije prenio artikulaciju
misli i spoznaja, koje su mu dolazile posljednjih pet godina.
Prepravljeno i dopunjeno izdanje sadrži i dodatna poglavlja o
iscjeljivanju životinja i međusobnom utjecaju životinja i čovjeka,
te poglavlje o dijagnostici tehničkih predmeta i strojeva što su u
službi čovjeka.
Neutješeni ili, još bolje, radoznali čitatelji, više će naći u knjizi
Samozdravljenje s karmično diagnostiko, koja je u samoizdanju
objavljena 2005., i u knjigama koje autor navodi kao izvore.
A Karmička dijagnostika ostaje zbirka poglavlja koja u osnovi
objašnjavaju karmu i posljedice djelovanja njenog osnovnog
zakona, uzroka i posljedice, te kruga rođenja i smrti � samsare,
nenasilno nas, ponekad istinski bolno usmjerava drugačijem
načinu razmišljanja, spoznajama da su nevidljivi svjetovi toliko
suptilniji i da je naše mjesto u njima važnije od našeg trenutačnog
bivanja na Zemlji. Prema autorovim riječima, nastanku knjige su
pridonijela barem tri važna razloga. Prvo, u vremenu dok su već
poznati neki načini prirodnog iscjeljivanja, još mu se uvijek činilo
da njegovo tadašnje znanje nije dovoljno za konačnu pomoć
potrebitima, zapazio je prvu knjigu Sergeja Nikolajeviča Lazareva,
čije je učenje o dijagnostici koje proizlazi iz sistema karme, samo
nadopunio i nadogradio na već usvojenu vještinu EST, energy
ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
sensing technik, koja znači prepoznavanje energije senzorima na
kapcima (tehnika proizlazi iz takozvane teorije o biorgonomiji).
Teorija i praksa spomenutog ruskog iscjelitelja, sudbinski su
utjecali na njegov duhovni razvoj i daljnji način iscjeljivanja.
Pri svemu tomu je zapravo fenomen da Marjan tu tajanstvenu
osobu nije nikad osobno upoznao, niti s Lazarevom nije mogao
uspostaviti korespondenciju. Danas sve to više nije važno;
»apsorbiranje« nepisanih informacija je teklo na duhovnoj razini,
i nakon mukotrpne Marjanove ustrajnosti, da se s Lazarevom
sretne bar na »visini«, ono se je desilo: učenik je bio iniciran
u zakonitosti ulaska u informacijsko polje čovjeka i u način
provjeravanja informacija, što Lazarev naziva »pondeomotorno
pismo«, i koje je tajna šifra za dekodiranje sadržaja duše.
Čitanjem Lazarevljevih knjiga Dijagnostika karme, uvijek iznova,
za Marjana je nastupilo pravilno razumijevanje energetskog
iscjeljivanja. Njegove sposobnosti prepoznavanja protoka vitalnih
energija i anomalija u duši i tijelu, nadomještali su prvi doticaj
kojeg uspostavljaju u uzajamnom djelovanju i sudjelovanju
učitelj i učenik, učenik je izabrao svoj put i razvio svoj način
»dijagnosticiranja«; tako u knjizi niže primjere iz svoje terapeutske
prakse, a ti su primjeri naši, slovenski. To nije nevažno, iako
čovječanstvo po cijeloj zemaljskoj kugli, više�manje, živi jednake
probleme.
I drugo, kao upozorenje onima koji dio svojeg duha i tijela
kultiviraju s namjerom iscjeljivati druge po prirodnom i sigurnom
putu. Danas većina zna da prirodna medicina poseže na dublje
razine bivanja. Kako takvo iscjeljivanje vodi do ozdravljenja
i može li ulazak u intimnost drugog čovjeka biti potpuno
bezopasan, crvena je nit i u prvoj knjizi, revolucionarna ideja,
koju će danas potvrditi gotovo svi koji su spoznali klopke takvog
načina iscjeljivanja; mnogi od njih su, nažalost, iz ovog života
otišli prerano.
Treći je razlog za nastanak ove knjige najvažniji; potiče nas da se
suočimo s vlastitim tegobama i karakternim neugodnostima, a
ne, kao što je to već Carl G. J u n g napisao u eseju o »osvještavanju
sjene«, da svoje nedostatke radije projiciramo na druge,
umjesto da se sami s njima suočimo (Jung je pod pojmom
sjena podrazumijevao dio nesvjesne osobnosti, koji utjelovljuje
I S C J E U I V A N J E K M M I ^
nepoznate ili malo manje poznate osobine ega, koje bi mogle
biti i svjesne, u tom kontekstu bismo mogli razumijeti i dio teorije PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU
karmičke dijagnostike).
Ovo izdanje, Iscjeljivanje karmičkom dijagnostikom i siguran
Liječnik je procijenio da je došlo vrijeme bolesniku kazati istinu:
ulazak u čovjekovo biopolje, tako više nije knjiga koja bi na našem
»Dužnost mi je reći Vam da ste vrlo bolesni i da Vam je ostalo
tržištu literature bila nešto drugačije i posebno, kao što je bila
najviše dan�dva života. Želite li možda nekoga vidjeti? Da Vam
kad je izašla. A još je uvijek veoma zanimljiva i korisna te, prema
nekog pozovemo?«
riječima autora, dovoljno jednostavna za razumijevanje.
»Da«, odgovori bolesnik slabašnim glasom.
Urednica slovenskog izdanja »Koga?«, upita liječnik.
»Drugog liječnika.«
(nepoznati autor)

Marjan Ogorevc bi mogao biti taj drugi liječnik, lako po stru-

ci nije medicinar, bavi se iscjeljivanjem. Njegovi neobični uvidi,
tumačenja i savjeti pomogli su mnogima, pa tako i meni. Iz prve
ruke upoznao sam metodu dijagnostike karme o kojoj sam doz-
nao prije desetak godina iz knjiga N.S.Lazareva. »Stvar« djeluje,
a kroz Marjanovu otvorenost i neposrednost neće Vas ostaviti
ravnodušnima. Sa željom da Vas ovo štivo probudi i inspirira u
daljnjoj samospoznaji, pozivam Vas da se otisnete od »sigurnih
obala« i PROširite VIDike.

Izdavač

]
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M 3
ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM V )
 KNJIZI NA PUTU

U kalupljenost u misaone stereotipe, uvjerenja i navike, daju

nam osjećaj sigurnosti i dok nam taj osjećaj netko ne poljulja,
naše je poimanje svijeta jednako promatranju nekog predmeta,
gdje perspektiva opažanja određuje ono što ćemo vidjeti, a nešto
će našim očima ostati i skriveno. Radi se zapravo o tomu da
nas je munjeviti tehnički napredak, koji je čovječanstvu donio
blagostanje, u posljednjih 150 godina, više nego ikad, udaljio
od istinitog smisla života i produbio otuđenost od sebe, prirode,
Svemira, ili ako želite � Boga. Smisao života je, nedvosmisleno,
samoispunjavanje. Ono nikako ne može biti izgradnja vlastitoga ja
s kojim se poistovjećujemo i zatim vidimo istiniti svijet kroz prizmu
vlastitih uvjerenja koja su ograničena onako kako je ograničen
naš kut promatranja nekog predmeta. Samoispunjavanje je
razumijevanje više nivoa cjeline i služenje cjelini � čovječanstvu,
prirodi, Svemiru. To je na kraju krajeva i bit učenja svih religija
koje kažu da je najlakše spoznati Boga tako da mu kroz svoja
djela postaneš što sličniji.

Priroda (odnosno Bog) uvijek se i na svim razinama pobrine za

to da se u kritičnim trenucima pojave stvari koje nekoj porušenoj
ravnoteži ponovno pomažu pronaći doticaj s osnovnom
harmonijom. Tako i nastanak knjige, koja je pred vama, shvaćam
u kontekstu samoregulirajuće moći prirode.

Psihički pritisak koji stvara bitka za preživljavanjem, uvjetovan

društvenim uređenjem i zahtjevima tržišta, potaknuli su niz
psihosomatskih oboljenja, a ortodoksna medicina, nažalost,
uglavnom poistovjećuje zdravlje čovjeka s njegovom fiziologijom
i tretira prvenstveno vanjske uzroke nastanka bolesti. Bolesnicima
propisuje tone najrazličitijih lijekova, a pri tomu potpuno zabo-
ravlja na važnost osobnog pristupa bolesniku, kao i na energetsku
pozadinu psihosomatskih bolesti. Dio tegoba koje ima, dr. Felix
Mann dobro je opisao u svojoj knjizi Acupuncture�Cure of many
Diseases. U njoj kaže: Zapadnjačka znanost posjeduje zapleteno
i znanstveno podkrepljeno znanje o anatomiji, mikrobiologiji,

ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
kemiji i biologiji čovjekovog tijela, a ne zna koji faktori u tijelu
potiču te biološke procese. Budući da ortodoksna medicina nema
zadovoljavajućih odgovora na problematiku nastale situacije,
to je prouzrokovalo munjevit razvoj alternativnih tehnika
iscjeljivanja te su zapadni svijet preplavili različiti iscjelitelji koji su
uglavnom polazili od spoznaje da čovjekov emocionalni, misleni
i duhovni svijet, koji bitno utječe na energetski nivo čovjekovog
biopolja, igra ključnu ulogu kod čovjekovog fizičkog zdravlja. A
s obzirom da ništa nije samo crno ili samo bijelo, tako se je i
vezano uz novodobne iscjelitelje pojavio pregršt problema koji su
prouzročili potpuni otpor ortodoksne medicine prema takvoj vrsti
terapeuta i terapija. Motiv alternativnih iscjelitelja je često želja za
laganom dobiti, nekritičnost vlastitog posla, premalena briga za
medicinskom naobrazbom koja je ključna kod dijagnosticiranja,
potreba za »napuhavanjem« vlastitoga ja pomoću manipulacije s
bolesnicima itd. Nerijetki su čak i primjeri smrti bolesnika koji su
na nagovor alternativnih terapeuta prestali uzimati lijekove koje
im je propisala službena medicina. To je još dodatno povećalo
razdaljinu između te dvije medicine.
Djelomično zbog štete koju su napravili nestručni alternativni
terapeuti, djelomično zbog osjećaja ugroženosti ili zbog nepo-
bitnih uspjeha nekih alternativnih metoda iscjeljenja, službena
medicina odbacuje bilo kakav dijalog s raznim iscjeliteljima. Dakle,
nije li danas, kada je postojanje biopolja znanstveno dokazano,
podsmjehivanje većeg dijela liječnika bioenergetičarima jednako
neodgovorno kao stoje neodgovorno nestručno djelovanje nekih
iz redova alternativnih iscjelitelja?
Fizičar dr.David Bohm kaže da zakone fizike ne može otkriti
znanost koja dijeli svijet na komadiće. Iz tog saznanja možemo
zaključiti da trajna ozdravljenja ne donose potezi koji se odnose
samo na fizičko tijelo, niti oni koji se temelje više ili manje samo
na odvođenju »loših« i dovođenju »dobrih« energija.
Marjanu Ogorevcu, bioenergetskom iscjelitelju i autoru ove
knjige, skoro da i ne možemo spočitati premalu brigu za medi-
cinsku izobrazbu. Proučavao je i prakticirao yoga nidru, reiki,
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
radiesteziju, kristaloterapiju, kinesku medicinu i biorgonomiju,
a neizostavna posljedica širokog spektra njegovog zanimanja
i djelovanja je bila spoznaja da pacijent mora preuzeti ključnu
ulogu kod osvještavanja uzroka koji su ga doveli do bolesti, jer je
to jedini put koji vodi do trajne promjene. Upravo to je pristup
koji nam nedostaje kako kod ortodoksne tako i kod alternativne
medicine, a temelj je komplementarnog iscjeljivanja.
Dotično Ogorevčevo djelo moglo bi imati ulogu zbližavanja
ortodoksnih i energetskih metoda iscjeljivanja, s obzirom da je
jasno da je budućnost medicine u holističkom pristupu čovjeku
i njegovom zdravlju. Knjigu preporučam kako liječnicima tako i
iscjeliteljima te ljudima koji se žele razvijati.
Liječnici će u njoj pronaći osnove energetske i karmičke slike
čovjeka, a stvar je otvorenosti svakog pojedinca u kolikoj će si
mjeri priznati da cilj medicine nije samo odstraniti neke fizičke
smetnje, iako to kod pacijenta održava iluziju da može doći do
ključnih promjena njegovog psihofizičkog stanja izvana. Pojedini
će liječnici spoznaje o energetskim uzrocima bolesti početi
uključivati u svoj rad, što će s vremenom dovesti do globalnih pro-
mjena odnosa ortodoksne medicine i bioenergetskih terapija.
Iscjeliteljima će knjiga biti od pomoći kod razumijevanja procesa
koji utječu na nastanak, razvoj i iscjeljivanje bolesti. Ujedno će im
pomoći pri spoznaji o potrebi aktivnog uključivanja pacijenta u
svoj rad, skromnosti, samokritičnosti, nužnosti stalne izobrazbe
te provjeravanja rezultata svog rada. Ostale će čitatelje ona suočiti
sa svime što utječe na razvoj naših potencijala, bolju kvalitetu
naših života i ulogu moći izbora kod kreiranja naše karme.
Tadej Pretner
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
S velikim sam veseljem i zanimanjem pročitala knjigu Karmička
dijagnostika autora Marjana Ogorevca.
Iz knjige zrači optimizam koji nam poručuje da su naša sreća i
zdravlje u velikoj mjeri ovisni o nama samima. Ovisni su o našoj
volji i želji za prepoznavanjem i uvidom bezbrojnih utjecaja na
naš unutarnji svijet i mijenjanju tog svijeta. Sa svojom životnom
pričom autor nam pokazuje da bolest i patnja nisu nužno
nemoć, već prilika da popravimo krivi smjer u životu. Ukazuje
nam na važna kršenja »zakona života« i ključne trenutke koji
utječu na našu budućnost i za koje smo odgovorni. Izbor je u
našim rukama. Možemo se prepustiti patnji, jaukanju, možemo
preklinjati, kriviti druge, oslanjati se na druge.
Ali možemo potražiti uzroke i u nama samima, postati istraživači
i sukreatori svog života. Spoznaje do kojih je došao autor pomažu
nam upaliti svjetlo u tamnim kutevima naših duša. Često pokrenu
»aha« efekt � spoznaju koja donese olakšanje i otvara nam put
prema naprijed. Ukazuju nam na bezgraničnu širinu životnih
mogućnosti. Na povezanost našeg života sa svima i svim i s tim
na našu veliku odgovornost za sebe i za druge ljude. Svaka naša
misao ili emocija je kao kamen koji padne u vodu i širi valove.
Mi smo uronjeni u biopolje kao u zrak koji svi udišemo. Svaki
naš duhovni uspon, pozitivan ili negativan »protrese svemir«.
Odgovorni smo za posljedice, a i za »eho«, koji nam se vrati.
Autor nam pomaže pri spoznaji brojnih negativnosti koje utječu
na naše zdravlje i dobro raspoloženje. Širi nam uske mislene
obrasce s neobičnim spoznajama. Podsjeća nas na jedini
konkretni temelj � moralno etičku čistoću koja mora biti plod
našeg sazrijevanja. Na primjerima nam pokazuje kako se kršenje
moralnih načela odražava u bolestima. Nudi nam i rješenja.
Bolest obično prepuštamo medicini i vjerujemo u njezinu
svemogućnost. Ponekad stvarno radi čuda, ali često je i nemoćna:
na primjer kod raka, AIDS�a, autoimunih bolesti... Unatoč velikom
napretku, nema jamstva za ozdravljenje. Dakle, ispravno je da
u toj pustolovini koja se zove »život«, sudjelujemo. Ispravno je
da prepoznamo pogreške i prijestupe koji dovode do bolesti i
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
otpustimo ih. Ispravno je da prepoznamo svoje misli i emocije,
svoje zamjeranje i povrijeđenosti, jer ih tek onda možemo
promijeniti. Puteva ima mnogo, samo ih moramo prepoznati.
Jednog od njih nam pokazuje autor. Poruka je jasna i svima
razumljiva. To je plod autorovog znanja i iskustava.
Hvala prijatelju, autoru, Marjanu Ogorevcu, što s nama dijeli
svoje znanje i iskustva.
Ana Verovnik, dr. med., spec. neuropsihijatar
Često zaboravljamo da je zdravlje kapital u koji moramo početi
ulagati dovoljno rano, u koji moramo ulagati neprestano i na svim
razinama svog bivanja. Pri tome nije dovoljno samo poznavanje
tijela, već je prvenstveno nužno dobro poznavanje psihe, »duše«.
Nije dovoljno samo da tijelo peremo svaki dan � i dušu moramo
neprestano, svaki dan prati i čistiti. To možemo učiniti samo ako
poznajemo svoje slabosti, nedostatke i slabe točke.
Višeslojna dijagnostika karme je sigurno drugačiji pristup
razumijevanju naših djela i manifestacija u ovom životu i bivanju.
To je nešto što klasična medicina ne poznaje i ne uči. I nešto
je što nam otvara nove dimenzije, nova pitanja te puno puta
i mnoge odgovore. Svakako je za pažljivog i samospoznaje
željnog čitatelja nešto što vodi ka razumijevanju vlastitog ja,
ka prepoznavanju vlastite duše, ka boljem razumijevanju sebe i
svoje okoline te boljem cjelokupnom zdravlju.
Svakako pozdravljam takav drugačiji pristup koji širi obzor i
klasično obrazovanom liječniku. To nije psihijatrija, ali ima
mnoge elemente poznavanja i razumijevanja različitih medicinski
klasificiranih bolesti, simptoma i manifestacija. Premda će nekoga
privući samo iz znatiželje ili poricanja komplementarne medicine,
svaki će čitatelj biti bogatiji za brojne spoznaje i znanja.
Ivica Flis Smaka, dr.med.,
specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
 UVOD

1
rago mi je da je knjiga Karmička dijagnostika već nakon
D nekoliko godina rasprodana i ponovno tiskana jer je to i pri-
lika za neke popravke, pojašnjenja nejasnih dijelova i nedostataka
kojesu opazili i sami čitatelji. U međuvremenu sam krozterapeutsku
praksu, vođenje tečajeva, i škole za bioterapeute došao do novih
spoznaja i unio ih u suvremenije i prošireno izdanje.

Knjiga je na tržištu izazvala burne reakcije, kako kod iscjelitelja

kojima je većim dijelom i namijenjena, tako i kod ostalih čitatelja.
Posebno seje puno čitatelja odazvalo na moje pisanje o štetnosti
energetskog iscjeljivanja ukoliko se dotičemo samo simptoma.
Prije svega su se mnogi iscjelitelji, nakon što su pročitali knjigu,
zamislili nad svojim terapeutskim radom te me zamolili za pomoć
i savjete, ili su prepoznali uzroke njihovih zdravstvenih tegoba
upravo u onom što opisujem u ovoj knjizi, tj. u nepoznavanju
univerzalnih zakona. Mnogi od njih su pohađali relativno kratke
tečajeve, na kojima nisu bili pravilno poučeni o opasnostima
kojima je izložen iscjelitelj, posebno ako se bavi sa bioenergetskim
iscjeljivanjem. Zbog komercijalne usmjerenosti (previše polaznika
odjednom, neselektivnosti, optimalne zarade), koja i obuhvaća
sistem takvog školovanja, organizatori često zaborave da je dio
rada iscjelitelja također i čuvanje vlastitog zdravlja, što je veoma
važno kada terapeut iscjeljivanje prakticira dulje vrijeme.

Posebno sam zadovoljan činjenicom da korisnici bioterapeutskih

usluga pred svoje terapeute postavljaju veće zahtjeve, među
najvažnijima je sigurno pomoć pri traženju dubljeg uzroka
za njihove tegobe; ujedno su tako terapeute pripremili za
promijenjeni način njihovog djelovanja. Puno je terapeuta
nova saznanja jednostavno uključilo u svoj terapeutski rad, ali,
nažalost, ima i dosta takvih koji su se u međuvremenu razboljeli
zbog nepravilnog načina rada, često i grupnih terapija za
koje nisu bili odgovarajuće pripremljeni. Dok sam obnavljao i
proširivao Karmičku dijagnostiku, mislio sam pritom prvenstveno
na iscjelitelje, i dakako, na sve koji će u mom novom izdanju
1
»Karmičk a dijagnostika« je naziv ove knjige u slovenskom izdanju.
tražiti rješenja za svoje tegobe. Posebice za one koji traže
bioterapeutske usluge, svjesni da je briga o zdravlju njihova
vlastita odgovornost.
Središnja misao knjige slijedi univerzalni zakon koji pomoću
samoregulacije biopolja upravlja i vodi duhovni i materijalni
svijet. 0 karmičkom zakonu i samoregulaciji biopolja pišem na
način na koji ga shvaćam i spoznajem kroz svoj rad te brojne
terapeutske primjere, pri čemu moram napomenuti da je moj
učitelj bio poznati ruski iscjelitelj Sergej Nikolajevič Lazarev, autor
metode karmičke dijagnostike. Ono što ćete tu pročitati neobično
je, ne samo u znanstvenim krugovima, već i među iscjeliteljima.
Neki, mislim na one koji su stekli znanje školske medicine, počet
će se pitati o cjelovitosti, možda čak i vjerodostojnosti znanja
koja su usvojili kroz klasičan sistem naobrazbe, a isto se može
dogoditi i iscjeliteljima koji su se obrazovali i usvojili prvenstveno
nekonvencionalna znanja.
Oni koje zanima iscjeljivanje drugih, uzalud će tražiti način i
postupak ulaska u čovjekovo biopolje, jer takvo znanje se ne može
dobiti na ovakav način, kako ne bi naštetili sebi i drugima. Zato
u knjizi samo upozoravam da postoje sigurni načini mijenjanja
informacijsko�energetskih slojeva, a potpune upute može dobiti
samo onaj tko postupno razvija i gradi svoju duhovnost, a s tim
i iscjeliteljske sposobnosti te etično postupa, što je nužno za
dobrog bioenergetičara.
Mnogi čitatelji su mi govorili o nevjerojatnom učinku sadržaja
knjige: opažali su reakcije tijela, doživljavali emocionalne
rastresenosti i slomove, prolazili su kroz minule traume, prisjećali
se davno zaboravljenih neugodnih događaja... Zato predlažem
da si, prije nego što pristupite čitanju ove knjige, osigurate
mirno okružje i provjerite svoje emocionalno stanje odnosno
trenutačnu povrijeđenost. Jer nesvjesnost, bilo da obuhvaća
predrasude, stereotipe, duboku privrženost vjerskim dogmama
ili ortodoksnoj znanosti može prouzročiti neočekivanu negativnu
reakciju i odbijanje. To je dokaz da se u čovjekovoj unutrašnjosti
nalazi »svašta«, pa u određenim situacijama ispliva na površinu
što je prilika da pokušamo ustvrditi bi li taj »svašta« mogao biti
uzrokom nastalih tegoba.
ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
Čitanje ne p r e p o r u č a m u trenucima jake povrijeđenosti,
razdražljivosti f dubokih zamjerki prema n e k o m e ili n e č e m u , s
obzirom da bi čitanje moglo aktivirati vaše štetne podsvjesne
uzorke i pokrenuti negativne s i m p t o m e bolesti. U takvoj
situaciji je d o b r o znati, da se sve neugodnosti kojih postajemo
svjesni ipak nalaze u nama i nisu samo plod trenutačnih
osjećaja.
Mogli bismo reći da čitanje knjige pali svjetlo kako bismo na
svjetlu mogli sagledati našu unutrašnjost. S tim dobivamo odličnu
priliku za rješavanje naših vlastitih problema. Odluka hoćete li
nastaviti čitati knjigu je vaša, a s tim preuzimate i odgovornost
za posljedice koje ćete svojom odlukom izazvati. U vremenskom
periodu nakon izlaska knjige shvatio sam da mnogi čitatelji ne bi
prekinuli čitati knjigu da su poštivali navedene preporuke. Razlog
vidim i u njihovoj uzvišenosti (uobraženosti) prema okružju te
uvjerenosti da su u pravu.
Za opuštanje unutarnjih napetosti, koje nastanu prilikom čitanja
knjige, u slučaju aktivacije podsvjesnih štetnih uzoraka pona-
šanja i mišljenja, koje potiču pojedina poglavlja, pripremio sam
i poglavlja o tome što možete napraviti sami odnosno kako
transformirati određene uzorke, ukoliko mislite da ih imate.
Naime, mnogi su dobili glavobolju, neki su osjetili slabost, neki
su povraćali, imali izljeve bijesa i agresije 1 . U takvom je slučaju
teško savjetovati hoće li čitatelj privremeno odložiti knjigu ili će
nastaviti čitati. Nakon višegodišnjeg rada s metodom karmičke
1
Agresija mož e biti svjesna ili podsvjesna. Ovdje prvenstveno govorimo o en-
ergetskoj � nevidljivoj agresiji, što podrazumijeva energetski odgovor na naše
neprihvaćanje prirodnog toka, druge osobe, nepoštivanje osobnog integriteta,
nametanje svojih stajališta, ili čak energetski napad (svjestan ili podsvjestan),
kad smo ugroženi ili pretpostavljamo da sm o ugroženi. J e d n a k o m o ž e m o na-
padati i sami sebe, m o ž e m o biti autodestruktivni (opet svjesno ili podsvjesno),
zbog osu�ivanja sebe, osjećaja krivnje, nekih naslje�enih uzoraka... T a k o na
primjer, ukoliko u sebi i m a m o »podsvjesnu agresiju prema nečemu ili nekome«,
u podsvijesti gajimo agresiju prema onome, što bi nam moglo oduzeti predmet
ili osobu od koje smo ovisni.
Ovdje se ne radi samo o osjećajima, već o j a s n o mjerljivoj, vidljivoj (onima koji
to mogu) energetskoj agresiji. Prema van je vidimo kao naš način odazivanja na
okolinu u različitim situacijama.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 dijagnostike ustvrdio sam, da štetni podsvjesni uzorci, koji su
inače utjecali na čovjekovo odazivanje na okolinu, nakon
osvještavanja, koje se dogodi prilikom čitanja knjige, prouzrokuju
osobi još više poteškoća. Jer, kad jednom shvatimo što trebamo
napraviti više nemamo opravdanja za svoje krive postupke.
Osnove za pisanje knjige dobio sam na osnovu višegodišnjeg
proučavanja raznih načina bioenergetskog iscjeljivanja i praktične
upotrebe tog znanja. Veliki dio učenja crpio sam iz istraživanja
1
psihijatra dr. Arthura Janova , koji je proučavao što se događa
s bebom u majčinom trbuhu, u razdoblju trudnoće, na porodu
i u njenoj najranijoj dobi. Integralna biorgonomija, koju već
više godina istražujem i podučavam na tečajevima i u školi za
bioterapeute, bila mi je ishodište i pomoć u radu s karmičkom
dijagnostikom; na taj sam način razvio sposobnosti koje mi
omogućuju ulazak u energetsko � informacijske strukture čovjeka
i ostalog u svim slojevima i u »šetnji« kroz vrijeme.
Najveću zaslugu što sam uopće počeo pisati ovu knjigu,
nedvojbeno ima Sergej Nikolajevič Lazarev (u nastavku samo
Lazarev), od kojega sam i naučio karmičku dijagnostiku i što je
još najvažnije, tehnike stupanja u čovjekovo biopolje. Kad sam
dobio u ruke njegovu prvu knjigu iz zbirke Dijagnostika karme,
moj se je svijet znanja i spoznaja bioenergetskog iscjeljivanja
okrenuo naglavačke. Puno je dotadašnjeg znanja iz područja
iscjeljivanja za mene najedanput postalo nedostatno ili uopće
neupotrebljivo. Uvidio sam manjkavost svojega znanja, a posebno
sam uočio pogreške koje možemo napraviti kada iscjeljujemo na
način da uravnotežavamo bioenergetsko stanje čovjeka, a da pri
tom ne uspijemo ili ne znamo ustvrditi uzroke koji su izazvali tu
neravnotežu. U takvim primjerima možemo govoriti o energetsko�
simptomatskom 2 iscjeljivanju. Što je najvažnije, uz Lazarevljevu
1
Dr. Arthur J a n o v američki je psihijatar, koji je razvio posebnu terapeutsku
metodu osvještavanja trauma iz vremena bivanja u maternici i prilikom poroda.
Cesto se osoba uz vrisak sjeti traumatičnog doga�aja. To je autor nazvao
»primalni krik«.
2
Energetsko iscjeljivanje je samo simptomatsko onda kada otklanjamo
energetske blokade, a da prije ne prona�emo uzrok za njihov nastanak, i ukoliko
osoba ne sudjeluje pri s a m o m iscjeljivanju.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
pomoć sam shvatio da kad liječimo simptomatski, možemo
nanijeti štetu pacijentu i sebi, a posredno svojoj djeci i bližnjima.
U nekim slučajevima, kad smo dovoljno »jaki« prenosimo svoje
pogreške u svoje sljedeće živote. Pod dovoljno »jaki« mislim na
one koji imaju dovoljno jak bioenergetski potencijal i u svojem
su biopolju sposobni sami očistiti smetnje koje im prouzrokuju
tegobe i koje su dobili radi kršenja moralno etičkih načela i
nepravilnog iscjeljivanja. Takvo je čišćenje samo momentalno, jer
se tegobe prije ili kasnije vrate. Prvo se, naravno, osjećaju mnogo
bolje i već misle da se s time više ne trebaju baviti; mada na taj
način svoje tegobe samo prebace u neodređenu budućnost.
Lazarevljeve konstatacije spojio sam s vlastitim spoznajama i
istraživanjima te terapeutskim iskustvima, znanje o biorgonomiji
nadogradio sam u takozvanu integralnu biorgonomiju. Splet
svega toga je moj vlastiti način iscjelivanja, što me uvijek iznova
uvjerava u učinkovitost karmičke dijagnostike.
Osnovna svrha ove knjige je širenje znanja o razumijevanju
Svijeta koji nas okružuje. Detaljno objašnjavam do sada malo
poznate opasnosti bioenergetskog iscjeljivanja, bilo za iscjelitelja
bilo za pacijenta, a nepoštivanje uputa takve vrste iscjeljivanja
oba sudionika može dovesti do ozbiljnih poteškoća. One mogu
biti opasnije nego što većina uopće može i zamisliti.
Mnogi drže da su najveće opasnosti čovječanstvu i svakom
ponaosob, prirodne katastrofe, nuklearni ratovi, zagađenje
okoliša, uništavanje ozonskog omotača i si. Nisu svjesni koliko
je za svaku osobu, pa tako i za društvo, opasno oštećenje na
najvišim čovjekovim energetsko�informacijskim slojevima. Ta
oštećenja se akumuliraju i tako ujedinjena utječu na globalnom
nivou na sva područja našeg života i rada, a posljedično tome i na
prirodne procese. To bismo mogli nazvati i duhovnom propašću
čovječanstva.
Obično je opasnost najveća upravo onda kada je uopće nismo
svjesni. Ipak, informacija o opasnosti postoji iako se nalazi
na razinama do kojih većina nema pristupa, dakle nevidljiva
je odnosno neprepoznatljiva. Neki pojedinci imaju razvijene
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 sposobnosti koje im omogućuju prepoznavanje takvih razina. U
tradicionalnim društvima šamani i vračevi imaju takav pristup i na
društvenoj ljestvici igraju vrlo važnu ulogu. Dakako, neophodno
je da im ljudi vjeruju i da u svakodnevnom životu poštuju
njihove upute. Suvremena civilizacija već odavno ne živi takvim
načinom, pa tako i ne može prepoznati one koji su sposobni
vidjeti te nevidljive slojeve. Mnogi koji su takve sposobnosti
donijeli sa sobom na svijet, nisu razvijali ili živjeli u skladu s tim
sposobnostima. Ja kažem da nisu dovoljno »čisti« i da moraju, to
što im je dano kroz vlastiti duhovni razvoj, tek otkriti.
S obzirom da su gore navedene opasnosti nevidljive i
neprepoznatljive, protiv njih se ne znamo i ne možemo boriti.
Iznenađuje me pomisao da većina, čak i onih koji rade na području
bioenergije, nije svjesna, da oštećenja na duhovnoj razini vode
u bolest na fizičkoj razini, a to se može stupnjevati i prelaziti
na naše potomke, naše bližnje i na naše sljedeće živote. Za sve
greške koje radimo kad kršimo prirodne zakone, jednom ćemo
primiti račun. Samoregulacija biopolja se brine za to da jednom
sve opet dođe u ravnotežu.
Lazarev kaže da je danas čovječanstvo slično posvađanoj posadi
na brodu bez kapetana; brod propušta vodu, a motor ne radi.
Neki članovi posade pokušavaju pomiriti ostale i popraviti brod,
ali prava je opasnost u tome da nitko ne zna da je neophodno
promijeniti smjer broda jer on plovi prema grebenu. Dakle
popravak broda bez promjene smjera ne može ih spasiti. Mi koji
se nalazimo na tom brodu, svatko za sebe, odgovorni smo za
daljnji slijed događaja.
S obzirom da je čovječanstvo u prošlosti, prvenstveno mislim na
razdoblje prije industrijske revolucije, sa svojim načinom života
i drugačijim odnosom prema prirodi i Svemiru, nakupilo puno
duhovnog potencijala, imamo još nešto »rezerve«. U prošlosti
su sveti ljudi i vjerske zapovijedi, koje su ljudi poštivali, utjecali
na duhovni potencijal čovječanstva. Tako akumuliran duhovni
potencijal čovječanstva gotovo je iscrpljen i nedostaje nam
strateško razmišljanje. Stare vrednote su prošlost, a nove kao da
ne možemo naći.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
1
U prošlosti jeezoterično znanje bilo tajna koju su čuvale zatvorene
grupe. U to su znanje, nakon dugogodišnjeg osposobljavanja i
strogog provjeravanja bili inicirani rijetki pojedinci. U današnje
doba globalizacije to je znanje postalo skoro javno � duh je
pušten iz staklenke.
Znanje do kojeg je relativno lako doći uglavnom se ne koristi
ispravno. Velike mogućnosti uporabe bioenergetike se, umjesto
za razumijevanje okoline, predviđanja problema i upozoravanja
na njih, usmjeravaju na rješavanje manje važnih trenutačnih
taktičkih zadaća. Moj zaključak je da većina spoznaja medicine
pa i nekih alternativnih i komplementarnih načina iscjeljivanja
vodi ka iscjeljivanju simptoma odnosno rješavanju taktičkih
zadaća. Rijetkih pojedinaca, koji razumiju gdje se nalazi problem
današnje civilizacije i koji liječe uzroke tegoba, u ovom trenutku
nema dovoljno. Premalo smo svjesni da smo za rješavanje svojih
problema i problema civilizacije odgovorni svaki ponaosob svojim
odnosom prema sebi, okolini i Svemiru. Pravilno razumijevanje
svijeta i širenje svijesti doseći ćemo svojim duhovnim razvojem.
M n o g i današnji bioenergetičari i drugi terapeuti na području
bioenergije ponašaju se p o p u t vozača koje su stavili u a u t o
zavezanih očiju f u rukama drže upravljač, a noga im je na
papučici gasa.
Njihovo je osposobljavanje obično prekratko. Danas je znanje za
manipulaciju s bioenergijom često prebrzo i prelako dostupno i
to na raznim tečajevima i za malo novca. Te se škole međusobno
razlikuju kao boje automobila ili snaga motora, a premalo
vremena posvećuju učenju prometnih pravila i radu motora. Bez
razumijevanja svijeta oko nas, Svemira, sebe, te ozbiljnih pripre-
ma za rad na području bioenergetike, posljedice bioenergetskog
rada mogu biti opasnije od vožnje zavezanih očiju. Zato je prvo
potrebno promijeniti nametnuti stereotip, kako danas svatko
može postati terapeut, što se može naučiti na »brzom« tečaju.
1
Ezoterično znanje je za razliku od egsoteričkog, koje je javno i svima dostupno,
skriveno, okultno. Namijenjeno je i predano samo onima koji su uključeni u
posebne skupine i koji su ga dužni čuvati.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
U knjizi pojašnjavam pravila ulaska i ponašanja na području
djelovanja na višim razinama. Svjestan sam svoje nepotpunosti
i to je samo moje viđenje problematike zdravlja, sudbine i
karaktera koji su usko povezani. Mnogi se neće složiti samnom,
a oni su isto tako jednim dijelom u pravu. Svatko od nas je
na svom stupnju evolucije potpun. Čak i ako se bavi s nekom
vrstom pomoći i liječenja drugih, dolaze mu upravo oni koji su
na njegovom stupnju djelovanja; vjerojatno bi drugačiju vrstu
pomoći teško prihvatili.
Oni koji će u knjizi prepoznati priliku da nešto nauče i saznaju,
doći će na svoje. Često me iscjelitelji na predavanjima, nakon što
saznaju za opasnosti koje na njih vrebaju prilikom iscjeljivanja
drugih, upitaju smiju li sada i nadalje iscjeljivati svojom metodom.
Takvima odgovaram da mogu nastaviti na takav način, ali neka
pritom poštuju etiku i pravila djelovanja u tom nevidljivom
svijetu.
U prvom dijelu knjige opisan je kratak povijesni pregled mog
rada na području bioenergetskog djelovanja, kako bi čitatelj
lakše razumio što sam sve morao proći da bih došao do spoznaja
koje opisujem. Mnogi će shvatiti da i sami koračaju istim teškim
putem. U nastavku slijedi vrlo važna tema u kojoj govorim o
sastavljenosti biopolja i o razinama na kojima pronalazimo sve
informacije koje su nam potrebne za utvrđivanje uzroka tegoba i
bolesti. Sve to zato da bi lakše razumijeli osnovni karmički zakon
koji djeluje preko regulacije biopolja. Odgovor biopolja na naše
kršenje duhovnih zakona je prepoznatljiv za svakoga s obzirom
da se prikazuje kroz tegobe i bolesti na fizičkoj razini.
U nastavku opisujem karmu, te mehanizme njenog djelovanja
na, za većinu do sada nepoznat način. Saznat ćete kako djeluju
i kako nastaju negativni programi u našoj podsvijesti. To će
vam omogućiti njihovo otklanjanje i lakše pravilno djelovanje u
budućnosti. I stoje još posebno važno, saznat ćete kako djelovati
u svakodnevnom životu da biste ublažili svoju karmu.
Iscjelitelji i svi oni koji na bilo kakav način rade s energijama
doći će »na svoje« u poglavlju u kojem opisujem problematiku
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
njihovog djelovanja. Izloženi su principi djelovanja i iscjeljivanja s
posezanjem u čovjekovo biopolje kako ne bi kršili duhovne zakone
i ugrožavali sebe i svoje pacijente. Za one koje to područje poseb-
no zanima, saznat će osnove karmičke dijagnostike. Na temelju
njih svatko će si uspostaviti vlastiti način rada. Ipak, to još uvijek
nije dovoljno za pravilnu i prije svega učinkovitu upotrebu
karmičke dijagnostike u svrhu iscjeljivanja. Iscjelitelj mora biti
upoznat i u kojoj je mjeri etično ući u biopolje neke osobe. U
knjizi će naći upute kada smije a kad ne smije ulaziti u biopolje
druge osobe, a da pri tome ne našteti sebi ili drugome.
U zadnjem dijelu knjige će oni koji se ne bave iscjeljivanjem drugih,
u obliku molitve, zamolbe, kajanja i otpuštanja naći način kako
si mogu sami pomoći, bez iscjeliteljeve pomoći. Ukoliko se već
liječe, na taj će si način pomoći brže ozdraviti. Oni koji posjećuju
bioterapeute ili pohađaju razne tečajeve, pomoću novih spoznaja
lakše će prosuditi gdje na tečaj odnosno kojem iscjelitelju mogu
vjerovati.
Namjena knjige je da svima koje zanima duhovni razvoj kroz
spoznaju Svijeta i sebe, olakšam rad. Također oni koje zanima
samoiscjeljenje i iscjeljivanje drugih, naći će temeljna znanja iz
područja karmičke dijagnostike, a djelomično i iz drugih područja.
Vjerujem da mi je to i uspjelo, mada sud o tome prepuštam
vama. Prvenstveno želim olakšati rad iscjeliteljima i čitateljima
koji žele svoje zdravlje uzeti u svoje ruke. Jedan od razloga zašto
je knjiga napisana na ponegdje i malo intrigantan način je taj što
sve više iscjelitelja, vidovnjaka i liječnika umiru u svojim najboljim
godinama.
Možda će se mjestimice nekome učiniti da sam sebe previše
promičem proglašavajući se čak jedinim koji posjeduje to
znanje. Ali to neka vas ne zavarava jer mnogi već poznaju način
iscjeljivanja metodom karmičke dijagnostike i koriste je pri svom
radu, mada ju možda i ne nazivaju tako. Budući da se o tome ne
piše mnogo, ja sam odlučio o tome napisati knjigu i tako pomoći
bržem širenju novoga znanja. Moja namjera nije pružiti apsolutno
ili ekskluzivno znanje, već pružiti svoj pogled na problematiku
bioenergetskog liječenja kroz iskustva.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
Neke informacije iznesene u knjizi za mnoge su područje
znanstvene fantastike, s obzirom da su toliko nevjerojatne
i neočekivane. Radi sigurnosti onih koji nisu pripravljeni i
osposobljeni, ne navodim upute o tomu kako mogu sami ući
u biopolje neke osobe, a zašto je tomu tako � utemeljujem u
sadržaju knjige. Ne savjetujem vam da pokušate ući u biopolje
osobe na svoj način � lakomisleno i naivno, u uvjerenju da vam
se pri tome ne može ništa dogoditi. Takvi pokušaji mogu biti vrlo
opasni, ne samo za vas već i za vašu djecu i one s kojima živite
� na njih se posljedično prenosi dio onoga što vam se prilikom
nepravilnog i neetičkog djelovanja vraća zbog samoregulacije
biopolja. Ulazak u biopolje je siguran i dozvoljen samo onima
koji imaju visoku razinu energije, razvijene posebne sposobnosti,
visoku razinu etike i stvarno su pripremljeni za taj rad.
Došlo je vrijeme za nove spoznaje o djelovanju svijeta i drugačiji
pogled, te shvaćanje povezanosti između tijela, uma i duha.
Sve se više uvažava liječenje čovjeka kao cjeline, bioenergetskim
metodama, te, što je posebno važno, liječenje uzroka. Sve više
ljudi uviđa potrebu cjelovitog pristupa liječenju svojih tegoba.
Mnogi pogrešno misle da simptomatski liječi samo ortodoksna
medicina i da je svako bioenergetsko liječenje automatski
liječenje uzroka. Do sada je bilo manje poznato da i liječenje na
višim energetskim razinama, može biti samo simptomatsko; to je
još složenije od medicinskog. Premalo smo svijesni da možemo
bolesti, promijenivši način razmišljanja, prehrane i života, iscjeliti
i sami. Iz temelja moramo promijeniti i odnos prema sebi, okolini,
Bogu ili Svemiru.
Kod svega gore navedenog upozoravam da je bioenergetsko
liječenje � koje se temelji na mijenjanju i reguliranju bioener�
getskog stanja, uspostavljanju energetske ravnoteže i otklanjanju
energetskih blokada koje posljedično prouzrokuju fiziološke
i funkcionalne smetnje � puno učinkovitije od medicinskog.
U nekim je slučajevima zato i opasnije, jer ukoliko ne liječimo
uzrok, bolest se premješta u budućnost, na djecu ili na iscjelitelja
i njegove najbliže. Kad nemamo pravu kontrolu nad tim što se
prilikom takvog liječenja događa, trenutačni uspjeh koji se pokaže
kroz otklanjanje simptoma može nas zavesti da pomislimo kako
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
smo uspješno ozdravili bolest. Bioenergetsko liječenje mora još
više nego druge vrste liječenja pratiti spoznavanje, osvještavanje,
razumijevanje i pripremljenost na promjenu od strane pacijenta.
Stoga naglašavam da je postati iscjelitelj�bioenergoterapeut,
uz temeljitu izobrazbu, prvenstveno dugotrajan rad na sebi.
Tehnika i metoda mogu nam dati moć i sposobnost magije, što
ne znači da smo naučili etiku i pravila ponašanja u nevidljivom
svijetu energija. Etika je prilikom ulaska u nečije biopolje jedina
učinkovita samozaštita. Naivno bi bilo pomisliti, da se možemo
zaštititi s raznim općepoznatim zaštitama kao što su: svjetleća
kugla, pentagram, heksagram, križ ili što drugo. One predstavljaju
samo trenutačnu, prividnu zaštitu, koja nam omogućava da
i nadalje griješimo. Ukoliko se istodobno i sami ne mijenjamo,
osvještavamo i dižemo razinu naše etike i znanja, te nam zaštite
više štete nego koriste.
M o r a m o biti svjesni da nas ne ugrožava i ne napada ništa
izvana ukoliko u sebi, u podsvijesti, n e m a m o analogni
negativni p r o g r a m. Kada je netko prema v a m a agresivan,
d o g a đ a j u v a m se razne neugodnosti ili i m a t e neke d r u g e
poteškoće, uvijek se upitajte: » Š t o m o g u promijeniti kod
s e b e ? « M o ž e m o slobodno reći da jedino p r o m j e n o m sebe
mijenjamo okružje u kojem živimo. Nakon t o ga promijenit će
se i način na koji to isto okružje komunicira s nama.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 Ukoliko želiš nastaviti sa svojim razvojem,
u jednom trenutku moraš početi podučavati druge

Gurdjieff

KAKO SAM POSTAO BIOTERAPEUT

S energijama se bavim relativno kratko, od prvih početaka

do sada prošlo je jedva 17 godina. Mogao bih reći da
sam, gledajući vlastitu starost, bioenergetske protoke počeo
primjećivati poprilično kasno.

Od ranog djetinjstva svjestan sam da ljude i stvari osjećam

drugačije od ostalih. Svoje slobodno vrijeme najradije sam
provodio u prirodi. S tim, što mi se tada događalo, nisam se
bavio, ponajprije sam se prepuštao ugodi koju, dakako, nisam
pripisivao energijama. Neprestano me je nešto vuklo natrag u
šumu ili prema potoku, gdje sam se osjećao kao doma. U svojoj
znatiželji zavirio sam u svaki kutak. Često sam, a tako je još i danas,
gubio osjećaj za vrijeme što je izazivalo neprestane nesuglasice
kod kuće; kad bih se vratio doma nisam znao ispričati gdje sam
bio i što sam radio. Jednako mi se događalo i u školi; prilikom
nastave jednostavno sam se »isključio«, a kad bi došao kući često
nisam znao što je za domaću zadaću.

U mladosti sam prebolio nekoliko težih bolesti, između ostalih i

reumatsku groznicu koja je ostavila posljedice. Prema uputama
liječnika dvije godine nisam smio raditi tjelovježbu, savjetovali
su mi da do kraja života izbjegavam naprezanje, preporučivši mi
da izaberem zanimanje koje se može obavljati sjedeći. Što se tiče
kretanja zaostajao sam za svojim vršnjacima, povukao sam se
u sebe i postao gojazan. Ipak je moja potreba za kretanjem s
vremenom prevladala pa sam se počeo baviti sportom. S obzirom
da sam već onda uvijek radio ono što je bilo u suprotnosti s
očekivanjima mojeg okružja, odlučio sam postati vojnik. Kasnije
sam pomoću jyotisha, indijske vedske astrologije, saznao da to
nije bilo slučajno. U tom sam razdoblju života morao biti baš
vojnik jer mi je to iskustvo tada bilo potrebno. Prijavio sam se
u Mornaričku tehničku vojnu školu u Puli. Očito mi je vojna
škola bila suđena i nije bilo prepreke koja bi me zadržala,
naime već sam prilikom upisa imao poteškoća s obzirom da
zadnje dvije godine u osnovnoj školi nisam bio ocijenjen iz
tjelesnog odgoja. Kasnije kad sam se počeo baviti s energijama,
u nehipnotičkoj regresiji sam saznao da sam, već u prošlom
životu, živio na moru, pa me je zato i ovaj put nešto vuklo
t a m o . Nakon završene škole 11 godina sam bio član posade na
podmornici u Splitu. To razdoblje ocjenjujem kao najmračnije
u mojem životu, ali istovremeno i bogato iskustvima. J e d n o m
su me pitali kakvu sam korist imao od rada na podmornici.
Odgovorio sam da mi nakon toga više ništa u životu nije
nemoguće.
U mornarskoj školi intenzivno sam se počeo baviti sportom.
Prvo s veslanjem u četvercu, potom dizanjem utega, boksom,
j u d o m . Konačno sam našao sport koji mi je odgovarao � karate.
Počeo sam s tae�kwon�doom, a kasnije sam redovito trenirao
klasični karate. Na taj sam način postajao samosvjesniji i
počeo sam planski usmjeravati svoj život, naravno u okviru
danih mogućnosti u vojnoj školi. Kroz vježbanje karatea počeo
sam biti svjestan svijeta energija. U to se vrijeme pokušavalo
potirati duhovnost kao sastavni dio karatea; naglašavali su
njegov tjelesni odnosno sportski aspekt. M e đ u t i m s vremenom
sam spoznao neodvojivost tih dviju komponenti. Kroz trening
sam intenzivno postajao svjestan povezanosti duha i tijela, što
je i osnovna namjena te divne vještine.
U Splitu sam osnovao obitelj koja je zbog mojeg rada i česte
odsutnosti bila uskraćena. Takav me je život previše umarao.
Odlučio sam napustiti posao. To sam napravio usprkos činjenici
što je tadašnja društvena klima bila negativno usmjerena
protiv onih koji nisu više htjeli obavljati vojnički poziv. Danas
sam svjestan da većinu svojeg života postupam u suprotnosti
s društvenim očekivanjima i vjerujem da kad čovjek ne zna
za što će se opredijeliti, neka odluči drugačije nego što misli
većina. Ja na taj način nikada ne pogriješim.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
Preselili smo se u Brezice. U prvim sam godinama radio usputne
poslove: održavao tiskarski stroj, zatim kao redar u diskoteci
i atletski trener. Sedam godina sam bio i nacionalni trener za
atletska bacanja (disk, koplje, kugla, kladivo). Tada iz tog
područja nije bilo primjerene slovenske literature i šireg znanja
koje bi mi omogućilo napredovanje pa sam se uputio u bivši
Sovjetski savez, Mađarsku i Hrvatsku. Znanje sam gradio od
poznatih trenera koji su trenirali atletičare najvišeg svjetskog
ranga. U Zagrebu sam završio školu za atletskog trenera, a pri
tome sabrao i proučio svu tada dostupnu literaturu s područja
treniranja atletskih bacanja. S obzirom da je puno literature bilo
na ruskom jeziku, naučio sam i ruski, što mi je itekako koristilo
kasnije prilikom proučavanja Lazareva. Saznao sam alternativne
načine treniranja, a kao rezultattih istraživanja napisao sam knjigu
Atletska bacanja. Već sam prilikom rada s atletičarima shvatio da
većina onih koji su stekli znanje kroz redovni sistem obrazovanja,
zbog uvjerenja i poprilično zastarjelog znanja, nije spremna
prihvatiti nove i naprednije načine rada. Čak ni bolji rezultati koje
su atletičari postizali na takav način, nisu ih mogli uvjeriti. Isto se
događa i na području liječenja, s obzirom da se školska medicina
još uvijek planski i sa svojim stručnim pozivom ne bavi učincima
alternativnog ili komplementarnog liječenja, već je može uvjeriti
samo znanstvena dokazljivost metode ili načina liječenja. Svoja
iskustva, način rada i istraživanja s područja atletike kasnije sam
prenio na područje alternativnog iscjeljivanja. Stoga smatram da
otada mogu biti uspješan na svim područjima svog djelovanja.
Nakon 1990. intenzivirao s e j e proces mojeg duhovnog razvoja.
Osjetio sam potrebu za korjenitim promjenama. To je bilo u
doba kad sam uz redoviti posao radio i kao redar u diskoteci.
Zbog kroničnog umora pojavile su se zdravstvene poteškoće koje
medicina nije mogla izliječiti. Preko veze sam došao na terapiju
kod jednog bioenergetičara iz Rijeke koji mi je uklonio akutne
tegobe. Istovremeno mi je dao mig da se i sam počnem baviti
energetskim iscjeljivanjem. Jasno mi je dao na znanje, da je
došlo vrijeme da počnem usmjeravati svoj život i da preuzmem
odgovornost za svoje zdravlje. Fascinirala me je njegova jaka
energija koju sam osjećao kao toplinu i trnce. Ne sjećam se da
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
 sam ikada poslije susreo osobu koja je na takav način isijavala
energiju. Nakon toga sam se osjećao preporođeno, mada sam
znao da i sam moram nešto napraviti za sebe, promijeniti smjer;
a kako, onda to još nisam znao. Na njegov nagovor počeo sam
vježbati hatha yogu\ To je bila istinska prijelomnica u mom
životu. Danas razmišljajući što je bilo ključno da sam se počeo
baviti s energijama, pomislim na njegovu rečenicu: Preuzmi
o d g o v o r n o s t za svoj život. Kada sam u ulozi terapeuta, tu
premisu još uvijek stavljam na prvo mjesto.
Počeo sam i s prvim meditacijama. U ruke mi je došla knjiga i
kazeta na kojoj je bila vođena meditacija po metodi yoga nidre2.
Uz vježbanje hatha yoge i asana, svakodnevno sam meditirao uz
kazetu. Vrlo brzo sam se počeo mijenjati. Sve sam lakše svladavao
asane i nakon slušanja kazete postajao sam sve opušteniji. Meso
je s jelovnika nestalo samo od sebe. Sve se je počelo odvijati
vrtoglavom brzinom. Svakodnevno sam upoznavao ljude koji
su mi donosili prave informacije. U knjižnici sam posegnuo za
»pravom knjigom«. Povratka više nije bilo.
Zbog poteškoća sa sinusima, za pomoć sam zamolio
homeopatkinju 3 i to je bio daljnji korak u spoznavanju drugačijeg
liječenja. Vjerovao sam da me može izliječiti, s obzirom da su
uz njenu pomoć ozdravili i oni koji su po dijagnozi klasične
medicine bili neizlječivo bolesni. S obzirom da sam tada bio
veoma nepovjerljiv prema svim vrstama alternativnog liječenja,
trebao sam dokaze za učinkovitost. Nakon toga sam se odlučio
za homeopatsko liječenje koje je bilo uspješno. Jednake tegobe
1
Hatha yoga je (sanskrtska riječ koja znači naprezanje, napetost) metoda uz
čiju primjenu čovjek m o ž e ostvariti vladanje nad svojim tijelom. Sastoji se od
tehnika disanja i asana (stavovi tijela).
2
Yoga nidra predstavlja sistematsku metodu za postizanje potpunog fizičkog,
emocionalnog i mentalnog opus tanja.
3
Homeopatkinja je liječnica koja liječi homeopatijom.
Homeopatija, dolazi od grčke riječi homoios = jednak, sličan i pathos = bolest,
a predstavlja način liječenja bolesti koji se sastoji u primijenjivanju minimalnih
doza onih lijekova koji u većim d o z a m a izazivaju u organizmu zdravog čovjeka
pojave slične simptomim a bolesti koja se liječi ( »slično se liječi sličnim« ).
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
su se ponovile kroz desetak godina. Danas znam da tada
nisam osvijestio i riješio njihove uzroke i zato su one samo bile
premještene u budućnost. Tada još nisam bio spreman suočiti se s
uzrocima svojih tegoba. Za mene je to iskustvo bilo neprocjenjivo
jer me je uvjerilo da sam na dobrom putu.
Kasnije sam se još jednom intenzivno suočio s homeopatijom:
dobio sam bronhitis i visoku temperaturu. Liječnik mi je propisao
antibiotike, vitamine i, što je za mene bilo izuzetno važno, tri
tjedna bolovanja. Još isti dan posjetio sam i homeopata, a već
sljedeći dan bio sam bez simptoma bolesti. Ostao mi je godišnji
odmor od tri tjedna koji sam želio iskoristiti za sebe. Negdje u to
vrijeme, u meditaciji sam doživio vrlo jako »mistično« iskustvo �
jaku svjetlost i toplinu. To je bilo kao neka žareća kugla. Kad mi
se je to prvi put dogodilo, uplašio sam se. Kasnije sam naučio
svjetlost potegnuti u sebe. Danas znam da mi se na takav način
pokazuju moji duhovni vodiči.
Godine 1995. odlučio sam se za reiki1 tečaj. S tim se je složila i
moja tadašnja iscjeliteljica, koju sam u to vrijeme prihvaćao kao
učiteljicu. Svi su polaznici inicijaciju doživjeli vrlo intenzivno, imali
su mistična iskustva odnosno bar su govorili o tome. Ja nisam
doživio ništa slično, osim što me je nakon inicijacije jako boljela
glava; pretpostavljam zato jer sam sve previše sebi racionalno
objašnjavao i očekivao logična pojašnjenja glede djelovanja
energija. Sljedeći dan sam inicijaciju doživio kao prekrasan
doživljaj. Reiki je ubrzo postao moj način života.
Odmah nakon prvog stupnja reikija, satima sam se bavio reikijem.
Proučavao sam raspoloživu literaturu s područja reikija i ezoterike
općenito. Kao po nekom planu do mene je dolazilo gradivo s
tečajeva drugih učitelja, između ostalog i iz Hrvatske. Upoznao
sam razne načine podučavanja; danas razlikujem dobre ali i još
bolje.
Već nakon prvog stupnja reikija k meni su počeli dolaziti ljudi s
tegobama. Nakon terapije im je bilo dosta bolje. U to sam vrijeme
1
Reiki je metoda duhovno�energetskog iscjeljivanja kod koje je potrebna
inicijacija kvalificiranog učitelja.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M

trenirao i atletičare i tako imao puno mogućnosti za ispitivanje
svojih terapeutskih sposobnosti. U godinu dana napravio sam
velik broj terapija koje su bile temelj za daljnji rad i proučavanje
reikija. Razmišljajući o tome prvo mi na pamet dolazi misao da
sam i u tome pretjerivao; prosječno sam četiri do pet sati na dan
kroz sebe provodio reiki energiju, liječivši druge i sebe.
U godinu dana primio sam još inicijaciju u drugi i treći stupanj.
Već nakon drugog stupnja znao sam da je samo pitanje vremena
kada ću i sam početi podučavati reiki. Zbog nedostatka literature,
već sam tada počeo pripremati gradivo za polaznike tečaja.
Učiteljski stupanj inicijacije bilo je divno iskustvo koje je ostavilo
duboke tragove, a učiteljima, Giordanu i Marijani Osterman
vječno ću biti zahvalan za nesebično pružanje znanja. Posebno
sam zahvalan za jednu stvar koja je kod učitelja manje uobičajena:
nisu me u ničemu sputavali, ostavili su mi slobodan put. Nešto
više od godinu dana nakon prve inicijacije već sam sam vodio
svoj prvi tečaj, ne obazirući se na pravila koja kažu da bi od prve
inicijacije do učiteljskog stupnja trebalo proći određeno vrijeme.
Sve seje događalo tako brzo da ponekad razumski nisam mogao
pratiti slijed događaja. Danas znam da nema slučajnosti, da se sve
događa onda kad za to dođe pravi trenutak i da pravila postoje
za one koji se ne usuđuju ići vlastitim putem. U pravilu, onaj,
kojeg vuče nužnost za napredovanjem, stvara si vlastita pravila.
U godinama koje su slijedile održao sam puno reiki tečajeva. Grupe
su slijedile jedna za drugom. Pokušao sam postaviti i bolje gradivo
za pojedine stupnjeve reikija. To je bilo dobro iskustvo, uvod za
pisanje knjige Biorgonomija, Karmična diagnostika, Integralna
biorgonomija, Samozdravljenje s karmično diagnostiko te Med
šamani v Sibiriji. Istodobno sam obavljao i terapije i skupljao
iskustva koja sam prenosio na svoje učenike. Kako sam za terapije
trebao »alat« za dijagnostiku, napravio sam i tečaj radiestezije, a
kasnije i bioenergije. Tečaj radiestezije 1 kod Igora Zierenfelda je
za mene bio otkrivanje potpuno novog područja. Radiestezija mi
je otvorila novi pogled na djelovanje energija; najedanput je sve
postalo mjerljivo i stvarno. Nije više bilo nagađanja u dijagnostici.
1 (minerale, biljke, životinje i ljude), te njihove me�uodnose.
Radiestezija je metoda pronalaženja ležišta vode, ruda i koječega drugog uz
p o m o ć tzv. vilinskih rašalja. M o ž e se primijenjivati i u dijagnostici bolesti.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
1
Mogao sam uklanjati elementale , otvarati čakre, uspostavljati
energetske protoke itd.
Na području radiestezije sam oduševljeno istraživao i također
radio pet, šest sati dnevno. Život bez radiestezijskog viska si više
skoro nisam mogao ni zamisliti. Ponekad sam se pitao kako ljudi
uopće žive bez njega. Imao sam utisak da je svijet moj. Nisam bio
svjestan kako sam malo znao o energijama, kako je besmisleno i
nepotrebno otklanjati energetske simptome (simptom=vanjsko
obilježje), otvarati čakre, dovoditi u ravnotežu energetske
protoke, bez ustanovljavanja uzroka.
Na tečaju radiestezije najviše me je privuklo područje o
elementalima i drugim energetskim bićima, a okultnost (nastalo
od lat. riječi occulere što znači zaklanjati, skrivati, najčešće
prevođen kao mističnost) me je i onako uvijek privlačila. S
obzirom da sam na tečaju radiestezije dobio informacije o
štetnosti raznih geopatogenih zračenja, aktivno sam počeo
istraživati stambene i radne prostore. Tada još nisam poznavao
neke zablude radiestezije; mentalno su stvorili tzv. hartmanove
i currijeve mreže, koje zapravo ne postoje 2 u tom obliku. Da bi
to utvrdio otputovao sam u Aziju i Afriku, gdje te mreže nisam
nigdje našao. Sada znam i zašto.
S obzirom da sam se nakon završenog tečaja radiestezije upisao
još i na tečaj bioenergije, moje se poznavanje bioenergetskog
svijeta proširilo. Upoznao sam načine liječenja po metodi Zanate
(talijanski bioenergetičar) i Lutovvskoga (poljski bioenergetičar).
lako mi je već tada nešto nedostajalo kod tih metoda, još nisam bio
svjestan da je iscjeljivanje nedostatno zato što je simptomatsko.
Do tog je saznanja prošlo još dosta vremena u kojem sam napravio
neke pogreške. Danas znam da su te pogreške tada bile nužne za
moje sazrijevanje.
Svoje novo znanje odmah sam mogao provjeriti u praksi. Tako
provjereno znanje, pružao sam na tečajevima reikija i radiestezije.
1
Elementali su duhovna bića vezana uz odre�ene prirodne pojave i elemente
2
O tome piše Tadej Pretner u knjizi Holistična radiestezija.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Već sam tada shvatio da bi bilo korisno reiki nadopuniti i proširiti
sa znanjima iz drugih metoda liječenja, jer bi na taj način postao
učinkovitiji. Prvenstveno su me kod reikija smetale neke zabrane
i uvjerenja, kao na primjer, da reiki nema protoka ukoliko prekri-
žimo ruke ili noge, ili da je prilikom terapije potrebno prste na
rukama spojiti, da nakon prvog stupnja reikija ne možemo dje-
lovati na daljinu, i još bi se štošta našlo. Ubrzo mi je postalo
jasno da su to besmislice i gluposti koje su učitelji reikija samo
preuzimali i proslijeđivali dalje s čim su ograničavali svoje
učenike. U okviru reiki tečajeva, kći Tina i ja osuvremenili smo
reiki, očistili ga od nepotrebnih i zavodljivih ograničenja te ga
približili potrebama terapeutske prakse.
Daljnje spoznaje su slijedile »brzinom svjetlosti«. Sudjelovao
sam na tečaju o liječenju kristalima koji je vodio Tadej Pretner.
Upozano sam čudesnu snagu kristala te spoznao da su kristali
živa bića koja nam mogu pomoći. Ustvrdio sam da su mogućnosti
uporabe kristala beskonačne. I te sam spoznaje ugradio u svoje
terapije koje su postajale sve uspješnije. Sjećam se s kakvim sam se
oduševljenjem, kod jedne gospođe, prihvatio liječenja benignog
tumora veličine jajeta na štitnjači pomoću gorskog kristala.
Napravili smo 10 terapija i uspjeli. Kasnije, kada sam već znao da
je to iscjeljivanje bilo samo simptomatično, s tom sam gospođom
došao i do uzroka za nastanak njenog tumora, pa je tako i ona
sama doprinijela iscjeljenju. Moje samopouzdanje je raslo i bio
sam uvjeren da je dovoljno da se otvorim protoku energije i da
pri tome upotrijebim znanje koje posjedujem. Tada sam još bio
presiguran u sebe, nisam bio svjestan kako je nedostatno moje
znanje.
Došlo je vrijeme da se upoznam s tradicionalnom kineskom
medicinom. Upisao sam se u školu £u/�na1 kineske masaže s
osnovama tradicionalne kineske medicine i kiropraktike. S tim
sam svoje znanje i spoznaje na području energija podignuo na
1
Tui�na masaža je metoda iscjeljivanja koja se sastoji od više načina pritiskanja
akupunkturnih točaka (akupresure), masaže, vježbi te manipulacije dijelova
tijela, u svrhu poboljšanja protočnosti energije ( C H I ) i time iscjeljivanja bolesti
ili prevencije. Tuinalogija je sastavni dio tradicionalne kineske medicine, uz
akupunkturu i herbalnu medicinu.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
još viši stupanj. U školi tui�ne u 14 su me mjeseci vodili kroz divan
svijet tradicionalne kineske medicine. Naučio sam dijagnostiku,
otklanjanje tegoba pomoću masaže i stimulaciju akupunkturnih
točaka. Dobio sam odlično predznanje za kasnije dublje istraži-
vanje tradicionalne kineske medicine i upotrebu akupunkturnih
točaka prilikom otklanjanja energetske neravnoteže.
U sljedećoj fazi povezao sam znanje radiestezije i poznavanje
akupunkturnih točaka. Pri tome mi je od velike pomoći bilo
znanje koje sam našao u knjizi Suvremena radiestezija poljskog
radiestezista Voznyaka; u svojoj knjizi, u okviru svojih istraživanja,
koje, nažalost, nije dovršio, on spominje mogućnost upotrebe
viska s kojim preko igala, koje zabodemo na silueti neke osobe,
možemo na daljinu (teleradiestezijski) dovoditi ili odvoditi
određene energije.
Provjerio sam njegove tvrdnje i na nekoliko primjera se uvjerio
da takav način može biti učinkovit. S poznavanjem tradicionalne
kineske medicine i funkcija akupunkturnih točaka, metodu sam
malo upotpunio. Sliku sa svim meridijanima i akupunkturnim
točkama nalijepio sam na pluto. Zatim sam za određenu
tegobu uzeo kombinaciju točaka, isto kao u akupunkturi i u njih
ubadao igle. S viskom sam zatim dovodio ili odvodio energiju.
Nakon više provjeravanja ustvrdio sam da je rezultat isti kao i
kod akupunkture. Ponekad je čak i nadmašuje s obzirom da je
s viskom moguće vrlo precizno odrediti trajanje terapije. S tim
postajemo vrlo racionalni, jer nam to skraćuje vrijeme potrebno
za terapiju. Ali i taj je način bila samo još jedna od stepenica u
mom razvoju. Bio sam još daleko od pravih spoznaja.
Za vrijeme studija tui�ne, upoznao sam biorgonomiju 1 . Kći Tina
je u Mariboru, gdje je radila terapije A U R A � S O M E, upoznala
Naomi Feinberg iz Izraela. Od nje je naučila »blinkanje« (na
hrvatskom jeziku � treptanje), odnosno prepoznavanje energije
pomoću senzora na kapcima, merkavu, te jednostavan način
transformacije s ujedinjavanjem komplementarnih energija. Te
1
Biorgonomija je metoda iscjeljivanja i duhovnog razvoja. Temelje joj je post-
avio Wilhelm Reich, razvio ju je Rafael Rosen, a u E u r o p u ju je donijela N a o m i
Feinberg.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
 jednostavne metode iz biorgonomije naučio sam još prije prvog
tečaja biorgonomije. Dobio sam i bilješke s Naominih predavanja
u Hrvatskoj, koje sam pažljivo proučio i isprobao u praksi. Već
sam taj jednostavni dio biorgonomije počeo uključivati u svoje
terapije. Odmah sam ustvrdio učinkovitost koju do tada nisam
opazio ni u jednoj drugoj metodi. Na prvi tečaj biorgonomije
došao sam pun iščekivanja. Tečaj mi je otvorio novi pogled na
mogućnosti upotrebe biorgonomije. Daljni stupnjevi tečaja
donijeli su mi dodatne spoznaje, a na nekima sam sudjelovao
čak više puta, jer sam uvijek spoznao i saznao još nešto, što
prije nisam bio spreman shvatiti. Biorgonomija mi se činila kao
znanstvena fantastika, iako je, možemo kazati, upotrebljiva sada
i ovdje. U biorgonomiji sam doživio drugo veliko razočaranje
koje je vezano za učitelje. Kao više puta do sada, kada sam želio
stupiti izvan okvira koje je zacrtao učitelj, nastali su problemi.
Jednostavno nisam želio igrati podređenu ulogu. S obzirom da
uzajamno rješavanje problema nije urodilo rezultatima, odlučio
sam se za samostalan put.
Uz tečajeve reikija i terapije, počeo sam podučavati i biorgo�
nomiju. Literature nije bilo. Uz pomoć kćeri Tine napisao
sam dvije skripte s namjerom da polaznicima tečaja olakšam
učenje i da im na taj način pružim svo znanje koje sam imao.
Stekavši dovoljno iskustva kroz terapeutsku praksu, istraživanja i
proučavanje literature, napisao sam knjigu Biorgonomija � teorija
i praksa, i godine 2001. je objavio u samoizdanju. Nastavio sam s
istraživanjima na području biorgonomije. Kad sam spoznao još i
PEAT 1 koji je razvio M. Ž. Slavinski i karmičku dijagnostiku, sve sam
to znanje ujedinio u metodu integralna biorgonomija. Napisao
sam knjigu Integralna biorgonomija, koja je jedan od udžbenika
u školi za bioterapeute 2 po metodi integralne biorgonomije.
Jedno sam vrijeme radio i terapije po metodi PEAT. Pomoću nje
1
P E A T je psihoenergetska auro tehnologija, a njen autor Slavinski glasi kao
priznati psiholog i istraživač ljudskih psiholoških i duhovnih opsega.
2
Škola za bioterapeute je u sklopu G o s p o d a r s ke komore Slovenije koja
osposobljuje polaznike za zanimanje bioterapeut, smještena je u Ljubljani, a
trogodišnji program sastoji se od 560 sati nastave. D o d a t n e informacije možete
potražiti na internet adresi www.gzs.si
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
su mi se otvorili novi vidici bioenergetskog iscjeljivanja. U kombi-
naciji s biorgonomijom počeo sam raditi takozvani internacionalni
PEAT, za koji Slavinski na kraju svoje knjige kaže da je metoda
budućnosti.
Ubrzano, s osjećajem kašnjenja, dolazio sam do sve dubljeg znanja
s područja prirodnog iscjeljivanja. Upijao sam svako znanje koje
mi je moglo biti od pomoći kod terapija. Sljedeći stupanj bio je
tečaj biosinergije čiji mi je način rada, koji se temelji na traženju
prvotnih uzroka za tegobe, bio od velike pomoći prilikom
novog razumijevanja uzroka tegoba, provjeravanja rezultata i
dijagnostike.
Sljedeći stupanj bila je spoznaja psihijatra dr. Arthura Janova.
Proučio sam njegovu knjigu Zašto obolijevamo i kako se možemo
izliječiti. U knjizi, autor piše o svojim i o konstatacijama drugih
stručnjaka o tome kako je uzrok za veliki dio naših tegoba nastao
za vrijeme bivanja u maternici i kod poroda, na što ćemo se još
vraćati u sljedećim poglavljima. Pomoću alata iz biorgonomije,
prvenstveno saznavanja sa senzorima na kapcima, mogao sam
sve njegove tvrdnje i provjeriti. Uzroke do kojih sam došao, kod
bolesnika sam otklanjao na svoj način, pomoću transformacije
uzroka. Potvrde njegovih tvrdnji kasnije sam našao i u knjigama
Dijagnostika karme (S.N.Lazarev). Jedna mi je sasvim slučajno
došla u ruke: gospodin koji je slušao moje predavanje iz
biorgonomije, u razgovoru mi je napomenuo da zna za neku
knjigu i misli da govori o nečem sličnom kao s t o j e biorgonomija
i moj način rada, a on je baš ne razumije najbolje. Poslao mi je
fotokopiju prijevoda knjige. Ubrzo sam dobio i original.
U to je vrijeme Lazarev bio gotovo nepoznat. Upoznao sam još
neke osobe koje su imale knjigu, ali su nakon nekoliko pročitanih
stranica zapali u teškoće jer nisu poštivali upute autora o pristupu
knjizi. Ti problemi su kod nekih bili toliko jaki, da su knjigu
odložili i više je nisu čitali. Kad sam ja pristupio čitanju knjige,
postalo mi je jasno zašto je tomu tako. Lazarev u uvodu svoje
knjige Dijagnostika karme savjetuje čitateljima da ne počinju
čitanje knjige kad su ljuti, povrijeđeni ili tužni. Ukratko, čitanje
nam pogoršava naše loše emocionalno stanje.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č I ^
Ja sam se zato, pažljivo pripremio za prvo čitanje. Dobra
priprema je bila temelj rada u vojsci, gdje sam naučio svaki
posao započeti s punom ozbiljnošću. Kad se za nešto odlučim,
u to idem stopostotno i bezuvjetno do kraja. Prilikom prvog
čitanja, svaku sam informaciju o negativnim programima na
sebi provjerio i transformirao. Ovdje mi je biorgonomija bila od
velike pomoći. I ostale uzroke tegoba koje autor navodi u knjizi,
provjerio sam kod sebe pomoću senzora na trepavicama. Ukoliko
sam u svojoj podsvjesti ustvrdio prisutnost navedenog uzorka,
pomoću procesa iz biorgonomije sam ga i otklonio. Na taj sam
se način uspio probiti kroz knjigu i tako spoznao bit karmičke
dijagnostike.
Dalje se sve odvijalo kao u nekom znanstveno fantastičnom
filmu, samo što je za mene to bila stvarnost. Knjigu sam proradio
jedanput, dva puta, tri puta. Kasnije sam dobio još sedam
prevedenih knjiga Dijagnostika karme, i posljednje tri, koje su
izašle samo na ruskom jeziku. Budući da Lazarev ne iznosi znanje
sistematski, već proizvoljno preko problema koje je rješavao,
potrošio sam puno vremena kako bih sve skupa obuhvatio u
cjelinu. Shvatio sam sistem koji autor iznosi kroz svoje primjere
liječenja različitih tegoba i bolesti.
S obzirom da sam prethodno imao praktičnog iskustva s
istraživanjima na području bioenergije i integralne biorgonomije,
mogao sam sve autorove primjere usput provjeravati i
upotrebljavati u praksi. Moram priznati da mi je bila od velike
pomoći moja sklonost da istražim ono što drugi nisu mogli ili
se nisu usudili. Moj je način uvijek bio takav da bez oklijevanja,
u problem uskočim na »glavu«, a zatim tražim rješenje unutar
problema. Za mene ne postoji nerješiv problem, i kad sam
dovoljno spreman, svaki riješim. Znam da je moć i sposobnost
rješavanja problema, samo posljedica duhovnog razvoja, a ne
tehnike, kako se to često misli.
lako autor ne savjetuje ulazak u čovjekovo biopolje, nakon duljih
istraživanja i pokusa našao sam način kako mogu ući u biopolje
i dobiti pouzdane informacije. Cjelokupnu karmičku dijagnostiku
otkrivao sam postupno. Napredovao sam i tako da sam najprije
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
kod sebe transformirao uzorak, makar nisam mogao provjeriti
nosim li ga zapravo u sebi ili ne. Ukratko, transformirao sam
sve što bi me moglo ometati u napredovanju. Zaključio sam da
na području karmičke dijagnostike postoji zakonitost, koja glasi
otprilike ovako: O n o što kod sebe nisi otkrio, transformirao
i očistio, ne možeš otkriti ni kod drugoga. Mnogi misle da
nešto ne postoji jer to ne vide, odnosno ne mogu ustanoviti.
Zbog toga kod nekih iscjelitelja dolazi do pogrešne konstatacije
da je, npr. kod pacijenta u svim slojevima biopolja, sve čisto. Nisu
svjesni da njihovo saznanje seže samo do razine do koje su i
sami kod sebe došli rješavajući tegobe. Na primjer ako osoba
ima tegobe na razini do koje terapeut ne doseže, on ih neće
ustanoviti. I dobro da je tako jer bi u suprotnom terapeut svoje
negativnosti mogao prenijeti na osobu koja je došla po pomoć.
Nesposobnost viđenja onoga što u t o m trenutk u ne m o ž e m o
podnijeti i razumijeti je vrlo dobra zaštita za o n e koji naivno
i n e o d g o v o r n o ulaze u nevidljiva područja koja ne razumiju
i nisu svladali.
I kao što je to uobičajeno, sa svakim mojim novim otkrićem,
dolazili su mi upravo takvi pacijenti koji su imali tegobu koju
sam u tom trenutku obrađivao. Bilo je zanimljivo da onda kad
sam otkrio, i u praksi provjerio, zašto obolijevaju vidovnjakinje
(informaciju dobivaju ulazeći u biopolje drugih ljudi), jer mi je
na terapiju u jednom tjednu došlo pet vidovnjakinja. Sve su bile
zablokirane sa štetnim programima svojih stranaka. To se desilo
zbog kršenja viših zakona, ne zato što nisu govorile istinu, već za-
to što to nisu izložile na odgovarajući način. Informacija, odnosno
ono što vidovnjakinja vidi, mora biti pružena kao mogućnost koja
bi se mogla dogoditi, a ne kao nešto isključivo. Vidovnjakinje
obolijevaju zato jer g o v o r e istinu. Njihova konstatacija da će se
nešto desiti istinita je samo utoliko, ukoliko ništa ne napravimo
da to promijenimo.
Tako mnogi, kada kod vidovnjakinje čuju da će se npr. rastati,
ne naprave ništa, jer su uvjereni da će se to i dogoditi. Neke
vidovnjakinje su čak preuzele bolesti i tegobe svojih stranaka, ili
su pak imale noćne more u kojima su vidjele događaje njihovih
stranaka. Jednom me je za pomoć zamolila jedna vidovnjakinja
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
koja je radila i kao iscjeliteljica. Nakon nekog vremena jako je
smršavjela. Rekao sam joj da u takvom stanju ne radi, jer na taj
način može samo štetiti. Odgovorila mi je da ima dijete koje
mora kao samohrana majka uzdržavati. Nakon toga više je nisam
vidio.
Kada sam osvijestio i rješavao svoje prošle živote, na terapiju su
dolazili oni s kojima sam imao nerješene odnose iz prošlih života.
Takvih primjera ima još puno, a u nastavku ih i opisujem.
Na temelju odaziva na knjigu Karmička dijagnostika i mojih novih
saznanja, napisao sam i knjigu Samoiscjeljenje s karmičkom
dijagnostikom. Knjiga je nastavak Karmičke dijagnostike, a
istovremeno i cjelina sama za sebe. Namijenjena je prvenstveno
za samopomoć onima koji se usuđuju preuzeti odgovornost
za svoje zdravlje i svoj život u svoje ruke. U njoj će pronaći sve
potrebne upute kako sami mogu riješiti uzroke svojih tegoba.
Pred suvremenog iscjelitelja, korisnici njegovih usluga, zbog sve
veće osvještenosti postavljaju vrlo zahtjevne zadatke za koje
iscjelitelj nije uvijek dovoljno pripremljen. Do sada u Sloveniji
nije bilo, osim vikend tečajeva i nekih škola s vrlo skromnim
programom, odgovarajućeg osposobljavanja koje nudi
cjelovito znanje iz medicinskog dijela, tradicionalne medicine i
specijalističkog dijela.
biorgonomija. Početkom 2004. učlanio sam se u sekciju terapeuta
prirodnog iscjeljivanja u Gospodarskoj komori Slovenije. U toj
su sekciji već počeli s pripremom programa osposobljavanja za
terapeute prirodnog iscjeljivanja. Priključio sam se grupi s kojom
sam kasnije do kraja pripremio cijeli program osposobljavanja
uključujući i katalog potrebnog znanja.
U mojoj školi osposobljavamo prema programu koji obuhvaća
osnovno znanje iz medicine, tradicionalne kineske i indijske
medicine te specijalističkog dijela. Ciljevi koje smo suradnici i ja
postavili vrlo su ambiciozni. Polaznike škole potičemo da puno
rade na sebi, da mijenjaju način života, da se odgovarajuće
pripreme ne samo za provjeru znanja već i za budući rad.
Prva generacija u kojoj je bilo 27 polaznika je 2007. završila
osposobljavanje, većina je uspješno obavila sve tri grupe
ispita koji su održani u Gospodarskoj komori Slovenije. S tim
su dobili dokument o osposobljenosti za bioterapeuta koji
će nakon prihvaćanja zakona o iscjeliteljstvu biti osnova za
nacionalnu kvalifikaciju zanimanja. Trenutačno osposobljavam
tri generacije.

Nakon dugogodišnje prakse, vlastitih istraživanja, vođenja

radionica i tečajeva, počeo sam razmišljati da bih na slovenskom
području ponudio cjelovito osposobljavanje za bioterapeute
prirodnog iscjeljivanja i tako sam osnovao svoju trogodišnju
školu. Na neki sam način osjetio da će to, pored pisanja knjige
i istraživanja, u narednim godinama biti moja glavna zadaća.
Sve mi se više činilo da je važnije napisati knjigu do koje će doći
puno ljudi i osposobiti što više bioterapeuta, nego pomagati
pojedincima. Za to sam vrijeme individualne terapije sveo na
minimum.

Već prema kraju 2003. imao sam pripremljen cijeli program

koji je uključivao medicinski dio, tradicionalnu kinesku i
indijsku medicinu, te specijalni dio koji sam nazvao Integralna

ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M

 SERGEJ NIKOLAJEVIČ LAZAREV

V eć kad sam se upoznao s prvom knjigom Sergeja Nikolajeviča

Lazareva iz zbirke Dijagnostika karme, bio sam uvjeren da bi
do nje trebali doći čitatelji slovenskog govornog područja; kasnije
sam se često bavio mišlju da prevedem njegove knjige. Činilo mi
se da bi ih trebao pročitati svatko tko se bavi iscjeljivanjem, kao
i svi koji žele nešto napraviti za vlastiti razvoj. Svi moji pokušaji
da od autora dobijem prava za prijevod, uvijek su propadali. S
obzirom da sam bio ustrajan, trebalo mi je određeno vrijeme dok
nisam odustao. Napokon sam shvatio što me sprječava. Zaključio
sam da mi nije dozvoljeno da prevodim njegove knjige, jer bi na
to potrošio previše vremena. Zaključio sam da moram svojim
putem, da moram razvijati karmičku dijagnostiku na svoj način,
prilagođen okružju u kojem živim. Radi toga sam upotrijebio sve
spoznaje koje sam dobio od Lazareva te ih povezao sa spoznajama
do kojih sam došao. Kad sam još sve to povezao s tradicionalnom
kineskom i indijskom medicinom, te rezultatima istraživanja dr.
Arthura Janova 1 , polako je nastala iscjeliteljska metoda karmičke
dijagnostike koja se od Lazarevljeve (dijagnostike karme) razlikuje
prvenstveno u načinu otklanjanja uzroka tegoba.

Vrlo sam zahvalan Lazarevu za njegov doprinos mojem duhovnom

i strukovnom razvoju. Zbog toga sam mišljenja da zaslužuje svoje
mjesto u knjizi. Njegove izvorne ideje su nepresušni izvor novih
spoznaja, a ponekad i korjenitih promjena mojeg odnosa prema
svemu što postoji.

Lazarev je suvremeni ruski iscjelitelj. Djetinjstvo je proživio na

obalama Azovskog mora. Opažao je kako se u plićaku razvija riblji
mlađ i u jatima skače iz vode. Spoznavao je čuda prirode i polako
shvaćao svijet. U mladosti ga njegovi najbliži nisu najbolje prihvaćali
s obzirom da je već onda bio drugačiji, ponašao se je na njima
nerazumljiv način. Kao što sam kaže, već je tada bio svjestan svojih
izvanosjetilnih sposobnosti. Prema tvrdnjama njegove rodbine,

1
Američki psihoterapeut koji je utemeljitelj PRIMALNE TERAPIJE, metode
kojom se pokušavaju osloboditi i iscijeliti traumatični (bolni) doživljaji koji su
formirali našu podsvijest (jer su bili preintenzivni za psihu nezrelog djeteta).

ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM

nad njihovom je obitelji već nekoliko generacija visilo prokletstvo. S
tim je bio opterećen stoje kasnije utjecalo i na njegova istraživanja
prokletstava i crne magije.
Danas živi i djeluje u Sankt Peterburgu. Napisao je 12 knjiga
karmičke dijagnostike, od kojih je do danas osam prevedeno na
hrvatski i srpski jezik. Puno putuje i predaje po cijelom svijetu. Prije
20 godina počeo je proučavati različite oblike duhovnosti, magije,
prirodnog iscjeljivanja i slavenskog misticizma. Prilikom toga je
puno putovao i družio se s ljudima koji su se bavili iscjeljivanjem,
paranormalnim pojavama te crnom magijom. Od početka, povod
mu je bio prokletstvo nad njegovom obitelji; pokušao je shvatiti
zašto dolazi do takvih pojava i što on sam može napraviti da se
toga oslobodi. To mu je i uspjelo.
Prije toga je radio kao svećenik i s time dobio puno iskustva liječenja
molitvom. Lazarev je studirao i psihologiju, vojnu medicinu,
filozofiju, te istraživao mnoga područja ljudskog djelovanja. Puno
godina je liječio metodama bioenergije i pri tome postizao odlične
uspjehe koji su bili i medicinski potvrđeni.
Njegov ulazak u svijet bioenergije pratilo je upoznavanje s magijom,
proricanjem i metodama raznih iscjelitelja. Puno je putovao i
proučavao njihov način rada, života i filozofiju koja je u pozadini
njihovog rada. Svaki put kada bi analizirao nove informacije, pokušao
je naći prauzrok, razumijeti gdje leže uzroci bolesti, obiteljskih
nesreća, zbog čega postoje »umiruće obitelji«, zašto se nasljeđuju
bolesti, zašto se neke bolesti vraćaju, i dr.
Bio je uvjeren da samo geni ne mogu biti izvor tih informacija; one se
najvjerojatnije čuvaju i prenašaju na potomke putem bioenergetskih
ovoja. Kada je to uvjerenje doseglo određenu razinu, ostala mu je
još samo »sitnica« � naći strukture u bioenergetskom ovoju, koje
izvode taj posao, koje čuvaju i prenose informacije na nasljednike.
Te strukture, u čije je postojanje bio čvrsto uvjeren, nazvao je
stabilne informacijske grupacije � otkrio ih je u bioenergetskom
čovjekovom ovoju, nakon što je od sredine 1980�ih godina u to
uložio puno truda.
Ono što mu se je nakon toga dogodilo Lazarev naziva prosvje�
tljenjem. Destruktivne promjene i prisustvo bolesti na pojedinim
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
mjestima u tijelu, koje je uvijek shvaćao kao energetsku prazninu,
neočekivano su postale čvrste i osjetio je da reagiraju na njegov
ulazak. Rukama je osjetio čvrste strukture koje su prekrivale ranije
oštećeno mjesto.
Njegovo shvaćanje se u trenutku promijenilo: ono za što je ranije
mislio da je prekid, postala je stabilna energetska struktura koja
uzrokuje deformaciju biopolja i kroz koju je odlazila energija.
Shvatio je da je u biopolju našao ono što mi nazivamo bolest, ono
što određuje fizičko stanje čovjeka. To je bila kvalitativna promjena
njegovog znanja, zato što mu je omogućavala dijagnozu prije
njezinog utjelovljenja na fizičkoj razini. Omogućavala je ne samo
liječenje, već i preventivno djelovanje.
Njegova istraživanja sve očiglednije činjenicama potvrđuju jedinstvo
svijeta koji nas okružuje, jedinstvo žive i nežive prirode, nižih i
viših organizama. Lazarev kaže da je to uvijek osjećao. Ono što se
oko njega događalo, potvrđivalo je to jedinstvo. Svaki kontakt s
pacijentima vodio ga je do novih elemenata sistema, koji sada naziva
sistemom samoregulacije biopolja stoje povratna sila Univerzuma.
Njena bit je u tome da se svako ljudsko djelovanje, dobro ili loše,
kroz jedinstvo informacijsko � energetskog biopolja, vraća natrag
k njemu i obratno. Kaže da cijelo vrijeme govorimo da se dobra
djela potiču, a loša kažnjavaju, ali u svijetu koji nas okružuje ne
povećava se broj dobrih i ne smanjuje broj loših. Prema njemu,
jedno od najboljih objašnjenja za to je izjava svetog Augustina,
da Bog kažnjava zlo, ali s obzirom da se taj proces odvija polako,
prije nego ga kazna sustigne, grešnik uspije ponovno zgriješiti. To
obrazloženje se u potpunosti slaže s djelovanjem načela mehanizma
prijenosa informacija kroz strukture energetskih polja.
Kada se počeo baviti istraživanjem i čišćenjem karme, prestao je
oboljevati, ali seje pojavila nova poteškoća. Njegove bioenergetske
mogućnosti su se izrazito povećale. Vrlo teško mu je bilo postaviti
sebe u ravnotežu, budući da je i najmanja ljutnja štetila zdravlju i
sudbini osobe na koju seje ljutio. Nadao se da će i taj problem riješiti
i da će sve biti dobro. Sa stalnim radom na sebi oslobodio se ljutnje,
mržnje i drugih negativnih emocija, ali se je pojavila još ozbiljnija
poteškoća: sada je morao nadzirati okolinu, jer je svaka i najmanja
ljutnja upućena njemu, postajala fizička opasnost za osobu koja se
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
je na njega ljutila. Zbog toga je morao djelovati puno blaže, mirnije
i u skladu s tim koliko su ljudi uopće spremni i sposobni prihvatiti.
To ga je dovelo do razumijevanja jedne od najvećih tragedija naše
Zemlje. Čovjek s čistom ili zaključenom karmom je tijesno povezan s
božanskim, tako da agresija poslana na njegovu adresu, automatski
djeluje protiv Univerzuma. Ako pojedinac napada osobno, plaća
sam, ako nastupa kao predstavnik nekog društva � plaća cijelo
društvo.
Lazarev kaže da je zbog toga Lenjinov dekret o uništavanju svećenika
i monaha, rušenju samostana i božjih hramova u dvadesetim
godinama prošlog stoljeća bio jednak napadu na Univerzum. Tome je
neizbježno slijedilo izbijanje nasilja i ubojstava. Društvo je milijunima
života plaćalo rušenje viših moralnih načela i zakona. Sjećanja na
grijehe društva nalaze se u svakom od nas. Sve pogreške i nesreće
društva čuvaju se u podsvijesti čovjeka, u njegovoj karmi. Još uvijek
nismo zaboravili pjesmu iz sedamdesetih godina »Srušit ćemo svijet
nasilja...«. U energetskom smislu ta pjesma sadrži program rušenja
budućnosti Svemira.
Kroz svoju terapeutsku praksu, Lazarev je prvo mislio da strukture
koje je ustanovio, određuju samo fizičko zdravlje. Tijekom vremena
je, na temelju činjenica nakupljenih kroz iskustva, ustvrdio da su
se kod osoba koje je liječio postupno, mijenjali također i sudbina
i karakter. Jedna od njegovih najvažnijih konstatacija je ta da su
karakter, sudbina i bolesti u interakciji. Cijela informacija o čovjeku i o
stanju njegovog tijela nalazi se u njegovom biopolju. Sva odstupanja
od normalnog, odnosno sve destrukcije u biopolju čovjeka mogu se
izraziti na različite načine. To mogu biti različite bolesti, odstupanja
psihe, patološke deformacije karaktera, razne traume i životne
tegobe. Kada mijenjamo jednu od gore navedenih promjena u
biopolju, utječemo i na druge. Zbog toga je od još veće važnosti da
ne liječimo simptome, već uzroke tegoba. S iscjeljivanjem simptoma
možemo, na primjer, bolest tijela prenijeti na sudbinu ili promjenu
karaktera i si. Zato metoda dijagnostika karme ima veliki učinak
i mogućnosti za rješavanje raznih životnih tegoba, iscjeljivanje
bolesti, analiziranje događaja te testiranje utjecaja hrane, pića,
Ijekova i ostalog na naš organizam, što ćemo prikazati u nastavku.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
ČOVJEK KAO
INFORMACIJSKO�ENERGETSKA STRUKTURA
N aš život i svijest jednaki su Svemiru koji se neprestano
širi. Prva stanica koja nastane spajanjem majčine i očeve
spolne stanice, izraste u embrion, koji u starosti od četiri do
pet mjeseci počinje biti svjestan sebe, tada otkriva nešto što
nije on sam nastavljajući istraživati svoju okolinu u majčinom
tijelu. O d m a h nakon rođenja nađemo se u svijetu koji nas
okružuje, pomoću osjetila počinjemo biti svjesni sebe. Kad
prohodamo, možemo se udaljiti od roditelja i sami otkrivamo
svijet. Roditelji nam pri t o m e pomažu, ali nas često sa svojim
ograničenjima i lošim nasljeđenim uzorcima i ograničavaju.
S odrastanjem i prilagođavanjem društvu svoju svjesnost
širimo i na taj način nadilazimo utjecaje najbliže okoline. Svoje
granice prelazimo kad napustimo roditeljski d o m i počnemo
dublje shvaćati svijet. Na kraju preostaje nam još spoznavanje
i razumijevanje Svemira za što, uz razvijanje svojih misaonih
sposobnosti, trebamo više života.
Kad krenemo na put koji počinje začećem, kad se individualna
svijest spusti u materiju i dopuni sa širenjem ka najvišoj razini
našeg postojanja, postajemo odgovorni za to tko smo i što
ćemo postati, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. Naš izbor
je u t o m e hoćemo li preuzeti odgovornost za sebe, jesmo li
spremni otvoriti se preobrazbi, evoluciji. To zavisi prvenstveno
od toga na kojoj se razini svjesti nalazimo.
Lazarev misli da se je čovjek biološki vjerojatno prestao
razvijati, odnosno da je dosegao svoj optimum . Sada trebaju
nastupiti novi mehanizmi jer će inače doći do degradacije. Sto
se Svemir više širi, što se mi više širimo kroz naše sposobnosti
i znanje, to se više moramo povezati s izvorom, s cjelinom.
Čovjek bi kao razvijeno biće trebao biti svjestan svog izvora i
kroz razvoj bi njegova poveznost s izvorom morala postajati
sve važnija. Ukoliko na to zaboravi, postane sam sebi dovoljan
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
 i živi u uvjerenju da je najvažniji, kao takav postaje štetan
za cjelinu i za Svemir. Ovdje nastupa naša svijest. Svijest je
najsnažnije evolucijsko oruđe čovjeka. M o ž e m o reći da je
smisao života razvoj i podizanje svijesti. Carlos Castaneda 1
kaže, da besmrtnima postajemo onda, kad smo u trenutku
napuštanja tijela sposobni ostati svjesni. S tim činom posta-
jemo besmrtni.
Došlo je vrijeme kada većina vjeruje da se bivanje na Zemlji ne
započne i ne završava s fizičkim tijelom. Čovjek je kompleksan i
zapleten informacijsko energetski sistem; fizičko tijelo i svijest
sačinjava tek malo postotaka, veći dio su informacijsko ener-
getske razine podsvjesti � neki to nazivaju Mikrokozmosom.
On u sebi sadrži sve informacije koje sadrži Makrokozmos.
Drugim riječima, svaka naša stanica u svom potencijalu sadrži
svijesnost cijelog Svemira. To nam kaže i poznati aksiom
Hermesa Trismegistosa 2 »Kako iznutra tako i izvana«.
Iznenađujuće je kako je malo napisano o informacijsko�
energetskim strukturama u novijoj ezoteričkoj literaturi. Većina
sistema bavi se energijama. Obično ih podijele na različite
razine, u skladu s tim na koji način ih vide i prepoznaju. Nigdje
do sada, osim kod Lazareva, nisam naišao na informaciju o
informacijskim razinama 3 , u kojima pronalazimo sve podatke
0 nama. Pretpostavljam da tako mora biti, jer je to ujedno i
prirodna zaštita od mogućnosti da svatko može ući u ta polja,
prilikom čega bi došlo do kršenja viših zakona. U nastavku
ću često spominjati etiku djelovanja, pod kojom prvenstveno
mislim etičan ulazak u te energetske razine čovjeka. Neetičan
ulazak za mene znači zloporabu tih duboko smještenih
informacija � to možemo raditi i s namjerom mijenjanja
drugih, makar je namjera u suprotnosti sa slobodnom voljom
pojedinca.
1 omogućava prijelaz u viša stanja svijesti kako bi došli do informacija � to znači
Carlos C a s t a n e d a je antropolog i autor zbirke knjiga u kojima opisuje svoje
doživljaje prilikom boravka sa meksičkim šamanima.
2
H e r m e s Trismegistos je bio egipatski mudrac, osnivač alkemije.
3
Tadej Pretner govori o univerzalnom informacijskom polju.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
U nastavku ću informacijsko � energetsku strukturu čovjeka
zvati � biopolje 1 . Čovjekovo biopolje možemo osjetiti kao auru
koja je oko nas ograničena. Ipak, biopolje se prema gore i pre-
ma dolje od fizičkog tijela širi u beskonačnost i nije prostorno
niti vremenski ograničeno. Gustoća biopolja i informacija koje
to biopolje sadrži, međusobno se razlikuju. Kako bismo lakše
ušli u biopolje, dijelimo ga na više razina. Navodim razine koje
sam djelomično preuzeo i proučavao po Lazarevu. Kad sam
počeo čitati Lazarevljeve knjige, uspio sam prepoznati prvih
pet razina od devet koje navodim. Autor za ulazak u pojedine
razine biopolja ne otkriva recepte ili metode koje omogućavaju
ulazak, zbog opasnosti za pacijenta i za terapeuta. Ja sam zbog
višegodišnjih istraživanja pomoću alata iz biorgonomije uspio
naći način ulaska u sve meni poznate razine. Do tančina sam
2
upoznao tzv. pondeomotorno pismo o kojem Lazarev piše
u svojim knjigama. S v r e m e n om sam ga prilagodio svojem
načinu rada, jer nitko ne može kopirati drugog, s obzirom da
se međusobno razlikujemo po razini svijesti i po razumijevanju
i osjećanju svega što nas okružuje. Za vrijeme pisanja ove knjige
uspio sam otkriti još dodatne četiri razine koje zajedno tvore
cjelinu. Ta cjelina obuhvaća sve informacije o određenoj osobi,
njenom karakteru, sudbini i bolestima, od trenutka njegove
prve inkarnacije pa do danas. Naravno, postoji više razina koje
su transcendentne i nisu povezane samo s pojedincem, već s
čovječanstvom kao cjelinom i Svemirom.
1
Preuzeto od ruskog iscjelitelja Lazareva. On tu riječ koristi u svojim knjigama
Dijagnostika karme. M o g l i bismo reći d a j e biopolje sve što postoji,je postojalo
1 postojat će. Onaj tko ima pristup do biopolja, ima pristup do svih informacija.
Razlikujemo biopolje cijelog Svemira, biopolje pojedinih planeta, biopolje
veće skupine ljudi, biopolje obitelji i biopolje svakog čovjeka. Sva su biopolja
me�usobno povezana i svako posjeduje informaciju svakoga. Biopolje se
prostorno i vremenski širi u beskonačnost, nije ograničeno.
2
Pondeomotorno pismo Lazarev samo spominje, pa sam ja došao do sljedećih
saznanja: to je ključ, matrica, zapisana na individualnom ljudskom umu koja
saznavanje bilo pomoću crtanja kako to radi Lazarev ili pomoću prstiju u bio�
polju kako to radim ja; na taj način osjetim smetnju, čitam informaciju. D u b i n a
ulaska je ovisna o čistoći srca, namjere, etike i razvojnog stupnja svijesti; dakle
nije stvar tehnike, već nam je mogućnost dana kad smo za to dovoljno zreli.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
 Tabela 7; Devet razina biopolja
Prva razina čovjekovog biopolja � fizičko tijelo
To je razina najgušće energije i sadrži informaciju o stanju
fizičkog tijela i njegovih organa, te o fiziologiji. Na toj razini
djeluje i medicinska dijagnostika. To je ujedno i razina na kojoj
je bolest vidljiva i kao takva prepoznatljiva svakome. Prikazuje se
kroz simptome te fiziološke i funkcionalne smetnje zbog kojih
osobe u pravilu i potraže pomoć. Većina ljudi je svjesna da nešto
nije u redu tek kad se bolest pojavi na toj razini. Ja prepoznajem
1 razini je također simptomatsko. Može nas zavesti činjenica da su
odnosno napipam svaku tjelesnu bolest ili deformaciju, ozljedu,
bubrežne ili žučne kamence, slomljenu kost, mišić i si. Ovu
1
Napipati nešto u biopolju za mene znači da prstima p o m o ć u „pondeomotornog
pisma" u biopolju prepoznam svako odstupanje odnosno svaku smetnju u
protoku energije.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
bi razinu za potrebe dijagnostike mogli razdijeliti na nekoliko
podrazina. Na toj razini prepoznajemo tragove svih vrsta kemijskih
trovanja kao što su razni lijekovi, otrovi svih vrsta, štetni ostaci
zračenja ili kemoterapije. Na toj razini prepoznajemo također
i oštećenja biopolja zbog pušenja marihuane ili uporabe drugih
psihoaktivnih droga. Sva prljavština ometa protok energije iz viših
nivoa do tijela. Ponekad je čišćenje te razine uvjet za ozdravljenje
na fizičkoj razini. Tu se, prema tradicionalnoj kineskoj medicini,
pretače energija preko meridijana i kolaterala, a po tradicionalnoj
indijskoj medicini postoji pranični ovoj koji predstavlja najzgusnutiji
i oko tijela obavijen dio prane, čija je funkcija ostvariti (po matrici
zapisanoj u praničnom ovoju) i održavati tjelesni ovoj, te protok
preko nadija.
Druga razina čovjekovog biopolja � karma sadašnjeg
života
Ta se razina već nalazi na višoj nevidljivoj razini. Na njoj su
spremljene informacije o svemu što se s osobom događalo u
ovom životu. To su informacije o emocionalnoj i mentalnoj razini.
Zapisana su sva naša djela, misli i osjećaji koje smo doživjeli ili ih
još doživljavamo u ovom životu. Na toj razini pronalazimo sve što
nas je na bilo koji način povrijedilo odnosno sve traume u ovom
životu. Možemo reći da se ovdje zrcali naša osobnost, naš ego.
Smetnje na toj razini manifestiraju se kao energetske blokade,
koje su samo simptomi koji se nalaze na energetskoj razini.
Mnogi terapeuti koji se bave iscjeljivanjem bioenergijom, mogu
djelovati samo do te razine i na taj način ne mogu otkriti uzrok koji
se nalazi dublje. Tako je bilo i samnom. U tom trenutku je moja
svijest sezala upravo do te razine svijesnosti. Bio sam uvjeren da
sam dotaknuo uzroke za nastanak bolesti. Kad se uzroci tegoba
nalaze još dublje od te razine, bioenergetsko iscjeljivanje na toj
energetski simptomi nestali na neko vrijeme, a u svojem neznanju
mislimo da smo uklonili uzroke. S takvim znanjem i razvojem sam
čistio auru, otvarao čakre, dovodio ih u ravnotežu, međusobno
ih povezivao, odvodio sam loše i dovodio dobre energije i tome
slično. Naravno da je kod osobe dolazilo do olakšanja ili čak
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
 do privremenog otklanjanja simptoma i na tjelesnoj razini.
U svojem sam neznanju mislio da je osoba ozdravila. Nakon
određenog vremena, ponekad je prošlo i godinu dana ili više,
simptomi su se vratili, a zašto, to još onda nisam znao. Kad
iscjeljujemo simptome, obično bolest premještamo na dublju
razinu ili u budućnost. Ako na prvoj, fizičkoj razini biopolja, s
iscjeljivanjem napravimo štetu, na višim razinama može nastati
još veća šteta. Što je viša razina na kojoj djelujemo, učinak je veći,
bilo u pozitivnom ili negativnom smjeru.
Šteta koju bioterapeut može prouzročiti sa simptomatskim
iscjeljivanjem prvenstveno je u tomu da pacijenta dovede u
zabludu; on naime misli da je izliječen, a posljedično tome,
uskraćeno mu je iskustvo osvještavanja što radi krivo i mogućnost
da se trajno promijeni. Bolest se često premjesti u budućnost (ili
u sljedeće živote), na djecu ili unuke oboljelog, njegove sljedeće
živote ili pak na bioterapeuta i njegove najbliže. U nastavku ćemo
taj problem podrobnije upoznati.
Treća razina čovjekovog biopolja � obiteljska karma
Ova razina sadrži sve informacije o obiteljskoj karmi odnosno
o našim precima po ocu i majci, o našoj djeci u ovom životu. U
biorgonomiji to nazivamo »dinastija«. Obuhvaća sve naše pretke,
barem četiri generacije unatrag i sve osobine i bolesti koje smo
nasljedili od njih. Jednako i homeopatija vjeruje u takozvane
mijazme za koje kažu da su potisnuti ili djelomično izliječeni uzorci
nepreboljenih bolesti do četiri generacije unatrag. Nepreboljena
bolest znači da bolest nismo preboljeli na prirodan način � tom
prilikom nismo naučili i spoznali zašto smo se uopće razboljeli.
U slučaju da bolest liječimo, primjerice, pomoću antibiotika,
koji djelomično preuzimaju ulogu imunološkog sistema, uzorak
bolesti potiskujemo u podsvijest. Uzorak će se kao takav prije ili
kasnije ponovno pojaviti u obliku bolesti, moguće čak i kod naše
djece. Jednako djeluju i kreme s kojima upalu kože potiskujemo
u unutrašnjost.
Na svojim terapijama pronalazim uzroke bolesti i do sedam
generacija unatrag; oni se prenose na naše potomke i u
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
određenim situacijama mogu pokrenuti bolest. Uzroke bolesti
možemo prepoznati kao nekakav podsvjesni program koji se
nalazi u prikrivenom stanju i koji se prilikom određenih uvjeta
aktivira. Drugim riječima, onaj tko u sebi nosi uzorak bolesti jetre,
naslijeđen od svoje bake, prije će oboljeti od te bolesti nego onaj
tko nema taj program u svojoj podsvijesti.
Na toj razini pronalazim i sve vrste uroka. Uroke i prokletstva
možemo pronaći na pojedincu, obitelji ili većoj socijalnoj grupi,
ponekad i na nekoj ustanovi ili poduzeću. Kod rješavanja takvih
slučajeva, uvijek treba potražiti uzrok koji je prouzročio urok
ili prokletstvo. Na toj razini pronalazimo i različite podsvjesne
uzorke koji vode naše odazivanje na okolinu i djelovanje, razne
strahove, uvjerenja, destruktivne programe koje smo još prilikom
začeća preuzeli od svojih roditelja. Navodim neke od najčešćih
podsvjesnih uzoraka s kojima se susrećem u terapeutskoj praksi:
Podsvjesni uzorci f nasljeđem od oca
• uzvišenost u odnosu na druge,
• uvjerenost u svoju važnost ili važnost svojih predaka,
• neprihvaćanje žena i podsvjesna agresija prema njima,
• žene su manje vrijedne od muškaraca,
• nikada nismo dovoljno dobri,
• ovisnost od toga da smo uvijek u pravu i podsvjesna agresija
prema onima koji nisu u pravu prema našim mjerilima, ili
agresija prema sebi i drugima kada ne uspijemo uvjeriti nekoga
da smo u pravu.
Podsvjesni uzorci, nasljeđem od majke
• osjećaj žrtve i ogorčenost,
• strah od biti žena,
• žene su manje vrijedne od muškaraca,
• neprihvaćanje muškaraca i muškog načina djelovanja te
podsvjesna agresija prema njima,
• žene moraju trpjeti, što god da se dogodi,
• nezadovoljstvo životom,
• potrebno je potrpjeti i sve će se već nekako samo od sebe riješiti.
Također i sve traume koje smo dobili za vrijeme bivanja u maternici
i za vrijeme poroda, pronalazimo na toj razini. To područje je za
nas toliko važno da ću o njemu govoriti u posebnom poglavlju.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Četvrta razina čovjekovog biopolja � osobna karma
Ova razina sadrži informacije o našim prethodnim inkarnacijama
na Zemlji i našoj djeci iz prošlih života. Na njoj se nalaze svi
podsvjesni programi � kako dobri tako i oni loši iz svih naših
prethodnih života, koji su važni za našu evoluciju. Pojednostavljeno
možemo reći da se ovdje nalazi sve što većina ljudi shvaća kao
karmu, koja je nastala kao posljedica našeg djelovanja. Općenito
je uvjerenje da ukoliko si u prijašnjem životu napravio nešto
loše, utoliko će ti se na isti način vratiti. Problem je u tome da
teško povezujemo uzrok i posljedicu, jer obično imamo previše
prekršaja, pa je prvi uzrok prouzročio drugi i tako dalje. Potrebno
je ići u pravom smjeru, što znači sve prihvaćati bezuvjetno i s
ljubavlju. Ukoliko to naše okružje ne shvati, ponekad se treba
odmaknuti iz njega.
Štetni podsvjesni programi koje nalazimo u tom polju, mogu
biti povezani s određenim osobama s kojima smo u jednom ili
više života živjeli ili su nastali kao posljedica neprihvaćanja sebe,
negiranja ljubavi prema sebi ili drugima, samoubojstva i slično.
Posebno destruktivno djeluje samoubojstvo; iako ga nismo
počinili, već o njemu samo razmišljali, ono u našoj svijesti ostaje
kao program. Najčešće se osoba s takvim programom inkarnira
u obitelj u kojoj barem jedan od roditelja ima isti takav program.
On se prenosi iz prethodnih života ili preko naših predaka.
U svojoj terapeutskoj praksi se najčešće susrećem sa situacijom
da se npr. osoba koja iz prijašnjih života nosi u sebi program
vlastitog neprihvaćanja, inkarnira roditeljima koji imaju isti takav
program. On se nakon toga još ojača kako bi na takav način
osoba dobila mogućnost prepoznati ga i riješiti. To se u pravilu
događa i kod djece s lošim podsvjesnim programima koje su
preuzeli od svojih roditelja. Na terapije često dođu osobe koje
su samnom karmički povezane, odnosno u prošlim životima smo
već bili nekoliko puta zajedno i između mene i njih je ostalo dosta
neriješenih stvari. Na takav način i ja dobivam priliku riješiti dio
svoje karme.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
Peta razina čovjekovog biopolja � buduće inkarnacije
Ova razina sadrži informacije o našim budućim inkarnacijama te
0 našoj djeci u budućim inkarnacijama. Tu pronalazim sva kršenja
viših zakona, koja su toliko jaka da ih prenosimo u sljedeće živote.
Kod iscjelitelja koji prilikom svojih tretmana krše više zakone, i već
su toliko jaki da si sami očiste svoje biopolje, opažam prijenos
tih destrukcija u njihove buduće živote. Puno njih iz neznanja i
nerazumijevanja nije svjesno i zbog toga i dalje djeluju pogrešno
uvjereni da su u pravu. Ja sam uzroke za veći dio svojih tegoba
pronašao u svojim prošlim životima, dok sam radio kao iscjelitelj,
svećenik i vojnik. Iz života u život padao sam iz jedne krajnosti u
drugu, od toga da sam bio preaktivan pa do prevelike pasivnosti.
Svaka krajnost je za mene bila i nova trauma. Rad s energijama i
moć bile su mi dobro poznate već otprije, ali sam s etikom imao
priličnih problema. U ovom sam životu to osvijestio i trudim se to
1 riješiti.
Kod onih koji su teško bolesni i ne osvijeste i ne riješe uzroke, bolesti
se nekada prenose u sljedeći ili čak više sljedećih života. Nakon
iscjeljivanja na toj razini biopolja mogu provjeriti jesu li uzroci
otklonjeni, odnosno mogućnost prijenosa bolesti u sljedeće živote.
Neozdravljivo bolesna osoba mi je, nakon što smo ustanovili da je
njeno biopolje čisto, rekla da je sada spremna napustiti tijelo i da je
potpuno mirna. Tjelesna smrt ne znači nužno i neuspjelo liječenje.
Šesta razina čovjekovog biopolja � boravak duše
između inkarnacija
Ova razina sadrži informacije o našem boravku između pojedinih
inkarnacija na Zemlji. Pri tome je moguće da se duša, zbog razli-
čitih uzroka, dulje vrijeme zadrži na nižim astralnim razinama i s
tim si prouzroči dodatnu lošu karmu koju donese u budući život.
Na tu sam razinu dobio pristup tek prilikom pisanja ove knjige.
Prije nisam znao da postoji, odnosno nisam znao da određene
informacije dolaze s te razine biopolja. Do osvještavanja te
razine sam došao gotovo slučajno, čak nesvjesno, s namjerom
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
 da dobijem određene informacije. Kako se to često događa,
do rješenja sam došao tijekom terapije. Osoba je imala tegobe
koje nije bilo moguće otkloniti. Znao sam da negdje postoji
uzrok, ali ga, na meni dosad poznatim razinama, nije bilo. Kad
nemam rješenja, uvijek se pitam, što je to što kod sebe m o r a m
promijeniti, da budem dovoljno čist kako bih mogao primiti
određenu informaciju. Kad sam potražio i otklonio uzrok kod
sebe, mogao sam nastaviti s iscjeljivanjem. Ustanovio sam da se
osoba između dvije inkarnacije dulje vremena zadržala na nižem
astralu i tamo je, zbog kršenja viših zakona, »navukla« štetne
programe, koji su se aktivirali u ovom životu.
U praksi to izgleda poput »vala« osoba koje k meni dođu zbog
jednakih tegoba; na taj način imam priliku određene »terapeutske
prijeme« dobro naučiti.
Sedma razina čovjekovog biopolja � inkarnacije na
drugim planetima
Ova razina sadrži informacije o našim inkarnacijama na drugim
planetima, koje u sebi nose neke osobe. Dokle to nisam sam
osvijestio i provjerio, prema toj sam mogućnosti bio skeptičan.
Do prvih sam spoznaja došao kroz svakodnevno provjeravanje
svojega biopolja, jer jedino na takav način sigurno obavljam
terapije bez opasnosti za sebe i druge. Vrlo brzo mogu prepoznati
kada se destrukcije nekog drugog prenesu u moje biopolje. Jedan
dan sam, unatoč tome da u svojem biopolju nisam prepoznao
nikakve smetnje, od nekih pacijenata pokupio određene tegobe.
Neko vrijeme nisam mogao ustvrditi uzrok1 . Radilo se o tome
da su mi došle osobe koje su imale iste poteškoće kao i ja.
Tegobe su bile povezane s nekim životima na drugim planetima.
Došavši s njima u kontakt, i moji su se programi aktivirali i bilo
ih je potrebno odmah osvijestiti i transformirati. Ponekad kad
mi se aktiviraju novi programi, dobijem simptome prehlade, čak
1
Neprestano sam usmjeren ka traženju boljih rješenja za sebe i za one koji
kod mene traže pomoć i tako sam uvijek otvoren za novosti. Samo neprestana
otvorenost mi omogućava da mogu prihvatiti nove spoznaje i razvoj svijesti.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
i povećanu tjelesnu temperaturu. Kod mene aktivacija štetnih
programa prolazi nešto drugačije nego kod onih koji se ne bave
energijama. Uključujući terapije i istraživanja, dnevno se 10 do 12
sati nalazim u drugom stanju svijesti, na vrlo visokim vibracijama.
Zbog toga se sve kod mene događa nekoliko puta brže. Tako je
i kod drugih iscjelitelja, zato mnogi, kad prijeđu granicu, nakon
koje se više ne mogu obnavljati, vrlo brzo obole, često i veoma
opasno. 0 tome više u slijedećim poglavljima.
Zbog ustrajnog traženja uzroka svojih tegoba došao sam do
rješenja. Samo najedanput otvorio mi se novi obzor. Ušao sam na
sedmu razinu biopolja na kojoj sam pronašao štetne programe iz
života na drugim planetima. S obzirom da su se ti uzroci nalazili
još dublje nego uzroci iz prethodnih, do sada meni poznatih
razina biopolja, tegobe su se stalno vraćale. Nakon transformacije
tih štetnih programa, neko vrijeme sam bio miran. Ali tada su k
meni počele dolaziti osobe koje su imale jednake tegobe koje
sam pronašao na sedmoj razini biopolja. Obično su to bile i
duhovno vrlo visoko razvijene osobe, koje su trebale samo jednu
do dvije terapije, a nakon toga su same uspjele urediti svoje
tegobe. Ipak, s tim otkrićem još nije bio kraj mojeg istraživanja
na tom području. Kao što je to kod mene uobičajeno, dosegnuto
stanje mira i relativne stabilnosti ne traju dugo. Zaključio sam da
postoje još dublje razine biopolja, zato sam istraživao dalje, te
sam ih tako i našao.
Osma razina čovjekovog biopolja � boravak između
inkarnacija na drugim planetima
Ova razina sadrži informacije o našem boravku između inkarnacija
na drugim planetima i sve štetne programe i strahove koje smo
dobili za to vrijeme. Moram priznati da sam imao dosta poteškoća
prije negoli sam napokon ušao i na tu razinu. Štetni programi
koji su mi se ovdje aktivirali, odvijali su se velikom brzinom, što
je zahtijevalo moje brže djelovanje. Ponekad to izgleda kao u
nekom znanstveno fantastičnom filmu. Kada kod sebe ne mogu
ustanoviti uzrok, najprije transformiram nepoznato, odnosno
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
ono za što predviđam da je uzrok, i tek nakon toga, kada više
nema blokade, pogledam gdje u prošlosti leži uzrok. Već sam prije
spomenuo da će se, ukoliko ne prepoznamo i ne osvjestimo uzrok,
tegobe ponovno pojaviti. Terapeut koji potpuno vlada situacijom,
može si dozvoliti da simptome odstrani samo privremeno kako bi
mogao nastaviti s istraživanjima, te naknadno potražiti uzroke.
To možemo napraviti i pacijentu, ali samo onda kada smo svjesni
što radimo.
Karmička dijagnostika nam omogućava provjeravanje stanja u
prošlosti kao i u budućnosti. Mogu provjeriti hoće li, naprimjer,
neki lijek štetiti, hoće li se simptomi ponovno vratiti i tomu slično.
Ponekad napravim simulaciju na takav način da nakon završenog
»zahvata« osobu postavim u budućnost i provjerim njeno stanje.
Ali to pomaže samo meni, s obzirom da osoba do nekih spoznaja
mora doći sama. Naime, ako nekome uskratimo iskustvo, morat
će ga, kad�tad, ponovno doživjeti.
Deveta razina čovjekovog biopolja � bestjelesne
inkarnacije
Ova razina sadrži informacije o našim bestjelesnim inkarnacijama.
Otkrivanje tog biopolja je bio moj zadnji korak u istraživanju razina
s kojih dolaze uzroci za naše tegobe i bolesti. Moram priznati da
sam bio iznenađen koliko strahova smo si navukli i donijeli sa
sobom upravo s te razine s koje sam i ja cijelo vrijeme osjećao
tugu, pitavši se zašto bih se uopće inkarnirao, imajući strah da se
neću moći vratiti natrag izvoru. Bogu, uz još neke druge strahove
koje sam imao. Takve strahove imali su samo rijetki koji su došli
k meni na terapiju.
Cijelo vrijeme osjećam da postoji još nešto meni nedozvoljeno
vidjeti. Ponekad mi se čini kao da ližem sladoled preko stakla.
kkk
Jasno mi je da će mnogi, unatoč upozorenjima o opasnosti ulaska
na sve informacijske razine, svejedno pokušati ući, makar samo s
viskom. Dugo sam vremena bio u dilemi � je li u redu da o toj temi
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
javno progovorim. Ipak sam ustanovio da su informacije na svim
višim razinama zaštićene pred slučajnim, nasilnim i neetičnim
ulascima. Ne zaboravite da se naše sposobnosti prihvaćanja
informacija s viših razina povećavaju s našim duhovnim razvojem,
etikom, razumijevanjem svijeta i ljubavlju do svakog i do svega
što postoji.
�k�k�k
Iz gore napisanog možemo vidjeti da geni očito ne sadrže sve
informacije o čovjeku. Drugi dio informacija prelazi s čovjeka
na čovjeka putem biopolja. Unutar svih razina biopolja postoje
strukture koje čuvaju i prenose informacije iz generacije u
generaciju, kao i iz naših prošlih života. Te strukture se nalaze
na različitim razinama i kad su štetne uzrokuju deformacije
biopolja, što pak opet uzrokuje gubitak energije i bolest, dakle
mijenjaju tjelesno stanje osobe. Te nam spoznaje omogućavaju
dijagnosticiranje bolesti u biopolju prije nego se ona odrazi na
fizičkoj razini. Uz pravodobno iscjeljivanje omogućavaju nam i
preventivno djelovanje. Deformacije otklanjamo s čišćenjem
biopolja; kad je ono čisto i protočno, ne može doći do bolesti
i raznih drugih tegoba koje su povezane s našom sudbinom i
karakterom.
Bez pouzdane i točne metode dijagnostike, razumijevanja uzroka
bolesti, energetsko je iscjeljivanje neperspektivno, ponekad čak i
štetno. Ako ne znaš kako i s čime iscjeljuješ, to može biti jednako
tapkanju u mraku. Iscjeljujemo s pravilnom informacijom i
razumijevanjem, a energetska potpora terapeuta je samo pomoć
pri tome. Kad se promijeni informacija, kad osvjestimo uzrok,
kad se odlučimo to i promijeniti, posljedica je da se energije
same urede, pa energija proteče na mjestima gdje su se nalazile
blokade. Na taj način bolest iscjeljujemo na razini biopolja, a ne
neposredno na oboljelom organu. Nakon ovakvog iscjeljivanja
nestanu i simptomi. Mogli bismo reći da je bolest neka vrsta
crvenog svjetla koje nam ukazuje da idemo u krivom smjeru.
Većina na bolest gleda kao na nešto opasno, nešto protiv čega
se treba boriti. Ali, upravo bolest je upozorenje za napravljene
pogreške i u funkciji je oslobađanja naše duše. Bolestan čovjek
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
mora spoznati svoje greške, duhovno napredovati i tražiti nove
puteve za svoj razvoj i sretan život.
Karmička dijagnostika diktira terapeutu način ulaska na sve
razine biopolja i prepoznavanje destruktivnih programa. U
t o m e i leži snaga tog načina iscjeljivanja, ali ujedno može
biti i opasnost za onoga koji se iscjeljuje ili iscjelitelja. Naime
djelovanje između te dvije osobe je uzajamno. Važno pravilo je da
iscjelitelj ne ulazi na razine biopolja ukoliko u t o m trenutku nije
potpuno čist, odnosno ukoliko njegovo biopolje nije očišćeno
od svih štetnih programa. Pored toga, uz tehnike ulaska treba
naučiti »zatvaranje« 1 terapeutove karme, što ga štiti pred tim
da preuzme destrukcije od pacijenta ili mu ih preda.
Zato je u današnje vrijeme, kada su različite tehnike iscjeljivanja
relativno lako dostupne, znanje i razumijevanje Svijeta i visoka
razina etike od posebne važnosti. Samo tako je bioenergetsko
2
iscjeljivanje sigurno i učinkovito. To je ujedno i jedini način
sigurnog rada, ili čak preživljavanja za sve one koji ulaze na
put energetskog iscjeljivanja. Tragedija je u tome da veliki dio
iscjelitelja niti ne zna što se zapravo događa s biopoljem osobe
nakon njihovog ulaska u biopolje. Većina je zadovoljna već s tim,
da su potpuno ili bar djelomično otklonili simptome. 0 tome gdje
se je premjestila bolest ne razmišljaju, većina ih ne zna ustvrditi
jer ih to nitko nije naučio.
Za bolje danas mnogi bioterapeuti žrtvuju sutrašnji dan, često i na
račun svoje djece i najbližih. Nadam se da s ovim informacijama
nisam nekoga previše prestrašio. Povremeno održavam predavanja
i radionice karmičke dijagnostike. Na jednoj od njih jedna
gospođa, radiestezistica, me je zabrinuto pitala, smije li i nadalje
obavljati svoj posao. Naravno da može nastaviti s terapijama, s
tim da će u svojem radu nešto morati promijeniti. Ponekad me
pitaju je li sada njihovo znanje postalo neupotrebljivo? Takvima
odgovaram s pitanjem: Što smo napravili s pisaćom mašinom
kad smo dobili kompjutore?
1
Zatvoriti karmu znači da u trenutku ulaska u biopolje svjesno zatvorimo sve
svjetovno, te se povežemo s Izvorom, B o ž a n s k i m ili Apsolutom. Na taj način i
dobivamo dovoljno energije koju za to trebamo.
2
S nepravilnim djelovanjem mogli bismo oštetiti najfinije strukture biopolja.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
SAMOREGULACIJA BIOPOLJA
S ve što radimo, u mislima ili djelima, u Svemiru uzrokuje
određene promjene. Na taj način nastaje karma koja je
posljedica djelovanja. Svako pravilno djelovanje vraća nam se
kao dobro, a svako negativno kao opomena da ne radimo dobro.
Sve neugodnosti, loša sudbina i bolesti, zapravo su dobre za naš
razvoj. Iz čovjekove perspektive teško je ocijeniti koje je djelovanje
pravilno, a koje nije. Svatko si to, gledajući svoja vjerska uvjerenja,
kulturu, okružje u kojem živi i prvenstveno svijest o vlastitom
duševnom stanju, objašnjava na svojstven način.
No ipak, postoji neki zajednički nazivnik koji određuje je li
naše djelovanje dobro ili loše. Kada djelujemo na način da sve
prihvaćamo bezuvjetno, s ljubavlju i usklađeni smo s prirodnim
tijekom, djelujemo dobro. Svako naše djelovanje ili misao mora
biti u svrhu zajedničkog dobra za okružje i za cijeli Svemir. Sebe
možemo usporediti sa stanicama u organizmu. Ukoliko stanica
djeluje u funkciji cijelog organizma, to je dobro. Ukoliko ne,
ona može biti štetna za cijeli organizam pa ju je u tom slučaju
potrebno uključiti u cijeli organizam ili uništiti, odnosno spriječiti
joj daljnji razvoj i širenje.
Za naš nepravilan odnos prema cjelini ili bilo kojem njezinom
dijelu, Svemir ima odgovor koji je nekakva zaštita cjeline pred
napadom pojedinca. Taj se odgovor zove sistem samoregulacije
biopolja. Bit tog sistema je da se svako djelovanje čovjeka, dobro
ili loše, kroz jedinstveno informacijsko�energetsko polje Svemira,
vraća natrag. Dobri postupci bivaju nagrađeni, a loši, štetni za
cjelinu, kažnjavaju se. S obzirom da je proces vraćanja relativno
polagan, dok čekamo »kaznu«, možemo još puno »griješiti«.
Naše pogreške i odgovore biopolja ne možemo uvijek uzročno
povezati, jer je to ovisno o mehanizmu prijenosa informacija kroz
strukture biopolja i još mnogo drugih faktora na koje nemamo
utjecaja.
Zakon koji nazivamo samoregulacija biopolja je potpun i nikoga
ne izostavlja. Zbog njega se evolucija odvija automatski, pa se
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGN0S1TOM
svatko prije ili kasnije nauči kad radi dobro, a kada ne. Bolest,
nesreća ili loša sudbina, samo su odgovor � odazivanje Svemira
na ono što smo mi nekada u ovom ili u prošlim životima krivo
napravili. Iz te perspektive možemo reći da je bolest vrlo korisna,
jer spriječava propast duha i omogućava razvoj svijesti. Bolest je
m o g u ć n o s t za promjenu i duhovni rast.
Za sistem zaštite cjeline kroz proces samoregulacije biopolja nije
bitan pojedinac kao osobnost, već negativni � destruktivni proces
koji on prouzrokuje i koji je potrebno zaustaviti. To bismo mogli
usporediti s imunološkim sistemom koji napada one stanice koje
ne djeluju u skladu s cjelokupnim organizmom (na primjer, stanice
raka). Kod našeg štetnog djelovanja nije važno jesmo li agresivni
u mislima, riječima ili djelima. Djela izražana mislima mogu još
više štetiti, jer je njihovo širenje neograničeno, a njihovim putem
se širi i zlo. Biopolje se jednako odaziva na agresiju prema živim
organizmima kao i prema stvarima. Mehanizam zaustavljanja
negativnog procesa uključuje se automatski.
Već u Ivanovom Evanđelju »U početku bijaše Riječ i Riječ je bila kod
Boga...« i »... Riječ je mesom postala i naselila se među nama.« (Iv
1,18), naznačeno je da su temelji opstanka Svemira informacijski
procesi; to možemo razumijeti i kao Svemir ili Univerzum koji je
nastao kao rezultat odvajanja od cjeline, praznine ili taoa 1 kao
simbola univerzalne svijesti, koja je uvijek bila i bit će � neki to
nazivaju Bogom. Nastala je dvojnost koja se sastoji od materije i
informacijskog biopolja. Za nas je informacijsko biopolje važnije
od fizičkog tijela. Informacijsko biopolje određuje sudbinu,
karakter i fizičko stanje čovjeka. Opravdano možemo tvrditi da
je uvjet za dobro fizičko zdravlje imati znanje i držati se zakona
informacijskog biopolja Svemira, zakona jedinstva, duhovnosti i
ljubavi (viših zakona).
Čovjekov pogled na svijet, njegovo razmišljanje i njegovi osjećaji,
na tijelo imaju puno više utjecaja nego fizički postupci. U tome je
bit mehanizma karme. Više ili manje detaljno objašnjenje karme
možemo pronaći u različitim izvorima, ali točno objašnjenje što
1 nekritično prihvaćaju i uzdižu popularne »autoritete«, koji obično
Tao, kineska riječ koja predstavlja put ili prazninu, prikazuje se simbolično
kao prazni krug.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
karma zapravo jest, do sada još nisam pronašao. Mogli bismo
reći da naše pravilno razumijevanje svijeta i djelovanje naših
misli i osjećaja regulira naše zdravstveno stanje; zbog toga bih
uspjehe suvremene medicine svrstao u manje važne čimbenike
za opstanak i razvoj čovječanstva. Ipak bi spajanje spoznaja iz
područja medicine i bioenergetike u zajednički sistem povećalo
i otvorilo nove perspektive u budućnosti čovječanstva. Ovdje
posebno naglašavam da je bioenergetika komplementarna, a ne
alternativna službenoj medicini.
U današnje vrijeme nije se povećao samo tehnološki razvoj, već
se je povećala i brzina odvijanja svih procesa na Zemlji. To od
nas zahtjeva podizanje svijesti, te psihičku i fizičku adaptaciju,
kako bismo kao ljudska rasa, uopće mogli preživjeti. Moramo
biti svjesni da mnoge civilizacije prije nas nisu preživjele upravo
zbog toga što nisu znale nadići stanja poput ovog u kojem se
trenutačno nalazi i naša zapadna civilizacija.
Pitanje psihičke i fizičke adaptacije je prvenstveno povezano s
djelovanjem na informacijske i duhovne strukture čovjeka. Mi to
intuitivno znamo i odazivamo se u skladu s tim znanjem. Zato se
povećava zanimanjeza magiju, okultizam, energetsko iscjeljivanje,
meditaciju, yogu, te različite nove religije i pokrete. Ovdje spadaju
i ortodoksne religije koje nekako ne znaju odgovarati zahtjevima
osvještenog vjernika. Neke novosti koje za svoj opstanak nemaju
pravih temelja, s vremenom nestanu. Ipak, uvijek ostaju aktualna
tradicionalna učenja, vjere i filozofije, koje su se održale kroz
tisućljeća, preživjele sve kušnje, što samo potvrđuje njihovu
vrijednost. Unatoč svemu i tradicionalne se vrijednosti mijenjaju i
slijede razvoj čovječanstva, jer bi u suprotnom i one odumrle.
Ljudi s veseljem pozdravljaju novopečne avatare, gurue ili duhov-
ne vođe koji mahom donose novu istinu i rješenja svih problema
na Zemlji. U tom svom oduševljenju ponekad nekritično prihvaćaju
tuđa učenja koja dolaze iz druge kulture i teško ih je ili gotovo
nemoguće uklopiti u naše kulturno područje. Pri tome vrlo brzo
zaboravljaju znanje i tradiciju koja je nastala na Zapadu i često
dolaze iz Indije ili neke druge istočne zemlje. U današnje vrijeme
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
postoji bezbroj brzih tečajeva kao što su tečajevi čuda, »vikend
prosvjetljenja«, tehnike otvaranja trećeg oka, pridobivanje
magičnih moći, sposobnosti iscjeljivanja i mogao bih još toga
nabrajati. Duhovnost je postala roba na tržištu; s obzirom da je
potražnja velika, takva je i ponuda. Prodavači žive od naivnosti
ljudi koji žive u iluzijama da im netko izvana može pomoći, da ih
netko može iscijeliti bez njihovog sudjelovanja. Većina ignorira
ili zaboravlja činjenicu da je za naš preporod potreban ustrajan i
težak rad na mijenjanju sebe. Bit toga je čovječanstvu već odavno
poznata, a to je da spoznamo, shvatimo i istražimo sebe � svoju
unutrašnjost. Na takav način ćemo spoznati i vanjski svijet i
Svemir. Ostaje nam još promjena našeg odnosa i ponašanja u
skladu s tim zakonima.
Energetska se razina ljudi u posljednje vrijeme vrlo brzo podiže i
taj će se trend još potencirati. Sposobnost za rad s energijama,
za što smo nekada trebali dugogodišnji, ustrajan i sistematski
rad pod vodstvom odgovarajućeg učitelja, danas možemo
doseći znatno brže, ponekad čak za nekoliko godina ili mjeseci.
To možemo objasniti i sa zakonom » 1 0 1 . majmuna«, koji kaže da
ako se jedan majmun, iako izoliran, nečega sjeti, to će se prije ili
kasnije sjetiti i drugi.
Problem je u tome da su neki koji nemaju dovoljno morala i etike
dobili sposobnost i znanje, a nisu sposobni presuditi o granicama
njima dozvoljenog. Lazarev kaže da su se naše mogućnosti jako
povećale, ali tome nije uslijedila promjena svijesti. To bismo mogli
usporediti s biciklistom koji umjesto na bicikl, sjedne u avion;
njegovo znanje, a s tim i njegovo djelovanje i razmišljanje ostaje
na razini biciklista. Nova znanja su danas često zlorabljena, a
pogreške će biti kobne za nas i za našu djecu.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
KARMA
Sve što nam se u životu događa, roditelji koji su nas začeli, sve
osobe koje smo u životu susreli, poslovi koje radimo, tijelo koje se
s godinama mijenja, karakter, rezultat je onoga što smo »posijali«
u ovom i prošlim životima. K tome još dodajmo sve ono što smo
naslijedili od roditelja, kao i sve ono što smo dobili od zajedničke
karme koju nosi biopolje naroda, odnosno čovječanstvo općenito.
Mnogi od nas vjeruju da na sve što nam se događa u životu
utječe i konstelacija planeta u trenutku začeća, odnosno našeg
rođenja, te možemo reći da ništa nije slučajno, ništa nepravedno,
već se sve događa upravo onako kako se mora dogoditi. Bismo li
mogli, dakle, ovo uvodno razmišljanje zaključiti u smislu da ne
postoji krivnja, i možemo li tvrditi da je nekoga život prebogato
obdario?
Znamo da razlog za naše bolesti, nesreće i razne neugodnosti
trebamo tražiti u našem štetnom djelovanju, razmišljanju i
emocijama u ovom i prošlim životima. Sve što smo prouzročili
našim djelovanjem, vraća nam se putem sistema samoregulacije
biopolja. Taj proces zovemo m e h a n i z a m karme. Karmu
razumijemo kao zakon o uzroku i posljedici, po kojem ne postoji
niti jedna misao, djelovanje ili događaj koji ne bi imao neku
posljedicu. S obzirom da je sve u Svemiru energija i informacija
različitog intenziteta, misao je također val energije, što možemo
usporediti sgibanjem vala na površini vode. S karmom povezujemo
i shvaćanje da se informacija premješta iz jednog života u drugi
� shvaćanje o ponovnom rođenju i inkarnaciji sadrži premisu da
sve što radimo u ovom životu, utječe na događaje u sljedećem,
odnosno što napravimo danas, utječe na slijed događaja u
narednim danima.
Prema tom shvaćanju, karmi ne možemo pobjeći. Nekada je
energetska razina ljudi bila niža i zato je mehanizam karme
djelovao polaganije. Posljedice nekog štetnog djelovanja su se
kroz bolesti i nesreće manifestirale tek u sljedećim životima ili kod
unuka i praunuka... Zato je uzrok i posljedicu bilo teže povezati.
ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGN0STIKOJVLCED
Još bi i danas jedino pravilno bilo razdijeliti poznavanje i znanje
na egzoterično, koje je namijenjeno svakome i ezoterično, koje
se podučava u zatvorenim krugovima i koje su podučavale neke
veće religije, a i tajne ezoterične škole. Nekada su takvo znanje
štitili pred onima koji su ga mogli zlorabiti, prvenstveno pred
onima koji ga nisu bili kadri razumjeti. U škole koje su pružale
ezoterično znanje primali su samo rijetke pojedince koji su
predhodno bili pažljivo provjereni. Okultno znanje je već po
svojoj prirodi namijenjeno visoko osviještenim osobama koje su
radom na sebi podignule svoju svijest, a s tim i razumijevanje i
znanje o tome što uči ezoterika, dakle spoznaje o istinitoj prirodi
čovjeka, Bogu i djelovanju Svemira. Podučavanje u ezoteričnim
školama je bilo dugotrajno, a za inicijaciju je osoba morala biti
potpuno spremna. Danas je puno znanja predostupno, ili je »u
ime« znanosti postalo beskorisno.
Većina nema želju udubljivati se u njihovu prirodu s namjerom
promijeniti se � ili je karmički određeno da u ovom životu neće
biti sposobni za to, jer moraju odraditi nešto što su ranije sebi
prouzročili. Njima tako ostaje samo vanjski dio ezoteričkih nauka
koji su nam poznati u obliku kulta kao dijelu religija. Dok postoje
oni koji ne uspijevaju dokučiti ezoteričke istine, postojat će
potreba za religijama i ezoterčnim kultovima. Tek nakon toga
će religijski kult moći prepustiti mjesto dubljoj spoznaji, koja je
jedino pravo znanje i razumijevanje.
Svemir se neprestano širi, na što utječe naše djelovanje i
razmišljanje, ujedno se povisuje i energetska razina ljudi i svih
procesa. Radi toga je brzina karmičkih procesa znatno viša.
Tako možemo na svoje štetno djelovanje brzo dobiti odgovor.
Što je posebno važno, za većinu ljudi potpuno nova je činjenica,
da za naše greške plaćaju i naša djeca i unuci, a često i oni s
kojima živimo ili smo na neki način povezani. To shvaćamo kao
besmisleno i nepošteno. Zašto bi naša djeca plaćala pogreške
koje smo mi napravili? Teško je objašnjiva činjenica da je u
današnje vrijeme, primjerice, sve više djece bolesno. Ali na razini
jedinstvenog biopolja nije važan pojedinac, već ljudi kao skup
ideja i programa. Ljudi mogu djelovati u skladu sa zakonima
jedinstvenog biopolja ili ne djelovati. Kad djelujemo sebično,
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
samo za svoje dobro, ne obazirući se na to što to znači za cjelinu
i pri tom štetimo drugima, kršimo više zakone. U slučaju kršenja
viših zakona moguć je samo jedan odgovor cjelovitog biopolja, a
on se aktivira putem sistema samoregulacije biopolja, prvo, kao
upozorenje, a ako osoba upozorenje ne prihvati ili ne razumije,
potom drugo kao � uništenje. U krajnjem slučaju je to i fizička smrt
koja je najučinkovitije iscjeljivanje duše; to može biti i bolest ili
nesreća za koju obično ne vidimo uzrok i koja se čini nepravedna.
Što je veća patnja, to se bolje duša odveže od svega zemaljskog
i poveže s Bogom. U tom procesu duša ima priliku uvidjeti svoje
greške, i kroz osvještavanje ih popraviti, te sljedeći život početi
na višoj razini svijesti. Može se desiti da zbog bolesti, prije smrti,
duša još pogorša svoj položaj, ako postane još agresivnija i puna
osuđivanja. Pravilno iscjeljivanje putem osvještavanja, kajanja i
opraštanja može biti od velike pomoći umirućem.
Mehanizam samoregulacije biopolja djeluje tako da blokira one
koji šire negativne ideje i programe. S obzirom da upravo djeca
obično nastavljaju pa čak i osnažuju te programe, zato je kod njih
djelovanje zakona karme još učinkovitije, stoga djeca brže plaćaju.
Svima nam je poznata izreka »Sinovi plaćaju dugove otaca«.
Upitamo li se zašto mala djeca moraju biti bolesna, djelomičan
odgovor je � zato jer plaćaju grijehe roditelja i njihovih predaka.
Dakako, treba uzeti u obzir i sve što duša donese sa sobom iz
svojih predhodnih života. U posljednje vrijeme se povećava
osobna odgovornost svakog pojedinca i što imamo veću moć,
što se više vremena zadržavamo na nekom nepravilnom putu,
više karme prenosimo u naše sljedeće živote. Zbog biološke
povezanosti između roditelja i djece, povećavaju se, kako korisni
tako i štetni podsvjesni programi u djece. Ponekad se zbog jakih
podsvjesnih štetnih programa mora prekinuti cijeli rod onih koji
ugrožavaju program Svemira. J e d i n i zakon djelovanja Svemira
je bezuvjetno prihvaćanje svih i svega s ljubavlju. To je neka
vrsta zajedničkog nazivnika svega što postoji. Mogli bismo se
izraziti i »Sve je božja volja«, ili � treba ostaviti da sve regulira
prirodni zakon. Tu nema iznimke.
Često u svojoj terapeutskoj praksi susrećem vrlo bolesnu
djecu; kao takva blokiraju snažno kršenje viših zakona nekoliko
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
prethodnih generacija. Obično se radi o prijenosu destruktivnog
djelovnja po očevoj � muškoj liniji, čije su karakteristike
nadmenost, uvjerenost da su važniji od ostalih (uzvišenost) i
njihova strast za vladanjem. Takav se način djelovanja iz vidika
samoregulacije biopolja, koji je zapravo sinonim za ljubav, ne
može i ne smije više nastavljati. Obično takvi očevi zato i ne
razumiju ili neće prihvatiti moj način iscjeljivanja i pogleda na
uzrok tegoba djeteta � zato s njihove strane pomoć i promjena
ne dolaze. Ponekad je njihov otpor prema takvoj vrsti iscjeljivanja
tako velik da prilikom terapije uzrokuju vrlo veliku agresiju i dijete
dobije povišenu tjelesnu temperaturu. Na svu sreću, kad se radi
0 našoj vlastitoj djeci, spremni smo napraviti sve. Ipak nikoga ne
želim uvjeriti u nešto, jer mislim da je vrijedno samo ono do čega
osoba dođe sama na svoj način.
Djeca su odraz nedostatnosti svijeta odraslih. Puno ljudi misli da
su njihova djeca bolja kad ih čuva netko drugi � postaju mirnija
1 poslušnija. U većini slučajeva to je rad karmičkog mehanizma.
Kod doticaja djeteta s roditeljima dolazi do jačeg aktiviranja
pozitivnih i negativnih programa, koje su im roditelji prenijeli
putem biopolja. Djeca djelomično nose karmu roditelja, od njih
preuzimaju i svoj odnos s razine biopolja, koji nije neophodno
vidljiv na svjesnoj razini. Tipičan primjer je majčina ljutnja na oca,
koju prenosi i na dijete što obično još pogoršava konflikt među
zavađenim roditeljima. Majka se zatim pita zašto dijete ne može
uspostaviti dobar odnos s ocem.
Obično prevladava uvjerenje da roditelji loše utječu na djecu,
odnosno da na njih prenose svoju negativnu karmu. Lazarev
govori i o suprotnom, o utjecaju djece na roditelje; on naime
misli da riječi i ponašanje djece između 8 i 9 godina veoma utječu
na stanje bioenergetskog ovoja roditelja, što znači utjecaj na
duh, sudbinu i zdravlje roditelja. Prije 2000 godina taj je proces
počinjao s djecom starosti 13 do 14 godina, danas se to dešava
ranije.
Pogreške društva su isto tako sačuvane u našem biopolju, nalaze
se u našoj podsvijesti. To nazivamo društvenom karmom za
koju smo i sami djelomično odgovorni. Čovjek može griješiti, a
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
posljedice svojih djela nosi zajedno sa svojim najbližima, te na
njih prenaša i negativne programe. Kada griješi kao predstavnik
društva, to plaća i društvo koje predstavlja. Premalo smo svjesni
da u slučaju kad smo usko povezani ili preuzimamo određene
ideje vođa, gurua ili učitelja, uz dobre, preuzimamo i njihove
negativne programe. Od nikoga na Zemlji ne smijemo biti ovisni
i uzdizati ga na razinu višu od drugih. To je kršenje viših zakona,
jer čovjeka uzdižemo iznad Boga. Idolopoklonstvo u nijednom
slučaju nije dobro. Svako slijepo slušanje ili slijeđenje učitelja,
oduzima nam snagu, jer ju dajemo njemu. I kad smo prilikom
učiteljevog kršenja viših zakona pasivni, makar tog kršenja
nismo svjesni, sudjelujemo u njegovoj karmi i plaćamo njegove
pogreške, jer mu upravo sa svojom potporom, koju mu pružamo
kao njegovi učenici, omogućujemo da bude to što je. Naravno
da se radi o lažnim učiteljima, jer pravi učitelj u nijednom slučaju
nije ovisan o svojim učenicima, čak im niti ne dozvoljava da se
oni na njega navežu.
Svaka naša negativna misao, riječ ili djelovanje ima odziv u
Univerzumu i te odgovornosti bismo neprestano trebali biti
svjesni. Što smo realniji i uvjerljiviji u svojem djelovanju, veći
odziv dobivamo natrag, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu.
Poseban problem je naše štetno djelovanje, svjesno ili nesvjesno.
Što smo jači i odlučniji u takvom djelovanju, uzrokujemo veću
štetu. Osnovni zakon Univerzuma je ljubav i prihvaćanje svega s
bezuvjetnom ljubavlju. Zlo ne smijemo uzrokovati niti u mislima,
jer su misli još destruktivnije nego djela, s obzirom da djeluju na
višim razinama. Tu se ne podrazumijevaju one misli koje nam
spontano prodiru u svijest, već one koje razvijamo razmišljajući
kako će se nešto loše dogoditi ili kad njegujemo želju za osvetom
i slično. Kroz svoju praksu opazio sam da mnogi pacijenti
spominju da su im psiholozi i psihijatri rekli da s lošim mislima
ne mogu prouzročiti negativnosti. To njihovo uvjerenje proizlazi
iz činjenice jer nisu svjesni da svako štetno razmišljanje uzrokuje
i energetske posljedice u našoj podsvijesti. Više o tome pišem u
nastavku knjige.
Danas nije dovoljno biti samo dobar već moramo biti aktivno
dobri. Procesi na zemlji odvijaju se takvom brzinom da biti pasivan
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
i ne uzrokovati negativnosti znači ostati iza svega što se događa.
Zato se moramo u skladu sa svojim spoznajama i znanjem
aktivno uključivati u život oko sebe. Aktivno uključivanje znači
preuzimanje odgovornosti za svoj život, živjeti ono što govorimo
i govoriti kada je to potrebno. Čak i ako nikako ne djelujemo
i potpuno smo pasivni, to znači da se prepuštamo vanjskim
faktorima da utječu na nas. Zato je važno razumijeti i preuzeti
svoj život u svoje ruke. Neka to bude naš način opstanka.
Činjenica je da je svaka agresija � energetski napad, puno jači od
fizičkog i jače se kažnjava, odnosno za njega više odgovaramo.
I tada kad doživimo energetski napad, za to postoji određeni
razlog. U nekoj točki koja se nalazi između nas i okružja, potpuna
je ravnoteža. Kada doživimo agresiju to znači da unutar sebe
imamo jednaki program (kako izvana tako i iznutra). Uzrok
može biti u našem nepravilnom djelovanju u ovom ili prošlim
životima ili u djelovanju naših predaka, društva, organizacije
kojoj pripadamo. Ispravno bi bilo da se tom prilikom upitamo
što možemo napraviti, odnosno kod sebe promijeniti kako
ne bi došlo do ponovnog napada � agresije izvana. Dakle, da
pojednostavim: kad nas netko razljuti, to mu je uspjelo iz razloga
jer i mi u sebi imamo isti program ljutnje.
Kad na energetski napad i mi odgovorimo energetskim napadom,
pokrećemo lančanu reakciju i s tim pokrećemo negativne
programe. To je grubo kršenje viših zakona i za to slijedi kazna.
Pokreće se samoregulacija biopolja. S obzirom da smo na
energetskim razinama povezani sa svojom djecom i drugom
rodbinom, energetski napad na nas napad je i na njih. Povratno,
napad doživljava i napadač i njegova rodbina. U terapeutskoj
praksi često prepoznajem situacije kad na osobu koja me zamoli
za pomoć, druga osoba svjesno energetski djeluje s namjerom
uzrokovanja štete. Jedino pravilno djelovanje bez kršenja
viših zakona u takvom slučaju jest, da niti ja, niti povrijeđena
osoba, ne odgovaramo s novom agresijom; osoba koja svjesno
uzrokuje energetsku agresiju treba pomoć kako bi osvijestila
svoje pogreške. Većinom u takvim slučajevima pomaže zamolba
ili molitva upućena višem nivou, kako bi osoba dobila dovoljno
ljubavi da uspije djelovati u skladu s višim zakonima.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
Što je veća naša snaga i što smo sposobniji energetski djelovati,
moramo biti pažljiviji prilikom djelovanja i u mislima i emocijama.
Ne smijemo preuzeti nikakve negativne odluke, kao na primjer,
»To nikada neću uspjeti. Od tebe nikada neće biti ništa. Dogodit
će se nesreća. Nikada nećeš ozdraviti, i slično«. Svaka takva
fraza je ujedno i program koji djeluje u našoj podsvijesti i ima
sposobnost da se samoinicijativno, bez naše kontrole razvija.
Promatrao sam petogodišnju djevojčicu koja se vozila na biciklu.
Sve se je to odvijalo pod budnim okom njene mame i bake. S
obzirom da ih je bilo strah za djevojčicu, osjećale su jaku potrebu
da se aktivno uključe u djetetovu igru. Činilo im se da će dijete
pasti pa su mu to i rekle: »Pazi, pasti ćeš, za tebe je previše
opasno da se sama voziš na biciklu«. Dogodilo se je upravo to
što su mama i baka mislile: dijete je palo i povrijedilo se. Nisu ni
pomislile da su možda upravo njih dvije prouzročile djetetov pad.
Jednako se događa i u slučaju kad roditelji djetetu preplašeno
kažu: »Ako ćeš se vani igrati bez kape, prehladit ćeš se«. U tom
slučaju dijete već unaprijed dobije informaciju da će se prehladiti,
pa se to često i dogodi.
Kako sam već prije spomenuo, negativni programi se ponekad
vrate kroz neko vrijeme nama, u naše sljedeće živote pa i našoj
djeci. Zato je naše zdravlje u velikoj mjeri ovisno o pravilnom
djelovanju naših roditelja i drugih predaka, te našeg djelovanja
u prošlim životima. Kada ljudi preuzmu informaciju o tome što
sve utječe na njihovo zdravlje, a pogotovo činjenicu da plaćaju
i za grijehe svojih predaka, ulovi ih panika. Većina misli da ništa
ne može napraviti što bi promijenilo tu činjenicu. To se slaže i s
tradicionalnim istočnjačkim vjerovanjem da je sudbina određena,
a mi se s njom samo moramo sprijateljiti. Ipak, promjena i pomoć
su mogući. Moramo biti svjesni da je za promjenu negativnog
djelovanja naših predaka potrebno osvjestiti i razumjeti u čemu je
njihovo pogrešno djelovanje, i to kod sebe promijeniti. Promjenom
sebe, svojeg djelovanja i karaktera, automatski se smanjuje
utjecaj drugih na nas. Već sam prije spomenuo da onda kada
doživimo napad � agresiju izvana, iznutra isto postoji analogni
program agresije. Uvijek je u svijesti potrebno imati činjenicu, da
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
s prekidom negativnih programa kod sebe, sprečavamo njihovo
djelovanje na našu djecu, unuke i naše sljedeće živote.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da su sve naše tegobe,
fizičke i psihičke bolesti, traume, naša sudbina, rezultat
samoregulacije biopolja � karme. Sve poteškoće koje se pokazuju
preko bolesti, loše sudbine ili promjene karaktera, prisilna su
blokada početka raspada duhovnih struktura � glavnih strateških
struktura koje su odgovorne za čovjekovo preživljavanje ali i
preživljavanje njegovih potomaka. Kako bismo spasili dušu,
žrtvujemo tijelo.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
PRIJENOS INFORMACIJA OD RODITELJA NA
DIJETE
D jeca su naša budućnost, preko njih se nastavljamo. Na njih
prenosimo dobre i loše osobine. Taj prijenos se ne dešava
samo putem genetskog koda, već se dio informacija prenosi preko
biopolja koje se u prostoru i vremenu širi u beskonačnost. Smisao
prijenosa informacija na djecu je i u tome, da djeca prepoznaju
i razumiju loše uzorke koje su naslijedili od roditelja, promijene
ih, te se tako evolucijski razvijaju i dižu svoju svijest. Gledajući iz
perspektive karme, djeca se rađaju upravo onim roditeljima koji
odgovaraju njihovim potrebama s obzirom na zadaće koje su si
zadali u ovom životu. Zbog toga, ne postoje loši roditelji, svatko
je upravo onakav kakav mora, umije i može biti. Isto je moguće
da, ukoliko osvijestimo kako se taj prijenos uzoraka odvija, s
razumijevanjem i svjesnom promjenom omogućimo brže podizanje
svijesti i na taj način djeci ostvarimo bolje uvjete za život.
Većina ljudi shvaća djelovanje karmičkog zakona na vrlo
jednostavan način. Vjeruju da ukoliko je čovjek u ovom ili nekom
od svojih prošlih života pogriješio ili štetno djelovao, u ovom će
životu zbog toga oboljeti ili imati lošu sudbinu, što znači da će
mu se događati više�manje neugodne stvari, nesreće i si. Bilo bi
prejednostavno da onaj koji nekoga ubije, dobije jednako natrag
u svojem sljedećem životu. Mnogi misle, ponajprije oni koji su
pod utjecajem tradicionalne indijske filozofije, da svoju karmu ne
možemo i ne smijemo mijenjati. Kažu da našu negativnu karmu
moramo odraditi. To je istina. Ali, to vrijedi za one koji za svoj
duhovni razvoj i osvještavanje ne naprave ništa i samo se prepuste
patnji koju donosi rješavanje »negativne« karme. Kada osvijestimo
i shvatimo naše pogrešno djelovanje, bilo kajanjem, molitvom,
razumijevanjem i promjenom smjera u kojem više nećemo
prouzročiti novih »nepravilnosti«, uklonit ćemo ili ublažiti karmu
koju smo zaslužili nepravilnim djelovanjem. S tim će se promijeniti
naše zdravlje, sudbina i naša budućnost. Na taj način preuzimamo
odgovornost za svoj život i svjesno interveniramo u poboljšanje
naše karme.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
Djelomičan uvid u karmu čovjeka možemo dobiti i pogledom u
prošle živote. Pogled u prošle živote je vrlo zapleten, a malo je
pojedinaca koji su sposobni steći uvid u karmu drugog čovjeka.
Postoji puno tehnika, na primjer hipnotička i nehipnotička
regresija, iako su one u većoj ili manjoj mjeri subjektivno obojene,
a rezultat može dosta ovisiti i o želji pojedinca. Što je naravno i
razumljivo, nitko ne želi biti prouzročitelj patnje nekom drugom;
ugodnije nam je zamišljati da smo bili uspješni, bogati, utjecajni,
dobri,..., sve ono što si želimo i u ovom životu. I ja sam u početnom
razdoblju svoje terapeutske prakse obavljao nehipnotičke regresije,
i pri tome pridobio dosta iskustva. Kad sam svojim tadašnjim
bioenergetskim metodama iscjeljivanja dodao još i pogled u prošle
živote pacijenta, rezultati iscjeljivanja bili su bolji nego prije, dok
sam radio samo s bioenergijom. Imao sam puno različitih primjera
koji su međusobno bili vrlo slični.
Uskoro sam došao do spoznaje da nije sve tako jednostavno kako
je na početku izgledalo. To je bilo još očitije kod bolesne djece za
koju je bilo najlakše reći da je za njihovo stanje krivo loše ponašanje
u prošlim životima. Nakon bioenergetskih terapija obično se je
stanje poboljšalo, ali ne trajno, tegobe su se često vraćale. Danas
shvaćam da sam tada iscjeljivao simptomatski, na način da sam
mijenjao energetsko stanje organizma. Neki su se simptomi uvijek
ponovno vraćali. Za pacijente je to naravno razumljivo i prihvatljivo,
s obzirom da su na to naučeni kod medicinskog liječenja. Ja se s
tim nisam mogao složiti.
Trebalo mi je dosta vremena kako bih na temelju iskustava i
novih saznanja počeo sastavljati novi pogled i spoznaju o tome
što sve utječe na bolest i zdravlje naše djece. Pri tome mi je od
velike pomoći bio američki psihijatar dr. Arthur Janov, sa svojim
konstatacijama o utjecaju roditelja i okoline u kojem živi buduća
majka. Kvantni skok razumijevanja bolesti doživio sam proučavajući
Lazareva i njegovu spoznaju o utjecaju roditelja na dijete. Lazarev
kaže da je deformacija strukture bioenergetskog ovoja djeteta
jednaka deformaciji strukture bioenergetskog ovoja majke. U
praksi često uzroke za tegobe djece pronalazimo kod njihovih
roditelja ili čak nekoliko generacija unatrag. U homeopatiji su to
takozvani mijazmi, potisnuti, nepreboljeni uzorci bolesti kod naših
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
predaka, čak i do četiri generacije unatrag. Metoda dijagnostika
karme omogućava otkriti te iste uzroke bolesti čak i više nego
četiri generacije unatrag kada je to potrebno.
To otkriće je za mene bilo od velike važnosti, jer sam shvatio da se
nasljedne informacije ne prenašaju samo preko genetskog koda,
već i preko biopolja koje je vremenski neograničeno. Na temelju
tog saznanja počeo sam shvaćati uzroke tegoba kod djece. Kad
sam pomagao uravnotežiti deformacije bioenergetskog ovoja
kod majke ili oca, vrlo brzo je došlo do poboljšanja zdravstvenog
stanja djeteta. Pri tome je, naravno uvjet, sudjelovanje roditelja.
Tu se pojavio novi, u to vrijeme za mene nerješiv problem. Mnogo
puta roditelji, ili barem jedan od njih ne žele ni čuti o tome da su
upravo oni odgovorni za tegobe svojega djeteta, a kamoli da bi
sudjelovali pri iscjeljivanju.
Traume djece prije i za vrijeme trudnoće
Službena medicina tvrdi da naš svjesni život počinje rođenjem i
da se naše osobine oblikuju u djetinjstvu. Činjenica je da svaka
stanica, u trenutku kad nastane, već ima svoju elementarnu
svijest. Iz toga možemo zaključiti da svjestan život nastane u
trenutku začeća, dakle u trenutku kad iz jajašca nastane prva
stanica, embrion.
Činjenica je da upravo promjene u protoku energije i informacije,
koje dijete dobije za vrijeme dok je u maternici, stvore dio
osobina s kojima danas živimo. Napetosti i traume koje smo
doživjeli u tom razdoblju, urezu se u centralni živčani sustav i
od tamo se prenose na tijelo. S obzirom da vrijeme boravka u
maternici i sve traume iz tog razdoblja pripadaju prošlosti, znači
da obrađujemo tegobe koje se nalaze na području apstraktnog.
Vrijeme nije linearno, što znači da sve traume iz prošlosti postoje
i u sadašnjem trenutku, bez obzira na to jesmo li ih svijesni ili
ne.
Za vrijeme razvoja embriona u maternici, za vrijeme devet mjeseci
od začeća do rođenja, odrede se strukture našeg tijela, razuma,
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
osjećaja i znanja. Nakon rođenja naše tijelo ima osnovu � korijene
u prenatalnoj fazi, u našem životu prije rođenja koje na nas bitno
utječe. U to vrijeme nastaju i neke blokade u strukturi biopolja � u
našoj podsvijesti, koje je potrebno otpustiti kada dođe do nekih
tegoba ili bolesti. One su mogle nastati već i u našim prošlim
životima.
Dr.Arthur Janov kaže: Da bismo mogli ozdraviti, prvo moramo
osvijestiti zašto smo bolesni. Traume koje smo dobili za vrijeme dok
smo bili u maternici, u velikoj mjeri utječu na naše neuroze i život
uopće. Osoba tih trauma nije svijesna, ali upravo one usmjeravaju
svaki trenutak njenog života. Da bismo ih osvijestili, moramo se
vratiti u vrijeme kad su nastale. Janov je o tome napisao knjigu
Why you get sick and howyou get well (1996). Ukoliko radimo
pomoću karmičke dijagnostike, osobe nije potrebno vraćati
u trenutak nastanka traume, jer je sve što trebamo zapisano
u njenom biopolju. Pri tome mora dijagnostičar karme istinski
vladati tehnikom ulaska u biopolje i čitanja informacija. Preostaje
još samo, ono što je »saznao«, pravilno pretvoriti u riječi.
Uvjeren sam da je zdravlje djeteta ovisno o emocijama,
razmišljanjima i ponašanju majke ne samo za vrijeme trudnoće,
već i nekoliko godina prije rođenja djeteta. Filozofija taoa budućim
roditeljima preporučuje da nekoliko godina prije začeća djeteta
žive uredno, mirno, duhovno i u osjećaju uzajamne ljubavi te
ljubavi do svega što je stvoreno. Vremenski možemo traume
vezane za trudnoću podijeliti na sljedeća razdoblja:
Predzačeće je razvojni stadij izvan vremena, prostora i materije,
kad se utjecaji koji će se zapisati u trenutku začeća privuku
ka tom novom životu. Tu se duša � svijest � kreće sa područja
apstraktnog prema trenutku začeća.
Z a č e ć e vremenski shvaćamo kao žarište u kojem se spajaju svi
činioci koji će oblikovati novi život. Prva stanica koja nastane
prilikom spajanja muškeiženskespolnestanice, već sadrži potpuni
genetski uzorak tog novog života, te svaka daljnja stanica u sebi
nosi taj prvotni uzorak. Iz toga proizlazi da je u tom trenutku već
postavljena struktura budućeg bića koja će se razviti u sljedećih
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
devet mjeseci. Ako to pogledamo kroz prizmu svijesti, začeće je
zapis svih utjecaja i osobina u materiju. Začeće je ishodište za
razvoj individualnog čovjeka kakav je svatko od nas.
Postzačeće je približno prva polovica bivanja u maternici, od
trenutka začeća pa negdje do vremena između 18. i 22. tjedna.
To je vrijeme intenzivnog tjelesnog rasta, razvojna faza prilikom
koje se embrion uživi u materijalnu okolinu. U tom aferentnom
(centripetalnom) stadiju je energija usmjerena prema unutra i
usredotočena je isključivo na unutarnji razvoj i na sposobnost
svijesnosti. Za vrijeme oko šestoga tjedna, sa stajališta svijesti, kod
novog bića dolazi do odluke za životom � tada se razviju pluća
koja nam omogućavaju samostalan život. Ukoliko do odluke ne
dođe, između 6. i 10. tjedna tada dolazi do spontanog pobačaja.
Nakon tog početnog stadija, počinje faza u kojoj se embrion raz-
vija u individuum. Dakle počinje stvaralačka faza, proces razvoja
na individualnoj razini, koja traje do kraja razdoblja postzačeća.
U ovoj fazi embrion ne razlikuje sebe od svoje okoline.
Početak gibanja je za embrion velika prijelomnica, jer sada kad
je njegovo tijelo oblikovano, počinje se micati prema van kako bi
istražio svoje okružje i njegove granice. To je ujedno i trenutak
kada majka osjeti pomicanje ploda. Iz perspektive svijesti, to
je pomak od prepoznavanja sebe u prepoznavanje nečega što
nisam ja, od introvertnog u ekstrovertno stanje, od unutarnjeg
razvoja u širenje prema van. To je vrijeme potpune preobrazbe,
otvaranje prema upoznavanju svijeta.
P r e d r o đ e n j e traje od 22. tjedna pa do rođenja. Tijelo je već
oblikovano, ali još nije spremno za rođenje. To vrijeme embrion
treba za pripreme kad će se iz majčinog trbuha, koji je za njega
sigurna i poznata sredina, predati u otvoreni svijet, u socijalnu
okolinu. U toj fazi se utvrđuju sposobnosti za razmjenu i
odnose. Embrion svoju okolinu prepoznaje kao nešto unutar
čega se pomiče, protiv čega se bori i s čim je usklađen. Radi se
o eferentnom (centrifugalnom) stadiju, što znači da se energija
pomiče prema van i koncentrira na sposobnost reagiranja. To je
faza u kojoj se razvijaju odnosi i u kojoj novo biće pronalazi svoje
mjesto u svijetu u kojem će se roditi.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
R o đ e n j e je vrijeme najveće promjene kod fetusa. Prilikom
razvoja u maternici, nakon dovršenog razvoja svijesti, dolazi
do napuštanja sigurnog okružja i ograničenog kretanja. To je
promjena našeg kretanja iz zatvorenog u otvoreno stanje, te
naše sposobnosti da se uživimo u nove situacije.
�k�k�k
Što se događa u okružju embrija i kasnije ploda u svim ranije
spomenutim fazama, odlučno je za njegov budući život. Ipak,
ne utječe samo majka na zdravlje budućeg djeteta. I otac
djeluje na zdravlje i sudbinu djeteta, ali u manjoj mjeri. Iskustva
i istraživanja na području terapeutskog rada kažu da prije i za
vrijeme trudnoće majka svojom ljutnjom i agresijom, posebno
prema djetetovom ocu, puno destruktivnije utječe na djetetovo
zdravlje nego otac. Majka je za vrijeme trudnoće povezanija s
djetetom nego otac, i na njega prenosi sve svoje misli i osjećaje.
S obzirom da je za vrijeme trudnoće povezanost majke s višim
razinama postojanja veća, djelovanje njenih misli je znatno jače.
Majka predstavlja zemaljski, a otac kozmički božanski princip �
iskra koja majci omogućava da stvori novo biće. I zbog toga je
ljutnja majke na oca � na božanski princip � puno destruktivnija.
Najveća destrukcija djetetovog biopolja nastaje kada je majka
uvrijeđena, ljuta ili čak mrzi oca svog djeteta pa je energetski
napad na njega također i napad na njihovo dijete. Majka svojom
energijom podupire i omogućava skladan djetetov razvoj. Razina
njene energije je neposredno povezana sa stupnjem njene
bezuvjetne ljubavi prema sebi, partneru i prema Božanskom.
Još veće tegobe za dijete nastaju kad majka iz bilo kojeg razloga
ne prihvati oca svog djeteta ignorirajući ulogu koja mu pripada.
Na taj način dijete ne dobija dovoljno čvrste temelje za život jer
mu nedostaje dio koji »donosi« otac. Jednako, u slučaju kad je
dijete začeto prilikom silovanja, majka mora na neki način oca
djeteta smjestiti u njegov život, a takvo uvjerenje proizlazi iz ideje
da je stvoriti dijete nešto što moramo shvatiti kao dio božanskog
plana. Život duše ima svoje zakonitosti koje često ne razumijemo.
Stoga mi se čini nužnim da majka kaže djetetu tko je njegov otac
i da ga dijete nauči bezuvjetno prihvatiti. Poseban su problem
majke koje muškarca iskoriste samo u svrhu začeća, a nakon
ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
toga kažu da oca ne trebaju, negiraju, ne namijenivši mu mjesto
u obitelji, bez obzira što on u toj obitelji nije fizički prisutan. Žene
koje na ovakav način negiraju mušku energiju, ne prihvaćaju ni
svoju žensku energiju, a djetetu prenose krive informacije o ulozi
oca i majke. To u svakom slučaju u biopolju djeteta izaziva jake
destruktivne procese koji potom obilježe njegov život.
kkk
Prilikom terapeutskog rada, ustanovio sam sljedeće najčešće
štetne utjecaje na dijete dok je još u maternici:
Konflikt između oca i majke uzrokuje najteže odnosno
najštetnije utjecaje na dijete za vrijeme dok se nalazi u maternici.
Pri tome nije nužno da je konflikt nastao tek za vrijeme trudnoće,
to se je moglo dogoditi i nekoliko godina prije začeća. Već sam
prije spomenuo da ljutnja majke na oca djeteta znači i energetski
napad na dijete. Zato naglašavam da nemamo pravo ikoga
osuđivati, ljutiti se, ogovarati ga ili biti na njega uvrijeđeni. Naime,
s razumom koji nam je na raspolaganju, ne možemo razumijeti
zašto je netko takav kakav jest, jer sve se dešava s nekim razlogom
i po božjem planu. Tako je na primjer za mokrenje u krevet kod
djece često uzrok činjenica da je majka u sebi potisnula nježnost
i ljubav prema muškarcu. U tom se slučaju kod majke deformira
1
biopolje prve čakre . Dijete zbog toga može imati i neke druge
posljedice kao što su poteškoće sa srcem. Kad bi kod takvog
djeteta otklonili samo posljedice ili simptome bolesti, kod njega
bi se od majke preuzeti program samo još više povećao. Svako
takvo djelovanje je kršenje viših zakona i jedini zakon koji vrijedi
je ljubav i prihvaćanje svakoga i svih situacija bezuvjetno s
ljubavlju. Nije toliko važno naše verbalno izražavanje, već naša
unutrašnjost u određenom trenutku. Prema van smo povezani
sa svojim okružjem, a naša je unutrašnjost povezana s cijelim
Svijetom, s Božanskim. Majka bi trebala zbog zdravlja svog
djeteta, posebno za vrijeme trudnoće održati unutarnji mir i
ljubav.
1
Čakre su energetski centri kroz koje kozmička energija ulazi u svakog od nas.
Najčešće se govori o sedam glavnih čakri. Prva je smještena na kraju kičmenog
stupa u blizini trtice.
ISCJELJIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
 Sljedeći primjer je vrlo čest i tipičan u mojoj terapeutskoj praksi:
Gospođa srednjih godina vrti se u začaranom krugu sa svojim
problemima. Što god radi u svojem privatnom ili poslovnom
životu doživljava neprihvaćanje okružja. Često je boli glava i
osjeća tjeskobu i pritisak u prsima. Tuži se da nema energije i
skoro uvijek je umorna. Liječenje kod psihijatra joj nije donijelo
olakšanje, osim što se je pod utjecajem sedativa osjećala nešto
bolje. Svjesna je da to nije rješenje. Već prvi pogled u njeno biopolje
pokazuje mi jake destrukcije koje su nastale za vrijeme dok je
bila u maternici. Utvđujem konflikt među njenim roditeljima koji
je bio prisutan čitavu trudnoću njene majke. Ona je kao dijete
to doživjela vrlo traumatično, i već se je rodila s podsvjesnim
uzorkom da nije prihvaćena od roditelja. I razdoblje njenog
djetinjstva nije bilo vrijeme bliskih odnosa između oca i majke.
Budući da je sličan uzorak neprihvaćanja od roditelja donijela
i iz svojih prošlih života, ti su se uzorci još povećali. Kad dođe
do spajanja sličnih podsvjesnih programa, ovisnosti ili strahova,
oni se povećaju ili aktiviraju. To je također i vrijeme i mogućnost
za njihovo rješavanje, budući da ih lakše prepoznajemo. Većina
njenih opisanih tegoba nastala je za vrijeme dok je bila u maternici.
S rješavanjem podsvjesnih uzoraka i trauma u vremenu njenog
boravka u maternici, većina je njenih tegoba prestala.
Utjecaj majke
Poznato je kako se puno žena, saznavši da su trudne, ne mogu s
tim suočiti. Moguće je da su strahove pred trudoćom naslijedile od
svoje majke, bilo zbog poteškoća pri porodu, raznih predrasuda,
utjecaja okružja i slično. Razne priče o poteškoćama u trudnoći,
loša iskustva, koja ljudi tako rado prepričavaju trudnicama,
buduću majku još dodatno zaplaši. Dovoljno je da ona samo
pomisli kako to dijete ne želi, da to nije pravo vrijeme za rađanje
ili nešto slično, već s time djetetu nanosi štetu. Često kod
osoba koje imaju probleme u odnosu s majkom, a to si ne znaju
razjasniti, pronalazim upravo predhodno spomenute uzroke.
Nakon osvještavanja i transformacije tih podsvjesnih uzoraka,
poteškoće u odnosima se smanje ili se čak uspostavi bolji odnos s
majkom. Kad se radi o djeci koja su bila začeta prilikom silovanja,
kod majke je prisutno izrazito neprihvaćanje oca njenog djeteta,
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
a mržnja prema ocu prenosi se i na dijete. Kad se radi o osobi
koja je bila začeta na takav način, prilikom otklanjanja tegoba,
korisno je sudjelovanje majke. Uspjeh u velikoj mjeri ovisi o
spremnosti majke da bezuvjetno oprosti ocu djeteta i da je u sebi
sposobna ostvariti potpuni mir�osjećaj ljubavi. Oca svog djeteta
mora, bez obzira na okolnosti u kojima je bilo začeto, mentalno
smjestiti u obiteljske odnose (porodično�energetsku matricu 1 ), i
na toj ga razini bezuvjetno prihvatiti kao oca njenog djeteta, jer je
to jednostavno činjenica koju nitko ne može promijeniti. Obično
je to proces koji može trajati dugo. I majka koja ne prihvaća sebe,
situacije u kojima se nalazi i život uopće, šteti dijetetu, te mu na
podsvjesnoj razini prenosi svoje uzorke i programe.
Uspješna poslovna žena, direktorica većeg poduzeća koja ima
osigurano tržište i veoma dobro posluje, dolazi na terapiju,
tužeći se da nema energije. Zanimljivo je da većina koja pristigne
na terapiju, prvo navode kako nemaju energije. Već to, da
ljudi svoje loše zdravstveno stanje povezuju s pomanjkanjem
energije, govori o tome da je većina svjesna kako imaju problem
na energetskoj razini. Nedavno je bila u bolnici zbog retencije
(bježanja) urina. Ima probleme u partnerskim odnosima i osjećaj
da nikada nije dovoljno dobra. Mnogi s osjećajem da nisu
dovoljno dobri nerijetko su veoma uspješni. Gospođa prema
svojoj majci osjeća potpunu blokadu, njihov je odnos bio uvijek
hladan, neosoban, a otac nikada nije živio s njima. U njenom sam
biopolju pročitao da bit njenog problema proizlazi iz vremena
dok je bila u maternici; kad je njena majka saznala da je trudna,
prvo je pomislila »što mi je to trebalo». U mislima nije prihvatila
svoje dijete, a trudnoću je proživjela u neizvjesnosti za djetetovu
budućnost. I porod je bio vrlo dugotrajan i težak. Obuzimao ju je
strah da neće uspjeti i strah pred gušenjem.
Majka je sve ovo i potvrdila. Ispričala je da je u vrijeme kad je
ostala trudna bila studentica i bilo ju je strah da zbog trudnoće
neće uspjeti završiti studij. Razmišljala je i o pobačaju jer njen
tadašnji partner nije htio da ona zadrži dijete. S njenim aktivnim
sudjelovanjem, očistili smo traume i njeno stanje znatno se
poboljšalo, lako ne potpuno, jer njena majka nije sudjelovala.
1
Više o tome vidjeti u knjigama Berta Hellingera: » K a k o iscijeliti obiteljske
odnose«, »Priznati ono što jest« (prevedena na hrvatski).
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
Naime, ona je liječnica i ne prihvaća takav način rješavanja
problema, lako je sama vrlo bolesna i dalje je ustrajna u svojim
načelima, odnosno još nije spremna prijeći svoje kruto zacrtane
granice i duboko ukorijenjene medicinske dogme o nastanku
bolesti i njihovom liječenju.
Utjecaj oca na buduće dijete je nešto manji od majčinog utjecaja.
Očeva uloga je majci osigurati uvjete za život i mirnu trudnoću.
Mogli bismo čak reći da je u tom razdoblju otac na raspolaganju
i majci i prinovi. Tako se majka može opustiti, djelovati na ženski
način i imati dovoljno ljubavi za njega i dijete, što joj omogućuje
dovoljno visoku razinu energije koja joj je neophodna za vrijeme
trudnoće. Nakon što muškarac sazna da će postati otac, počinje
se odvijati proces koji mu donosi velike promjene u emocijama,
razmišljanju i životu uopće. Način na koji prihvaća novonastalu
situaciju, bitno utječe na buduće dijete. Sama misao o tome da
ne prihvaća svoje očinstvo ili majku svojega djeteta, može biti
energetski napad na buduće dijete. To može zauvijek postaviti
zid između njega i djeteta, koji je kasnije teško otkloniti, odnosno
barem ne na uobičajeni način, bez neposrednog osvještavanja
same situacije kao uzroka te otuđenosti. Svaka agresija koju otac
na bilo kakav način pokazuje prema majci, istodobno je napad i
na dijete. Zanimljivo je da kasnije takav otac, dok dijete odrasta,
zbog vlastitog osjećaja krivnje, pokušava napraviti najviše za
svoje dijete. Ali pravi, duboki kontakt ipak ne mogu ostvariti.
Gospodin srednjih godina tuži se da je sa svojim, sad već
pokojnim ocem, imao vrlo hladan odnos. Otac ga nikada istinski
nije prihvatio. Za oca nikada nije bio dovoljno dobar, a posao koji
je radio, ocu nije bio po volji. Niti sin nije mogao prihvatiti oca i
između njih je bio nevidljivi zid. Rješenje za poboljšanje odnosa
nisu našli. Budući da gospodin nije prihvaćao oca, nije prihvaćao
ni bilo čiji autoritet što predstavlja princip oca. Prilikom traženja
problema ustanovio sam da je otac, u vrijeme kad je majka ostala
trudna, bio u dilemi hoće li živjeti sa svojom ženom, majkom
djeteta ili sa svojom prethodnom partnericom, s kojom je već
imao dijete. Duša djeteta je bila pogođena, pogotovo zbog
ljubomore majke na njegovu bivšu partnericu. Ljubomora majke
za vrijeme trudnoće uzrokuje i loš vid te općenito probleme s
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
očima. Odnos s ocem više nije moguće popraviti, ali opuštanje
napetosti i rješavanje konflikta i uzrokovanih trauma s pokojnim
ocem otpušta traume u njegovoj podsvijesti, pa se tako i otpor
prema autoritetu smanjuje.
Utjecaj djeda i b a k e može biti znatan na buduće dijete. Taj
utjecaj može biti neposredan, primjerice zbog neprihvaćanja
partnera njihovog djeteta ili pak preko utjecaja na roditelje
budućeg djeteta. Ponekad djedovi i bake nesnosno opterećuju
buduću majku s kojekakvim, prema njihovom mišljenju, korisnim
savjetima o načinu života za vrijeme trudnoće, što kod nje izaziva
otpor i agresiju. Teške bolesti i razne druge traume, kako roditelja
tako i bake i djeda, imaju jak utjecaj na buduće dijete. Često
između unuka i bake i djeda postoji vrlo jaka karmička ili neka
druga veza, ponekad čak i jača nego između roditelja i djece.
Na terapiju su mi doveli desetogodišnjeg hiperaktivnog dječaka,
neprilagođenog s učestalim upalama grla. Roditeljima se činilo da
je u njihovoj obitelji sve u redu i da nema nikakvog razloga koji
bi utjecao na ponašanje djeteta ili na njegovu neprilagođenost.
Kazali su da je djetetovo ponašanje normalno u situacijama kad
oni nisu nazočni. Prilikom traženja tegoba za djetetove smetnje,
energetski trag me je doveo do roditelja, ali je »signal bio preslab«.
To obično znači da sam na dobrom putu, iako je problem skriven
još negdje drugdje, dublje. Našao sam ga kod bake i djeda koji ne
mogu prihvatiti snahu u svoju obitelj, odnosno čini im se da ona
za njihovog sina nije dovoljno dobra. Neprihvaćanjem djetetove
majke, nisu prihvatili ni njezino dijete. Otac je pri tome ostao
prilično pasivan, što je još dodatno povećalo majčinu traumu.
Kad sam roditeljima počeo objašnjavati odakle izviru tegobe
njihovog sina, otac me je prekinuo, komentiravši, da njihov sin
ima upalu grla, a ja im pričam o nekakvom neprihvaćanju.
Ponekad je vrlo teško govoriti o uzrocima tegoba, jer većina ne
može prihvatiti činjenicu da se neposredni uzrok tegoba ne nalazi
niti u ovom trenutku a kamoli na materijalnoj razini. Veliki utjecaj
imaju razne predrasude i medicinske dogme. Najlakše je povezati
uzrok i posljedicu po načelu: prehladili smo se jer nismo bili
dovoljno obučeni ili smo bili na propuhu. Sreća je da ljudi toliko
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
vole svoju djecu, da radi njih čak i prijeđu granice svojih uvjerenja.
Često i liječnici, čak i oni koji javno djeluju protiv komplementarne
medicine, jer se ne usuđuju riskirati reakcije kolega i okružja, kad
se radi o djetetovu zdravlju, prihvaćaju, ali u diskreciji, pomoć
koja nije dio medicinske doktrine. Jedan mi se pedijatar, nakon
što sam ustanovio uzrok recidiva angine njegovog sina, povjerio
da zna da antibiotici ne koriste baš uvijek, odnosno da mogu biti
vrlo štetni. Roditelji očekuju da će im liječnik propisati antibiotik
već kod najobičnije prehlade. Sve raširenija činjenica je da je
uporaba antibiotika sve nekontroliranija i često nepotrebna,
pa se roditelji odlučuju za iscjeljivanje prirodnim metodama.
Budući da o tome s liječnikom obično ne raspravljaju, on nema
povratnu informaciju da je dijete ozdravilo bez pomoći službene
medicine.
Nesreće, ratovi, agresije, koje se događaju za vrijeme trudnoće,
obično ostave veliki trag na budućem djetetu. Istina je da teško
možemo utjecati na vanjske faktore, ali roditelji mogu svojim
odnosom i načinom prihvaćanja nesreća i drugih agresija u
znatnoj mjeri utjecati na to, kojim će intezitetom negativnosti
utjecati na dijete. Kada roditelji budućeg djeteta, unatoč stresnim
vanjskim situacijama žive u unutarnjem miru i ljubavi, jedan
prema drugomu i prema svijetu uopće, dijete neće doživjeti
traume tako dramatično.
A/a terapiju mi dovode gospođu sedamdesetih godina koja do
sada nije imala posebnih zdravstvenih tegoba. Njene sadašnje
tegobe počele su za vrijeme rata za osamostaljenje. Najedanput
više nije htjela ostati sama kod kuće, čak ni po danu, što je
njenoj kćeri i obitelji uzrokovalo cijeli niz problema. Povremeno
je dobivala tako jake napade straha, da se počela tresti i neko
vrijeme je ništa nije moglo smiriti. Pokušali su sa sredstvima za
smirenje, ali učinak je bio kratkotrajan. Gospođa se teško odlučila
na komplementarno iscjeljivanje.
Prvo, ona ne može definirati strah. Pogled u njeno biopolje mije
pokazao da ima vrlo jaku traumu koja je nastala, jer je njena majka
bila prisutna nekom nasilju za vrijeme trudnoće. Zajedno smo
ustanovili da je doživjela vrlo jaku traumu zbog agresije doživljene
u djetinjstvu. Kad kažem da sam ustanovio ili ustvrdio to znači
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
da sam provjeravajući, nešto pronašao u čovjekovom biopolju. •
Ponekad mi znaju reći � »to ste baš dobro pogodili«. Potom im
odgovorim da se ne radi o tomu jesam li nešto pogodio, već se
radi o tomu da to mogu pročitati u njihovom biopolju. Tek nakon
što smo otpustili dio traume koja je nastala za vrijeme dok je bila
u maternici, i ona je shvatila odakle izviru ostale traume koje
uzrokuju toliko straha. Sjetila se događaja iz Drugog svjetskog
rata, kad je gledala kako neprijatelji odvode njenog oca za čiju
sudbinu dugo nisu znali. Gledala je kako su Nijemci provaljivali
u kuće i zatvarali ljude koje je poznavala. Zanimljivo je zašto se
tako jaki strah pojavio upravo za vrijeme rata u Sloveniji. Budući
da je u tom trenutku bila svjedok ponovne agresije, u svijest su
se vratili dugo potisnuti uzorci agresije i strahovi. Slični uzorci se
spajaju i na taj način se dižu u svijest.
Nakon što smo nekoliko puta proradili sve događaje i kad je
uspjela poništiti veoma jaku vlastitu osudu agresora, prihvativši
svoje strahove, odmah smo ih i transformirali. Za to su bile
potrebne četiri terapije.
Kozmički utjecaji oblikuju uzorak našeg života i sudbine, a
za vrijeme boravka u maternici se čak učvrste. Tu prvenstveno
mislim na utjecaje iz naših prošlih života � evoluciju naše duše. Ti
su utjecaji znatni i odlučujući su kod izbora zadaće koju želi duša
napraviti u izabranom životu. Na temelju toga, ona bira buduće
roditelje i trenutak rođenja. Izbor trenutka rođenja znači i izbor
utjecaja planeta na oblikovanje naše osobnosti, a s tim i niza
događaja u budućem životu (sudbina). 0 tome možete nešto
više naučiti ukoliko pročitate neku knjigu o vedskoj astrologiji �
jyotishu (čit. djotišu). Ovdje navodim samo informaciju o tome.
Jyotish, preko natalne karte pojedinca nudi uvid u pojedina
područja njegovog života. Iskusni jyotish savjetnik može skoro
precizno odrediti zdravlje osobe, njene moguće bolesti, sklonost
bolestima i njihove uzroke, te predlaže način kako možemo
ublažiti negativne utjecaje koje smo već donijeli sa sobom ili
ih preuzeli od svojih predaka. Čak i vremenski skoro precizno
možemo odrediti vrijeme kada bi mogla izbiti bolest, tegoba
ili povreda. Jyotish nam nudi mogućnost da saznamo koliko će
ozbiljna biti neka bolest i kakav rasplet možemo očekivati.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M D I J A G N O S T I K O M
Moja istraživanja, koja obavljam uz pomoć iskusne jyotish
savjetnice Ksenije R. Nassif, dovele su me do nekih fantastičnih
zaključaka, koji potvrđuju moje dosadašnje znanje o karmičkim
utjecajima na čovjeka. Zaključujemo da uzroke za nastanak
bolesti, loše sudbine ili patološko ponašanje, možemo ustvrditi
pomoću karmičke dijagnostike ili jyotisha � starodrevne vedske
astrologije. Ove dvije metode mogu jedna drugoj biti od pomoći,
dopunjavati se i potvrđivati se međusobno.
U n o s štetnih tvari je čimbenik koji veoma loše utječe na
buduće dijete. Sve tvari koje majka unese u svoje tijelo putem
hrane, pića, pušenjem ili na nekakav drugi način, cijelo su
vrijeme prisutne i u djetetovom tijelu. Najpoznatiji je sindrom
oduzimanja novorođenčeta majci koja je ovisna o heroinu. To
kod njega može izazvati i smrt. Tijelo novorođenčeta takve majke
doživljava apstinencijski šok na jednak način kao narkoman koji
prekine uzimati opijate. Na sličan način utječu i duhan i alkohol,
ili pak lijekovi koji i na odrasloga imaju vrlo štetan utjecaj.
Majka pušačica, kod djeteta stvara predispoziciju osjetljivosti na
pomanjkanje kisika, koja povećava traumu pomanjkanja kisika
pri porodu. Nije čudno da se mnoga djeca već rađaju s astmom i
alergijama. Način na koji se majka hrani u velikoj mjeri određuje
buduće zdravstveno stanje djeteta. Pri tom ne mislim samo na
tvari koje sadrži hrana, već i na energiju, odnosno informacije
koje se nalaze u hrani. Meso životinja, posebno onih s visoko
razvijenom svijesti � toplokrvnih koje sadrži uzorke bolesti i sav
stres koji je životinja doživjela u životu i pri klanju, odnosno
usmrćivanju, može pridonijeti svoj loš dio.
•k�k�k
Bolesti koje je majka preboljela za vrijeme trudnoće mogu se
pojaviti i kod djeteta, a aktiviraju se u nekom razdoblju života
kad se za to stvore uvjeti. To je posebno važno kad se bolest
kod majke razvija za vrijeme razvoja djetetovih organa. Poznat
mi je jedan primjer kad je majka dobila žuticu u drugom i trećem
mjesecu trudnoće, upravo u vrijeme kad se djetetu razvijaju jetra.
Dakle dijete osjeti u majčinom tijelu svoje ili majčino uznemirenje,
patnju ili nesreću. Možemo samo zamisliti što osjeća dijete, ukoliko
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
majka mora preležati svoju trudnoću kako ga ne bi izgubila. Ili
majka koja za vrijeme trudnoće doživi prometnu nesreću ili kada
izgubi voljenu osobu. Malo biće koje nosi bit će obilježeno s puno
strahova. Za dijete su vrlo važne emocije koje ono doživi preko
majke. Neke žene otkriju svoju trudnoću prilično kasno; dijete
može osjetiti da nije željeno pa u sebi razvija negativne osjećaje.
***
Na kraju možemo zaključiti, da sve što se dešava u okružju i
u obitelji budućeg djeteta, manje ili više na njega ima utjecaj.
Velika mržnja koju majka doživljava za vrijeme trudnoće prema
bilo kome, a posebno prema ocu svog djeteta, obično uzrokuje
traumu ili bolest organa, posebno onih koji se nalaze u području
glave: mogu se pojaviti oštećenja vida, sluha,... Velika uvrijeđe-
nost majke za vrijeme trudnoće, obično od djeteta stvori osjetlji-
vog čovjeka koji se lako uvrijedi. Postupci majke mogu odrediti
djetetovu sudbinu i zdravlje, lako liniji po ocu ne pripisujemo
tako veliki značaj, znamo da su za zdravlje djetetova tijela i duha
u jednakoj mjeri odgovorna oba roditelja. Oni prenose na dijete
potpunu informaciju o svojem ponašanju ali i ponašanju njihovih
roditelja nekoliko generacija unatrag. Te informacije stvaraju
sudbinu djeteta, njegovo tijelo, osobnost i odnos s okružjem.
Stres trudnice smanjuje imunitet djeteta. S tim si možemo
pojasniti čak i sudbonosne bolesti u najranijem djetinjstvu i ranoj
mladosti. Ukoliko shvatimo što sve utječe na zdravlje djeteta,
sve će nam biti puno jasnije. Nerijetko uzrok za dječje bolesti
pronalazimo kod baka i djedova.
Traume prilikom rođenja
Budući da je rođenje događaj koji prate velike promjene za dijete,
to je važno i za kasniji razvoj djeteta i kad stasa u odraslu osobu.
Puno nas vjeruje, u suprotnosti s doktrinom službene medicine,
da fetus sam odlučuje o vremenu svojega rođenja. Tu se javlja
pitanje koje je povezano s razdobljem trudnoće koje medicina
unaprijed točno određuje. Svako odstupanje je patološko i sanira
se s različitim zahvatima. Kod životinja se trenutak rođenja s
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
manjim ili većim pomakom mijenja i ovisan je o nizu čimbenika,
kao što su stresne okolnosti, pomanjkanje hrane i vode, te još
neki faktori. Zašto si ne dozvoljavamo pomisliti da se zbog
različitih utjecaja može i kod čovjeka trenutak rođenja vremenski
prilagođavati?
Prilikom rođenja se i majka i dijete suočavaju s prestankom
dosadašnjeg odnosa u kojem su bili najtjesnije povezani. Od
okolnosti je ovisno kako će to prihvatiti. Sa stajališta svijesti, to što
se događa prilikom rođenja, kasnije će u životu određivati kako
ćemo reagirati kad se suočimo s nekom važnom promjenom u
životu, hoće li kod nas prevladati osjećaj slobode ili ukočenosti.
Proces rođenja, kakvog god oblika, duhovnog, emocionalnog ili
tjelesnog, često je bolno, tamno, zbunjujuće iskustvo, trenutak
nesigurnosti. Taj uzorak odgovara i uzorku čovjekovog života.
Ukoliko postavimo analogije za vremensko razdoblje od začeća
do rođenja, utoliko faza djeteta odgovara fazi začeća, kad
između nas i drugih još nema nikakvih prepreka. Društvenija
i ekstrovertiranija faza maloljetnosti odgovara fazi početka
kretanja, kad je naše tijelo već oblikovano, premda još nismo
zreli. Razdoblje odraslosti odgovara fazi predrođenja. Svaka
faza sadrži i smrt. Smrt majke i djeteta kao jednog bića, znači
i rođenje dvaju novih bića. U svakoj smrti je sadržano i rođenje
novog. Ponekad rođenje ugrožava život majke. Nakon rođenja,
dijete odmah odnesu od majke. Kakva tuga zbog napuštenosti i
osjećaj da su ga ostavili. To je još dodatno prisutno ukoliko dijete
stave u inkubator. Dodatna teškoća je još ako majka iz nekog
razloga ne može dojiti dijete. Ukratko, možemo biti ranjeni na
svim područjima, iako je majka napravila sve što je bilo u njenoj
moći.
Detaljnije ću objasniti neke od trauma koje nastaju prilikom
rođenja. Opisat ću samo one koje kao terapeut najčešće susrećem
u praksi:
Odvajanje majke i djeteta o d m a h nakon rođenja
Dijete puno lakše podnese novi odnos odvajanja od majčinog
tijela, ako neposredno nakon poroda, bar neko vrijeme ostane
uz majku. Za dijete koje zbog različitih razloga odvoje od majke
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
odmah, nastaje trauma. Dijete može dobiti čvrste temelje za
život, osjećaj ljubavi, prihvaćanja i predodžbu d a j e njegovo novo
životno okružje ugodno, samo onda kada u, za njega trenutačno
novom, tuđem i neugodnom okruženju, još uvijek osjeti tijelo
majke.
Dugotrajan porod
Takav je porod umarajući za majku i dijete, jer dolazi do
traumatičnih događanja koja sudbinski označavaju daljnji djetetov
život. Često se dešava ovijanje pupčane vrpce oko djetetova vrata,
ili posteljica prekrije lice, što može prouzročiti strah od gušenja,
gušenje, ili strah od toga da nećemo uspjeti.
Kod napornog poroda je u organizmu majke i djeteta visoka
razina mliječne kiseline, što isto može biti trauma za dijete. Što
je još važnije, organizam to zapamti. Kad kasnije ponovno dođe
u situaciju da razina mliječne kiseline u organizmu naraste, dijete
reagira panikom i strahom. Na neki način ponovno proživljava
traume koje je doživjelo prilikom rođenja.
Trkač na srednje staze je, prilikom natjecanja, kad se je povisila
razina mliječne kiseline u krvi, imao poteškoće s disanjem,
panikom i osjećajem da neće uspjeti. Usprkos njegovoj dobroj
pripremljenosti, do sada nije uspio ostvariti željeni rezultat na
natjecanjima. Ustanovio sam traumu prilikom poroda i posebno
jaki strah od gušenja i nemoć kad se nađe u teškoj situaciji. Pomo-
ću energetske transformacije blokade i njegovog osvještavanja i
razumijevanja te traume, na sljedećim je natjecanjima rezultat
bio znatno bolji. Osim na području sporta, imao je problema i
na drugim područjima, poput primjerice, učenja. Kad god bi se
našao u vremenskoj stisci pred ispitom, preuzeo ga je osjećaj
panike i strah da neće uspjeti.
Carski rez, uporaba kliješta, umjetni trudovi
Nisam kompetentan za ocjenjivanje opravdanosti carskog reza.
Liječnici bi trebali pronaći odgovarajuća sredstva i načine, kako
bi dijete prilikom rođenja bilo što manje ugroženo. S tim ne
mislim samo fizički. Navodim posljedice carskog reza, koje bi
se s osvještavanjem i razumijevanjem medicinskog osoblja koje
sudjeluje prilikom zahvata, bitno smanjile: dijete rođeno na takav
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
način dobija podsvjesni uzorak »kad je teško i ne mogu, netko će
to napraviti umjesto mene«; osobe koje imaju takav podsvjesni
uzorak, često ne mogu dovršiti studij, završiti projekte i još
mnoštvo drugih stvari; obično prekidaju tik prije kraja i ne mogu
ponovno početi.
I uporaba kliješta prilikom poroda je nasilno djelovanje, koje
dijete osjeti.
Gospođa od 40 godina potužila se zbog nesnosnih migrenskih
glavobolja koje se pojačavaju. Kad ima napad, zamagli joj se pred
očima, vrti joj se i povraća. Uz to si često povrijedi gležnjeve,
ima poteškoće u odnosu s muškarcima, odnosno osjećaj da je
muškarci ne prihvaćaju. Što god započne, ne može dovršiti. Vidio
sam da je za vrijeme petog mjeseca boravka u maternici doživjela
traumu zbog želje njenog oca da se rodi sin. Prilikom poroda je
dobila strah od života, strah da neće biti prihvaćena, strah od
svjetlosti i podsvjesni uzorak »ukoliko ne uspijem, netko drugi
će to napraviti umjesto mene«. Kazala je da je rođena carskim
rezom. Zbog konflikta s ocem, u sebi nosi podsvjesni uzorak
neprihvaćanja muškaraca i podsvjesnu agresiju prema njima, što
izaziva uzajamni učinak.
Nakon terapije su najprije prestale migrenske glavobolje, a i očekivani izaziva u nama osjećaj krivnje što uopće živimo.
kasnije su se sredili i drugi problemi.
Umjetni trudovi isto mogu obilježiti dijete, a uzorak se može
nastavljati dok osoba odrasta. Već sam prije spomenuo da
je odluka o trenutku rođenja, djetetova. U slučaju da dijete
nije spremno, majka nema trudove. Svako umjetno poticanje
trudova, prouzrokuje i jaku traumu i neke podsvjesne uzorke,
koji u podsvijesti automatski djeluju i razvijaju se. Najčešći uzorak
je nepripremljenost za preuzimanje odgovornosti, dovršavanje
zadataka i slično.
Tjelesne p o v r e d e prilikom rođenja su češće kod poroda koji dulje
traje. Japanski liječnik Masayuki Saionji u svojim istraživanjima
dokazao je, da za vrijeme poroda, zbog velike napetosti u
porodnom kanalu, kod većine djece dolazi do dislokacije kosti
kuka, što posljedično dovodi do raznih deformacija na kralježnici,
a to prouzrokuje smetnje u funkciji mišića, zglobova i organa.
Iz tih istraživanja je razvio specijalnu masažu za ponovno
uspostavljanje ravnoteže (Masayuki Saionji, Orienta Speciala
Diina Masago=Yumeiho terapija). Takve tegobe prilikom poroda
pronalazimo samo kod onih ljudi i životinja koje borave u
ograničenim prostorima i izolirani su od prirodne okoline. Stanje
se dodatno pogorša s premalo gibanja i nepravilnom prehranom.
Takve tegobe možemo otkloniti i pomoću kiropraktike, osteopa�
tije i još nekih drugih metoda, ali je za konačno ozdravljenje nužno
suočiti se s temeljnim uzrokom i osvijestiti ga, dakle osvijestiti
psihoenergetsku traumu koja je nastala pri porodu.
Neželjeni spol djeteta
Ukoliko dijete nije željenog spola, to za njega može biti jaka
trauma. To neprihvaćanje se može dogoditi za vrijeme trudnoće
ili neposredno nakon poroda. To je posebno traumatično u
tradicionalnim obiteljima, u kojima je samo po sebi razumljivo da
»pravi« muškarac prvo mora dokazati da je sposoban pobrinuti
se za nasljednika. Ponekad žene moraju toliko dugo rađati dok se
ne rodi sin, koji je onda ponos svoga oca. Poznato je da u nekim
područjima svijeta kao stoje Indija ili Kina, ponekad roditelji čak
i umore novorođenu djevojčicu. Činjenica da nismo bili željeni
Dodatne tragove mogu izazvati i ponižavajući prijekori kao: »Ti
si magarac! Ništa neće biti od tebe! Nisi za ništa!« Sve to samo
dodatno povećava traumu unutar nas. Sljedeći primjer je čest u
mojoj terapeutskoj praksi.
Nazvala me gospođa kazavši da je njena dvadesetpetogodišnja
kći u trećem mjesecu trudnoće. Samo najedanput ju je nesnosno
počela boljeti glava i cijela lijeva strana tijela, lako baš ne vjeruje
previše u takvu vrstu iscjeljivanja, za vrijeme trudnoće ne želi
uzimati lijekove, pa je odlučila za pomoć obratiti se meni.
Pogledom u biopolje ustanovio sam da je uzrok za bolove nastao
za vrijeme njenog bivanja u maternici i odmah nakon rođenja,
sada njene trudne kćeri. Za vrijeme trudnoće njena je majka cijelo
vrijeme bila pod jakim pritiskom djetetovog oca, jer je za njega
bilo prihvatljivo jedino rođenje sina. Cijelo se vrijeme u strahu
nadala da će se roditi sin. Dakle, dijete nije bilo prihvaćeno od
oca, pa je onda i majka željela roditi sina. Drugi dio traume je
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
nastao odmah nakon rođenja. Kad je otac saznao da se rodila
kći, nije uopće prihvatio dijete, te majci nije dozvolio da se vrati
kući. S vremenom su se stvari umirile i otac je prihvatio činjenicu
da ima kćer, posebno nakon rođenja sljedećeg djeteta koje je bilo
muško. Ta je trauma izašla na površinu kad je kći ostala trudna.
U trudnoći se poveća kontakt majke s višim razinama, a s tim se
pojačaju i štetni programi u njenoj podsvijesti.
Informirao sam ih o uzroku tegoba, vodeći ih kroz postupak
kajanja i opraštanja, uputivši ih neka molitvom očiste sve
destrukcije. Moj su način iscjeljivanja prihvatile i javile su mi da
su tegobe ubrzo nestale.
Ovaj primjer ukazuje na prilično jako kršenje viših zakona, jer
smo dijete uvijek dužni prihvatiti onakvo kakvo je. Ponekad to
nije tako očito, ali već sama pomisao roditelja »Šteta što nije
dječak ili djevojčica«, može uzrokovati jaku traumu koja kasnije
dovodi do loših odnosa s roditeljima, loše sudbine ili bolesti.
U tim se slučajevima obično kod djeteta pojavi strah da neće
biti prihvaćeno ili voljeno od roditelja, što kasnije uzrokuje
emocionalne tegobe i nesposobnost otvaranja za ljubav drugih.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
UTJECAJ KULTURE I UMJETNOSTI
P ogledom u povijest umjetnosti, od crteža u špiljama pa sve
do suvremene umjetnosti, kroz desetke tisuća godina, otkad
poimamo rođenje kulture, opravdano možemo razmišljati o
utjecaju umjetnosti i kulture na čovjeka. Umjetnost kao sastavni
dio kulture, nastala je istodobno s razvojem čovjekove svijesti,
dakle reflektirala je njegov odnos prema prirodi i društvu. Ujedno
je tekao proces povratnog utjecaja. Umjetnost je mijenjala svijest
onih kojima je bila namijenjena, a djelovala je i na njihovu
podsvijest. Taj je utjecaj danas još jači. Suvremeni mediji kao
nosioci komunikacije i posrednici ideja i informacija (novine,
radio, TV, literatura, umjetnički predmeti...), u kojima je sadržaj
umjetnosti isprepleten i ponuđen zajedno sa suvremenom
tehnologijom, takoreći, diktiraju čovjekovo ponašanje.
Ovdje bih želio upozoriti na energetski utjecaj umjetnosti i
kulture, koji većina ne prepoznaje kao takav iako mijenja našu
podsvijest. Naime, umjetnost se većinom vrednuje prema
estetskim kriterijima, a zanemaruje energiju koju umjetnina zrači.
To je i razumljivo, s obzirom da su samo rijetki sposobni vidjeti
što se na tim, za većinu nevidljivim, razinama događa.
Učinci kulture i umjetnosti mogu biti dobri i loši. Taj utjecaj
prelazi naše uobičajeno shvaćanje, pa tako seže do našega
zdravlja, zadire u našu sudbinu i dotiče se našeg karaktera.
Naše postojanje je skup pojedinačne i društvene karme te našeg
djelovanja i razmišljanja u sadašnjosti, te okružja u kojem živimo
� stambeni i poslovni prostori, predmeti koji nas okružuju i koje
upotrebljavamo, knjige koje čitamo i čuvamo u svojoj blizini,
filmovi koji nam prenose društvene poruke, slike koje sa zidova
zrače misli i osjećaje autora, priredbe na kojima se prepuštamo
ponašanju mase, ... Sve nabrojeno ima svoje informacijsko�
energetsko polje, točnije biopolje. Njihove zapletene strukture u
neprestanoj su interakciji s nama i s okružjem. Lazarev kaže da
se povećava nesvjesna agresija u informacijskim strukturama na
Zemlji. Skladište duhovnosti iz naše prošlosti je skoro potpuno
iscrpljeno i agresija , koja se zbog našeg pogrešnog ponašanja
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
svakodnevno povećava, još dodatno pogoršava stanje. Mogli
bismo reći da idemo u krivom smjeru. Većina ljudi ne shvaća
nastalu situaciju, a oni koji je shvaćaju, najčešće nemaju dovoljno
moći da nešto naprave.
Posebno visoka razina agresije je prisutna u zapadnoj umjetnosti
i kulturi, koja se u pravilu temelji na principu konkurencije,
rivalstva, potrošačkog razmišljanja i moći oglašavanja. Velika
produkcija filmova koji su dostupni gledatelju i u dnevnoj sobi,
posredno omogućava izrazito jako djelovanje na podsvijest
čovjeka. Mnoštvo likovnih umjetnika ostvaruje svoja djela s
namjerom da postanu slavni i imućni. Pri tome bismo prvo morali
odgovoriti na pitanje stoje uopće umjetnost i koja je njena svrha.
To da umjetnost prvenstveno mora zadovoljavati kriterije koje
određuje struka i povijest umjetnosti, jasno je, ali nije dovoljno.
Struka je prvenstveno društveni odgovor. Pod pojmom umjetnost
podrazumijevamo nešto što je ostvareno iz unutarnjeg naboja i
potrebe za stvaranjem, te nije uvjetno vezano za zaradu. Stoga
mislim da nije dovoljno da umjetnička djela i uporabni predmeti
vrhunskih dizajnera imaju samo estetsku vrijednost.
Informacija koja stvara ugodu dolazi u našu podsvijest bez
prepreka, uđe duboko i tamo ostaje vrlo dugo. To je zbog toga
jer naša podsvijest djeluje autonomno, što znači da informacije
možemo prihvatiti neovisno o razumu i nekritično, dakle bez
našeg svjesnog provjeravanja. Već smo dugo svjesni da puno
dječjih crtica sadrži nasilje koje utječe na djetetovu podsvijest.
Ono što najviše zavarava i ugrožava je veseo i pažljivo osmišljen
sadržaj tih crtica , tako da je dopadljiv dječjem oku i na razini
je njihovog shvaćanja. U takvom su stanju potpuno otvoreni za
različite informacije, koje još oni sami ne mogu odabrati.
U nekim državama, pomoću filmova, kod djece se planski potiče
agresivnost i netrpeljivost prema drugačijima. Na taj im se način
u podsvijest uprogramirava određena ideologija koju zatim, kad
odrastu, samo nadograde; na primjer vojna obuka, koja je za
posebne svrhe vrlo okrutna. I totalitarni politički režimi za svoje
ciljeve programski odgajaju već najmlađu djecu. I ja sam bio dio
takvog osposobljavanja. Sa 15 godina napustio sam dom, išao u
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
vojnu školu, gdje sam bio izložen odgoju i obuci čija je svrha bila
»pranje mozga« i ostvarivanje poslušne i izdržljive osobnosti.
Pomoću ulaska u biopolje neke osobe, metoda karmičke
dijagnostike omogućava mjerenje stupnja agresije koju uzrokuju
vanjski utjecaji. Agresija može biti svjesna, ili nevidljiva,
podsvjesna i to je posebno problematično. Njen je učinak puno
štetniji i izaziva jače destrukcije u čovjekovom biopolju. Ukoliko
knjige, filmovi ili umjetnički predmeti sadrže elemente agresije,
mogu izazvati deformaciju struktura biopolja s nepredvidljivim
posljedicama. Podsvjesnu agresiju najlakše prepoznajemo po
reakciji našeg okružja: ukoliko npr. imamo podsvjesnu agresiju
prema nekoj grupi ljudi, ta će grupa napadati i nas. Ukoliko
roditelji često osuđuju druge, njihovu djecu će drugi osuđivati.
Za ocjenjivanje utjecaja svih vrsta umjetnosti i kulture, onaj tko
ima sposobnost ulaska u biopolje i pristup do podsvijesti, može
izmjeriti razinu svjesne i podsvjesne agresije. Razumljivo je da
vrijednost agresije mora biti negativna. Ukoliko se malo poigramo
i izmjerimo agresiju crtica Tom i Jerry, dolazimo do zanimljivih
rezultata: razina svjesne agresije je nula, a podsvjesna agresija je
znatno povišena. Sličan primjer je i Disneyjeva Snjeguljica i sedam
patuljaka: svjesna agresija je čak u minusu, dok je podsvjesna
(npr. motiviranost da se filmom što više zaradi, ili na duhovit
način poticanje djece na osvetoljubivost) vrlo jaka. Ovi crtani
filmovi, iako na van djeluju ugodno i naglašavaju dobrotu, u
djetetovu podsvijest donose unutarnju agresiju. Činjenica je da se
kod većine djece podsvjesna agresija poveća nekoliko puta nakon
gledanja tih filmova. Naravno da taj stupanj agresije uvjetuje i već
prisutna agresija kod djeteta, stupanj agresije njegovih roditelja
i onaj koji su donijeli iz prošlih života. U današnje vrijeme djeca
imaju sve veću razinu kako svjesne, tako i podsvjesne agresije,
dakle već plaćaju danak za nepravilno djelovanje svojih roditelja
i predaka. To znači sve više poteškoća, prvenstveno tjelesnih.
Tegobe se mogu javiti već u ranom djetinjstvu i ponekad vode
čak u degradaciju osobnosti, što znači nezadovoljstvo sa životom
u odrasloj dobi. Zbog svega nabrojenog moramo posebno biti
oprezni što ćemo izabrati od onoga što nam kultura i umjetnost
nude.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Dobit ćemo vrlo zanimljive podatke ukoliko testiramo agresiju
javnih osoba, političara, pjevača, glumaca, sportaša i drugih,
lako zagovaram etiku djelovanja bioenergetičara, koja zabranjuje
zloupotrebu ulaska u biopolje bilo koga, u slučaju javnih osoba
mislim da takav pogled nije sporan. Već s tim što su odlučili
nastupati javno, objelodanili su do neke mjere svoju osobnost
i privatnost. Na kraju krajeva, javne osobe imaju utjecaj na
javno mišljenje. Zato bi bilo u redu da u javnosti djeluju samo
oni koji imaju minimalnu razinu podsvjesne agresije i koji
djeluju s ljubavlju. U suprotnom, oštećuju se duhovne strukture
konzumenata, posebno u slučaju ako je osoba koja posreduje
informaciju, omiljena.
Provjerivši uspješne filmske glumce, pjevače i druge umjetnike,
zaključio sam da imaju vrlo nisku razinu podsvjesne agresije. Uz
visoku profesionalnost, u sebi imaju i dobrotu i osjećaj ljubavi. Te
je kvalitete potrebno stalno razvijati i dizati na višu razinu. Isto
vrijedi i za političare, jer političar s visokom podsvjesnom agresijom
nema perspektive. Njegova volja i intelekt su, takoreći, u drugom
planu, jer na ljude utječu s time što nose u svojoj podsvijesti.
Javni ljudi s visokom razinom agresije vremenom se povuku iz
javnog djelovanja ili čak izgube sposobnosti. Često opažam kako
njihova karijera počinje blijediti bez vidljivog uzroka. 0 tome sam
već pisao u poglavlju o samoregulaciji biopolja. Dugoročno, to
osigurava da na sceni ostanu samo oni koji su korisni za većinu,
za cjelinu.
Posebno je opasna podsvjesna agresija trudnice, koja prelazi na
još nerođeno dijete. Buduće mame moraju svjesno razmišljati i
djelovati pozitivno, te se kloniti svih situacija i vanjskih informacija
koje izazivaju agresiju. U starim su kulturama, pa i još nedavno,
trudnice okruživali s lijepim stvarima, ljubavlju, slušale su ugodnu
glazbu. Izolirali su ih od svakodnevnog stresa i nepotrebnih
kontakata. A što je s današnjom trudnicom? Naporno radi u vrlo
stresnoj situaciji, gužva se u gradskom prometu, zbog povećane
osjetljivosti koja je značajna za to razdoblje, prima sve loše što
se događa oko nje. Dok se odmara, gleda filmove nasilnog
sadržaja.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Na prvi pogled ne možemo znati da na taj način u osobi polako
raste podsvjesna agresija, zato nismo odmah niti svijesni
posljedica. S obzirom da podsvjesno šaljemo agresiju natrag u
okružje, pokreće se samoregulacija biopolja koja se vraća onome
tko tu agresiju emitira, a i okružju u kojem živi. Posljedice su
nepredvidljive, a teško ih je i uzročno povezati.
Neka etika i čistoća duhovnog života nije samo fraza, već rezultat
našeg dubokog razumijevanja i prihvaćanja svijeta i njegovih
zakona. Budući da živimo u materijalnom svijetu dvojnosti
i suprotnosti, teško je naći ravnotežu u dualnosti kao što su
duhovnost � materijalizam, religija � znanost, logika � intuicija,
ideja � praksa, sveprisutna ljubav prema svemu što postoji �
svakodnevno emocionalno doživljavanje. Sve to u sebi možemo
spojiti tako da na tu dvojnost gledamo kao na dva dijela cjeline
koji se nadopunjuju i jedan bez drugoga ne postoje. Na toj višoj
razini ne postoji dobro i zlo, već nešto možemo ocijeniti kao krivo
gledajući cilj koji želimo doseći.
U današnje vrijeme, posebno na Zapadu gdje prevladava
materijalističko razmišljanje, rivalstvo i potrošačka logika,
međusobni utjecaj ljudi postao je nekontroliran. Nemamo
pravih vrijednosti, a autoritet koji bi nas skupio i usmjeravao,
više ne prepoznajemo. Nekada je tu ulogu imala religija, koja je
danas zbog neprilagođenosti vremenu, slojevitosti i raznih afera
izgubila veliki dio te uloge, a pogotovo povjerenje ljudi. Zbog
toga kultura i umjetnost imaju posebno važnu ulogu u društvu.
Impresionizam i kasniji umjetnički pravci kao što je avangardna
umjetnost, imali su prilično velik utjecaj na podsvijest čovjeka.
Mnogi suvremeni umjetnici imaju nisku razinu duhovnosti i
visoku razinu podsvjesne agresije. Sve teže se je zaštititi pred
prodorom takvog mentaliteta u podsvjesno stanje. Pogledavši
dublju razinu nekih umjetničkih predmeta, na primjer slika koje
vise po stanovima, na radnim mjestima ili na izložbama, ustanovio
sam da ti radovi oduzimaju energiju prostoru i ljudima koji se tu
nađu. Gledajući takve slike, možemo se osjećati umorno. Mnogi
umjetnici slikaju radi samoiscjeljenja, jer na takav način iz sebe
čiste agresiju, nezadovoljstvo životom, tugu ili depresiju. Upravo
takve slike najradije kupuju oni koji u sebi imaju jednake emocije,
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
jer ih privlači jednaka energija. U svakom slučaju takve slike nisu
primjerene za prostorije u kojima živimo ili radimo. Jednu sam
sliku nekoliko puta provjeravao, i bio sam iznenađen, jer sam
dobio različite rezultate. S vremenom sam ustanovio da slika
više ne zrači depresivne energije svaki dan jednako. Reflektirala
je raspoloženje autora, jer je on očuvao emocionalnu vezu sa
slikom. Takvom je predmetu moguće s energetskim iscjeljivanjem
transformirati negativni program, pa slika djeluje neutralno.
Važno je da novi vlasnik sliku prihvati kao svoju, s njom se poveže
i uključi je u već postojeći životni ili radni prostor. To je kao neka
vrsta rituala koji bismo uvijek trebali napraviti kada nešto novo
uključimo u već postojeću okolinu ili kad se uselimo u novi stan,
jer to predstavlja novo duhovno biće koje ima svoju svijest.
Dok sam provjeravao neke umjetničke slike australskih autora,
ustanovio sam pozitivan utjecaj na parametre kao što su ljubav
i povezanost sa Svemirom. Osjetio sam njihovu potrebu za
stvaranjem radi potrebe za otvaranjem prema višoj svijesti,
božanskom. Ulaskom u biopolje takve umjetnine, možemo
osjetiti neku vrstu uzvišenosti, preplavljenosti ljubavlju, a svjesna
i podsvjesna agresija su na vrlo niskoj razini. Ponekad takva
umjetnina ne izaziva nikakve asocijacije, energetski iscjeljuje
čovjeka i s njim se nalazi u interakciji, kao da je živo biće. Jednako
na naše biopolje djeluju i talismani, mandale i ikone. Sa svojom
aktivnom elektromagnetskom strukturom harmoniziraju duh,
zdravlje i sudbinu, kao i prostor u kojem se nalaze. Na primjer,
ikona koju naslika duhovno visokorazvijena osoba, iscjeljuje
čovjeka i približuje ga božanskom. Umjetnost koja nastane na
takav način jače djeluje na dublje razine postojanja čovjeka. Bilo
bi ispravno da za sebe kupujemo samo umjetnine autora koji u
sebi imaju dovoljno ljubavi.
Budući da sam se na ovom mjestu usredotočio samo na primjere
likovne umjetnosti, svoje ću razmišljanje o aplikaciji mojega uvida,
zaključiti na primjeru slika. U posljednje vrijeme u modi su slike
koje iscjeljuju. Da bi to djelovalo, takvu sliku bi smjeli naslikati
samo oni koji su očišćeni od agresije. Ponekad susrećem osobe
koje stvaraju radi samoizliječenja. Pitanje koje mi se nameće je
� je li ispravno da svoje radove prodaju kao umjetnost koja bi
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
uveseljavala i stavljaju je pod robnu marku »umjetnost koja liječi«.
Još je više upitan pokušaj napraviti sliku za iscjeljivanje pojedinih
simptoma bolesti. Budući da je naše tijelo ovisno o stanju našeg
duha, iscjeljivati nas mogu samo slike koje su pune ljubavi i djeluju
na vrlo visokoj razini. Što je viša razina s koje djelujemo, imamo
veću moć promjene stanja. Naravno, kao takvi izazvat ćemo veće
negativne posljedice ako bismo djelovali pogrešno.
Primjer nenamjerne zlouporabe mandale
Jedna kozmetičarka se potužila da se u jednom od prostora
u kojima radif osjeća lošije i gubi energiju. Budući da i sama
prilično dobro poznaje rad s energijama, mislila je da je razlog
u njoj, odnosno u prostoru, ali točan uzrok nije mogla otkriti. S
obzirom da su se tegobe povećavale, potražila je moju pomoć.
Napomenula mije da je na stropu prostora u kojem radi, nacrtana
velika mandala. Za polaznu točku, to mi je bilo dovoljno. Nakon
što sam pregledao prostor, moj prvi zaključak bio je da sjedi na
jakom geopatogenom mjestu, što je već dovoljan uzrok da se
loše osjeća. Sljedeći zaključak je bio taj da je zgrada u kojoj se
nalazi prostor sagrađena na mjestu gdje je nekada bilo groblje.
Na istom sam mjestu prepoznao agresivne energije iz razdoblja
od prije 2000 godina, kad se je na tom mjestu vjerojatno dogodio
pokolj ljudi; tada je na tom mjestu bila umorena i dotična
gospođa. Sljedeća konstatacija me je još više iznenadila. Vrlo
lijepa mandala, veličine oko 3x3 metra, koja je bila naslikana na
stropu, zračila je vrlo agresivne i destruktivne energije. Postavilo
se pitanje, odakle. Napravila su je dva mladića u uvjerenju da
je sveta i da će pomagati širiti dobre energije. Biopolje obojice
je bilo deformirano. Kasnije su mi rekli da su slikajući mandalu
bili pod utjecajem droge. Svoje negativne programe i tegobe su
»ugradili« u mandalu i na taj način još pojačali destrukciju biopolja
prostora. Nakon što smo napravili transformacije negativnih
programa svim osobama i u mandali, u koju sam kasnije kodirao
program ljubavi prema svemu što postoji, te nakon čišćenja
ostalih energetskih utjecaja, prostor je zaživio s uravnoteženim
energijama.
Na kraju bih još dodao, da puno ljudi, prilikom prvog doticaja s
umjetničkim objektom osjete sviđa li im se i bi li ga možda željeli
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
imati jer osjete kod njega pozitivnu ili negativnu energiju. Taj ZAŠTO SE RAZBOLIJEVAMO?
unutarnji glas treba poslušati, pa makar se on ne slagao sa svim
zahtjevima povijesno umjetničke struke.

N edvojbeno je da danas medicina doseže izuzetne uspjehe u

dijagnosticiranju i u liječenju. Tehnološki razvoj je ponudio
neslućene mogućnosti raščlanjivanja čovjeka do same stanice i
razumijevanje kako djeluje pojedini organ ili dio tijela. Ali, čini se,
da što više medicina zna o pojedinim dijelovima tijela i njihovim
funkcijama, više gubi pregled nad cjelovitim djelovanjem
organizma pojedinca. Ponekad je više nego očito da suvremena
medicina duhovni aspekt čovjeka ne uključuje kao dio bolesnog
stanja ili kao važan uzrokza to da netko oboli. Budući da se školska
medicina danas prilikom liječenja usredotočuje na pojedini dio
tijela i simptome bolesti, duhovni dio zaostaje. Mudrost »zdrav
duh u zdravom tijelu« govori i o tome da tjelesna bolest čovjeku
nudi mogućnost da ozdravi svoj duh dajući nove vrijednosti
svom životu. Tijelo će ozdraviti ukoliko nešto promijenimo u
svojem razmišljanju i suočimo se s problemima. Tada i duhovno
napredujemo.
Službena bi medicina trebala svojem poslanstvu promijeniti
vrijednost, te za svoj cilj postaviti otkrivanje bolesti u njenoj
početnoj fazi, dok na tijelu još nisu vidljive promijene. Tek bi onda
stvarno mogli govoriti o njenoj učinkovitosti. Veliki problem
medicine je upravo nerazumijevanje bolesti, uzroka za njen
nastanak i odsutnost preventivnog odgoja.
Ne sumnjam da su liječnici svjesni da liječenje pojedinih organa
i simptoma, oboljelome vjerojatno neće donijeti dugoročno
ozdravljenje. Takvo je liječenje neperspektivno pogotovo zato
jer će se bolest zbog »neliječenja« prvobitnog uzroka, koji leži u
podsvijesti, premjestiti u neko buduće vrijeme ili na neki drugi
organ. Budući da medicina do sada još nije našla pravi odgovor na
ove dileme, na području spriječavanja bolesti javlja se novi pristup.
Ovdje treba tražiti razlog za povećano zanimanje za istočnjačke
tehnike iscjeljivanja. Naime, one obrađuju tijelo kao cjelinu, a
čovjeka proučavaju cjelovito. Mišljenja sam da je najbolji pristup
ujedinjavanje obje medicine, suvremene s njenim dostignućima
i saznanjima, te tradicionalne, koja je do svojih spoznaja došla
kroz tisućljeća opažanjima, intuicijom i prirodnim načinom

ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM

života. Takav način iscjeljivanja danas nazivamo komplementarno
iscjeljivanje. Kineska medicina, pogotovo akupunktura, kao njen
važan dio, danas je dio službenog liječenja u svim razvijenim
državama. Suvremeni principi liječenja uključuju starodrevne
medicine, a suvremeni liječnici u mnogim dijelovima svijeta
proučavaju tradicionalnu kinesku medicinu, indijsku, tibetansku i
druge. Energetski meridijani i kanali, čakre i slično, zapadnjacima
više nisu nepoznanice. Razumijevanje organizma kao energetsko�
tjelesnog sistema sve je više prisutno i u ortodoksnoj medicini i
to me svakako optimistički nadahnjuje.
Odavno je poznata zakonitost da bolest najprije počinje slablje-
njem imuniteta, što je samo posljedica narušene energetske
ravnoteže. Prilikom traženja uzroka naših tegoba možemo ići
još dublje i potražiti ih na informacijskoj razini, te na taj način
možemo doći do prvotnog uzroka. Zato bi izazov suvremene
medicine trebao biti točna dijagnostika te povezivanje s prirod-
nim tradicionalnim medicinskim sistemima, cjelovito sređivanje
zdravstvenih tegoba iz perspektive prvotnih uzroka, proučavanje
utjecaja na energe�tiku organizma te otklanjanje fizioloških i
funkcijskih smetnji.
Činjenica je da naša svijest i psiha u velikoj mjeri odlučuju o
zdravstvenom stanju organizma. Kad lijekovi više ne pomažu,
pomoći može još samo promjena energetskih protoka, a sve
to je tijesno povezano s našim svjesnim i podsvjesnim stanjem.
Drugačiji način razmišljanja možemo naučiti i kada medicina
»digne ruke« i kaže pacijentu da mu više ne može pomoći, a on
zatim čudesno ozdravi. Čovjek sa svojom svijesti može jako utjecati
na zdravlje i sam tijek bolesti. Zbog toga, bez dobrog poznavanja
psihe, harmoničan razvoj moderne medicine neće biti moguć. Pri
tome ne mislim samo na službeno priznatu psihologiju, koja se
bavi »dušom« čovjeka u ovom životu, već na onu koja će morati
poštivati i sve naše prošle živote i sve što smo donijeli u ovaj život.
Tretirati tegobe samo u okviru jednog života bi bilo jednako kao
da gledamo kroz prozor nekoga tko je pao i pri padu se jako
ozlijedi, a mi se pitamo kako je to moguće, pritom ne uzimajući
u obzir, da je putanja onoga koji je pao možda bila puno veća
negoli je mi iz naše perspektive možemo vidjeti.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Traume koje smo doživjeli u ovom ili prošlim životima, nosimo u
pamćenju, u podsvijesti � biopolju. Kod toga nije važno kada su
se dogodile, ukoliko ih nismo osvijestili i pravilno razumijeli, još
su uvijek unutar nas i štetno utječu na naše djelovanje i zdravlje.
Mnogi mislioci prošloga stoljeća, pokušali su istočnjačko poima-
nje čovjeka prenijeti na zapadno tlo. Tako su na primjer Franz
Anton Mesmer i Sigmund Freud tvrdili da dubinske podsvjesne
strukture žive i razvijaju se po svojim zakonima, koje ne možemo
nadzirati, jer ih nismo svjesni. Neprestano stresno stanje može
s vremenom prouzročiti nastanak bolesti. Bolesni organ ili
organizam, uz lijekove i druge načine suvremenog liječenja,
možemo iscjeljivati i energetski, i što se čini još nevjerojatnije, na
daljinu. Zato je za razvoj pravilne i pravodobne, ili još bolje, prije-
vremene dijagnostike potrebno priznati i razvijati načine s kojima
se da ustanoviti informacijsko�energetsko stanje organizma.
Čovječanstvo će se u budućnosti morati suočiti s vrlo ozbiljnim
problemima, i o tome kako ćemo ih uspjeti riješiti, ovisi i naša
budućnost. Općenito, ljudi su uvjereni, da su naši glavni problemi
ekologija, prijetnja upotrebe nuklearnog oružja, pandemija nekih
virusnih bolesti. Zapravo, najozbiljnija prijetnja čovječanstvu
nalazi se unutar nas samih. Da bismo to promijenili, moramo
sebe promijeniti, što je puno teže negoli se to na prvi pogled
čini, jer trenutačno nemamo pravu polugu, sredstvo ili sistem
za radikalnu promjenu razmišljanja, pogleda na svijet i vlastitu
duhovnost. Da bismo sebe promijenili a time i svijet oko nas,
moramo ga najprije razumijeti. Naravno da je većini najteže
primiti se vlastitog mijenjanja. Pod tim podrazumijevam odnos
prema sebi, okolini, višoj svijesti (Bogu, Apsolutu). Kad se taj
proces počne događati, to osjećamo kao drukčiju reakciju našeg
uma i tijela � točnije, reagiramo tako, kako osjećamo.
S dugogodišnjim istraživanjima, potvrđenima u terapeutskoj
praksi, možemo odrediti mehanizam koji povezuje misli, osjećaje
i ponašanje čovjeka s njegovom bolesti ili bolešću njegove djece.
U prethodnom je poglavlju bio obrazložen mehanizam karme.
Čovjek nije samo fizičko tijelo, sastavljen je i od informacijsko
energetskih slojeva, koji su međusobno povezani. Važno je
shvatiti da je fizičko tijelo ograničeno, odnosno određuju ga
karakteristike prostora. Za razliku od njega, informacijsko �
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
energetske razine (biopolje), određuje i vrijeme. Fizičko se tijelo
širi kroz prostor, dok se biopolje uz to širi i kroz vrijeme. Kada sa
svojim mislima, osjećajima, riječima ili djelima utječemo na fizičko
tijelo, istovremeno utječemo i na biopolje, dakle, na vrijeme. To
znači da utječemo na svoju budućnost. Sve što nam se događa
je samo »žetva« onoga što smo u prošlosti sijali. Naš odnos do
»žetve« će usmjeriti naš daljnji život. Budući da ne znamo uvijek
što smo i kako u prošlosti sijali, nemamo pravo biti nezadovoljni
s tim što imamo i željeti nešto što nam ne pripada.
Svemir djeluje po zakonu samoregulacije biopolja, koji je potpu-
no nepristran, i ne zaobilazi nikoga, mogli bismo reći da je
potpun. S našim nerazumijevanjem djelovanja Svemira i kršenjem
viših zakona, izazivamo deformacije, čak i raspad strukture
biopolja. S time ostvarujemo i vrlo jake negativne programe, koji
autonomno žive u čovjekovom biopolju. Sad nam je već jasno da
naše misli ostvaruju informacijski sistem u kojem postoji veliki
broj autonomnih programa, od kojih su neki pozitivni � korisni,
a drugi negativni � štetni. Za nas ti programi destrukcije i zla
predstavljaju poseban problem, jer djeluju neovisno, prema
svojim zakonima.
Istraživanja i detaljne analize koje su na području čovjekova
biopolja napravili oni s posebnim sposobnostima (ekstrasensi),
ukazuju na to da u biopolju ljudi i cijelog čovječanstva postoji
velika masa jakih autonomnih samouništavajućih programa (više
o tomu u sljedećem poglavlju), koje smo stvorili kroz cijelo vrijeme
postojanja civilizacije. Ti programi djeluju kao bolesti i nisu ovisni
o našem nadzoru. Imaju sposobnost premještanja iz jednog u
drugo biopolje, a mogu dobiti i potporu iz središnjeg biopolja
programa za čovječanstvo ili manjih socijalnih skupina. Programi
mogu biti neutralni (u latentnom stanju) i u određenim uvjetima
se aktiviraju. Aktivacija prvo počinje na višoj razini, i u skladu s
prirodom naših misli i osjećaja. Budući da naše razumijevanje do
tih razina u većini slučajeva ni ne seže, proces aktivacije se odvija
bez našeg opažanja, na razini informacijskih struktura, zatim se
postupno spušta na energetsku i fizičku razinu.
To već može biti početak bolesti koja se na tjelesnoj razini
manifestira kao fiziološka ili funkcionalna tegoba, problem ili
(^9) ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
duševna bolest. Mogli bismo je imenovati »energetski virus« ili
»virus destrukcije«, koji se počinje aktivno ponašati i uključivati
programe uništenja čovjeka. Uključuju se programi koji u
čovjeku već postoje. Sve što se u tijelu događa, kasnije možemo
razumijeti kao posljedicu, a ne uzrok bolesti. Kada čovjek kao dio
sveukupnog biopolja krši zakone na višim razinama, to jeza njega
i za cijelo čovječanstvo odmak od evolucijskog puta, od povratka
cjelovitosti. Njegova se energetska struktura deformira, dolazi
do probijanja zaštite i na taj način postaje lagani plijen »virusa«,
koji obavlja funkciju sistema kazni, što je posljedica djelovanja
samoregulacije biopolja. Ta se kazna manifestira individualno;
infekcija se počinje naglo širiti, počnu se formirati nove strukture
biopolja. Budući da su tijelo i duh jedinstvena informacijsko�
energetska struktura, infekcija na najvišoj razini dalje uništava
čovjekovu dušu a potom se spušta na tijelo, što mi prepoznajemo
kao bolest. Svako simptomatsko liječenje tijela bez osvještavanja
uzroka koji su doveli do bolesti, je dugoročno štetno. Bolest ili
vremenski premještamo na druge organe, u druge živote, ili je
iscjelitelj preuzme na sebe i na svoje najbliže. Sva sreća da danas
medicina još ne može izliječiti sve vrste bolesti, jer bi to moglo
izazvati duhovni raspad čovječanstva. Drukčije rečeno: kad bi
svi simptomi bili ozdravljivi, iz bolesti ne bismo ništa naučili, i
dalje bismo kršili duhovne zakone � djelovali bismo suprotno od
interesa cjeline.
Jaki stres, neslaganje s nečim ili žaljenje za prošlošću, ostaje u
našoj podsvijesti i izaziva deformaciju strukture biopolja i ozbilj-
ne bolesti. Ukoliko nismo ustanovili i osvijestili uzrok bolesti, ne
smijemo napraviti energetske korekcije, jer će se bolest pojaviti
na nekom drugom mjestu. Svaku vanjsku intervenciju terapeuta
s radiestezijskim njihalom ili nekako drugačije, s ciljem dovođenja
ili oduzimanja energije, mogli bismo izjednačiti s crnom magijom.
S obzirom da se ljudima pruža pod krinkom iscjeljivanja, utoliko
je više štetna.
Kad će se čovječanstvo približavati takvom stupnju svijesti,
da će naše ponašanje biti u potpunoj ravnoteži s djelovanjem
Svemira, sve manje ćemo obolijevati, pa će na taj način rasprava
o korisnosti i učinkovitosti medicine postati sve manje važna.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
ŠTETNI PROGRAMI U PODSVIJESTI

N aše reakcije na okolinu, na okružje, u velikoj mjeri uvjetuje

ono što je za nas nevidljivo i neprepoznatljivo, ono što se
nalazi u podsvijesti. Naše nesvjesno se prema van manifestira kroz
naše odnose, interakciju i kroz sve što se tiče našeg cjelokupnog
života. Pored toga, sve što se nalazi u našoj podsvijesti, veoma
utječe na nas same (bolesti, odluke koje donosimo, simpatije,
antipatije i si).
Dovoljno je prihvatiti činjenicu da imamo malo mogućnosti
mijenjati okružje, ali unatoč tomu, vlastitim mijenjanjem
mijenjamo i okružje.

Između svijesti i podsvijesti postoji pregrada koja spriječava

neposredan uvid u podsvijest dokza to nismo spremni. To je ujedno
i zaštita od zloupotrebe, jer onaj tko nije dovoljno etičan može tim
uvidom dobiti mogućnost manipulacije. Potpuni uvid u podsvijest
znači svijesnost, takav uvid imaju oni koji su »samorealizirani«.
Primjer za to su neki indijski yogiji, koji potpuno vladaju svojom
podsviješću, a s time i svim funkcijama autonomnog živčanog
sustava. To im omogućava da mogu utjecati čak i na djelovanje
unutarnjih organa i vladati nad svojom nižom prirodom. Njihova
svijest je tako visoko razvijena da to nikada ne bi upotrijebili na
način koji bi itekako mogao biti štetan.

Budući da neki terapeuti ne razumiju da je granica između svijesti

i podsvijesti u funkciji zaštite, pokušavaju aktivno utjecati na
podsvijest drugih. Neke energetske terapeutske metode čak su
usmjerene u otklanjanje blokada između svijesti i podsvijesti. To
je u većini slučajeva vrlo opasno, jer bi po njihovom otklanjanju,
sve što se nalazi u podsvijesti, počelo djelovati i to više ne bismo
mogli svladati.

Logika svijesti je usmjerena na opstanak tijela, djelovanja u

vanjskom svijetu, dok je logika podsvijesti usmjerena na očuvanje
i razvoj duhovnih struktura te na povezivanje s cjelinom. Rutinsko
i neodgovorno (nekontrolirano) povezivanje svijesti i podsvijesti
od strane terapeuta bez potrebnog znanja i spoznaje, može
izazvati veliku štetu. Zamislite učinak hipnoze, s t o j e neposredan
upad hipnotizera u podsvijest, ili regresije, koju koristi terapeut s
premalo uvida u najfinije strukture bivanja. Zgražava me pomisao
da hipnotizer može u podsvijest ugraditi program za prestanak
pušenja, a da pritom osoba ne sudjeluje u otkrivanju uzroka
ovisnosti o pušenju. Ako prvotni uzrok za nastanak ovisnosti nije
otklonjen, osoba bi mogla tu ovisnost zamijeniti nekom drugom,
najčešće s ovisnošću o hrani ili alkoholu. Takav terapeut ne poštuje
činjenicu da je pušenje samo posljedica ili kompenzacija jednog
dubljeg uzroka.
Koliko će informacija iz vanjskog svijeta ući u podsvijest, ovisno je
o stanju naše svijesti, zanimljivosti informacije, znanju i sposob-
nosti prosuđivanja informacije, itd. U današnje informacijsko
vrijeme, kad su informacije lako dostupne, podsvijest nevjerojat-
nom brzinom apsorbira puno informacijskih i energetskih
prljavština. To se ne dešava samo zato jer mnogi ulaze u podsvijest
pod raznim »terapeutskim« izgovorima, već i zato jer su ljudi u
duhovnoj krizi zbunjeni i izgubljeni i brzo nasjedaju na različite
ponude. Tome u prilog ide i činjenica da je ponuda na tom
području nevjerojatno velika i raznovrsna.
Poseban problem su naši osjećaji i misli; one koje njegujemo
dulje vrijeme, kroz neki period dođu u podsvijest. Kad se to
desi, više ih ne možemo nadzirati. Programi koje smo ostvarili
štetnim razmišljanjem, jakim destruktivnim emocijama ili krivim
djelovanjem, u našoj podsvijesti djeluju automatski. M o g u
nastati vrlo zapletene međusobne ovisnosti tih programa, koji se
odražavaju na tjelesnoj razini kao razne bolesti ili kao poteškoće
u odnosima, rastresenost, sklonost nesrećama,... Štetni uzorci iz
podsvijesti će prije ili poslije izaći na površinu i pokazati se na
fizičkoj razini. M o g u se preseliti i na našu djecu i one koji su nam
najdraži i s kojima smo najuže povezani.
Biopolje svakog čovjeka sadrži program koji određuje njegov
odnos prema sebi, drugima i svijetu. Kada okružje prema nekome
osjeća mržnju, ljubav ili osuđivanje, to odgovara onome što se
nalazi u njegovom biopolju, odnosno odgovara njegovoj karmi.
Zbog toga neke ljude uvijek mrze, vrijeđaju ih, zavidni su im ili im
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
na neki drugi način štete. Kad nas netko povrijedi, ne bismo treba-
li odgovoriti na jednak način. Manje je štetno ukoliko odgovorimo
samo na tjelesnoj razini. Što bi to značilo? Da na razini biopolja
� na duhovnoj razini, pokušamo uvijek održati osjećaj mira,
ljubavi, dobrodušnosti u odnosu s drugima. Budimo svjesni da
je svaka neugodnost koja nam se dogodi nastupila zbog našeg
nesavršenstva i onoga što nosimo u sebi; naravno, obično toga
nismo svijesni cijelo vrijeme. Sa smirenim pristupom, strpljenjem
i namjerom, čistimo karmu 1 , liječimo bolesti te poboljšavamo
našu sudbinu i sudbinu i zdravlje naše djece.
Kada smo prema drugima razdražljivi � zlobni, to je već pokušaj
napada, i to ne samo na konkretnu osobu, već i na Svemir. S tim
već deformiramo naše biopolje, a odgovor će biti primjeren tomu.
Lazarev kaže: »Molite za one koji su vas prokleli i blagoslovite one
koji vas mrze«. To je najbolja zaštita od nesreća, bolesti i uroka.
Uzroci koji ostvaruju negativne programe
u podsvijesti
Za većinu smo uzroka odgovorni sami jer su nastali kao posljedica
nepravilnog djelovanja u mislima, riječima i djelima. Ovdje ne
mislim na nešto određeno što smo skrivili, jer većina nije svjesna
da sa svojim djelovanjem šteti sebi i najbližima. Nismo krivi, ali
smo odgovorni. Oni koji to dozive kao osjećaj krivnje, većinom se
zatvaraju u sebe, postanu samodestruktivni i teško se izvuku iz
te situacije. Ukoliko to shvatimo kao odgovornost, svjesni smo
da tu pogrešku možemo popraviti. Većinom se radi o neznanju
ili čak naivnosti. Kada nekima kažem kako im je dijete bolesno
zbog njihove agresije prema sebi i drugima, to ubrzo promijene
u osjećaj krivnje.
Otac asmatičnog djeteta teško je prihvatio činjenicu da je
uzrok za djetetovu bolest njegova agresija prema majci djeteta,
njegova uzvišenost i uvjerenje da je najbolji i savršen, te da će se
1
K a d a shvatimo potrebu za promjenom i napravimo tu promjenu, dio karme
vezan za taj aspekt života je neutraliziran. K a r m u samo može čistiti (neutralizirati)
dotična osoba, sama ili uz p o m o ć terapeuta.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
za ozdravljenje djeteta morati i sam promijeniti. Njegova je prva
reakcija bila: »Dakle, mene optužujete za bolest mojega djeteta.
To ne prihvaćam«.
Na sreću smo mi roditelji za svoju djecu spremni napraviti sve,
više negoli bismo napravili za sebe. S tim što djeca svojom
bolešću blokiraju negativno djelovanje svojih roditelja, uvelike
pomažu njihovoj promjeni. Uzrečica da možemo učiti od svoje
djece, ovdje se potvrđuje.
Postoji više uzroka za nastanak štetnih i destruktivnih programa
koje sami ostvarujemo, te smo za njih i odgovorni. Navest ću
samo neke najčešće i najvažnije:
Odricanje od ljubavi je jedan od najsnažnijih prekršaja koje
možemo napraviti u svom životu. Havajski šamani kažu, da
voljeti znači dopustiti potpun i nesmetan protok energije. Ja to
izjednačavam s potpunim prihvaćanjem svega što nam se događa
i s dozvoljavanjem onoga što se mora dogoditi. Ukoliko nikako
ne možemo prihvatiti prirodan tijek, stvaramo plodno tlo za
nepravilnu reakciju okružja i djelovanje u suprotnosti s prirodnim
tijekom.
Istraživanja u karmičkoj dijagnostici ukazuju da i dijete, i prije
negoli se rodi, stvaralački sudjeluje sa svojim okružjem, i da u
tom razdoblju na njegovo duhovno i tjelesno zdravlje najsnažnije
djeluju duhovnost i etika majke. Glavne nasljedne informacije se
ne prenose samo genima, već i putem biopolja. Budući da je
majka putem biopolja čvrsto povezana s djetetovim biopoljem,
njene misli i osjećaji aktivno utječu na dijete. Ukoliko između
roditelja vlada mržnja, to je za dijete veoma pogubno. Negativna
struktura biopolja majke određuje buduće nesreće njene djece.
Ukoliko majka u nekom trenutku odluči ne imati djece i s
vremenom taj program emocionalno još učvrsti, kroz nekoliko
godina može roditi teško bolesno dijete, a da pri tome ni ne sluti
da je upravo ona pripomogla tome. Isto se može dogoditi kada
muž uvrijedi ženu a ona izjavi: »Ne želim roditi tvoje dijete!«
Kad se rodi dijete suprotnog spola od željenoga u podsvijesti
djeteta može doći do agresije prema roditeljima i prema sebi.
( ^ $ ) ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
Ukoliko, na primjer, otac ustraje u tome da majka pobaci, a ona
to prihvati, utoliko se uključuje snažan program uništenja, koji
se prenosi i na potomke. Drugim riječima, pomisao ili namjera
uništiti budući život, vrlo je jak prekršaj viših zakona koji plaćamo
svojim i djetetovim zdravljem, te pogoršanjem vlastite sudbine.
Ne najavivši se, ulazi mi gospođa od oko 35 godina s akutnim
migrenskim napadom, jakom vrtoglavicom, povraćanjem i
smetnjama s vidom. Kako bih s njom uopće mogao razgovarati,
prvo sam joj olakšao bolove. Ponekad, ako je stanje osobe
kritično, najprije oslobodim bolove, iako je to zapravo otklanjanje
simptoma i u suprotnosti s mojim odnosom prema iscjeljivanju.
Gospođa je imala osjećaj da ne može disati, te jake bolove u
lumbalnom dijelu kralježnice. Već prvi pregled njenog biopolja
je pokazao da je uzrok za njene tegobe nastao za vrijeme njenog
boravka u maternici. To sam prepoznao kao jaki konflikt između
oca i majke. Posebno jaka je bila podsvjesna agresija majke
prema ocu djeteta. Majka se potpuno zatvorila za ljubav prema
sebi i ocu djeteta, zbog toga je i dijete osjetilo da nije prihvaćeno
i voljeno. Učinak je jednak energetskom napadu na dijete. Dijete
je na taj napad odgovorilo energetskim napadom na roditelje.
Na taj su se način stvorili jaki programi uništenja koji su pogodili
sve upletene. Gospođa mi je to potvrdila i rekla da je otac u
to vrijeme puno pio i umro od posljedica alkohola, dok je ona
bila još dijete. Pogled u njeno biopolje u vrijeme rođenja mi je
pokazao da je »navukla strah od života i strah da nije prihvaćana
i voljena«. Porod je bio vrlo težak i pupkovina joj je bila omotana
oko vrata. Tu je dobila i strah od gušenja. Taj ju je strah uvijek
paralizirao kad bi se našla »pritisnuta« teškom situacijom. Bilo
je potrebno dosta rada dok je shvatila i osvijestila uzrok svojih
tegoba. Uz terapije povlačila se u sebe, prerađivala događaje
iz prošlosti, te opraštala sebi, ocu i majci. Majka pri tome nije
sudjelovala, što je usporilo proces. Ipak, danas je ta gospođa
potpuno promijenjena osoba i živi drukčiji život.
Uvreda je jedno od najčešćih djelovanja čovjeka i prekršaj
zakona Svemira, a djeluje na onoga tko je uvrijeđen i na onoga
koji vrijeđa. Vrlo je važno da nismo dugo uvrijeđeni, posebno
je štetno uvredu držati u sebi, jer učinak je takav kao da smo
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM

uvrijeđeni na Svemir � na cjelinu. Taj je proces posebno štetan
među najbližima. Ukoliko je žena za vrijeme trudnoće povrijeđena
od djetetova oca, u dijete se ugrađuje program samouništenja,
koji je podloga za razvoj bolesti.
Na terapiju dolazi stariji gospodin, što kod mene i nije često. Čini
se da se žene prije odluče na takvu vrstu pomoći. Pretpostavljam
da su otvorenije za energetsko i duhovno iscjeljivanje. Opazio
sam da kod iscjeljivanja djece, kad je sudjelovanje roditelja
nužno, muški radije ne sudjeluju. Često takvu vrstu iscjeljivanja
obilježe kao glupost, bacanje novca i često ustraju pri tome.
Oni koji se to ne usude glasno reći u mojoj prisutnosti, negiraju
kasnije. Provjeravanje toga, dovelo me je do vrlo zanimljivog
zaključka: obično se onome, koji me naknadno osuđuje, to vraća
kao destrukcija njegovog biopolja koja mu izazove veće ili manje
tegobe. Kada radim etički, to na mene ne može utjecati. Ukoliko
bih zloupotrebljavao svoje sposobnosti, takav bi me energetski
napad povrijedio.
Gospodin, pored drugih manjih tegoba, ima i tegobe s otvrdnu I im
i bolnim mišićima i zglobovima. Razumljivo je da su svi lijekovi
samo olakšavali simptome i nije bilo govora o ozdravljenju.
Provjeravanjem njegovog biopolja pokazalo se da je uzrok
njegovih tegoba u njegovoj velikoj uvrijeđenosti i ogorčenosti u
odnosu prema svojim najbližima. Misli da nije dobio primjerenu
pažnju s obzirom na to da je blagostanje njegovih najbližih,
njegova zasluga, da se je on za to žrtvovao. Zbog toga je cijelo
vrijeme živio povrijeđen. Često stariji misle da im pažnja i ljubav
pripadaju same po sebi. Pri tome nije važno kako se oni ponašaju
prema drugima i što sami pridonose za poboljšanje odnosa.
Zahtijevaju poseban status koji se prema njihovom mišljenju sam
po sebi podrazumijeva. Pitam se je li to zaista tako?
Ljutnja je čest, gotovo svakodnevan osjećaj. Povezana je s
neprihvaćanjem određenog stanja i drugih čimbenika koji su
povezani s »imati pravo«. Često proizlazi iz jako »napuhanog«
ega i naglašavanja vlastite važnosti. Ukratko, ljuti smo ako nije
onako kako mi mislimo da je ispravno. I po tradicionalnoj kines-
koj medicini, ljutnja je vrlo destruktivna i oštećuje jetru, odnosno
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
2
njen biopotencijal. Narušava se odnosy/n \yang energije. Ljut-
1
nja je i neposredan, vrlo jak energetski napad na osobu na koju
se ljutimo. Koliko ćemo oštetiti biopolje osobe na koju se ljutimo,
ovisi od toga koliko smo energetski jaki. Odgovarajući tome je i
odgovor kroz samoregulaciju biopolja. Kao posljedica, deformira
se i naše biopolje. S vremenom postajemo sve destruktivniji, sve
se više ljutimo i povrijeđujemo druge, a kroz odgovor biopolja i
sebe.
Starija gospođa je imala lakši oblik moždanog udara. Zdravstvena
pomoć je bila trenutačna pa nije bilo ozbiljnijih posljedica.
Neko vrijeme je teško govorila, a dijagnoza je bila djelomična
hemiplegija. Na početku nije mogla hodati i upotrebljavati lijevu
ruku. Nakon medicinske rehabilitacije, za pomoć se obratila
jednom slovenskom bioenergetičaru. Za prilično visoku cijenu je
nakon 15 minuta terapije dobila i savjet o dijeti. Dijeta je za nju bi-
la stresna jer je sadržavala samo svježe povrće i svježe pripravljene
voćne sokove. Bila je zima i u skladu s njenim navikama, načinom
života i činjenicom da je živjela na selu, uputa se nije pridržavala.
Njeno zdravstveno stanje se nije ništa posebno poboljšalo. Meni
na terapiju, došla je nakon devet godina. Medicinska dogma u
takvim slučajevima kaže da ono što se ne poboljša šest mjeseci
nakon moždanog udara, najvjerojatnije se ni kasnije neće
popraviti.
Uzrok njenih tegoba pronašao sam u njenoj neprestanoj ljutnji na
sve, bili to njeni najbliži, životinje ili situacije u kojima bi se našla.
Izgleda kao da joj je ljutnja potrebna. Kako po tradicionalnoj
3
kineskoj medicini jetra daje biopotencijal srcu, a srce mozgu,
previše ljutnje � yang energije iz jetre, uz još neke druge
čimbenike, izazvalo je moždani udar.
1
Yin=kineski, tj. taoistički pojam koji simbolizira centripetalni smjer kretanja
energije (izvana ka središtu), a predstavlja i ženski princip, noć, tamu, intuiciju,
hladnoću, pozadinu i si.
2
Yang=kineski, tj. taoistički pojam koji simbolizira centrifugalni smjer kretanja
energije ( iznutra prema van), a simbolizira i muški princip, dan, svjetlost,
intelekt, prednji dio i si.
3
Jetra kao organ povezana je u tradicionalnoj kineskoj medicini sa emocijom
ljutnje, a zanimljivo je da se i kod nas kaže »ideš mi na jetra« kad nas netko
ljuti.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Na o v o m mjestu n a g l a š a v a m da nikada ne m o ž e m o govoriti
s a m o o j e d n o m čimbeniku koji izaziva o d r e đ e n u t e g o b u ili
bolest. J a s n o je da onaj tko živi nezdravo ili u lošoj socijalnoj
okolini, onaj tko je naslijedio više t e g o b a � u slučaju jake
ljutnje osjetit će više posljedica.
Z a m j e r a n j e je također svakodnevno i veoma učestalo. Jednako
kao ljutnja, i zamjeranje proizlazi iz činjenice da drugi naprave
nešto što se nama čini krivo, odnosno za nas je neprihvatljivo.
Zamjeramo i onda kad nas netko povrijedi ili nam uskrati
nešto naše, nešto za što mi mislimo da nam pripada. Obično je
zamjeranje dugotrajno i s vremenom preraste u mržnju osobe
prema kojoj gajimo zamjerku dulje vrijeme. Sa zamjeranjem
dokazujemo svoje pravo, odnosno svoju važnost.
Primivši 60�godišnjeg gospodina zapazih mu na obrazu crvene
mrlje koje povremeno nestaju, premda su u manjem ili većem
opsegu cijelo vrijeme nazočne. Povremeno je upala toliko jaka
da se ne može ni obrijati. Uz to je i vrlo depresivan, ogorčen i
ne osjeća radost prema životu. Njegovu tegobu povezao sam
s njegovim starim zamjerkama koje je u životu imao prema
mnogima. Prihvatio je da je zamjeranje uzrok za većinu njegovih
tegoba. Napravili smo terapiju.
Tegobe su ubrzo nestale, ali su se kasnije ponovno vratile.
Sljedeći put mi je rekao da najgora zamjeranja koje ima prema
svom bivšem direktoru, neće otpustiti, jer ga je on previše
povrijedio i materijalno oštetio. Sada mu se tegobe periodično
vraćaju. Nemalo puta uviđam da za neke još jednostavno nije
došlo vrijeme.
O g o v a r a n j e djeluje u našoj podsvijesti uzajamno s ostalim
štetnim programima. Kada na nekoga mislimo ili o njemu
govorimo, s njim se i energetski povezujemo � radiestezisti
govore o poveznoj zraci � ako između nas i te osobe protječe
izmjena informacija i energije. Na podsvjesnoj razini uvijek
dobijemo informaciju o tomu, samo što je u većini slučajeva ne
prepoznajemo i ne osvijestimo. Kada sretnemo osobu koju smo
ogovarali, možemo se osjećati nelagodno, iako većina ljudi to ne
povezuje s prethodnim ogovaranjem. Zato, svaka misao ili riječ
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
koja je usmjerena na određenu osobu u lošoj namjeri, postaje
energetski napad i prouzrokuje štetu napadaču ili onome tko
je napadnut. Ogovaranje, dotičnoj osobi izaziva traume, a sebi
radimo karmu i rušimo vlastite karmičke strukture.
Prilikom terapije sam rekao gospođi, da je uzrok za njene tegobe,
između ostalog i neprestano ogovaranje, našto mije odgovorila:
»Kad je to takav užitak!« Prilikom toga uživa, a zapravo ne želi
nikome ništa loše. To funkcionira na svjesnoj razini, u podsvijesti
je to energetski napad na osobu koju ogovaramo; ona zapravo
duboko u sebi zna tko ju je ogovarao, ali nije toga svjesna.
Kad se te dvije osobe sretnu, osjećaju se nelagodno. Na razini
našeg biopolja, na ogovaranje uvijek dobijemo i odgovor koji je
primjeren našem djelovanju.
Energetski v a m p i r i z a m je svjesna i namjerna krađa energije,
ponekad čak i nesvjesna, što izaziva destrukciju biopolja i stvara
preduvjete za daljnju krađu energije. Istodobno, energetski
vampirizam ošteti fine strukture biopolja i karmičkih linija
sudbine, zdravlja i psihe kod obje strane. Kod čovjeka koji počne
koristiti energiju drugih, zatvara se veza sa Svemirom i zato ga
prisiljava na krađu još više energije, jer bi se u suprotnom još više
razboljeli ili čak umrli. Energetski vampirizam započinje s jakim
osjećajem egoizma, koji osoba izražava mislima, osjećajima i
djelovanjem. Takva osoba ne može razumijeti i ne zna dovoljno
0 djelovanju i povezanosti cijeloga Svemira. Takav je proces vrlo
teško zaustaviti. Pored toga, djeca energetskih vampira imaju
predispozicije za teške bolesti, budući da već prilikom rođenja
imaju zatvorenu vezu sa Svemirom.
Energetski vampirizam se izražava i u slučaju kada netko cijelo
vrijeme sebe sažaljeva ili je u ulozi žrtve, pa i s privlačenjem pažnje
na sebe itd. Pri tome je uvjeren da se drugi moraju pobrinuti za
njegovu sreću, a isto su tako drugi krivi za njegove tegobe. Netko
može nekome oduzimati energiju i na način da mu izaziva strah
1 određuje mu kako mora djelovati i živjeti.
Gospođa mi se povjerava da je bila negdje na Bliskom Istoku na
operaciji gdje u tijelo posežu golim rukama, bez kirurškog noža.
Pokazuje mi čak i slike koje dokazuju zahvat. Puno krvi, ali nakon
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM @ )
 operacije nema nikakvih tragova. Očito je i to da njena tegoba
još uvijek nije nestala. Nemam razloga gospođinu priču odmah
odbaciti. Uzeo sam vizitku »kirurga« koju mije ona dala prisjetivši
se, dok sam radio još kao radiestezist, pravila: »Ništa unaprijed
nemoj odbaciti«. Ukratko, ustrajao sam u namjeri proučiti stvar.
Do toga me je dovela neobična slučajnost. Budući da sam se
u mislima prilično naivno i neoprezno povezao s dotičnim
»kirurgom«, stvari su se počele vrlo brzo odvijati. Sljedeći dan
sam osjetio vrlo jaki protok energije i zaključio sam da mi ju
netko »oduzima«. Još se više otvaram i razmišljam: »Neka onaj
tko mi oduzima energiju dobije onoliko koliko mu treba.« Protok
energije nije prestao. Nazvala me kolegica koja je u tom trenutku
bila povezana samnom kazavši mi da su ona i svi njeni ukućani
bolesni, imaju povišenu tjelesnu temperaturu i bez energije su.
Ustanovio sam da im netko oduzima energiju. Zajedno smo došli
do zaključka da se to događalo zbog toga što gospodin u tom
trenutku radi s energijama, »operira«, a za to koristi energije svih
s kojima je povezan. To su svi njegovi pacijenti i oni s kojima su
oni povezani. Od tuda je proizašla njegova moć. Provjeravajući
ga, zaključio sam da ima zatvoren kanal na višoj razini te da svoju
energiju dobiva po horizontalnoj razini � od ljudi koji su bili kod
njega, i s astralne razine. Radi se o vrlo jakom kršenju duhovnih
zakona. Budući da je energetski vrlo jak, nakon takvih se seansi
nekako uspijeva očistiti, ali, koliko sam ja mogao ustanoviti, svoje
destrukcije prenosi na svoje buduće živote. Radi se o školskom
primjeru energetskog vampirizma, čije je posljedice teško
predvidjeti.
Povezivanje između živih i mrtvih
Između svijeta mrtvih i živih na Zemlji, moguće je uspostaviti
neposredne kontakte. Oni su mogući s jedne i s druge strane,
osim kada imaju posebnu namjenu, većinom su štetni. To je
povezivanje dozvoljeno samo onima koji su za to i osposobljeni
poput iniciranog šamana ili iscjelitelja.
Ta su povezivanja problematičnija, ukoliko smo prema pokojniku
zadržali određenu zamjerku ili uvrijeđenost. To može utjecati na
pojavu raznih bolesti, psihičkih tegoba i promjene osobnosti. I
zamjerka umirućeg neposredno pred smrt može povezati naša
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
polja, zato vjerujem, da je tome namijenjen običaj da se umirućem
ispuni zadnja želja. U slučaju da je majka već prije rođenja djeteta
imala pobačaj, biopolje pobačenog djeteta se ponekad poveže s
djetetom koje se začne poslije abortusa i rodi. Moguće je da takvo
dijete često bude bolesno, osjeća strahove i pada u psihoze.
Nazvao me mladić kazavši da ide u srednju školu te da ima cijeli niz
tegoba. Najviše ga smeta to što se ne može usredotočiti na učenje,
bez energije je i čudno se osjeća, njegovo stanje se stalno mijenja.
Ponaša se nepredvidljivo i navodi da je jedan dan prilično u redu,
a već drugi dan je potpuno drukčiji. Budući da je pročitao moju
knjigu Integralna biorgonomija, osjetio je da bih mu ja mogao
pomoći. Pregled njegovog biopolja pokazao mi je da »na sebi«
ima dušu umrle osobe, odnosno da je s njom povezan. Ustanovio
sam da veza postoji već šest mjeseci, što mi je i potvrdio. Prije
šest mjeseci, umrla mu je baka. Budući da su emocionalno bili
povezani, nakon što je napustila svoje tijelo, premjestila se u
njegovo biopolje, odnosno i dalje je ostala u vezi s njim. To sad
utječe na njegovo ponašanje i oduzima mu energiju. Pomogao
sam bakinoj duši da napusti njegovo biopolje i stanje mu se u
trenutku poboljšalo. Naizgled je nakon toga neko vrijeme bilo
sve u redu. Kroz nekih mjesec dana, ponovno me nazvao zbog
istih problema. Bio je na nekom pogrebu i opet se je povezao s
dušom umrlog. Uz detaljniji pregled njegovog biopolja u njemu
sam pronašao program povezivanja s dušama umrlih, koji je već
donio sa sobom iz predhodnih života. Odmah mije bilo jasno da
se iz vana neće dogoditi ništa ako u sebi nemamo program koji
utječe na to.
S a m o u b o j s t v o ili čak samo razmišljanje o samoubojstvu može
biti destruktivno ili opasno za čovjeka i njegove potomke. Stanje
koje liječnici zovu depresija, prikrito je pomanjkanje želje za
životom i može pokrenuti različite bolesti, zagorčava život i loše
utječe na sudbinu. Taj program možemo dobiti od naših predaka,
pogotovo za vrijeme života u maternici. Već i najmanja loša
misao o budućem djetetu može aktivirati program depresije ili
samoubojstva. Takav je program snažan i dugotrajan, jer su ga
ostvarili roditelji; biopolje roditelja počinje uništavati biopolje
djeteta. Kod djeteta se uključuju dva povratna programa:
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
program samodestrukcije (samouništenja) i program destrukcije
roditeljskog biopolja. Razočaranje oca zbog toga što se rodila
kćer, a ne sin, pa makar se radilo samo o trenutnoj misli, nakon
dugo godina može prerasti u samoubojstvo kćeri, a prenosi se i
na unuke.
Dvadesetpetogodišnji mladić se tužio da ima osjećaj manje
vrijednosti i da se već nekoliko puta htio ubiti. Živi u nesređenoj
obitelji, otac je alkoholičar, majka je agresivna. Porod je jedva
preživio, čak su se i liječnici tome čudili. Provjeravanje njegovog
biopolja za vrijeme njegovog života u maternici mije pokazalo da je
većinu trauma dobio u to vrijeme. Budući da je otac bio alkoholičar
i agresivan prema svojoj ženi, ona ga je mrzila, osuđivala i na taj
način povrijedila dijete. Naknadno provjeravanje mije pokazalo da
otac u svojem biopolju također ima program samoubojstva. Kad
se na primjer ujedini program samoubojstva koje osoba donese iz
prošlih života s programom samoubojstva oca i agresijom majke
prema ocu, sve skupa se toliko potencira, da je pravo čudo da ta
osoba uopće preživi. Jednaki programi se udružuju i na taj način
omogućavaju brže osvještavanje i rješavanje programa.
Hrana veoma utječe na strukture biopolja čovjeka. S pravilnom
prehranom se možemo iscijeliti, a nepravilna je za nas toliko
štetna kao i nepravilan pogled na svijet i nepravilno ponašanje.
Židovi imaju izraz »krvavo meso«, a to je ono koje sadrži krv. U
krvi, kao i u mesu, nalaze se informacije o bolestima, osjećajima i
procesu klanja. Kad to meso konzumiramo, možemo preuzeti dio
te agresije. Ne samo vrsta hrane, već i način na koji se hranimo
može u velikoj mjeri utjecati na naše zdravlje. Hranjenje uz knjigu,
televiziju, političke rasprave ili rasprave o obiteljskim problemima
uzrokuju traume u našem biopolju, posljedično tome i naša djeca
primaju dio traume. Dok se hranimo, energetski smo otvoreniji,
zbog toga informacija prelazi u podsvijest bez kritičke presude
našeg uma. Zato neka vam obrok uvijek bude obred ili duhovni
proces.
•k�kic
U nekim slučajevima, štetni programi mogu doći u našu podsvijest
izvana, bez našeg aktivnog sudjelovanja. Naravno da smo na te
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
negativne utjecaje izvana više ili manje osjetljivi zbog utjecaja
našeg djelovanja u prošlim životima, utjecaja naših predaka,
socijalne okoline, astroloških utjecaja i sličnog. Ukratko, kad u
našoj podsvijesti već postoje takvi programi, lakše dolazimo pod
utjecaj vanjskih činilaca. Neke od najčešćih i najsnažnijih utjecaja
takvih štetnih programa navodim u nastavku:
Štetni programi iz prošlih života su oni koje smo u život
prenijeli u trenutku začeća i rezultat su našeg djelovanja u prošlim
životima. Ovdje se radi o djelovanju kroz cijelu evoluciju duše,
od prve inkarnacije nadalje. Pri tome mislim na nematerijalne
inkarnacije, inkarnacije na drugim planetima, kao i nama
najbliže, inkarnacije na planetu Zemlji. Traume i štetni programi
često se ponavljaju iz života u život. Već i bez neposrednog uvida
u prošle živote, na temelju sadašnjih tegoba možemo zaključiti
da smo jednake tegobe imali već u prošlim životima. Budući da
pomoću dijagnostike karme te tegobe možemo točno precizirati,
to nam omogućava osvještavanje i konačno otklanjanje štetnih
podsvjesnih uzoraka i programa.
U početku lakše osvještavamo ono štetno, što smo si prouzročili
u bližoj prošlosti. S vremenom, kako se naša svijest diže i kako
otklanjamo uzroke koji su nastali u prošlim bližim životima,
dolazimo i do onih koji su nastali čak i cijelo tisućljeće unatrag.
Kada smo za to spremni, dobijemo i informaciju o tome.
Svojevremeno sam radio nehipnotičke regresije za uvid u prošle
živote. Danas, na temelju znanja i spoznaja koje sam stekao s
terapijama i sistematičnim promatranjem, to više ne radim.
Kada nekome u regresiji pokažemo traumu iz prošlog života, a
da pri tome nije napravljena psihoenergetska transformacija s
istovremenim osvještavanjem i razumijevanjem problema, dolazi
do aktivacije i pospješenog djelovanja podsvjesnog negativnog
programa koji je s tim povezan. Većina se nakon toga nađe u
tegobama, a terapeuta koji je to napravio, u većini slučajeva
nema u blizini da bi pomogao. Poseban problem su hipnotičke
regresije, posebno one koje rade neetični terapeuti. Kod hipnoti-
čke regresije neposredno posežemo u biopolje i karmu neke
osobe. Pod pojmom neetički terapeut mislim na onog terapeuta
koji nije dovoljno osposobljen za to, a ujedno i sam ima tegobe
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
jednakog tipa. U tom je primjeru šteta dvostruka. Prvo, terapeut
u biopolju osobe ostavi dio svojih tegoba, a drugo, dio tegoba
dotične osobe preuzima na sebe, i da stvar bude još tragičnija, i
na svoju djecu, unuke, partnere i najbliže.
Štetni programi naših predaka se na nas prenose u trenutku
začeća preko genetskog koda. To je razumljivo, a dokazano je i
znanstvenim metodama. To je ipak samo manji dio utjecaja naših
predaka, drugi, veći dio, prenosi se putem biopolja koje se širi
izvan prostora i vremena. Taj je dio manje poznat i u današnjim
službenim znanstvenim krugovima, kao takav, neprihvatljiv je
jer ga nije moguće dokazati. Možemo ga prihvatiti samo kao
fenomen, koji nije uvijek shvatljiv i objašnjiv. U integralnoj
biorgonomiji to nazivamo utjecaj dinastije, koji seže najmanje
četiri generacije unatrag.
U dijagnostici karme smo zbog širenja mogućnosti dijagnostike
otišli još dalje, jer preko energetskih razina posežemo i na
informacijske. Nije dovoljno otkriti i otkloniti uzroke tegoba
na energetskim razinama, već ih je potrebno pronaći i na
informacijskim razinama. Znamo da se uz uzorke bolesti, od naših
predaka prenose i podsvjesni programi kršenja viših duhovnih
zakona � programi destrukcije, podsvjesni štetni uzorci djelova-
nja, razmišljanja, programi strahova, uroci i prokletstva. Znamo,
da u slučaju ukoliko je naša baka imala abortus, što je jedno od
najjačih kršenja duhovnih zakona, utoliko to destruktivno utječe
i na njenu unuku. Utjecaj nije vidljiv samo na njenom zdravlju,
već i na sudbini i na karakteru. Dakle, želimo li otkloniti tegobe
kod unuke, nužna je spoznaja, osvještavanje uzroka tegoba i
čišćenje tih štetnih programa kod bake. Ako ona više nije živa,
treba napraviti proces iscjeljivanja za njezinu dušu.
Istraživanja na području karmičke dijagnostike i potvrđivanje u
praksi ukazuju na to da duša bira roditelje koji u svojoj podsvijesti
imaju neke slične programe. Na taj se način programi ojačaju,
pokreću vidljive zdravstvene ili druge tegobe te olakšavaju
osvještavanje i razumijevanje uzroka tegoba. Možemo naučiti
što moramo promijeniti u svojem djelovanju i karakteru, kako
bismo duhovno mogli rasti. Tako na primjer, duša žene koja u
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
prethodnim životima nije prihvaćala sebe kao ženu, u ovom
životu dobije majku koja ima slične štetne podsvjesne uzorke. Sve
to na nju prenosi neposredno preko gena, podsvjesnih programa
i svojim krivim uzorom. Kako bi sve skupa bilo još intenzivnije,
takva osoba izabere još i partnera koji joj »ne dozvoljava« da
izrazi svoju žensku prirodu. Na fizičkoj razini, to se izražava kroz
tegobe na ženskim organima zbog kojih na kraju ta osoba i
potraži pomoć.
Štetni programi društva, socijalne g r u p e u dijete se počinju
usađivati još u ranom djetinjstvu, u trenutku kad ga roditelji i
okružje u kojem živi pokušavaju »udomaćiti«. Slobodno biće koje
djeluje s bezuvjetnom ljubavlju i bez laži, ukalupljuju, da bi na taj
način postao koristan i poslušan član društva. Pri tome ništa ne
bi bilo loše kad bi se to događalo u skladu s ljubavlju i kad bi se
poticalo ono što je u djetetu dobro. Obično dijete već u obitelji
dobije uzorke kao što su:
�dobra djeca ne plaču,
�dobra djeca kontroliraju svoje osjećaje,
�pojedu sve što je na tanjuru,
�ne govore u društvu odraslih,
�nikad nisu dovoljno dobra i si.
I vjerske grupe često djetetu već tada usađuju programe mržnje,
kao na primjer, jedina prava vjera je naša vjera, tko nije vjeran na
naš način, završit će u paklu, različite vrste agresija prema onima
koji su druge vjere itd. Ovdje pribrajam i sve vjerske dogme o
apsolutnoj istini u koju nije dozvoljeno sumnjati, što često dovodi
do vjerske netrpeljivosti, agresije pa i fanatizma.
Cesto smo svjedoci prisiljavanja djece na neprestano učenje,
na sudjelovanje na raznim tečajevima što je počesto želja
ambicioznih roditelja koji sami nisu ostvarili vlastite želje. Često
visoko obrazovani i uspješni roditelji ne mogu shvatiti i prihvatiti
činjenicu da njihovo dijete ne želi postati liječnik, arhitekt,
dizajner,... Iskustva pokazuju da djeca preambicioznih roditelja,
često sa svojom nesposobnošću blokiraju štetne podsvjesne
programe svojih roditelja, koji imaju prema djeci velika očekivanja
i velike zahtjeve. Takva djeca jednostavno ne prihvaćaju društvena
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
mjerila uspješnosti kao što su bolji uspjeh u školi, veća kuća, više
novca, bolji automobil i slično. Često uživaju u malim stvarima
i dovoljan im je skroman posao, zadovoljstvo u tome što rade i
dobro društvo.
Štetni p r o g r a m i »uzornih« ljudi mogu sa svojim podsvjesnim
programom obilježiti ne samo pojedince već i cijele generacije.
Tako smo u sedamdesetima bili svjedoci hipi pokreta »djeca
cvijeća«, koji su nasjeli obećanjima o tome da nije potrebno
preuzimati odgovornost i za život zarađivati radom, već se treba
zabavljati uz glazbu i drogu. Većina je zatim, kad im je ponestalo
hrane i oduševljenja otišla kući i na posao. Medijski poznate
zvijezde, od pjevača do sportaša ili umjetnika, mogu u podsvijest,
pogotovo mlađih ugraditi dobre, loše ili destruktivne programe.
Kada neka osoba ima nekoga kao uzor, nekritički ga oponaša i u
dobrom i u lošem.
Š t e t n i p r o g r a m i d u h o v n i h učitelja, gurua imaju svoju posebnu
težinu. Nekada je za to, kako bi netko postao duhovnim učiteljem
bilo potrebno proći dugi put učenja, provjeravanja, samodiscip-
line, odricanja i inicijacije u tajna znanja. Samo rijetkima je to i
uspjelo. Danas je veliki dio, nekada skrivenog znanja dostupan
već na vikend tečajevima, bez prethodnog provjeravanja je li
dotična osoba to znanje uopće sposobna prihvatiti. Puno puta je
mjerilo samo to, je li netko spreman platiti veliku školarinu. Na
takav način, do znanja i čak skrivenih magijskih tehnika, dolaze
i oni koji moralno ili etički tome nisu dorasli. Znanje je moguće
i zlorabiti na različite načine. Sada je već nekako u modi da se
pojedinci sami prozovu avatarima, nositeljima apsolutne istine
i raznih otkrića, inkarnacije velikih majstora, učitelja, medija
i slično, a sve to i onako nije moguće dokazati. Mase naivnih
tragača za istinom i prosvjetljenjem idu s tečaja na tečaj. Danas
je prošireno mišljenje da je onaj koji je bio na puno radionica ili
tečajeva i poznaje puno tehnika iscjeljivanja, magijskih, šamanskih
i tome slično, i duhovniji. Vrlo ih brzo prepoznajemo što kod
sebe nisu uspjeli riješiti razne ovisnosti, preveliku tjelesnu težinu,
netolerantni su prema onima koji nisu »duhovni« (naravno,
prema njihovim mjerilima) i nisu u stanju riješiti svakodnevne
probleme. Već sam sreo reiki majstora, koji kad je prehlađen,
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
preventivno uzme antibiotik, jer tko zna, možda reiki ne djeluje. •
U takvom slučaju i ne djeluje. Da nešto sa svim tim nije u redu,
govori činjenica da ponekad k meni na terapiju dođu osobe kao
što su reiki majstori, suyo/c terapeuti, radiestezisti, poznavatelji
1
iscjeliteljske tehnike Esena i drugi, a pri tome ne mogu ili se ne
trude promijeniti svoju osobnost, ostaviti svoju važnost, štetne
navike ili si urediti svakodnevni život. Činjenica je da i takve
»duhovne« učitelje mnogi slijede.
Kada nekritički prihvaćamo učenje neke osobe koja još uvijek
ima cijeli kup nerješenih problema, podsvjesnih agresija,
netolerantnosti prema drugima, na sebe preuzimamo i njegove
štetne, destruktivne programe. Takve učitelje prepoznajemo
po tome što šire apsolutnu istinu, pripadnicima svoje grupe
dopuštaju raditi samo ono što oni uče, ne dozvoljavaju mijenjati
učitelja, da se »energije ne miješaju«, jedan dio plaće članova
grupe pripada njemu, nekritički i neetički djeluju sami ili preko
svoje homogene i potpuno opuštene grupe. Od mojih stranaka
čuo sam primjer poznatog ljubljanskog duhovnog učitelja i
duhovnog terapeuta (o njemu su pisali i u novinama), koji je
potpuno vladao nad svojom grupom, zahtjevao od njih puno
novca, potpunu poslušnost, davao im je poklone u koje je
ugradio razne mislene programe. Zapelo je, kao što se to obično
događa, oko novca. Oni koji su zbog problema u odnosu s njim
potražili pomoć od mene, nisu više mogli plaćati visoke novčane
iznose i ostavili su ga. U sebi su ponijeli njegove štetne programe,
strahove da još uvijek vlada nad njima, da će im se osvetiti i
drugo. Kad su to sve osvijestili odlučivši promijeniti se, mogao
sam im pomoći transformirati štetne programe u podsvijesti.
Spomenut ću zanimljivost, da prvo provjeravanje biopolja tog
učitelja kaže da je čisto. Energetski je toliko jak da se uspijeva
očistiti. Ipak, dublji uvid na više razine kaže da se njegovi »pre-
kršaji« u obliku destrukcije biopolja premještaju na njegova dva
sljedeća života. Ukratko, što god napravili, a da je u suprotnosti
s višim zakonima, prije ili kasnije to ćemo i platiti.
1
Su J o k (čit. su �ok) je terapija koju je osmislio južnokorejski naučnik, profesor
Park J a e W o o (su=šaka, jok=stopalo), a sastoji se od liječenja djelovanjem na šaku
ili stopalo (masažom, akupresurom, akupunkturnim iglicama, magnetima i si).
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Štetni programi voditelja, direktora su jedni od najmasovnijih.
U svakoj većoj ili manjoj socijalnoj grupi, uvijek je netko nosilac
ili idejni vođa svega što se događa. Po samoj prirodi stvari,
šef je uvijek taj koji svoje ideje, zamisli ili programe, svjesno
ili podsvjesno, nametne i drugima u grupi. To je posebno
zanimljivo u poduzećima gdje sve, od zaposlenih pa do konačnih
proizvoda, nosi program direktora ili vlasnika. Ti programi mogu
biti dobri ili destruktivni. Već preko proizvoda možemo analizirati
njegov karakter. Zaposleni mogu nekritično preuzeti negativne
programe kao što su neetičko zavođenje kupaca, agresivnost
prema konkurenciji i slično. Naravno da negativne programe
lakše preuzimaju oni koji u svojoj podsvijesti imaju analogne
programe i s time ih samo pojačavaju.
Š t e t n i p r o g r a m i raznih t r a u m a ili loših iskustava koji su se
dogodili kroz život, su isto jako dobro prepoznatljivi i uzročno
povezani. Svaki doživljaj ili životno iskustvo u kojem smo na
bilo koji način bili povrijeđeni, u našoj podsvijesti ostavlja
energetske posljedice. Pojednostavljeno bismo mogli reći da je
to kugla energije koja sadrži informacije o negativnom, za nas
traumatičnom događaju. Naglašavam daje posljedica neugodnog
događaja primarno energetska i tek sekundarno psihološka
trauma. Stvorio seje neki program koji u našoj podsvijesti djeluje
automatski, neovisno od toga želimo li ga ili ne. Ti podsvjesni
programi se akumuliraju i tvore nove programe koji se udružuju
s analognim programima drugih osoba ili grupnim programima
čovječanstva, što im daje još posebnu težinu.
Uzmimo na primjer traumatično iskustvo sportaša koji je bio
neuspješan na važnom natjecanju, iako je bio fizički dobro
pripremljen. Zbog tog iskustva je u njegovoj podsvijesti nastao
program koji mu kaže da će na sljedećem natjecanju vjerojatno
opet doživjeti neuspjeh. Tome se pridružuje i pritisak javnosti,
negativni programi trenera i potpuna katastrofa je tu. Što god on
napravi, bez obzira na njegove želje i htijenja, od energije koju za
to ima na raspolaganju, uvijek se oduzme njegova podsvjesna,
negativna usmjerenost. To nazivamo antagonistička motivacija
ili suprotno usmjerena motivacija. Kroz ovaj primjer možemo
pogledati i druge životne situacije kao što su neuspjeh na poslu,
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
u školi, u odnosima i slično. Takvog se programa možemo riješiti
na način da ga najprije prepoznamo, osvijestimo, energetski
transformiramo i zatim se osoba pozitivno programira. Ovdje
upozoravam na etiku. Terapeut može sa svojim htijenjima i
željama osobi uprogramirati svoj program koji nije u skladu s
tim što pacijent želi i što je spreman prihvatiti. Osoba se uvijek
programira sama, a pri tome može poštivati savjete terapeuta.
Štetnost namjerno lošeg programiranja je prisutna kod ljudi
koji žele namjerno štetno djelovati. Navodim primjer autostopera
kojem sam se zaustavio na brzoj cesti Ljubljana�Novo mesto.
Potekao je razgovor i došli smo na temu duhovnost i na djelovanje
na području energija. Ispričao sam mu s čime se bavim i objasnio
mu svoj pogled na to područje. Mladić mi je spomenuo da se
i on bavi sa sličnim stvarima. Na pitanje što je to čime se bavi,
odgovorio mi je da se jednom tjedno nalaze u grupi i vježbaju.
Imaju i duhovnog vođu grupe. Zanimljivo je bilo objašnjenje što i
kako vježbaju. Vođa sjedne u sredinu kruga, svi se povezu s njim
i daju mu energiju. Zatim uče i naprave program kako možeš
dobiti (oduzeti) energiju od drugih osoba. To je školski primjer
namjernog lošeg programiranja. Ja bih to nazvao i energetski
vampirizam, koji destruktivno djeluje na onoga tko to radi, na
onoga kome se energija oduzima, a posljedično i na okružje u
kojem osoba, koja se time bavi, živi i djeluje.
Svaka naša misao može biti neka vrsta podsvjesnog programa.
Tako se može netko s lošim iskustvom u partnerskoj vezi, svjesno
odlučiti da više nikada neće dozvoliti da se zaljubi. Tako ostvaren
program, kasnije će mu onemogućiti ili bar otežati buduće
partnerske veze.
Kako bismo spriječili nastanak štetnih programa u našoj
podsvijesti, bezuvjetno moramo prihvaćati prirodni tijek � biti
ponizni. To sa energetskog aspekta znači da ponizno prihvatimo
sve životne izazove. S tim štedimo puno energije koju bismo
upotrijebili za neslaganje sa situacijom u kojoj smo se našli
i traženje krivca za naše probleme. Budući da se posljednjih
desetljeća zbog akumulacije lošeg djelovanja bitno povećala
agresija cjelokupnog čovječanstva i blokade između svijesti i
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
podsvijesti su dosta oštećene, ostvaruje se intenzivna podsvjesna
agresija. Dakle, naša se agresija prenosi na razinu biopolja � u
Svemir. Da bi se taj proces zaustavio, Svemir uključuje proces
samouništenja čovječanstva. Odgovornost za to je na porastu
agresije kod nas i kršenju viših zakona. U tim će uvjetima imati
veću mogućnost preživjeti oni koji imaju uravnoteženo biopolje
bez štetnih programa.
1 3 2
^ ^ ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
LJUDSKE VRIJEDNOSTI I OVISNOSTI
G ledajući iz humanističke perspektive, možemo reći da je vraćanje
ka Jedinstvu, Svemiru, Bogu, vrhunac stremljenja čovjeka, to je
vrijednost koju čovjek na putu vraćanja ostvaruje kroz kompleksan
odnos osmišljavanja i stvaranja vlastitog života. Kroz evoluciju, koju
izjednačavam sa spomenutim procesom »vraćanja«, postupno smo
gradili sve veće vrednote. Na stupnju evolucijskog razvoja pojedinca
koji je usmjeren u materijalnu sferu, čovjek nije u potpunosti svjestan
tog vraćanja, zato se to odvija automatski, na nesvjesnoj razini.
Napredujemo na temelju iskustava. Nepravilno odlučivanje i djelovanje
izaziva posljedice koje su neugodne, i upravo nam to govori da nismo
na putu koji nam omogućava promjenu i rast. I kad dosegnemo
određenu razinu svijesti, napredujemo samo onda kad se za to
svjesno odlučimo. To posljedično znači i veću odgovornost i karmičke
dugove u slučaju našeg nepravilnog djelovanja, koje je u suprotnosti
s onim stoje dobro, bilo za nas ili za cjelinu. Za vrijeme cijelog našega
putovanja natrag prema izvoru, moramo održavati crvenu nit naše
evolucije, vraćanje ka Jednom � Svemiru � Bogu. Razumljivo je da je to
putovanje stanje svijesti, a ne premještanje u prostoru. Na tom našem
putu se možemo više puta izgubiti, ići u suprotnom smjeru ili stajati
na mjestu. Unatoč tome, prije ili kasnije dolazimo na cilj, ponekad
čak niti nismo svjesni kada do njega dođemo, kao što kaže Goethe,
»Uznemirava nas visina, ne stepenice«. Česta i vjerojatno najveća
prepreka na tom putu je neznanje. Zato je korisno biti otvoren prema
novim znanjima koja su nam od pomoći pri izboru pravog smjera.
Dok gradimo i osvještavamo vlastite vrijednosti, često se javlja poseban
problem koji nas može dulje vrijeme zadržati na mjestu, ili nas na
našem putu evolucije čak vratiti za jednu stepenicu unatrag; inače, na
ono što smo naučili, osvijestili ili na neki drugi način pridobili, vežemo
se ili postanemo čak i ovisni o tome. U tom kontekstu ovisnost
shvaćamo kao viši stupanj vezanosti. Vezanost i ovisnost nas drže na
mjestu, jer mislimo da smo već na cilju, da smo dovoljno potpuni i
da se više ne moramo razvijati i napredovati. Činjenica je da svaka
vezanost ili ovisnost rađa i svjesnu ili podsvjesnu agresiju prema
svemu i svakome tko bi nam tu »vezanost« mogao uzeti ili ograničiti.
Vrlo brzo i učinkovito možemo provjeriti svoju ovisnost o nekoj
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 • —— •
dragoj nam stvari na način da samo pomislimo što bismo osjetili
ako bi nam ista bila oduzeta. Slično je i s ovisnostima o osobama
koje su nam blizu. Zamislimo si jesmo li osobi sposobni dati potpunu
slobodu, da ona živi svoj život na svoj način. Ukoliko prilikom toga
osjetimo povrijeđenost i ljubomoru, znači da smo o toj osobi ovisni.
Volimo li nekoga stvarno, možemo se uvjeriti u trenucima kad se
ta osoba ne ponaša u skladu s našim očekivanjima, ili kad osjetimo
da nam ne pripada potpuno. Prava ljubav podnosi sve takve kušnje.
Ukoliko to ne uspijemo, znači da je ljubav samo vezanost ili ovisnost,
a osobu si prisvajamo.
Jedina ovisnost koja ne izaziva podsvjesnu ili svjesnu agresiju
je ovisnost od toga što nije prolazno, što je vječno, uvijek je na
raspolaganju i nikada ne presahne, to je Jednota, Svemir, Bog.
Jedino o toj najvišoj vrednoti koja je cilj sama po sebi, smijemo
biti ovisni, od nje crpsti moć i ljubav. Ukoliko smo ovisni od bilo
čega drugoga, utoliko to za nas postaje izvor ljubavi i tome
uzimamo energiju. U svrhu našeg vlastitog razvoja, sve ono o
čemu smo ovisni, mora nam biti oduzeto.
Najjače nas uvijek pogodi gubitak drage nam osobe. Kad to doživimo,
obično shvatimo što znači ovisnost o nekoj osobi. U svojoj se patnji
okrećemo ka Jednom, i na taj način iscjeljujemo svoju dušu. Zbog toga
su gubici dragih ljudi, iako ih doživljavamo kao bol, često stepenica
u razvoju svijesti � stanja, kad ćemo biti sposobni živjeti bez boli,
neovisni o vanjskim utjecajima okružja.
Naime, jedna od najvećih zabluda je kad mislimo da je naša sreća
uvjetovana ponašanjem osobe s kojom smo tijesno povezani.
Obično takvu osobu želimo »skrojiti« po svojoj mjeri i očekujemo,
da upravo tako kao što nama i njoj najbolje odgovara. To je
sebično i čak nas ograničava u našem vlastitom razvoju, jer samo
čekamo da se ljudi oko nas promijene.
Sve navedene ovisnosti su najčešće i dovode do ostalih ovisnosti, koje
su nam čak i prepoznatljivije, iako su možda od sekundarne važnosti.
Pokušat ću vam pokazati neke najznačajnije i najvažnije vrednote i
vezanosti, te ovisnosti o njima. Sve druge, nama poznatije ovisnosti,
kao što su ovisnost o kavi, cigaretama, alkoholu, dolaze većinom iz
dolje navedenih. Istovremeno, proučavam i tegobe koje uzrokuju
takve vrste ovisnosti, zbog svjesne ili podsvjesne agresije.
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
Ovisnost o materijalnom svijetu
U svojem evolucijskom razvoju, čovjek je kao svoju realnost prvo
prihvatio materijalno. Morao je naučiti djelovati u materijalnom
svijetu i podređivati se materijalnim zakonima. To bismo mogli
nazvati i involucija�spuštanje u materijalnost. Sposobnost djelovanja
u materijalnom svijetu moramo svladati bez obzira na to na kojoj
se razini nalazi naša svijest, jer materijalizacija svega što postoji je
najviši stupanj kreacije. I tada kad naša svijest dosegne vrlo visoku
razinu, i dalje živimo i djelujemo u materijalnom svijetu, mogli bismo
čak reći da smo duhovni onoliko koliko svoja dostignuća uspijemo
ostvariti u svakodnevnom životu i živjeti ih. Materijalna razina je
najograničenija i prolazna i na njoj djeluje najviše ograničavajućih
zakona. Većina ljudi na Zapadu u današnje vrijeme živi zapravo samo
na ovoj razini i najbolje je razumije. Za neke je to i jedina realnost,
budući da je jedina vidljiva, opipljiva i mogu je prepoznati svojim
osjetilima. Gledajući iz aspekta materijalistički nastrojenog čovjeka
kojemu nisu poznate druge vrijednosti, to je i istinito.
Što je niža razina naše svijesti, to smo više vezani za materijalno i sve
više materijalnog želimo imati. Ovdje se ne radi samo o imovini i nov-
cu, već i o seksualnosti i drugim užicima koji su povezani s bivanjem
u materiji. Zapadni način razmišljanja uči ljude već u mladosti da su
usmjerenost ka materijalnom i natjecanje prave vrijednosti. Onaj tko
ima više novca, veću kuću, bolji auto, viši položaj, više obrazovanje,
cjenjeniji je i ima veću moć u društvu. Nema ništa loše u tome da
imamo sve gore navedeno, to nam je i dano da ga iskusimo u životu
na Zemlji. Problem nastaje kad se za to vežemo. Svaka vezanost s
vremenom dovede i do ovisnosti, što znači da materijalne stvari,
novac, postanu izvor sreće u našem životu. Neki čak pomisle da su
zbog višeg obrazovanja i višeg položaja kojeg trenutačno imaju,
vredniji.
Ovisnost automatski izaziva svjesnu i podsvjesnu agresiju. To se
događa zato što nas je strah da ćemo sve to što imamo i od čega
smo ovisni, izgubiti. Sve materijalno, prolazno, jednom ćemo stvarno
i izgubiti, i budući da naša podsvijest to zna, već unaprijed proizvodi
podsvjesnu agresiju. Podsvjesna agesija može biti toliko jaka, da nas
sili u odmazdu koja je jednako ili čak još više agresivna. Strah za
gubitkom dobara raste proporcionalno s količinom dobara, a taj
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
strah i posljedično tome, agresiju, širimo i u vlastito okružje.Svaka
podsvjesna ili svjesna agresija je energetski napad na okolinu, jer nam
Svemir preko zakona samoregulacije biopolja, primjereno stupnju
naše agresije, vraća. S time što energetski napadamo, kršimo više
zakone i biopolje nam odgovara na način da nam postavlja prepreke
prilikom dobivanja još više materijalnih dobara ili nam oduzima one
koje već imamo.
Oni koji u sebi nose ovisnost o materijalnosti, na svim područjima
djelovanja upotrebljavaju »misao pridobivanja«. To prepoznajemo u
riječima kao što su: »Isplati li se to? Koliko ću dobiti ako se natječem?
Ne radim usluge ukoliko ne budu primjereno plaćene!« Takvi programi
ovisnosti o materijalnosti se na podsvjesnoj razini � razini biopolja �
često prenose od predaka preko jednoga ili oba roditelja. Osoba koja
ima takav program iz prethodnih života, osjetljivija je za preuzimanje
sličnog programa od svojih roditelja. Čak i društveni uzorci, posebno
na Zapadu idu tomu u prilog. U nekim društvima su novac i količina
materijalnih dobara kao što su kuće, vikendice, automobili, jahte i
mogućnost zabave, pokretačka sila društvenog razvoja. Tko se
istovremeno uz stjecanje materijalnog bogatstva ne pobrine i za osob-
ni duhovni razvoj, po zakonu samoregulacije biopolja, s vremenom će
to bogatstvo i izgubiti.
Dobru materijalnu opskrbljenost bi trebali uravnotežiti sa
stremljenjem ka duhovnom razvoju. Na neki način bilo bi idealno
sljedeće: »Koliko imamo gore, u duhovnom svijetu, toliko smijemo
imati na Zemlji, u materijalnom svijetu«. Ako to usporedimo sa
stablom, onda korijenje predstavlja duhovni svijet, a deblo i
krošnja, materijalni. Ukoliko korijenje nije dovoljno jako, stablo
se suši i potrebno je ili skratiti grane koje su se previše razrasle ili
ojačati korijenje.
Kod ljudi koji su se u prošlim životima posvećivali duhovnom razvoju,
često nailazim na to da im je u ovom životu omogućeno imati dovoljno
materijalnih dobara. Tako bi moglo i ostati ukoliko će se brinuti za
svoju osobnost. U suprotnom, »potrošit« će zalihe svoje duhovnosti i s
vremenom će postati ovisni. Zbog toga se duše izmjenično inkarniraju
najprije na istoku, gdje je veća pažnja posvećena duhovnoj razini, a
zatim na Zapadu, gdje ostvaruju materijalno bogatstvo. Duša treba
iskustvo jednog i drugog.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Više puta sam provjeravao pojedince koji su trajno vrlo bogati i njihovo
bogatstvo još raste. U pravilu imaju evolucijski stečenu vrlo visoku
razinu duhovnosti, što im omogućava materijalno bogatstvo na
zemlji. To se može promijeniti ukoliko dalje ne razvijaju svoju svijest,
odnosno padnu pod uzorak ovisnosti od materijalnog.
S druge strane, provjeravanje onih koji uvijek iznova gube materijalna
dobra, pokazuje da su na nižem stupnju samosvijesti, da osuđuju one
koji imaju više od ostalih, za svoje probleme krive nekog drugog ili
vanjske okolnosti. Neki čak razmišljaju da bi trebalo uzeti bogatima
kako bi siromašni imali dovoljno. Jedini način da se takvi izvuku iz
problema je da promijene svoj odnos prema sebi, drugima i svijetu.
Promjena karaktera i dizanje svjesnosti dovest će do mogućnosti za
promjenom i na materijalnoj razini.
Ovisnost o duhovnosti
Kada ljudi na evolucijskom putu sa svojom sviješću prijeđu materijalnu
razinu, teže nečem višem, ka duhovnom. Tada shvate da uz materijalno,
postoji i nevidljivo, duhovno i usmjeravaju se u spoznavanje duhovnog
svijeta i njegovih zakonitosti. U tom se procesu mogu vezati na
duhovnost i taj svoj odnos postave iznad Jedinstva, što znači ovisnost
koja se može usporediti s ovisnošću o materijalnom.
Zanimljivo je promatrati sljedbenike suvremenih duhovnih pokreta,
koji su počeli šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mnogi od njih
su odbacili sve staro, sve tradicionalno � ostavili su stare vrednote
koje nisu zamijenili novima, ili su nekritično preuzimali ideologiju i
filozofiju, način razmišljanja i stil života koji nema ništa zajedničko s
okružjem iz kojeg dolaze � i to se još uvijek događa, iako je vrhunac
takozvanog »new age« pokreta već odavno prošao. Nema ništa loše
u indijskoj, kineskoj, tibetanskoj i drugim kulturama, vjerama i načinu
razmišljanja; ali pojedina kultura razvija drugačije arhetipske1 uzorke,
kojima se primjereno odazivaju njeni pripadnici. Što smo svjesniji viših
razina postojanja, to smo na ovim nevidljivim razinama povezaniji s
okružjem, a i cijelim Svemirom. Zbog toga je naš utjecaj na okružje
jači, a podsvjesna agresija onih koji postanu ovisni o duhovnosti, još
destruktivnija.
1
Arhetip (po Freudu, J u n g u ) � arhaični ostatak,iskonska slika= duhovni oblici
kojih se nazočnost ne može objasniti ničim u pojedinčevu životu i za koje se čini
da su iskonska, uro�ena i naslje�ena obličja ljudskog duha.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 Poznajem mnoge koji su zbog svoje opsjednutosti duhovnošću
(bilo da su vegetarijanci ili meditiraju) postali netrpeljivi prema
onima, koji barem na van, ne pokazuju odnos prema duhovnoj
praksi. S tim stvaraju jako negativno, suprotno usmjereno
djelovanje većine ljudi protiv duhovnog. Duhovnu osobu
najlakše prepoznamo po strpljivom i smirenom odnosu prema
svemu i svakome.
Ovisnici o duhovnosti ne mogu i usudim se tvrditi, puno puta i ne že-
le shvatiti da je svaki pojedinac potpun za svoj stupanj razvoja i igra
upravo onu ulogu koja mu je bila dodjeljena u sadašnjem životu. Još
jedna zanimljivost: Djeca ovisnika o duhovnosti često kroz bolesti
i smetnje u ponašanju blokiraju njihov destruktivni program.
Mnogi od onih koji se smatraju vrlo visoko duhovnim osobama i o
tome su ovisni, čude se zašto ih njihova djeca ne slijede na njihovom
putu, već su njihova potpuna suprotnost. Odgovor leži u tome da
njihova djeca popravljaju njihove pogreške. Stvarno prosvijetljeni
ljudi žive i djeluju u svojim okružjima tiho i mirno.
Duhovne vrijednosti šire se u beskonačnost i po Lazarevu predstav-
ljaju prostor u kojem živimo. Prostor kao zaključena dimenzija,
predstavlja ograničenje. Vezanost i ovisnost o prostoru je prolazna
zato se javlja svjesna i/ili podsvjesna agresija prema svima koji bi
mogli ugroziti tu njihovu vezanost ili ovisnost.
Nazvala me je poznanica s kojom sam se posljednji put čuo dok
još nije radila na području duhovnosti i bila je potpuno materijalno
usmjerena � u nagomilavanje imovine i blagostanje obitelji. Iznenada
se promijenila; počela je čitati »duhovnu« literaturu i posjećivati
tečajeve i radionice. Ali samo je zamijenila ideologiju � privređivačku
usmjerenost s čašćenjem duhovnosti. Objasnila mi je da studira na
duhovnom univerzitetu i da jedino on nudi pravu i ekskluzivnu istinu.
Na svaki moj pokušaj dokazivanja suprotnog, reagirala je agresivno
i komunikacija između nas postala je nemoguća. Kasnije mije opet
ponudila obrazovanje na nekoj drugoj duhovnoj školi. Radilo se o
programu koji je za mene neprihvatljiv, pa mi se odonda više nije
javila.
Ovaj slučaj je školski primjer ovisnosti o duhovnosti i jake agresije
ne samo prema onima koji nisu duhovni, već i prema onima koji ne
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
prihvaćaju isti program duhovnosti, koji je po njima, jedini pravi.
Mnogi su čak i uvjereni da je njihova istina apsolutna. Slične primjere
možemo opaziti i s njima se susrećemo svaki dan. Znam pokušaje
nekih koji predaju na raznim »duhovnim univerzitetima« koji su
htjeli obezvrijediti reiki. Sve je više i onih koji obznanjuju da im je to
što uče »poručio« Maitrea ili neki drugi majstor mudrosti koji se kroz
njih kanalizira.
Ovisnost o ljudima
U svojem životu razvijamo različite vrste ljubavi; najčešća je ljubav
prema ljudima: prema partneru, djeci, vođama,... Određena ljubav
može postati sve jača i može prerasti u ovisnost. Većina nas ljubav
shvaća kao nešto uvjetovano � namijenjeno je nekoj osobi, ali za
ljubav, naravno, za naše pojmove postoje i određeni uvjeti. Recimo
reciprocitet (koliko ti meni, toliko ja tebi). Pri tome se možemo
upitati je li to stvarno prava ljubav, volimo li samo onoga tko nam
ljubav može uzvratiti. A što je s načelom nezdruživosti? Recimo,
nekoga volimo, a nekoga mrzimo. I ukoliko smo uvjereni da nam
samo određena osoba može osmisliti život, onda ni to nije ljubav
već ovisnost koja je proizašla iz pretjerane vezanosti. Ovisnost može
biti tako jaka da u ovisnom čovjeku pokrene agresivno ponašanje
prema njemu bliskim osobama. I podsvjesna agresija ima veliku
snagu i vrlo je destruktivna, a u skladu sa zakonom samoregulacije
biopolja i odgovor je tome primjeren. Iz takve ovisnosti se razvija
i ljubomora koja prouzrokuje cijeli niz bolesti i tegoba, nama i
našoj djeci. Ljubomora je inače jedan od glavnih uzroka za jaku
destrukciju biopolja na području glave. To znači i moguće tegobe
sa svim organima koji se nalaze na tom području. Buduća majka
koja je ljubomorna, za vrijeme trudnoće deformira biopolje djeteta
na području glave, što često izazove slabiji vid. Kod muškaraca je
upravo ljubomora česti uzrok za impotenciju.
Gospođa srednjih godina potužila se da je potpuno bez energije i da
sve što radi ide ukrivo. Obitelj se raspada, s mužem koji se je zbog
nesnosnih okolnosti u obitelji odselio k svojim roditeljima, gotovo
da više i ne komunicira. Ima dvije kćeri, studentice koje ju ignoriraju.
U svojim očajničkim pokušajima da spasi situaciju, tražila je krivce
oko sebe, u mužu i djeci. Pri tome je bila tako agresivna, posesivna
i istovremeno ovisna o svima, da je napravila puno štete. Kad sam
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
joj pokušao objasniti gdje je problem, nije me željela razumijeti. I
dalje je željela nadzirati i promijeniti druge. Ona je točno »znala«
stoje dobro za njenog muža i kćeri. Još me je nekoliko puta nazvala
i ponovno sam ustanovio da još nije shvatila uzrok svojih tegoba i
da joj se stanje ništa nije poboljšalo. Budući da je od mene očekivala
rješenje i nije ga dobila, postala je agresivna i prema meni, osuđivala
me je i ljutila se na mene. Budući da sam ja djelovao neovisno i bez
očekivanja da u njenom slučaju uspijem, to joj se pojačano vratilo
natrag. U takvim se slučajevima često sjetim riječi jednog psihijatra:
»Za takve osobe možeš samo još moliti, sve drugo će se dogoditi
kada bude vrijeme za to«.
To je i za mene bila dobra škola, naime da naučim djelovati i onda
kada nisam shvaćen i kad se ljudi nisu spremni promijeniti. Pri
tome se je pojavila i dilema trebam li pacijentima naplatiti iako nisu
razumijeli moj način terapije i zbog toga, bar na prvi pogled nije
bilo učinka, znajući, na kraju krajeva, kako ja od toga živim. Često
me pitaju treba li platiti i ukoliko ne djeluje. Neki čak pitaju hoće li
im, ukoliko ne ozdrave, novac biti vraćen. Neki pitaju je li to uopće
potrebno platiti. Znanje mi je dano od Boga, što se, naravno ne
zaračunava. Moja iskustva kažu da su učinci iscjeljivanja kod onih
koji to ne plate, minimalni. Naravno da pomoć terapeuta možemo
platiti i na drugačiji način, kao što je pomoć drugome kad to treba,
djelovanje za grupnu korist svih ljudi. Mnogi još uvijek misle da im
njihove tegobe može otkloniti netko izvana, a da se oni sami pri
tome ne trebaju promijeniti odnosno, da kod svojeg iscjeljivanja ne
moraju aktivno sudjelovati.
Ovisnost o stvaranju
Istodobno s razvojem ljubavi prema ljudima i svijetu, rađa se i želja za
stvaranjem novog. Rađanje djece je najviši cilj čovječanstva, vrhunac
stvaranja. Kroz rađanje djece, ponovno se rađamo, produljujemo
svoj rod, prenosimo svoje gene u budućnost.
Oni koji postanu ovisni o stvaranju, neprestano stvaraju i pri tom ne
osjete mir, jer nikada stvarno nisu zadovoljni s dostignutim. Stalno ih
nešto vuče u novo stvaranje. Ukoliko nemaju mogućnosti stvaranja,
nisu i ne mogu biti sretni, jer to postaje izvor ljubavi u njihovom
životu. Do sada sam susreo puno takvih koji u sebi imaju ovisnost
o stvaranju: stvaranje im je najvažnije i za to žive. Svo svoje vrijeme
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
posvećuju tome a ostalo im je od sekundarne važnosti. Obično ih
zaustavi bolest koja ih prisili na razmišljanje i odmor.
I ovisnost o rađanju djece je neka vrsta ovisnosti o stvaranju te
može biti puno izraženija. Ponekad pojedinci u silnoj želji da dobiju
dijete naprave nemoguće. Budući da u sebi nose ovisnost da pod
svaku cijenu moraju imati dijete, s viših razina, to im je u relativno
dugom razdoblju i onemogućeno � prvo moraju naučiti prihvatiti
sve i svaku situaciju točno onakvu kakva jest, prihvatiti prirodni tok
svega. Jednostavno treba prihvatiti činjenicu da u »nacrtu« života
pojedinca u ovom životu nije dijete, i da bismo to prihvatili, moramo
potražiti kakav smisao nam je dodijeljen u ovom životu. To se može
provjeriti metodom karmičke dijagnostike. Majka je već puno
godina unaprijed, ponekad i cijeli život prije, povezana s dušom
budućeg djeteta. U slučaju ako za određeni život nije predviđeno
dijete, takva se veza ne prepoznaje. Ali meni se, u većini slučajeva,
ne čini etički to reći budućoj majci. Uz činjenicu da mogu pogriješiti,
uvijek se pitam zašto bih to nekome rekao ako žena to ne spoznaje
sama. Moje posezanje u to bi dakle bilo etički sporno, budući da je
odluka o daljnjim postupcima na strani žene odnosno na strani oba
partnera.
Nedavno sam u razgovoru s poznatim liječnikom čuo razmišljanje
koje je za liječnika službene medicine neobično: »Zašto se uopće
trudimo razvijati umjetne načine za rađanje djece? Priroda sigurno
ima važan razlog, zašto netko ne može imati djecu«. I ja to moram
potvrditi, jer s neprirodnim posezanjem u nešto tako sveto kao što
je rast populacije, vjerojatno nasilno posežemo u prirodni red, božji
plan. Time prvenstveno zadovoljavamo osobnu potrebu, dakle nečiju
ovisnost, a više razine će na to odgovoriti na svoj način, na koji mi u
tom trenutku i mjestu nemamo uvida. Neke ćemo odgovore dobiti
i u našim sljedećim životima, ili će to otplaćivati naša djeca. Ili nam
je dana mogućnost da imamo takvo iskustvo za koje ćemo možda
vremenom ustvrditi da ga nismo bezuvjetno trebali. S razine svijesti,
gdje se sada nalazimo, teško pravilno prosuđujemo što je pravilno,
a što nije.
Žena u starosti od četrdeset godina, potužila se da često ima tegobe na
reproduktivnim organima, kao što su upale jajnika, miomi u maternici
i vaginalne upale. Medicina joj ne može pomoći. Ona i suprug se
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 već petnaest godina trude dobiti dijete. Pokušali su i s umjetnom
oplodnjom koja nikako ne uspijeva unatoč tomu što medicina ne
vidi nikakav pravi uzrok za to. Kod njih oboje sam ustanovio jaku
ovisnost o »imati dijete«, koja izaziva i podsvjesnu agresiju, a sve to
je dovoljan razlog da im je Svemir postavio prepreke. I tegobe na
reproduktivnim organima su način onemogućavanja te njene jake
agresije. Kod žene sam isto ustanovio podsvjesni program, »nikada
više ne želim imati dijete«, koji je ostvarila u jednom od svojih prošlih
života. Tada sam je »vidio« samu, bez muža, s gomilom djece i u
velikom siromaštvu. Već sam prije spomenuo da svaka vrlo jasna
odluka da će nešto biti ovako ili drugačije, stvara u našoj podsvijesti
program, koji zatim neovisno djeluje u skladu s našom odlukom. Sve
te podsvjesne programe i ovisnost, zajedno smo riješili, ali unatoč
tome, u ovom životu kod nje ne vidim dijete. U njenom sljedećem
životu prisutno je dvoje djece, što sam joj i rekao. Trebat će dosta
vremena da ona to i svjesno prihvati i da se s tim zbliži. U duši se
možemo vrlo brzo promijeniti kad dobijemo pravu informaciju, ali
naš razum treba više vremena.
Ovisnost o potpunosti, vlasti i moći
Uspješnost, koja nas prati prilikom našeg djelovanja, obično
automatski pokreće želju za većim uspjehom, pa za potpunošću, a
stremljenje ka potpunosti, stoje inače prirodni proces, može postati
ovisnost. Kao što znamo, ovisnost je izopačenost, u ovom slučaju je to
ovisnost o potpunosti. To znači da vezanost za potpunost postaje cilj i
izvor životne sreće. Na jednom od predavanja karmičke dijagnostike,
profesionalni terapeut mi je postavio sljedeće pitanje: »Što je loše
u tome da želimo biti potpuni, najbolji?« Očito nije razumio vezu
s ovisnošću. Naravno da ništa nije loše u želji biti potpun, ali to
ne smije postati svrha koju stavljamo ispred vraćanja ka Najvišem.
Ukoliko smo ovisni o potpunosti, postajemo agresivni prema svima
koji po našim mjerilima nisu potpuni, što je vrlo destruktivno.
Budući da tokom predavanja obično grupno osvjestimo i riješimo
neke najčešće ovisnosti i uzorke, kasnije sam provjerio biopolje prije
spomenutog gospodina. Budući da mu ego nije dozvolio prihvatiti
činjenicu da i on ima neku od ovisnosti, kod njega je ostala ovisnost o
»duhovnosti« i o »biti potpun«. Kasnije sam saznao da je to bio česti
izvor obiteljskih problema, u njihovim međuodnosima. Doslovce je
s »potpunošću« maltretirao ženu i djecu. Uslijedila je rastava braka,
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
dakle žena i djeca su pobjegli iz spomenute situacije. Problem je još
tragičniji jer se radilo o terapeutu.
Što smo više na svom evolucijskom putu, što više znanja imamo,
što smo sposobniji, što se nalazimo na višem položaju, prije
možemo pomisliti da smo nešto više. I priča o palom anđelu nam
govori d a j e on bio najljepši, najpametniji i najsposobniji anđeo.
U jednom trenutku je čak pomislio da je potpun, na razini Boga.
Morao je pasti, jer je u suprotnom mogao biti štetan za svijet.
Neki želju za potpunošću izjednačavaju s »vragom«. Kako god
bilo, ovisnost o potpunosti je posezanje u prirodni red.
I oni koji misle da su apsolutno u pravu, da su potpuni, najbolji i
uzimaju si za pravo uređivati svijet oko sebe, moraju od strane Sve-
mira biti prekinuti, ograničeni, jer bi inače u nastavku postali štetni.
Vrijeme je pokazalo koliko je povijesnih ličnosti s takvim načinom
razmišljanja i djelovanja prouzročilo katastrofe međunarodnih i
svjetskih razmjera. Takvog »potpunog« ima skoro svaka obitelj,
škola, poduzeće ili država.
Ustanovio sam, što smo na višem nivou u svojoj evoluciji, teže se
rješavamo nekih svojih pogrešnih uvjerenja ili pogrešaka. Prije
nekoliko godina su se u Ljubljani doslovce natjecali, tko ima manji
ego. Kod svega toga mi je najmanje jasno, s čim su mjerili svoju
uspješnost. Ljudska glupost stvarno ne poznaje granice.
Kod želje za potpunošću, javlja se i želja za moći i vlašću. To donosi
jaku vezanost i ovisnost, što rađa agresiju prema svima koji bi nas
pri tome mogli ometati ili biti bolji od nas. Ovisnost o moći može biti
sila koja ruši svemir.
Jedna gospođa ima jaki artritis, bolove uzduž kralježnice, osjeća
pritisak u prsima. Često se ozljeđuje i imala je prometnu nesreću
bez, naizgled, posebnog uzroka. Djeluje vrlo razumski, na poslu
je na vodećem položaju, mogli bismo reći da je po mjerilima
društva prilično uspješna. Kod nje sam ustanovio jaku ovisnost o
»potpunosti« i podsvjesni uzorak »biti uvijek u pravu«. Podsvjesna
agresija prema onima koji nisu po njenim mjerilima � rušilačka je.
Tu istu agresiju ispoljava i prema sebi, prema svojim podređenima i
prema svojim ukućanima. Očajava i zbog najmanjeg kućnog nereda.
Ljudi je izbjegavaju. Svemir joj je preko biopolja vratio s bolešću i
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
sudbinom koje bije trebale zaustaviti. Ukoliko se to ne dogodi, te će
destrukcije prenijeti na svoje potomke.
Takvi su ljudi za mene najveći izazov. Djeluju na razumskom nivou,
mentalu (nisu uključene emocije ni osjećaji), zato im sa svojim
objašnjenjem teško mogu ponuditi nešto opipljivoga, i sa svim tim
što im kažem, ne mogu se složiti, jer oni to vide drugačije. Takvi
me često prekinu prilikom objašnjavanja uzroka, i kažu mi da su
došli zbog fizičkih tegoba, a ja im govorim o psihičkim uzrocima,
lako možda prvi put ne razumiju i naizgled se ne promijene, oni su
primili informaciju koju je podsvijest spremila. Često se dogodi da
se postupno počnu mijenjati. Ponekad, netko od takvih ponovno
nazove i pita smije li opet doći na terapiju. Puno puta ukućani te
osobe potvrde joj da sam bio u pravu i da je i oni doživljavaju na
takav način. Dalmatinska poslovica kaže: »Ako ti netko kaže da si
magarac, može biti u krivu; ako ti to kaže pet njih, kupi si samar
(sedlo)!«
Ovisnost o vraćanju ka J e d n o m � Svemiru � Bogu
U uvodu sam pojasnio da je za mene najveća ljudska vrijednost Bog,
odnosno vraćanje Bogu, Najvišoj svijesti. Istovremeno je vezanost i
ovisnost o vraćanju Bogu najveća, najdestruktivnija i najteže se je
riješavamo. Tu se radi i o tome da vraćanje Bogu, vjeru u Boga i
Boga samoga ne možemo izjednačavati. Ukoliko kažemo da je Bog
ljubav, apsolutna, Najviša svijest, s tim smo izrekli, barem prema
mojem sudu, najtočniju definiciju Boga. Riječima se teško može
jednostavno i svima razumljivo izraziti nešto što je istovremeno
apstraktno i istinito, svakdašnje. Sve što nije Bog sam, prolazno je i
može prouzročiti podsvjesne agresije. Što smo bliže Bogu, to može
nastati teža ovisnost. Naime, što se više penjemo ka Bogu, to je put
strmiji. Taj je put sve manje ovisan o vanjskim faktorima i sve više o
nama i našim unutarnjim htijenjima. Napredak više nije automatski,
već u mijenjanje sebe moramo ulagati sve više napora. Kušnje su sve
veće, ali smo i mi jači. Pritom se možemo tješiti uzrečicom: »Nikada
ne dobijemo onu kušnju koju ne bismo mogli proći«.
Ukratko, prepušteni smo sami sebi i svjesnom htijenju vraćanja Bogu.
Često je potrebno napraviti i nešto što nije ugodno. Pri takvom
usmjerenju naše svijesti, dobit ćemo pomoć i s viših razina.
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
O SOTONIZMU
rebalo mi je dosta vremena dok nisam počeo shvaćati svijet
T energija. Na početku sam u svojem oduševljenju mislio da
već sve znam. To je bila jedna od glavnih zamki, jer znati i misliti
da znaš, otvara provaliju. Oni koji su usmjereni više razumski i
pohlepni su za znanjem, obično misle da znaju, a zapravo su
vrlo često daleko od znanja. Znati znači imati neposredno
iskustvo koje neki mogu doživjeti na trenutak, neki imaju pogled
»odozgo«, a neki takva iskustva ili ne prepoznaju ili ih u ovom
životu uopće ne dozive.
Na početku bavljenja s energijama, naivno sam mislio da je rad
s energijama već po samoj prirodi jednostavan i bezopasan, da
ne mogu napraviti ništa krivo. Moji učitelji su me naučili tehnike
rada s energijama, davši mi pritom jasne upute, kao na primjer:
»kad ustanoviš pomanjkanje energije, odvedeš štetne i dovedeš
dobre energije, otvoriš čakre, očistiš eteričko, astralno i mentalno
tijelo i si«. U skladu sa svojim tadašnjim znanjem i spoznajama,
na taj sam način i radio terapije. Sve je bilo prilično jednostavno,
pogotovo kad sam si pomagao s radiestezijskim njihalom.
Naravno, to je bilo simptomatsko energetsko iscjeljivanje, budući
da sam na taj način iscjeljivao samo simptome. U to sam vrijeme
mislio da kad otklonimo energetske simptome, tijelo će tada
ozdraviti.
Tada još nisam razumio da je energetsko iscjeljivanje p u n o
učinkovitije onda kad osoba dobije informaciju o p r a v o m
uzroku t e g o b a i to osvijesti, sudjeluje pri iscjeljivanju i
promijeni se. B e z t o g a j e e n e r g e t s k o iscjeljivanje neučinkovito,
simptomi se vraćaju, što može biti još štetnije od medicinskog
liječenja. Š t o više moći i m a m o , što na višoj razini iscjeljujemo,
učinkovitiji smo, ali i više štete m o ž e m o napraviti.
S vremenom sam preko terapeutskog iskustva i istraživanja
počeo drugačije razumijevati djelovanje energija. Sada znam da
se to moje razumijevanje postupno razvijalo već od djetinjstva
i da sam na neki način bio »vođen odozgo« u pravom smjeru.
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
 Još od djetinjstva bio sam svjestan svojih sposobnosti i toga da
sam »drugačiji«; intuitivno sam kultivirao razvoj svoje osobnosti i
razumijevanja procesa koji se odvijaju na većini nevidljivih razina,
i tome sam većinom davao prednost pred skupljanjem znanja
i razvoju različitih sposobnosti i spretnosti u okviru školskog
sistema. Slijeđenje intuicije tijekom moje naobrazbe na području
energetskog iscjeljivanja, bilo je veoma važno i još je uvijek;
sve to je spriječilo da nasjednem na različite trendove: što više
pohađanja tečajeva i radionica te traženje čarobnih formula na
području duhovnosti. Vrlo pažljivo sam izabrao tečajeve, a nakon
njih, maksimalno se posvetio proučavanju znanja koje sam dobio
na tečaju. U to sam uvijek ulazio bezuvjetno, slikovito rečeno,
naglavačke sam uskočio i probijao se kroz novu materiju i svaku
metodu želio spoznati do srži. Mnogo puta sam ustvrdio zablude
i ograničenja nekih svojih učitelja, prešao njihove granice, što
je obično, zbog mojeg neslaganja i sumnje, dovelo do prekida
komunikacije između mene i učitelja. Puno sam metoda, što
su mi bile od velike pomoći prilikom mojega razvoja, kasnije u
cijelosti odbacio kao nekorisne ili sam iz njih izvukao samo bit
koju sam uključio u svoj način rada.
Moj se put vjerojatno razlikuje od puta većine; prvo moram doći
do određene spoznaje, a tek onda su na redu teorijsko znanje i
učitelj. Uzrečica »kad si spreman, učitelj dođe« itekako je prisutna
u mom životu. Tek kad sam bio spreman, »došao je« učitelj koji
mi je svijet energija prikazao drugačije nego je to uobičajeno
u klasičnom energetskom iscjeljivanju: kroz razumijevanje
djelovanja svijeta i povezivanje uzroka i posljedica. Učitelj koji
je do danas na mene imao najveći utjecaj, bio je autor karmičke
dijagnostike, ruski iscjelitelj Sergej Nikolajevič Lazarev. Njegova
teorija je kod mene izazvala bitne promjene u razumijevanju
nastanka bolesti. Pri tome sam počeo razumijevati i sotonizam
i, takozvane, negativne energije. Moja sudbina je � da se do
spoznaja probijam sam, a to se odvija kroz iskustva, istraživanja,
odricanja te svakodnevni rad.
Upravo me je moje razumijevanje karmičkih zakonitosti, uzroka i
posljedica, u trenutku kad sam se počeo susretati sa svim vrstama
namjernog štetnog energetskog djelovanja, kojeg neki skupnim
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
imenom zovu sotonizam, pomoglo u razumijevanju tako teško
razumljivog područja.
Često sam imao mogućnost slušati o moćima uroka i prokletstava,
o tome da se mogu naslijediti unutar obitelji, ili su usmjereni na
pojedinca. 0 tome je dosta napisano u knjigama, a još se više
0 tome govori u predajama. Svojevremeno sam mislio da su to
samo mitske priče, praznovjerja ili izmišljotine, ali danas znam da
uroci i prokletstva stvarno postoje. U literaturi možemo pronaći
1 brojne primjere.
Lazarev u knjizi Dijagnostika karme navodi tipičan primjer
prokletstva, koje je E. R Blavatska opisala u knjizi »Iz dubina
i prašuma Indije«. Blavatska1 je u nekom indijskom naselju
razgovarala s potomkom nekada moćnog cara koji je ispričao
sljedeće: »Na jednom od svojih putovanja, car je, kao što je to
bilo uobičajeno, bogato nagradio mudrace, prilikom čega je
jednoga zaboravio. Uvrijeđeni mudrac je prokleo cara. U očaju je
car pao pred njegove noge i molio ga da mu oprosti. Mudrac je
odgovorio da je već prekasno, prokletstvo je već počelo djelovati
i nije ga više moguće zaustaviti � car će izgubiti prijestolje, ali
će se mudrac potruditi sačuvati njegov život i život njegovih
potomaka. Tako se je i dogodilo: car je izgubio prijestolje, a
njegovi su se potomci razišli po čitavoj Indiji«.
Ova nam priča zapravo govori da moramo biti vrlo oprezni,
kako u mislima, tako i u djelima, jer kasnije je vrlo teško ispraviti
pogrešku.
Riječ »sotonizam« za mene znači izazivanje štete nekom drugom
na energetskim razinama. To se u praksi izvodi preko uroka i
prokletstava, koje je samo jača verzija uroka, odnosno urok
može s vremenom prerasti u prokletstvo. 0 tome možemo na
popularan i iskrivljen način nešto malo saznati u filmovima o
magijskim obredima, gdje recimo, zabadanjem oštrih predmeta
u vudu lutku, nekoj osobi zadaju bolove, (voodoo je religijski
sistem s veoma razvijenim ritualnim praksama, najrašireniji je u
afričkim državama; njegova osnovna namjena je protumačiti sile
1
Pripadnica teozofskog društva. Teozofij a predstavlja vrstu religiozne mistike.
ISCJEUIVANJE KARyjyo<oyj^
kozmosa, te kako utjecati na njih i na čovjekovo postojanje). I u
našoj okolini imamo slične primjere, samo što se o tome puno ne
govori. Većina ljudi uopće u to ne vjeruje, a oni koji su bili žrtve
takvih procesa, ne usude se to niti izustiti. Zna se da se time bave
»vračare«, koje su u dosta slučajeva istodobno i vidovnjakinje,
savjetnice za životne probleme i slično.
Jednu takvu sam susreo u vrijeme dok to još nisam sasvim
razumio, ali znao sam da na neki način djeluje. Gospođa je bila
vidovnjakinja, a ujedno je bila vješta i s energijama. Ta moć je bila
dovoljna da je već samo mislima utjecala na druge. Obraćale su joj
se prvenstveno prevarene žene. S urokom bi dosegle da se muž
raziđe s novom partnericom i vrati se kući, ali u većini slučajeva
više nisu mogli uspostaviti dobar odnos. Gospođa se time bavila
dosta vremena u uvjerenju da pomaže »jadnim« ženama. Kad se
je muž počeo suprotstavljati njenim postupcima, zavadili su se.
Tada je ona izbola lutku muža i proklela ga. Muž je već sljedeći
dan obolio, a na kraju su se njezini postupci odrazili i na njoj i na
djeci. Kad je izgubila posao, shvatila je pogrešku svog djelovanja,
a odgovor biopolja se je počeo ostvarivati. Ostala je bez imetka i
s mnogim zdravstvenim tegobama i problemima u međuljudskim
odnosima.
Na sljedećem primjeru vidimo kako urok djeluje povratno, kada
mi nekome želimo zlo. Gospođa se osjećala loše i često je zbog
toga posjećivala liječnike koji nisu mogli otkriti uzrok njenog
bolesnog stanja. Niti obilasci vidovnjakinja nisu pomogli, ali
razjasnili su uzrok � jaki urok koji nije bilo moguće odstraniti;
djelovao je povratno, a nastao je kad je svojoj kolegici s posla
vrlo jako željela zlo. Takve vrste uroka je istinski teško odstraniti,
jer posebno jako oštete biopolje čovjeka. Oboljelo je i kolegičino
dijete, budući da je djetetovo biopolje manje zaštićeno.
S vremenom sam kroz svoja istraživanja i terapeutske primjere
dolazio do novih spoznaja koje su mi pomagale razumijeti uroke
i prokletstva i prvenstveno učinkovito otkloniti tegobe. Budući
da se već dugo bavim bioenergijom, u slučajevima, kad sam bio
energetski napadnut, pojavila mi se želja da upotrijebim tehnike
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOSTIKOM
koje spadaju u magijske tehnike, kako bih zaustavio napadača.
Našao sam se pred dilemom po kojem ću putu ići. Nije mi bilo
jednostavno odbaciti metode energetskog nasilja � višegodišnji
rad na području bioenergije i proučavanja ezoterične literature,
nudili su mi širok izbor djelovanja takve vrste. Shvatio sam da
prilikom napada ne smijem odgovoriti na isti način, jer bi u tom
slučaju mogao naštetiti napadaču, ali i sebi i svojim bližnjima.
Odlučio sam se da ću u svakom slučaju pokušati djelovati na
drukčiji način, naime uzrok za energetski napad je najčešće u
štetnom prethodnom djelovanju napadnutog, a može biti i zbog
negativnog djelovanja predaka. Ukoliko na napad odgovorimo
napadom, nastaje lančana reakcija, energetski napad je grubi
prekršaj kojem slijedi kazna.
Kako postupati u slučaju energetskog napada?
Prvo na primjeren način pomognem napadaču (opraštanjem,
pozitivnim mislima, slanjem dobre energije, u obliku želja i
blagoslova...), začepimo prvo rupu na čamcu, a onda izbacujmo
vodu. Kasnije, zajedno s povrijeđenim, ili kod sebe, kad se radi o
napadu na mene, potražim uzrok za to stanje. Već sama dobra
misao koju pošaljemo napadaču može u nekim slučajevima
oslabiti njegovo štetno djelovanje.
Rad s energijama ima svoje zakonitosti koje treba razumijeti.
Kad se bojimo energetskog napada određene osobe, možemo s
time prizvati napad; i mi smo energetski napali pretpostavljenog
napadača već samom pretpostavkom o njegovom napadu
na nas. Što je naša predodžba i mentalna simulacija napada
realnija, to si veću štetu radimo. Što je agresivniji naš odgovor
na agresiju drugih, više štete napravimo sebi i drugima. Pravilan
način djelovanja i disciplina svijesti su u današnje vrijeme, kad
s e j e podigla opća razina energije, vrlo važni. Jedan od osnovnih
zakona Svemira je: Ne raditi zlo, ne misliti zlo. Sada to više nije
samo apstraktno načelo, to mora postati način života. Rezultati
istraživanja koja radim pomoću karmičke dijagnostike govore o
tome da je poštivanje etike i pravilnog djelovanja nužan uvjet i
jedini način preživljavanja za nekoga tko se bavi s energijama,
ISCJEUIVANJE KARMIČKOM DIJAGNOJIIKOM
ujedno je i njegova najbolja zaštita. Obično tražimo opasnosti
oko sebe, a najveća opasnost se nalazi unutar nas i djeluje
neprimjetno. Korijeni te opasnosti su u nerazumijevanju svijeta,
neshvaćanju što se događa u nepravilnom ponašanju koje
neprimjetno vodi ka unutarnjem čovjekovom raspadu. Katastrofe,
strašni i tragični događaji s kojima se borimo cijelo vrijeme,
posljedica su naše duhovne nepotpunosti. Napori koje ulažemo u
borbu sa sjenom, posljedicom, ne mogu odstraniti glavni uzrok.
To je duhovni raspad s kojim rijetki povezuju nesreće.
Ljudski zakoni se razlikuju od zakona Svemira. U energetskom
svijetu nije dovoljno postupati tako kako to radimo u materijal-
nom svijetu � udarac šakom vratiti na jednak način; pri tom udarcu
stradava samo krivac. Kod energetskog udarca, s obzirom na to
da je čovjek na razini biopolja povezan s rodbinom i potomcima,
udarac će ozlijediti cijelu obitelj. Na naš energetski napad odgovor
će dobiti svi s kojima smo tijesno povezani.
Zaključio sam da osoba s povećanim energetskim sposobnostima
mora biti posebno oprezna kod rada s energijama: ne smije
niti jednu riječ izreći nepromišljeno, jer već to može biti štetno
djelovanje.
] )
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
VEZA KARAKTERA, SUDBINE I BOLESTI
N aš karakter, sudbina i bolest su u međusobnom odnosu, važno
je da shvatimo da jedan na drugoga djeluju u jedinstvenom
biopolju. Ovdje čitatelj treba biti svjestan da se ne može sve
razumski objasniti; to se prihvaća kao fenomen. Povezanosti se
događaju na različitim razinama i na različite načine. Deformacije
u zajedničkom biopolju se prikazuju kao različite bolesti, psihičke
smetnje, patološke deformacije karaktera čovjeka i razne životne
neugodnosti koje bismo mogli nazvati � loša sudbina. Iz toga
možemo zaključiti da su zdravlje, karakter i sudbina čovjeka
određeni s karmičkim strukturama. Sve informacije o čovjeku i
njegovom tjelesnom stanju kodirane su u biopolju i pri tome pos-
toji dijalektička povezanost struktura biopolja i tjelesnih struktura,
pri uzajamnom djelovanju jednih na druge. Prilikom energetskih
tretmana i otklanjanja deformacija u biopolju, utječemo na
promjene u svim strukturama informacijsko�energetskog sistema
čovjeka. Djelovanjem na te strukture ne iscjeljujemo samo aktualne
bolesti, već i one koje bi se možda manifestirale u budućnosti, čak
i nakon više godina.
Dok još nisam znao da su, ne samo svi organi, već i karakter,
sudbina i naše zdravlje međusobno povezani, liječio sam bolest.
Najčešće je to bilo energetsko iscjeljivanje s ciljem iscjeljivanja
tegoba na tijelu koje su se pojavljivale u raznim oblicima od
fizioloških do funkcionalnih smetnji. Nakon ovakvog iscjeljivanja,
došlo je do poboljšanja tjelesnih tegoba, ali one su se prenijele
na karakter i čovjek se počeo u različitim situacijama neobično
odazivati na okolinu. Još nisam znao da bolest može putovati s
organa na organ, još manje da se u tom lancu nalaze i osobnost,
sudbina, duhovnost i drugi čovjekovi parametri.
S vremenom sam shvatio da sam prilikom terapija mislio samo
na zdravlje i orijentirao se samo na fizičko, eteričko, emocionalno
i mentalno tijelo, poravnao samo jednog od parametara
informacijsko�energetskog sistema čovjeka i s time pogoršao
ostale. Ozdravio sam tijelo, a nisam otklonio uzrok njegove bolesti
i zato se je uzrok premjestio na parametre sudbine, karaktera i još
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
negdje drugdje. Shvatio sam da je prilikom iscjeljivanja organizma
potrebno poštivati činjenicu da je on jedinstveni sistem. To mi je
omogućilo uvid u istinske uzroke koji uzrokuju tegobe i utječu na
sve.
Počeo sam iscjeljivati gospodina s rakom na debelom crijevu. Već
prilikom prvog posjeta, ubrzo nakon što je saznao dijagnozu,
osvjestili smo i otklonili neke jake strahove: strah od smrti, bolesti,
gušenja i strah od toga da neće ozdraviti. To su tipični strahovi koje
doživljava osoba kada sazna za dijagnozu raka. Strah je duboko
ukorijenjen u podsvijesti, u osnovi našeg bića i pokreće paniku i
strah � njeno sjedište je u moždanom deblu. Strah od smrti skoro
uvijek uzrokuje i strah od gušenja, strah da više nećemo moći disati.
Unutarnji konflikt zbog strahova je vrlo teško riješiti. Poseban
problem je u tome da u slučaju straha nije moguće razumsko
prihvaćanje i logika koja bi pacijenta dovela u racionalnost. Pomaže
samo osvještavanje i takozvana psihoenergetska transformacija
podsvjesne, energetsko�informacijske strukture, koja je osnova
svakog straha. Kod gospodina sam uzrok bolesti pronašao u prošlim
životima, u jakom kršenju duhovnih zakona od njegovog pradjeda
po očevoj liniji predaka, koji je ubijao u ime ideologije i »krvne
osvete«; i inače je bio vrlo agresivan i ohol (ovdje vrijedi poslovica
»sinovi plaćaju grijehe očeva«). Gospodin je bio depresivan i nije
pokazivao neke posebne želje za životom. Inače, moje je objašnjenje
uzroka njegove bolesti prihvatio, ali s rezer�vom. Nakon njegovog
osvještavanja i zajedničke transformacije uzroka, provjerio sam
njegovo biopolje i ustvrdio da je čisto. U biopolju više nije bilo
energetske promjene (deformacije) koja ukazuje na prisustvo raka.
Opipavanje energetske strukture raka (pulsirajuća je i snažna) u
čovjekovom biopolju, za mene je posebno neugodan osjećaj.
Neko vrijeme nakon operacije, bolest je recidivirala; ja sam dalje
istraživao. Iznenadilo me je da ne mogu ustanoviti odakle dolazi
uzrok bolesti. Budući da to, kao i obično, nisam mogao prihvatiti,
probijao sam se u sve suptilnije razine biopolja. Osjetio sam
informacijsku blokadu, kao da mi je netko spustio zavjesu. Kada
sam u meditaciji postavio pitanje smijem li dalje, dobio sam odgovor
»ne«. Tada nisam poslušao i »upao« sam u prostor u kojem sam
pronašao traženu informaciju. Shvatio sam da je ovdje zapisana
sudbina. U svom tom oduševljenju, u biopolju sudbine, počeo sam
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
čistiti uzorke raka. Provjeravanje mije pokazalo da je sada sve čisto.
Alija sam se naglo počeo loše osjećati, energetska razina mije pala
i dobio sam simptome prehlade. U svojem sam biopolju osjetio
neke čudne tvorbe koje nisam znao definirati. Istovremeno me je
pozvala kolegica s kojom povremeno surađujem, i upozorila me
je da je u meditaciji dobila informaciju da je za mene vrlo opasan
ulazak i čišćenje biopolja na području sudbine. Ukratko, ovakvim
sam načinom rada od gospodina preuzeo njegovu bolest. To je za
mene bila »dobra škola«. Pokajao sam se za kršenje viših zakona i
sve preuzeto »vratio« natrag u biopolje sudbine gospodina kojega
poznam i zbog čega nisam mogao prihvatiti činjenicu da sam
nemoćan i da je sudbina na djelu.
Tako sam s vremenom shvatio da ne smijemo i ne možemo na
silu mijenjati sudbine, da djelovanje terapeuta pomaže samo
privremeno, na dulje razdoblje to je nekorisno, čak i štetno.
Na sudbinu možemo utjecati osvještavanjem i razumijevanjem
uzroka tegoba i mijenjanjem našeg karaktera. Jedan dio sudbine
programiran je drugačije, što u ovom trenutku još ne mogu
shvatiti, odnosno još nisam dovoljno čist da bih mogao dobiti
tu informaciju. Najvjerojatnije se radi o dijelu sudbine koji će
se bezuvjetno izvršiti, i na tom stupnju svijesti, nemoguće ga je
mijenjati. Uvijek kada ne dobijem informaciju ili ne vidim rješenje
problema, pitam se što moram kod sebe promijeniti i popraviti.
Tehnika, kako to napraviti, od sekundarne je važnosti.
Prije mnogo godina iscjeljivao sam u uvjerenju da strukture
biopolja određuju samo stanje tijela. Postupno sam spoznavao
činjenice koje su u toj predodžbi bile suprotne. Opažao sam kako
moji pacijenti kroz proces iscjeljivanja očito mijenjaju osobnost.
Dok sam te promjene analizirao, došao sam do zaključka da su
osobnost, sudbina i bolest u nekoj međusobnoj ovisnosti, a ta
povezanost ima više oblika. Opažane strukturne deformacije
ostvaruju se na različite načine: to mogu biti različite bolesti,
psihičke deformacije, patološke deformacije osobnosti, traume,
životni neuspjesi. Što sam dulje proučavao te činjenice, bliže sam
bio zaključku da su zdravlje, osobnost i cijela čovjekova sudbina
određeni karmičkim strukturama. Sve informacije o čovjeku i stanju
njegovog tijela, zapisane su u njegovom biopolju. Tako sam došao
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
do vrlo detaljnih zaključaka koji su mi uvijek ponovno potvrđivali
da postoji veza između struktura biopolja i fizičkih struktura, da
jedna na drugu djeluju uzajamno. Sudbina i čovjekova osobnost
upravo su tako zapisani u strukturama biopolja i ukoliko na njih
djelujemo, postupno možemo štošta popraviti. Što sam dulje to
istraživao, to su se zanimljivije činjenice pojavljivale.
Zamolili su me za pomoć kod iscjeljivanja desetomjesečnog
djeteta. Već od rođenja ima napadaje epilepsije. Postavili su
mu različite dijagnoze, liječe ga hormonima i eksperimentiraju
još s nekim drugim /jekovima. Inače, napadi su rjeđi, ali unatoč
tome nalazi nisu dobri. I bioenergetičari su iznijeli razna mišljenja
o bolesti i njenim uzrocima. Jedan od njih je odbio terapiju iz
razloga jer mu djeca oduzimaju previše energije. Ovdje neću to
komentirati, budući da čitatelji znaju kakvo je moje mišljenje glede
toga. Majka djeteta je u prilično lošem stanju, zbog straha i brige
za dijete, energetski se potpuno »raspala«. Skeptična je i više
nikome ne vjeruje, a i s mužem se je zbog toga počela prepirati.
Mirno i do kraja slušala je moje zaključke, ali pri tome sam osjećao
njezinu nevjericu. Ustanovio sam da je uzrok za tegobe djeteta
konflikt između oca i majke za vrijeme trudnoće, ovisnost majke
o »biti u pravu«, ovisnost o »biti savršena« i vrlo visoka razina
uzvišenosti koju je na podsvjesnoj razini dobila od oca. Tako jake
destrukcije se jednostavno moraju zaustaviti. Na prvi pogled je
»vrlo nepošteno« da za to plaća dijete, ali budući da naša djeca
snažno pojačaju negativne programe koje su preuzeli od nas,
odgovor biopolja je � zaustaviti ih. Rekao sam majci da može sama
pomoći djetetu na način da zajedno osvjestimo uzroke, a ona s
vremenom mora promijeniti svoj karakter i početi se drugačije
ponašati prema sebi, djetetu i njegovu ocu. Odmah sam vidio
da me ne razumije, zašto bi morala kod sebe išta promijeniti.
Nije se odlučila za terapiju. Znam da su moje informacije kod nje
izazvale neke promjene duboko u njenoj podsvijesti i da njen
razum treba vremena. Ne znam hoće li to biti i pravovremeno za
dijete! Zaključio sam i da je prihvaćanje takve vrste informacija
proporcionalno sa stupnjem obrazovanja; to teže prihvaćaju
visoko obrazovani, vrlo samosvjesni i oni koji imaju potrebu imati
svoje »pravo«. Ponekad se sjetim uzrečice: » Toliko je pametan
da mu to i smeta«.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
BOLESTI KUĆNIH LJUBIMACA
U svojoj terapeutskoj praksi puno sam se puta susreo s
iscjeljivanjem životinja, istina, većinom se radilo o iscjeljivanju
pasa i mačaka, ali iscjeljivao sam i konje. Najlakše je iscjeljivati
razne tjelesne povrede ili s energetskom potporom pomagati pri
cijeljenju postoperativnih rana. Životinje se za prihvaćanjeenergije
koja dolazi od čovjeka odlučuju nagonski, a ne razumski. Životinja
osjeti što je za nju dobro, a pri tome nagonski prosuđuje i jesu
li namjere osobe u vezi nje dobre. Prije svega me je iznenadila
konstatacija da životinje nije moguće »silovati« s energijom, što
mnogi terapeuti čine s bolesnom osobom.
Uz to životinja osjeti da li joj određena osoba može pomoći i tome
se primjereno i ponaša. Više se puta dogodilo da je do mene došla
životinja i pod ruku mi namjestila oboljeli dio, zatim je mirovala
za vrijeme dok je tekla energija. Kad je osjetila da joj je dovoljno,
jednostavno je otišla. Na nekoliko pasa sam zatim provjerio njihovu
reakciju na to da sam im po vlastitoj volji i dalje davao energiju; u
pravilu su svi postali prema meni agresivni ili su se udaljili.
Dakako da kao kod ljudi tako i kod životinja ne možemo govoriti da
smo mi nešto iscijelili, već životinja ozdravi sama, a mi joj sa svojom
energijom možemo pomoći. U slučaju sudjelovanja bioterapeuta
nakon operativnog zahvata ili ozlijede, i veterinari zaključuju da
je oporavak protekao neobično brzo. Zato osvješteni veterinari
već zovu iscjelitelje da sudjeluju u njihovom radu, odnosno
upotrebljavaju komplementarne načine iscjeljivanja. Sve se više
uvažava i akupunktura i homeopatija koje su itekako upotrebljive
i kod životinja. Djelovanje homeopatije kod životinja poništava
tvrdnje onih koji kažu da se kod homeopatskog iscjeljivanja radi
o placebo efektu; na kraju krajeva, životinje ne znaju da smo ih
pomoću homeopatskih lijekova željeli izliječiti.
Ovdje ne namjeravam pisati o iscjeljivanju životinja bioenergijom,
jer je o tome već dosta napisano. Prvenstveno me zanimaju karmički
uzroci tegoba koje životinje preuzimaju od svojih vlasnika.
Shvatio sam da su sve vrste bolesti usko uvjetovane odnosom
vlasnika prema životinji, i to mi je otvorilo posve novi pogled na
iscjeljivanje životinja. Veza životinje i vlasnika vidi se i tako da
životinja često namjerno traži čovjekovu blizinu i tako stupa u
njegovo biopolje; na taj je način pod utjecajem njegovih energija.
Vjerojatno su za kućne ljubimce energije vlasnika ugodne. Ponekad
se čak može opaziti da životinja polako preuzme karakter vlasnika,
njegove navike i općenito možemo po ponašanju, npr. psa vidjeti
kakav je vlasnik u svojoj unutrašnjosti. Usudim se reći da je pas
često vlasnikova »produžena ruka«.
Pomagao sam pri iscjeljivanju rasne kobile koju je vlasnik ostavio
na iscjeljivanju kod kovača, koji za tu svrhu ima uređenu staju i
gdje njeguje konje s ozljedama kopita. Opazio sam da se kod njega
životinje ponašaju mirno. Kobila je na kopitu stražnje lijeve noge
imala gnojnu ranu, koja unatoč liječenju veterinara, nije zacijelila,
čak se pogoršavala. Kobila je k sebi puštala još samo vlasnika jer su
je veterinari zaplašili s raznim bolnim zahvatima. Činilo se da me
prepoznaje i čak nije pokazivala neprihvaćanje. Legao sam do nje,
obuhvatio je i na taj način umirio, naviknula se na moju prisutnost
i prihvatila me. Između nas je tekla komunikacija na nevidljivim
razinama kojom životinje vladaju bolje nego ljudi. Prvenstveno me
je zanimao uzrok njenih tegoba. U njenom sam biopolju ustanovio
da je emocionalno jako povrijeđena, a bol je povezana s prvim
vlasnikom. Rekli su mi da je to istina i da ju je prvi vlasnik, još dok
je bila ždrijebe fizički kaznio, jer je bila prilično živahna i drugačije
je nije mogao ukrotiti. Na kraju ju je prodao kao životinju za utrke,
a zatim su je koristili za rasplod rasnih konja.
Kobili sam dao homeopatski lijek, istovremeno je iscjeljivao i
energetski, prvenstveno na emocionalnoj razini. Liječenje je
nastavio i veterinar. Polako se pokazivalo poboljšanje, uskoro je
već mogla i stati na noge. Kad joj je bilo znatno bolje, vlasnik ju je
odveo; čuo sam da su je prodali dalje.
Jednom sam pomagao mački koju je pregazio auto. Unatoč teškim
povredama, slomljenoj šapici, više otvorenih rana po tijelu, još je
imala toliko snage da se dovukla kući i zavukla u kut gospodarske
zgrade. S obzirom da je bila kućni ljubimac, željeli su je spasiti.
Kad sam došao, odmah smo se prepoznali, bilo joj je jasno da
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
joj mogu pomoći. U prvoj fazi sam na nju položio ruke i pustio
da teče onoliko energije koliko je ona taj trenutak bila sposobna
prihvatiti. Ubrzo sam shvatio da su se boli pojačale, jer kad energija
naleti na blokadu ili ozljedu, pokrene se bolan proces. Mačka se
je umirila i zaspala. Tako je skoro nepomično ležala tri dana bez
hrane i vode. U međuvremenu nekoliko sam je puta energetski
podupirao, i na daljinu smo bili u kontaktu. Nakon tri dana, prvo
je počela piti vodu, zatim se je počela pomicati, premještati na
svom ležaju. Polako se je oporavljala; slomljene kosti nisu nikada
potpuno zarasle, ali je preživjela.
S polazišta karmičke dijagnostike važan je uzrok, zbog čega se
kućnom ljubimcu dogodila nesreća: spoznao sam agresije i nesu-
glasice u obitelji, gdje je muž bio alkoholičar. Mačka je jednako,
kao što se u takvoj situaciji odazivaju djeca, preuzela ulogu »žrtve«
i transformirala dio njihove agresije. Zato je bila i nepažljivija.
Naravno da ne mogu tvrditi da je to bio jedini mogući uzrok i da
se kod takvih nesreća radi uvijek o krivici vlasnika životinje. Ali
unatoč tome, za mene je svaki takav primjer potvrda činjenice, da
čovjek sa svojim krivim djelovanjem, agresijom i lošim mislima,
štetno utječe ne samo na ljude oko sebe, već i na životinje koje
žive s njim. Sljedeći primjer je vrlo tipičan i svakodnevan i po tome
što vlasnici većinom niti ne žele razumijeti da su pripomogli bolesti
kućnog ljubimca.
Psu su dijagnosticirali tumorsku tvorbu u trbuhu. Uzrok za bolest
sam našao i kod vlasnika. Moje objašnjenje nisu prihvatili, stoje za
mene bio znak da se maknem. Ali taj me je primjer zanimao pa sam
odlučio da, iako nisam intervenirao, i dalje opažam događanje.
Psa su zbog neizliječive bolesti dali uspavati, a članovi obitelji
su počeli oboljevati. Možda se na prvi pogled čini da događanja
unutar obitelji ne mogu biti u vezi s preminulom životinjom. Ali
to je fenomen koji skoro u tančine govori o uzrocima: kada je pas
prestao preuzimati na sebe probleme i prerađivati ih, preuzeli su
ih članovi obitelji. Iz toga slijedi naputak da bolest životinje može
biti samo signal da u obitelji ili kod vlasnika treba urediti odnose
i probleme.
Ja imam zanimljivo iskustvo s našim psom. Jednom sam nazočio
posebnom ritualu uživanja južnoameričke droge ayur veske
ISCJEUIVANJEKAf^
(halucinogena biljka koja šamanima omogućuje duhovni uvid u
biće genetskog koda). Upotrebljavaju je šamani i to za iscjeljivanje.
Obred traje 24 sata. Droga potpuno preuzme čovjeka; obično se
uđe u polje astrala gdje se mogu doživjeti različite grozote. I ja
sam imao vrlo jake doživljaje koji su na trenutak bili na granici
izdržljivosti, a tijelo je bilo pod jakim stresom. Zanimljivo je da
je naš pas od trenutka kada je ritual počeo, prestao jesti i piti
vodu, iako sam bio dosta udaljen od našeg mjesta stanovanja.
Sve dok se nisam vratio, samo je ležao, nije reagirao na nikoga.
Ustanovio sam da se jako povezao samnom, a sam to nije mogao
prekinuti i izaći iz astrala 1 . Prvo sam prekinuo vezu između nas,
zatim njegovu povezanost s astralom i na kraju sam psa energetski
očistio. Odmah nakon toga je živnuo, ustao je, prvo je počeo piti
vodu, a onda je otišao jesti. Nakon 10 minuta činilo se kao da
svega, što se događalo prethodnog dana, nije bilo.
k k k
Zanimljivo je iskustvo iz Sarajeva koje sam imao s vrlo bolesnim
psom, kojega sam spašavao na daljinu. Poznanica iz Sarajeva me je
ubrzo nakon rata pozvala i rekla mi da njen pas ima bolesna jetra
i da više neće ni jesti. Veterinar nije vidio mogućnosti ozdravljenja.
Nakon pregleda biopolja, ustanovio sam da je pas preradio jaku
agresiju vlasnice prema srpskoj vojsci zbog smrti njenog muža i
drugih. Agresija joj se je kao samoregulacija biopolja vraćala, a
pas je preuzeo ulogu žrtve i preradio dio onoga što je njoj bilo
namijenjeno. Vlasnica je moje objašnjenje razumjela i poštovala je
moje upute; očistila je mržnju prema Srbima i sve što se događalo
za vrijeme rata prihvatila kao nešto što se moralo dogoditi. S
vremenom je psu bilo bolje i ozdravio je.
To je bio još jedan dokaz da iscjeljivanje životinja većinom završava
uspješno samo ako u procesu sudjeluju i vlasnici, svjesni veze sa
životinjom na nama nevidljivoj razini. S odgovornim ponašanjem
i mijenjanjem sebe, pomažemo životinjama, sebi i svojim
bližnjima.
1
Zemaljski astral u ovom kontekstu je ona prva nevidljiva razina oko zemlje,
koju su izgradili ljudi sa svojim osjećajima, mislima i željama. K o d šamana je to
donji svijet, a u kršćanstvu čistilište.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
DIJAGNOSTIKA NA PREDMETIMA I TEHNICI
K ad govorimo o tehničkoj dijagnostici, većina odmah pomisli
na razne tehničke mogućnosti koje nam omogućavaju
otkrivanje već postojećih oštećenja na raznim aparatima,
konstrukcijama i svemu onome što nazivamo neživim. Na dubljoj
razini ne postoji neživa priroda, na nekoj točki ulaza u dublje razine
biopolja, pa i na materijalnoj razini, na razini atoma, možemo
ustvrditi, ustanoviti da je sve pokretljivo, dakle živo. Kvarovi,
koje prepoznajemo na svim tehničkim uređajima vidljivi su ili ih
mogu otkriti samo precizni instrumenti. Ali svi ti instrumenti i
suvremena tehnologija koja je na raspolaganju, prepoznaju već
postojeća oštećenja na materijalu. Jedva itko razmišlja o tome da
su fizička, vidljiva oštećenja samo posljedica oštećenja u biopolju
predmeta i da na njega može utjecati i čovjek svojim osjećajima
i mislima, koje mogu biti vrlo destruktivne.
To je moguće provjeriti, jer nam istraživanja u strukturama bio-
polja pomoću karmičke dijagnostike omogućavaju da deforma-
cije na fizičkoj razini vidimo već prije, dok su prisutne još u biopolju
predmeta ili aparata. Takav način prepoznavanja mogli bismo
nazvati neosjetilno prepoznavanje, jer se ne radi o prepozna-
vanju pomoću naših pet osjetila, na što smo naučeni i što obično
prihvaćamo kao objektivno, već za neku vrstu »dubljeg« uvida
koji se razlikuje od osobe do osobe. Svaki pojedinac te fine razine
prepoznaje na drugačiji način. Biopolje je vrsta informacijsko�
energetske strukture u kojoj dobijemo toliko podataka da
možemo zaključiti i predvidjeti što će se u budućnosti događati
i na kojem će dijelu nastati fizičko oštećenje. Druga praktična
korist od tog načina dijagnosticiranja je mogućnost otkrivanja
već postojećih oštećenja, kada ih nije moguće pronaći i locirati
pomoću tehnike; to su na primjer pukotine na raznim cijevima,
konstrukcijama i slično.
Naravno da je takve vrste oštećenja u biopolju moguće
prepoznati i pomoću radiestezijskih alata, kao što su njihalo ili
rašlje, ali posebnost istraživanja putem karmičke dijagnostike
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K 0 M D U A G N 0 S T I K 0 M
je u tome, što nas prvenstveno zanima činjenica da je i čovjek
sa svojim emocijama i mislima djelomično pridonio nastaloj
promjeni u biopolju predmeta. Taj je pristup neobičan, jer vrijedi
uvjerenje da se na predmete ne može utjecati, bar ne sa mislima
i osjećajima.
Glavno značenje a i prednost izvanosjetilnog prepoznavanja
pomoću metode karmičke dijagnostike je u tome da dijagnostiku
nije potrebno napraviti na samom objektu, već to možemo
napraviti u njegovom biopolju na daljinu. Biopolje sadrži znatno
precizniju informaciju od samog objekta, iako su na objektu
oštećenja jasno vidljiva. Biopolje svakog bića, živog ili neživog,
sadrži informacije o samom biću � objektu, kao i o tome što se
dogodilo u njegovoj blizini, kakve su osjećaje u njega ugradili oni
koji su bili s njim u kontaktu. Važna je i činjenica da kad predmet
promijeni vlasnika, preko svojeg biopolja počne utjecati na novog
vlasnika. Taj utjecaj može biti koristan i ugodan, ili destruktivan,
jer to mogu biti tuđe i neugodne energije i informacije, koje novi
vlasnik nije sposoban prihvatiti i upotrijebiti. Zato je potrebno,
prilikom kupnje ili prihvaćanja novih predmeta, bila to tehnika
ili umjetnički predmet, biti vrlo oprezan. Najčešće treba napraviti
neki ritual za tu svrhu. Opis rituala prelazi namjenu ovog
priručnika, ali ga možete naći u više ezoteričkih knjiga.
Zanimljivo je, da s tim što djelujemo na informacijsko�energetsku
strukturu predmeta, možemo mijenjati i njegovo fizičko stanje.
Poznato je da neke osobe pomoću telekineze 1 dosežu vrlo visoki
stupanj samorealizacije i razvoj paranormalnih sposobnosti,
na primjer savijaju razne predmete kao što je pribor za jelo,
što dokazuje mogućnost utjecaja na predmete mislima preko
informacijsko�energetske strukture. Svrha upotrebe takvih
sposobnosti svakako ne smije biti pokazivanje moći i sposobnosti.
Zauzimam se za to da se ovakve sposobnosti demonstriraju samo
u svrhu dokazivanja mogućnosti ljudskog uma koji je dovoljno
razvijen da može promijeniti i neživu prirodu.
1
Izme�u pojedinaca koji su imali te sposobnosti, najpoznatiji je bio Ulli Geller.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Jasno je da se takav utjecaj na neživu prirodu u svakodnevnom
životu ne događa tako često niti u tako kratkom vremenu da
bismo ga mogli povezati s uzrokom ili da bi većina ljudi bila
svjesna svojeg utjecaja na neživu prirodu. Utjecaji koje čovjek
ima na neživu prirodu, većinom su nesvjesni, akumuliraju se
polako, dok ne dođe do kritične mase i na kraju do manifestacije
na fizičkom, vidljivom svijetu. To se događa na predmetima
koji nas okružuju, na računalima i drugim pomagalima, a isto
tako i na razini planeta Zemlje, gdje udružena agresija ljudi
utječe čak i na informacijsko�energetske strukture planeta, te
prouzrokuje rušenje samoregulacije biosfere ili čak utječe na
tektonske pomake. Kada »neživi« objekt, na razini biopolja stupa
u interakciju sa živim, izmjenjuju se informacije te na taj način
utječu jedan na drugoga.
Poznato je, da biopolje stambenog ili radnog prostora zapamti
sve informacije o tome što se u prošlosti u njemu događalo.
Ukoliko su odnosi ljudi koji u njemu borave, bilo da dolaze
samo povremeno, dobri, i informacije su ugodne, u suprotnom,
one mogu biti destruktivne i tako utjecati na sve koji se u tom
prostoru kreću. Prostor je jedna vrsta bića koje je u interakciji s
ljudima koji u njemu žive, rezultat je svih koji doprinose nastanku
i razvoju toga bića. Zbog toga je skoro nužno, prilikom useljenja
u stambeni ili radni prostor napraviti obred energetskog čišćenja
prostora te povezivanja s bićem tog prostora. Prilikom napuštanja
prostora dobro je očistiti sve neugodne informacijsko�energetske
utjecaje za one koji dolaze za nama. Pri tome je važno da se to
napravi etički; dakle ne posežemo u prostore koji nisu naši i u
kojima djeluju drugi, uopće na njih ne djelujemo s namjerom
mijenjati ih ukoliko nas to nitko nije zamolio.
Pišući ovu knjigu, imao sam jedno vrlo zanimljivo iskustvo. U
centru u kojem sam vodio radionicu karmičke dijagnostike za
veću skupinu ljudi, prilikom rješavanja njihovih tegoba, pokrenula
se jaka energija. To je normalno, jer se polaznici suočavaju
sa svojim tegobama i traumama. To su prepoznali polaznici
radionice koja se održavala u susjednom prostoru a vodila ju je
poznata duhovna učiteljica iz inozemstva. Karakteristika njenog
postupka je u tome da s polaznicima pomoću magijskih procesa
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
transformira takozvane nesretne energije, kako kod osoba tako
i u prostoru. Pri tome ih ne zanimaju uzroci nesretnih energija.
Prilikom svojeg djelovanja »ušli« su u susjedni prostor, dakle k
nama. Ustanovili su loše energije koje su na njih jako utjecale, i
pri tome su se osjetili »pozvani« da ih transformiraju. Naravno
da im to nije uspjelo, i budući da su na silu ušli u naš energetski
prostor, osjećali su se neugodno. Skupina koja djeluje sa svrhom,
ukoliko je prilikom toga usmjerena prema istom cilju, utoliko
ostvaruje jaku informacijsko�energetsku strukturu ili duhovno
biće sa sviješću i energijom (gr. egregor), koje može imati vrlo
veliku snagu, i pojedinac ga ne može s lakoćom prilagođavati
vlastitom ukusu.
k k �k
Ovdje mi se čini pravo mjesto da kažem nešto o energijama
koje su povezane s nošenjem nakita. Nakit je najčešći način da
prenosimo tuđe energije, jer zlato i srebro ili druge kovine poput
dragog ili poludragog kamenja odnosno minerala, utječu na
informacije iz okružja i okoline. Ponekad je nakit primjeren za
namjensko programiranje pomoću mentalnih tehnika.
Neka gospođa je kupila narukvicu negdje na turističkom putova-
nju, ali je nije rado nosila. Ustanovio sam da narukvica u svojem
biopolju nosi zapis neke traume koja se dogodila prethodnom
vlasniku. To je vrlo aktivno utjecalo na novu vlasnicu, što je
osjećala kao nelagodan osjećaj. Kad smo to očistili, narukvica je
dobila drugačiju informacijsku strukturu.
Važno je znati da za čišćenje nakita ili minerala obično nije dovolj-
no ispiranje pod tekućom ili u slanoj vodi, kao što preporučaju
razni priručnici, već je ponekad potrebno ući u događaj koji
je obilježio tu narukvicu i po posebnom postupku očistiti sve
destrukcije, što je već posao za uvježbanu osobu, koja vlada
tehnikom transformacije energija. Ne zaboravimo, da svatko
tko to zna napraviti, mora biti, koliko je to moguće, »energetski
čist« i to napraviti s dobrom namjerom, inače će u suprotnom
više naštetiti nego koristiti. U nekim je slučajevima potrebno
ustanoviti zašto je upravo ta osoba kupila upravo tu narukvicu,
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
vjerojatno stoga jer u sebi nosi nešto slično, i privukao ju je nakit
koji u sebi ima određene energije.
Poseban problem su kultni predmeti koji su bili upotrebljavani pri
raznim ritualima, inicijacijama, ili su programirani za određenu
namjenu koja može biti dobra, a i ne mora. Ukoliko je predmet
bio napravljen i posebno programiran za obrede crne magije,
moguće je da su energije koje zrači, posebno štetne. Tako kupljeni
predmeti mogu znatno utjecati na okolinu, pogotovo na ljude
koji ih imaju u svojim stambenim i radnim prostorima.
Vjerojatno bismo mogli probleme, pa čak i smrti nekih istraživača,
koji su neovlašteno ulazili u obredne prostore piramida i
raznih hramova, objasniti s informacijama koje su sačuvane u
predmetima i prostorima u kojima su se nalazile. Stare su kulture
razvijale jaku magiju pomoću koje su čuvale svoje mrtve i svete
prostore. Današnji čovjek na Zapadu naivno misli da može
nekažnjeno oskvrnuti sve ono što misli da mu na neki način
pripada, a pogotovo sve što ima tržišnu vrijednost. Svemir zato
uvijek ima način da ponovno uspostavi ravnotežu, pa i pod cijenu
žrtve, jer se radi o čuvanju ravnoteže cjeline. Za dobrobit cjeline,
pojedinac nema posebnu vrijednost.
Pri ulasku osobe u informacijsko�energetske strukture živih i
neživih bića, javlja se problem »čistoće« (etičnosti) onoga koji
ulazi. »Nečistoća« te podsvjesna ili svjesna agresija uzrokovat
će odgovarajuću reakciju biopolja u koje ulazimo. »Nečiste«
osobe imaju djelomično ograničen ulaz, jer je to prirodni zaštitni
mehanizam koji preprečuje prodor destrukcija. M o g u čak tvrditi
da je za ulazak u biopolje objekata, zanemarivši namjeru toga
ulaska, zapravo potrebna etika kao pri ulasku u čovjekovo
biopolje. U svakom slučaju se pri kršenju zakonitosti ulaska u
biopolje pokreće program samoregulacije biopolja, koji može
biti vrlo destruktivan za neetičkog terapeuta ili osobu koja u
biopolje unaša bilo kakvu agresiju. Ja uvijek pomislim na mudru
preporuku da stranac prilikom ulaska u njemu novu sredinu mora
uvijek biti pun poštovanja, ljubazan i prilagodljiv.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 MOGUĆNOSTI I NAČINI POPRAVAKA U
BIOPOLJU ČOVJEKA

Iz svega do sad napisanog, neki će pomisliti da je stanje

I čovječanstva dramatično i bezizlazno. Ali kada se i sam »utapam«
u problemima, tješi me spoznaja da dobivamo samo onu kušnju
koju možemo i proći. Za sve postoji rješenje, makar ga možda
odmah ne vidimo, odnosno ne znamo kojim putem bismo krenuli.
Mnogima se vjerojatno život čini toliko besmislen, da ih još samo
interesira kada će se nešto dogoditi, jer i tako se više ništa ne
da popraviti. Ovdje moram ironično napomenuti da vidovnjaštvo
postaje sve omiljenije.

Prije desetak godina, u jednom stanu u Rijeci, radio sam terapije.

Dok sam bio s pacijentom, ostali koji su čekali u stanu su se
zanimali s koječime. Upitali su me bih li im mogao proreci sudbinu
putem tarot karata, jer su saznali da ih često polažem. Naime, sve
prisutne gospođe su imale jake tegobe i u ovom trenutku ih je
najviše zanimalo što će im se u budućnosti dogoditi. Pristao sam
i taj dan sam radio samo s tarot kartama. Za mene je to bilo vrlo
zanimljivo iskustvo, jer je tarot cjeloviti ezoterični sistem pomoću
kojega možemo objasniti djelovanje čovjeka i Svemira općenito,
na svim razinama. Moje su stranke bile puno zadovoljnije nego da
sam im rekao da sami moraju nešto napraviti, bilo za poboljšanje
zdravlja ili odnosa.

Često ustvrdim da su mnogi, koji su me uvjeravali da nemaju

novaca za terapije, prije toga potrošili puno sredstava za savjete
vidovnjakinja. One im, naime, kažu ono što slušači žele čuti
� skoro precizno ustanove njihove tegobe, a od njih ne traže
nikakve promjene. Na svojim sam terapijama ja »nadležan«,
kažem im uzroke tegoba, koji su ponekad jako bolni, kažem im
da za svoje ozdravljenje većinu moraju napraviti sami, a uz to im
ne dozvoljavam da se vežu za mene. Za većinu, na prvi pogled to
nije obećavajuće. Jedna gospođa me je nazvala da mi kaže kako
sam je povrijedio s tim kad sam joj rekao uzroke njenih tegoba, jer
ponovno sam u njoj probudio već zaboravljene traume. Zato je za
mnoge ljude primjerenije iscjeljivanje kod onih terapeuta kod kojih
ne saznaju pravi uzrok. Nakon takve terapije simptomi se ublaže ili
čak nestanu i čini se da je osoba ozdravila, ali s vremenom se tegobe
povrate i bolesnik se ponovno nađe, recimo kod bioenergetičara.
Tako nastane krug samodostatnosti � bioenergetičar ima stalni
izvor prihoda, pacijent si olakšava simptome, pri tome njegov način
života i razmišljanja ostaje jednak. Na višim razinama biopolja to
sve izgleda drugačije i za greške ćemo, prije ili kasnije, »dobiti
račun«, i to ne samo mi, već i naša djeca i unuci.
Kako bismo poboljšali naše zdravstveno stanje i odnose, sami u
sebi moramo pokrenuti proces mijenjanja; on će se pokrenuti u
trenutku kada drugačije počnemo razumijevati svijet. Sve to ćemo
najlakše doseći sa samodisciplinom, koja, kao stoje općepoznato,
sve češće postaje uvjet za preživljavanje i pojedinca i čovječanstva.
Problem sa samodisciplinom, u većoj ili manjoj mjeri imamo svi,
bez obzira na kojem se stupnju razvoja nalazimo. Problem se
potencira jer su se u posljednje vrijeme ojačali energetski procesi
na Zemlji. Ono što mi nazivamo karma, sada djeluje nekoliko puta
brže nego prije. Sve se razvija munjevitom brzinom što možemo
vidjeti i po tehnološkom razvoju, koji se odvija tako brzo da se
većina čovječanstva ne uspijeva prilagoditi i zbog toga je u
neprestanom stresu.
Djelovati moramo brže i učinkovitije. Budući da medicina nema
primjerenog odgovora za većinu bolesti, ljudi za pomoć idu
homeopatima, akupunkturistima, bioenergetičarima, duhovnim
iscjeliteljima i drugim prirodnim iscjeliteljima. Broj svih vrsta
terapeuta koji iscjeljuju na prirodan način, svakim danom raste.
Zajednička im je karakteristika da pokušavaju iscjeljivati čovjeka
kao cjelinu, a ne samo simptome pojedinih bolesti.
Etika
Mi koji radimo na području alternativne tj. komplementarne
medicine, svakodnevno se suočavamo s novim dilemama. Do sada
na području etike u iscjeliteljstvu nije bilo nikakvih pravih smjernica
ili napisanih načela, kao što to stoji u medicini ili zdravstvenoj njezi.
U tim zanimanjima su etička načela u prvom planu, neposredna su
i primarna. Nije dovoljna samo želja pojedinca da pomaže. Tu su
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
potrebna i opća, stručna i usmjerena pravila, koja pripadnici struke
moraju poštovati. U alternativnoj i komplementarnoj medicini
mogli bismo jednostavno preuzeti etiku službene medicine, ali za
djelovanje na informacijsko�energetskim razinama čovjeka, to ne
bi bilo dovoljno. Općenito možemo reći da je cilj etike djelovati
dobro, bez štete za bolesnika. Dobro mora biti izraženo u našim
namjerama, djelima i u odnosu prema drugima.
Etičko djelovanje je svjesno i namjensko, dakle proizlazi iz volje
čovjeka. Ukoliko čovjek želi postati dobar, svjesno će usvojiti etiku
kao vlastitu vrijednost i cilj. Visoka razina inteligencije, različite
sposobnosti te profesionalne kvalitete koje ima bioterapeut,
nisu dovoljne za uspješnost, potrebno je razvijati i duhovne
kvalitete. U suprotnom, počnu nas pratiti bolesti i loša sudbina.
To je posebno opasno i čak samoubilačko za iscjelitelje koji se
bave bioenergijom. Naime oni posebno naginju ka sve većem
duhovnom razvoju i energetskoj moći, čemu pomažu različite
tehnike poticanja energetske protočnosti, a to ih može dovesti u
sve manji nadzor nad samim sobom. Dakle, ukoliko u takav razvoj
ne ugradimo bezuvjetno etičko djelovanje, utoliko prije ili kasnije,
zaustavit će nas sudbina. Kao što već znamo, za pogreške plaćaju
i naši najbliži.
Bioterapeut djeluje na području koje službena medicina ne
priznaje, a prilikom ulaska u podsvijest vrijede još preciznija
etička pravila. Zamislimo samo kako izrabljujemo podsvijest u
zabavne svrhe gdje je ideja vodilja protagonista, želja za zaradom.
Ili djelovanje psihoanalitičara čije se terapije mogu odvijati
mjesecima bez vidljivog jamstva za ozdravljenjem. Podsvijest je
preopasno područje u koje mogu ulaziti samo oni koji su etički
na visokoj razini. Pored toga, bioenergetičar može u sebi imati
program samouništenja ili agresije, koje je ili nasljedio ili zbog
loših iskustava, razvio sam. Ulazak takve osobe u biopolje druge
osobe je neetičko i kao takvo opasno je i za osobu i za onoga koji
ulazi. Neetičan terapeut može napraviti sličnu štetu kao kirurg
koji bi operirao s neopranim i nezaštićenim rukama.
Kako bi iscjelitelj zaštitio sebe i osobu koju iscjeljuje, za vrijeme
terapije mora imati očišćeno i zatvoreno biopolje. Pod zatvorenim
biopoljem podrazumijevam da je povezan samo s najvišom
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
sviješću, božanskom i zemaljskom energijom. Pri tome mora
zaboraviti na sebične želje i interese. Oni koji se bave magijom na
štetu etike, ljubavi i spoznaje svijeta, uništavaju sebe, svoju djecu i
sve s kojima su usko povezani. Magija je, prema mojem mišljenju,
štetna u svim slučajevima kada iscjelitelj želi napraviti nešto kod
osobe, a da se ne radi o otkrivanju istinskih uzroka odnosno da
ne traži sudjelovanje osobe. Dozvoljena je magija koja vodi ka
osobnoj promjeni.
Mnogi me pitaju, mogu li im pomoći različite energetske zaštite,
kao što su piramide, svjetlosne kugle, spirale, magične riječi. To
nas može štititi neko vrijeme, ali svako djelovanje koje krši etiku,
prije ili kasnije sruši svaku, pa i ovako čudesnu zaštitu. Ukoliko
doživimo energetski napad izvana, to znači da i u sebi imamo
analogni program. Ja se u takvom primjeru uvijek pitam: Što kod
sebe moram promijeniti da više ne budem napadan. Kada u sebi
pronađem uzrok i promijenim ga, napad prestane. Zato više ne
upotrebljavam nikakve energetske zaštite. Moja najbolja i jedina
zaštita je moja etika i osjećaj ljubavi u srcu koji me povezuje s
cjelokupnim Univerzumom i Bogom, kojega shvaćam kao najvišu
svijest, apsolutno, sve što postoji. Za mene je Bog cjelina, sve
tamne i svjetle sile i ja nemam niti pravo niti spoznaje da sudim
što je dobro, a što nije.
Kad terapeut počne raditi na dubljim razinama biopolja, ulazi u
područje u kojem se nalaze uzroci bolesti. Bolest i njen uzrok se
mogu ponašati kao dva neovisna entiteta, počnu se opirati i čak
napadati terapeuta ukoliko on poseže neetički ili energetski nije
čist i nema pravu namjeru. Tada nastane kao neki dvoboj između
terapeuta i bolesti. Oni koji rade na tim razinama, to i osjete. Uzrok
bolesti nije nešto što možemo očistiti i baciti, već je duhovno biće
koje je vrlo agresivno. Ukoliko iscjelitelj ne pronađe pravi uzrok
bolesti i počne s nepravilnim � simptomatskim iscjeljivanjem,
vjerojatno neće biti uspješan ili će bolest preuzeti na sebe. Može
čak preuzeti i program destrukcije kao uzrok bolesti.
U posljednjih nekoliko godina, nekoliko je poznatih bioterapeuta
umrlo zbog neizlječive bolesti, najčešće zbog raka. Neke sam
poznavao osobno, a s nekima sam stupio u kontakt nakon
njihove smrti u trenutku napuštanja tijela i od njih dobio, za
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKO M
mene, neprocjenjive informacije. Dozvolio sam si istražiti uzroke
njihove smrti. Istraživanja su potvrdila moje sumnje da su oboljeli
zbog nepravilnog djelovanja, da su na neki način plaćali svoju
uzvišenost, naivnost i neznanje. Saznao sam i to da nakon smrti
postaju toga i svjesni. U posljednje vrijeme sam razvio način da
mogu pomoći ionima koji su umrli i to dok se još nalaze na astralu.
Način rada je sličan kao i sa živom osobom, osim što se sve odvija
vrlo brzo, a osoba aktivno sudjeluje zato što razumije.
Mnogi su zbog svoje nadarenosti, velike moći i sposobnosti, već
nakon nekoliko tečajeva, ne znajući zapravo što se za vrijeme
terapije dešava, počeli svoj profesionalni rad kao bioterapeuti.
Najčešće su na početku bili vrlo uspješni, ali su nakon nekog
vremena oboljeli.
Kad je umrla moja poznanica, iscjeliteljica, koja je podučavala i
biorgonomiju, odlučio sam se udubiti1 u uzrok njene smrti. Nisam
uspio uspostaviti kontakt s njenom dušom, ali sam svejedno
mogao istražiti uzroke za njenu bolest. Ustanovio sam da je
prije dva života bila vidovnjakinja i prilikom svojeg rada, kršila
je duhovne zakone. U prošlom životu je živjela u nekoj drugoj
dimenziji u bestjelesnoj inkarnaciji. U ovom životu je od svojih
pacijenata, svojim nepravilnim djelovanjem, preuzimala bolesti i
tegobe. Već postojeći problemi iz prošlih života su se udružili sa
sadašnjim kršenjima viših zakona, ojačali ih i ostvarili. Kada sam
je jednom upozorio na njen način rada, kad svjesno od osobe
preuzme bolest i preradi je, možda to za nju nije najbolje, odbila
me i od svojeg uvjerenja nije odstupila. To sam poštovao jer sam
znao da se njena duša odlučila za takvo iskustvo.
Mnogo iscjelitelja na moje upozorenje da simptomatsko
energetsko iscjeljivanje nije baš korisno, posebno kada posežu
u biopolje osobe bez njenog znanja, odgovore, da ih vodi Bog.
Najčešće je to molba jednog od supružnika drugome, za pomoć,
a ovaj drugi o tome obično ništa ne zna. Ovdje dobra namjera
1
Vjerojatno će čitatelja zbuniti sljedeća proturječnost: Marjan Ogorevc sebi,
usprkos strogom uvjerenju da uvid u biopolje bez suglasnosti osobe, nije
dozvoljen, dozvoljava uvid u osobu koja djeluje u javnosti, ima veliki utjecaj na
mase ili se opredjeljuje kao netko tko djeluje za opću korist. Isto tako je točno:
»Svjestan sam da sam i ja pred očima javnosti.« (op. Eva Senčar)
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 ne opravdava djelo. Ovo me podsjeća na jednu poslovicu »Put u
pakao je često popločan dobrim namjerama«.
Slijepo slijediti svoja uvjerenja može biti klopka u koju se najčešće
ulove i »jaki« i oni koji imaju puno znanja.
Slušao sam predavanje poznate hrvatske bioterapeutkinje o
njenim najnovijim uspjesima pri iscjeljivanju djece. Bilo je rečeno
da je ozdravila stotine djece i u očima ljudi, postala je svetica.
Osobno me, kao prvo, smetao njen izgled koji ne zrači zdravljem.
Gospođa je srednjih godina, a izgleda kao da ima 20 više i ima
gotovo trećinu kilograma previše. Moj uvid pokazuje da je od
struka na dolje energetski blokirana, a od pleksusa prema gore
vrlo otvorena. Njeno predavanje se temeljilo na njenim zaslugama
pri iscjeljivanju. Jedan od sudionika ju je upitao može li i sebe
iscjeliti; njen odgovor je bio »ne«. Kad ju je ponovno upitao
može li joj pritom pomoći netko drugi, odgovorila je da može,
ali da mora biti »jači« od nje, a takvog terapeuta do sada još nije
susrela.
Pogled u njeno biopolje, otkrio mije da uzroke tegoba premješta u
buduće živote svojih pacijenata, te u svoj budući život. Djelomično,
koliko joj to uspije, tegobe pokupi na sebe i preradi ih. Takav
način rada je već ostavio tragove na njenom tijelu. Nakon ovoga
sam počeo obraćati više pozornosti na terapeute i ustanovio da
ovako kako djeluje ona, djeluju mnogi, a nitko ih ne zna podučiti
i objasniti im što se pri tome događa i kakve će biti posljedice
njihovih postupaka.
Etika i razumijevanje svijeta najveća su zaštita onih koji se bave
bioenergetskim iscjeljivanjem. To je često i njihova najslabija karika.
Za svaki proces ulaska na područje bioenergetike, u biopolje
osobe, moramo biti dobro pripremljeni. Ukoliko to ne poštujemo,
možemo izazvati puno štete, posljedično tome, čak i smrt. Na
žalost, procesi destrukcija naših informacijsko�energetskih polja,
zbog neetičnosti i neprofesionalnog pristupa ili često naivnosti,
već su počeli odavno. Puno štete je već napravljeno i vrijeme je da
toga postanemo svjesni.
Rad bioterapeuta
Riječ bioterapeut nekako najbliže opisuje one koji rade na
području bioenergetskog iscjeljivanja, i za sebe je koristim. Ali
izgleda da je u govornom jeziku nekako najčešće korišten izraz
bioenergetičar, što za većinu predstavlja terapeuta s nadnaravnim
sposobnostima. Tu obično ljudi podrazumijevaju da i oni imaju
višu razinu energije, pomoću koje mogu iscjeljivati � prihvaćati i
davati tu energiju. Većina ne zna da veću razinu energije imaju
oni koji osjećaju više bezuvjetne ljubavi i sposobni su bezuvjetno
prihvatiti sve što postoji; daju bez prethodnih sudova i pred-
rasuda. I prihvaćaju na takav način, jer prihvaćanje je posljedica
davanja. Svatko tko daje više negoli prima, zbog narušene
ravnoteže, prije ili poslije oboli, jer s vremenom na sebe preuzme
bolesti onih koje iscjeljuje. Mnogi misle da neki iscjeljuju zato da bi
dali višak svoje energije. Takav motiv govori o njihovoj unutarnjoj
neravnoteži i zato ne bi smjeli raditi terapije. Inače, terapeuti su
svjesni da se njihove sposobnosti temelje na njihovom visokom
biopotencijalu, ali ne razumiju mehanizam koji stoji iza toga.
Mnogi čak misle da se ne trebaju obrazovati i kultivirati svoju
osobnost, jer su nadnaravno nadareni i time samodostatni.
Postoje i oni kojima je motiv iscjeljivanja osjećaj krivice koji nose
u sebi, a kako bi ga očistili, »žrtvuju se za druge«.
Rijetki bioterapeuti imaju cjelokupan uvid; većina ima samo
djelomičan uvid. Mnogi naivno misle, da kad su očistili niže
razine biopolja, kao što su čakre ili emocionalno i mentalno tijelo,
otklonili su i uzroke bolesti. Na prvi pogled se stanje bolesnika
brzo popravlja i osjećaju se bolje. A ako se bolesnici stalno vraćaju
s jednakim tegobama, to je znak da iscjeljivanje nije uspješno. To
istinski donosi niz tegoba jednom i drugom; tegobe su se samo
premjestile s nižih razina na više, s dijela na cjelinu, a bolest se
premjestila u neko buduće vrijeme. Istina je da su nalazi dobri i
ozdravljenje očito, a bolesnik nije ništa saznao o uzroku bolesti,
niti nije svjestan da će se to ponovno manifestirati s bolesti ili
nekako drugačije. Neki to zovu i magija. Magiju shvaćam kao
mijenjanje viših razina s naše zemaljske razine. Ukoliko nas pri
tome vode samo osobni interesi, to je jednako djelovanju crne
magije.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 Činjenica je da se s bioterapijama najčešće bave oni koji imaju vrlo
razvijene sposobnosti i čistu karmu koja ih naizgled štiti. Tegobe
koje sebi i bolesniku prouzroče s neetičkim djelovanjem, ne znaju
uzročno rastumačiti, zato ih ni ne mogu uzročno povezati. Ali
priča s time nije gotova; budući da se nepravilnosti nagomilavaju,
moguće je da će ih odraditi njihovi potomci ili oni sami u svojim
budućim životima.
Uzmimo na primjer iscjelitelja koji upotrebljava jednu od tehnika,
s kojom iz bolesnika odvodi loše energije i usmjerava ih u
vodu, Zemlju, Svemir..., ili ih »zapali« po unaprijed određenim
postupcima. Što se pri tome događa na razini biopolja? Ta energija
sadrži snažan naboj agresije, i kad dođe u biopolje objekta na koji
je bila usmjerena, deformira ga i automatski se vraća u biopolje
bolesne osobe ili iscjelitelja i njegovih najbližih.
Zato svaka tehnika, koja u svojoj osnovi ne sadrži i osvještavanje
uzroka bolesti i tegoba, te duhovnog razvoja, čovjeka odvodi
u degradaciju. Ozdravljenje simptoma još nije znak čovjekovog
ozdravljenja. Znamo i to da zdravstveni sistemi dirigirani sa strane
službene medicinske doktrine djeluju u smjeru olakšavanja ili
liječenja bolova i simptoma.
Bolovi u želucu spadaju u jedne od najčešćih tegoba, a liječnik
obično propiše tablete i bolovi tada privremeno nestanu.
Budući da se vraćaju, osoba potom zatraži pomoć bioterapeuta;
pretpostavimo da on iscjeljuje po jednoj od metoda bioterapije
koje je simptomatsko energetsko iscjeljivanje. Bioterapeut
ustanovi zatvorenost čakre solarnog pleksusa i možda prisutnost
»negativne energije«. Nju odstrani, čakre dovede u ravnotežu,
moguće čak i s radiestezijskim viskom. Osoba odlazi mirna, bez
bolova, ali koji se ponovno vrate. To je i razumljivo, jer ni pacijent ni
iscjelitelj nisu dotaknuli uzrok. Stvarni uzrok može biti neprestana
ljutnja ili nezadovoljstvo na poslu, možda loši odnosi s kolegama
ili nadređenima. Pravilan bi pristup terapeuta trebao biti takav da
kroz razgovor sa pacijentom dođe do mogućeg uzroka za tegobe
koje se ponavljaju. Terapeut bi morao biti osviješten i poznavati
smjernice zdravog načina života i međusobnih odnosa, i to bi
trebao nenasilno predočiti pacijentu. Često već i takav razgovor
kod bolesnika izazove određene promjene u razmišljanju i
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
djelovanju. To je pravi način za otklanjanje želučanih bolova, a
energetske blokade na taj način nestat će same.
k�kk
Karmička dijagnostika i duhovno iscjeljivanje duboko posežu
u naše biopolje i razotkrivaju nam uzroke tegoba. Pri tome se
pokrenu jaki i nezaustavljivi procesi. U trenutku iscjeljivanja, dok
se biopolje ne stabilizira i ne uravnoteži, preporučljivo je da se
ne zaplićemo u nova traumatska iskustva na bilo kojoj razini. U
trenutku neposrednog kontakta s višim razinama, božanskim, i
harmoniziranjem struktura biopolja, svaka negativnost ostvaruje
jaku destrukciju biopolja. Neposredan kontakt s jakom energijom
donosi užitke i ugodan osjećaj, ali uz to je i zapleten proces koji
je istodobno i bolan.
Oštećene strukture biopolja možemo popraviti s energetskim
zahvatima, ali ukoliko ne iscjeljujemo i uzrok, bolest se jednom
vraća u bilo kojem obliku. Često bolesni kažu da su ozdravili
bolove npr. u glavi, ali su se zatim pojavili bolovi u želucu, žučnom
mjehuru ili negdje drugdje. Moja opažanja i opažanja drugih
bioterapeuta potvrđuju da je bolest poruka o našem krivom
ponašanju, i ukoliko iscijelimo simptome, utoliko osobu na taj
način spriječavamo da spozna uzrok bolesti i tako joj uskraćujemo
mogućnost promjene. Tegobe može izazvati i »udarac« sudbine;
ukoliko bolest, neslaganje i nepomirenost, žaljenje za prošlim
događajima neprestano »podupiremo« s jakim emocijama, to se
u podsvijesti nakuplja i može prouzročiti još teže bolesti.
Proces dijagnosticiranja kroz uvid u karmu pojedinca, točno
je propisan i vođen, te usmjeren ka otkrivanju dubljeg uzroka,
možda čak i prvotnog uzroka kojeg sa sobom nosi duša. Upravo
je tako otkrivanje uzroka za bolesnog nada i uzbuđenje. Već sam
odavno, na temelju spoznaja, odlučio promijeniti svoj pristup
bioenergetskom iscjeljivanju i zauvijek prestati s bioenergetskim
simptomatskim iscjeljivanjem. Još uvijek upotrebljavam metode
suvremenog bioenergetskog iscjeljivanja, iako sam zaključio
da je preusmjeravanje ili preobražavanje energije, punjenje s
energijom i različite energetske masaže � bez dugoročnih učinaka
� ako osoba ne osvijesti i ne shvati zašto se razboljela. Možemo
ISCJEUIVANJEKARMIČ^
iscjeljivati na daljinu, akupresurom, magičnim procesima
biorgonomije, pomoću tehnika disanja i dijetne prehrane ili
namještanja dislocirane kosti po postupcima kiropraktike. Sva ta
znanja i spretnosti mogu samo ublažiti tegobe, no, ne mogu
ih zauvijek izliječiti. Ali osvijestimo li uzroke, te različite metode
postaju korisne, jer pridonose bržoj regeneraciji. Ponekad se zna
spontano dogoditi da se u čovjeku pokrene i obratni proces:
kad se osoba odluči iscijeliti, i izabere jedan od prirodnih načina
iscjeljivanja, kod nje se može pokrenuti uvid u temeljni uzrok.
Nakon dugogodišnjeg iskustva shvatio sam da metoda karmičke
dijagnostike i iscjeljivanja ima budućnost i želio bih da tu metodu
traženja karmičkih »povreda« prouči i znanost i da takav način
dijagnosticiranja i iscjeljivanja spozna čim više ljudi. To je rad
na informacijskoj razini, mijenjanjem informacija se posljedično
mijenjaju i energetsko stanje i tegobe na tijelu. Budući da s
individualnim terapijama mogu pomoći samo određenom broju
ljudi, odlučio sam put takvog načina iscjeljivanja opisati u knjizi.
Postao sam istraživač i neprestano tražim nove načine kako bih
mogao pomoći onima koji to žele. Prvenstveno sam prilikom
pisanja knjige mislio na one koji se bave iscjeljivanjem drugih
želeći ih zaštititi pred opasnostima koje može donijeti iscjeljivanje
dubljih razina čovjeka.
Bolest je svojevrstan mehanizam razvoja duha. 0 tome su mnogi
pisali i prije mnogo stoljeća, čak i tisućljeća, u vedskim zapisima i
drugim svetim knjigama, a to je znanje bilo zaboravljeno, skriveno
ili nam je bilo oduzeto. Prilikom prepoznavanja naših vlastitih
pogrešaka, kroz kajanje i opraštanje, bez našeg suda o tome
što je ispravno, a što nije, ulazimo u harmoniju sa Svemirom,
Božanskim, sa svime što postoji.
Iscjeljivanje mora obuhvaćati tijelo i dušu. Otklanjanje deformacija
struktura biopolja s razumijevanjem i kajanjem, daje nevjerojatne
rezultate prilikom dovođenja zdravlja u ravnotežu i na fizičkom
tijelu. Budući da od deformacije struktura biopolja do pojave
bolesti prođe neko vrijeme, metoda karmičke dijagnostike,
nezamjenjiva je za postavljanje rane dijagnoze. Svaki primjer
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
iscjeljivanja tako je pokušaj prodiranja do samoga uzroka bolesti
i razumijevanja temeljne prirode bolesti, te kakvu ulogu ona ima
u životu pojedinca. Za pravilno iscjeljivanje, prvo je neophodna
prava dijagnoza. Budući da su uzroci bolesti uvijek i povrede
struktura biopolja, uz iscjeljivanje oboljelog organa potrebno je
iscjeljivati i smetnju (uzrok tegoba) u biopolju.
Učenja istočnih filozofija potvrđuju da su nježne strukture
biopolja koje su povezane s našim duhom, najvažnije, a to sam
spoznao i u praksi. Elementi sistema koji omogućuju snažno
djelovanje, polako su se iskristalizirali; nije smisleno iscjeljivati
samo postojeće bolesti, iscjeljivati treba i buduće bolesti, jer se
deformacija strukture biopolja može pojaviti i do nekoliko godina
prije pojave bolesti na fizičkoj razini.
Kada sam se uvjerio da deformacije biopolja uzrokuju različite
neravnoteže na fizičkoj razini, usmjerio sam se i na neki
način »programirao«; tako ne djelujem samo bioenergetski
(simptomatski), već cjelovito, na svim razinama, od uzroka
na informacijskoj razini, do simptoma koji se javljaju na nižim
energetskim razinama i na fizičkom tijelu. Dijagnostika k a r m e
znači potražiti uzrok t e g o b e , razumljivo ga objasniti bolesnoj
osobi, analizirati situaciju i potražiti način na koji će osoba
djelovati u b u d u ć e . Bolest je samo crveno svjetlo, poruka
koja kaže čovjeku neka ne nastavlja u tom smjeru. 0 bolesti ne
trebamo razmišljati kao o nečem lošem, čega se treba čim prije
osloboditi, ona je samo upozorenje za naše pogrešno djelovanje
i razmišljanje. Čovjek koji je bolestan i muči se, kako bi razumio
svoje pogreške, mora se duhovno ispunjavati i tražiti nove puteve
u svojem razvoju. Što više čovjek pati, više se okreće od zemaljske
prema duhovnoj razini i na taj način si iscjeljuje dušu.
Metode pretraživanja putem karmičke dijagnostike mogli bismo
usporediti s vidovitošću. Pomoću nje se ne vide sami događaji,
naime, ja »pročitam« zakone koji su bili prekršeni. Oblik koji
spoznam je apstraktan, u njemu razaberem što se dogodilo,
jer sam upoznat s ovisnošću čovjeka o strukturi bioenergetskog
ovoja. Ustanovim i analiziram veze između ponašanja i djelovanja
u ovom životu, ono što je osoba donijela iz prošlih života, što je
naslijedila od svojih predaka, utjecaje za vrijeme dok je bila u
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
maternici, utjecaje socijalne okoline i ako je potrebno, i nešto
drugo. Sve to zatim na terapiji objasnim i kod osobe pokrenem
proces samoiscjeljivanja.
Zasada još ne postoji bezopasan način ulaska u čovjekov
energetsko�inf ormacijski sistem; posljedice će t e r a p e u t izbjeći
s a m o ako je »očišćen« i djeluje etički. M n o g o energetskih
načina iscjeljivanja usmjereno je t a k o da bismo p o m o ć u njih
mogli mijenjati čovjekovo informacijsko�energetsko stanje.
M o g u ć n o s t i bioenergije d a n a s su toliko velike da ulazak na to
područje nužno mora biti v e o m a oprezan i stupnjevit. Svaki
bioenergetski rad mora započeti s razvojem ljudske etike.
Detaljna analiza rada bioterapeuta, koji se bavi s bilo kojom
tehnikom iscjeljivanja, ukazuje na kompliciranost tog rada. Neću
više naglašavati da je nedopustivo da neki počinju iscjeljivati
s bioenergijom u kratko vrijeme nakon učenja. Iscjeljivanje
drugih je puno više od samog poznavanja tehnike, neodvojivo
je od morala, etike i duhovnog stupnja terapeuta. On mora
biti spreman podrediti se ograničenjima koja rijetko tko može
izdržati. Tolerancija kršenja »zakona« za nas iscjelitelje je znatno
manja, a »porez« na pogreške plaćamo odmah; ja ga plaćam
nakon napravljene pogreške � ali istina je da sam upozorenja
naučio i prepoznati.
Jednom sam u nekom društvu, u mislima, osudio osobu koja
obično »gnjavi« sve prisutne. Energetski sam je napadao a uslijed
toga se ona počela loše osjećati i ubrzo se povukla. Ubrzo nakon
tog događaja uganuo sam gležanj. Usprkos tomu još uvijek nisam
naučio lekciju, pa sam sljedeći dan u mislima osudio trenera koji
je svoje atletičare, prema mom mišljenju, učio gluposti. Već u
sljedećem trenutku mije na tu istu nogu pao veliki kamen. To mi
je bilo dovoljno.
Kod dijagnostike terapeut dolazi u doticaj s karmičkim
strukturama drugih osoba. Zato je važno da u svojem biopolju
nema negativnih programa ili drugih destrukcija. U suprotnom,
mora ih očistiti jer bi ih inače mogao ostaviti u pacijentovom
biopolju ili bi se negativni pacijentovi programi mogli premjestiti
u njegovo biopolje. Zato je potrebno prije početka iscjeljivanja
uvijek provjeriti jesmo li u stanju iscjeljivati drugu osobu. To je
jedini način da ne napravimo štetu sebi ili drugome.
Uvijek t v r d im da ne iscjeljujem, već s a m o p o m a ž e m ustvrditi,
prepoznati i otkloniti uzroke t e g o b a , a osoba se iscjeljuje
sama. Š t o je t e r a p e u t više o d m a k n u t od procesa kroz koji
pacijent prolazi, proces je učinkovitiji. Pod t i m mislim da
se ne smije e m o c i o n a l n o uplitati niti u mislima pokušavati
usmjeravati proces.
•k�k�k
Prije nego što netko osjeti poziv za iscjeljivanjem pomoću životne
energije, počne ostvarivati svoje poslanstvo, iza sebe mora imati
višegodišnji rad na sebi, neprestano provjeravati i čistiti biopolje,
duhovno se razvijati, njegovati etička načela. Upravo je tako za rad
na drugima potrebno otklanjati različite vezanosti i ovisnosti.
Iscjelitelj koji obavlja terapije u okviru poduzeća, može za
njegovo otvaranje o d n o s n o o s n o v n u djelatnost osigurati
dosta sredstava; to za njega može biti klopka jer je primoran
raditi više, pa i o n d a kada za to psihički i fizički nije s p r e m a n .
M o g u ć e su i situacije kad iscjelitelj treba bolesnike ali ne i
o b r a t n o , stoga postoji bojazan o iscjeliteljevoj ovisnosti o
materijalnom pa ubrzo može prijeći granicu etike i morala.
Šteta je što mnogi terapeuti, nakon što osjete tegobe, intuitivno
odstupe od svoje prakse i ne potrude se saznati odakle tegobe
izviru.
Poznajem jednu bioterapeutkinju koja se, nakon razboljevanja,
posavjetovala sa svećenicima. Saznala je da je takvo iscjeljivanje
u suprotnosti s vjerovanjem u Boga, pa je preporuka bila, neka
napusti takvu vrstu prakse i neka se počne baviti s uzgojem
ljekovitih trava. Meni je dala sve svoje knjige s područja
bioenergetskog iscjeljivanja.
Čuo sam i ovakvo razmišljanje: »To je tako djelotvorno da ne
dolazi od Boga, već od vraga«. Pri tome sam se sjetio fraze
»dobro kao od vraga.«
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Bioenergetska terapija je p u n o jača od bilo kojeg lijeka, a
ukoliko se odvija s a m o na razini iscjeljivanja s i m p t o m a, p u n o ŠTO MOŽEMO NAPRAVITI SAMI?
je opasnija. Z a t o bioterapeut mora razviti vlastiti sistem
Svaki čovjek,
nadzora i, prije svega, razumijeti kako se odvija proces
svi događaji u tvom životu su ovdje,
iscjeljivanja i kakvi procesi se pokreću s interveniranjem u
jer si ih sam privukao.
karmu.
Što ćeš napraviti s njima,
to je tvoj problem.
Richard Bach

P rije mnogo godina, liječnica homeopatije mi je rekla da možemo

biti sretni kad se razbolimo. To je bilo prvi put da sam čuo nešto
takvo, činilo mi se, u najmanju ruku, čudno, ako ne i suludo. Danas
s tim istim riječima, svima koji me zatraže pomoć pokušam objasniti
kako da na drugačiji način gledaju na bolest. Većina bolest još uvijek
shvaća kao nešto protiv čega se treba boriti napadanjem. I bioterapeuti
mi se ponekad tuže da što više »napadaju« loše energije, one im se više
vraćaju. Loše energije je najbolje osvijestiti, potražiti uzroke za njihov
nastanak i ukloniti ih.

Ljudima pokušavam objasniti koliko je važno shvatiti da bolest nije zlo,

već nas štiti pred raspadom duhovnih struktura. Bolest zapravo blokira
razvoj destruktivnih programa. Ukoliko je u nekoj obitelji nekoliko
generacija djelovalo na destruktivan način, biopolje obično odgovori s
bolešću, čak i smrću, upravo zato da se takav rod ne bi nastavljao. Kad bi
medicina mogla izliječiti sve simptome, vjerojatno bi s vremenom došlo
do potpune destrukcije duhovnih razina čovječanstva, a to bi odvelo do
problema koji bi se manifestirali na svim područjima djelovanja.

Sada, kad ste pročitali knjigu i imate dovoljno informacija o karmičkoj

dijagnostici, možete bez poznavanja bilo kakve metode ili tehnike
iscjeljivanja donijeti odluke o promjeni vaših loših uzoraka, pa će se
vaše stanje odmah početi poboljšavati. Ovaj predah i razmišljanje neka
bude prvi korak u smjeru napretka i mijenjanja; zatim slijedi »spisak«
vašeg prethodnog djelovanja. Najlakše možemo prepoznati što smo
napravili u suprotnosti s višim zakonima, prvenstveno uz pomoć za
to osposobljenog terapeuta. Oni koji su dovoljno ustrajni i razumjeli
su poruku knjige, neka pokušaju pronaći zašto, odakle tegobe.
Možete si pomoći i sa spiskom uzroka, koje sam kao najčešće naveo
u jednom od prethodnih poglavlja. Uzroke pokušajte otkloniti prema
opisanom postupku ili na potpuno svoj način. Nije važno što ne možete

ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
neposredno provjeriti postoje li kod vas određeni uzroci, važno je
da vam je žao i da se pokajete. Ukoliko pokušate transformirati
uzorke kojih u vašem biopolju nema, promjene se jednostavno neće
događati. Promjene su vrlo očite i mogu biti intenzivne, kada se s
uzrokom sretnemo.
k k k podsvjesnu agresiju prema sebi i okolini, već prije nego se suoči sa
Mnogi koji odluče popraviti svoje zdravstveno stanje ili druge
tegobe uz pomoć uputa koje obrazlažem u ovoj knjizi, ustanovit
će da u sebi pokreću proces koji se na van manifestira s
pojačanim simptomima bolesti, suočavanjem s neugodnostima
i boli, uređivanjem međusobnih odnosa i slično. Dakako, da je
potrebno uložiti dosta truda i možda postupak ponoviti više
puta. Svi koji se toga prime, sumnjajući u uspješnost vlastite
transformacije, moraju znati da ni ja nikada unaprijed ne znam
hoće li iscjeljivanje uspjeti. Ukoliko uspjeha uporno nema, utoliko
možda proces treba i ponavljati, ili izvesti ga nekako drugačije.
Neke je strah da će napraviti nešto krivo. Strah je uobičajena
pojava pred nepoznatim, i do neke mjere čak je i koristan jer
djeluje stimulativno i u situaciju unosi više ozbiljnosti. Dakle, strah
nije izgovor da nešto ne napravimo, upravo suprotno; kada se
suočimo sa situacijom, veoma lako se zaključi da je bio suvišan.
Najgore je � nedjelovanje, čekanje da će netko drugi napraviti
nešto umjesto nas. A život je tijek kojeg pasivnost koči.
I one koji mi kažu da ne razumiju što sam u knjizi napisao, najprije
upitam jesu li knjigu pročitali dovoljno detaljno, neka poglavlja
čak i više puta. Ustanovio sam da je skeptici samo prelistaju, što
ne mogu nazvati čitanjem.
Kako početi?
Ukoliko si želite pomoći, vjerujte sebi i ne oslanjajte se na
druge.
Predlažem da prije početka rada na sebi napravite jednostavan
test, koji će v a m biti od pomoći da provjerite vašu spremnost
na promjene. One su nužne za iscjeljivanje zdravstvenih tegoba
i drugih problema.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Prvo se upitajte,
jeste li spremni prihvatiti traumatične situacije koje su neka vrsta probe
naše spremnosti za prihvaćanje prirodnog tijeka, božanske volje. To
prihvaćanje mora biti bezuvjetno, bez obzira na okolnosti i kako se
osjećamo. Osoba koja ne prihvaća traumatične situacije u sebi razvija
situacijom; naime, naša podsvijest uvijek unaprijed zna što će se
dogoditi.
Vjerojatno ćete se upitati što uopće znači bezuvjetno prihvatiti svaku
traumatičnu situaciju? Za mene to znači da možemo zadržati ljubav
prema Bogu, Svemiru, Najvišoj svijesti i prema svemu drugome što
postoji, pa i kad izgubimo ljudsku sreću, kad ne vidimo izlaz. Moramo
ostati usmjereni prema najvišem, i u trenutku nesnosne psihičke ili
fizičke boli. Prihvatiti moramo odluku da se odričemo svega što ogra-
ničava ljubav, kao što je uvrijeđenost, zavidnost, ljutnja, osuđivanje,
ljubomora, kritika... Nužno je vidjeti volju Boga, te bezuvjetno prihvatiti
viši plan, iako ga često ne možemo razumjeti. Bio sam nekoliko puta
svjedok, kad su se, naizgled visoko duhovno razvijeni, pokazali u
drukčijem svjetlu kad im se dogodila nesreća i nekritično su osuđivali
sve oko sebe.
Pokušajte razumjeti,
da svaka situacija, iako je kaotična, nepravilna, neobična, nerazumljiva,
vodi ka dizanju svijesti, Bogu � ljubavi, stepenica je na našem usponu.
U Svemiru nema nijedne situacije koja opravdava odricanje od ljubavi.
Na najvišoj razini ne postoji »pravilno« i »nepravilno«, radi toga ne
treba sebe osuđivati, bez obzira što i kako smo napravili u prošlosti.
Uvijek smo djelovali onako kako smo umijeli i znali.
I na kraju
naglašavam, ukoliko ne naučimo prihvatiti traumatičnu situaciju, biti
cijelo vrijeme u bezuvjetnoj ljubavi, bilo kakvi savjeti za nas imaju
malo koristi. Niti jedno znanje ili sposobnost nema vrijednosti ako ne
razumijemo, ako ne prođemo kroz iskustva, ako ih u duši ne prihvatimo.
Kad postanemo malo mudriji shvatit ćemo da nije toliko važno koliko
znanja smo apsorbirali i uspjeli sačuvati u sjećanju, računa se samo ono
što osjećamo i ono čemu udahnjujemo život. Ako ste ujutro u dilemi
što biste u tom danu htjeli riješiti, odlučite se za ono što vas najviše
uznemirava, brine i smeta; možda neki učestali problem, kronična
bolest, loš odnos s određenom osobom, briga egzistencijalne prirode
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
� i radite na tome. Budite ustrajni, pa iako će vam se činiti da predugo
nema učinka ili da to nije pravi smjer. Treba raditi, i kad nema garancije
i vidljivih rezultata!
•k k k
Raščistite svoj odnos između bezuvjetnog davanja i primanja. Davanje
je dobivanje energije, što više daješ, više primaš, iako je potrebno i dalje
davati. Primanje je samo posljedica davanja pri čemu nema mjesta za
proračunatost. Ukoliko se još uvijek bavite mišlju dobivate li u zamjenu
dovoljno, onda je to znak da je bolest (problem) još uvijek prisutna, da
još uvijek niste spremni na promjene.
Davanje ponekad znači i žrtvovanje, zato moramo u sebi raščistiti kolika
je naša spremnost na žrtvovanje jer ono je djelovanje na božanski način
i mora biti bezuvjetno � idolopoklonstvo znači da je u pozadini osobni
interes. Ukoliko polazimo od pojma altruizam, što je nesebična briga
za drugoga, moramo ujedno biti svjesni da su altruizam i egoizam
usko povezani. U pojedincu koji naginje socijalnom osjećanju, tinja i
»egoist«1.
Vrlo je važno da kod sebe pogledate imate li vezanosti i ovisnosti. Svaka
vezanost ili ovisnost znači oduzimanje energije objektu ili subjektu
vezanosti ili ovisnosti te sama po sebi rađa podsvjesnu ili svjesnu
agresiju zbog straha od gubitka onoga na što smo vezani ili onoga od
čega smo ovisni.
I na kraju se upitajte jeste li spremni za učenje iz knjiga. I čitanje literature
u nama pokreće promjene; razmišljanja i priče autora dovode nas u
druge svjetove, daju nam osnovu za razmišljanje, šire nam razumije-
vanje i duh, pobuđuju radoznalost, dižu nam granice našeg strpljenja.
Osobina nas Zapadnjaka je krutost u shvaćanju svijeta. Njegovo dje-
lovanje ćemo lakše razumijeti putem čitanja i proučavanja kako svetih
tako i popularno znanstvenih, filozofskih, psiholoških i drugih sadržaja,
kroz svjedočenja drugih, a posebno kroz vlastita iskustva i uvide.
k k k
Samoiscjeljivanje je vrlo zapleten proces, splet promjena i čovjekovog
uzajamnog djelovanja s okružjem, radi toga je korisno poštovati neka
pravila:
1
Psihoanalitičar Erich F r o m m govori o uzajamnosti ljubavi izme�u sebe i
bližnjega � koji m o g u postojati samo zajedno.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKO M
Prvo
Uredite svoj život, smanjite svoja svakodnevna opterećenja, riješite
se svega što vam oduzima puno energije. Pazite što jedete, počnite
se hraniti jednostavno, klonite se hrane i pića koja pobuđuju dodatni
apetit. Riješite svoje partnerske odnose, odnose u obitelji, na poslu,...
Drugo
Pokušajte se osloboditi ovisnosti o ispunjenju želja, ovisnosti o stabilnim
i ugodnim situacijama (život je stalna promjena, jedna situacija »umi-
re« da bi se »rodila« nova), ovisnosti o nadanju i dosezanju ciljeva.
Naučite se prihvatiti svaku traumatičnu situaciju, ne samo površno, na
razini razuma, već i u svojoj unutrašnjosti.
Treće
Napravite sljedeći korak tako da nekoliko puta pregledate svoj život,
važne životne situacije, te ih osvjestite s osjećajem bezuvjetne ljubavi.
Budite usmjereni na ljubav. Oprostite svima, i sebi, budite pomirljivi.
Kako biste shvatili i otvorili se božanskom, ljudsko mora neko vrijeme
biti u pozadini.
Kako ustanoviti uzroke svojih tegoba?
Najteže je otkriti uzroke koji su ukorijenjeni u našoj podsvijesti,
dakle nismo ih svjesni. Pri njihovom otkrivanju možemo si pomoći
na način da opažamo kako se u određenim situacijama odazivamo
na okružje i kako se ono odaziva na nas.
Knjige
Na policama knjižnica ima dosta priručnika u kojima su točno opisane
veze između uzroka i posljedica (npr. u knjizi Louise Hay koja je u
nas omiljena autorica: »Kako iscijeliti duh i tijelo«). Ukoliko nađemo
pravi uzrok i otvorimo se za riješavanje, osjetit ćemo olakšanje i
energetski protok.
Pomagala
Uzroke možemo tražiti, npr. i s radiestezijskim alatima, blinkanjem
(treptanjem očnim kapcima koje pobuđuje senzore na njima �
energy sensing tehnick)... Takav nam postupak lakše može napraviti
netko drugi, odnosno tada nije prisutna emocionalna pristranost;
slično je i s članovima obitelji, često povezanih u krugu međusobno
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
nerješivih problema � oni trebaju nekoga izvana tko će njihovu
situaciju prosuditi iz neutralnog kuta viđenja.
Što nas smeta kod drugih?
Ljudi s kojima dolazimo u doticaj mogu imati osobine koje nas
odbijaju. To nas može posebno smetati u odnosu s našim najbližima.
Kad je prisutan stvarni problem u odnosu s nekim, pokušavamo
ga definirati, zatim osvijestiti i otpustiti. A takva spoznaja neka ne
bude povod da nekoga mijenjamo � mijenjajmo sebe i svoj odnos
prema problemu. To je ujedno i put da drugome omogućimo da se
lakše i sam promijeni.
Buđenje trauma
Predloženi postupak možemo napraviti i s određenim traumama iz
prošlosti. 0 onima koje ne možemo ponovno probuditi ili ih se sjetiti,
neka nam ispričaju roditelji, stariji ili oni koji su tada bili nazočni.
Neposredan uvid
On se događa kad osoba svjesno stupi u takozvano univerzalno
informacijsko polje, u kojem su sve informacije i vrijeme sada i
ovdje, u kojem se prošlost i budućnost spajaju i sve je vidljivo
višedimenzionalno. Neposredan uvid je viđenje nečega s unutarnjim
okom; to može biti samo jedan bljesak, kada jednostavno znaš.
Pouzdan je toliko, koliko osoba koja »gleda« daleko seže. Uvijek
smo pri tome malo suzdržani, jer možemo biti i u krivu. Korisno je
provjeravanje rezultata.
Tjelesni testovi
To su pouzdani pokazatelji i dobri su za utvrđivanje uzroka.
Kineziologija je jedna od takvih metoda i dokazuje da tijelo ne laže;
oslanja se na činjenicu da postoji veza između onoga što se nalazi u
našoj podsvijesti i mišićnim reakcijama. Primjerice, kad izgovorimo
tvrdnju koja je istinita, energija nam se povisi, a posljedično tome i
moć mišića. Pri tvrdnji koja nije istinita, učinak je obratan.
Posjet stručnjaku
Psihoanalitičari će do uzroka doći raščlanjivanjem vaših odgovora
na postavljena pitanja o načinu života, djelovanja, razmišljanja,
osjećanja.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Uzroci za neuspješnost terapija
Posjeti terapeutu, kao i naše vlastite energetske transformacije i
pokušaji otklanjanja uzroka tegoba, ne poluče uvijek uspjeh. Na to
utječe više čimbenika. Nabrojat ću najčešće koje susrećem u svojoj
terapeutskoj praksi:
Suprotna motivacija
Može biti u obliku straha od neuspjeha, ili od potisnute agresivnosti.
Najčešće nastaje nakon jednog ili više traumatičnih, tj. neuspješnih
iskustava i može biti uzrok daljnjim neuspjesima kod sportaša ili
ljubavnika (impotencija). To nas vodi u suprotan smjer od naših
svjesnih htijenja i usmjerenosti, a to znači da postoji i suprotan
smjer kretanja energije. Rezultat je smanjena mogućnost.
Namjera nije dovoljno jasna ili je dvosmislena
Ukoliko ste krenuli rješavati tegobe s »figom« u džepu vaša namjera
je pogrešna. Želite li riješiti svoje tegobe čvrstom odlukom, posebno
su važni međusobni odnosi i povjerenje. Uspjeh će biti u skladu sa
stupnjem vaše iskrenosti i spremnosti da se rješavanja prihvatite
bezuvjetno.
Preširoko postavljen problem
Sasvim je sigurno kako ovakvo postavljanje onemogućuje
udubljivanje u određenu situaciju � sve želite riješiti najedanput. Zato
imate osjećaj da je svega previše; s jednom odlukom, nemoguće je
oprostiti svima odjednom.
Utjecaj određenih stimulansa
Antidepresivi, opijati, alkohol, previše nikotina ili različiti lijekovi
koji utječu na psihu, ograničavaju ili onemogućuju uspješno
samoiscjeljivanje i sposobnost shvaćanja biti problema � informacija
jednostavno ne »dolazi« do osobe.
Uvjerenost da ste u pravu
Odbijanje bilo kakvog dodatnog objašnjenja koje se ne slaže s
uvjerenjem, može biti problem. Slijepo uvjereni, često od terapeuta
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKO M
samo žele potvrdu svojih uvjerenja. Njima prvo treba riješiti uzorak
»ovisnost o biti u pravu«, jer je u suprotnom svaki terapeutski prijem
neučinkovit.
Duboki i traumatični uzrok
Osoba neka iskustva potisne u podsvijest da bi uopće mogla
normalno živjeti. Budući da ga se ne želi (ne može) sjetiti i riješiti,
nužna je pomoć terapeuta.
Terapeut ima slične t e g o b e
Iluzorno bi bilo očekivati da je terapeut apsolutno »čist«,
kolikogod se trudio raditi na sebi. Zato se može dogoditi da ima
sličan ili jednak uzorak i zato tegobe drugoga ne prepoznaje kao
ometajuće, vlastiti uzorci ga ograničavaju kod terapija.
Tako na primjer, muškarac koji u sebi nosi zamjerku prema
ženama i stav neprihvaćanja žena, ili u sebi nije prihvatio svoju
žensku prirodu, drugom muškarcu ne može savjetovati kako
riješiti tegobe u odnosu sa ženama.
Zamjena destruktivnog uzorka vrlinom
Neki zbog svojih čvrstih uvjerenja ili dogmatske usmjerenosti,
svoje destruktivne uzorke, blokade, koji su za njih štetni i izazivaju
im tegobe u komunikaciji i loše odnose, ne prepoznaju kao štetne,
već kao vrlinu. Činjenica da osoba ne može razumijeti zašto se
nema pravo ljutiti i osuđivati, svakako ne ide u prilog rješavanju
tegoba. Tipičan primjer je muškarac kojem sam rekao da upalu
sinusa izaziva njegova neprestana ljutnja, čiji su uzrok njegova
kruta uvjerenja; odgovorio mi je da svoja načela nije mijenjao već
20 godina i da se zbog toga sam sebi čini boljim čovjekom.
Odsutnost odgovornost i
Takav primjer je tipičan za osobe koje ne prihvaćaju postojeće
stanje i za to okrivljuju druge, obično one najbliže, a i ustanove.
Očekivanje da će se ljudi s kojima komuniciramo ponašati onako
kako mi očekujemo, pokreće neprestani konflikt, i u nama i u
našim odnosima. To zovem »živjeti u zabludi«, jer svoju sreću
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
ne bismo smjeli uvjetovati na takav način. Takvim osobama
pokušavam približiti drugačije razumijevanje djelovanja svijeta, kako
na vidljivim, zemaljskim razinama, tako i na, za većinu, nevidljivim
razinama.
Molitva i/ili zamolba
Stare traume ili »grijehe« najlakše ćemo očistiti pomoću molitve,
zamolbe, opraštanja i kajanja. Lazarev kaže: Kad se čovjek u svojim
mislima obraća Bogu i moli za oprost zbog krivog djelovanja, u
njegovoj se duši događaju fantastične promjene. U tom trenutku
priznaje svoju nesavršenost otvara se onome tko ga je stvorio i
dobiva od njega moć da se promijeni istupi u harmoniju sa Svemirom.
Započinje prekrasan proces preobrazbe, koji ga s vremenom dovede
do ponovnog uspostavljanja ravnoteže duha i tijela, a posljedično
tome i do poboljšanja zdravlja.
Prilikom energetskog provjeravanja djelovanja molitve, opraštanja
i kajanja, zaključujem da svi procesi djeluju uvjetno, učinkoviti su
jedino prilikom iskrenog priznanja vlastite pogreške i kad smo jasno
odlučili popraviti pogrešno djelovanje. Pri tome ne smijemo tražiti
krivce, osuđivati, ocjenjivati i zamjerati, bez obzira što se dogodilo.
U današnje vrijeme sve više ljudi uviđa čudesnu moć molitve. Mogli
bismo čak reći da je molitva čudesni lijek. Ovdje, dakako, mislimo
na molitvu koja ide iz srca s namjerom pomoći sebi i drugima. U
prošlosti sam bio tvrdokorni ateist i molitva mi je bila nepoznanica.
Zatim se dogodilo povezivanje s Najvišom svijesti, Bogom. U ranom
djetinjstvu nisam razumio vjeru, a na vjeronauku mi je nisu znali
prikazati razumljivo a pogotovo ne učinkovito. Budući da sam bio
vrlo živahan i nestašan, na vjeronauku sam više puta dobio »tresku
za uho«, tako da me je to još dodatno odbilo od vjere.
Kao desetogodišnjak sam u crkvi imao neugodno iskustvo. Bio
je praznik i morao sam se prijaviti na obred crkvenog darivanja;
svatko je poljubio Isusa na križu. Ja to nisam želio, pogotovo me
je odbijalo to što su ga svi doticali ustima. Mislio sam da ću to lako
zaobići, ali me je jedna vjernica na to prisilila.
Danas to iskustvo doživljavam kao nešto korisno; počeo sam
razmišljati o slijepom poštivanju crkvenih dogmi i načinu djelovanja
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
crkve kao ustanove. Zbog toga sam kod svojih istraživanja bio
prilično neutralan i lakše sam došao u neposredan doticaj s najvišim
razinama.
Od molitve i vjere, odbijalo me i to što mi nije izgledalo da vjernici
imaju manje problema od ostalih ili da si bolje znaju pomoći.
Razmišljao sam da ako molitva stvarno djeluje, zašto onda oni koji
mole, isto tako lažu, kradu i uzrokuju probleme sebi i drugima.
Činilo mi se licemjerno, da netko tko cijeli tjedan griješi, u nedjelju
na ispovjedi dobije oprost. Danas znam da me je smetalo to da ni
vjernici ne razumiju više � božje zakone. Neki čak naivno misle da
će molitvom koju samo »odverglaju«, zaslužiti da Bog napravi nešto
umjesto njih. Mnogi poistovjećuju vjeru u Boga s dogmom, što je
nekritično prihvaćanje tuđih misli.
Lazarev zaključuje da ćemo pomoću karmičke dijagnostike,
ustanovljene destrukcije u biopolju najlakše transformirati
molitvom.
Budući da pouzdano mogu provjeriti sve smetnje u biopolju neke
osobe, mogu provjeriti i djelovanje molitve. Iskustva i vlastiti uvidi
mi kažu da molitva ne djeluje kada nije iskrena ili kada nije pravilno
postavljena. Učinak molitve je ovisan o njenom razumijevanju i
načinu kako je izgovorimo.
Na terapijama imam priliku vidjeti kako osobe koje vjeruju i predano
mole, s molitvom sudjeluju i kroz transformaciju; kad se putem moje
pomoći otvore i kad kroz sebe propuste energiju i ljubav, proces
osvještavanja informacija koje im posredujem, protiče obično lakše
i brže nego kod osoba koje redovito ne mole.
Proces molitve sadrži i kajanje i otpuštanje, a u slučaju međusobnog
konflikta, oprost. Molitva dotakne najdublje razine, zato promjene
u našem biopolju osjetimo brzo, što je moguće i provjeriti.
Posljedično tome počinju se dešavati i promjene na tijelu. Ublaže se
ili potpuno nestanu simptomi koji su bili posljedica destrukcija na
višim razinama biopolja.
Molitvom ne možemo štetiti ni sebi ni drugima, osim ukoliko ne
izrazimo sebičnu želju, tj. molimo za ostvarenje sebične želje na
račun drugih. Pod sebičnim željama mislim na želje koje nisu u skladu
s cjelinom i za dobrobit svih. Na svako kršenje viših zakona, biopolje
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
odgovara tako da nas prvo upozori s neugodnim situacijama, da
se loše osjećamo ili, ukoliko to ne razumijemo, bolešću i na kraju
propadanjem tijela i smrću.
Molitva može biti izrečena općenito ili je možemo usmjeriti, kad
smo recimo svjesni, što trebamo popraviti. To je razumijevanje i
osvještavanje napravljene pogreške, zato će i učinak molitve biti jači
i učinkovitiji. Ali pod usmjerenom molitvom ne mislim na to da ju
usmjerimo na otklanjanje određenog simptoma, kao na primjer boli
u želucu, već na uzrok te boli, recimo, ljutnje.
Na terapijama često susrećem osobe koje su dogmatski usmjerene,
što znači da osim molitve koju su dobili u crkvi, ne žele izreći niti jednu
drugu molitvu. Ukoliko molitvu pravilno ne razumiju i izrečena je na
nepravilan način, nema ni učinka. Ponekad im, nakon što putem
karmičke dijagnostike ustanovim gdje, na kojim se razinama nalaze
uzroci za njihove tegobe, podijelim »domaću zadaću«: čišćenje
biopolja molitvom.
Jedna gospođa je bila puna ljutnje i osuđivanjaf a u prošlosti je
često namjerno loše djelovala. Dao sam joj »domaću zadaću«,
nakon čega se ništa nije promijenilo. Čudila se, jer je molila Boga
za očišćenje svojih grijeha, a ja sam joj objasnio da Bog ništa ne
napravi umjesto nas. Kad je molitvu izgovorila na drugačiji način, u
trenutku je bilo sve očišćeno. Taj drugi način je bio: »Bože, daj mi
toliko ljubavi, energije i mudrosti da si mogu oprostiti i sve svoje
pogreške promijeniti u ljubav i prihvaćanje Boga, sebe i drugih«. Pri
tome je greške navela uz proces kajanja, opraštanja i pomirenja.
Nakon svih mojih istraživanja i provjeravanja učinka molitve, došao
sam do vrlo jednostavne formule za molitvu i/ili zamolbu, koju vam
ovdje i nudim kako biste je mogli i vi isprobati. To ne znači da drugi
načini ne djeluju, već je to način koji je za mene najjednostavniji i
učinkovit te je nebrojeno puta provjeren.
Mišljenja sam da u današnje vrijeme svaki proces mora biti
jednostavan, lako razumljiv i upotrebljiv u svim situacijama, uobličen
u okvir, a ne kao recept u koji stavimo točno određenu količinu i
vrstu sastojaka. Proces mora biti prihvatljiv i za sva vjerska, filozofska
i druga usmjerenja, osim za one koji su tako dogmatski usmjereni
da ne mogu prihvatiti ništa osim onoga što su ih naučili. No o
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
tome je već bilo puno puta rečeno. Svi uspješni načini rješavanja
tegoba su vrlo jednostavni, ponekad i prejednostavni, tako da ih je
potrebno malo zakomplicirti da bi ih ljudi uopće razumjeli. Ponekad
psihologija preuzme vrlo jednostavne metode i zakomplicira ih, kako
bi izgledala učenija i da bi tvorcima tog nauka dala veći značaj; pa
ponekad i da bi se lakše prodala. Možda je dobro da vam kažem da
je najviši stupanj molitve samo osjećaj bezuvjetne ljubavi u srcu, što
pored razumijevanja i osvještavanja dovodi do učinka. Ali budući
da nas većina za to još nije sposobna, prilikom procesa trebamo i
riječi.
Kod ovog procesa vrlo je korisno da prije i poslije procesa popi-
jemo čašu vode. Ponekad se zbog dehidracije zaustavi proces
koji se automatski nastavlja nakon što popijemo čašu vode.
Vrlo je korisno i ako pri tom procesu osvješteno dišemo, ali ne i
da mijenjamo disanje (to nijeyogijsko disanje). Recimo, udišemo
kroz nos, a s izdahom opuštamo tijelo. Osviješteno disanje ima
više dobrih učinaka. Prvi je taj da isključujemo razum, drugi,
da prilikom udaha epifiza (žlijezda u mozgu) pošalje signal
po energetskim meridijanima i pregleda stanje tijela. Prilikom
izdaha, taj se signal vraća u epifizu, i on putem energetskog
sistema čakri, hormonskog sistema i drugih mehanizama sređuje
moguće nepravilnosti u tijelu. U slučaju plitkog ili prebrzog
disanja, energetski signal iz epifize ne doseže sve energetske
razine i povratna informacija je nepravilna. Najbolje je i da imamo
zatvorene oči, jer tako spriječavamo asocijacije zbog onoga što
imamo u vidnom polju. Ukoliko pri tome imamo mir i nalazimo se
u opuštenom položaju, stvarno imamo sve preduvjete napraviti
cjelokupni proces. Te preduvjete je korisno osigurati kad radimo
sami ili s bioterapeutom.
Na terapijama se često susrećem s osobama koje za sebe tvrde
da su ateisti. Prilikom toga u želji da pomognem osobi, nekako
se snađem. Rješenje se obično ponudi samo od sebe jer vjerujem
da će mi ga Svemir iznaći.
Problem starije gospođe je bio u dubokom zamjeranju i
osuđivanju u prošlosti. Predložio sam joj postupak s molitvom,
ali me je odmah odbila jer ne vjeruje u Boga. Upitao sam je u
što vjeruje i što je za nju to što je stvorilo svijet i što ga uređuje.
»Sila prirode«, odgovorila je gospođa. Snašao sam se i rekao joj
neka se onda molitvom obrati »sili prirode«. Zatim sam provjerio
njeno biopolje i ustanovio da i taj način djeluje.
Ovo iskustvo me je navelo na razmišljanje da su oni terapeuti
koji beskompromisno zagovaraju svoje stajalište i da samo njihov
način donosi rezultate, u zabludi i pri tome svoje pacijente obma-
njuju. Postoji bezbroj načina, a koji ćemo izabrati, ovisi od osobe,
njenih uvjerenja, vjere, kulture, tog trenutka. Kada ne uspijem
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
pronaći pravi pristup prema pacijentu, pitam se, što me kao
terapeuta ograničava? Kad ću biti dovoljno čist i sposoban, moći
ću za svakoga naći pravi pristup. Mislim da se kao terapeut moram
prilagođavati i uvijek iznova tražiti bolje i učinkovitije prijeme.
Na kraju krajeva, kad bi se oni s tegobama mogli prilagođavati,
mene ne bi ni trebali.
Kajanje
Razumijevanje kajanja je vrlo važno, jer je od toga ovisan i
učinak, odnosno čišćenje destrukcija ili posljedica koje su
nastale zbog našeg krivog djelovanja. Većina kajanje shvaća
kao grižnju savjesti, samooptuživanje ili samosažaljenje u vezi
sa svojom prošlosti. S takvim shvaćanjem kajanja i takvim
emocijama izazivamo kod sebe još veću štetu, odnosno još veće
kršenje duhovnih zakona. Kajanje možemo shvatiti u vjerskom
smislu, što često znači samooptuživanje, ili taj pojam trebamo
prihvatiti onako kako ga shvaćaju u psihologiji.
Ukoliko se odlučimo pokajati, to znači da ćemo se suočiti s
prošlošću, sa starim ranama, zamjerkama, osuđivanjima i svim
nepravilnim djelovanjima. Potpuno je svejedno jesmo li koga
povrijedili, bili povrijeđeni ili, što je često, samo mislimo da smo
nekoga povrijedili i pri t o m e imamo osjećaj krivice. Kada na
terapiji nekomu pomoću dijagnostike karme ustanovim stare
zamjerke, osuđivanje, ljutnju, povrijeđenost ili nešto drugo, taj
obično kaže da je to bilo davno i da više ne osjeća zamjeranje i
slično. Vrijeme je napravilo svoje, većina je sve to pomela pod
tepih ili je na razumskoj razini napustila takve emocije.
Većini je nerazumljivo da nešto što se dogodilo prije puno
godina ili čak desetljeća, postoji u njima, u njihovoj podsvijesti,
i u ovom trenutku. Svako kršenje viših zakona, svi negativni
misleni programi, nalaze se u našoj podsvijesti onoliko dugo
dok ih ne osvijestimo, pokajemo se i molitvom, zamolbom ili
kakvim drugim procesom, transformiramo. Moja i istraživanja
drugih praktičara iz tog područja dokazuju da se transformacija
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
� čišćenje ne dogodi, ukoliko osoba ne osvijesti i ne razumije
što je krivo napravila. Neki u svojoj naivnosti ili neznanju čak
misle da možemo destrukcije (loše energije) iz čovjekove aure
neposredno odvesti u zemlju, vodu u posebne simbole i slično.
M o ž e m o ih odvesti, ali se u t o m slučaju kroz određeno vrijeme
vrate osobi, terapeutu i njegovim najbližima. M n o g i zbog brzog
olakšavanja simptoma misle da su izliječili osobu. To je zato
jer njihovo znanje i spoznaja sežu samo do razine otklanjanja
simptoma. To vrijedi prvenstveno za sve vrste čišćenja čakri,
energetskih tijela, povezivanja s energijama i slično.
Ovdje želim nešto više reći o samom procesu kajanja, odnosno
postupku, na način kako ga ja shvaćam i koji sam provjerio u
praksi. Kajanje je postupak i emocija odjednom. Za kajanje se
odlučimo kada nas naša svijest, tegobe ili nešto izvana dovede
do toga da postanemo svjesni krivog djelovanja. Prije kajanja
je dobro dati si vremena za razmišljanje i shvaćanje postupka
koji želimo napraviti. Prihvatiti moramo i odluku i odgovornost
za to.
Prvi korak kod kajanja je naše razumijevanje i svjesno
priznavanje pogreške koju smo napravili. Pri t o m e je nevažno
je li to bilo namjerno ili ne, jer je u oba slučaja posljedica ovdje.
Ukoliko kod toga tražimo opravdanje, već smo pali na ispitu.
Ukoliko ne priznamo naše krivo djelovanje, prvi korak kajanja
u energetsko�informacijskom i psihološkom smislu, neće se
dogoditi i svi daljnji koraci su bez veće koristi.
Drugi korak je svjesna odluka da ćemo popraviti napravljenu
grešku. Ako smo uspjeli napraviti prvi korak, odlučujemo se
za popravak napravljene greške, koji mora biti dovršen bez
proračunatosti i improvizacija.
Treći korak je odluka za smisleno djelovanje za ostvarivanje na-
še odluke. U slučaju da smo napravili prva dva koraka u mislima,
odlučit ćemo se to sprovesti i u praksi, u svakodnevnom životu.
M n o g i misle da mogu nekoga povrijediti puno puta na isti
način, a u međuvremenu se malo pokajati ili otići na ispovjed.
Ponavljanje djela je puno jače kršenje viših zakona i prodire
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKO M
 u dublje duhovne strukture. To znači da ih je i teže otkloniti, jer
su posljedice veće i šire se na veće područje, na primjer, na naše
najbliže, naše buduće živote i slično.
Opraštanje
Ukoliko smo bili povrijeđeni i to je pridonijelo uzroku naših
tegoba, moramo oprostiti. I opraštanje je svjesna odluka, da
ćemo onome tko nas je povrijedio, oprostiti. Važno je bezuvjetno
i potpuno opraštanje, jer se inače problem vraća. Opraštanje je
zapravo prvi korak kod rješavanja međusobnih konflikata, neka
je vrsta pripreme terena da i druga strana napravi jednako.
Moramo biti svjesni da smo u situaciji povrijeđenosti i sami
osuđivali, ljutili se ili čak mrzili. Zato moramo napraviti i postupak
kajanja. Čisto ljudski gledajući, teško je shvatiti da kad nekoga
povrijedimo, dotični zbog osuđivanja, ljutnje ili mržnje prema
nama, jače krši više duhovne zakone nego mi. S tim što smo
osobu povrijedili, učinili smo jednokratno loše djelo, a povrijeđena
osoba se na nas može ljutiti ili nas čak mrziti možda još dugo
vremena nakon tog čina. S tim će si prouzročiti cijeli niz tegoba,
koje će se prije ili kasnije pojaviti na tjelesnoj razini kao bolest ili
tegoba.
U nekim slučajevima osoba nije mogla oprostiti, zato sam tražio
načine da to riješimo:
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
Neka se osoba usmjeri u to da oprosti sebi zato što je nekoga
dovela u situaciju da je povrijedi.
To je bilo učinkovito, jer ako stvarno shvatimo što i zašto nam
se događa, znamo da nas nitko ne može povrijediti. Uvijek se
povrijedimo sami jer ne razumijemo. Jer želimo biti u pravu. Jer
ne prihvaćamo ono što nam je namijenjeno.
Pomirenje
Već smo ustanovili da se kod kršenja viših zakona u međusobnim
odnosima radi o zamjeranjima, ljutnji, osuđivanju, povrijeđenosti
(ljutnja prerasta u bijes pa i u mržnju) obiju strana. Rješavanje
napravljenih pogrešaka obiju strana možemo nazvati pomirenje.
Kod pomirenja se radi o najzdravijem, plodnom načinu ponašanja.
Radi se o međusobnom opraštanju i kajanju. Akt je završen,
bezuvjetan. Nakon tog čina više nema izazivanja, osvećivanja i
obnavljanja starih tegoba. Pri tome smo svjesni da svatko ima
svoju istinu i da je u pravu. Ukoliko kod pomirenja čekamo da
drugi to napravi prvi, utoliko to može biti »nikada«. Pomirenje
može značiti i pospremanje pred svojim pragom. Kad smo pomeli
svoj prag, otpustili smo polovicu napetosti i druga strana to
lakše može napraviti. Kada za pomirenje nismo spremni, čekamo
bolji trenutak. Već naša namjera da ćemo se bezuvjetno pomiriti,
pokreće proces koji nas prije ili kasnije dovede do točke kad ćemo
biti sposobni za pomirenje.
Iskustva ili rane koje su u prošlosti nastale zbog našeg nepravilnog
djelovanja, možemo uzeti kao životno iskustvo ili kao bol,
ogorčenost. S ovim drugim načinom ponovno kršimo više zakone.
Nikada nemamo pravo ljutiti se, biti povrijeđeni, osuđivati, jer mi
ne znamo zašto je nešto tako kako je.
Na nama je hoćemo li ustrajati kod svojih životnih pogleda ili ćemo
si otvoriti nove perspektive života i pogledati što kroz njih seže.
Ništa nije trajno, ništa čvrsto i određeno, zato je ovisno o nama da
preuzmemo odgovornost za svoju evoluciju i počnemo posezati
preko naših dosadašnjih granica. Naš potencijal je bezgraničan,
a izbor o tome hoćemo li ga iskoristiti isključivo je naš. Nitko
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKO M
nema pravo, niti može, odlučiti umjesto nas, u suprotnom bismo
snosili posljedice. Posljednji izbor pripada onome što mi jesmo,
BRZI POSTUPAK SAMOPOMOĆI
sam život.
S POSTUPKOM SE OTVARAMO, PRISJEĆAJUĆI SE:
Kako ćete znati jeste li očistili svoje biopolje? Tada, kada • osoba s kojima smo bili povezani ili smo još uvijek povezani,
nećete biti vezani za materijalno i d u h o v n o , kad vas nitko i
• za nas neugodnih situacija,
ništa neće moći razljutiti, ražalostiti (kad v a m u m r e voljena
osoba), uvrijediti ili povrijediti, kad nećete trebati više dokaze • svega što nas je na bilo kakav način povrijedilo,
da ste u pravu. To znači da u sebi više nećete imati nijednog bilo da smo pri tome sudjelovali ili samo opažali
n e g a t i v n o g programa, koji bi reagirao na izazove izvana. • svih situacija u kojima smo mi nekoga povrijedili.

Gdje god smo bili povrijeđeni bezuvjetno o p r o s t i m o; gdje smo

mi povrijedili, ljutili se, osuđivali, bili ljubomorni, imali očekivanja,
oprostimo sami sebi.

Najvažnije je oprostiti sebi, jer smo s tim što smo bili agresivni
prema drugima, najviše povrijedili sebe.

Svaku neugodnu situaciju ili traumatičan događaj prihvatimo

s ljubavlju, jer znamo da se sve trebalo dogoditi upravo onako
kako se dogodilo.

Na ovaj način popravljamo traume u prošlosti, što jako utječe na

sadašnjost i budućnost; informacija traume u našoj podsvijesti
ne poznaje linearnost vremena, sve je sada i ovdje.

Na temelju djelovanja sila iz prošlosti možemo zaključiti što će se

dogoditi u budućnosti; ovisno o smjeru našeg kretanja, nije teško
ustvrditi gdje ćemo stići; mijenjajući sebe, možemo mijenjati i
smjer u budućnosti.

Primjerice, kod akutne glavobolje prisjetimo se nekoliko

posljednjih dana, koga smo osuđivali, ljutili se, bili uvrijeđeni i
napravimo opisani proces.

Učinak je ovisan o našoj namjeri da riješimo tegobe, o našoj

iskrenosti i razumijevanju pogrešaka.

Svako naše neprihvaćanje neke situacije te nespremnost za

opraštanje sebi ili drugima � koči proces, a učinak će biti
minimalan, o d n o s n o primjeren količini neprihvaćanja.

ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 UMJESTO ZAKLJUČKA

S vaki put kad završim pisanje knjige, upitam se je li mi

uspjelo pružiti srž dovoljno jasno i razumljivo. Svjestan sam
odgovornosti za sve informacije koje sam ugradio u tekst, pa
i one koje su između redaka, na nevidljivoj razini. I sada, kada
dovršavam suvremenije i prošireno izdanje, nije ništa drugačije.
Kod osuvremenjivanja izdanja, radi novih spoznaja koje su mi se
dogodile u posljednje četiri godine nakon prvog izdanja, bio sam
u ozbiljnoj dilemi hoću li unijeti samo popravke i dopune, ili da
knjigu, doslovce, nanovo napišem. Na sreću prevadala je prva
odluka pa je knjiga sadržajno nešto promijenjena.

Često sam se našao u procjepu, kako opisati, ali što bezbolnije,

ponekad krute činjenice o uzrocima većine naših tegoba i
bolesti; ne želeći pritom čitatelja prestrašiti i odbiti od nakane
čitanja. Prevladalo je uvjerenje, da svoja »viđenja« prikazem bez
uljepšavanja. Upravo tako ne bih želio da netko misli kako nudim
apsolutnu istinu ili ekskluzivno znanje. Mnogi su stručnjaci s
područja komplementarnog iscjeljivanja, putem svojih metoda i
načina rada, u javnosti više ili manje poznatih, jednako tako došli
do sličnih spoznaja. Ja sam osjetio potrebu zapisati spoznaje koje
sam skupio putem induktivne metode promatranja (jedna od
osnovnih metoda naučne spoznaje, zaključivanja od pojedinačnih
slučajeva na općeniti izvod) i kroz terapeutsku praksu. Na taj su
način spoznaje dostupne mnogima.

Mislim da će oni koji imaju zdravstvene ili druge tegobe, nakon

čitanja ove knjige, dobiti uvid odakle proizlaze njihove tegobe
i lakše će razumijeti tijek iscjeljivanja. Nekima će biti dovoljno
samoiscjeljivanje, a drugi će se osvještenije odlučiti kod kojeg će
iscjelitelja potražiti pomoć. Terapeuti koji rade po metodi karmičke
dijagnostike, trebat će manje vremena za samo pojašnjavanje
načina iscjeljivanja.

Prilikom pisanja knjige osobno sam doživio unutarnje promjene.

Svaku rečenicu, svaku činjenicu koju navodim u ovoj knjizi, također
sam i provjerio. Prilikom provjeravanja putem metode karmičke
dijagnostike i razvijanju novih postupaka kod iscjeljivanja, ponekad

ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
sam zaboravio na opasnosti. Prilikom rada na višim razinama,
nužno je stalno biti oprezan, lako sam znao da je prilikom svakog
ulaska u pojedine razine biopolja najprije kod osobe potrebno
osvijestiti i riješiti moguće tegobe, događalo mi se da sam ponekad
»skočio naglavce u nepoznato«. Posljedice nisu uvijek bile ugodne,
a pojavile su se neposredno iza mojeg neopreznog »ulaska«.
Ponekad sam, nakon što sam ustanovio da mi se, doslovce, ruši
cijeli energetski sustav, u svojem bropolju ustvrdio tegobe koje
sam preuzeo od tražitelja pomoći, ili su došle iz, tada za mene,
nepoznatih područja. Budući da sam neprestano usmjeren prema
naprijed, u rješenje problema, opetovanim provjeravanjem samoga
sebe i otklanjanjem svojih pogrešaka, do sada sam se uvijek sretno
izvlačio iz svake, pa i najteže situacije.
Ponekad, posebice kada sam bio u financijskoj stisci, dolazio sam
u dilemu � trebam li raditi više terapija kako bih zaradio više novca,
ili bih veći dio raspoloživog vremena namijenio istraživanjima i pri
tome u smanjenom opsegu radio terapije. Svako odstupanje od
pravilnih razmjera obiju važnih komponenti, odmah se odrazilo po
prirodnom putu; kad sam više istraživao, na terapiju se prijavljivalo
manje ljudi, i suprotno, zbog previše napravljenih terapija, nisam
bio sposoban istraživati. S vremenom sam pronašao pravu mjeru
za sve što sam radio. Na taj sam način imao osiguranu materijalnu
sigurnost, završio sam prvi dio istraživanja i napisao knjigu koja će
biti od pomoći svima koji imaju tegobe, djeluju kao iscjelitelji ili
tek ulaze na put iscjeljivanja u alternativnoj tj. komplementarnoj
medicini.
Ponekad me pitaju je li stvarno moguće da na taj način iscjeljujem.
Kažem im da nitko ne iscjeljuje, niti liječnik, niti iscjelitelj. Svi samo
otklanjamo blokade i uzroke koji ometaju, sprječavaju čovjeka da se
sam iscijeli. Dakako, s tim kad dijagnosticiram uzroke tegoba, osobi
omogućujem da s osvještavanjem i razumijevanjem uzroka tegoba
promijeni odnos prema životu i tada počinje proces iscjeljivanja.
Pri tome se ne radi o čudima, već je potrebno puno rada, kako
s moje strane, tako i sa strane osobe koju se iscjeljuje. lako to
izgleda jednostavno, rad bioterapeuta je opasno zanimanje. Kao
potvrdu toga navodim da je puno bioterapeuta (bioenergetičara)
zbog neznanja, previše rada, neetičnog djelovanja i drugih, meni
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
nepoznatih uzroka, to platilo bolešću � svojom ili svojih najbližih.
Na žalost, neki su to platili i svojim životom, prije negoli su shvatili
0 čemu se radi. Čini mi se da je ta činjenica već sama po sebi
dovoljno alarmantna da se mnogi »probude« i počnu ozbiljnije
razmišljati o svom radu.
Za rad bioterapeuta, odlučujemo se iz više razloga. Kao prvi i
vjerojatno najčešći razlog je ljubav prema ljudima, a zatim potreba
da izrazimo svoju kreativnost. Puno puta oni koji u životu nisu
dosegli svoje ciljeve i nisu razrješili svoje poteškoće, sada žele kao
terapeuti pomagati ljudima. Već samo razmišljanje osobe koja si
ne može srediti vlastiti život, a želi postati terapeut, problematično
je. Rijetko netko postaje terapeut zato da bi zarađivao za život ili si
materijalno pomogao. Kroz praksu se i terapeut razvija kao osoba
1 kao stručnjak. Dok su pri tome neki uspješni, drugi zapadnu u
tegobe.
Veliku odgovornost koju pred nas postavlja rad bioterapeuta, ne
bismo smjeli preuzeti bez pravog znanja i neposredne izobrazbe.
To ne znači samo dobro upoznati metodiku i tehniku iscjeljivanja te
njihovu doktrinu, već to znanje mora imati i drugačiju dimenziju,
prvenstveno etiku i odnos prema sebi, ljudima i Univerzumu.
Terapeut mora biti glavni generator motivacije bolesne osobe
i usmjeravati je u proces iscjeljivanja. Upravo tako, terapeut će
odigrati važnu ulogu kod važnih sudova i odluka osobe. Može se
reći kako je terapeut prva svjetiljka koja se pali uzduž pacijentovog
puta, a kasnije postaje ogledalo u kojem se odbija pacijentova
vlastita svjetlost. Na početku, terapeut ima ulogu vođe, a zatim
savjetnika. S vremenom se puno vrednota terapeuta prenese na
pacjenta, koje on može razumijeti na svoj način.
Iscjeljivati nekoga i biti mu uzor, kod nepravilnog djelovanja
terapeuta, može imati sudbonosne posljedice za njegov kasniji
život. Jedna od najvećih sposobnosti bioterapeuta je znati kada će
upotrebljavati određene terapeutske zahvate i na kakav način.
Iscjeljivanje je i umjetnost. Terapeut radi most između duhovnosti
i znanosti. S razvojem terapeutskih metoda, terapeut ima velikih
prednosti, a ponekad je vrlo teško prosuditi što je pravilno za
pacijenta ali i za terapeuta. Istodobno dok uspješnost raste,
suočava se s istinom. U jednom trenutku terapeut postaje svjestan
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
da daljnji napredak kod iscjeljivanja pojedinca nije više ovisan samo
o njegovom znanju i sudjelovanju, već se tu radi o mnoštvu drugih
čimbenika koji su na ovaj ili onaj način upleteni u cijeli proces.
Prvo uznemirenje koje doživi terapeut, a ruši idealiziranu sliku
terapeutskog djelovanja, je zaključak da samo njegovo učešće nije
dovoljno za iscjeljenje, nego da je za daljnji napredak u terapiji
potrebna i potpora pacijentovog okruženja (partner, porodica,
suradnici itd.). Još je više u dilemi kada ustanovi da se samo
iscjeljivanje ne odvija prema scenariju opisanom u stručnoj litera-
turi. Zatim zastane pred pitanjem, kako dalje iscjeljivati?, smije
li uopće iscjeljivati?, i ne bi li za pacijenta bilo bolje da ga uputi
liječniku. I sam se puno puta nađem u situaciji pitajući se imam li
pravo to raditi. Ali uspjesi mi uvijek iznova potvrđuju da � imam.
Terapeut si često mora priznati da ono što je dobro za brži, trenu-
tačni rezultat iscjeljivanja, nije dobro i za konačno ozdravljenje.
Većini onih koji traže pomoć prihvatljivije je trenutačno poboljšanje
dok dugoročnu pomoć zanemaruju.
Dakle, pred terapeuta se postavlja zahtjev da kod bolesnika
postigne brzi rezultat iscjeljivanja, da pri tome ne prijeđe
granice dozvoljenog, a ujedno da radi u skladu sa svojim etičkim
uvjerenjima. Terapeut je obično ublažavatelj između medicinske
znanosti i očekivanja bolesnika za ozdravljenjem, zbog toga je nje-
gova odgovornost još veća. Puno puta se bolesni, za alternativno
tj. komplementarno iscjeljivanje odluče tek nakon što su prije toga
isprobali sve mogućnosti službenog liječenja. Na taj način terapeut
prirodnog liječenja postaje poput slamke spasa.
Bolesnici na terapijama izražavaju različite emocije kao što su strah,
agresija, nepovjerenje i simptome koji su već na granici asocijalnosti.
Zadaća terapeuta je da sve to usmjeri prema iscjeljivanju. Jedinstve-
ni emocionalni profil bolesnika može biti od bitne važnosti za
njegovo ozdravljenje i zajedno s terapeutom ga moraju najbolje
oblikovati. Pri tome se čak može dogoditi da terapeut preuzme
ponašanje bolesnog, na kojega se emocionalno odazove, što loše
utječe na obojicu.
Bolesnik i terapeut su u sličnom položaju kao roditelji i djeca. Na
jednoj strani se zbližavaju, a na drugoj, kroz iscjeljivanje, jedan od
drugoga se udaljuju.
ISCJELJIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
I na kraju neka se svaki terapeut upita:
� kakav je uzor za svog pacijenta i radi li i on nešto što brani ili
ono što ne savjetuje bolesniku,
� kakvi su istinski ciljevi njegovog terapeutskog rada,
� utječe li na bolesnika sputavajuće, tako da će pacijent biti
žrtva terapeutovih ograničenja,
� je li metoda njegovog iscjeljivanja učinkovita ili možda za
bolesnika postoji bolji i učinkovitiji način iscjeljivanja,
� poznaje li svaki sljedeći korak koji vodi ka ozdravljenju,
� hoće li za put koji ne poznaje, radije upitati nekoga tko taj
put poznaje, ili će na bolesniku »izvoditi« pokuse,
� je li sposoban priznati da koji put ne zna odgovor i da će
osobu uputiti drugom terapeutu,
� što je napravio da se bolesnik previše ne veže na njega i
obratno,
� inzistira li dovoljno na sudjelovanju bolesnoga kod
iscjeljivanja,
� i na kraju, misli li da bi to isto radio kad ga drugi ne bi
podržavali?
Na kraju još jednom naglašavam kako je važno pravilno
razumijevanje bolesti. Još uvijek mnogi vjeruju u »iscjeljivanje«
izvana, lako svojim pacijentima kažem da niti ja niti itko drugi
može izliječiti nekoga bez bolesnikovog sudjelovanja, neki se još
uvijek nadaju da će se dogoditi čudo. Ima čak i naivnih mišljenja
da se iscjeljivanje odvija bez neugodnosti i bolova. Bioterapeuti
mogu samo pomoći ustanoviti uzroke tegoba, kasnije možemo
zajedno otklanjati energetske posljedice tih tegoba i onda to
možemo nazvati bioenergetska terapija, balansiranje energetskih
protoka ili nekako drugačije.
Hoćete li u budućnosti biti zdraviji, ovisno je ponajprije o vašem
razumijevanju, zastoje do bolesti došlo, i o spremnosti preuzimanja
odgovornosti za svoje zdravlje. Morate biti spremni promijeniti
način života, prehrane i način razmišljanja.
ISCJEUIVANJE K A R M I Č K O M DIJAGNOSTIKOM
 Bibliografija
S. N. Lazarev: Dijagnostika karme 1 do 12. Hydožnik S. N. Lazarev,
(1998. do 2004.)
Nelly Astelli Hidalgo in Alexis Smets: Resiti kar je izgubljeno. Župnijski urad
Ljubljana, Črnuče, 1989.
Lynne McTaggart: Polje. Založba Ara, Ljubljana, 2004.
Marjan Ogorevc: Biorgonomija. V samozaložbi, Brezice, 2001.
Marjan Ogorevc: Karmična diagnostika. V samozaložbi, Brezice, 2003.
Marjan Ogorevc: Integralna biorgonomija. V samozaložbi, Brezice, 2004.
Tadej Pretner: Uporaba mineralov vzdraviteljstvu in osebnostni rasti.
V samozaložbi, Litija, 1999.
Tadej Pretner: Minerali � zdravje, duhovnost. V samozaložbi, Litija 2001.
Tadej Pretner: Holistična radiestezija. V samozaložbi, Litija, 2003.
Tadej Pretner: Mala enciklopedija zdravilnih kamnov. V samozaložbi,
Litija, 2005.
Judith H Morrison: Knjiga o ajurvedi � vodnik za dobro počutje. Gnosis �
Quatro, Ljubljana, 1996.
MantakChia in Maneevvan Chia: Fuzija petih elementovl. Gnosis,
Ljubljana, 1989.
Mantak Chia in Maneevvan Chia: Tao Ijubezni � nega ženske seksualne
energije. Gnostika, Ljubljana, 2001.
Mantak Chia in Maneevvan Chia: Tao Ijubezni � nega moške seksualne energije.
Gnostika, Ljubljana, 2001.
Stephen T Chang: Tao ljubavi, samoizdanje Jovan Timotijević, Beograd, 2002.
Robert V. Gerard: Change your DNA � Change your life. Oughten House
Fondation, Ine, USA, 2000.
Barbara Ann Brennan: Moč zdravilnih rok. Gnosis � Quatro, Ljubljana, 1995.
Barbara Ann Brennan: Prebujajoča svetloba. Gnosis � Quatro,
Ljubljana, 1996.
Namik Dizdarević: Čudesna energija Chi kunga. Tai ehi klub Rijeka,
Rijeka, 2001.
Ričard Brenan: Aleksandrova tehnika � uvod u praktičnu primenu. Biblioteka
»Zdravlje«, Beograd
VValter Lubeck: Reiki. Quatro, Ljubljana, 1990.
Diane Stain: Celostni Reiki. Gnosis � Quatro, Ljubljana, 1996.
Louise L. Hay: Život � promišljanje na vašem putu. Dvostruka duga,
Čakovec, 1997.
Louise L. Hay: Telo je tvoje. Gnosis � Quatro, Ljubljana, 1996.
Edvin Dervišević: Akupunktura. Belladona Publishing center, Ljubljana, 1998.
Edvin Dervišević: Tui�na kineska masaža. Belladona Publishing center,
Ljubljana, 1998.
Igor Ziernfeld: Osnove radiestezije in bioenergije. Ara, Ljubljana, 2003.
 D i D LI watt/�\rUM

Mag. Ljubiša Stojanović: Zakon bioenergije. Alternativno društvo Aladin,

Kranj, 1996.
Živorad Mihajlović Slavinski: Peat i neutralizacija praiskonskih polariteta.
MGV d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2003.
Živorad Mihajlović Slavinski: Aspektika. ScriptTon, Celje, 1996.
Živorad Mihajlović Slavinskhlntegralni Ekskalibur. ScriptTon, Celje, 1997.
Breda Gajšek: Smo enost telesa in duha. V samozaložbi, Ljubljana, 1999.
Aleksandar Loven: Ljubav, seks i vaše srce. IP Esotheria, Beograd, 1996.
Aleksandar Loven:Bioenergetika. Nolit, Beograd, 1988.
Michael Duff Nevvton: Usoda duš. Ara, Ljubljana, 2000.
Michael Duff Nevvton: Potovanje duš. Ara, Ljubljana, 2002.
ShirleyMc Laine: Camino. Obzorja, Ljubljana, 2001.
Anita Škof: Sporočila svetlobe, Ijubezni, radosti, sporočila Boga.
V samozaložbi, Stanežiče, 2002.
Choa Kok Sui: Čudotvorno liječenje životnom energijom. U samoizdanju
dr. Silva Saxer, Pula, 2002.
Carlos Castaneda: Aktivna stran neskončnosti. Gnosis, Ljublana, 2000.
Šri Aurobindo: Integralna joga. Slovenska matica, Ljubljana, 1990.
Paramahansa Jogananda: Avtobiografija jogija. Založba Gnostica,
Ljubljana, 2003.
Lee Caroll, Jan Tober: Indigo otroci so med nami. Epta � Založba najlepših
slikanic in knjig, Ljubljana, 2004.
Gabriele Amorth: Izganjalčeva pripoved. Družina, Ljubljana, 2004
Will Parfitt: Osnove kabale. V samozaložbi Breda Vukelj, Bled, 1997.
Zuhayr Mahmud Hamavvi: Čovjek između sihira, uroka i džina. Bemust,
Sarajevo, 2002.
Vehid Abdusselam bali: Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza.
U samoizdanju Mr. Hfz. Senad Zajimović, Tešanj, 2002.
Hadži Mustafa Čajlaković: Korist svih koristi � otrovna strijela protiv crvene
magije. Udruženje književnika Zeničko � Dobojskog kantona,
Zenica, 2002.
Šri Šrimad A. C. Bhaktivedanta Svvami prabhupada: Bhagavad�Gita � kakva
jeste. Za izdavača Bateli Davor, Rijeka, 1991.
Besim Korkut: Kur an. Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,
Izdavački centar El�Kalem, Sarajevo, 2001.
Družinsko Sveto pismo. Prevod Marjeta žebovec, Ijubljana, 1998.
Tečaj čudežev: prevod Foundation for Inner Peace. Založba Quatro, 2003.
Primož Rožman in Jani Osojnik: Tradicionalna kitajska medicina in
akupunktura. Slovensko društvo za orientalno medicino, Ljubljana, 1993.
Andre Van Lysebeth: Pranajama � dinamika dihanja. Mladinska knjiga,
Ljubljana, 1979.
Dr. Arthur Janov: Why you get sick � hovv you get vvell. Dove Books, 1996.